HRVATSKO
KATOLIČKO
PROSVJETNO
DRUŠTVO
RODOLJUB
FOJNICA
ISSN 1986-5929
9 771986 592001
Broj 17
srpanj/kolovoz 2012.
cijena 2 KM
ECONOMIC s.t.r. FOJNICA - 061 984 306
Više od 2000 artikala
• bijela tehnika,
• elekto i vodo materijali,
• oprema za kupaonice,
• keramičarske pločice
• sitni kućanski aparati...
ukratko, sve što nudi i Ecomic Vitez.
Svaki mjesec akcije do 15%
na pojedine artikle!
Uvedena fiskalna kasa, kartično plaćanje i plaćanje kreditnim karticama Raiffeisen banke. Uz
ljubazno osoblje možete dobiti i savjet za
rekonstrukciju kupaonica i kuhinja, dovozimo
robu do potrošaća i istu montiramo po želji
kupca.
HOTEL "STARI GRAD"
10 komfornih soba, četiri apartmana,
restoran, pivnica, čuvani parking...
RESTORAN "STARI GRAD"
ugodan ambijent, vrhunska usluga,
bogata gastronomska ponuda, živa
muzika - idealno mjesto za poslovne I
obiteljske ručkove, romantične
večere, rođendane, promocije...
Informacije i rezervacije
tel. 063 993 093
CATERING USLUGE: 063 478 464
OLD CITY PUB
house party, acoustic nights, koncerti,
promocije pića, užarena atmosfera,
ples I ludi provod... pravo mjesto za Vas
[email protected]
www.prokoskojezero.com
UVODNIK
IZ ŽUPNIH MATICA
FOJNIČKAŠKRINJA
lipanj/srpanj 2012.
Dragi naši prijatelji,
K R Š T E N I
ulazimo u vaše domove koje ovog ljeta tresu brojna poskupljenja
životnih namirnica, međustranačke kupovine i unutarstranačke čistke,
reforma vlade po principu vruće-hladno, i pravi, ali odistinski
zemljotresi. Kako svi mediji već kipe od tih vijesti, mi ćemo ih zaobići.
Ipak, ne možemo izbjeći dvije teme koje su ovih dana bile predmetom
dijaloga i trača, razlogom raspadanja dugogodišnjih prijateljstava i
prekonoćnih nastanaka novih. Dakle, ono što se odvajkada događalo
negdje tamo i nekomu drugom, zadesilo je i nas; nezapamćen pomor
ribe i vatrena stihija obilježili su mjesec iza nas. Nažalost, nepropisno
uzeti uzorci vode i vodenih leševa sakriti će krivca za taj strašni ekološki
incident. Piromani su također zbrisali iz fokusa jer je cijela fojnička
stvarnost zadovoljna činjenicom što je vatra obuzdana bez ljudskih
žrtava i uz minimalnu materijalnu štetu. Što je minimalna materijalna
šteta, ostavljamo vama na procjenu kada s ribičkim štapom krenete u
popodnevni odmor na Dragaču ili na Fojnicu, ili kada se provezete pored
ranjenog i unakaženog brda iznad Mukačine krivine...
A sada bježimo u neku lepršaviju, veseliju stvarnost ili u prošlost
kojom se možemo i te kako pohvaliti. U ovom broju predstavljamo
nekoliko naših sugrađana koji življenjem svog malog života, a velikog
sna, mogu biti primjer svima nama. Željana, Mario i Vanja su heroji ovog
broja! Iz njihovih priča možemo naučiti kako se prevazilaze nedostaci
provincije, te kako iskoristiti prednosti koje nam nudi. Sjajan primjer
takvog nastojanja je i mladi čovjek - patriota, Samir Kučuk, koji vodi KK
"Star" Fojnica, okupljajući generacije od pionira do veterana.
Kao i obično, i sa ovim brojem Fojničke škrinje čuvamo stare običaje,
prepričavamo legende, otkrivamo blaga samostanske arhive, putujemo u
prošlost, jer je tako daleko lakše shvatiti sadašnjost i nositi se s njom...
Prijateljima, kumovima i familiji koja slavi Bajram, čestitamo
pročišćenje ramazansko i dobre namjere, neka je u zdravlju i veselju!
Uživajte i ovom broju Škrinje, s vama smo, vas mislimo, za vas
pišemo,
Morison Lovrić
(Pero i Nizma, rođ. Mujić)
Marko Šimunić
(Tomislav i Marica, rođ. Čeko)
Larijo Gašić
(Marin i Marjana, rođ. Komšić)
Ani Milušić
(Marinko i Ivana, rođ. Kajasa)
Dorothea Elisabeth Kaufman
(Dietmar i Zrinka, rođ. Miletić)
Leona Okić
(Denis i Vedrana, rođ. Tuka)
Gabrijel Puljić
(Anto i Klaudija, rođ. Prskalo)
Marijeta Đepić
(Zdravko i Radmila, rođ. Puljić)
VJ E N Č A N I
Danijel Marjanović i Branka Oroz
Petar Gavran i Valentina Vrljičak
Zdenko Kapetanović i Dragana Sudar
Vedran Milošević i Martina Tolo
U M R L I
Juro Bošnjak, 1936.
Karlo Cvjetković, 1934.
Anto Bošnjak, 1931.
Josip Glavočević, 1935.
Ivo Marković, 1942.
Milica Mijatović, rođ. Glavočević, 1939.
CIJENE REKLAMNOG PROSTORA U ČASOPISU
U BOJI
- 1/1 stranica
- 1/2
"
- 1/4
"
150,00 KM
80,00 KM
40,00 KM
CRNO- BIJELA
urednica
-
1/1 stranica
1/2
"
1/4
"
1/8
"
100,00
60,00
30,00
20,00
KM
KM
KM
KM
Fojnička škrinja, broj 17, srpanj/kolovoz 2012 .
izdavač: HKPD "Rodoljub" Fojnica
■ glavna urednica: Suzana Lovrić ■ uredništvo: Alen Cvjetković, Ivana Cvjetković, Jakov Gavran,
Božana Tuka, Marko Tuka i Nikica Vujica ■ urednički savjet: Danijel Bošnjak, Lucija Bošnjak, Ivan
Katavić, Katarina Migić i Franjo Miletić ■ lektura: Leonora Lovrić Drmač
■adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb ■ tel.: 063 369 169 ■e-mail: [email protected] ■
žiro-račun: 3060510000031712 Hypo Alpe-Adria banka ■ naklada: 600 primjeraka ■ tisak:
"ŠTAMPARIJA FOJNICA" Fojnica
SRPANJ/KOLOVOZ 2012.
BROJ 17
3
AKTUALNOSTI
FOJNIČKAŠKRINJA
Kosidba na
padinama brda Križ
Branka Jukić
Franjevaci su došli u Fojnicu polovicom XIV. stoljeća gdje su u
sjevernom dijelu tadašnjeg naselja, na lokalitetu Pazarnice, sagradili crkvu i samostan. Početkom XVI. stoljeća, 1503. godine,
crkva i samostan premješteni su na donje padine brda Križ, gdje
se i danas nalaze. U povijesti dugoj preko 650 godina bilo je mnogo poteškoća, nevolja i tragedija, ali isto toliko i radosti u zajedništvu i povezanosti katoličkog puka sa svojim fratrima. Bilo je
stotine načina na koji se to potvrđivalo, a na jedan su župljani
podsjetili posljednje subote u lipnju 2012. godine. Sedamnaest
župljana došli su kositi travu (čairu) na padinama brda Križ iznad samostana gdje je prije desetak godina zasađen i fin voćnjak. Ta gesta, taj znak odanosti gvardijanu fra Nikici Vujici i
svoj ostaloj subraći u Samostanu Duha Svetoga, može se nekomu
učiniti sitan, ali on je beskrajno važan i drag svima koji na umu i u
srcu imaju misao za važnost franjevaštva za lakše podnošenje
života vjernika katolika u stoljećima strane, okupatorske vlasti,
u bivšem komunističkom sustavu, a i u ovom današnjem trenut-
Nezapamćeni
pomor ribe
Fojnička škrinja
4
ku koji se može sažeti u često ponavljanju rečenicu: "To nigdje u
svijetu nema, samo u Bosni i Hercegovini može biti zabilježen
takav apsurd, nelogičnost, nebuloza, nepravda..."
Uglavnom, župljani župe Fojnica barem na jedan dan sve su
to "smetnuli s uma" i prihvatili se kose, belegije i čekića. Najviše
ih je bilo iz Šćitova (trojica braće Stojanovića, Nikica, Stipica i
Ivica), rođak im Ivo Stojanović, a čast gornjeg dijela župe spasili su dvojica Bilića, Milenko i Zoran, te Stojan i Mijo Milušić i
ostali. Milenko je unatoč svojih 79 godina bio kosidbaša, a Zoran
je podsjetio kako je kosidba samostanskih livada (prije 1945. bilo ih je znatno više) dio starinske tradicije koja se usmeno prenosi s pokoljenja na pokoljenje, a to nikakva suvremena civilizacija ne može izbrisati iz memorije fojničkih Hrvata, katolika.
Ovaj put nedostajale su samo kupilice, žene i djevojke koje su nekada, pred kraj koševine dolazile s užinom i s dobrom voljom da
otkose sakupe, ali poznavajući vezanost župljanja za tradiciju i
taj dio će se uskoro iz prošlosti "preslikati" u današnjicu.
I da, skoro zaboravismo: gvardijan fra Nikica lijepo je "hrabrio" kosce, pićem i jelom, kad mu već, jedan od inače najtežih poljoprivrednih radova, kosidba ne ide od ruke ili od leđa (bole
križa), a na brdu Križ kosaca nikad dosta...
U nedjelju, 15. srpnja 2012. godine, u popodnevnim satima,
Policijskoj stanici Fojnica prijavljen je pomor ribe u rijekama
Dragači i Fojnici. Kako smo saznali iz neslužbenih izvora, pomor
ribe primjećen je u samom centru grada, te nizvodno u dužini od
oko tri kilometra.
Ubrzo su na mjesto nemilog događaja stigli djelatnici krim.
policije PU Kiseljak koji su obavili očevid, a pri uzimanju uzoraka
vode i uginule ribe sudjelovale su i ovlaštene osobe iz UG Sportskih ribolovaca "Fojnica".
Nadležno ministarstvo i inspekcije SBK su, također, odmah
alarmirani. Građanstvo Fojnice je sa nestrpljenjem danima očekivalo rezultate analize. Nažalost, izgleda kako će ovaj ekološki
incident proći nekažnjeno, a velika materijalna šteta izazvana nemarom ili neznanjem, neće moći biti namaknuta od počinitelja.
Navodno, uzorci nisu uzeti na zakonski propisan način!?
BROJ 17
SRPANJ/KOLOVOZ 2012.
FOJNIČKAŠKRINJA
Planinari Fojnice osvojili Prokletije
Fojnička škrinja
FOTO: HAZIM ČUKLE
Planinari Planinarskog društva „Vranica“ iz Fojnice su od
20.- 22. srpnja, prema godišnjem planu o pohodima na planinske vrhove u BiH i u inozemstvu, osvojili vrh Prokletije. Iako
je poziv za trodnevnu grebensku turu davno upućen svim
članovima planinarskog društva i simpatizerima, na ovaj se
zahtjevni poduhvat odlučila tek peteročlana ekipa iskusnih
planinara. Masiv poznate planine Prokletije nalazi se jednim
dijelom u Crnoj Gori, a većim dijelom u Albaniji. Fojnički planinari su tokom cjelodnevnog uspona osvojili njen najviši vrh,
Maja Jezerce, čija je visina 2694 metra i nalazi se na teritoriji
Albanije. U povratku je zastava našeg planinarskog društva
stigla i na Komove, Vasojevički Kom, koji se nalazi u Crnoj
Gori. Čestitamo!
Koncert
"U susret ramazanu"
Vatreni vikend
Fojnička škrinja
U subotu, 21. srpnja, oko 13,45 sati Policijskoj stanici
Fojnica je stigla prijava kako je došlo do izbijanja požara na
lokalitetu koji je udaljen oko osam kilometara od Fojnice,
prema Kiseljaku, uz desnu obalu rijeke Fojnice. Vatrena stihija
satima je gutala bukovu šumu na nepristupačnom, strmom
terenu u neposrednoj blizini naselja Stari Pločari, iznad kuća
obitelji Barbić.
Vatrogascima Dobrovoljnog vatrogasnog društva iz Fojnice
i djelatnicima PU Fojnica ubrzo je stigla pomoć interventne
vatrogasne jedinice za gašenje požara "Srednjobosanske šume" iz Busovače. U gašenju požara su sudjelovali i mještani
Pločari Polja. Povrijeđenih nije bilo, a uzrok požara je još uvijek
nepoznat.
SRPANJ/KOLOVOZ 2012.
Fojnička škrinja
U organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Fojnica i KUD
"1001" noć, na platou ispred KC Yunus Emre, u četvrtak, 26.
srpnja, povodom početka mubarek mjeseca ramazana priređen je koncert pod nazivom "U susret ramazanu". Pozdravni
govor rekao je predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Fojnica, hadži Ramiz Meša, a prisutnima se obratio i glavni imam
Medžlisa Islamske zajednice Fojnica, Mensur ef. Pašalić. Nakon učenja ajeta iz Kur'ana i ilahija, brojnoj su se publici predstavili članovi pjevačke i folklorne sekcije KUD "1001 noć" Fojnica spletom muslimanskih pjesama i igara iz BiH. Post i duhovno pročišćenje naših sugrađana islamske vjeroispovjesti
započelo je u prelijepom slavljeničkom iščekivanju.
BROJ 17
5
AKTUALNOSTI
FOJNIČKAŠKRINJA
Z
avjet župljana Fojnice sv. Anti Padovanskom, a radi se o sasvim konkretnom humanitarnom projektu, gradnji
kuće obitelji Mije Brace Bošnjaka iz Crvenih Zemalja, sela nadomak Otigošću u
općini Fojnici, po svemu sudeći bit će
ispunjen. S gradnjom novog doma ovoj
siromašnoj obitelji koja živi u trošnoj kućici koja bi se svakog dana mogla urušiti,
krenulo se 12. lipnja, uoči blagdana sv.
Ante Padovanskog. U samo mjesec dana
radova, kuća je stavljena pod krov, zahvaljujući brojnim dobrim ljudima koji su
odlučili pomoći župljanima Fojnice u ispunjavanju zavjeta sv. Anti. Svaka je pomoć u ovoj akciji, naglašavaju organizatori, dragocjena, bilo da je riječ o građevnom materijalu, ili pomoći radnika koji
su po dva ili tri dana radili besplatno, a
sve s jednim ciljem, kako bi obitelj Bošnjak dočekala Božić u novom domu, dostojnom čovjeka. Da radovi idu planiranim tijekom ovih se dana uvjerio i fra
Stipan Radić, ravnatelj humanitarno- karitativne udruge "Kruh sv. Ante", koji je
obišao gradilište. Dočekao ga je Dominko
Bošnjak koji vodi ovu iznimno vrijednu
akciju, u ime organizacijskog odbora u
kojem su još fojnički gvardijan fra Nikica
Vujica, Kata Barbić i Vito Knežević.
Kako je kuća već stavljena pod krov,
Dominko je fra Stipana informirao o tomu što se kani dalje raditi, što nedostaje,
a ravnatelj "Kruha sv. Ante" odmah je
obećao uplatiti sredstva za ugradnju kupatila što je Dominko naveo kao jednu od
neriješenih stavki unutarnjeg opremanja doma za obitelj koja se nalazi u stanju
teške socijalne potrebe. Naime, Mijo i supruga mu Dragica, te kćeri Katica i Antonija, nemaju nikakvih primanja, a preživ-
Početak radova. U međuvremenu je puno toga urađeno.
I 'Kruh Sv. Ante'
pridružio se akciji
Gradnja kuće obitelji Mije Brace Bošnjaka iz Crvenih Zemalja zavjet je
župljana Fojnice sv. Anti, a po svemu sudeći ovaj će koristan zavjet biti i
ispunjen
Ana Popović
ljavaju od poljoprivrede, jedne krave i
pomoći posjetitelja namjernika, jer obitelj živi sama u mjestu gdje nemaju niti
jednog susjeda. I koliko god ljudi koji pomažu ovoj obitelji sagraditi pristojan
krov nad glavom, smatraju da su već uvjeti u kojima sada žive uistinu tužni, svaki
ih put iznova gane neki novi detalj iz
života obitelji Bošnjak. Tako im je ovaj
put Mijo pričao o svemu nedavno uginulom konju Cvjetku. Bio mu je kaže des-
Dominko Bošnjak i fra Nikica Vujica: Dogovor o narednim aktivnostima
