Ripač Stari grad Ripač nalazio se na unskom otoku u ovom naselju, koje je postojalo još u prahistorijskom i antičkom dobu. Do nedavno su se vidjeli ostaci gradskih zidina s više polokruglih kula. Prvi se put u izvorima Ripač spominje 1408. godine. Smatra se da je ovaj grad tada bio centar humske župe, koja se prostirala uz gornji tok rijeke Une, od Sokoca i Golubića do Čovke i Vrtoča. Tokom XV stoljeća mijenjao je gospodare, pa je bio u posjedu Frankopana, knezova Krbavskih, i Ivaniša Korvina. U sredini grada nalazila se velika četverougaona kula na tri sprta, a oko nje se nalazio odbrambeni zid koji je zatvarao prostor u obluku četverougla. Povoljniji položaj, na otočiću usred Une a uz samu vojničku cestu, doprinjeo je da se pored utvde brzo razvijalo i otvoreno naselje u kome se nalazilo oko 50 kuća. Tako su stanovnici Ripča 1527. godine imali neka stara prava, koja im je te godine potvrdio Nikola Jurišić, izaslanik kralja Ferdinanda.od ove godine Ripač je dobio vojnu posadu pod zapovjedništvom kaštelana. Ova posada se 1537. godine sastojala od 25 pješaka, 21 konjanika i 6 stražara. U drugoj polovini XVI stoljeća ovaj grad je čuvala posada od 60 kraljevih vojnika. Pod osmansku vlast je došao 1592. godine i u njemu je smještena stalna osmanska vojna posada, koja je bila potčinjena bihaćkom kapetanu. Ova posada je na početku XVIII stoljeća brojala 40 nefera. U vrijeme opsade Bihaća 1697. godine, karlovački graničari su zauzeli i opustošili Ripač. Godine 1883 u Ripču su bila dva ispravna topa, a nakon nekoliko godina posada je napustila ovu tvrđavu. Literatura R. Lopašić, Bihać i bihaćka krajina, Zagreb 1943; M. Kruhek, Krajiške utvrde hrvatskog kraljevstva, Zagreb 1995; H. Kreševljaković, Gradovi u Bosni i Hercegovin, Izabrana djela, II, Sarajevo 1991.
© Copyright 2024 Paperzz
