FETVE I SAVJETI - dr. Sukrija Ramic
Ima li nade da se razilaženja, sukobi i šikaniranja među muslimanima prevaziđu i koji je
najbolji put da se to desi?
Svjesni muslimani, oni koji razumiju bit i suštinu islama, koji razumiju i dosljedno
primjenjuju Poslanikovu, s.a.v.s, praksu, to su prevazišli. Oni su uspostavili
jedinstvo ummeta u različitosti, savjetujući dobro i odvraćajući od zla, znajući da je
Allah, dž.š, ljude stvorio različitim i da će razlike među ljudima uvijek postojati kako postoji Džennet sa svojim stepenima tako postoji i Džehennem sa svojim
dubinama.
Što se, pak, napada i šikaniranja tiče smatram da je, kao i uvijek, najbolja primjena
kur’anskog recepta – proći dostojanstveno pored uvrede koja nema smisla. Uzvišeni
Allah, opisujući vjernike, kaže: “I koji ne svjedoče neistinu, i kad prođu pored
besmislice, prođu dostojanstveno.” (El-Furkan, 72) Takav dostojanstven prolazak
pored besmislice vidio sam svojim očima i čuo svojim ušima kada je u emisiji Šerijat
i život katarske televizijske El-Džezira, jedan musliman iz Njemačke nazvao i pred
tv-auditorijem koji broji više od sto miliona gledalaca uvredljivim i podrugljivim
riječima napao dr. Jusufa el-Qaradavija i njegove fetve. Dr. El-Qaradavi je
odgovorio da on zna ko takvim jezikom govori, da se on s njima ne slaže, ali da on o
svojoj braći u islamu ne govori na takav način. To je pravi način uzvraćanja na
besmislice. Javna kritika određene ličnosti, čak ako se radi o istini, uglavnom se
može tretirati kao ogovaranje (gibet) koje se u islamu smatra velikim grijehom. U
većini slučajeva javna kritika određene ličnosti proizvodi suprotne efekte. Možda,
upravo zbog toga Poslanik, s.a.v.s, nije prozivao ljude, nego je kritikovao nevaljala
djela. Kada bi vidio greške svojih ashaba nije ih u džamiji javno prozivao. On je
prozivao nevaljala djela: “Šta misle oni koji rade tako i tako...” (Vidi: Buhari,
Sahihul-Buhari, “Kitabul-edeb”, br. 5636)
Ponosan sam što u Novim horizontima nismo dozvolili da se ljudi šikaniraju,
ogovaraju i ismijavaju. Kada bi došao tekst takve sadržine, autoru bi bilo
sugerirano da umjesto o ljudima piše o njihovim djelima, da napiše tekst koji će biti
naučno utemeljen, da osudi negativnu pojavu i ukaže na loše posljedice itd, a da ne
napada određene ljude, jer ljudi se mogu mijenjati. Svako od nas može biti dobar i
loš, humano biće i gori od životinje. Svako od nas ima pravo na pokajanje i ima
šansu da se pokaje prije nego mu duša počne izlaziti. Upravo zbog toga je Poslanik,
s.a.v.s., zabranio proklinjanje ljudi, pa makar se radilo i o najvećim neprijateljima
islama, sve dok su u životu, jer i oni imaju šansu da se pokaju, da promijene svoj
život.
Prema tome, neka svi muslimani koji javno napadaju nekog učenjaka (alima) znaju
da ne slijede Poslanikovu, s.a.v.s., praksu i da, uglavnom, tim napadima podstiču
nered (fitnet). Napadi na istaknute muslimanske ličnosti su, možda, najveće
iskušenje s kojim se ummet danas suočava. To izaziva strašnu pometnju među
muslimanima, ali i nemuslimanima koji pokušavaju upoznati islam.
Naravno, ove riječi na znače zatvaranje vrata naređivanju dobra i odvraćanju od
zla, nego znače savjet da se taj šesti islamski šart čini na produktivan, a ne na
destruktivan način. Protiv zla, bilo koje vrste, musliman se mora boriti svim
zakonskim sredstvima. Zlo se mora suzbijati, a dobro naređivati. Međutim, to mora
biti na način koji neće izazivati smutnju i uzrokovati nered na Zemlji.
U tom pogledu podsjetit ću sve nas na prioritet jedinstva ummeta koji se nikako ne
može postići ako zbog grešaka ili neslaganja s mišljenjem, šikaniramo i teškim
riječima optužujemo učenjake ummeta iz prošlosti ili sadašnjosti. Takvi napadi se,
sigurno, mogu podvesti pod zabranjeno prepiranje. Uzvišeni Allah nas na to
upozorava: “I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne
biste klonuli i bez borbenog duha ostali. I izdržite, jer Allah je, zaista, sa
izdržljivima.” (El-Enfal, 46) U tom duhu je i naredba: “O vjernici, bojte se Allaha
onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! Svi se čvrsto Allahova
užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama
kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali,
milošću Njegovom, braća. Bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On spasio. Tako
vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na pravom putu istrajali. I budite
ummet koji će na dobro pozivati, tražiti da se dobro čini, a od zla odvraćati. Ti će
biti uspješni i spašeni. I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenja podvojili
kad su im već jasni dokazi došli, njih čeka patnja velika.” (Alu Imran, 102-105) Ti
napadi se, sigurno, tretiraju kao ogovaranje (gibet) koji Poslanik, s.a.v.s, definira u
sljedećem hadisu koji prenosi Ebu Hurejre i veli da je Allahov Poslanik, s.a.v.s,
upitao (ashabe): “Znate li šta je ogovaranje (gibet)?” Odgovorili su: “Allah i Njegov
poslanik najbolje znaju.” Rekao je: “Spominjanje tvoga brata onako kako on ne
voli.” Slijedilo je pitanje: “A ako u slučaju moga brata bude ono što kažem?” Rekao
je: “Ako pri njemu ima ono što kažeš, ogovorio si ga (ogibetio si ga), a ako ne bude,
onda si ga oklevetao (lažno optužio).” (Muslim, Sahihu Muslim, “Kitabul-birri vessileti vel-adab”, br. 4690)
Muslimanski ummet se mora učiti jedinstvu u različitosti, jer to je Allahov, dž.š,
zakon. Jednoumlje je suprotno Allahovom, dž.š, prirodnom zakonu. Muslimani
moraju shvatiti realnost da njihova braća u vjeri, kao i oni koji nisu muslimani,
mogu drugačije da misle i razmišljaju, da imaju mogućnost da idu pravim i krivim
putem, da čine dobro i da griješe, da budu humana bića ili gori od životinja. Allah,
dž.š, je svima omogućio da budu dobri i loši i naredio im da slijede put dobra, da
slijede put islama. Svjestan musliman pomagat će ljudima da idu putem dobra, što
podrazumijeva slijeđenje Allahovih, dž.š, zakona koji vladaju u nama i oko nas,
koji, ukoliko im se čovjek pokori, tj. postane musliman, čovjeku donose mir (selam)
s njegovim tijelom, njegovom dušom, njegovom porodicom, njegovom rodbinom,
njegovim komšilukom, užom i širom zajednicom, njegovom životnom sredinom,
živom i neživom prirodom i kosmosom. Svjestan musliman odvraćat će od zla, od
svega što je čovjeku štetno, tražeći najbolje načine da riječi Upute dođu do ljudskih
srca i pretvore se u čovjekovu praksu. Činit će to na način koji privlači, a ne na
način koji odbija. Napadi, uvrede, šikaniranje, prozivke, psovke i grube riječi nikog
ne privlače i zbog toga ih nema u Poslanikovoj, s.a.v.s, praksi. Njega je Allah, dž.š,
podučio i nama ga kao primjer odredio. Pa slijedimo njegov primjer u odnosu s
našim prijateljima i neprijateljima, s onima s kojima se slažemo i s kojima se ne
slažemo. To je pravi put u pozivanju u dobro i odvraćanju od zla.
I, na kraju, mogu kazati da oni koji istražuju mahane muslimanske uleme u
prošlosti i sadašnjosti, koji degradiraju njihove ličnosti ističući njihove greške i
mahane (a svaki od njih je, naravno, imao i ima mahana i grešaka), koji šikaniraju,
vrijeđaju i o ulemi podrugljivo govore, ne slijede u tome Poslanika, s.a.v.s. Oni
prave veliki fitnet među muslimanima, svjesno ili nesvjesno, a nemuslimanima daju
pogrešnu sliku o islamu. Pozivam ih da o pitanjima dini-islama, te o životu i praksi
muslimana govore primjerima iz prakse našeg uzora Muhammeda, s.a.v.s,
uzimajući u obzir intencije šerijata koje se ogledaju u postizanju dobra, sreće i
rahatluka na oba svijeta. Umjesto o mahanama pojedinaca, govorite o islamskom
moralu, radu, o zaštiti koju islam pruža čovjeku putem svojih propisa, o sreći i
rahatluku, duhovnom i tjelesnom koje osjeća i doživljava musliman kada
primjenjuje propise islama u vezi s jelom, pićem, odijevanjem, odnosom prema
okolini, namazu, postu itd. Kada čovjek to spozna, prepoznat će mahane i greške
učenjaka i onih koji to nisu i zbog toga ih neće slijediti u griješenju, a muslimanu
cilj treba da bude da greške prepozna i da ih ne slijedi. Molim, Allaha, dž.š, da nam
dā da istinu (hakk) prepoznamo i da je slijedimo. Molimo Ga da nam dā da neistinu
(batil) prepoznamo i da nam omogući da je izbjegnemo. Molimo Ga da iz naših usta
i naših pera ne izlaze riječi koje Poslanik, s.a.v.s, nije koristio u svojoj praksi. Amin!
Da li je jedini ispravan način dolaska na neki položaj izbor tajnim glasanjem?
Ne, nije, ali je, po mom mišljenju, danas, to najbolji način. Lično insistiram na
tajnom glasanju kad god se moje ime nađe na kandidatskoj listi. Čak sam, kad sam
u drugom mandatu bio jedini kandidat za dekana IPA insistirao da se članovi
Nastavno-naučnog vijeća tajnim glasanjem izjasne da li podržavaju moj reizbor ili
ne. Činio sam to zbog toga što ne želim stajati na čelu tima koji me ne podržava i
koji me, shodno tome, neće podržavati u poslovima koje treba da radim. S druge
strane, kada čovjek dobije podršku, tada se oni, koji se eventualno s nečim ne slažu,
moraju strpiti i nemaju pravo destruktivno djelovati. To strpljenje je neophodno u
radu, jer ljudi se, normalno je, ne mogu složiti u svemu. Ukoliko razilaženje ometa
posao, tada nema selameta.
Na položaj se, osim izborom, može doći i postavljenjem. Naprimjer, ukoliko
odgovorna osoba zapazi da neko od njenih saradnika posjeduje potrebne kvalitete,
može dotičnu osobu postaviti na određeni položaj. Pripovijeda se da je Omer ibn elHattab vidio Amra ibn el-Asa kako dostojanstveno i hrabro korača pa mu je rekao
da njemu ne dolikuje da hodi po Zemlji osim kao vođa (emir) i, naravno, imenovao
ga na taj položaj.
U određenim situacijama, kada ne postoji alternativa i kada je to najkorisnije
rješenje za zajednicu, na položaj je dozvoljeno doći silom.
Jutros sam dobila vijest da se moj zaručnik oženio drugom. To me je jako potreslo. Želim
da mu se osvetim. Čvrsto sam odlučila da mu ne vratim nakit koji mi je dao. Naravno, ne
mislim ga zadržati za sebe, jer bi me podsjećao na najteže trenutke u životu. Da li je
ispravno da taj nakit dam u dobrotvorne svrhe?