6
BROJ 17
na ruka i premda star, dobro je drva i
sijeno donosio, a i vreću brašna kad bi je
netko od dobročinitelja darovao. Uginuo
je u međuvremenu dobri stari Cvjetko i
zato je Mijo kad je čuo Dominkov i fra
Stipanov razgovor o novcu za kupatilo,
kroz suze rekao: "E, da je meni konj". Tu
su svi okupljeni zastali, zaboravili sanitarni materijal i dali se u "snivanje" kako
bi bilo dobro kad bi se javio neki novi
donator, ili više njih, koji bi kupili Miji
konja, ili kad bi oni kupili opremu za
kupatilo, a novac iz "Kruha sv. Ante" bi se
onda mogao preusmjeriti za nabavku
novog Cvjetka.
Čežnja za Cvjetkom, starim konjem,
zapravo još jednom potvrđuje u kako
teškim uvjetima živi obitelj Bošnjak. Oni
koji su započeli akciju pomoći ovoj obitelji uvjereni su kako će Mijin vapaj za
Cvjetkom čuti dobri ljudi i ispuniti mu i
ovu želju. Puno je želja koje je obitelji
Bošnjak potrebno ispuniti kako bi živjeli
poput većine ostalih ljudi današnjice,
imali pristojan krov nad glavom, posao
od kojeg će živjeti. A o poslu sanjaju obje
kćeri Mije Brace Bošnjaka. Raditi su
spremne, a iskreno se nadaju da će im
netko biti spreman pružiti šansu kako bi
i same pripomogle osigurati obitelji život
dostojan čovjeka.
SRPANJ/KOLOVOZ 2012.
FOJNIČKE PERSPEKTIVE
FOJNIČKAŠKRINJA
R
udnik Bakovići kod Fojnice jedno je
od najpoznatijih nalazišta zlata i
srebra u jugoistočnoj Europi. Do
1939. godine, do kada je rudnik bio aktivan, iz njega je izvađeno preko 2.000 kg
čistog zlata i puno više srebra. Vlasti Federacije BiH odlučile su ponovno pokrenuti eksploataciju zlata i srebra iz tog
nalazišta jer će to, po njihovom mišljenju,
pridonijeti razvoju toga kraja, kao i punjenju proračuna.
Mještani fojničkog sela Bakovići pozdravili su mogućnost aktiviranja rudnika, ali uz određene uvjete.
"Normalno da su svi za napredak svoga mjesta, tako i mi Bakovića, ali ne po
svaku cijenu. Treba voditi računa i treba
znati kakva će biti eksploatacija, da li će
to biti površinski kopovi - iako oni tvrde
da će to biti dubinska bušenja suvremenim metodama, da ne bi puno utjecali na
okoliš i da se ne bi uništila šuma i napravilo ruglo. Jer šta bi značilo kada bi sada u
Bakovićima svaki dan kamioni prolazili i
prašina se dizala?", kazao je predsjednik
Savjeta Mjesne zajednice Bakovići Tomislav Bošnjak.
Mještanin Bakovića Tomislav Šušnjara Šole je također skeptičan glede
ponovne eksploatacije zlata iz Bakovića:
"Ako će biti podzemna eksploatacija može. Ako će biti površinska - ode ovo
sve."
Iz Rudnika zlata Bakovići nekada se
dnevno vadilo i do sedam kilograma zlata. Rudnik je u svojim najboljim vremenima zapošljavao i do nekoliko stotina radnika. Osamdesetpetogodišnji Mato Bućo sjeća se tog vremena jer u mu je otac
bio nadzornik rudnika. Bila su to, kaže,
zlatna vremena, za ovaj kraj.
"Po 700 ljudi, koliko se ja sjećam, tada
je radilo u rudniku. Ovdje su bile velike
barake, zgrade, kuće. Cesta je bila. Još
onda je iz Fojnice u Bakoviće provedena
telefonska linija, i mi smo imali telefon.
Poslije je, pred ovaj rat, linija uništena.
Sjećam se da su ljudi tu radili i dolazili sa
raznih mjesta, naseljavali se tu - i bili su
raznih struka“, priča Bućo.
Fojnica je kroz povijest poznata kao
rudarsko mjesto. Uz Rudnik zlata u Bakovićima, poznati su bili rudnici srebra i
žive u fojničkim selima Ostružnica i Čemernica. Nevres Jemendžić, predstavnik Općine Fojnica, kaže da će ovaj projekt višestruko pridonijeti razvoju lokalne zajednice.
"Kad je u pitanju stav općine Fojnica,
naša će lokalna zajednica podržati takvo
otvaranje. Dosadašnji zakon je davao lokalnim zajednicama veoma malo mogućSRPANJ/KOLOVOZ 2012.
Tko zna, možda se nešto nađe...
Zlatna groznica
Nakon više od 70 godina Rudnik zlata i srebra u Bakovićima kod Fojnice
trebao bi ponovo biti aktiviran. Prema svim stručnim analizama, na
ovom području postoje nalazišta sa oko pet tona rude iz koje se dobija
zlato i srebro. Njihova vrijednost mjeri se stotinama milijuna dolara. U
federalnom Parlamentu čeka se usvajanje zakona o koncesijama, nakon čega će koncesija biti dodijeljena kompaniji koja ponudi najviše
novca. Cijeli projekat doprinio bi razvoju općine Fojnica. Mještani Bakovića su skeptični jer ne znaju koliko će koristi od svega toga imati
mjesna zajednica.
Ivan Katavić
nost da iskoriste svoja prirodna bogatstva koja se mogu dati putem koncesija.
Općina Fojnica je imala vrlo malo koristi
od koncesije koje su davane na izvoz šuma, na izgradnju mini hidrocentrala i ostalog. Vjerovatno je zbog toga pokrenuta
inicijativa u Parlamentu Federacije o
promjeni zakona o koncesijama, tako da
bi lokalne zajednice imale daleko više
koristi od eksploatacije svojih prirodnih
bogatstava", smatra Jemendžić.
Brojne dokaze o eksploataciji zlata i
srebra iz Rudnika Bakovića sačuvali su i
fojnički franjevci. U Muzeju Franjevačkog samostana u Fojnici izloženi su uzorci ruda iz kojih se prerađivalo zlato, alat
kojim se kopao, te nakit koji su izrađivali
fojnički zlatari.
Jedna od najvažnijih stavki u cijelom
projektu je utvrditi ekonomičnost ponovne ekspolatacije zlata iz Bakovića, ističe Hazim Hrvatović, direktor Federalnog zavoda za geologiju.
"Mi znamo da zlato danas ima jako
visoku cijenu na tržištu - možeš ga uvijek
prodati, možeš ga koristiti sebi kao neku
rezervu, atraktivno je za istraživanje i
BROJ 17
eksploataciju, ima i ekonomiju u toj eksploataciji. Međutim, prije donošenja konačne odluke o eksploataciji zlata mi
trebamo tačno izdefinirati koliko sredstava treba da dobije lokalna zajednica,
koliko Federacija, koliko stanovnici koji
žive na području Fojnice", kaže Hrvatović.
Ostalo je još sačekati konačno donošenje zakona o koncesijama FBiH, nakon
čega će biti raspisan međunarodni tender za izbor koncesionara. Koncesija će
biti dodijeljena kompaniji koja bude ponudila najviše novca.
"Interes je sada veoma veliki kad govorimo o zlatu. Čim smo obznanili prošle
godine da planiramo ući u jedan takav
projekat, bilo je poziva iz čitavog svijeta od Kine, Rusije, SAD-a, nekih europskih
zemalja, Turske", navodi Erdal Trhulj,
ministar energije, rudarstva i industrije
FBiH.
Osim financijskih efekata, aktiviranje
Rudnika Bakovići pridonijet će i u znanstvenom smislu jer će se ovaj kraj, koji
oduvijek poznat po rudnom bogatstvu, i
adekvatno istražiti.
7
SLOVO IZ DIJASPORE
FOJNIČKAŠKRINJA
n Za početak, reci nam gdje živiš, kada
si dospjela u Njemačku i kako si se
snašla u tamošnjem sustavu školovanja?
o Od nedavno živim u Hanau (rodnom
gradu braće Grimm), koji se nalazi nedaleko od Frankfurta. Tu sam se doselila iz
privatnih i poslovnih razloga. U Njemačku sam došla prije skoro 21 godinu. Škola je daleko iza mene. Naravno, početak
je uglavnom bio jako težak ali se sa malo
interesa ovdašnji sustav školovanja lako
savlada nakon čega ti se pružaju neograničene mogućnosti.
n Radiš u jednom arhitektonskom birou, kakvi su tvoji radni zadaci?
o Da, mi gradimo po principu "ključ u
ruke" i to najčešće velike obiteljske kuće
visokih kvaliteta.
Ja sam odgovorna za računovodstvo,
crtanje izvršnih planova, pregled uzoraka i inkorporiranje istih u izvršne planove, zatim, praćenje napretka gradnje,
nabavku materijala itd. Posao je dinamičan i odgovoran, ali ja ga volim i uživam u
njemu.
n Kako ti gledaš na individualni odnos prema kulturi stanovanja i odnos
općinskih vlasti naspram problema
urbanizma u Fojnici?
o Općenito se čini nerealno da se općinske vlasti daju tako razviti da oni planiranje i pružanje komunalnih usluga i
infrastrukture sami mogu ispuniti. Mislim da se inovativno i uspješno rješenje
može realizirati samo putem suradnje
između državne ili lokalne vlasti sa organizacijama civilnih društava i privatnim
sektorom.
n U bogatim zapadnim zemljama nije
rijetkost da se u uređivanje javnih površina volonterski uključuju i građani. Što bismo još mogli naučiti i pri-
8
Za mene je i moja
Bosna egzotična
Fojničanka, Biljana Šimunić,
već 21 godinu živi u Hanau,
rodnom gradu braće Grimm.
Voli otputovati u neko egzotično mjesto, ali smatra kako
egzotične destinacije uopće
ne moraju biti daleke. One bi,
uglavnom, trebale biti sa interesantnom prošlošću, bogatom kulturom, arhitekturom,
lijepim krajolicima... Baš takva je Bosna!
Piše: Suzana Lovrić
mjeniti od vas, a da ne košta velikih
novaca?
o Predložila bih uspostavljanje inicijative građana, podnošenje prijedloga pojedinačno i naravno volonterski rad i dobrovoljna darivanja. Bez uključivanja savjesti pojedinaca i udruženja građana
nema lijepo uređenih javnih površina!
n Hobi ti je slikarstvo, koju tehniku
koristiš?
BROJ 17
o Danas je sve teže naći vremena za
hobi, ali za mene je to i način da se odmorim i opustim. Jako volim crtati, stvarne ili zamišljene portrete, cvijeće, prirodu... Okušavam se u raznim tehnikama,
ali najvise volim crtati olovkom i kredom.
SRPANJ/KOLOVOZ 2012.
FOJNIČKAŠKRINJA
stresni život koji nas poslije godišnjeg
odmora ponovno čeka.
"Egzotične destinacije" po mom mišljenju uopće ne moraju biti daleke. One
bi, uglavnom, trebale biti sa interesantnom prošlošću, bogatom kulturom,
arhitekturom, lijepim krajolicima... Meni
je prije svega najdraže slijediti staze
drevnih naroda i izumrlih civilizacija.
n Što ti najviše nedostaje iz Fojnice? A
ima li nešto što ti nedostaje iz Njemačke kada si ovdje?
o Moji roditelji mi najviše nedostaju,
naravno. Voljela bih da ih mogu zagrliti
kada kod to poželim, ako treba što
pomoći ili da oni meni daju savjet... A u
Bosni mi ništa ne nedostaje iz Njemačke,
tu sam "samo" na odmoru i takvi su i moji
prohtijevi u to vrijeme, tako da i ne poželim ništa više.
n Već godinama izrađuješ unikatne
čestitke za razne namjene, Božićne,
rođendanske... Koje materijale i motive najradije koristiš za njihovu izradu i kako tvoji prijatelji odreagiraju
kada ih dobiju?
o Kao što si rekla unikatne su, tako da
nemam određene motive ili materijale,
prerađujem sve što mi padne u ruke. Pokušavam čestitku prilagoditi osobi kojoj
je namjenjena, inače raspoloženje i inspiracija određuju kakva će čestitka na
kraju ispasti.
PEKARA
SRPANJ/KOLOVOZ 2012.
Rodbina i prijatelji su već naviknuti
na unikatne čestitke koje sama izrađujem, ali i dalje, svaki put je otvaraju sa nestrpljenjem i znatiželjom što sam im pripremila. To me raduje.
n Iako redovito godišnje odmore provodiš i u Bosni, tvoja strast su i daleke,
egzotične destinacije.
o Za mene je i moja Bosna egzotična... U
prvu ruku dolazim redovito posjetiti roditelje, a Bosna je izvor istinskog odmora. Tu mogu "napuniti baterije" za brzi i
MAK
BROJ 17
n Hvala ti na razgovoru, izvoli reći,
ako želiš, poruku ili pozdrave za kraj...
o Najprije, hvala na interesu za ovaj
intervju. Željela bih da se Fojnica uskoro
razvije po planu moderne urbanizacije i
nadam se kako će svi građani sudjelovati
u tome. Možda je moguće napraviti partnerstvo sa nekim njemačkim gradom,
naprimjer Hanau, pri čemu bi se iskustva
mogla razmijeniti i primjeniti.
Radujem se sljedećem odmoru u Fojnici koji je ubrzo i pozdravljam moju
obitelj, prijatelje i poznanike.
FOJNICA
9
PREDSTAVLJAMO
FOJNIČKAŠKRINJA
Vanja Iličić još je u osnovnoj školi naslućivala čime se želi baviti u životu.
Bila je aktivna u brojnima školskim sekcijama i priredbama. Želja da postane
voditeljica odvela je u novinarsko zanimanje. Iako je bila dobar matematičar,
ljubav prema novinarstvu je prevagnula. 1986. godine upisuje studij novinarstva i završava ga pred sami rat. Profesionalno počinje raditi 1995. godine u
Večernjim novostima i od tada pa do
danas radila je u brojnim informativnim i revijalnim redakcijama. Već sedmu godinu radi na BH radiju, gdje ima
tri autorske emisije: "Vikend vidikovac", "Razglednica" i "Moje drugo ja".
Kaže da je njena velika ljubav radijsko
novinarstvo, u kojem planira još dugo
raditi.
n U Fojnici si odrasla, završila osnovnu školu. Kako opisuješ taj period i
čega se najviše sjećaš?
o Bio je to lijep period. Već u osnovnoj
školi sam naslućivala što želim biti u životu. Obožavala sam učestvovati u raznim sekcijama i vođenju priredbi. Možda
je to naslućivalo neke današanje moje
angažmane i emisije. Tada sam možda
bila, sudeći nekim aktivnostima, i ozbiljnija nego danas. Čini mi se da je to djetinjstvo prošlo u radu koji danas nazivaju
volonterskim. Još u osnovnoj školi prošla
sam različite humanitarne akcije. Bila
sam u raznim organizacijama, poput gorana, izviđača. Srednju školu sam za-
10
Moja najveća nagrada
su moji slušatelji
Vanja Iličić, novinarka BH radija, u intervjuu za Fojničku škrinju govori
o svojoj dvadestogodišnjoj karijeri, djetinjstvu i odrastanju u Fojnici, o
situaciju u novinarstvu u BiH, kao i emisiji o turizmu „Vikend vidikovac“
koja je obilježila njenu karijeru.
Piše: Ivan Katavić
vršila u Kiseljaku. Za taj period veže me
period omladinskih radnih akcija. Tada
sam išla na dvije radne akcije sa Brigadom "Zija Dizdarević" iz Fojnice. Bile su
tu i omladinska radna akcija "Put mladosti" iz 1984. godine u Bitoli i 1985.
godine na Kopaoniku. To je divan period
u životu i iskustvo koje bih vrlo rado i
danas ponovila. 1985. godine, kada sam
bila treći razred srednje škole, sjećam se i
