RIJEČ ZA TEBE Policijska kapelanija „SVETI VID“ PU primorsko-goranska Godina: II. (2012.) broj 26. SADRŽAJ 1. ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU 2. KOMENTAR EVANĐELJA: DR. MATO ZOVKIĆ 3. DANI KROZ TJEDAN 3-5 6-7 8-9 4. ISPOVIJSET KRŠĆANSKE VJERE: VJERUJEM U ISUSA KRISTA JEDINOROĐENOGA SINA BOŽJEGA: ČLANAK 3. „ISUS KRIST ZAČET PO DUHU SVETOM, ROĐEN OD MARIJE DJEVICE“ Stavak 1.SIN BOŽJI JE POSTAO ČOVJEKOM - KKC 10 5. KRATKA PRIČA: SVIJETU SE NE MOŽE UGODITI 11 6. MEDITACIJA: LJUBI SAMOG SEBE- FRA ZVJEZDAN LINIĆ 12-13 7. DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA 14 8. MOLITVA : PSALAM 86- MOLITVA U NEVOLJI 15-16 9. KALENDAR DOGAĐANJA 2012. 17 10. KONTAKT 18 ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU 22. SRPNJA 2012. U šesnaestoj nedjelji kroz godinu slijedeća su čitanja iz SVETOG PISMA U SLAVLJENJU EUHARISTIJE: PRVO ČITANJE: ČITANJE KNJIGE PROROKA JEREMIJE(Jr 23,1‐6),PSALAM (Ps 23, 1‐6), DRUGO ČITANJE: ČITANJE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA EFEŽANIMA (Ef 2 13‐ 18), SREDIŠNJE ČITANJE: navještaj iz EVANĐELJA PO MARKU (MK 6, 30‐34). PRVO ČITANJE Jr 23, 1-6 ČITANJE KNJIGE PROROKA JEREMIJE Jao pastirima koji upropašćuju i raspršuju ovce paše moje – govori Gospodin. Stoga ovako govori Gospodin, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu narod moj: »Vi ste raspršili ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli za njih. Zato ću se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela vaših – govori Gospodin. I sam ću skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam ih raspršio i vratiti ih na ispaše njihove: bit će plodne i množit će se. I podići ću im pastire da ih pasu te se ničega više neće bojati ni plašiti, niti će se gubiti« – govori Gospodin. »Evo dolaze dani – govori Gospodin – podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar i činit će pravo i pravicu u zemlji. U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: ’Gospodin, Pravda naša.’« OTPJEVNI PSALAM Ps 23, 1-6 Pripjev: Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam! Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni. Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva. Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga. U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge. DRUGO ČITANJE (Ef 2, 13-18) ČITANJE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA EFEŽANIMA Braćo: Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko dođoste blizu – po Krvi Kristovoj. Doista, on je Mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. Zakon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu. EVANĐELJE (Mk 6, 30-34) ČITANJE SVETOG EVANĐELJA PO MARKU: U ono vrijeme: Apostoli se skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu. KOMENTAR EVANĐELJA Nisu imali kada ni jesti (Mk 6, 30‐34) Ovaj odlomak vezan je izrazima na onaj o slanju Dvanaestorice da u Isusovo ime ozdravljaju bolesne i obraćenje (6, 7‐13), a ujedno sačinjava pripravu na gozbu koju Isus priređuje slušateljima riječi Božje od malo kruha i riba u nenastanjenu kraju (6, 35‐44). U događaju je naglašeno sudjelovanje učenika u Isusovu ministeriju, oduševljenje mnoštva za Isusa i Isusovo uprisutnjivanje Božje brige za pojedince i zajednicu. Elementi vlastiti Marku u ovom izvještaju: ‐ apostoli izvješćuju Isusa što su činili i propovijedali (r. 30); ‐ Isus zove