Prvo, nemoj tugovati, jer on nije tvoja sudbina. Drugo, nemoj se svetiti, jer prirodno
je da se prekid zaruka dešava s obzirom da je zaruka obećanje, koje je, kada se
pojavi razlog, dozvoljeno prekinuti. To znači da on, ukoliko je, naprimjer, osjetio da
drugu voli više od tebe, nije grešan što je zaruku prekinuo. Normalno, korektno bi
bilo da te o svojoj odluci obavijestio i dostojanstveno se s tobom razišao.
Što se nakita tiče, ukoliko se radi o poklonu, smatram da ga možeš zadržati, pa
prema tome i dati u dobrotvorne svrhe, jer ti si vlasnik tog nakita. Međutim,
ukoliko je nakit dat kao vjenčani dār (mehr mu’adždžel), tada si dužna nakit vratiti
s obzirom da do sklapanja braka nije došlo.
Pred nama su izbori. Musliman sam praktičar, član sam jedne od vodećih partija u BiH.
Želim da se kandidiram na izborima, međutim, osjećam nelagodnost, jer je Poslanik,
s.a.v.s, rekao da on vlast ne daje onome ko je traži. Molim za savjet.
Ebu Musa pripovijeda i veli: “Ušli smo kod Vjerovijesnika, s.a.v.s, ja i dvojica
mojih sunarodnjaka. Jedan od njih reče: “Postavi me na položaj, Allahov
Poslaniče.” I drugi reče isto, a on odgovori: “Mi ovo (vlast) ne dajemo onome ko to
traži niti onome ko za tim žudi.” (Buharija, Sahihul-Buhari, “Kitabul-ahkam”, br.
6616 )
Ovaj hadis eksplicitno govori da se na vlast ne postavlja onaj ko je traži. Implicitno,
to znači da se na neki položaj nije dozvoljeno lično kandidirati, jer to se može
protumačiti kao traženje vlasti. Međutim, kada dublje analiziramo slučaj u
spomenutom hadisu i uzmemo u obzir primjere kada je Poslanik, s.a.v.s., dao
postavljenje onima koji su to tražili, kao što je slučaj Zijad ibn Harisa iz plemena
Sada, doći ćemo do zaključka da se zabrana odnosi na one koji traže postavljenje
zbog koristoljublja, a ne zbog općeg dobra.
Prema tome, ako svojom kandidaturom želiš postići opće dobro, ako si sposoban i
posjeduješ potrebne kvalifikacije za određeni položaj, preporučujem ti da se
obavezno kandidiraš i uložiš maksimalan napor da na taj položaj dođeš. Onoga
trenutka kada osjetiš da ne možeš ispuniti potrebna očekivanja na tom položaju, a
postoji neko ko je bolji, povuci se dajući ostavku. To je put dobra i borbe za opće
dobro, a Allah, dž.š., najbolje zna.
U mladosti sam na ruci istetovirao nago žensko tijelo. Kasnije sam saznao da je islam
zabranio tetoviranje. Molim da mi kažete da li sam dužan to ukloniti i da li su mi namazi
koje sam dosad klanjao ispravni?
Prvo, preporučio bih ti da se iskreno pokaješ zbog počinjenog grijeha. Drugo,
preporučio bih ti da to ukloniš na način koji neće ugroziti tvoje zdravlje. Ukoliko to
nisi u stanju u potpunosti ukloniti, ukloni onoliko koliko možeš i nastoj da ti taj dio
tijela bude pokriven odjećom. Namazi su, inša-Allah, ispravni.
Savremena pedagogija zabranjuje fizičko zlostavljanje djece. Mnoge zemlje u Evropi
donijele su zakone po kojim se dijete automatski oduzima roditeljima koji tuku dijete. Da
li je taj pristup ispravan sa šerijatskog aspekta?
Evropa je, u pogledu mnogih zakonskih rješenja, izgubila kompas i čini mi se da je
islam i muslimani, uz Allahovu, dž.š., pomoć, jedino mogu spasiti od samouništenja.
Da je moja tvrdnja tačna, pokazuje stanje evropskog društva. Evropsko društvo
ubrzano stari a porodica nestaje. Ono gubi porodicu koja se voli, pazi i brine za
svoje članove. Roditelji sve manje vole svoju djecu, djeca zaboravljaju da imaju
roditelje. Dedo i nena nemaju šanse da umru na rukama svoje djece, a kamoli svojih
unuka i praunuka. Sve je više perverzije, nemorala i beznađa. Dokle je evropsko
društvo razoreno najbolje pokazuje sljedeći primjer. Neki dan sam čuo priču kako
je jedan Nijemac bio u gostima kod svog poznanika Bošnjaka. (Spomenuto mi je
ime i prezime Bošnjaka.) Bošnjak ga je odveo kod svoje majke na ručak. Nakon
ručka Nijemac se latio za novčanik da ručak plati. Naravno, Bošnjak mu nije
dozvolio, a Nijemac, primijetivši da je tim postupkom uvrijedio svoje domaćine,
pravdao se objašnjavajući kako on, kad god jede kod svoje majke, to jelo i plati.
Eto, to je jedna slika evropskog društva. (Naravno, nije svugdje takvo stanje, ali
evropsko društvo prema tome ubrzano hodi.)
Razlozi koji su do takvog stanja doveli su promašaji u zakonodavstvu i zakonska
rješenja koja razaraju porodicu i tako guraju društvo u neminovnu propast. Tu su,
možda, na prvom mjestu zakoni koji reguliraju odnose roditelja i djece. Evropski
zakoni doveli su do toga da roditelj nema gotovo nikakvo pravo niti kontrolu nad
svojom djecom. Kako takvo društvo može funkcionirati!? U njihovom slučaju njih
se ne zna ko je glava porodice, a prirodni sistem hijerarhije u porodici gotovo je
isčezao.
Da paradoks bude veći, u evropskim firmama se primjenjuju savremeni principi
menadžmenta koji poštuju sistem hijerarhije i odgovornosti i ta preduzeća
izvanredno funkcioniraju. U njima su prava i odgovornosti tačno poredani po
hijerarhijskom principu. Zna se ko kome odgovara. Međutim, tog savremenog
menadžmenta nema u evropskoj porodici i zbog toga ona ne funkcionira, niti može
da funkcionira.
Prema tome, zakon koji je roditeljima oduzeo pravo kontrole nad djecom totalno je
pogrešan jer daje katastrofalne rezultate. Ja razumijem razloge zbog kojih su takvi
zakoni doneseni. To je učinjeno s dobrom namjerom, s namjerom da se djeca zaštite
od roditelja koji svojim postupcima prema djeci ne zaslužuju da se zovu ljudskim
bićima, a kamoli roditeljima. Međutim, da li su problemi, oduzimanjem prava
roditeljima da imaju vlast nad svojom djecom, riješeni? Ne, nisu! Statistike govore
da su ti problemi svakim danom sve veći. Po mom sudu, oni ne mogu biti riješeni jer
se rješavaju parcijalno, a evropsko društvo nema snage da izvrši korijenite
promjene i da se, u svim segmentima, vrati humanosti i ljudskosti. Najočitiji dokaz
za takvu tvrdnju je primjer iz Njemačke u kojoj mjesecima traje suđenje kanibalu
koji je priznao da je masakrirao čovjeka, dakle ubio ga na najsvirepiji način, stavio
ga u zamrzivač i pomalo ga “pekao i naslađivao se”. Ono što nije pojeo, policija je
uzela kao dokazni materijal. Zar je o presudi u takvom slučaju potrebno toliko
raspravljati!? Takav sud i oni koji su mu omogućili zakone po kojim se može tako
ponašati, neminovno vodi društvo u propast i uništenje!
Po islamu, roditelj ima najveće obaveze i prava prema svome djetetu. O obavezama
neću govoriti, jer one podrazumijevaju sve što djetetu treba: od pripreme zdrave
maternice, zdravog okruženja, halal ishrane, zaštite od ružna, nemoralna, bestidna
ili prostačkog govora, čak od vremena dok je dijete još u maternici... itd.
Što se prava tiče, tu je, prije svega, pravo pokornosti i pravo na brigu i njegu kada
to roditelju bude potrebno. Najuzvišeniji standard odnosa djeteta prema roditelju
postavljen je u Objavi. Uzvišeni Allah kaže: “Gospodar tvoj zapovijeda da samo
Njega obožavate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili
oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!”, I ne podvikni na njih, i obraćaj
im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci:
“Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!” (El-Isra,
23-24)
Dakle, dijete je, po šerijatu dužno biti poslušno roditeljima. Naravno, ta poslušnost
je ograničena, ali samo u jednom slučaju. Naime, dijete nije dužno poslušati
roditelja u onome što je grijeh, dakle, u onome što je pogrešno. Međutim, i ta,
uslovno rečeno, neposlušnost mora biti iskazana na dostojanstven način i ne smije se
čuti ni ono “uh”. Uzvišeni Allah propisuje neposlušnost u situaciji kada roditelji
djeci naređuju nešto što je grijeh, ali, i pored toga, zahtijeva lijep odnos prema
njima: “A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome
ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno
ponašaj...” (Lukman, 15)
Po šerijatu, roditelj smije udariti dijete, ali se to mora učiniti tako da djetetu ne
nanese bilo kakvo oštećenje, tjelesno ili mentalno. Ono mora biti u svrhu odgoja, a
ne u svrhu kazne i osvete, mora biti korisno za dijete, a ne štetno po njega. To znači
da će roditelj to sredstvo upotrijebiti samo ukoliko će ono odgojno djelovati.
Ukoliko neće odgojno djelovati ili će postići suprotan efekat, roditelju nije
dozvoljeno koristiti taj metod odgoja. Zabranjeno je roditelju, da, s ciljem
postizanja odgojnog efekta, dok je u srdžbi, udari dijete. Ne smije to raditi iz osvete
ili u namjeri da dijete kazni, i, naravno, zabranjeno mu je udariti dijete na način
koji će ugroziti njegovo zdravlje u bilo kom pogledu. Da je taj odgojni metod
propisan u šerijatu dokaz je Poslanikov, s.a.v.s., hadis koji glasi: “Naređujte djeci
da klanjaju kad napune sedam, a udarite ih (ako je potrebno) kad napune deset
godina, i rastavite ih u postelji.” (Ahmed, Musned, “Musnedulmuksirine minessahabeti”, br. 6467)
Molim Allaha, dž.š, da budemo dobri prema svojoj djeci kao što je to bio Poslanik,
s.a.v.s, prema svojoj djeci i unucima. On nijedno od njih nikada nije udario, a
koliko znam nije imao ni potrebe, jer ih je on odgojio na najljepši način. Uz to,
njegova djeca i unuci nisu živjeli u pokvarenim sredinama kakve su naše, nisu
gledali tv-programe kakve naša djeca gledaju, programe koji razaraju zdravu
ljudsku prirodu, nisu... Neka nam je Allah, dž.š, na pomoći i neka nam je Njegov
Poslanik, najbolji uzor!
Šta znači zabrana da jedan kupoprodajni ugovor sadrži dva ugovora (bej’atāni fī bej’a)?
Ugovori koje ljudi sklapaju moraju biti jasni i precizni. U njima se ne smije
ostavljati prostor za različita tumačenja i nesporazume. Spomenuta zabrana upravo
ima taj cilj. Ona znači da se u jednom ugovoru ne mogu sastaviti cijena i poklon.
Naprimjer, da kupac kaže prodaj mi to, a ja ću ti uz cijenu dati i poklon, ili da
prodavac kaže prodajem ti ovu robu za toliko i toliko u gotovini i za toliko i toliko
na rate, pa se raziđu a da ne preciziraju koju od te dvije mogućnosti je kupac
odabrao. Naravno, ugovori koji se u svojoj suštini razlikuju ne mogu se naći u istom
paketu, kao naprimjer - kupoprodajni sa ugovorom o udruživanju itd.
Imam poslovni prostor na Baščaršiji koji dajem u zakup. Interesuje me, mogu li u
ugovoru za sezonske mjesece odrediti veću zakupninu?