pješačkog pohoda "Naše staze ljubavi",
kada je nas devet iz Fojnice išlo pješice
do Beograda u Kuću cvijeća. To je nešto
što nikad neću zaboraviti i što bih ponovila i danas.
n U kakvom sjećanju ti je Fojnica
ostala do početka devedesetih, kada
je počeo rat?
o Taj period dosta sam provodila u Sarajevu, na fakultetu. Sjećam se fojničkih
ljeta i vikenda. U Fojnici se uvijek lijepo
družilo - ona je imala taj čaršijski duh.
BROJ 17
Fojničani su imali crtu da dočekaju goste
raširenih ruku. Sjećam se ljetnih druženja na Radenkovcu. Danas na tom mjestu
nema više ničega, ostale su samo lijepe
uspomene. Družili smo se sa svima, nismo gledali ko je ko i iz kojeg je dijela čaršije. Bitna je bila 'zezancija'. Tako je bilo i
u ostalim dijelovima fojničkog kraja, kao
što su Prokoško jezero ili izleti po Pogorelici. Danas, kako starim, čini mi se da
mi je Fojnica i draža i ljepša nego prije valjda godine rade svoje. Svaki put kada
dođem izgleda mi ljepše.
n Kada počinješ studirati novinarstvo
i kako se odlučuješ za taj poziv?
o To je ono što sam htjela od prvog dana.
Najprije sam htjela biti voditelj, pa sam
skontala da mi je novinarstvo put do toga. Bila sam također super matematičar i
kada sam završila srednju školu i upisala
žurnalistiku 1986. godine, profesor matematike me je ružio zbog toga što nisam
SRPANJ/KOLOVOZ 2012.
FOJNIČKAŠKRINJA
imala nešto posebno, opet se vraćam
onim fojničkim ljudima i tome kako oni
znaju dočekati nekoga ko dođe sa strane.
Meni je bilo zadovoljstvo što smo dvjestotu emisiju emitirali iz mog rodnog
grada. Predložili smo tu ideju Hotelu
"Reumal" i oni su to dočekali raširenih
ruku. Meni je to bilo lakše napraviti sa
ljudima koje poznajem od rođenja. Bilo
je zadovoljstvo pozvati kulturno-umjetnička društva iz Fojnice.
Također smo pokazali fojničke specijalitete, kao što su maglice. Mislim da
smo mi prvi u "Vikend vidikovcu" izbacili
priču o maglicima. Predstavili smo ono
što Fojnica nudi, a i mi smo svoj rad predstavili Fojničanima. Meni lično je puno
značila ta dvjestota emisija. Bila je prekrasno. Još uvijek se svi sjećaju te proslave kako na BHRT-u, tako i u Fojnici.
Naravno da sam ponosna zbog toga.
upisala elektrotehniku, mašinstvo ili matematiku. Nikad se nisam pokajala zbog
svog izbora. Studij novinarstva sam doživjela fantastično. Tada sam upoznala
divne ljude, sa kojima se i danas družim.
Uspjela sam u roku završiti fakultet. Nisam uspjela odmah dobiti posao jer je
počeo taj nesretni rat. U ratu sam došla u
Sarajevo. Tek 1995. godine uspjela sam
početi raditi u tadašnjim Večernjim novinama. Nakon toga sam počela raditi u
Dnevnom avazu, od prvog broja. Do sada
sam promijenila nekih desetak redakcija
i u svakoj naučila nešto novo. Presretna
sam s onim što danas radim, ali je bilo
lijepo raditi i u dnevnoj štampi. Tu čovjek
nauči kako raditi, kao doći do izvora
informacija, kako biti prvi i drugačiji i
kako imati pravu informaciju za čitatelja.
n Da li je radijsko novinarstvo tvoja
najveća ljubav?
o Na BHR1 radim već osmu godinu. Što
se tiče elektronskih medija, bila sam i na
Radiju Stari Grad oko 19 mjeseci. Također sam radila nepune dvije godine na
Radiju Fern. Ne znam što je moja najveća
ljubav. Trenutačno smo se ja i radio našli.
Mislim da živimo u ljubavi. Odlično se
razumijemo. Stvarno uživam u onome
što radim. Međutim, uživala sam i u nekim dnevnim i revijalnim listovima - i to
je bilo prelijepo iskustvo. Lijepo je raditi i
za printane medije. Ali, ovo na radiju je
nešto drugačije. Mislim da ću tu i završiti.
Uživam raditi emisije o turizmu. To mi je
donijelo nova znanja i o BiH jer sam često
na terenu gdje pravimo improvizirani
SRPANJ/KOLOVOZ 2012.
studio i u najudaljenijim gradovima BiH.
Kroz taj rad otkrivam koliko lijepih predjela ima u BiH. Te ljepote nastojim dočarati i kroz svoje emisije. Emisiju "Vikend
vidikovac" radim zajedno sa kolegom
Dejanom Garićem. Prekrasno sarađujemo, super se nadopunjujemo i mislim da
će to tako ići još godinama. Osim "Vidikovca", moje autorske emisije su i "Razglednica" i "Moje drugo ja". "Razglednica" ide već šestu godinu. Nisam mislila,
kad smo je počinjali, da će potrajati toliko
dugo. Ispostavilo se da je to bio dobar
projekat i da je "Razglednica" uspjela stati na noge. Zadovoljstvo je posebno kad
slušatelji nazovu i ako nema emisije, pitaju zašto je nema. To je autoru najveća
nagrada. Uživam radeći ovu emisiju i nadam se da ću godinama još nalaziti teme i
zanimljive goste.
"Moje drugo ja" je novija emisija. Počeli smo je raditi prošle jeseni. Ta emisija
je također našla svoj put do slušatelja i
sad dobijam sve više pohvala za nju.
n Vratit ćemo se na emisiju "Vikend
vidikovac". Dvjestoto izdanje emisije
emitrano je upravo iz Fojnice. Kada je
nastala ta emisija i otkud njena tolika
popularnost?
o "Vikend Vidkovac" je pokrenuo moj
kolega Dejan Garić godinu dana prije nego što sam ja počela sa njim raditi. Emitira se već sedmu godinu. Kada sam ja
došla, napravili smo neke inovacije. Radimo je uživo, sa terena. Imamo odličnu
saradnju sa turističkim i lokalnim zajednicama širom BiH. Fojnica je uvijek
BROJ 17
n Kako opisuješ današnju situaciju u
bh. novinarstvu i koliko je to zanimanje teško?
o Novinarsko zanimanje teško je kao i
svako drugo zanimanje. Važno je ko se
bavi tim poslom. Profesionalizam je bitan i u novinarstvu i u ostalim profesijama. Mislim da čovjek treba voljeti ono što
radi i da radi to temeljito. Danas, nažalost, svako sebi daje pravo nazvati se
novinarom. Ja sam radila dugo godina, ali
sam smatrala da još uvijek nemam pravo
sebe nazvati novinarom. To mi je bilo
nešto uzvišeno. Pravi novinar je neko ko
je radio tekstove ili emisije pred kojima
su ljudi ustajali, prema kojima su ljudi
imali poštovanje. Tim tekstovima se vjerovalo. Danas imamo devalvaciju profesije, kriteriji su malo pogubljeni. Mnogo
se namnožilo medija i dosta ljudi radi u
novinarstvu. Nema neke pretjerane selekcije. Mislim da smo u nekoj teškoj situaciji, ali se profesija može izboriti s tim
- treba samo naći pravi način.
n Da li si imala prigodu čitati Fojničku
škirnju i koliko podržavaš ideju da
Fojnica ima svoj list?
o Malo se stidim što nemam vremena da
i ja radim za taj list. Naravno da sam bila
ponosna kad sam vidjela šta su Suzana i
ostala ekipa napravili. Upratim onoliko
koliko mogu. Nastojim taj list i ja promovirati kroz svoje emisije. Želim vam puno
uspjeha u budućnosti. Fojnička škrinjo,
samo naprijed!
n Hvala na razgovoru.
11
TALENTIRANI FOJNIČANI
FOJNIČKAŠKRINJA
Prva samostalna
izložba, pa u
rodnom gradu
Željana Brkić je akademska produkt dizajnerica i
slikarica koja se prvom samostalnom izložbom
predstavila upravo svojim sugrađanima. Do sada je
sudjelovala u više kolektivnih izložbi, ali je samostalnu
željela upriličiti baš u Fojnici. Nakon što je fra Mirko
Majdandžić kratkim, nekonvencionalnim govorom
otvorio izložbu, uspjeli smo Željanu ukrasti na
par minuta za razgovor sa Fojničkom škrinjom.
Piše: Suzana Lovrić
FŠ: Koliko dugo si pripremala izložbu
i zašto je izbor pao baš na prostor restorana Ribnjak? Zanimljivo je da je
Davor Gobac također imao prošle godine izložbu ovdje.
Željana: Pa, čini mi se kako se prva samostalna izložba ustvari priprema već
od malih nogu, kada počnete crtati, kada
to preraste u toliku ljubav da ste potpuno
time obuzeti i kada više ne možete prestati. U svemu što vidite oko sebe zapravo vidite motiv za platno. Ja sam prvo
razmišljala o prostoru TKC Yunus Emre,
ali se nismo uspjeli dogovoriti zbog erotskih sadržaja koji su prisutni na pojedinim slikama. Možda ovaj prostor i nije
baš idealan za izložbe slika jer je sam po
sebi živopisan i možda oduzima od potpune pažnje, ali s druge strane, nudi jednu ležernost koja je mojoj generaciji slikara bliža, gdje se uz pićence i grickanje
kanapea možete uz dobru muziku zabaviti sa prijateljima koji su došli dati vam
podršku.
nastajale po godinu dana, a ima i onih
koje bih uspjela završiti u jednom danu.
Raspoloženje i emocija diktiraju nastanak slike, ponekad mi se čini da je moja
ruka samo produžetak kista, znači instrument, a glava i srce su ti koji biraju
boju, liniju, oblik...
Prvu fazu karakterizira utjecaj stripa
i ilustracija. Kao mala sam gutala stripove, većina njih je vukla na horore, i to
se očito odrazilo na stil i tehniku crtanja
kojima sam percipirala svijet oko sebe.
FŠ: To je sjajan opis umjetnika. Trenutno radiš na Grafičkom fakultetu u
Kiseljaku kao asistent?
Željana: To je bivši Grafički fakultet,
sada Tehničko- tehnološki sa sjedištem u
Travniku, tamo sam asistent na predmetima slikarstva. Prednost sudija produkt
dizajna je to što ste odmah, već kao student, uključeni u razne projekte. Odlazila
sam često u Bihać na Tehničko-tehnološki fakultet, odjel za modu, tamo sam
zapravo i uradila svoj diplomski, osim
toga sam bila koordinator za rad sa studentima, prije toga sam radila i u
Bellissimi, baš kao modni dizajner, a radim svo vrijeme i na magistarskoj tezi,
ostala je još obrana.
FŠ: Izložila si ukupno 60 slika, a kako
sam pročitala u katalogu osvrt cijenjene akademske slikarice Ivane Glavaš, sve se mogu podijeliti u tri faze?
Željana: Tako je, ovih 60 slika je odabrano za predstavljanje. Neke od slika su
12
Tu su utkana fantastična, ponekad bajkovita lica, kroz dramatičnost realnih ljubavnih osjećaja... Tu fazu Ivana vidi kao
erotičnu.
Druga se faza više oslanja na klasične
slikarske motive poput pejzaža i mrtve
prirode. Međutim, i na tim slikama su
prisutni elementi fantazije.
Treća faza je na neki način bijeg od
figurativne umjetnosti, istraživanje oblika, boje, kovitlanje u ekspresivnim dimenzijama, ali glavne crte osobnosti mislim da ostaju, da se protežu i međusobno spajaju u mene kao cijelo, neizbježno.
BROJ 17
SRPANJ/KOLOVOZ 2012.
FOJNIČKAŠKRINJA
FŠ: Imaš li zahtijevnu temu na magistarskom?
Željana: Mene je dojmila sličnost motiva
koji su tipični za indijsku i bosansku folklornu kulturu. Ima poprilično puno materijala za iščitavanje i istraživanje, ali
meni to nije teško, jer sam fascinirana
tom sličnošću i imam jaku potrebu pokazati koliko je svijet jedan.
FŠ: Izložba je prodajnog karaktera.
Ima li interesa za umjetnost od strane
naših sugrađana, jesi li već primila
upite za neke slike, ako nije indiskretno pitanje?
bih nekada u budućnosti otvoriti vlastitu
galeriju, možda baš u Fojnici, koja još ne
poznaje galerističku kulturu, a smatram
da to zaslužuje.
FŠ: Misliš li da je jedan takav projekat
može opstati u čaršiji sa čisto provincijskim apetitom?
Željana: Ja se nadam, i želim vjerovati u
to. U početku bi se sigurno moralo provući nešto malo produkt dizajna, mode,
FŠ: Imaš li možda namjeru sa ovom izložbom predstaviti se još negdje?
Željana: Pa ima raznih opcija trenutno,
sve je u fazi pregovora, razmatram još
neke adrese za samostalnu izložbu. Vrlo
moguće da se uskoro izložba nađe i u
Kiseljaku, u potrazi smo za ovako nekim,
sličnim prostorom, jer mi se baš sviđa
opuštena atmosfera, vjerojatno Sarajevo
i Vareš, vidjeti ćemo.
Željana: Hahaha... nije, nije. Postoji već
interes za par slika, ali izložba traje sedam dana i one će sve ostati ovdje za buduće posjetioce. Tek nakon okončanja
izložbe putuju u ruke novih vlasnika. Od
nekih će mi se baš teško biti rastati. Međutim, smatram kako je dobro da slike
odlaze od svog autora i oslobađaju mjesto za dolazak novih ideja i novih radova.
FŠ: Želim ti se zahvaliti za prekrasnoj
večeri koju si poklonila svome gradu,
čestitati na izložbi i poželjeti puno
sreće u daljnjem radu koji očito ne donosi sreću samo tebi, već i mnogima,
da sada ne brojim koliko nas ovdje
ima...
FŠ: Kada smo već kod novosti, šta je
dalje u radnom planu, šire li se tvoji
interesi ili ih možda sublimiraš?
Željana: Ahahahaha... hvala tebi i Fojničkoj škrinji, drago mi je ako je to tako. Pozdrav svim vašim čitateljima.
Željana: Sa slikanjem ću svakako nastaviti, kao što rekoh, meni je to zrak. Voljela
SRPANJ/KOLOVOZ 2012.
dakle i industrije, ali da svaki proizvod
nosi pečat umjetničkog i svakako unikatnog rada. Mislim da ne treba očekivati
nikakvu posebnu zaradu od svega toga.
Sama činjenica da jedna ideja bude bazično prihvaćena i samo opstaje, treba
biti nagrada svakome tko krene u tu
misiju.
BROJ 17
13
DRUŠTVA I UDRUGE
FOJNIČKAŠKRINJA
Veterani
K
ošarkaški klub "Star" Fojnica je jedan
od najmlađih sportskih kolektiva na
prostoru Srednjobosanskog kantona.
Osnovan je 2010 godine i broji oko stotinu članova svih uzrasta koji su raspoređeni u pet selekcija (predpioniri, pioniri,
kadeti, kadetkinje i juniori).
Klub se već dvije sezone takmiči u ligi
mladih SBK-a sa vršnjacima iz drugih
gradova. Već u prvoj takmičarskoj sezoni
pokazali smo veliki napredak i jasno
najavili da će se u narednom periodu Fojnica moći pohvaliti kvalitetnim košarkaškim kolektivom kakav ovaj grad nema već punih 15 godina.
Svaka selekcija trenira tri puta sedmično u salama OŠ Muhsin Rizvić. Ovom
prilikom bih se posebno zahvalio Muji
Zahiroviću, direktoru ove škole, na velikoj podršci radu kluba i omogućavanju
korištenja sportskih dvorana.