Dvanaestoricu na potrebni odmor (r. 31); ‐ nisu imali kada ni jesti (r. 31b); ‐ mnoštvo se "strčalo" na mjesto kamo je otplovio Isus (r. 33); ‐ Isus poučava mnoštvo "u mnogočemu" (r. 34 kod Luke propovijeda kraljevstvo Božje a kod Mateja liječi, zato što su kod prvog evanđeliste govori Isusovi drugačije grupirani). Ovi elementi vlastiti Marku još više ističu Isusovu "običnost" (treba odmora i jela) te brigu za pojedince i zajednicu. Marko ovdje Dvanaestoricu naziva "apostolima", dok ih često u svom evanđelju zove učenicima Isusovim. Oni su službena grupa Isusovih sljedbenika i ovlaštenih propovjednika koji će kasnije svjedočiti ono što su s Isusom doživjeli i od njega naučili. Sada ga izvješćuju što su u toku jednomjesečnog djelovanja dva po dva činili i govorili. Sjetimo se da su prema Mk 6, 12‐13 "propovijedali obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem a oni su ozdravljali". Sada najprije govore što su činili, a tek za tim što su propovijedali. Očito da je Isusu stalo do brige za bolesne pa traži najprije izvještaj o djelovanju Dvanaestorice. Marko ističe da su ga izvijestili o svemu što su činili i govorili. O uspjesima i neuspjesima, dobrim i lošim pothvatima. Isusa je sve zanimalo kod učenika koji nastupaju u njegovo ime. Iz ovakve formulacije slutimo zahvalnu konstataciju apostola da je Bog djelovao po njima mimo i iznad njihovih zasluga. Poziv na osamu, ali zajedno, kao grupa, je poziv na odmor te na produbljenje zajedništva s Isusom i međusobno. Da bi mogli smireno djelovati u Isusovo ime, trebaju se kao krhki ljudi odmoriti, ali na odmoru ne zaboraviti da su Isusovi učenici te jedni od drugih ovisni u ispunjavanju zadaće primljene od Učitelja. Ovim odlaskom na osamu Marko pripravlja čudo umnoženja kruhova, jer su učenici mogli ponijeti zalihu hrane koja je dovoljna za njih u nenastanjenu kraju, ne za mnoštvo. Marko ovdje napominje da je mnoštvo toliko "dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti". Ne samo apostoli nego i Isus. Marku Isus nije ništa manje Mesija ni Sin Božji zato što se umara kao i drugi ljudi te što treba okrepu u hrani. Ovom napomenom Marko također pokazuje kako Isus vodi računa i o tjelesnom stanju svojih suradnika. Ne gleda u njima samo radnike, nego osobe sa svima njihovim odlikama i potrebama. U strčavanju mnoštva na mjesto prema kojemu su otplovili Isus i Dvanaestorica Marko bilježi pouzdan povijesni podatak o Isusovoj spremnosti da bude ljudima na raspolaganje. Mnoštvo je u njemu vidjelo učitelja vjere i života koji zna njihove duhovne potrebe i spremno im izlazi ususret. Luka ovdje bilježi da ih je Isus "primio" (Lk 9, 11). To također daje naslutiti da su drugi teolozi onog vremena zanemarivali galilejske pripadnike naroda Božjega, smatrali ih perifernima u životu naroda. Isus se sažalijeva nad mnoštvom zato što "bijahu kao ovce bez pastira". Prema Br 27, 17 Mojsije moli Boga da postavi starješine nad manjim zajednicama u Izraelu "koji će ih izvoditi i uvoditi tako da Jahvina zajednica ne bude stado što nema pastira". Prema 1 Kr 2, 17 uoči zlokobnog ratnog pohoda na Ramot Gilead prorok govori izraelskom kralju da sav Izrael vidi "rasut po gorama kao stado bez pastira" te traži da kralj ne vodi vojsku u poraz. Prema Ez 34, 5‐6 Bog se žali što njegove ovce lutaju po gorama "i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih traži." Na temelju ovih