VIKTORIJANSKO DOBA (DOBA ARSENA ILI 19. STOLJEĆE) Bilo je to stoljeće dramatičnih promjena na svjetskoj razini u svim područjima. Čak je i klimatski došlo do prestanka Malog ledenog doba negdje oko polovice stoljeća. Međutim, mnogo više se promijenilo na područjima politike, znanosti i umjetnosti. Srozali su se kolonijalni imperiji Španjolske, Portugala i Kine, a drugi su ojačali. Prava svjetska sila postala je Velika Britanija sa svojom dugovječnom kraljicom Viktorijom. Engleske kolonije su se proširile cijelim svijetom, pa su cvjetali trgovina i izrabljivanje. Izgubili su SAD, a ta država je samo jačala unatoč građanskom ratu pred kraj stoljeća, kad je praktički posve nestalo ropstvo. Jačala je i Njemačka kao industrijska sila, jer to je bilo vrijeme početka industrijske revolucije. Rusija se proširila kroz Aziju sve do obala Pacifika i svojom vojnom silom je potiskivala Otomansko carstvo. Ono je pak bilo pred slomom unatoč toga što su i dalje držali posjede na čak tri kontinenta. Na Balkanu je tek kraj stoljeća za njih donio povlačenje iz svih osvojenih država. Italija se tijekom stoljeća konačno oformila kao jedinstvena nacionalna država pod vodstvom junaka poput Garibaldija, pa je već počela raditi na osvajanju kolonija. U južnoj Americi je došlo do pobuna i oslobađanja ispod vlasti Portugala odnosno Španjolske. Tamo na Dalekom Istoku se konačno otvorio Japan za trgovinu i suradnju sa Zapadom. Pao je feudalni sustav i Japan je započeo svoj nezadrživi uspon. Već je rečeno kako je došlo do ukidanja ropstva i raspada feudalnog sustava u većini svijeta, a industrijska postrojenja su stalno rasla zapošljavajući često na teškim poslovima malu djecu. Bogatstvo uskog sloja građana je brzo raslo i novac se počeo trošiti na umjetnost, kulturu i znanost. Posebno je bio važan razvoj prirodnih znanosti poput fizike i kemije, jer su se znanja vrlo brzo oplođivala u industrijskim pogonima. Valja reći da se i medicina ubrzano razvijala. Što se lijekova tiče, upravo zadnja godina 19. stoljeća donijela je patent za Aspirin, što je značilo početak kraja lijekova izoliranih iz biljaka ili minerala, što se u 20. stoljeću snažno nastavilo. U prirodnim strukama počinje sve jača specijalizacija iako je na početku stoljeća bilo puno uspješnih slučajeva bavljenja različitim disciplinama, poput npr. medicine i kemije ili kemije i fizike. Bilo je to vrijeme stalnog napretka u otkrivanju novoga, a bilo je i sve više važnih sveučilišta, posebno u Europi i SAD. Znanstvenika i otkrivača bilo je izrazito mnogo i na području kemije ili medicine, pa će ovdje biti spomenuti samo neki prema osobnom izboru autora i uz svjesnost da su mnoge veličine zanemarene. Krenimo od Josepha Bienaime Caventou-a, koji je bio francuski kemičar vrlo zainteresiran za aktivne sastojke biljaka. Surađivao je uvijek s Pierre-Joseph Pelletier-om i postigao vrlo dojmljive rezultate. Iozlirali su 1817. klorofil i emetin, 1818. strihnin, 1819. brucin, 1820. kinin i nešto kasnije kofein. Kinin dobiven konačno u čistom stanju mogao je kasnije poslužiti u olakšanju tegoba izazvanih malarijom. Sintetizirali su ili izolirali različite druge tvari poput kolhicina i veratrina. Nisu se ni liječnici dali omesti u svojim novim otkrićima. Tako su Edward Jukes & F. Bush nezavisno jedan od drugoga oko 1822. uveli ispiranje (lavažu) želuca radi tretiranja akutnih otrovanja. Zanimljivo je da je Jukes kao liječnik imao problema s otrovanjem opijumom i s tom je namjenom napravio svoj izum, a mi danas znamo kako je lavaža značajno važnija kod drugih otrovanja. Ona prva sprava je bila jednostavna i sastojala se iz savitljivog crijeva i šprice za izvlačenje želučanog sadržaja, a kasnije se to usavršavalo uglavnom radi olakšanja patnji ljudi kojima se ispire želudac. Robert Christison (1797.-1882.) bio je izuzetno ugledan liječnik i zapravo klinički toksikolog odnosno farmakolog te po potrebi patolog. Bavio se eksperimentalnom farmakologijom i bio prvi koji je uveo u ispitivanja slijepu probu. 80