Pored košarkaških treninga svaka selekcija ima obavezno kurs engleskog jezika tako da se, pored sportskih aktivnosti, bavimo edukacijiom i socijalizacijom djeteta kroz razne oblike aktivnosti
(dramska sekcija, jezici, informatika...).
Cilj KK Star Fojnica je skloniti djecu sa
ulica i njihovu pažnju preusmjeriti ka
drugim stvarima koje su pozitivne za njihov kako fizički tako i psihički razvoj.
KK Star je u proteklom periodu realizovao veliki broj aktivnosti kao što su :
- Košarkaški kamp u Makarskoj 2011.,
- Košarkaški turniri u okviru manifestacije Fojničko ljeto,
- Dan košarke povodom dana Općine
Fojnica (KK Spars Sarajevo, KK Donji Vakuf, KK Travnik, KK Star Fojnica),
- Revijalne utakmice veterana KK Fojnica
i KK Kiseljak),
- Takmičenje u ligi mladih SBK-a.
14
Kadetkinje
Košarkaški klub
Star Fojnica
Pored košarkaških treninga svaka selekcija ima obavezno kurs
engleskog jezika tako da pored sportskih aktivnosti baziramo se na
edukaciji i socijalizaciji djeteta kroz razne oblike aktivnosti (dramska
seckcija,jezici, informatika). Cilj KK Star Fojnica je skloniti djecu sa ulica
i njihovu pažnju preusmjeriti ka drugugim stvarima koji su pozitivni za
njihov fizički tako i psihički razvoj.
Piše: Samir Kučuk
Mladi košarkaši imaju veliku podršku
općinskog načelnika Salkana Merdžanića koji nam je u proteklom periodu pružao apsolutnu podršku u našem radu,
gdje smo uz pomoć Općine napravili košarkaški teren na dvorištu OŠ Muhsin
Rizvić.
Ono što bi trebalo obilježiti naredni
period u funkcionisanju košarkaškog
kluba "Star" jeste proširivanje stručnog
štaba obzirom na želju prof. Kučuka da u
rad s djecom uključi i ostale sportski obrazovane kadrove iz Fojnice koji mogu
pomoći na bilo koji način. Planiramo za
sljedeću sezonu i pravljenje prvog tima
(seniori) gdje bi ključnu ulogu igrala djeca iz našeg omladinskog pogona.
Ukoliko želite pružiti bilo kakvu
vrstu podrške mladim fojničkim
košarkašima, pozovite broj telefona
061/807-506.
Pioniri
BROJ 17
SRPANJ/KOLOVOZ 2012.
HOBI MOJ SVAGDAŠNJI
FOJNIČKAŠKRINJA
Mario i Ivica
I odbačeni komadi
drveta mogu pričati
Od, naizgled, neupotrebljivih ostataka iz stolarske radionice svog
rođaka, Mario Gujić stvara drvene minijature kuća, automobila,
kamiona... Kroz duge sate obrade najjednostavnijim alatkama, unosi u
njih novi život i daje im oblike koji pričaju neke posve nove priče.
Piše: Suzana Lovrić
FŠ: Mario, hvala ti što si pristao na razgovor za Fojničku škrinju. Za početak,
reci nam kada si i kako otkrio svoj dar
obrade drveta?
Mario: Još kao dječak sam se igrao sa formom, od žice, komada metala, aluminija i
ekserčića izrađivao sam skulpture, ako to
mogu tako nazvati, a među prvima je bila
motor. Greškom je završio u smeću, neću
ga nikada prežaliti. U drvetu sam počeo
raditi prije par godina. U slobodno vrijeme, obično u jesen i zimi, zabavljam se
izrađujući minijature, a najdraže su mi
makete kuća i automobila. U srednjoj
školi sam učio tehničko crtanje što mi
pomaže da dobijem viziju objekta i onda
sve prepuštam mašti i idejama koje dolaze spontano i vremenom se ugrađuju u
model. Prvi rad od drveta izrađen je od
drvenih držača za ražnjiće od kojih sam
slagao zidove planinarske kuće. Prethodno sam od kamenčića ozidao coklu, terasu i stepenice, a kada je došao red na
krov, deljao sam nožićem paklamu i redao je kao na starim bosanskim kućama.
U prozore sam stavio tvrdu, prozirnu
plastiku tako da se sunce odbija od njih
kao o staklo, oko kuće sam zasadio travu
SRPANJ/KOLOVOZ 2012.
od piljevine obojane u zeleno, tako da
djeluje kao prava bosanska trava, tršava,
nepodšišana. Tu sam maketu poklonio
Vrankamenu, ona je krasila njihove vitrine sa originalnim fojničkim suvenirima, ali nije bila na prodaju. Otprilike je
veličine kutije cigareta.
FŠ: To je baš minijatura, zahtjeva vrlo
minuciozan rad. Čini mi se da koristiš
prilično primitivan alat?
Mario: Meni su detalji jako bitni, a ako je
nešto u startu minijatura onda je rad na
detaljima spor i mukotrpan. Međutim,
strpljenje se uvijek isplati jer ti detalji daju konačnu vjerodostojnost. A prvi alat
su mi bili nožić i šmirgl papir. Poslije sam
od svog prijatelja Ivice Bućo dobio odličan set za obradu drveta, puno raznih
dlijeta, to mi je jako olakšalo rad.
Ivica: Ja sam se oduševio Mariovim radom, i crtežima i drvenim minijaturama.
Toga sam se sjetio jednog dana i u Švedskoj, prolazeći pored prodavnice za razne hobi- alate. Kada se nađeš unutra i
sam bi se sa stotinu hobija bavio, kakvih
sve zezalica tamo ima! Njega ne bih obradovao parfemom D&G, ovo je bio idealan
poklon, hehehe...
BROJ 17
Mario: Ovo je meni stvarno dalo krila,
zadnjih sam dana zaluđen tim igračkama. Nedavno sam završio i Jeep-a kojeg
sam htio pokloniti Ivici, ali njemu je žao
da rad ostane skriven od očiju, kaže kako
je previše dobar da samo jedan par očiju
u njemu uživa. Zato je dao prijedlog da ga
ustupi Hrvoju Barbiću koji će ga konzervirati u svojoj vitrini u pub- u, gdje će biti
na raspologanju posjetiocima, kao u muzeju.
FŠ: Koliko dugo si radio ovog Jeep-a i
koje sve drvo ugrađuješ?
Mario: Za Jeep-a sam dao većinu svog
slobodnog vremena u godini dana. Nije
dakle konstantni rad, nego kad je čovjek
nagodan. Skoro cijeli je od jelovine. Ima
malo bukovine, felge su od bukovine,
motor, retrovizori... Jelovina je zahvalna
za obradu, iako s njom treba biti pažljiv,
cijepa se.
Kamion koji je u procesu nastanka
biti će skoro isključivo od hrastovine.
Hrastovina je tvrda, teška za obradu, sa
čakijom bi to bilo nezamislivo, hahaha...
FŠ: Razmišljaš li o komercijalizaciji
svog hobija? Danas su izuzetno skupe
i popularne igračke od drveta, djeca
koja se s njima igraju smatraju se privilegiranim, a njihovi roditelji ekološki osvještenim.
Mario: Pa ne znam, do sada sam uvijek
poklanjao svoje crteže i makete, meni je
teško procijeniti koliko vrijedi ono što
napravim. To je originalna rukotvorina,
unikat u kojeg je uloženo nebrojeno dana
ljubavi i strpljenja, ja ne znam koliko to
košta, koliko se to može platiti. Zasada mi
je draže poklanjati, posebno kada znam
da je moje malo djelo u rukama nekoga
tko to umije čuvati i cijeniti. Ako bi se išlo
na komercijalu, tu bi se neminovno moralo ići u trku s vremenom što znači da bi
se većina dijelova obrađivala strojno.
Osim toga, potreban je nešto veći prostor
za rad nego što je mamina kuhinja, gdje
zbog spravljanja domaćih jela koja zahtijevaju sve radne površine, ja moram
brzinski sklanjati svoje igračke.
FŠ: Šta još možemo reći o Mariu? Vrijedan, duhovit, neoženjen. Smijem li
to napisati?
Ivica: Smiješ i trebaš! Pa vidiš da je on
stidljiv dečko, k'o da bi se pohvalio sam.
A takav je, da ga svaka majka za zeta
može poželiti... Vjeruj mi.
Mario: Hvala Fojničkoj škrinji što je zabilježila ovaj trenutak, danas su prijateljstva pravo blago, a bilo kakav trud, rad,
kreacija, pa i život sam, besmislen je bez
pravih prijatelja.
15
VREMEPLOV
FOJNIČKAŠKRINJA
Svadba bosanske
kraljice Katarine
Čini se da je područje Milodraža iz određenih razloga bilo pogodno za
održavanje svadbenih proslava. Pouzdano se zna da se u svibnju 1446.
g. u tom mjestu održala kraljevska svadba između bosanskog kralja
Stjepana Tomaša i humske vlastelinke Katarine Vukčić Kosače. O toku
tih zbivanja postoji izvjestan broj sačuvanih diplomatičkih podataka,
u Državnom arhivu grada Dubrovnika, koji će se koristiti kao podloga
za ovaj prilog. Ta pisana građa je već uglavnom objavljena u
povijesnim studijama Nicole Iorge, Ludwig Von Tallcózya i Mihaila
Dinića.
Marijan Drmač
G
odine 1443. od strane bosanske vlastele za novog kralja je izabran Stjepan
Tomaš. Njegov izbor se odigrao protiv volje humskog oblasnog gospodara
Stjepana Vukčića Kosače koji je podržavao bivšeg kraljevskog pretendenta Radivoja. Iz tih će se razloga kralj uplesti u
dvogodišnje sukobe sa Stjepanom u kojima neće uspjeti vojno slomiti ovog moćnog velikaša. Na kraju je, čini se, najbolja
mogućnost bila da se ove dvije strane izmire. Doista se tako i dogodilo, a pomirba je 1446. g. potvrđena brakom između
kralja Tomaša i Stjepanove kćeri Katarine.
Iz istog razloga, tokom travnja navedene godine, u Bosni se užurbano radilo
na pripremama za predstojeće svadbene
svečanosti. Vijesti o tome su stigle u Dubrovnik, pa je o tim novostima raspravljalo Vijeće umoljenih na svojoj sjednici
od 21. travnja, kada je odlučeno da se na
bosanski dvor upute dva poslanika s prigodnim darovima za kralja i kraljicu u
namjeri da kralju izraze lijepe želje u povodu njegove ženidbe. Dogovoreno je da
16
će ti poslanici ponijeti kralju dar u vrijednosti od 800 i kraljici od 400 perpera. Na
istoj sjednici Vijeće umoljenih je odredilo poslanike koji će sa darovima poći vojvodi Stjepanu Vukčiću u Blagaj, kao i svirače i zabavljače koji su trebali otpratiti
njegovu kćer u Milodraž gdje se trebala
održati svadba. Dubrovčani su narednih
dana bili zauzeti otpremanjem svojih poslanika u Bosnu, koji su bili zaduženi da u
njihovo ime prisustvuju kraljevom ženidbenom slavlju. Tom prigodom su, u
drugoj polovici svibnja, u Milodražu
Dubrovčane zvanično predstavljali Junije Gradić i Jakov Đorđić. Prema dubrovačkim izvještajima kralj Tomaš je toga
mjeseca već boravio u Milodražu i dočekivao goste i uzvanike.
Dana 19. svibnja je u pratnji kićenog
plemstva u Milodraž doputovao kraljev
tast Stjepan Vukčić gdje je bio svečano
dočekan i lijepo primljen. Sa njim je stigla
i kćer Katarina, buduća kraljica, tako da
nije bilo razloga koji bi spriječavao da
uskoro započne svadbeno veselje. Ipak, u
pisanim izvorima nema mnogo podataka
BROJ 17
o samom toku svadbene svečanosti, tako
da je teško precizno odrediti njen početak i kraj. Dozu neugodnosti svadbenom
ambijentu doprinijelo je neprisutstvo
par velikaša, među kojima su bili Ivaniš
Pavlović i Petar Vojsalić, koji su zamjerali
kralju Tomašu zbog izmirenja sa Kosačom. Odsutan je također bio i kraljev brat
Radivoj, koji je gajio vladarske pretenzije
prema baštini Kotromanića. Obavještenje koje su dvojica Dubrovčana sa kraljevog dvora u Milodražu dostavili svojoj
vladi pismom od 23. svibnja rekli su, između ostalog, da bi kralj s kraljicom trebao radi krunidbe poći u Mile. Osim toga
kralj je imao želju da se nakon svadbenih
svečanosti održi državni stanak dok je
vlastela "rusaga bosanskog" još bila na
оkupu. Iz nama potpuno nepoznatih razloga nije održan ni Tomašev planirani
stanak, kao ni krunidba u Milima, pa se
kralj umjesto toga 25. svibnja našao u
Sutjesci.
Prema ovim podacima nema sumnje
da je prije toga obavljeno njegovo vjenčanje sa Katarinom. Središnja svadbena
svečanost je vjerovatno održana u subotu i nedjelju, odnosno 21. i 22. svibnja
1446. g. Za vrijeme boravka u Milodražu
kralj je, osim poslova vezanih uz svadbeno slavlje, također vodio i poslovne razgovore s gostima i uzvanicima. Tako su
primjerice dubrovački poslanici saznali
u kraljevoj blizini da se vojvoda Stjepan u
razgovoru s Tomašem žalio na neke postupke njihovih sugrađana, te da mu je
ovaj obećao da će se o tim pitanjima raspravljati na stanku, koji se na kraju nije ni
održao. Nakon što se svadbeno slavlje u
Milodražu privelo kraju uzvanici i gosti
su se počeli polako razilaziti i vraćati svojim kućama. Među prvima koji su napustili kraljev dvor bio je upravo vojvoda
Stjepan koji nije namjeravao da se poslije
svadbenog ceremonijala kod Tomaša duže zadržava, nego se sa svojom pratnjom
zaputio kući. Njegov primjer su potom
slijedili i ostali velikaši koji su se iz istih
razloga našli zajedno na okupu. Da je ovo
vjenčanje bilo inspiracija i pjesnicima
uočljivo je iz stihova koje je zabilježio Andrija Kačić-Miošić:
„Od kada je Lika i Kèrbava, Slavna Bosna, vitežka dèržava, I od kad je ravna Ungaria, Dalmacia, i s njom Bulgaria, Nisu
lipši svati sakupljeni, Ni plemići lipši sastavljeni, Što su svati kralja bosanskoga, Po
imenu Kristića Stipana. I njegove lipe zaručnice, Dievojke Kate Hercegovke, Koja
biše skoro izprošena, od velika roda i plemena. Lipa kćerca Hercega Stipana, Slavna sada Katarina zvana...“
SRPANJ/KOLOVOZ 2012.
POVIJEST
FOJNIČKAŠKRINJA
Fra Mijo Vjenceslav Batinić(5)
franjevac, dušobrižnik, učitelj, povijesničar i književnik
26. kolovoza 2011. navršilo se 60 godina od smrti fra Mije V. Batinića.
Otkrivši ovaj podatak sasvim slučajno odlučio sam da povodom 60-te
obljetnice njegove smrti napišem nekoliko riječi o ovom vrijednom
fratru, i tako, makar skromno obilježim ovu obljetnicu.
Miroslav Vešara
PONOVNO U FOJNICI (1. dio): Nakon uspješnog djelovanja u Bugojnu bude fra
Mijo 1873. premješten u Fojnicu za pučkog učitelja. Opisujući ovo razdoblje Vladić ga prikazuje kao najplodnije u fra Mijinu životu. U Fojnici je u to vrijeme postojala škola koju je ustanovio još fra
Ivan Franjo Jukić 1847. Godine. Kao ni
druge pučke škole iz tog vremena ni ova
nije bila "u dobrom redu". Istina, ta je
škola nešto ranije, točnije 1870.-1871.
bila jedna od uzornijih. Tih godina školu
je pohađalo 160-oro djece, i što je interesantno za ono vrijeme, ne samo muška
nego i ženska djeca. Međutim, 1872. djelovao je u Fojnici neki učitelj koji je
"svojom taktikom smanjio taj broj na jedva pedesetoro djece" (str. 29-30.). Kada