Visina zakupnine je pitanje dogovora. Onaj iznos koji dogovorite je validan. Ako
biste za svaki dan u godini odredili različit iznos zakupnine, bilo bi ispravno, jer je
to dogovor u startu, dakle, nije povećanje zbog kašnjenja u izmirenju kirije. Ako bi
povećanje bilo zbog kašnjenja u izmirenju dospjele kirije, to bi bila kamata, pa
prema tome i haram.
Moje je stanovište da je u ugovoru dozvoljeno propisati penale za kašnjenje u
izvršenju dospjele obaveze. Međutim, te penale nosilac prava ne može sebi uzeti, jer
bi to bilo uzimanje kamate, nego ih mora usmjeriti u dobrotvorne svrhe. S tom
klauzulom se neodgovorni i bezobzirni, a kojih je u ovo naše doba, nažalost, jako
puno, primoravaju na izvršenje obaveza a tako se smanjuje i opasnost od
destabilizacije poslovnog ambijenta, uz napomenu da je Allah, dž.š, propisao da
onog ko je u nevolji pa ne može dug vratiti treba pričekati: “A ako je u nevolji, onda
pričekajte dok bude imao, a još vam je bolje, nek znate, da dug poklonite.” (ElBekare, 280) Dužnost je osigurati poslovni ambijent pa je, prema tome, dozvoljeno
uvesti mjere koje će to omogućiti, a koje se ne kose s islamskim propisima.
Moj ahbab, naturalizirani Bošnjak, registrirao je ovih dana firmu s namjerom da se bavi
trgovinom. Tražio je od mene da učestvujem u glavnici i ja sam uložio pola svoje
ušteđevine. Dogovorili smo se o podjeli dobiti i potpisali ugovor. Sada me to malo kopka
i nemam mirne snove s obzirom da u ugovoru stoji da moj udio u glavnici nije
zagarantovan, tako da u slučaju neuspješnog poslovanja mogu sav ulog izgubiti. Molim
da mi kažete da li je to ispravno s islamskog aspekta, jer to je moj novac koji sam dao
drugom da sa njim radi i čini mi se logičnim da je on obavezan da mi ga na kraju vrati.
Islam je pravedan i njegovi propisi teže ka uspostavi pravde. Ti bi zarađivao, a da
drugi snose rizik! Tako ne može! Kako se dijeli dobit, tako treba dijeliti i rizik.
Nepravedno je da jedni nose teret rizika, a drugi da budu u sigurnim i mirnim
vodama i na kraju da jednako šićar dijele.
Ti si s njim ušao u poslovni angažman koji se u islamskom pravu naziva mudareba.
Ti si uložio kapital, a tvoj ahbab ulaže svoj rad i ekspertizu. Obojica nosite rizik.
Ukoliko posao ne uspije ti gubiš glavnicu a on posao. U ovoj vrsti poslovanja
(mudarebi) nije dozvoljeno zagarantovati glavnicu, jer to ne bi bila pravda. Nego ti
pomozi svome ahbabu i moli Allaha, dž.š, da posao uspije. Posao će, sigurno, uspjeti
ako se primjene Allahovi, dž.š, zakoni u poslovanju i ako oni koji su se udružili ne
budu varali jedni druge. Allahova, dž.š, podrška i berićet je s onima koji se udruže
sve dok neko od njih ne počne varati. U hadisi kudsiji stoji da je Uzvišeni Stvoritelj
rekao: “Ja sam treći kada se dvojica udruže sve dok jedan ne prevari svoga
drugara. Kad ga prevari Ja ih napustim.” (Ebu Davud, Sunen, “Kitabul-buju’”, br.
2936)
Živim u Hercegovačko-neretvanskom kantonu i radim u prosvjeti. Trenutno štrajkujem s
ostalim uposlenicima, iako smatram da je taj štrajk neopravdan. Nastavnici primaju 750850 KM i plata je redovna. Međutim, naš sindikat traži povećanje plate za 20 posto,
povećanje toplog obroka za 4 KM, a ima i drugih zahtjeva. Vlada Kantona neće ni da
čuje za takve megalomanske zahtjeve, a sindikat je uporan. Ono što me interesuje jeste:
da li je šerijatski ispravno što učestvujem u tom štrajku i da li mi je dozvoljeno uzeti
naknadu za dane kada nisam radio, pošto je sindikat obećao da će svaki dan štrajka biti
plaćen i da ćemo dobiti topli obrok. Doduše, mi dežuramo tokom štrajka, ali to nije posao
za koji sam plaćen, pa se bojim da uzmem pare koje nisam zaradio i koje mi, kao takve,
nisu halal.
Naređivanje dobra i odvraćanje od zla dužnost je svakom muslimanu. Zahtjev da se
ispoštuje dogovor, da se dogovor redefinira kako bi se posao adekvatno platio itd, su
legitimni zahtjevi i mogu se smatrati vidom naređivanja dobra i odvraćanjem od zla
sve dok su namjere čiste i iskrene, a sami zahtjevi realni. Naravno, da li su namjere
iskrene i zahtjevi realni, ja ne mogu iz ove pozicije procijeniti, ali bih preporučio
svima da nastoje raditi ono što će donijeti boljitak i dobro zajednici, jer ljudi su
upućeni jedni na druge, tako da ne može biti loše jednima a dobro drugima, makar
oni kojim je dobro tako mislili. Ljudi moraju imati razumijevanja i željeti jedni
drugima pomoći. Shodno vrijednosti i značaju posla, koristi koju on donosi, te
odgovornosti koju određeni posao traži i trudu koji se u njega ulaže, treba
određivati i naknadu za taj posao. Naravno, nemoguće je da ljudi u tom pogledu
postignemo savršenstvo i potpunu pravdu, ali treba se truditi i ulagati napor. Štrajk
nije primjeran vid naređivanja dobra a odvraćanja od zla, jer on uvijek donosi
gubitke i štetu, a u islamu je zabranjeno štetu nanositi, kao što je zabranjeno štetom
uzvraćati. Međutim, dovoljeno je od dva zla uzeti ono koje je manje. Prema tome,
imajući u vidu da je štrajk, kao vid borbe za radnička prava, ozakonjen društvenim
dogovorom, (mada je takav dogovor znak slabosti društva za osjećaj pravednosti i
pravde) i da je musliman dužan da se drži dogovora kojim se ne dozvoljava i kojim
se ne naređuje ono što je grijeh, muslimanu je dozvoljeno aktivno učestvovati u
štrajku uz uslov da ima iskrenu namjeru da tim postupkom postigne boljitak
društva i da je ubijeđen da je štrajk manje zlo od trenutnog stanja.
Što se, pak, tiče plaće za dane u kojim se nije radilo, nju je dozvoljeno uzeti ukoliko
je tako zakonom regulirano, ili ako poslodavac tako odluči. Ukoliko će to biti
plaćeno iz sindikalne kase, i tada je dozvoljeno, pod uslovom da je tako pravilnikom
regulirano ili da oni koji treba da donesu odluku to i urade.
Namjeravam s porodicom posjetiti šehidsko mezarje na Kovačima u Sarajevu i, naravno,
mezar rahmetli predsjednika Alije Izetegovića. Molim da mi pojasnite šta je najbolje učiti
kad se posjećuju mezarluci.
Posjećivanje mezarluka s namjerom da ta posjeta podsjeti čovjeka na ahiret je
dozvoljena, uz napomenu da je ženama zaranjeno često odlaziti na mezarluke.
Prilikom posjete mezarlucima treba postupiti onako kako je radio Poslanik, s.a.v.s.
On je umrlima nazivao selam i učio dovu moleći Allaha, dž.š, da oprosti njima i
njemu: “Neka je mir s vama stanovnici mezarluka, mumini i muslimani! Mi ćemo
se, inša-Allah vama pridružiti. Vi ste otišli prije, a mi ćemo doći za vama. Molimo
Allaha da oprosti nama i vama.” (Nesai, Sunen, “Kitabul-dženaiz”, br. 2103)
Naravno, za rahmetli predsjednika odaberi najljepše dove koje je Poslanik, s.a.v.s,
učio, a koje možete u zbirkama kao što je Hisnul-muslim, moleći Allaha, dž.š, da ga
uvede u Džennet. On je svojim radom, žrtvom i odricanjem od dunjalučkih ugođaja
cijeli život podupirao pravdu, za nju se borio i dobrano izborio. Mi mu na tome
treba da budemo zahvalni, a jedan vid zahvalnosti je da molimo Allaha, dž.š, da mu
oprosti grijehe i uvede ga u lijepi Džennet. Amin!
Moj suprug gleda filmove u kojima ima razvrata i nemorala, a vidim da zna otići i na
porno internet-stranice, iako klanja beš-vakat. Razgovarala sam s njim i on se pravda
govoreći da su to samo slike, te da to nije grijeh i da on kada vidi golotinju uživo obara
svoj pogled. Da li da ga i dalje upozoravam ili da ga pustim na miru, jer, on, uistinu, na
ulici obara pogled?
Da vas Allah, dž.š, pomogne u dobru i odvrati od svakog zla. Divno je kada ljudi
jedni druge podupiru u dobru, a odvraćaju od zla. Posebno je korisno kada
supružnici brinu jedno o drugom i kada jedno drugo potpomažu u dobru. Naravno,
šejtan je vrlo lukav. Zamislite koliko je njegovo iskustvo u zavođenju ljudi na
stranputicu i griješenje s obzirom da to radi od nastanka ljudskog roda i to mu je
jedini i stalni posao. Izgovor kojim se koristi Vaš muž došapnuo mu je šejtan. Vaš
muž treba da zna da će gledanjem slike opasti stepen imuniteta koji ima, oslabiti
njegov iman, tako da će vremenom i gledanje uživo postati normalno. To su sve
koraci ka nemoralu, a Allah, dž.š, nije zabranio samo nemoral, nego svaki korak
koji vodi ka njemu. Upravo zbog toga i dalje savjetujte svoga muža. Recite mu da
ako ne želi sutra biti bludnik, pedofil, trgovac ženama, alkoholičar, drogeraš itd,
neka prestane gledati pornografiju, jer to su koraci koji vode zlu. Harami su u
međusobnoj vezi. Gdje je pornografija tu je i alkohol, droga, prostitucija, pedofilija,
nasilje u porodici, trgovina crnim, bijelim i žutim robljem koja se svakodnevno
dešava u salonima automobila, na modnim revijama, reklamama, izborima za miss
(tj. najponiženiju ženu na svijetu) itd...
Musliman ne smije činiti nijedan korak koji vodi ka tome, a gledanje pornografije i
amoralnih filmova nije samo jedan korak. To su koraci i to veliki. Eksperimentalno
je dokazano da muški mozak zablokira nekoliko sekundi kad na trenutak vidi nagu
žensku osobu. Zbog toga je u Evropi pokrenuta kampanja da se zabrani golotinja
na bilbordima pored autoputeva, jer uzrokuje saobraćajne nesreće.
Gledanje pornografije sigurno šteti zdravlju jer to savremena istraživanja jasno
pokazuju. To je, sigurno, jedan od razloga zbog kojeg je Allah, dž.š, propisao
pokrivanje stidnih mjesta, a kod žene je cijelo tijelo stidno mjesto, osim lica i šaka, i
naredio obaranje pogleda, kako muškarcima tako i ženama. Zbog toga, ako Vaš
muž želi biti dobar musliman, a sigurno želi, neka Vas posluša i prestane gledati
pornografiju. Neka zna da u svoje čiste i čestite supruge ima sve što imaju druge
žene, pa neka uživa u svome halalu. Neka sebi ne dopusti da gleda prenosioce side i
ostalih bolesti koji ljudskom rodu nisu donijeli nikakvo dobro, nego mu donose zlo i
destrukciju. Neka gleda svoj halal. Da vas Allah, dž.š, sačuva svakog zla. Amin!
Da li je žena dužna pozivati u islam (činiti da’vu) kao i muškarac?
Žena u tom pogledu ima isti status kao i muškarac, jer i ona kao i muškarac nosi
emanet dostave islama ljudima. Uzvišeni Allah nije u tom pogledu propisao razliku.
