Ljubav i mržnja dva su suprotna osjećaja. No može li se ljubav pretvoriti u mržnju? A mržnja u opraštanje? Događa li se to i u zaljubljenih osoba? Ako znaš takav primjer iz vlastite okoline ili iz književnosti i ﬁlma, ispričaj ga. AUGUST ŠENOA Prosjak Luka Jutarnja studen potrese Luku. Probudi se, ali isprva nije sm smio m izaći iz svoga skrovišta. Plašio se je svijeta, bojao se je da će svi svjedoci svijeta na njega prstom pokazat. Razmišljao je, sjedeć u kutu, o tom što je vidio, što je snivao. Sad bijaše trijezan, hladan, al samo časak. Zakratko spopa ga zavist, ljubomor, mržnja. U njegovu srcu probudiše se opet stare zmije, sikćuć mu u uho: - Osveti se ljudskomu rodu, ljudi nisu nego zvijeri! Ljudi su prokleti! Drugi grli žensku koju ti ljubiš, a ona, vraćajuć mu cjelov, ruga se u duši tebi! Oni sjede mirno u svojoj kući, a ti obijaš svijet po vjetru i buri. Njim kuca srce lagodno, a tebi prijeti razbiti rebra. Osveti se svijetu, koj ne ima za te ni suza, ni smijeha, ni imena! ‒ Sve jače i jače kuhala je krv u čovjeku. Osokoli se. Tad se izvuče iz zaklona. Već se je bilo jutro dobrano pomaklo, već se je rosa osušila bila. Luka pogleda prema selu, gotovo nije bilo ljudi, sve je napolju radilo. Nešta je čovjeka gonilo naprijed. Vukuć se jamom uz živicu, priđe bliže k selu i baš do vrta Mate Pavlekovića, blizu onog prelaza gdje je Mari ponudio bio sve svoje novce. Pogleda preko živice na zavrtnicu. Nešto ga spopa, oko mu sijevnu, obazrjev se skunjen, skoči preko živice. Nasred zavrtnice sjeđaše u zipci Marino dijete samo, posve samo. Od kuće nije bilo čuti ni glaska, valjda su ljudi za poslom bili. Nedaleko od djeteta stajao je badanj vode, kojom seljaci polijevaju vrt, kad u zdencu nestane vode. Luka dođe do djeteta. ‒ Ha! Jesi li tu, muko moja! ‒ šapnu si zlorado čovjek. - Ti crve, ti me najviše mučiš, truješ mi srce, otimlješ san, a njima si najveća radost. Da tebe nije bilo, ne bi mi nada navijeke uništena bila, ti si očit dokaz moje propasti. Da tebe nestane, da pogineš, bolilo bi ih to, ljuto bolilo. Saznali bi što znači žalost i muka koja poput crva ruje u srcu i glavi do groba. Da, da, tako se mogu ë Manje poznate riječi • cjelov: poljubac • obijati svijet: lutati po svijetu, potucati se • osokoliti se: ohrabriti se • zavrtnica: okućnica • skunjen: pokunjen • zipka: kolijevka • badanj: veća bačva, kaca • zlorado: zlobno • pokročiti: koraknuti • zdvojan: očajan • pečal: tuga, bol • droban: sitan • himba: pretvaranje, licemjerje • predsuda: predrasuda • polaglje: laganije, sporije NAKLADA LJEVAK Hrvatska čitanka 8 Citanka8 09 MINISTARSTVO korek.indd 117 1 16/7/09 12:07:57 Ponovi i utvrdi • psihološka karakterizacija lika • književnoumjetnički stil • roman • portret • etička karakterizacija lika Vanja Radauš: Prosjak, 1939. 2 o osvetit, neće se više veselit, neće nikad! ‒ Dijete gledaše nepoznato tog čovjeka velikima očima. ‒ Što si na mene izvalilo oči ‒ nasmija se Luka ‒ u snu mučilo s ti mene, sad ću ja tebe. Čekaj! Čekaj! Kako bi bilo da te bacimo u si o onaj badanj, da te ondje nađu, da se naplaču. Da, dobro će biti. Luka izvadi plaho dijete iz kolijevke, uza ga na ruku i pokroči k badnju. Ujedanput se ustavi. ‒ Ne bi li bolje bilo ‒ umovaše dalje ‒ da te ne bacim. Znali b da si mrtvo, vrijeme bi izbrisalo suze, došla bi druga djeca. Ne, bi ne neću te bacit. Bolje će biti da te daleko ponesem u svijet, da te n ne, Ci Ciganom dadem. Tvoji neće znat jesi li živo, jesi li mrtvo, žalost i na neka se hrvaju u njihovu srcu, to boli jače, to peče ko vječna nada va vatra. Da, odnijet ću te, ti ćeš biti ono što sam ja, ti ćeš sve trpit što ja trpim. Hodi, crve! Već htjede pokročit, al nehotice svrnu okom u vodu, koja se je od sunca poput ogledala ljeskala. Spazi sebe; to žuto nabrano lice, te blijede usne, te mutne, zdvojne oči, to čelo puno pečali, tu ružnu glavu. I učas pogleda dijete, a maličak raširi rumena ustašca do nu jam jamica, malene ružičaste nosnice, te drobne očice sijevnuše veselo i djetešce nasmjehnu se prosjaku toli milo, toli