je fra Mijo došao na svoju novu dužnost
dobro je ocjenio situaciju i tako se zdušno založio "da ni petnaest dana ne prođe,
otkada fra Mijo dođe, svakim je danom
raste broj i dječaka i djevojčica, da je i
nadmašio onaj broj iz godine 1871." (str.
30.)
Uvjeti pod kojima je on u tu vrijeme
djelovao bili su dosta povoljni. Sama
školska zgrada tek što je napravljena i
kao što svjedoči sam fra Mijo, bila je
SRPANJ/KOLOVOZ 2012.
jedna od najmodernijih u to vrijeme u
Bosni i Hercegovini. Škola je ustvari napravljena zalaganjem fra Mije Gujića koji
je u to vrijeme (1866.-1872.) obnašao
funkciju provincijala i kao takav boravio
u Fojnici. Sjećajući se tih dana sam fra
Mijo u ovoj knjizi "Franjevački samostan
u Fojnici" kaže za fra Miju Gujića da je
"osobitu svoju brigu posvetio školi u
Fojnici... Budući mu se činila dosadašnja
škola pretijesna, on poče graditi drugu
pristojniju pod samostanom na Rupnovcu dobivši od c. kr. Zajedničkog ministra
vanjskih poslova grofa Julija Andressy-a
obilnu potporu od 500 for., te ovim novcem i drugom samostanskom ušteđevinom, dogradi ju g. 1871. i balgoslovi uz
neopisivo oduševljenje braće i cijelog naroda... S novom školskom zgradom kao
da je i školska pouka napredovala..."
Na jednom drugom mjestu u istoj
knjizi o izgradnji ove škole fra Mijo piše
sljedeće: "Kako su naši franjevci mislili
na narod i njegov umni napredak, svjedoči nam nova osnovna škola, koju god.
1871. podigoše kraj varoša na Rupnovcu,
gdje su nekad Turci kršćane vješali. Jer se
je stara škola morala ukloniti ispred crkve i bila pretjesna, upotreijebiše franjevBROJ 17
ci ovu prištednju, koja im je preticala iz
potpore, što im je davala austrougarska
vlada za škole samostanskog područja,
otvore ju za mladeš obojega spola i preurede školsku obuku prema onoj u Hrvatskoj, čijim su se učilima i sami služili.
Zemljište i cijelo gradivo podari samostan, a što nije dotaklo novaca, to namiri
iz svojih skromnih sredstava".
Prije nego što nastavim s daljnjim izlaganjem želio bih obavijestiti čitatelje
da sam se u opisu ovog perioda služio
kako već spomenutim rukopisima fra
Jerke Vladića tako i osobnim sjećanjima
fra Mije Batinića koja je opisao u svojoj
knjizi "Franjevački samostan u Fojnici".
Pošto su njihovi izvještaji veoma slični, te
će se nužno pojaviti određena ponavljanja koja ovdje nije moguće izbjeći. U svakom slučaju, pošto je ovo prva publikacija ove vrste o fra Miji Batiniću, smatram
sasvim korisnim da o njemu ovdje pružim što više informacija kojima bi se
eventualno i drugi mogli poslužiti, jer ne
sumnjam da će još netko osjetiti potrebu
da piše o fra Miji koji je to svakako zaslužio.
Prema Vladiću fra Mijo je upravo ovdje u Fojnici i u ovoj školi razvio "svu
svoju djelatnost i marljivost" (str. 30.).
Da bi školu učinio što privlačnijom zavodi u njoj, između ostalog, i "tjelovježbugombanje" (str. 30.). Ovo "gombanje"
prakticirano je "osobito na šetnjama –
eksskurzijama, koje bi fra Mijo poduzimao napose s dječacima, a napose s djevojčicama" (str. 30.). U istu svrhu organizirao je u školi i pjevanje "koje je veoma
veselilo školsku mladež i među kojem je
fra Mijo bio kao njihov drug, a ne kao
učitelj" (str. 30.). Moglo bi se učiniti da
ova Vladićeva tvrdnja stoji u suprotnosti
s nekim izjavama nekadašnjih fra Mijinih
učenika iz tog vremena koji su mi tvrdili
da je fra Mijo u svom ophođenju s đacima
bio "veoma strog". Ipak mi se čini mogućim i jedno i drugo, jer strogoća koja je
pravedna i dobronamjerna često zna
izazvati simpatije kod učenika. U svakom
slučaju Vladić ide dotle da tvrdi i slijedeće: "Čim bi ga njegovi đaci opazili, trčali
su k njemu, ko djeca k materi... U času bi
ih se skupilo čitav čopor, a on bi ih ispitivo dokle su naučili svoje zadaće, na što
su se takmili ko će bolje i točnije kazati
što je koje naučilo" (str. 30.-31.). U takvim trenutcima fra Mijo bi, i sam oduševljen, rado zapjevao skupa s njima neku
od njihovih omiljenih pjesama. Komentirajući "ovakvu familijarnost i odanost
među učiteljem i djecom" (str.31.) Vladić
17
POVIJEST
SVAKODNEVNO
FOJNIČKAŠKRINJA
tvrdi da to nije bio znak raspuštenosti i
razmaženosti, jer su se ove scene događale izvan nastave, dok je za vrijeme nastave "bilo ko da tude ni žive duše nema"
(str. 31-32).
Uspjeh koji je na ovaj način ostvario
fra Mijo među školskom djecom bio je
takav da je pobudio interes i kod one
djece i omladine koja je već završila svoje
školovanje, ali su se svakako željeli ponovno uključiti u ovu družinu. Pošto su
se mnogi od njih bavili već nekim ozbiljnim poslom i pošto na predavanja nisu
mogl dolaziti "radnim danima", zamole
da se nekako "udesi da im se predavanja
drže nedjeljom i blagdanima iza podne"
(str. 32.). Nakon nagovora Vladića fra Mijo pristane i "napravi nacrt za nedjeljna i
blagdanska predavanja i to u početku da
traje samo svako po pola sata" (str. 32.).
Da bi zadovoljili ovoj novoj potrebi fra
Jerko Vladić preuzme dužnost da predaje crkvenu povijest i "računstvo", čemu
kasnije pridoda i pjevanje crkvenih pjesama "da se time istisnu među mladeži
kojekakve neslanog sadržaja pjesme"
(str. 33.) Fra Mijo se sa svoje strane obavezao da će držati predavanja iz zemljopisa i fizike, dok je fra Mijo Franković, držao predavanje iz "racionalnog gospodarstva". Već prve nedjelje ovu "školu
Opetovnicu" posjetilo je preko 80 mladića, najviše "težaka".
Sudeći prema ovim podatcima uspjeh
ove škole nesumnjivo je bio velik, ali se
ipak nameće dojam da Vladić pomalo
pretjeruje kad sve zasluge pripisuje skoro isključivo fra Miji Batiniću, jer je očito
da je iza ovog uspjeha stajala čitava ekipa
vrijednih radnika među kojima i sam
Vladić, kao i fra Mijo Franković. S druge
strane, opisujući rad ove škole, sam fra
Mijo skloniji je da njen uspjeh pripiše
ovoj dvojici svojih suradnika nego sebi. U
svakom slučaju, ovo je lijep primjer suradnje i vrednovanjatuđeg rada.
Osim učenja, u školi je cvjetala, rekli
bismo danas, i kulturna djelatnost. Izgleda da je ovoj vrsti djelatnosti spomenuta
ekipa učitelja pridavala posebnu važnost. U tom smislu je od 1871.-1873. u
školi održano više kazališnih predstava
od kojih Vladić navodi slijedeće: za Božić
– "Božićna koleda" (Okrugličeva); uoči
ss. tri kralja "Trikraljevska koleda"; o pokladama "Šubara i šućurica"; "Kain i
Abel" (prema prijevodu s talijanskog od
fra Mije Batinića); "Judita"; "Izak"; "Atalija"; "Pjanci"; "Fabiela"; "Sv. Alojsije" itd.
U sljedećem broju: Fra Mijo V. Batinić
ponovno u Fojnici (2. dio)
18
Pazi, meduza!
Zbog meduzina uboda dječak završio u bolnici; golema meduza opekla više od 150 ljudi; smrtonosna meduza ubila ženu na moru;
divovska meduza od 8 kg napala plivače – sve su to samo neki od
naslova koje nerijetko možemo pročitati u novinama osobito
tijekom ljetnih mjeseci. Mnoštvo tih želatinoznih stvorenje prozirne
bijele boje, zvonastog ili klobučastog oblika i različitih veličina, čije
se tijelo sastoji 98 % od vode, pluta morima u blizini površine,
osobito u razdobljima smanjene svjetlosti, te sije strah i paniku
među kupačima. Spadaju u razred tzv. žarnjaka. Na svojim dugim
pipcima imaju žarne stanice koje u dodiru s drugim tijelom pucaju i
ispuštaju otrov koji peče. Na taj način se brane od napadača ili
napadaju plijen.
Piše Ivica Studenović
S
voje ime ove životinje duguju jednom od najstrašnijih bića grčke mitologije – Gorgoni Meduzi. Meduza,
Stena i Eurijala bile su tri sestre, Gorgone, kćeri morskoga boga Forkija i
žene mu Kete. U mladosti bijahu to tri
krasotice, tri prelijepe djevojke za kojima su ludovali mladići. No ono što je
najljepše uvijek pripada bogovima, pa
je tako i Meduza, najpoznatija od sestara, postala Ateninom svećenicom u hramu Partenonu na atenskoj akropoli.
Njezina ljepota zapela je za oko i vladaru mora, bogu Posejdonu, koji ju je
jedne prilike u samom hramu silovao.
Tim se činom krasotici Meduzi život
okrenuo naopačke. Budući da više nije
bila djevica, nije mogla biti Ateninom
svećenicom. Ali ne samo to. Božica se
strašno naljutila, ne na Posejdona, jer bi
to bilo nedolično, nego na nju, te ju je
kaznila strašnom kaznom pretvorivši je
u najodvratnije stvorenje što ga je ljudski um ikada smislio. Iz krasotice Meduza se pretvorila u nakazu iscerena lica,
razrogačenih očiju, zgnječena nosa, krvoločnih zvjerskih zubi, naborane kože,
s krilima od mjedi, a iz glave su joj umjesto negdašnjih djevojačkih uvojaka rasle mnogobrojne zmije otrovnice. Da bi
kazna bila još teža, Atena je učinila da
njezin pogled svakoga tko se s njim susretne pretvara u kamen. Tako Meduza
nije mogla nikoga pogledati a da ga ne
ubije, što je dovelo do njezine potpune
izolacije od društva. Zajedno sa svojim
sestrama, koje su također zbog oholosti
prema bogovima bile kažnjene istom
sudbinom, pobjegla je na jedan otok i
tamo živjela u pećini pretvarajući u kamen svakoga tko bi joj se približio. Pred
ulazom u njezinu pećinu stajala su
mnogobrojna okamenjena ljudska tjeBROJ 17
lesa onih koji su pokušali ubiti tu sijačicu straha među ljudima.
To je za rukom pošlo junaku Perzeju, sinu boga Zeusa i smrtnice Danaje.
Njega je u lov na Meduzu poslao Polidekt, kralj na otoku Serifu, nadajući se
da će, kao i mnogi drugi, na tom zadatku
poginuti. Našavši se u bezizlaznoj situaciji, junak zamoli pomoć od bogova, i
oni ga uslišaju. Kako i ne bi kad je on sin
najvećega među njima! Hermes mu dadne čarobni mač, Atena mjedeni štit, a
od Nimfā dobije Hadovu kacigu koja ga
je činila nevidljivim, sandale s krilima
pomoću kojih je mogao letjeti i čarobnu
torbu koja se prema potrebi smanjivala
ili povećavala. Oboružan božanskim
darima Perzej doleti na otok Gorgonā i
zateče ih kako spavaju. Kad im se stao
približavati, zmije na Meduzinoj glavi
počnu siktati i ona se probudi. Perzej
međutim uzme blistavi Atenin štit te se
Meduzi približi gledajući je samo u odrazu na štitu i mačem joj odrubi glavu.
Druga verzija kaže da je Meduza u Ateninu štitu ugledala svoj vlastiti odraz te
se od straha ukočila. Bilo kako bilo, Perzej se, strpavši odrubljenu glavu u torbu, vine prema nebu bježeći od ostalih
dviju Gorgona koje ionako nije mogao
ubiti jer bijahu besmrtne. Nisu ga uspjele stići jer je navukao Hadovu kacigu
i postao im nevidljiv. Budući da je
Meduza zbog Posejdonova silovanja
bila trudna, iz njena obezglavljena tijela
rodi se div Hrisaor i krilati konj Pegaz, a
iz kapljica krvi koje su s odsječene glave
kapale po tlu nastanu zmije otrovnice.
Prema neki-ma, i morski crveni koralji
su nastali od kapljica Meduzine krvi.
Njezina glava imala je i dalje moć
okamenjivanja, što je Perzej vješto
SRPANJ/KOLOVOZ 2012.
FOJNIČKAŠKRINJA
iskoristio čak tri puta u borbi sa svojim
neprijateljima. Na koncu svojih lutanja
glavu donese pred kip bo-žice Atene u
Partenonu, a ona ju pričvrsti na svoj
prsni oklop. Time je krug zatvo-ren.
Ondje gdje je Meduzina glava sa zastrašujućim pogledom nastala, onamo se
i vratila. Grčki vojnici su nerijetko na
svojim štitovima urezivali lik Meduzine
glave, koji im je služio za zastrašivanje
neprijatelja u borbi.
Zašto je grčki um izmislio jedno tako
strašno biće? Možda zato što su i oni kao i
mi iskusili kako se ono što je izvorno
lijepo, plemenito i čisto nerijetko zbog
ljudske oholosti i opačine pretvara u svoju čistu suprotnost? Promotrimo li pažljivije Meduzin lik, vidjet ćemo da zapravo ništa nije izmišljeno jer čovjek ništa
ne može izmisliti što u sebi ili oko sebe
nije već susreo. Meduzin lik je nastao samo združivanjem onoga čega se ljudi
inače boje: zvjerskih krvoločnih zubi,
zmija otrovnica, raskolačenih i ukočenih
očiju, sive naborane mrtvačke kože. Sve
je to izašlo iz čovjeka, iz njegovih strahova, noćnih mora ili gorkoga životnog
iskustva. Takvi zastrašujući likovi stvaraju se i danas. Ne plaši li i moderni čovjek svoju djecu babarogom npr. upravo
onako kako su i Grci svoju plašili Meduzom?
Svakodnevno susrećemo oko sebe
ljude koji hodaju okamenjena mozga i
ukalupljenih (ne)misli. Ako postoje takvi
SRPANJ/KOLOVOZ 2012.
ljudi, onda vjerojatno postoji i neka sila,
neke Gorgone, Meduze koje ih takvima
čine. Sve ono što zaluđuje i izluđuje, što
okamenjuje ljudski mozak, a onda u
nje-ga urezuje dogme po kojima se ima
mis-liti, sve je to djelo modernih
Gorgona. Ne treba ići daleko, one su oko
nas, u nama i s nama. Religija, nacija i
politika – svaka – same po sebi tri
krasotice, čiste i pleme-nite baš kao i tri
lijepe sestre prije kazne, nerijetko se,
kada postanu ideologije, pretvaraju u
zastrašujuće nemani čiji pogled u
kamen pretvara svakoga tko im se bez
zaštite razuma približi. I što je naj-gore,
one okamenjuju naj-mozgove, od
umnika čine bezumnika, od mislioca
ukalupljenog (ne)mislioca, od slobodnoga čovjeka slijepoga poslušnika koji
u svojoj blizini ne podnosi nikoga čije
misli slobodno lepršaju. Kada bilo kakva ideologija nečiji mozak okameni,
onda ona trajno na njemu parazitira
nastojeći se proširiti dalje.
Kao i mitološku, tako je i ovu modernu Meduzu moguće ubiti. No za to je
nužno potrebna pomoć razuma i, naravno, Perzej. Potreban je neki Atenin
štit koji će tu neman suočiti sa samom