On je rekao: “Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se
ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek, a on je, zaista, prema sebi
nepravedan i lakomislen.” (El-Ahzab, 72) Riječ čovjek obuhvata muškarca i ženu,
tako da oboje nose emanet dostavljanja islama. Nadalje, ajeti koji govore o
naređivanju dobra i odvraćanju od zla, također se jednako odnose na muškarca i
ženu. Prema tome, žena kao i muškarac, držeći se islamskih moralnih normi, poziva
ka dobru, a odvraća od zla. Naravno, njeno područje da’ve treba da, prije svega,
obuhvati ona područja koja su ženi prirodna i imanentna i vrlo važno je da ona to
područje pokrije svojim radom. Ukoliko da’vetski djeluje među muškacima, bitno
je da se drži adaba islama, da bude pristojno odjevena, da ne govori zavodljivim
glasom i da se ne osamljuje s muškom osobom koja joj nije mahrem. Preporučio bih
sestrama u islamu da blagodat islama osjete i pokažu u svome životu, da tu blagodat
dostave drugima i da budu strpljive. U da’vetskom radu strpljenje je neophodno, a
za žene je još značajnije, jer one lakše mogu biti izložene neugodnostima.
Da li je muslimanu dozvoljeno kazati da je pas čovjekov najveći prijatelj?
Za ljude koji su se u svom ponašanju spustili na nivo koji ne dolikuje čovjeku, pas
je, normalno je, najveći prijatelj. Isti je slučaj i sa onima koji žive u društvima gdje
vlada maksima koja kaže da je čovjek čovjeku vuk. Dakle, u sredini gdje se ljudi
jedni prema drugima odnose u skladu s tom maksimom, logično je da im je pas
najveći prijatelj. U tim, rekao bih, društveno bolesnim sredinama ljudi nemaju
supružnika koji će mu biti najveći prijatelj, a kako će im supružnik biti najvći
prijatelj kad su čitav život jedno drugo varali i živjeli u laži i prevari. U takvim
sredinama ljudi nemaju djecu koja će im biti najveći prijatelj, jer ih uopće nisu
rodili, ili ih nisu rodili u zdravoj prirodnoj porodičnoj atmosferi, na prirodan način,
niti su ih odgojili da im budu najveći prijatelji. Oni nemaju ni roditelje koji će mu
biti najbolji prijatelji, s obzirom da roditelji, svojim cjelokupnim odnosom prema
djeci, nisu zaslužili takav odnos.
Što se muslimana tiče, on najbolje prijatelje ima u ljudima. Doduše, musliman zna
da u čovjeku, pored šejtana, može imati najvećeg neprijatelja. Za takve, musliman
je dužan pripremiti najbolja sredstva odbrane kojim će ih zastrašiti. Primjenjujući
Allahove, dž.š, zakone, musliman uspijeva imati u ljudima najbolje prijatelje. To se
jasno vidi iz života Poslanika, s.a.v.s, i njegovih ashaba.
Pas za muslimane ima mjesto samo u uslužnim djelatnostima, da vodi slijepa
čovjeka, da čuva stado, da na granici otkriva zabranjena sredstva poput droge itd.
Muslimanu pas ne može biti kućni ljubimac, jer je njemu ljubimac njegovo dijete,
unuče, praunuče. Musliman će radije uzeti za kućnog ljubimca siroče iz doma, nego
pašče. Međutim, ako drži psa zbog potrebe, musliman mu čini dobročinstvo
osiguravajući mu potrebnu hranu i kolibu u kojoj će mu zimi biti toplo i u kojoj će
ljeti imati zaštitu od sunca.
Ako bi musliman pseto nazvao nejvećim prijateljem ili kućnim ljubimcem, ponizio
bi svoju porodicu, ponizio bi svoje komšije i rodbinu, ponizio bi ljudski rod, a to
musliman nikada neće uraditi. Svjestan musliman još uvijek ima ispravnu vagu i
nije izgubio osjećaj za vrednovanje stvari sukladno prirodnima Allahovim, dž.š,
zakonima, po kojima sve ima svoje mjesto.
Neke agencije organiziraju seminare za učitelje, nastavnike i pedagoge na temu
seksualnog odgoja u školama s namjerom da pripreme teren za uvođenje tog predmeta u
osnovne škole. Podržavate li tu ideju?
Sve što musliman radi dužan je raditi na osnovu znanja, dakle dužan je posjedovati
znanje da li je to dobro ili nije, korisno ili štetno, halal ili haram. Naravno, sve što je
štetno čovjeku to je haram i musliman se toga kloni. Intimni život je sastavni dio
ljudskog života, i vrlo je značajan. U normalnim okolnostima čovjeku je spoznaja
tog vida života bila potrebna tek u periodu kad je spolno sazrijevao, odnosno
pripremao se da uplovi u bračne vode. Danas, s obzirom da intimni život, u mnogim
slučajevima, više nije intiman već javan, djeca imaju priliku da gledaju ono što bi u
normalnim okolnstima upoznavali mnogo kasnije. Dakle, danas postoji realna
mogućnost da se dijete suoči s tim izazovom u ranoj životnoj dobi, i da se, ako nema
potrebno znanje, ne može islamski pravilno postaviti i, na taj način, od tog izazova
sačuvati i zaštititi. Zbog okolnosti u kojima djeca danas žive, smatram da je
neophodno pripremiti ih da se znaju pravilno suočiti s tim izazovom i sačuvati svoju
čednost i čestitost, sačuvati svoje djetinjstvo i svoju mladost.
Međutim, ta priprema i upoznavanje sa pravom islamskom zaštitom treba djeci da
dođe, prije svega, od njihovih roditelja, da babo poduči svoje sinove, a majka kćerke
s kakvim izazovima se mogu susresti u sredini u kojoj žive. Da ih poduče šta je za
njih štetno, grijeh i zabranjeno, da im ukažu šta je od toga moguće da im u sredini u
kojoj žive bude ponuđeno i kako se od toga sačuvati. S obzirom da mnogi roditelji
nisu svjesni te potrebe ili ne znaju to pitanje na adekvatan način objasniti, smatram
da vjeroučitelji i vjeroučiteljice, te imami i muallime mogu u tom pogledu biti pravo
rješenje. U programu vjeronauke to pitanje obavezno treba biti zastupljeno,
naravno na dostojanstven i moralan islamski način. Vjeroučitelji i vjeroučiteljice, te
muallimi i muallime bi, odgovarajućem spolu, to pitanje pojasnili na ispravan
islamski način, način koji jedino daje pozitivne rezultate, a on se ogleda u moralnom
životu, stupanju u brak na vrijeme i očuvanju života u bračnoj zajednici.
Agencije o kojim govorite nude znanje o veneričnim bolestima i govore o tome kako
spriječiti trudnoću i kako se osloboditi djeteta koje majka ne želi. Kao jedini lijek
oni nude kondome, kontraceptivna sredstva i abortus.
Takav pristup je, naravno, pogrešan, rekao bih ubitačan, što jasno pokazuju
statistike koje nemilosrdno svjedoče o svakodnevnom povećanju adolescentnih
trudnoća i ranijoj životnoj dobi onih kojima se to dešava, upravo onako kako se
nastavni predmet o intimnim odnosima spušta u niže razrede. Podučavajući djecu
da koriste ta sredstva, oni tu nevinu i nesvjesnu dječicu uče i podstiču da ih
isprobaju, a kada ih jednom isprobaju, njihov život je uništen.
Muslimani nude islamsku preventivu. Muslimani uče svoju djecu da se čuvaju
intimnog odnosa sve do stupanja u brak. Oni svoju djecu uče da čuvaju svoju
nevinost i da je poklone svojim supružnicima u prvoj bračnoj noći. To je zakon koji
je naš Uzvišeni Stvoritelj propisao. Kršenje tog zakona je propast i mi ne želimo one
koji nude propast, a tražimo one koji mogu ponuditi rješenje koje je u skladu s
prirodnim Allahovim, dž.š, zakonima. Predlažem, prije svega roditeljima, zatim
vjeroučiteljima i vjeroučiteljicama, a potom svim odgovornim kojih se tiče odgoj
djece, da uvrste u program odgoja pitanje intimnosti i intimnih odnosa kako bi
zaštitili djecu od pošasti bluda, prostitucije, pedofilije i raznih vrsta perverzije koje
haraju Evropom i svijetom. Ponudimo svima islamski recept za preventivu!
Dokazano je da on jedino daje prave rezultate.
Svoju kolegicu sam, prije nego sam počela prakticirati islam, lažno optužila za blud. Tu
lažnu vijest o njoj sam svuda širila. Sada, nakon što sam upoznala propise islama i
uzvjerovala da su istina, želim da se prema meni izvrši šerijatska kazna za lažnu optužbu.
Želim da ponudim toj sestri u islamu koju sam klevetala da kaznu izvrši lično. Imam
osjećaj da je to jedini način da se moje srce smiri, jer tek sada razumijem koliku nepravdu
i bol sam joj nanosila. Da li mi u ovoj mojoj nakani dajete podršku?
Prije svega, zahvali se Allahu, dž.š, na uputi. Pretpostavljam da si za vrijeme kada
se nisi sustezala od ružnih djela učinila neko dobro djelo, ili je neko za tebe uputio
dovu Allahu, dž.š, i da je to bio uzrok Njegove upute koju ti je dao. Velik je događaj
za tebe i tvoju sredinu da si od beskrupulozne osobe koja je s uživanjem nanosila
bol drugima postala saosjećajna i odgovorna osoba koja više neće taj veliki grijeh
činiti i neće biti od onih koje Allah, dž.š, naziva nečasnim ljudima i propisuje im
kaznu bičevanjem. Uzvišeni Allah, veli: “Oni koji okrive poštene žene, a ne dokažu
to s četiri svjedoka, sa osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje
njihovo ne primajte. To su nečasni ljudi, osim onih koji se poslije toga pokaju i
poprave, jer i Allah prašta i samilostan je.” (En-Nur, 4-5)
Što se, pak, izvršenja šerijatske kazne tiče, ne bih ti preporučio da propis bičevanja
samoinicijativno i samostalno izvršavaš, jer zakon treba da sprovodi vlast, a ne
pojedinci, pošto uzimanje zakona u vlastite ruke znači nered, a za nered (fitnet)
časni Kur’an kaže da je teži i opasniji od ubistva. Moja preporuka je da od te
djevojke tražiš oprost, i da, bez obzira da li ti ona oprostila ili ne, svoju potvoru
javno opovrgneš, po mogućnosti kod svih osoba do kojih je ta lažna optužba došla. I,
na kraju, moli puno Allaha, dž.š, da oprosti tebi i djevojci kojoj si nepravdu učinila i
radi dobra djela u nadi da ćeš njima, ako ti ona ne oprosti, moći kompenzirati
nepravdu koju si joj učinila.
Koristim se ovom prilikom da uputim poruku svim ljudima, a posebno
muslimanima i muslimankama, da ne optužuju jedni druge lažno, posebno ne za
preljubu i blud, jer posljedice dunjalučke i ahiretske su, stvarno, velike. To
svakodnevno vidimo u sudnicama i crnim hronikama. Budimo humana bića a ne
monstrumi, budimo ljudi; ne budimo gori od životinja!
Želim investirati ušteđevinu i kupiti dionice u različitim preduzećima. Postoje li neka
šerijatska ograničenja u tom pogledu?
Kupoprodaja dionica je halal posao pod uslovom da djelatnost firme ili kompanije
čije dionice su predmet trgovine bude u skladu sa šerijatskim propisima. Ukoliko
njihova osnovna djelatnost nije halal, kao što je slučaj s kompanijama koje
proizvode alkohol, duhan, trguju pornografijom, itd, njihove dionice nisu halal.