starozavjetnih mjesta Isusova sućut prema mnoštvu, gladnu pažnje i pouke, je kritika na političke i vjerske poglavare njegova naroda te spremnost da svojim djelima i riječima uprisutnjuje Božju brigu za zajednicu naroda Božjega, i to prvenstveno za puk i pučane o kojima ne vode dovoljnu brigu službeni učitelji vjere. Zahvalni Isusu što ima strpljivosti i pažnje za potrebe pojedinaca i zajednica, danas učimo od njega takvi biti. ‐ DR. MATO ZOVKIĆ Preuzeto iz knjige: MARKOVO EVANĐELJE U NAŠOJ MISI: Biblijski komentar misnih čitanja u godini B DANI KROZ TJEDAN PONEDJELJAK – SRIJEDA 23.‐25. 7. 2012. Najveća je sreća mir s Bogom. ‐ Maria Katharina Kasper ČETVRTAK 26.7. 2012. SVETI JOAKIM I ANA, roditelji BDM Danas slavimo onaj blaženi bračni par što je poklonio život Majci Sina Božjega. O Joakimu i Ani u Svetom pismu doduše nema spomena, no zato se njihovo ime prvi put spominje u jednom apokrifnom spisu iz II. Stoljeća, koji se općenito naziva Protoevanđelje sv. Jakova. U prvih osam poglavlja toga spisa iznesene su neke pojedinosti što se odnose na Marijino čudesno rođenje. Taj spis govori o sv. Joakimu kao o veoma bogatu čovjeku, ali koji je bio i pobožan i dobar pa je prihode svojih dobara dijelio u dvoje: jedan je dio davao narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje svojih grijeha. Kad se jednog dana nalazio u hramu, prinoseći svoju žrtvu, nagovorio ga je neki Ruben, predbacujući mu nevrijednost zbog koje sa svojom Anom nema djece. U Izraelu, naime, nijedan pravednik nije ostao bez potomaka. To je Joakima veoma pogodilo u srce pa se za četrdeset dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka. U međuvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost svoga krila. U to joj se ukazao Božji anđeo i navijestio da će dobiti dijete. O toj je stvari po anđelu bio obaviješten i Joakim te pozvan da se iz pustinje vrati kući. Joakim je poslušao te u zahvalu prinio Gospodinu za žrtvu deset jaganjaca. Bogato je nadario i svećenika i narod. Ana je u velikoj starosti rodila kćerku i dala joj ime Marija. U trećoj godini roditelji su je prikazali Gospodinu. Protoevanđelje Jakovljevo ne spominje ime mjesta Marijina rođenja. Kasniji pisci misle da je to bio Nazaret, drugi opet Seforis, Jeruzalem ili Betlehem. Isti spis drži da se Joakim oženio Anom kad mu je bilo 20 godina, a o kasnijem njegovu i Aninu životu nakon Marijina prikazanja ne spominje ništa. Istočni sveti Oci u svojim su propovijedima na Marijine blagdane s mnogo ljubavi, oduševljenja i pobožnosti slavili i njezine roditelje. Štovanje se sv. Joakima na Zapadu razvilo mnogo kasnije nego na Istoku, a na Zapadu je sv. Ana daleko više popularna nego sv. Joakim. Njezinom je štovanju veoma pridonio Ivan Trithemius svojom knjigom Tractatus de laudibus sanctissimae Annae (Rasprava o pohvalama presvete Ane – Mainz, 1494). Kult sv. Ane naročito je raširen na europskom sjeveru: u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj. Ondje su glasovita svetišta sv. Ane u Dürenu u Njemačkoj te u Aurayu u Bretanji. Bretonci su taj kult prenijeli i u Kanadu, gdje se u Beaupréu nalazi također veliko svetište sv. Ane. – www.zupa‐svkriz.hr PETAK‐SUBOTA 27.‐28. 7. 