sobom i natjerati je da barem u odrazu
zrcala uvidi vlastitu strahotu te da suočena s vlastitom grozom okameni sebe.
Da bi se dakle ideologija uništila, mora
biti suočena s istinom o samoj sebi.
Ipak, samom njezinom smrću opasnost
BROJ 17
ne prestaje. Kada se Meduzi i odrubi
glava, njezin pogled je sposoban i dalje
okamenjivati. Stoga se moramo neče-mu
naučiti i od Perzeja. On nikada nije došao
u napast da slavodobitno zaviri u torbu i
pogleda Meduzinu glavu. Nije dopustio
da ga okameni sladak okus pobjede i
privilegiranosti. Današnji Perzeji,
nažalost, nisu takvi. Kada i unište
Meduzu, oni nerijetko likuju i sebe
proglase beziznimnim vlasnicima
Meduzina pogleda – toga najubojitijeg
oružja – koje onda po vlastitom nahođenju upotrebljavaju za ostvarenje svojih kako dobrih tako i zlih ciljeva. Meduzina glava mora se vratiti božanstvu.
Njezin posjednik ne smije biti smrtnik.
Na koncu: zašto su bljedoliki morski
žarnjaci dobili ime baš po mitološkoj
nemani Meduzi? Možda zato što imaju
duge pipke koji podsjećaju na zmije iz
Meduzine glave? Možda zato što se neopreznim plivačima uvijek neprimjetno
privuku i onda ih opeku? Ili zato što se
ljudi svaki put kad ih vide blizu sebe
ukoče od straha i uspaniče? Ili zato što
više vole tamu od svjetlosti? Kad ih se
izvadi na sunčevu svjetlost, budući da se
sastoje 98 % od vode, one se jednostavno tope, upravo kao što se na svjetlosti istine i samospoznanja vlastite
grozote topi i svaka ideologija koja pali i
žari ljudske mozgove. Bilo kako bilo,
čuvajte se Meduzina pogleda jer vreba
svuda oko nas!
19
DUHOVNI KUTAK
FOJNIČKAŠKRINJA
ZNAČENJE IMENA BOG
Bog je središnji pojam kulturne povijesti čovječanstva, te u isto vrijeme izražava stupanj kulturne visine bilo čovjeka pojedinca bilo naroda. Imena koja se
u ljudskim jezicima daju Bogu nepotpuna su, ali zajedničko im je što žele izraziti
uzvišenost Bužju, bilo fizičku bilo moralnu.
Bog je ime za onoga koji se objavljuje,
prema svjedočanstvu Starog Zavjeta, kao
Neograničeni nikakvim granicama, kao
onaj koji je Neusporediv, koji je radikalno
živi, čija se svemoć ne pokazuje apstraktno, nego u svom povijesno-spasiteljskom djelovanju potpuno konkretno, a
on sam pokazje se veoma jasno u savezu
ljubavi s narodom i pojedincem. U raznim ljudskim jezicima ime Bog sadrži
toliko atributa koji ga žele pobliže označiti i što vjernije objaviti svijetu. U slavenskim jezicima, među koje spada i hrvatski, ime Bog označava Onoga koji daje,
Gospodara. Germansko ime za Boga znači onoga kojega valja štovati, Biće koje je
uzvišeno iznad čovjeka. Romanska imena koja se temelje na latinskom Deus, u
svom korjenu imaju značenje svjetla,
neba. U semitskim jezicima ime za Boga
iskazuje se riječiju El, koja ističe moć, veličinu. Vrhunac ljudske misli jest židovko
ime Jahve, za čije je razumijevanje potrebno tumačenje objave.
POJAM I VRSTE ATRIBUTA ZA BOGA
Pod pojmom atributa mislimo na one
savršenosti Božje koje naš razum može
spoznati. Tako razlikujemo čiste i mješovite savršenosti. Čiste savršenosti su one
savršenosti koje u sebi ne sadrže nikakve
nesavršenosti, kao što su tjelesnost, vremensko postojanje i dr. Mješovite savršenosti, međutim, su one koje u svom pojmu sadrže neku od ovih nesavršenosti.
Bog posjeduje i čiste i mješovite savršenosti, samo na različite načine. Čiste
posjeduje formalno, što znači da su čiste
savršenosti u njemu točno onako kako su
definirane. Mudrost, na primjer, jest čista
stvarnost koju Bog posjeduje formalno.
Mješovite savršenosti, koje u sebi sadrže
neku nesavršenost, Bog ne posjeduje formalno, jer bi tada došlo do oprečnosti u
samom pojmu Boga. On te savršenosti
posjeduje virtualno, tj. Bog ih može spoznati. Bog ih, nadalje, posjeduje i eminentno, tj. posjeduje savršenosti daleko
višeg reda. Tako, recimo, ako čovjek zaključivanjem dođe do neke spoznaje, Bog
na puno savršeniji način može doći do te
spoznaje bez zaključivanja. Glede vrsta
atributa u Bogu razlikujemo dvije vrste.
20
Najprihvatljiviji božji atributi
za suvremenog čovjeka
Govoriti o atributima Božjim, znači govoriti o odnosu Boga i
čovječanstva, odnosno Boga i čovjeka pojedinca. Čovjek Bogu daje
atribute na temelju osobnog i povijesnog iskustva. Stoga su u
različitim povijesnim etapama isticani različiti atributi za Boga. Postoje
atributi koje je Bog sam sebi dao, oni ostaju aktualni u svakom
vremenu. Također, postoje i oni koje je čovjek dao Bogu, oni su
određeni iskustvom Boga. Koje je to etimološko značenje imena Bog.
Kako se ono oblikovalo u različitim ljudskim jezicima? Koje je značenje
samog pojma atributa i na vrste atributa za Boga. Koji su od atributa
najprihvatljivi za modernog čovjeka. Takvi su, na primjer, Bog kao
ljubav, „Ja sam koji jesam“, Bog stvoritelj i dr. Kako čovjek doživljava
Boga i neke atribute koji proizlaze iz toga iskustva?
Piše R. C.
Metafizički atributi koji podrazumijevaju savršenosti Božje ukoliko Boga promatramo sama u sebi, neovisno o svijetu.
Druga vrsta su moralni atributi koji se tiču savršenosti Božje kada Ga promatramo u odnosima sa svijetom.
Metafizički atributi izvode se iz ideje
beskonačno savršenog Bića. Tu susrećemo neke atribute za Boga. Bog je apsolutno jednostavan, što znači da Bog ne samo
da je nerazdijeljen, nego je i nedjeljiv. Zatim, Bog je jedinstven. Bog egzistira kao
individualno biće i ne može se multliplicirati, tj. ne može biti više bogova. NaBROJ 17
dalje, Bog je nepromjenjiv. Nepromjenjivost je savršenost kojom Bog ostaje identičan samome sebi bez ikakva mijenjanja. Ta se nepromjenjivost očituje u tome
što se Bogu, kao savršeno apsolutnom
Biću, ne može ništa ni dodati niti oduzeti,
jer bi taka prestao biti savršen. Bog je
neizmjeran. To je Božja savršenost po kojoj je bog prisutan u svakom mogućem
prostoru. Jedan od metafizičkih atributa
jest i to da je Bog vječan. Vječnost znači
da Bog nema početka, nema kraja, te da
se u njemu ne može primjeniti pojam
vremena.
SRPANJ/KOLOVOZ 2012.
FOJNIČKAŠKRINJA
Moralne atribute izvodimo iz savršenosti koje je Bog dao stvorenim bićima.
Zapažajući te savršenosti kod stvorenja
izvodimo neke atribute za Boga. Iz znanja koje je Bog dao stvorenju zaključujemo da je Bog apsolutni Um, beskonačno
znanje, tj. da Bog zna što je bilo, što jest,
što će biti i sve ono što je moguće. Iz
ljubavi zaključujemo da je Bog sama ljubav, jer ljubi sva stvorenja koja je stvorio.
Proizlazi da je On i apsoluto svet, jer je
svetost red ljubavi. Svi ovi atributi samo
donekle nam predstavljaju Boga i Božju
narav. Ne možemo potpuno spoznati Boga, ali možemo vidjeti koliko je različit i
uzvišeniji od stvorenih bića.
BOG GOVORI O SAMOME SEBI
Kršćanskog Boga ne možemo razumjeti bez židovkskog, jer je židovski Bog
ujedno i kršćanski. Stoga, svi atributi za
Boga u židovstvu vrijede i u kršćanstvu.
Jer, iza Boga Novoga Zavjeta uvijek stoji
Bog Staroga Zavjeta. Jedan i jedini Bog
jest atribut koji ujedinjuje kako židovstvo i kršćanstvo, tako i islam i druge
religije svijeta.
Druga zajednička stvar mnogih religija jest predodžba Božanstva kao oca.
Zazivanje Božanstva pod imenom oca
nalazi se kako u još nerazvijenim religijama, tako i u kulturno visoko stojećih
naroda. Svuda Božanstvo vrijedi kao
otac, od koga sve dolazi i koji svime upravlja. U Starom i Novom Zavjetu česti su
atributi za Boga koje moderni čovjek i
danas koristi. Jer, oznake za Boga da je
stvoritelj, da je vječan, nepromjenljiv, da
je ljubav jesu atributi koji će uvijek biti
prihvatljivi za čovjeka. Uloga atributa u
Starom i Novom Zavjetu nije puko opisivanje Boga, nego, prvenstveno, način da
nam objave, priopće Boga, da nam pomognu spoznati Ga. Zato ti atributi ostaju
uvijek aktualni. Povijesna događanja su
samo utjecalo na stvaranje novih atributa, ali nikada nisu mogla izbrisati Božje
atribute od iskona.
Moderni čovjek najčešće govori o
Božjim atributima koji se tiču ljudskih temeljnih pitanja. Pitanja o postanku, svrsi življenja i postojanja, načinu djelovanja. U okviru tih pitanja upoznaje Boga i
njegova svojstva. Uz to vidi i Boga na način kako ga je stvorilo povijesno i osobno
iskustvo, te mu pridodaje nove atribute.
''JA SAM KOJI JESAM''
U knjizi Izlaska opisan je Mojsijev poziv na brdu Sinaju, u kojem Bog objavljuje svoje ime. Otkriti svoje ime znači saopćiti se drugima, na neki način dati samoga sebe učinivši se pristupačnim, spoSRPANJ/KOLOVOZ 2012.
sobnim biti dublje upoznat i osobno imenovan.
Božje ime na hebrejskom piše se samo sa četiri suglasnika: JHWH. O značenju toga imena napisana je čitava mala
biblioteka. Dugo se vremena držalo Septuagintinog prijevoda "Ja sam koji jesam". Međutim, hebrejski oblik koji Septuaginta prevodi glagolom biti također
može značiti i biti tu, dogoditi se, zbiti se.
Zatim, on može biti i sadašnjost i budućnost. Tako da Božje ime može značiti i
"Ja sam tu kao onaj koji sam tu", ili "Ja ću
biti tu kao onaj koji će biti tu". Jahve, dakle, može značiti "Ja ću biti tu": bit ću tu
nazočan, vodit ću, pomagati, snažiti. Do
izražaja dolazi Božja prisutnost, njegova
dinamična egzistencija. Ime Jahve jest
temelj spasiteljskog događanja koje se
očitovalo u povijesti Božjeg naroda. Ono
nam svjedoči Božju prisutnost i pruža
podlogu da prepoznamo Boga u našem
životu kao onoga koji je osloboditelj.
Objavljujući nam svoje ime JHWH,
Bog kaže tko je on i kako ga trebamo zvati. Božje ime nam izriče njegovu blizinu,
ono nam pomaže shvaćanju Božje skrivenosti i tajnovitosti. Objavljivanjem
svoga imena Bog nam iskazuje svoju
vjernost koja vrijedi i za prošlost i za
budućnost, a ujedno preko imena Bog se
približava ljudima.
BOG STVORITELJ
Slika Boga kao stvoritelja želi reći da
je Bog od početka, da stoji na početku
svega, da je sve stvorio. Već toliko vremena aktualno je pitanje postojanja svijeta i
života. Filozofi i znanstvenici pokušali su
zadovoljiti to pitanje odgovorom o nastanku iz ničega ili pak o nastanku iz praeksplozije, za koju je bila potrebna ogromna količina energije. Međutim, tim
odgovorima pitanja nisu nestala. Javlja
se pitanje odakle ta energija? Nije nimalo
teško u toj praeksploziji vidjeti Božje djelovanje. Bog nije odmah stvorio današnji
oblik života. I sama Biblija govori o stvaranju u šest dana. To smo nazvali evolucijom. Također i u nastanku života vidimo
prisutnost Boga stvoritelja. Nisu se slučajno povezale molekule i tako nastao
život. Život je stvorila jedna rauzmna
snaga koja nas ljude beskrajno nadilazi.
To je, zasigurno, Božja inteligencija koja
je po svom planu stvorila svemir i po
svom planu vodila njegov razvoj. Bog
stvoritelj, savršeno Biće, stvorio je našu
stvarnost koje ne bi moglo biti, niti bi je
bilo da nema Boga.
Stvaranje je temelj svih spasenjskih
nauma Božjih. Početak povijesti spaseBROJ 17
nja. Bog je sve stvorio, ne da uveća svoju
slavu, nego da je očituje, da je priopći.
Stvaranje je prvi korak saveza između
Boga i ljudi. Jahve se Izraelu predstavio
najprije kao Stvoritelj svega što postoji.
Budući je Bog Stvoritelj, razlikuje se od
svih ostalih stvorenja time što postoji u
sebi. Iz toga proizlaze i druge njegove savršenosti. Samim tim što je Bog stvoritelj
svega, On u sebi mora biti neophodan i
apsolutan, On je jedan i jedini, On je nepromjenljiv, golem i bezgraničan, On je
metafizički jednostavan.
BOG JE LJUBAV
Ljubav je riječ pod kojom kršćanstvo
shvaća ono radikalno slobodno, bitno
ispunjenje cijeloga čovjeka kako je Bog
zamislio, te koje ga stavlja u Božju milost.
Ljubav je temeljni čin čovjekova integriranja, ona je ono što se od čovjeka traži
kao spasenjski čin. Kršćanka ljubav prema Bogu jest skrivena i viša tajna ljudske
egzistencije. Vrhunac i posljednja garancija ljubavi prema Bogu i bližnjemu dostiže se u ljubavi prema Isusu Kristu u njegovu jedinstvu Boga i čovjeka.
Tijekom svoje povijesti Izrael je mogao otkriti da je Bog imao samo jedan
razlog što mu se objavio, a to je: ničim
zaslužena Božja ljubav. Sam Bog jest ljubav. On svoju ljubav daruje nama, tj. daruje nam samoga sebe. Vrhunac izražene
ljubavi jest darivanje ljubljenoga Sina.
Bog je ljubav, njegov Bitak jest Ljubav.
Bog nam je otkrio svoju najnutarnjiju
tajnu da je sam vječna razmjena ljubavi:
Oca, Sina i Duha Svetoga, i da je odredio
nas da participiramo u toj ljubavi. Vjerovati u jednoga Boga i ljubiti ga znači
upoznati njegovu veličinu i uzvišenost.
Znači živjeti u zahvaljivanju, upoznati
jedinstvo i pravo dostojanstvo svih ljudi.
Božja ljubav jest tajna do koje možemo
doći samo po Isusu Kristu, prepoznajući
u njemu ljubav koju Bog ima prema nama. Ljubav je vrhunska zapovijed i velika
vrijednost, ona mora biti najvjerniji pojam Boga. Bog nam u Isusu Kristu pruža
konkretni iskaz svoje ljubavi. Pokazuje
nam kako treba ljubiti i što znači ljubiti.
Iz onoga što smo rekli, vidimo da je
Bog u sebi, po svojoj naravi i po svojoj biti
ljubav. Ali ta ljubav nije samo tajna Božjeg unutarnjeg intimnoga života, nego se
ta ljubav razlijeva i prema vani, usmjerena je prema svim njegovim stvorenjima.
To nam dokazuje i Isus kada govori o Ocu.
Ostavio nam je sliju oca koji nas ljubi, koji
nam prašta. Božja ljubav nije računica.