Ukoliko je osnovna djelatnost u skladu sa šerijatom, a poneka aktivnost nije, kao
naprimjer, da je osnovna djelatnost dozvoljena, ali kompanija posluje preko
kamatnih banaka, dakle posuđuje i uzima sredstva na kamatnoj osnovi, učenjaci u
vezi s tim nemaju jedinstven stav. Oni koji zabranjuju kupovinu dionica takvih
kompanija smatraju da su dioničari partneri u kompaniji, pa prema tome i
zastupnici jedni drugih. To znači da dioničar kupovinom dionica nekog preduzeća
ili kompanije automatski daje ovlaštenje menadžmentu da njima upravalja na
najprofitabilniji način, a musliman ne smije dopustiti da se u njegovo ime radi ono
što je grijeh. Koliko mi je poznato, savremeni učenjaci koji imaju ovakav stav su u
manjini. Većina savremenih učenjaka smatra da se dioničarska društva razlikuju
od običnog partnerstva pa se, prema tome, ne mogu s njima analogizirati. Da je to
tačno govori nam činjenica da se u slučaju partnerstva sve značajne odluke donose
konsenzusom svih partnera i svako od njih ima pravo stavljanja veta. Upravo zbog
činjenice da partneri ravnopravno odlučuju, svakom od njih se mogu pripisati sve
aktivnosti partnerstva.
Za razliku od toga, dionička društva grade svoju poslovnu politiku na osnovu
odluke većine, a zbog činjenice da se uvijek radi o velikom broju dioničara pravilo
je da oni, iz praktičnih razloga, pojedinačno nemaju pravo veta, jer kad bi im se to
pravo dalo, logični slijed bio bi blokada rada kompanije, jer gotovo je nemoguće da
se interesi svih njih podudare o bilo kom pitanju, tako da nikada ne bi bilo
konsenzusa. Zbog toga oni smatraju da ukoliko pojedinac kao dioničar na godišnjoj
skupštini dioničara izrazi svoje suprotstavljanje u vezi s transakcijama koje nisu
halal i njegovo mišljenje ostane u manjini, ne može se kazati da je on dao svoj lični
pristanak, a naročito kada ima namjeru da prihode ostvarene u zabranjenim
transakcijama usmjeri u dobrotvorne svrhe.
Prema tome, ako je većina imovine koju posjeduje kompanija u nelikvidnim
sredstvima (ako se radi o likvidnim sredstvima tada je trgovina dozvoljena, ali se
moraju ispuniti posebni uslovi kako bi se izbjegla kamata), ako je osnovna
djelatnost kompanije halal, ako dioničar u svakoj situaciji glasa protiv
nedozvoljenih transakcija i izražava svoje negodovanje, ako iz dividende i zarade
ostvarene trgovanjem dionicama izdvoji dio koji je ostvaren haram poslovanjem i to
dā u dobrotvorne svrhe, smatram da musliman, u ovom našem vremenu i prostoru,
može ulagati u takve kompanije i trgovati njihovim dionicama, a Allah, dž.š,
najbolje zna.
Imam namjeru da se idem liječiti kod takozvanog narodnog ljekara. Ukoliko bi se moje
stanje pogoršalo, da li bi, po šerijatu, imao pravo da tražim odštetu?
Da, Vi biste bi imali na to pravo ukoliko bi Vas on prevario rekavši da ima
odobrenje za rad izdato od nadležne institucije. Visinu odštete bi trebalo da utvrdi
sud. Međutim, ukoliko vi znate da on nema odobrenje za rad, tada nemate pravo na
odštetu, osim ukoliko vam namjerno nanese štetu, a Allah, dž.š, najbolje zna.
Živim skromnim životom. Uzvišeni Allah, dao mi je samo jednu kćerku koja se udala.
Ona, u namjeri da me služi jer sam u dubokoj starosti, s mužem živi u mojoj kući. Zet mi
je, znajući za moju dugotrajnu i veliku želju da posjetim mezar Poslanika Muhammeda,
s.a.v.s, predložio da se preselim kod njega, prodam kuću i za te pare odem u posjetu
Poslaniku, s.a.v.s. Da li mi preporučujete da postupim po zetovom prijedlogu?
Neka Allah, dž.š, nagradi Vašeg zeta i kćerku za brigu koju Vam ukazuju. To
zaslužuje i dunjalučko priznanje u ovim našim vremenima, jer sve manje i manje
imamo kćerki koje su spremne brinuti se za svoje roditelje kada se nađu u situaciji
da im treba pomoć.
Što se samog pitanja tiče, već sam u jednom od prethodnih brojeva govorio o tome
da nije propisano ići u Medinu s osnovnom namjerom da se posjeti mezar
Poslanika, s.a.v.s. Propisano je posjetiti njegovu džamiju i u njoj klanjati. Kada s
nijetom posjete njegove džamije dođemo u nju, tek tada je propisano posjetiti
Poslanikov, s.a.v.s, mezar, poselamiti ga, kao i njegove ashabe Ebu Bekra i Omera,
r.a. Ljubav prema Poslaniku, s.a.v.s, treba izražavati pokornošću u slijeđenju
njegova sunneta, a ako se pruži mogućnost da se ode na hadž ili umru, tada tu
priliku treba iskoristiti za posjetu Alejhisselamovoj džamiji i u sklopu te posjete
posjetiti i njegov mezar.
Ja Vam ne bih preporučio da prodajete kuću. Bolje je da kuća ostane Vašim
nasljednicima. Svoju ljubav prema Poslaniku, s.a.v.s, izrazite slijeđenjem sunneta, a
Vašoj kćerci bih preporučio da, ukoliko joj materijalne mogućnosti dozvoljavaju,
uplati za Vas hadž, kako biste u sklopu tog putovanja mogli posjetiti Poslanikovu,
s.a.v.s, džamiju i njegov mezar. Molim Allaha, dž.š, da Vam se želja ispuni i bez
prodaje kuće. Amin!
Da li je dozvoljeno, u svrhu liječenja bolesnika, učiti Kur’an, zikrove i dove koje se
prenose od Poslanika, s.a.v.s?
Da, ruk’ja je dozvoljena ukoliko se dova upućuje Allahu, dž.š, učeći Kur’an, dove i
zikrove koje je učio Poslanik, s.a.v.s. Poslanik, s.a.v.s, je rekao: “Ruk’ja je
dozvoljena ukoliko u njoj nema širka.” (Muslim, Sahihu Muslim, “Kitbus-selam”,
br. 4079) Od njega se prenosi dosta dova koje se uče za zaštitu i otklanjanje bolesti
koja čovjeka zadesi. Među najpoznatijim ajetima koji se uče kao ruk’ja su Ajetulkursija, te sure Fatiha, Ihlas, Felek i Nas. Od zaštitnih dova je, naprimjer, dova
protiv uroka, i obično se uči djeci: “U’izuke bikelimatillahit-tammeh, min kulli
šejtanin ve hammeh, ve min kulli ’ajnin lammeh.” (Buhari, Sahihul-Buhari,
“Ehadisul-enbija”, br. 3120) Dova za izlječenje je, naprimjer, dova: “Allahumme
rabben-nasi muzhibel-be’si išfi enteš-šafi. La šafije illa ente, šifaen la jugadiru
sekamen.” (Buhari, Sahihul-Buhari, “Kitabut-tibbi”, br. 5301) Ova dova se uči tako
što se desna ruka stavi na mjesto na kom bolesnik osjeća bol, a zatim prouči sedam
puta.
Iako sam za naše uslove vrlo bogat čovjek, živim, barem tako ja osjećam, mizernim
životom. Naime, hodža (...) ucjenjuje mene i moju suprugu tražeći i po deset hiljada KM
da nam napravi zapis. To je počelo kada je moja supruga otišla kod hodže da zapiše
onima u općini, pošto su otezali da nam daju upotrebnu dozvolu. Zapis je uspio, jer smo
ubrzo dobili dozvolu, ali poslije toga su nastali problemi u porodici, tako da redovno
moramo ići hodži da nam zapiše. Imam osjećaj da mi bez tih zapisa ne možemo živjeti, a
opet, ponekad osjetim da nas hodža vara i ucjenjuje, jer deset hiljada je ipak previše.
Molim da mi Vašim savjetom pomognete da se izvučem iz ovog problema.
Do sada sam čuo za četiri-pet sličnih slučajeva, ali ovo je prvi put da mi neko
direktno iznese taj problem. Iz onoga što znam, čini mi se da je to uobičajna pojava
kod nas, pa rekao bih i u svijetu. Specijalci varaju lahkomislene i praznovjerne.
Ondje gdje nema čvrste vjere koja se realizira u praksi tu imamo praznovjerje i
slabost koju bezdušne varalice, bilo u kom liku, koriste da bi varali svijet i
bespravno ljudima uzimali novac i iskorištavali ih na mnoge druge načine.
Liječenje Kur’anom i dovama je dozvoljeno i može se prakticirati ukoliko se
striktno slijede šerijatski propisi. Činjenica je u nas mnogi, bilo da su hodže ili nisu,
uspješno i na dozvoljen način pomažu ljudima i liječe ih, uz Allahovu, dž.š, pomoć,
učeći Kur’an i dove. Međutim, ima i onih koji bezdušno varaju i koriste nečije muke
i teške situacije da bi novac uzeli. Sigurno znam da takvih ima i među onima koji
obavljaju najčasniju dužnost imama. Ja ovom prilikom pozivam čestite imame da se
putem svoje institucije ograde od takvih i traže od nadležnih institucija Islamske
zajednice da im se uskrati saglasnost za službu u Islamskoj zajednici. Smatram da
Islamska zajednica mora to pitanje početi rješavati, jer, čini mi se da ukoliko se to
nastavi posljedice će biti katastrofalne. Narod puno pati i narodu treba pomoći
putem edukacije, a varalice, one koji u ime islama varaju svijet, Islamska zajednica
mora spriječiti.
Što se Vas tiče, predložio bih Vam da osigurate dokaz kojim ćete potkrijepiti svoju
tvrdnju i da tog imama, koji ne zaslužuje da nosi to ime, ako to s Vama radi, tužite
organima Islamske zajednice: medžlisu, muftijstvu, Ilmiji i Rijasetu.
Drugo, predložio bih Vam da ukoliko ne prakticirate propise islama, otpočnete
redovno namaz i ostale ruknove obavljati, da budete stalno pod abdestom, da učite
dove za zaštitu i da ojačate svoje vjerovanje upoznavanjem propisa islama i
njihovom primjenom. Morate biti čvrsto uvjereni da pravim vjernikom sihirbaz ne
može ovladati i da Vam taj hodža, ako budete imali čvrst iman i praksu ne može
nauditi. Bilo kome ko ne liječi po šerijatu nemoj odlaziti! Jedan od znakova da
osoba ne liječi po šerijatu jeste određivanje cijene za uslugu koju ti čini i pisanje
kojekakvih zapisa koji nisu čitki, koji u sebi imaju nekakve brojeve, traženje
datuma rođenja, imena roditelja itd.
Treće, druži se s učenim ljudima koji će ti biti podrška u ovoj preporuci. Molim
Allaha, dž.š, da Vam pomogne!
Mojoj sestri su zbog narušenog zdravlja ljekari zabranili da rađa. Ona se dogovorila s
mužem i stavila je spiralu. Od tog vremena pa do danas ona ima neprestano krvarenje.
Nju interesuje da li može u takvom stanju klanjati?
Mišljenje ljekara koji su stručni i od povjerenja treba slijediti, tako da su supružnici
ispravno postupili. Međutim, kada je način prevencije začeća u pitanju, treba tražiti
način koji je najmanje štetan po zdravlje. Način koji su oni odabrali vjerovatno nije
adekvatan, s obzirom da izaziva stalno krvarenje. Preporučio bih joj da traži bolje
rješenje.
Što se namaza tiče, ona će slijediti svoj običaj koji je imala kad je bila zdrava. U
ostalim danima će se smatrati da ima istihazu tako da će za svaki namaz uzimati
abdest. U vrijeme istihaze ženi je sve dozvoljeno što joj je zabranjeno u vrijeme
hajza.