2012. Blaženi oni koji iskoriste kratki trenutak života da bi vježbali milosrđe. – Vinko Paulski Bogatima nas ne čini posjed, već radost. ‐ Phil Bosmans S ljubavlju prema Bogu raste ljubav prema bližnjemu.Obje potječu iz ista izvora. ‐ Ivan od Križa ISPOVIJEST KRŠĆANSKE VJERE; VJERUJEM U ISUSA KRISTA JEDINOROĐENOGA SINA BOŽJEGA ČLANAK 3. ‐ „ISUS KRIST ZAČET PO DUHU SVETOM, ROĐEN OD MARIJE DJEVICE“ Stavak 1.‐ SIN BOŽJI JE POSTAO ČOVJEKOM UKRATKO U vrijeme od Boga određeno, jedinorođeni se Sin Očev, vječna Riječ i bitna Očeva Slika, utjelovio: ne gubeći božansku narav, uzeo je narav ljudsku. Isus Krist je pravi Bog i pravi čovjek u jedinstvu svoje božanske Osobe; zato je jedini Posrednik između Boga i ljudi. Isus Krist ima dvije naravi, božansku i ljudsku, ne pomiješane, nego ujedinjene u jedinstvenoj Osobi Sina Božjega. Budući da je pravi Bog i pravi čovjek, Krist ima ljudski razum i volju, savršeno usklađene i podređene svome božanskom umu i volji, koji su mu zajednički s Ocem i Duhom Svetim. Utjelovljenje je dakle Otajstvo čudesnog ujedinjenja božanske i ljudske naravi u jedinstvenoj Osobi Riječi. KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE KRATKA PRIČA SVIJETU SE NE MOŽE UGODITI Jedan čovjek išao iz grada kući, jahao na magarcu, a njegov sin, momčić od petnaestak godina, išao pored njega pješice. Susretne ih jedan čovjek, pa reče: ‐ To nije u redu. Da ti jašeš, a dijete ide pješice. Tvoje su noge jače od njegovih. Otac sjaše s magaraca, a sin uzjaše. Malo dalje sretne ih drugi čovjek, pa reče: ‐ To nije lijepo, momče, da ti jašeš, a otac ti ide pješice. Tvoje su noge mlađe. Onda uzjašu obojica i pođu tako malo, ali ih sretne treći čovjek pa reče: ‐ Kakva je to budalaština? Dva magarca na jednoj slaboj životinji! Trebalo bi uzeti štap pa vas obojicu stjerati. Onda sjašu obojica i pođu pješice, otac s jedne strane, sin s druge, i magarac u sredini. Sretne ih četvrti čovjek, pa reče: ‐ A što ste vi čudna tri svata. Zar nije dosta da dvojica idu pješice? Ne bi li bilo lakše da jedan od vas jaše? Onda otac reče sinu: ‐ Kako god smo na magarcu jahali ljudi su nam zamjerili. Uzmimo magarca pa ponesimo mi njega. Bace magarca na zemlju, zavežu mu najprije prve pa onda stražnje noge. Objese ga tako svezana na nekakvu motku i ponesu. A kad su se ljudi koji su ih susretali putem u čudu smijali do suza, otac baci magarca na zemlju i počne ga odvezivati s riječima: ‐ Ja ću s mojim magarcem činiti kako sam i do sada činio. a ljudi neka govore što god hoće! Uzjaše na magarca i krene prema svojoj kući, a sin ga je pratio pješice kako su se i uputili bili. (narodna pripovijetka) www.nadbiskupija‐split.com MEDITACIJA Ljubi samog sebe U evanđelju su zapisane riječi koje tumače temeljnu zapovijed ljubavi. Rečeno je da trebamo ljubiti svoga bližnjega kao sebe samoga. Možda premalo mislimo o toj stvarnosti ljubavi prema sebi samome. A ipak trebamo o tome misliti, budući da Isus to uzima i kao mjerilo ljubavi prema bližnjemu. Što to zapravo znači? Prvo što ne smijemo zaboraviti jest da ljubiti sebe ne znači ući u neku bolesnu narcisoidnost. To nije nikakvo bolesno sebeljublje po kojem mislimo samo na sebe i nemamo vremena ni živaca za drugoga. To nije traženje potvrde svoga života u drugima i zahtijevanje da nam drugi ispune svaku želju. U tom pogledu Isus sasvim jasno u evanđelju govori da se treba odreći sebe i svojih interesa i biti za druge, ako želimo njega shvatiti, ako želimo biti njegovi učenici. Evanđeoska ljubav prema sebi, na koju smo pozvani, nema, dakle, veze s egoizmom. Ona je u nekom drugom redu. Ljubiti