To je ljubav koja daje, koja ne računa. Međutim, treba imati povjerenja u Božju lju-
21
DUHOVNI KUTAK
FOJNIČKAŠKRINJA
bav. Božja ljubav pratila je mučenike i
svece, ona nam želi sreću. Božja ljubav
upravlja sve prema našem spasenju. Tko
povjeruje u Božju ljubav, primjetit će
kako mu se život sređuje, dobiva svoj
smjer, doživljava sreću što živi u prisutnosti Boga koji ga ljubi. Što naša vjera da
nas Bog ljubi, bude dublja, to ćemo biti
sposobniji uzvraćati ljubav.
Riječ ljubav povezana s Bogom otvara
u nama nove i možda najdublje aspekte
života, tj. smisao života. Bog nam čak i u
negativnome, u patnji i u umiranju pokazuje ljubav koja životu daje smisao. On je
Bog koji je sam posvema ljubav i u najtežim trenucima susreće nas u obliku spasonosne ljubavi. Bog je definitivna pobjeda ljubavi. On nije biće bez sućuti i
ljubavi, nego onaj koji se brinuo i brinut
će se za čovjeka u patnji. Bog nas ne čuva
od svake patnje, ali nas čuva u svakoj
patnji. I na samom koncu doći će presuda
moći, pobjeda Božje ljubavi, tj. kraljevstvo Božje.
ČOVJEK GOVORI O BOGU
Čovjek je stvorenje koje je Bog stvorio
na svoju sliku i dao mu da gospodari
zemljom. Međutim, čovjek je u svojoj svijesti ovisan o Bogu koji je temelj njegove
egzistencije. Zato se čovjek okreće prema Bogu, poseže za njim i daje da Bog
djeluje na njemu. Iz toga odnosa proizlaze atributi koje čovjek daje Bogu.
Moderni čovjek, zatrpan informacijama, idejama, ugušen ponudama znanosti
i tehnologije, a iznad svega jako osjećajan, željan je šutnje i osobnog razgovora s
Bogom. Željan je Božje blizine. U životu
se često dogodi da čovjek potroši svoje
ideje, svoj smisao i ostane bez njih. Tada
se čovjek, očajan, okreće Bogu i to Bogu
nade, utjehe, Bogu utočištu. Brzina kojom teče današnji život zatvara i guši modernog čovjeka tako da on ne uspijeva
vidjeti nikoga oko sebe, te mu Bog često
izgleda daleko i promatra ga samo kao
onoga koji je s onu stranu zbilje.
BOG ČOVJEKOVA NADA
Nadati se znači nadodavati nešto čovjeku čega sada nema, a to mu pripada.
Čovjek se nada onome što je njegovo, ali
mu još nije nazočno. Nada je duboko ukorijenjena u Bogu. Zato je realna, općenita,
snažna, ostaje na svim ruševinama posljednja i moćnija od svih razornih sila.
Govoriti o nadi znači govoriti o mjestu što ga u životu čovjeka ima budućnost, budućnost sreće koja je namijenjena svim ljudima. Tajanstveno obećanje
što ga je Bog na samom početku dao grešnom čovjeku svjedoči da Bog nikada nije
22
ostavio čovjeka bez nade. Nada je krepost po kojoj čeznemo za nebeskim kraljevstvom i vječnim životom kao za svojom srećom. Bog je u srce svakog čovjeka
stavio nadu koja obuhvaća očekivanja
što ih nadahnjuju ljudske djelatnosti.
Isus u blaženstvima naviješta kršćansku
nadu i uzdiže je prema nebu kao prema
novoj obećanoj zemlji. Nada je za čovjeka
čvrsto i pouzdano sidro duše. Ona je oružje kojim se čovjek u kušnjama i raznim
borbama brani. Premda nada nije izvorno biblijsko-teološki pojam, povezana s
vjerom dobija jedan potpuno novi sadržaj i zanačenje. U Bibliji se često ne spominje nada, ali, općenito gledano, sama
Biblija jest knjiga očekivanja i nadanja.
Nada nije nešto što pridolazi vjeri, nego
je nutarnji princip vjere. Dimenzija nade,
kao poseban momenat kršćanske vjere,
postaje odlučujućim pokretačem kršćanske etike. Čovjek treba svoju nadu,
koju nosi u sebi, odgovorno zastupati i
pred drugima. Nada trpi ako stojimo u
stanju još-ne. Ona ne čeka što će se dogoditi, nada je nestrpljiva. Nada daje
čovjeku snagu i čupa ga iz očaja i grijeha.
Nada osnažuje vjeru da pomaže čovjeku
u velikim zadacima za budućnost čovječanstva i u prevladavanju teških svjetskih nevolja.
Jedan od najvećih uspjeha današnje
teologije jest što je ponovno otkrila nadu
te posvijestila čovjeku njezinu povezanost sa djelovanjem. "Teologija nade"
jest odgovor kršćanske vjere 20. stoljeća
s njegovim razbijenim utopijama, razorenim idealima i stalno iznova izbijajućim krizama. Bog nade jest jedini siguran
oslonac i životni izlaz za suvremenog
čovjeka.
BROJ 17
DALEKI BOG
Središnja misao starozavjetne vjere
jest Božja nazočnost. Ona je izražena u
samom Božjem imenu i u savezu koji je
Bog sklopio s ljudima. Čovjek u vremenima poraza i pada često doživljava Boga
kao onoga koji je daleko i koji se skrio.
Starozavjetni proroci Božju su daljinu
doživljavali kao kaznu za grijehe. Grijeh
razara savez s Bogom i Bog koji jest tu
tada postaje "Onaj koji nije više tu". Grijeh je obilježen otporom i protivljenjem,
on razara međuljudske odnose, to je
skretanje s pravoga puta. Tako grijeh
proizvodi Božju daljinu. Međutim, unatoč stanju grijeha u koje čovjek upada i
osjećaju Božje daljine, smijemo se pouzdavati u Boga. Jer, i kada mislimo da je
daleko On je tu, stoga i u takvim trenucima možemo, zajedno s psalmistom,
zazivati Boga koji šuti. Ljudsko iskustvo
Božje daljine sve do kraja zadržava povjerenje u Boga. Krist nam je omogućio
da, čak i u Božjoj daljini, možemo susresti Boga. Bog ima riječ i govori, ali kada
mu čovjek ostane dužan odgovor, tada
Bog može šutjeti. I sam Isus na križu iskusio je Božju šutnju i njegovu udaljenost. Isus je umro u šutnji Božjoj. I današnji čovjek doživljava Božju šutnju, za
mnoge je On daleko i već mrtav.
Međutim, Božju šutnju ne možemo
tumačiti kao odbacivanje. Kada nam je
najteže Bog nas ne napušta. Njegovu
šutnju moramo tumačiti kao govor križa
koji donosi spasenje. U svojoj, naizgled,
šutnji i daljini Bog se otkriva kao veći,
kao neobuhvatljivi, kao onaj koji je stalno
pred nama. Jer, tko ne razmišlja o Božjem
govoru, za njega Bog već šuti.
I NA KRAJU
Ovdje, naravno, nisu svi atributi za
Boga koje izriče moderni čovjek, to su
samo neki, samo primjeri. Postoji još
bezbroj atributa kroz koje promatramo i
na koji način doživljavamo Boga. Bog se
čovjeku objavljivao i još i danas se objavljuje, predstavlja na različite načine. Čovjek Boga može prepoznati u svim njegovim stvorenjima. Zato postoji bezbroj
atributa kojima možemo izraziti Boga.
Čovjek nikada neće uspjeti izreći sve
atribute za Boga, koji je apsolutno Biće.
Samo čovjekovo mišljenje Boga jest mišljenje u atributima. Stoga nikada nećemo
moći potpuno zaključiti ovu temu, nikada nećemo uspjeti potpuno iscrpiti sve
atribute za Boga. Jer, dokle god čovjek
bude razmišljao o Bogu, dokle god bude
u odnosu s njim, nastajat će novi izričaji,
otkrivat će se nova iskustva Boga, novi
doživljaji Boga.
SRPANJ/KOLOVOZ 2012.
IZ ARHIVA
FOJNIČKAŠKRINJA
D
olina "zlatne" rijeke Fojnice razdijeljena je u dva dijela i to od Fojnice do
Kiseljaka i od Kiseljaka do Visokog.
Gromiljak je prostrano naselje uz cestu i
rijeku sa selima jedno uz drugo, a teritorij na kojemu je naselje razvijeno pripada kiseljačkoj kotlini.
U 19. i 20. stoljeću mnogi poznati
arheolozi vršili su iskopavanja u ovim
krajevima, većim dijelom u Višnjici, koja
danas pripada župi Gromiljak, gdje su
pronađene ruševine starih naselja, nadgrobni spomenici, tragovi rudarstva i
ostaci starih rimskih puteva. Jedno takvo
naselje pronađeno u Višnjici leži na padinama ilirskog gradinskog naselja Gradac.
Poznata su i nalazišta rimskih predmeta iz bliže okolice kao npr. Kiseljak,
Podastinje (nadgrobne ploče, rimski
novčići i sl.). Radi rudnog bogatstva, vrlo
pogodnog prirodnog položaja samog
mjesta i vjerojatno povoljne komunikacije sa drugim naseobinama, stanovnici
Višnjice imali su u to vrijeme veoma povoljne prilike za život. Moguće je da je tu
bila dodirna točka na jednom od prolaza
iz provincije Dalmacije u Panoniju dolinom Neretve preko Pogorelice, Dusine,
Djedova Dola niz potok Rikavac u srednju Bosnu u mjesta ispirališta zlata oko
rijeke Fojnice i željezne industrije.
Sudeći po velikom prostranstvu na
kojem se nalaze ostaci iz rimskog doba,
(jer u blizini nema ruševina većih od
ovih) i blizine velikih ispirališta zlata u
Gromiljaku, postoji vjerojatnoća da se
ovdje radi o glavnom rimskom naselju
rudarskog reona oko Kiseljaka, Kreševa i
Fojnice. Iz dijelova natpisa, prema čitanju arheologa Dimitrija Sergejevskog naslućuje se da je na prostoru Višnjica-Gromiljak ležao rimski municipij, centar
ovog kraja, odnosno upravno-politički
centar sa sjedištem rudarskih vlasti koje
su vršile nadzor nad eksploatacijom bogatih rudarskih nalazišta u okolici Fojnice, Kreševa, Gromiljaka i Lepenice. Gromiljak je u to vrijeme nosio naziv "Stanikle/Staniclae", a za današnji naziv Gromiljak smatra se da je mjesto dobilo po
gromilama šljunka koje su nastajale u
antičko doba ispiranjem zlata iz riječnih
nanosa.
U 16. stoljeću između Višnjice i Gomionice nalazio se veliki čifluk, obrazovan od "krstjanskih zemlja" pa je obuhvatao i današnji Gromiljak, a pripadao
je sinovima Džafer-bega Udovičića.
Do kraja 19. stoljeća na ovim prostorima često je vladala kuga i kolera, pa dolazi do promjene u etničkoj i konfesionalnoj strukturi stanovništva, o čemu nam
SRPANJ/KOLOVOZ 2012.
O Gromiljaku
i „zlatnoj“ rijeci Fojnici
Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv
naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to
sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj
vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je
oca moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose
naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate
se sjetiti i učiti našu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od
sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu.
(Iz pisma indijanskog poglavice Seattlea)
Fra Janko Ljubos, Sandra Biletić
danas svjedoče očuvana "kužna" groblja.
U Fojničkom samostanu mogu se pronaći matice umrlih od kuge u ovom periodu, a u Ljetopisu Kreševskog samostana
fra Marijan Bogdanović, pod "Mjesec siječanj 1814." piše: "Ove godine poče kuga moriti strahovito; lako to možeš poznati iz Protokola mrtvačkoga."
A sad da se vratimo na zlato. Iz korištenih dokumenata očito je da je "zlatna
groznica" već nekoli puta zahvatala fojničku dolinu. Baš kao i ovih dana, kada se
iz raznih medija mogu čuti vijesti da se
poslije 70 godina ponovno otvara rudnik
zlata u Bakovićima...
Naime, 31. ožujka 1941. u uredu općine Brestovsko u Gromiljaku, kotara Fojnica održan je sastanak na kome se rasBROJ 17
pravljalo o molbi Banske vlasti banovine
Hrvatske za dodjelu 24 koncesije za dobivanje zlata i tetraedrita iz nanosa rijeke Fojnice u Gromiljaku.
Povodom spomenute molbe raspisalo je Rudarsko glavarstvo u Mostaru na
osnovu § 61. Rudarskog zakona za BiH iz
1881. godine pregledbenu raspravu na
licu mjesta oglasom broj 483. od 8. veljače 1941. godine. Komisija se u određeno
vrijeme sastala na licu mjesta (u Gromiljaku), te je na osnovu izvršenog pregleda terena utvrđeno da se na području
Gromiljaka, u dolini rijeke Fojnice, od
raskrižja ceste Kiseljak-Fojnica-Busovača (prema Fojnici 5 km, prema Busovači
1.5 km i prema Kiseljaku cca. 3 km) nalaze nanosi zlata i tetraedrita.
23
PRIJATELJI FOJNICE
FOJNIČKAŠKRINJA
VIRTUALNI VOAJERIZAM
Anto Zirdum
rođen je 4. lipnja 1956. godine u Poljarima, općina Derventa. Osnovnu i
srednju školu završio u Zenici, Pedagoški fakultet u Rijeci. Bogata
spisateljska karijera je sadržana u, do sada, objavljenih osamnaest
knjiga:
JAHAČI SVJETLOSTI, legende i fantazije, HKD Napredak, Vitez, 1996.;
BRONČANI MAČ, HKD Napredak&FLASH agency, 1996.;
MEDICO LAUREATO, Hrv. bolnica "Dr. fra Mato Nikolić", Nova Bila 1997.;
BIJELI PUT CRNA ZIMA, ZIRAL Mostar&HKD Napredak Vitez, 1998.;
ČUVARI DOSTOJANSTVA, Naša ognjišta, Tomislavgrad, 1999.;
BISTUANSKA KRONIKA, HKD Napredak, Vitez 2000.
NE MOŽEŠ IZ SVOJE KOŽE, MH Zenica/Čitluk, 2001.
OBESKROVLJENI OTOK, MH Zenica& Zavičajni klub Plehan Zagreb, 2002.
SAGA O DVA MAČA, Multimedijaprint, Nova Bila, 2003.
ROBINJA I MARTOLOZI, HKD Napredak Vitez/ MH Zenica, 2005.
Nikada nisam imao više prijatelja
a manje prijateljstva
nikada se nisam više divio
pjesmotvornoj prosječnosti
nikada toliko sujete na jednom mjestu
nedostatka smisla za humor
nikada toliko lažno skromnih
i neshvaćenih genija
i toliko željnih lajkača koji lajkaju
samo da bi se njima lajkalo
nikada tolikog društva uzajamnog divljenja
nije bilo od kad je svijeta i vijeka
sve do virtalizacije slave
mjerene brojem klikova
i poplave fejsbukovskih
uzvišenih pjesničkih likova
ZAČUDNOST U CIK ZORE, HKD Napredak, Vitez, 2007.
JEDAVCI MOJE MAJKE
RADMAN'S SYNDROME, MH Zenica 2007.
IZGUBLJENE ZVIJEZDE - prigodna stopjesmica bosanskohercegovačkih
pjesnikinja od 1908. do 2008., HKD Napredak, Sarajevo, 2008.
ELKASTRANDIN KOMPLEKS, Slovo, Zagrerb, 2008.
CARSKI REZ, Zaklada fra Grgo Martić, Kreševo, 2010.
BISKUP ANDRIJA I NJEGOVA DRUŽICA, VAT/HKD Naredak, Vitez, 2011.
PRVE, DRUGE I OSTALE PJESME, VAT Vitez, 2011.
ROĐENI NA DAN MRTVIH, Dobra knjiga, Sarajevo, 2011.
Nagrade koje je dobio dovoljno govore o tome kakvog prijatelja ima
Fojnica:
- GORANOVO PROLJEĆE – izbor u 5 najboljih mladih pjesnika 1978.
- Prva nagrada za priču BABINO BURE, natječaj za studente Rijeka
1978.
- Prva nagrada Alter-Art-a za priču o narkomaniji: Travnik, 2005.
- Druga nagrada sf kluba GAIA za priču Ušušur, Osijek, 2006
- Treća nagrada na natječaju „Marko Martinović Car“ za priču