Molim da mi objasnite teoriju vrijednosti!
Pročitaj Kur’an! U njemu je najbolje objašnjenje. Ako ne shvatiš nakon prvog
čitanja, čitaj ponovo! Siguran sam da ćeš jednog dana, uz Allahovu, dž.š, pomoć
teoriju vrijednosti pravilno shvatiti.
U mom kraju jedan naš brat u islamu oženio se djevojkom koja nije dobila dozvolu svoga
babe, hadžije, čovjeka koji prakticira islam i koji je poznat kao dobar musliman. Naime,
taj momak ju je zaprosio, ali je njen babo odbio, vjerovatno zbog toga što je on od nje
stariji petnaestak godina. Međutim, ona je, nakon što je napunila osamnaest godina
svojevoljno pobjegla od oca da bi se za tog momka udala. Otac je u šoku i upućuje teške
kletve protiv kćerke i zeta. Mi, koji smo upoznati sa situacijom, imamo namjeru da ocu
pomognemo, da ga posavjetujemo, da ga utješimo, pa Vas molimo za savjet kako da
postupimo i šta da mu savjetujemo.
Mnogi koji prakticiraju propise islama malo više od bošnjačkog prosjeka, kada
zaprose djevojku i njen babo ili staratelj odbije ponudu, pribjegavaju varkama
govoreći kako njen babo slabo prakticira islam, pije itd, pa prema tome i ne može
biti velijj pri sklapanju braka. U ovom slučaju takva varka se očito ne može
upotrijebiti, jer babo je praktični musliman, što pokazuje i činjenica da je obavio i
peti islamski šart.
Prije nego odgovorim na pitanje, želim da naglasim da bi odgovor u slučaju da je
pitanje postavljeno prije nego su se oni uzeli bio drugačiji od ovog koji slijedi.
Naime, sada nakon što se to desilo, treba nastojati da se ne napravi veći problem.
Zbog toga preporučujem njenom babi, ukoliko je njen muž moralna osoba, a ona
dobrovoljno pristala da se za njega uda, da se strpi i taj brak blagoslovi. Jeste da
razlika u godinama može biti problem, ali i ne mora. Poznati su mi brojni uspješni i
harmonični brakovi u kojim je razlika u godinama veća od konkretnog slučaja. U
krajnjoj liniji, ona je punoljetna, razumna, dakle pravno odgovorna i neka nosi
teret svojih postupaka.
Šta da radim s hranom u koju je upala nečistoća?
Ukoliko se nečistoća može ukloniti s hrane tako da sva hrana ili jedan njen dio
ostane čist, hranu treba očistiti. U suprotnom, hranu treba baciti. S obzirom da se
radi o ljudskoj hrani, ne smije se bacati u smeće. Preporučujem da se baci tamo
gdje neće ljudima smetati, a u isto vrijeme, kao Allahova, dž.š, blagodat, neće biti
degradirana.
Prije rata sam slušao o crnim naznakama koje su neki čitali kroz imena srpskih lidera.
Govorili su da će Karadžić mnoge zaviti u crno jer kara znači crno, da će biti puno
kuknjave kada su se desili oni događaji s Kukanjcem, da će biti klanja kad je Koljević
izbio na političku scenu, da će biti rata jer vojsku predvodi Ratko itd. Molim za
komentar!
Naravno, to mogu biti znaci (išareti), jer postoje indicije da je čovjek onakav kakvo
mu je ime. Allah, dž.š, u desetinama ajeta govori o znakovima koje upućuje ljudima.
To su siguno mogli biti vidljivi znaci, a vrijeme je, nažalost, dokazalo da su se ti
znaci obistinili.
Islam je propisao da se djeci daju imena s lijepim i pozitivnim značenjem. Kada bi
Poslanik, s.a.v.s, čuo ime s ružnim značenjem on bi ga odmah promijenio u lijepo i
pozitivno. Tako, naprimjer, Omerovoj, r.a, kćerci Asiji (nepokorna) predio je u
Džemile (lijepa). (Vidi: Muslim, Sahihu Muslim, “Kitabul-adab”, br. 3987) Uzmimo
pouku i djeci dajimo lijepa imena! I znakove čitajmo! Neka naša djeca ne budu od
onih koji su te znakove razumjeli tek kad im je četnički nož grlo zarezao.
Imam malo dijete. Kada ga povijam često didirnem njegov spolni organ. Nedavno sam
čula da se na taj način gubi abdest, a ja nisam ponovo abdest uzimala kada bi htjela
klanjati. Molim da mi odgovorite šta da radim s namazima koje sam klanjala u tom
stanju?
Na taj način se ne gubi abdest. Prema tome, tvoji namazi su ispravni. Abdest se gubi
kada nešto iziđe iz dva otvora na tijelu, ili pak izgovori riječ ili učini djelo kojim se
izlazi iz islama.
Cijenite li da zatvorska kazna može zadovoljiti pravdu kada je ubistvo u pitanju?
Zatvorska kazna ima smisla ako se njome želi osoba sklona kriminalnim radnjama
ukloniti iz sredine s ciljem preodgoja. Međutim, ona nije pravedna prema porodici
ubijenog i njegovim nasljednicima. Ukoliko je ubijeni bio hranitelj porodice, kakve
koristi ona ima od toga što će ubica biti kažnjen zatvorom. To može biti moralna
satisfakcija, ali da li se time postiže pravda. Ko će porodici nadomjestiti njenog
hranitelja? Za porodicu bi bilo korisnije da ubica bude obavezan mjesečno da plaća,
recimo, onoliko koliko je ubijeni hranitelj porodice mjesečno kući donosio. Koliko je
šerijat pravedan sistem vidi se i po ovom pitanju. U šerijatu nasljednici ubijenog
imaju pravo na odmazdu, krvarinu i oprost. Krvarina bi, u našim uslovima, iznosila
nekoliko stotina hiljada maraka, i nju bi ubica, odnosno njegova rodbina, bila
dužna platiti nasljednicima ubijenog. Odmazdu je, u trenutnim okolnostima, gotovo
nemoguće uvesti u neki evropski zakon, ali krvarina i oprost bi, čini mi se, mogli
proći. Zbog toga, preporučujem parlamentarcima da rade na doradi kaznenog
zakona kako bi u njemu bilo više pravde za one kojima je nasilje učinjeno.
Zagazila sam u treću deceniju života. Prije šest mjeseci upoznala sam momka, čestitog
brata u vjeri. Njegova razmišljanja o životu i njegovi životni planovi su mi se jako
svidjeli. Zadnjih mjesec dana smo počeli razgovarati o stupanju u brak. Klanjali smo
istiharu i sve je bilo uredu. Međutim, kada smo se prvi put sreli, u meni se nešto
promijenilo. Vjerovatno sam više očekivala. Izgleda mi mnogo stariji od mladića moje
generacije. Doduše, on i jeste stariji od mene sedam godina. Sada, u ovoj situaciji sam u
velikoj nedoumici. Šta da radim? Da li da se udam za njega pod ovakvim dojmom i s
ovakvim osjećajima, ili da na sve to stavim tačku, ili pak da se s njim vidim još koji put,
jer ovo malo što smo se vidjeli i pričali ne može dati potpunu sliku o čovjeku? Još samo
da napomenem da sam ja prilično izbirljiva osoba i da mi se niko brzo ne dopadne, tako
da se bojim da me Allah, dž.š, ne kazni pa da ostanem sama cijelog života. Znate, imala
sam priliku da se udam, ali uvijek me nekako uhvati strah, jer vidim kako danas brakovi
lahko pucuju i kakvi problemi nastaju. Molim da mi pomognete u donošenju odluke koja
za mene život znači.
Vi ste se našli u nezgodnoj situaciji jer niste slijedili prirodni red poteza. Prije
donošenja bilo kakvih odluka bilo je potrebno da se vidite. Na tome je Poslanik,
s.a.v.s, insistirao. Sada, u situaciji u kojoj se nalazite, preporučio bih da još jedanput
o svim životnim pitanjima lijepo razgovarate, naravno, vodeći računa da šerijatske
ispoštujete propise i ne učinite korak ka nemoralu. Ukoliko spoznaš da on posjeduje
moralne vrijednosti i vjeru koji mu omogućuju da bude dostojanstven suprug koji
će moći da se brine o porodici, ta svoja očekivanja pokušaj potisnuti u stranu, jer
ljepota vanjskog izgleda u braku nije na prvom mjestu. Sutra će ti biti važnije kako
će se on odnositi i kakvu pažnju će pokazivati prema tebi, djeci i tvojoj porodici. Što
se izbirljivosti tiče, ona je, u situaciji kada imamo ovakvu omladinu, itekako
potrebna. Lahko se nekad bilo udati i oženiti kad je svijet bio pošten, čestit i ogrnut
drugim humanim vrlinama. Danas su drugačija vremena i opreznost je daleko
potrebnija.
I, na kraju, ako, nakon upoznavanja i istihare-namaza, i dalje osjećaš prema njemu
odbojnost, sačekaj s udajom. Da ti Allah, dž.š, da ono što je najbolje. Amin!
U ponedjeljak sam napaštala propušteni dan posta iz prošlog ramazana. Dok sam postila
muž me nešto pitao i ja sam mu slagala smatrajući da je bolje da ga ne uznemiravam
onim od čega neće imati nikakve koristi. Molim da mi odgovorite da li je moj post taj dan
bio ispravan ili moram ponovo taj dan napostiti?
Tvoj post je ispravan. Međutim, sevap za post bit će umanjen za počinjeni grijeh,
ukoliko izbjegavanje istine nije šerijatski opravdano. U osnovi, istinu treba govoriti
pa makar bila gorka, kako doslovno stoji u hadisu. (Ahmed, Musned, “MusnedulEnsar”, br. 20540) Međutim, postoje situacije kada je istinu dozvoljeno izbjeći,
doduše, u vrlo ograničenom obliku. Pretpostavljam da je tvoja procjena da je bolje
da izbjegneš istinu vjerovatno ispravna, ali, trebalo je to učiniti bez laži, npr.
alegorijom, da kažeš da mu je bolje da ne zna, jer će ga od spoznaje glava zaboljeti,
a neće nikakve koristi imati itd.
Pripremam se za hadž ove godine, inša-Allah. Dedo mi je dao ihrame i pojas kojim se
koristio kad je hadž obavljao. Dao mi je i zbirku dova koju je na hadžu kupio i u kojoj
imaju dove za svaku priliku i svako mjesto gdje hadžija boravi. Da li mi je dozvoljeno
koristiti ihrame i pojas u kojim je već jedanput hadž obavljen?
Nema smetnje da koristite ihrame i pojas svoga dede. Međutim, što se dova tiče,
preporučio bih ti da se konsultiraš sa stručnom osobom koja će ti objasniti koje
dove su bile praksa Poslanikova, s.a.v.s, a koje nisu. U tim zbirkama se, naprimjer,
obično navode dove za svaki krug tavafa, sa’ja itd, iako Poslanik, s.a.v.s, nije
prakticirao učenje tih dova. Specificiranje određenih dova za pojedine krugove
tavafa ili nekog drugog obreda, što Poslanik, s.a.v.s, nije činio, učenjaci smatraju
novotarijom. Zbog toga je najbolje, uz dove koje su bile Poslanikova, s.a.v.s, praksa,
učiti dove koje čovjek zna, čija značenja poznaje i moliti Allaha, dž.š, za ona dobra
koja su čovjeku potrebna. Smatram da je za hadžiju bolje i korisnije da na hadžu,
izuzimajući dove koje su sunnet, uči dove na svom jeziku, nego na jeziku koji ne
razumije, pa makar to bio i arapski.
Sam obilazak oko Kabe, hod između Safe i Merve i bacanje kamenčića su zikrullah.