slatko, kanda lo, je zvijezda na nebu zatreptila. Ljudi slikaju anđele kao dječicu, lju ne vide anđela, al vide djecu. Luka pogleda opet sebe, pa ljudi op dijete. Ruke mu počeše drhtati, na to lice, nagrđeno zloradim opet bij bijesom, spusti se duboka žalost, kanda mu je ruka božja izgladila ob b obraze. Jedan jedini stvor na svijetu nasmjehnuo mu se milo, stvor ko o ne zna za himbu, za predsude svijeta, stvor ‒ prilika ženi koji ko o ljubi, stvor komu je Bog stavio rajski posmijeh na drobna koju uss ustašca, da, da, jer na tih sitnih ustih cvate još nevina ljubav za sv svakoga čovjeka. Pa taj stvor da Luku uništi, to dijete koje mu tim po o posmijehom više učinilo dobra nego svi ostali ljudi zla? Smiješ li drr drobnu ružu kraj puta zgazit, jer ti milo miriše? Zato da pati čedo sv v one muke koje je on pretrpio, da ga hladna srca baci u ponor sve izz kojega se sam nije podignuti mogao, jer je kušao zlim postići do dobro! Ne, ne, ne! ‒ jecaše njegova duša iz dubine svoje! Sam ću no o tu kletvu, nitko drugi nek je ne nosi, nikomu na svijetu ne nosit že želim toga. Ne, crviću moj! Rasti sretno među svojimi. ‒ I srce po mu polaglje kucati, njegovimi žilami prostruji nikad neoćupoče će blagost. Polako donese dijete do kolijevke, stavi ga nježno u ćena po o ‒ Pozdravi majku svoju! ‒ šapnu tiho, poljubi čedo u posteljicu. če e i vrela suza kanu mu iz oka na rumeno lišce dječarca kao rosa čelo, nebeska na ružicu. Ulomak NAKLADA LJEVAK Hrvatska čitanka 8 Citanka8 09 MINISTARSTVO korek.indd 118 16/7/09 12:07:58 R A ZGOVAR AJM O O TEKSTU • Lukinu dušu razdiru snažni osjećaji. O kojim je osjećajima riječ? Što ih je prouzročilo? U kojim su rečenicama najsnažnije iskazani? • Koje se pobude i dvojbe javljaju u Lukinoj glavi kad ugleda Marino dijete?? Kako iskazuje osjećaj nadmoći nad djetetom? • Kada se javlja preokret u Lukinoj duši? U čemu je psihološka snaga djetetova osmijeha? Koji osjećaj i raspoloženje zamjenjuju mržnju? • Lukina duševna stanja očituju se i u njegovim fizičkim kretnjama. Pronađi takva mjesta i objasni odnos psihičkoga i fizičkoga. • Kakva se preobrazba dogodila u Lukinoj duši? Protumači rečenicu Našao je dušu svoju. Takva preobrazba naziva se pročišćenje ili katarza. • Ponovi ukratko postupke koje je upotrijebio pisac u psihološkoj karakterizaciji lika. • Jesu li Lukin lik i njegovo duševno stanje mogući u stvarnom životu?? Zašto Šenoin roman možemo nazvati realističkim? ZA SAM OSTA LA N R A D • Izdvoji iz teksta i prepiši u bilježnicu rečenice koje govore: − o osjećajima što se smjenjuju u Lukinoj duši − o Lukinu fizičkom izgledu u raznim situacijama − o postupcima koji su posljedica duševnih stanja. • Otkrij razlike između Šenoina jezika i današnjega književnog jezika tako da u bilježnici sačiniš ovakvu križaljku: Šenoin jezik pokazat ne ima Marija Ujević: August Šenoa današnji književni jezik pokazati nema Dalje nastavi sama/sam. ZA O NE KOJ I ŽELE V IŠ E • Usporedi ulomak Šenoina romana Prosjak Luka s tekstovima Viktora Cara Emina Mali Učkarić i V. Stahuljak Osvetnik. Napiši po čemu su opisani likovi i ispričani događaji realistički. BI L JE ŠK A O K NJ IŽEV NIK U August Šenoa (1838. − 1881.) vodeće je ime hrvatske književnosti XIX. st. Pisac je brojnih lirskih i epskih pjesama, pripovijedaka i romana, kritika, novinskih članaka. Bio je urednik Vijenca, središnjega hrvatskog književnog časopisa onoga vremena. Teme njegovih djela uglavnom su iz hrvatske prošlosti, ali i suvremenosti. Prvi je hrvatski pisac koji je u književnost unio sve društvene slojeve − ne samo plemstvo, već i građane i seljake. Više djela posvetio je Zagrebu. Cijelo razdoblje hrvatske književnosti u kojemu je stvarao naziva se Šenoino doba. Njegova su djela Povjestice (Kugina kuća, Propast Venecije, Smrt Petra Svačića), Zlatarovo zlato,, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogeneš, Prosjak Luka, Branka, Karanfil s pjesnikova groba, Mladi Mladi gospodin gospodin... NAKLADA LJEVAK Hrvatska čitanka 8 Citanka8 09 MINISTARSTVO korek.indd 119 3 16/7/09 12:07:59