- Prvonagrađeni na natječaju za priču „Marko Martinović Car“ za
priču Pehović, Vitez, 2008. (godinu ranije dobio treću nagradu)
- Trećenagrađeni na natječaju Ribarske banje za priču Vodenički
vilenjak Borgard/Kruševac 2009.
- Nagrada za djelo insporirao likom fra Grge Martića i Bosnom
sredbrenom za roman CARSKI REZ Kreševo 2010.
- Nagrada “Fra Martin Nedić” za roman CARSKI REZ” Tolisa 2010.
- Nagrada za najorginalniju ljubavnu pjesmu – Mrkonjić Grad 2011.
- Nagrada Fondcije za izdavaštvo F BiH za roman ROĐENI NA DAN
MRTVIH,
2011.
- Treća nagrada za esej INKLUZIJA I EKSKLUZIJA časopisa Koraci iz
Kumanova 2012.
24
BROJ 17
moja mama je bila nepismena
ali je znala tablicu množenja napamet
nikada nije pročitala ni jednu moju priču
ali je znala lijepo pripovijedati
ona jela nije spravljala po kuharu
kolače je pravila od čega je stigla
a kada bi je pitali za naziv
rekala bi samo: jedavci
neki bi rekli da je bila neuka,
neki priprosta i zaostala jer ne zna
da se recepti za život mogu
pronaći na internetu
(ona zapravo ne zna ni da to postoji)
ali ona je samo rijedak izdanak
vrste koja se morala i mogla
osloniti na svoju memoriju
na svoju ukorijenjenu vjeru i snove
ona ni jednoga dana u životu
nije bila na godišnjem odmoru
(za svakog od sedam sinova žrtvovala je
po sedam godišnjih odmora)
a posljednjih sedam godina
(od kako je otac prikovan za postelju)
ona se nije pošteno naspavala
ona je umrla u osvit dušnoga dana
sanjajući rajske ljiljane i gladiole
(koje je neobično voljela)
ona je usnula da se naspava
SRPANJ/KOLOVOZ 2012.
FOJNIČKAŠKRINJA
ISPOD BABILONSKE OLOVKE U FRANKFURTU
miris tucane
u džezvi kuhane
bosanske kave
širio se be-ha štandom
i privlačio nostalgijom
roditelje s malom djecom
na ćilimu koji je nekako
doletio u frankfurt
djeca koja nisu rođena
ni u bosni ni u hercegovini
posjedaše i bojanke bojaše
kao da su kod kuće
jezikom nevještih šarenih šara
ona su nešto kazivala
ne obazirući se na
davne potomke babilonaca
zbrkanih jezika
koji su se s mukom
sporazumjevali ne znajući
da li se doista razumiju.
neki čitaju samo one
kojima vjeruju
a vjeruju samo onima
u kojima pišu ono u što vjeruju
polovište novinskog deltoida
u točci je križanja
onih o kojima pišu
i onih koji oglašavaju
a jedina istina je o stradalima
koji se pojave u crnoj kronici
i čitulji u konačnici
zabavljena djeca rođena
istočno i zapadno od rajne
sa ćilima su pogledala svoje
roditelje rođene
južno od save
znajući da oni srcem
razumiju njihove
crtane crtanke
bojane bojanke i
šarane šaranke
tu ispod blajschifta
simbola novog babilona..
ZADRŽAN U ČISTILIŠTU
čekaj me pred vratima raja
umjesto ruže darivat ću ti rajčicu
i uznijeti u rajske visine
gdje je ljubav biserno čista
izbor jedan ali vrijedan
a ljubavnici ne posjeduju već daruju
gdje su ratnici vitezovi
gdje sami nisu usamljeni
gdje su vijerni odani svome izvoru
sajam knjige u frankfurtu, 2007.
DNEVNI TISAK
Novine se pišu za one
koji čitaju dnevni tisak
(nikad se ne pišu za one
koji ne čitaju)
novine se uređuju za one
koji plaćaju urednike
novine redovito kupuju oni
o kojima se piše
i oni koji hoće biti informirani
neki čitači tiska
čitaju više novina
SRPANJ/KOLOVOZ 2012.
čekaj me u predvorju rajskih dvora
ako i zakasnim budi strpljiva
znaj da su me zadržali u čistilištu
jer sam sebi nisam oprostio
što moje srce nije bilo dovoljno čisto
da te ranije sretnem
BROJ 17
25
METAFORA ZA POUKU
FOJNIČKAŠKRINJA
K
ada sam stigao kući, večera je već bila
na stolu. Supruzi sam rekao da za nju
imam važnu vijest. Sjela je da me, kao i
uvijek, sasluša. Gledala je u mene i očekivala tu važnu vest koju ću joj reći.
Bože, kakvu ću joj samo bol sada nanijeti. Hoće li to ona moći podnijeti? Jezik
se zapliće. Osjećam da neću moći izgovoriti ono što želim, a moram. Sakupljam
snagu i uspjevam izgovoriti: "Želim da se
razvedemo". Pređoše te teške riječi preko moga jezika i raniše ovu slabašnu ženu. Vidim da joj je teško. Bol koja se jasno
vidi u njenim izmorenim očima je veća
od nje. Tako je velika da se ne može opisati. Samo je uspjela upitati: "A zašto?"
Njeno pitanje sam zanemario, kao da
ništa nije ni rekla. Više nije bilo riječi.
Njih je zamijenio njen plač. Poluglasno
reče: "Pa ti nisi čovjek!"
Cijelu noć je plakala i vjerovatno razmišljala zašto joj to radim. Stvarni razlog
nisam mogao iznijeti. Kako da kažem da
među nama više nema ljubavi i da sada
volim drugu ženu!? Točno je da među
nama više nije bilo one stare ljubavi.
Ujutro sam joj dao papire da potpiše
sporazumni razvod braka, prema kome
joj ostavljam stan, auto i 30% dionica koje posjedujem u jednoj velikoj kompaniji.
Samo ih je pogledala i pocijepala. U braku
smo već deset godina, a sada smo dva
stranca pod istim krovom. Među nama
više nema bliskosti. Udaljili smo se jedno
od drugoga. Njeno cijepanje papira prihvatio sam kao nepotrebno odugovlačenje, ali od moje namjere ne može me ništa odvratiti. Volim Jane i tu činjenicu ne
može ništa promjeniti. Ono što sam tjednima planirao, počinje se ostvarivati.
Uveče sam se kući vratio kasno. Zatekao sam suprugu kako nešto piše. Večeru
nisam očekivao niti želio pa sam odmah
otišao na spavanje. Čitav dan proveo sam
sa Jane i umorio sam se. U ponoć se budim i vidim da ona još uvijek nešto piše.
Tome nisam pridavao nikakav značaj pa
sam ponovo zaspao. Ujutro su na mom
stolu bili papiri koje je ona te noći pisala.
Napisala je uvjete pod kojima će potpisati ugovor sporazumnom razvodu braka.
Bili su to čudni zahtjevi. Nije za sebe tražila ništa, osim jednog mjeseca kojeg bi
još trebali provesti zajedno. Tražila je da
u tom periodu, pred drugima, postupamo onako kako se ponaša svaki normalan bračni par. Obrazložila je to činjenicom da naš sin ima ispite u školi, a ona ne
želi da naš razvod loše utječe na njegov
uspjeh. Bez razmišljanja sam pristao na
to. Ali, ona ima još jedan uvjet. Želi da
svako jutro radim ono što sam učinio prvo jutro u našem bračnom životu. Traži
da je svako jutro na rukama iznesem iz
spavaće sobe. Pomislio sam da već gubi
razum. Međutim, ako je to njena posljednja želja i to ću ispoštovati. Ta, mjesec će
brzo proći i ja ću biti slobodan.
26
Sve dok
nas smrt
ne rastavi
Sirius
O tim čudnim uvjetima sam obavjestio Jane, a ona je podrugljivo primjetila
da je to njen posljednji bezuspješni pokušaj da izbjegne razvod braka.
Sa suprugom već dugo vremena nisam delio postelju, ali kada sam je prvo
jutro uzeo u naručje, moja osjećanja prema njoj se probudiše. Sjećanja su navirala. Bila su živa i snažna. Nisam ih se mogao osloboditi. Moj prvi dan braka sa
ovom ženom je izašao na površinu.
Naš sin je vidio kako sam njegovu mamu uzeo u naručje, i počeo da viče: "Tata
nosi mamu!" Osjetio sam nekakvu gorčinu u grlu. Šta bi moj sin rekao da zna šta
ja činim njegovoj mami!? Ne zna on koliku joj bol nanosim. Ponijeo sam je kroz
dnevni boravak do kućnog praga, onako
kako sam to učinio prije deset godina. A
ona je zatvorila oči i prošaputala: "Molim
te, nemoj još govoriti djetetu o našem razvodu". Klimnuo sam glavom, potvdivši
da neću.
Kada sam krenuo na posao, ona je
stajala na autobusnoj postaji. Idemo u istom pravcu, ja sam sam u autu, a ona čeka
autobus. Pored nje sam prošao kao da je
ne poznajem. To nikada ne mogu zaboraviti.
Sljedećeg dana, dok sam je nosio, njen
miris me podsjetio na sretne dane našeg
bračnog života. Uvidio sam da sam je potpuno zapostavio. Vrijeme je ispisalo blage crte po njenom licu. Više nije mlada i
lijepa kao nekada. I njena kosa se promijenila. Jedno pitanje me mučilo: Kakav
sam ja to čovjek i da li joj činim nepravdu!?
Četvrti dan, dok sam je nosio na svojim rukama, vratila se ona nekadašnja
bliskost prema toj ženi. Bio je to jak osjećaj koji me potpuno nadvladao. Darovala
mi je deset najljepših godina svoga života. Bila je prema meni dobra i poslušna.
Takva žena je pravo blago. Svaki naredni
dan je jačao ta osjećanja prema njoj. Jane
o tome nisam ništa govorio. Iz dana u dan
moja supruga je bila sve lakša. Nije je bilo
teško nositi. Mislio sam da gubi težinu
zbog briga i nešeg skorog rastanka. Za ženu nema većeg udarca od razvoda braka.
Jednog dana sam posmatrao kako
traži odjeću da se obuče. Sva odjeća joj je
bila velika. Tada sam znao da mi je lako
da je nosim zato što je smršala.
Kada sam je posljednje jutro uzeo u
naručje, nisam mogao ni jednog koraka
BROJ 17
krenuti napred. Naš sin je već bio u školi.
Ostali smo sami u kući. Nisam vjerovao
da se tako nešto može dogoditi. Bez nje
više nisam mogao. Mome kajanju nije bilo kraja. Spustio sam je na krevet, zagrlio
i zaplakao. Molio sam je da mi oprosti i
govorio: "Sve do sada nisam znao koliko
si dobra i šta mi značiš!"
Zatim sam istrčao iz kuće, sjeo u auto i
otišao do Jane. Pred njenom kućom istrčao sam iz auta ne zatvorivši vrata. Bojao
sam se zadržavanja pred njenom kućom,
da se ne bih predomislio i ponovo promjenio svoju odluku. Jane me je čekala
pred svojim vratima sa osmijehom na
licu. Rekao sam: "Jane, žao mi je, ali ja se
nikada neću razvesti od svoje supruge!"
Moje riječi su je izbezumile. Bila je nepomična. Kroz suze je izustila: "Jesi li ti normalan!?" Ponovo sam se izvinuo, a ona
me je ošamarila i zalupila kućnim vratima.
Monotoniju u moj brak donijele su
sitnice. Nismo se jedno od drugoga udaljili zato što se ne volimo. Nedostajali su
nam samo poneka lijepa riječ i lijep postupak. Nosio sam je na svojim rukama
samo mjesec dana i sreća se vratila u našu kuću. Vraćajući se od Jane, donio sam
čvrstu odluku da ću od sada svako jutro
nositi svoju suprugu u naručju, sve dok
nas smrt ne rastavi.
Svratio sam u cvjećaru da kupim supruzi buket cveća. Prodavačica me upita:
"Što ćemo napisati na podsjetnici?" Sav
sretan rekao sam: "Nosiću te u naručju
sve dok nas smrt ne rastavi".
Požurio sam kući da je obradujem.
Ušao sam u njenu sobu, ali... Moja draga
supruga ležala je nepomično. Napustila
je ovaj svet.
Saznanje da se moja plemenita supruga mjesecima borila s tumorom, a da
mene o tome nije ni obavijestila, pogodilo me je kao grom iz vedra neba! Zato je
ona onako naglo oslabila. Poštedjela me
je brige i tuge, a ja sam je povrijedio na
najgori mogući način. Okrenuo sam joj
leđa kada joj je bilo najteže. Bio sam potpuno zaslijepljen i zaveden. Možda će
ona meni i oprostiti, ali ja to sebi nikada
neću oprostiti.
Znala je da na ovom svijetu neće dugo
ostati pa je željela da našeg sina poštedi
trauma kojima bi bio izložen da smo se
rastali. Željela je da se naš sin mene sjeća
kao čovjeka koji je iskreno volio njegovu
mamu.
Udoban stan, luksuzni automobil,
dionice i velika ušteđevina nisu jamstvo
za sreću u braku. Sitnice čine život i ljude
usrećuju.
Nađite vremena za svog životnog saputnika/saputnicu.
Nadam se da će neko izvući pouku iz
onoga što se meni dogodilo i da će ova
moja ispovijest spasiti neki brak i neku
obitelj.
SRPANJ/KOLOVOZ 2012.
KUHINJA
FOJNIČKAŠKRINJA
Sok od
kupina
Priredila Božana Tuka
Sastojci
• 5kg kupina
• 5kg šećera
• 5 kesica limontusa
(jedna kesica sadrži 10g)
• 3 l vode
Priprema
Kupine pažljivo oprati, ocijediti i staviti u
šerpu. Dodati dva litra hladne vode i
limontus, dobro promiješati i ostaviti da
prenoći na hladnom mjestu prekriveno
čistim ubrusom. Sutradan voće
procijediti kroz gazu, dodati šećer,
promiješati pa staviti na vatru da
proključa jednom. Sirup sipati u zagrijane
boce, zatvoriti, pokriti dekom i ostaviti
da se hladi.
SRPANJ/KOLOVOZ 2012.
Danas je poznato stotinjak vrsta kupina, što divljih što pitomih. Onih s trnjem i onih bez.
Kupine rastu u obliku grma, koji u doba cvatnje krase cvjetovi roza ili bijele boje. U prirodi
se pojavljuju u velikim skupinama na šumskim čistinama i krčevinama. Plod crvenkastocrne ili ljubičasto-crne boje sastavljen je od puno sitnih bobica te je omiljena poslastica
svim slučajnim namjernicima: ljudima i životinjama.
Poznata zbog svojih ljekovitih svojstava, još je u antici često korištena za ublažavanje
tegoba probavnog sustava (crijeva, želuca, protiv proljeva) i cirkulacije. Svježe ubrani
plodovi osvježavaju i hlade. Gase žeđ i snižavaju povišene temperature tijela. Ova bobica
zdravlja blagotvorno djeluje i na neurološki sustav. Zbog tanina, vitamina C i A, organskih
kiselina i šećera svježi sok ploda kupine čisti i obnavlja organizam.
Preporučuje se žvakati listove kupine za ublažavanje upale zubnog mesa. Kažu da je i
afrodizijak i da je učinkovita kod liječenja karcinoma zbog antioksidansa antocijana koji
sadrži. Možda su zato grmovi kupine prepuni trnja, da bismo je brali polako i pažljivo, da
bismo sačuvali ljekovitost svake bobice.
BROJ 17
27
Stare slike Fojnice

Fojnička škrinja broj 15

Fojnička škrinja broj 5

Fojnička škrinja broj 16

Fojnička škrinja broj 11

Fojnička škrinja broj 19

Fojnička škrinja broj 3

Fojnička škrinja broj 14

Fojnička škrinja broj 13

Fojnička škrinja broj 7

Govor Sabor Angeljeka Darko Fiket.doc

Fojnička škrinja broj 9

Fojnička škrinja broj 6

Fojnička škrinja broj 10

PRIČA O LJUBAVI, JANU I SREĆI Ima jedan dječak imenom

smrt nije kraj - Zupa

“Riječ za tebe” listić policijske kapelanije sv. Vida

Fojnička škrinja broj 24