Poslanik, s.a.v.s, veli: “Tavaf oko Bejtullaha, (hod) između Safe i Merve i bacanje
kamenčića propisani su radi uspostave zikrullaha.” (Ebu Davud, Sunen, “Kitabulmenasik”, br. 1612) Naravno, najveći zikrullah je učenje Kur’ana. Prema tome, i taj
se zikr može prakticirati za vrijeme obreda hadža. Zikrullah su i Poslanikove,
s.a.v.s, dove, a isto tako i dove koje imaju ispravno značenje i u kojim molimo i
tražimo od našeg Stvoritelja ono što je dobro. Zikrullah je i razmišljanje o
Allahovim, dž.š, stvorenjima, zahvala na nebrojenim blagodatima itd...
Dakle, kao i u drugim ibadetima koji su propisani i precizirani i u kojim je rečeno
da ih obavljamo onako kako ih je Poslanik, s.a.v.s, obavljao, treba voditi računa da
se ne ušerijati nešto što on nije radio, pa makar to, u osnovi, u islamu postojalo, kao
što je dova.
Prodali smo stan i na njemu dobro zaradili. Da li smo na taj novac dužni dati zekat uz
napomenu da smo u međuvremenu kupili kuću i da smo morali nadomiriti na ono što smo
dobili za stan?
Na novac se daje zekat kada dostigne nisab i pregodini u nečijem vlasništvu. Vi ste
prodajom stana dobili iznos koji ispunjava prvi uslov. Međutim, kako mi se čini, taj
novac nije ostao u vašem posjedu godinu dana jer ste njime odmah kupili kuću.
Prema tome, ukoliko je tako Vi niste na njega bili dužni dati zekat.
U raspravi o amandmanu na Zakon o bankama, kojim je predviđeno uvođenje
instrumenata islamskog bankarstva, zastupnici Doma naroda koji su protiv tog
amandmana (pretežno iz hrvatskog korpusa) rekli su, između ostalog, da nema potrebe za
izmjenom postojećeg zakona jer mi već imamo islamsku banku BBI koja normalno
funkcionira primjenjujući postojeći zakon. Interesuje me da li postojeći zakon, uistinu,
omogućuje BBI banci da normalno radi?
Postojeći zakon stavlja BBI u neravnopravan položaj u odnosu na druge banke, jer
od svih produkata islamskog bankarstva ona može koristiti, i to uz velike napore,
samo umanjujuće partnerstvo.
Interesantno je da dok bankari i političari u Velikoj Britaniji i drugim evropskim
zemljama širom otvaraju vrata islamskim bankama i islamskom bankarstvu, dok
univerziteti na zapadu imaju odsjeke i katedre za islamsku ekonomiju i bankarstvo,
dotle se kod nas neki tome suprotstavljaju, čini mi se samo zato što u ti proizvodi u
sebi nose predznak islamski.
Onima koji tako razmišljaju želim da kažem da sve što je dobro i korisno za
čovjeka, što je u skladu s prirodnim zakonima, to je islam, jer je u skladu s
učenjima islama. Želim da kažem cijenjenim parlamentarcima da su svi zakoni koje
su oni usvojili u parlamentu, a koji su općekorisni, te se ne sukobljavaju s
prirodnim, tj. Allahovim, dž.š, zakonima koji vladaju na Zemlji i u kosmosu,
islamski zakoni - šerijat.
Kada je Republika Hrvatska usvojila zakon o nultoj toleranciji alkohola u
saobraćaju, ona je uvela šerijat u tom segmentu, pa zašto se ti naši parlamentarci,
koji nešto ne vole šerijat, ne pobune protiv tog zakona. Predložio bih im da sugerišu
njegovu izmjenu, jer nema smisla da se u Lijepoj našoj primjenjuje šerijat.
Sumnjam da bi taj prijedlog iko u Hrvatskoj saslušao, jer put u ujedinjenu Evropu
vodi preko uvođenja i primjene brojnih šerijatskih zakona.
Poznato vam je da na teravih-namazu neki imami uče iza Fatihe samo jedan ajet. Molim
da mi odgovorite da li se svaki kur’anski ajet može tako učiti ili se mogu učiti samo dulji
ajeti?
Učenje ajeta iza Fatihe upotpunjuje namaz. To nije namaski farz (rukn), nego
sunnet, tako da je namaz ispravan ako se ti ajeti i ne prouče, pod uslovom da se
prouči Fatiha. (Naravno, ukoliko se izostavi učenje nakon Fatihe treba učiniti sehvisedždu, osim ukoliko se radi o trećem i četvrtom rekatu farz namaza, pošto u njima
iza Fatihe nema učenja.) Hanefijski učenjaci su raspravljali o tome koliko je
minimalan broj ajeta koji se moraju proučiti u namazu (hanefije ovdje govore o
učenju u namazu općenito) da bi se neko smatrao “učačem”. Međutim, ja smatram
da broj ajeta nije bitan. Po meni, bitno je da proučeni ajet ili ajeti nose zaokruženo
značenje, potpunu misao i da nisu istrgnuti iz konteksta Allahove, dž.š, Objave. Jer,
ukoliko budu istrgnuti iz konteksta, to što je proučeno može nositi sasvim suprotno
značenje od onog koje nosi ajet ili ajeti u kontekstu kur’anske cjeline. Naravno, onaj
ko ne zna značenje kur’anskih ajeta, nije, inša-Allah, grešan, ali, smatram da čovjek
mora, u granicama mogućnosti, voditi o tome računa. Zbog toga, smatram da je za
osobe koje ne znaju značenja bolje učiti kratke sure, ili pak odlomke za koje znaju
da su zaokruženog značenja i da predstavljaju misaone cjeline, a Allah, dž.š,
najbolje zna.
Udala sam se za oženjenog čovjeka. Tajno smo, krijući od njegove prve supruge, sklopili
brak. On mi je objasnio da se informirao kod islamskih učenjaka i da su oni tajni brak
dozvolili. Obećao mi je da neće praviti razliku između mene i svoje prve supruge. U
početku se držao obećanja, kupio mi spavaću sobu, zavjese, nekoliko tepiha, ali problemi
su nastali kada je prva supruga saznala da joj je muž oženjen još jednom. Ona je tada
krenula od sihirbaza do sihirbaza. Promjene na mome mužu su bile velike i počeli su
problemi koji su svakim danom bivali sve veći. Za izdržavanje mi je počeo davati
“mrvice” koje više liče na sadaku, nego na izdržavanje supruge. Sve rjeđe i rjeđe dolazi
kod mene, iako je prije toga govorio kako mu je kod mene jako lijepo. Elhamdu lillahi, ja
radim i mogu izdržavati sebe i dijete iz prvog braka, ali, ipak, želim da on izvrši svoju
obavezu prema meni. Vremenom je počeo sumnjati u moje poštenje, pa je u kuću ugradio
prisluškivač, mene počeo vrijeđati i psovati. I na kraju, dao mi je razvod. Ja sam poštena.
Ne bih željela mijenjati muškarce. Njega volim i željela bih, uprkos svim tim problemima
s njim nastaviti bračni život. Molim za savjet.
Na početku želim da istaknem da islamski učenjaci, kada govore o tajnom braku i
njegovoj dozvoljenosti, ne misle na brak koji se krije od svakoga. To je brak koji je
poznat sredini u kojoj supružnici žive. Recimo, da jedan biznismen prirodom svoga
posla mora da živi u različitim gradovima ili državama i on u tim sredinama zasnuje
porodicu. Naravno, to zasnivanje porodice biva uz prisustvo svjedoka, ono je javno
za tu sredinu, komšiluk zna da su oni u braku itd, dok njegova porodica u drugom
gradu ili državi ne mora nužno znati za taj brak. (Doduše, u danšnjem vremenu to
je gotovo nemoguće sakriti.) Naravno, ja nisam pristalica takvih brakova, jer sam
svjestan problema koji nastaju, a brojni primjeri za koje znam, pa i vaš primjer,
učinili su da tako razmišljam.
Što se tiče vaše situacije, preporučio bih da sa svojim mužem razgovarate. U taj
razgovor treba da uključite i njegovu prvu suprugu. Naravno, kao medijatora za taj
razgovor treba da nađete osobu koja razumije šerijatske propise i vaše stanje.
Osoba koja poznaje propise i vaše stanje može vam, nadam se, ponuditi ispravna
rješenja. Ja vam, ovako s distance i uz činjenicu da vas ne poznajem, ne mogu
ponuditi ništa konkretnije od prethodno rečenog. Neka vam je Allah, dž.š, na
pomoći.
Muž moje sestre ne drži do bilo koje vjere. On je veliki nevjernik, ljenčuga, pijanica,
lažov, varalica i rasipnik. Njegov životni moto je: “Živi danas i troši a sutra kako bude.”
Sestra marljivo radi, a on samo pije i nemilosrdno troši novac na svoje društvo. Ja i
roditelji živimo u islamu i teško nam je što ona s takvim mužem živi u nevjerstvu i
dunjalučkom paklu, jer njihov brak je, uistinu, pakao s obzirom na stalne svađe i
činjenicu da ona radi, a on pijanči. Uprkos tome, kada je pokušamo savjetovati, ona
počne muža braniti. Ona je s njim bliska u nevjerovanju i mrzi svoje roditelje i mene
zbog toga što smo u vjeri. To nam je jednom prilikom kazala njena kćerkica koja nas
izuzetno voli.
Moji roditelji puno pate zbog svega toga, ali ima nešto što ih, kako ulaze u godine, sve
više zabrinjava a to je njihov imetak i nasljedstvo koje će ostati iza njih. Naime, oni, a i ja
s njima marljivo radimo i imetak čuvamo. Nakon njihove smrti ja bih to sa svojom
sestrom naslijedila, tako da bi pola imetka otišlo u ruke tom pijanduri koji će ga, u to smo
sigurni, za nekoliko godina propiti. Mene interesuje, mogu li moji roditelji meni, njihovoj
kćerci, koja s njima živi i radi, prepisati cijeli imetak i tako uskratiti nasljedstvo mojoj
sestri koja je udata za takvu osobu i živi život koji sam opisala?
Osnovno pravilo jeste da roditelji budu pravedni prema svojoj djeci, a pravda, u
većini slučajeva, znači da im daju podjednako imetka i pruže istu ljubav i pažnju.
Isto tako, pravilo je da se imetak ne dijeli nasljednicima za svoga života, nego se
nasljedstvo dijeli nakon smrti, onako kako je Allah, dž.š, propisao.
Međutim, treba znati da osoba prije smrtne bolesti slobodno raspolaže svojim
imetkom. Prema tome, tvoj babo na ime tvoga rada i doprinosa porodičnom
budžetu može da te nagradi i da ti da određene nekretnine. Isto tako, može
nagraditi i tvoju majku, svoju suprugu. Uprkos situaciji koju si opisala, ja mu ne
bih preporučio da svu imovinu prepiše na tebe i da tako svoju drugu kćerku i
suprugu isključi iz nasljedstva, ali bih mu preporučio da vaš trud, rad i odanost
dostojno nagradi. Umjesto da tvoju sestru isključite iz nasljedstva preporučio bih
vam da svi puno molite Allaha, dž.š, da nju i njena supruga uputi na pravi put, a
preporučio bih vam, također, da i vi u tom pogledu date svoj doprinos i da ne gubite
nadu.
Živim sa suprugom kao podstanar. Moj gazda je stariji čovjek, invalid, ali može da hoda i
vozi auto. Razveden je već nekih petnaest godina. S njim se lijepo slažemo i on je često
naš gost. Moja supruga ima namjeru da se ovih dana pokrije. Interesuje nas da li ona,
uzimajući godine i stanje našeg gazde, pred njim mora biti pokrivena? Unaprijed se
zahvaljujem na odgovoru i neka Vas Allah, dž.š, nagradi za Vaš trud.
Da, tvoja supruga pred njim mora biti pokrivena i ne smije se s njim osamljivati, jer
gdje se muško osami sa ženskom osobom kojoj nije mahrem šejtan je treći.