sebe znači prihvatiti vlastiti život kao tajnu i kao dar. Čovjek je pozvan da prepozna da je obdaren iz Božje inicijative ljubavi. Ta ljubav nam otkriva neizrecive dimenzije Božje volje. To je ljubav koja stoji iza stvoriteljskog zahvata, čime je Bog ostvario svoju čežnju za mojim bićem. Trebamo otkriti da smo djeca Božja, ljubljena Božja bića, da smo neizrecivo željena bića od strane onoga koji je Gospodar života. To znači otvoriti se radosti života i to nas onda smješta u istinsku stvarnost ljubavi prema sebi. Na taj način, kada se vidimo u svjetlu Božjega plana, mi prihvaćamo svoj život. Prihvaćamo sve što jesmo i što u sebi nosimo. Sve je u Božjem promislu, a sve što Bog čini onda je savršeno zamišljeno i ostvareno. Kada ne volimo sebe, kada na sebi ne prihvaćamo nešto što ne možemo sami mijenjati, kada smo na nešto ljuti ili se stidimo neke vlastitosti svojega tijela ili naravi, onda kao da time odbijamo i Božju ljubav, jer na neki način prigovaramo Bogu da je nešto učinio nesavršeno i nepotpuno. U takvom raspoloženju nemoguće je sebe voljeti na istinski način. Kada je u nama takvo neprihvaćanje, onda se u nama rađaju pobune i požude. Čovjek osjeća želju da si na nezakonit način nadomjesti ono u čemu misli da je prikraćen. Tada upadamo u napast sebičnosti, na kriv način želimo sebi osigurati život. Budući da mislimo da smo prikraćeni u ljubavi, tražimo stanovita zadovolienja, prepuštamo se jednostranim užicima, osobito spolnim. Tada više nema istinske radosti života. Međutim, kada se prihvaćamo sa svim onim što jesmo, sa svojim tijelom i svojom naravi, svojom dobi i spolom, sa svojim zdravljem i bolešću; kada prihvaćamo upravo te roditelje koje imamo i braću s kojima dijelimo njihovu ljubav, tog bračnog druga i takvog kolegu na poslu, kada prihvaćamo svoje vlastite ograničenosti i slabosti, tada se u nama stvara ozračje mira, tada ne prihvaćamo život kao nešto nametnuto, nego kao nešto darovano. Život nam više ne izgleda kao kazna, nego istinski dar. To je onaj pravi temelj odakle počinjemo na ispravan način ljubiti sami sebe. Kada tako ljubimo sebe, onda na jedinstven način pomažemo i drugima oko sebe da nas ljube. Dok na ispravan način prihvaćamo i ljubimo sebe, onda nam je lakše ljubiti ljude oko sebe. Kada ne volimo sebe, onda nećemo nikada znati ljubiti druge oko sebe. Nemamo mjerila ljubavi, budući da u sebi ne nosimo iskustvo prihvaćenosti i ljubavi. Ako ne ljubimo sami sebe, stvaramo ljudima oko sebe probleme da nas prihvate i ljube i zatvaramo im put do vlastitog srca. Prepoznajmo se u ljubavi Boga Oca koji nas je stvorio i htio. Prepoznajmo se u Isusu, ljubljenom Sinu i shvatimo da smo u njemu i mi ljubljena djeca istoga Oca. Prepoznajmo se u tajni Duha ljubavi, u Duhu Svetomu koji je izliven u srca naša kako bi i naše srce plamtjelo istinskom i punom ljubavlju. Zahvaćeni tom božanskom ljubavlju moći ćemo voljeti sebe, jer ćemo se prepoznati u svjetlu divnih Božjih djela. Tako ispunjeni radošću moći ćemo voljeti ljude oko sebe. Ostvarit ćemo tada na ispravan način i osnovnu zapovijed ljubavi prema bližnjemu, jer ćemo u sebi nositi mjerilo: ljubit ćemo sebe u svjetlu Božje ljubavi. ‐ Fra Zvjezdan Linić www.ktabkbih.net DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA Ne rade * Kćeri, gdje si bila? ‐ U frizerskom salonu. * Zar je bio zatvoren? Inženjer agronomije Diplomirani stručnjak za voćarstvo došao ocu na selo. * Tata, ovakvim načinom obrade ove voćke nećeš dobiti niti kilogram jabuka godišnje ‐ reče, gledajući kako otac, po njegovu mišljenju, primitivno obrađuje voćke. ‐ Dragi sine, ja bih bio sretan da na ovoj dunji rodi i jedna jabuka, a kamoli kilogram godišnje! Cijene Dvojica zastupnika zastaju pred izlogom i komentiraju: * Ne razumijem zašto svi kukaju da je kod nas sve skupo. A gledaj ovaj cjenik: Jakna 80 kuna; kaput 90 kuna; hlače 40 kuna; košulja 20 kuna… Pa to je super jeftino. ‐ Uvaženi kolega, ali ovo je izlog kemijske čistionice. www.ver.hr MOLITVA PSALAM 86 Molitva u nevolji Prigni uho svoje, Jahve, i usliši me jer sam bijedan i ubog. Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi; spasi slugu svoga koji se uzda u te! Ti si moj Bog; o Gospode, smiluj mi se jer povazdan vapijem k tebi. Razveseli dušu sluge svoga jer k tebi, Jahve, dušu uzdižem. Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju. Slušaj, Jahve, molitvu moju i pazi na glas vapaja mog. U dan tjeskobe vapijem k tebi jer ćeš me uslišati. Nema ti ravna među bozima, Gospode, nema djela kakvo je tvoje. Svi narodi što ih stvori doći će i klanjat' se tebi, o Jahve, i slavit će ime tvoje. Jer ti si velik i činiš čudesa: ti si jedini Bog. Uči me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi, usmjeri srce moje da se boji imena tvojega! Hvalit ću te, Gospode, Bože moj, svim srcem svojim, slavit ću ime tvoje dovijeka, jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, istrgao si moju dušu iz dubine Podzemlja. O Bože, oholice se digoše na me, mnoštvo silnika život mi vreba i nemaju tebe pred očima. No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag, spor na srdžbu ‐ sama ljubav i vjernost. Pogledaj na me i smiluj se meni; daj svome sluzi snage svoje i spasi sina sluškinje svoje! Daj mi milostivo znak naklonosti svoje, da vide moji mrzitelji i da se postide, jer si mi ti, o Jahve, pomogao, ti me utješio. KALENDAR DOGAĐANJA 2012. 1. Sv. Mise zadušnice za poginule Hrvatske branitelje, preminule djelatnike te za članove njihovih obitelji. 2. Sv. Mise povodom svetkovina i blagdana: Uskrsa, Božića, Dušnog dana, … zaštitnika Policijske kapelanije „Sv. Vid“, nacionalnih blagdana i zaštitnika hrvatske policije Sv. Mihaela. 3. Pripreme za sakramente kršćanske inicijacije za djelatnike i njihove članove obitelji. 4. Sakrament pomirenja i pokore-sv. Ispovijed ( prije sv. Mise i po potrebi). 5. Hodočašća: - Gospi od Krasna u Krasno, 15. kolovoza 2012. - Proštenište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu, 7. rujna 2012. - Voćin, Pleternica, Slavonski Kobaš i Lužani 21. - 23. rujna 2012. - Marija Bistrica 7. listopada 2012. - Sveta Zemlja, u razdoblju od 23. Do 30. listopada 2012. 6. Blagoslov osoba i prostorija u mjesecu prosincu 2012. 7. Molitveni susret. 8. Izrada i izdavanje lista RIJEČ ZA TEBE. 9. Predavanja po dogovoru. 10. Osobni susreti s dušobrižnikom i njegovim pomoćnikom na zahtjev djelatnika i njihovih članova obitelji. 11. Policijska kapelanija „SVETI VID“ posjeduje knjižnicu sa 759. naslova knjiga, uglavnom duhovnog i vjerskog karaktera. KONTAKT p. Mirko Vukoja dušobrižnik za Policijsku kapelaniju „SVETI VID“ mob. 0996226236 e-mail: [email protected] Branko Mustapić pomoćnik dušobrižnika za Policijsku kapelaniju „SVETI VID“ tel. 30 495 mob. 0914563992 (82 992) e-mail: [email protected]