Naravno, vi prema njemu treba da i dalje imate dužnu pažnju, a spomenuti propisi
idu u pravcu očuvanja lijepih odnosa među ljudima. Najviše problema među
supružnicima nastaje upravo zbog kršenja spomenutih propisa.
U nekim šerijatskopravnim knjigama kao uvijet za ispravnost braka nevedena je
dostojnost (kefaet). Tu se traži da supružnici imaju isti status u društvu, isti nivo
obrazovanja, zanimanja itd. Ima li smisla u ovo naše vrijeme to zahtijevati, jer,
konkretno, to za mene predstavlja veliki problem? Ukoliko budem tražila momka koji
ima moj nivo obrazovanja, položaj u društvu itd., teško ću se udati. Molim komentar.
Dostojnost, koja se prije svega ogleda u sličnosti među budućim supružnicima, ima
za cilj da uspostavi harmoniju među njima, kako bi se porodica održala i
funkcionirala u harmoniji. Socijalne, drštvene, kulturne i druge razlike mogu biti
izvor nestabilnosti i sukoba, mada to nije slučaj kod osoba koje vole različitosti i
nisu samoljubive. Dakle, zavisno od osoba, treba uzimati u obzir te razlike i voditi o
njima računa. Ukoliko će obogatiti bračnu zajednicu one nisu prepreka, ali ako će
biti suprotno, tada treba izbjeći uspostavljanje takve zajednice.
Propisi islama su u skladu s Allahovim, dž.š, općim zakonima. Oni vode računa o
kulturnom i duhovnom stanju ljudi želeći izgradnju ljudske zajednice u kojoj će se
biti poštovani univerzalni principi ljubavi, pažnje i brige za ljude, imajući u vidu sve
razlike koje postoje među njima.
Kada su islamski pravnici navodili te uvjete imali su u vidu stanje društva i
vremena u kom su živjeli. Naravno, mnogi od tih uvjeta, u određenim sredinama i
društvima našeg vremena, nisu više relevantni, niti su od koristi. U tim društvima i
sredinama oni se mogu zanemariti. Možda bi za ta društva i sredine trebalo
postaviti neke nove uvjete, koji imaju za cilj očuvanje porodice i harmonizaciju
porodičnog života. U svakom slučaju, Poslanik, s.a.v.s, je rekao: “Kada od vas
zaprosi neko s čijom ste vjerom i moralom zadovoljni, oženite ga. Ako to ne uradite
nastupit će smutnja na Zemlji i bit će rasprostranjen nered.” (Tirmizi, Sunen,
“Kitabun-nikah”, br. 1004) On je, također, navodeći svojstva na osnovu kojih
momak bira sebi djevojku, preporučio momku da uzme onu koja ima moral i vjeru,
jer će s takvom suprugom brak imati najveću šansu da uspije. Prema tome,
poštovana sestro, ovo su osnovna i univerzalna pravila i upute u pogledu izbora
momka ili djevojke. Njih se drži. Spomenuta tumačenja pravnika treba znati
razumjeti i primijeniti ih na način i u omjeru koji u datom vremenu i prostoru
postiže ciljeve šerijata, a to je, u ovom slučaju, očuvanje i harmonizacija porodičnog
života. Ukoliko ta tumačenja donose dobro čovjeku, treba ih primijeniti. U
suprotnom, treba ih zanemariti, a Allah, dž.š, najbolje zna.
Da li bedel za hadž može da pregovara o cijeni po kojoj će hadž obaviti?
Ne, tu nema pregovora, niti cjenkanja. Osoba za koju neko želi da bude bedel za nju
ili nekog drugog treba tom potencijalnom bedelu prići s jasnom ponudom, a
potencijalni bedel treba tu ponudu prihvatiti ili odbiti bez bilo kakvog pogađanja ili
cjenkanja. Predlažem svima koji traže bedela da dobro izračunaju sve troškove
kojima će putnik na hadž biti izložen, materijalne gubitke koje će pretrpiti zbog
odsustva s posla itd., i da to ukalkuliše u visinu naknade, kako bi bedel u duševnom i
tjelesnom miru i rahatluku, sa zadovoljstvom obavljao obrede hadža.
S obzirom da, koliko je meni poznato, pasivno pušenje više šteti zdravlju nego aktivno,
interesuje me da li je pasivni pušač grešan zbog svog izlaganja duhanskom dimu?
Da, ja duboko vjerujem da su rezultati istraživanja o pasivnom pušenju, a koji
zaključuju da je pasivni pušač u većoj opasnosti od aktivnog tačni. Znam dosta
slučajeva gdje su nepušači dijagnosticirani, nakon infrakta, začepljenja vena ili
raka na plućima-kao teški pušači, iako nikada nisu cigaretu stavili u usta. Uvjek se,
u takvim slučajevima, radilo o pasivnim pušačima, ljudima koji su radili i boravili u
prostorijama u kojim se pušilo. Uzvišeni Allah, jasno kaže da zlo ne pogađa samo
one koji ga rade: “Čuvajte se nereda (fitneta), jer on neće pogoditi samo one koji ga
čine.” (El-Enfal, 25)
Svjesno narušavanje svoga zdravlja je grijeh. Zdravlje je Allahova, dž.š, blagodat i
tu blagodat treba cijeniti i na njoj se zahvaljivati. Svjesno uništavanje zdravlja liči
na negiranje ili nipodaštavanje te blagodati, te zbog toga čovjek ne bi smio da se
prema njoj nemarno odnosi ili da je uništava, imajući posebno u vidu da je
Darovatelj Uzvišeni Allah, dž.š. Proizvođači duhana, oni koji duhan propagiraju itd,
mogu se uvrstiti u najveće teroriste današnjice, jer duhan je vodeći terorista danas,
pošto pušenje godišnje ubije na desetine miliona ljudi. To što su ljudi ozakonili taj
terorizam, u islamu ga ne čini legalnim. Doduše, svjesni ljudi pokušavaju tu vrstu
terorizma suzbiti, pa su i kod nas, kao i u svijetu, doneseni zakoni koji zabranjuju
pušenje na radnom mjestu, u kancelarijama itd. Međutim, problem je što nosioci
duhanskog terorizma ne poštuju prava nepušača nego ih doslovno terorišu i
polahko ubijaju.
Sada, u svemu tome, imamo pasivnog pušača i pitanje da li je i on grešan što se
izlaže toj opasnosti. Ja bih rekao da svaki nepušač, ako nije u nuždi, ili ako nema
potrebe da boravi na mjestu na kom je izložen udisanju duhanskog dima, snosi
odgovornost, shodno šteti koju će mu to izlaganje prouzrokovati. Uzvišeni Allah
kaže: “Nemojte ubijati sami sebe. Allah je, uistinu, prema vama milostiv.” (En-Nisa,
29), a pasivno pušenje je ubijanje na etape. To je, bez sumnje, bacanje samog sebe u
propast, a On to jasno zabranjuje riječima: “Nemojte se svojim rukama bacati u
propast.” (El-Bekare, 195)
Čovjek ima dužnost da štiti život, kako tuđi tako i svoj, jer islam je kao obavezu
propisao zaštitu: vjere, života, razuma, imetka i časti. Poslanik, s.a.v.s, je jasno
rekao da naše tijelo ima pravo prema nama, a u to prava, bez sumnje, ubraja se i
čuvanje od svega što je štetno po organizam.
Kao zaključak, preporučio bih svima koji su izloženi pasivnom pušenju na radnom
mjestu, u svojoj kući ili bilo gdje, da naređuju dobro, a odvraćaju od zla, na lijep
način, na način koji će polučiti dobre rezultate, zatim da se bore za svoje pravo, da
se na tim mjestima ne puši, da se poštuje zakon. Ako i ne uspiju u svom nastojanju,
oni su izvršili svoju misiju i za to će, sigurno, biti nagrađeni na ahiretu, a možda i na
dunjaluku budu spašeni, jer Uzvišeni Allah, veli: “I kada zaboraviše ono čime su bili
opominjani, Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvraćali, a teškom
kaznom kaznismo grešnike, zato što su stalno u grijehu bili.” (El-E’araf, 165)
Ukoliko se za to ne mogu izboriti, tada neka traže načina da na tim mjestima ne
borave. Ako nužno moraju boraviti na takvim mjestima, neka sebi pribave sredstva
za zaštitu kako bi umanjili posljedice boravka u zadimljenim prostorijama i neka
mole Allaha, dž.š, da im da rješenje i izbavi ih iz nevolje u kojoj se nalaze.
U našoj džamiji dogodila se svađa. Umalo da se ljudi nisu potukli zbog klupa i stolica
koje su starije osobe počele unositi u džamiju. Pravo da vam kažem, iako sam laik,
vjerujte da mi džamija u koju idem od djetinjstva, evo već nekih trideset godina, sve više
liči na crkvu. Uz ramazan su bila tri reda klupa sa stolicama. Molim da mi odgovorite da
li je to opravdano?
U džamije su uvijek dolazili ljudi koji nisu mogli s lahkoćom činiti ruku i sedždu.
Oni su klanjali onako kako su mogli pridržavajući se hadisa u kom Poslanik, s.a.v.s,
objašnjava kako će klanjati osoba koja je bolesna: “Klanjaj stojeći, a ako ne možeš
onda sjedeći, a ako ne možeš onda na boku.” (Buhari, Sahihul-Buhari, “Kitabuldžumu’ati”, br. 1050) Prema tome, osoba koja ne može normalno klanjati, klanjat
će onako kako može, bez ikakvih rekvizita, ako ne može da stoji i normalno ide na
ruku i sedždu, neka klanja sjedeći. Smatram da se u džamije ne smiju unositi stolice
niti bilo kakvi rekviziti koji pomažu pri klanjanju. Preporučujem da se trend
unošenja stolica u džamije zaustavi i da se postojeće stolice iznesu, jer ako se to ne
zaustavi imat ćemo u džamijama probleme navedene u pitanju. Mislim da će ubrzo
neki klupe i stolice premjestiti u prvi saf jer su oni koji na njima klanjaju ljudi iz
prvog safa.
Vama preporučujem da se preko džamijskog odbora obratite glavnom imamu i
muftiji na Vašem terenu kako biste to pitanje riješili i stolice i klupe iz džamije
iznijeli bez izazivanja sukoba.
S obzirom da proizvodim namještaj, suočavam se sa situacijama da imam mušterije koji
su vlasnici lokala i noćnih klubova. Interesuje me da li im mogu prodati namještaj s
obzirom da će ga oni koristiti na mjestima u kojim se toči alkohol, dila droga, čini
prostitucija i trguje ženama, a uz to, novac kojim će namještaj biti plaćen je sigurno
stečen kroz ta nemoralna i haram djela?
Po šerijatu, nešto što u osnovi nije haram smatra se halalom. To znači da sve što se
može koristiti na halal i haram način je halal, a grijeh dolazi samo ako se to koristi
na haram način i taj grijeh pripada onom ko je to grešno djelo uradio. Prema tome,
onaj ko je nešto proizveo, preprodao, a to se može koristiti na halal i haram način,
nije grešan. Doduše, s moralnog aspekta, preporučujem ti da ne ulaziš u biznis s
osobama koje javno čine velike grijehe.
Uvezao sam auto s namjerom da se bavim taksi prevozom. Da li sam dužan na njega dati
zekat?
Ne, Vi niste dužni dati zekat na uvezeno auto s obzirom da imate namjeru da ga
koristite kao sredstvo za ostvarivanje dobiti. Da je auto namijenjeno za trgovinu bili
biste dužni na njega dati zekat čim bi se ispunili potrebni uslovi. U konkretnom
slučaju, Vi ćete davati zekat na zaradu kada se ispune predviđeni uslovi.
Završila sam za frizerku i počela raditi. U poslu sam već godinu dana. Od prošle sedmice
sam počela razmišljati o nečem što mi do sada nije naumpadalo. Razmišljam o tome da li
griješim, s obzirom da ja uljepšavam žene koje izlaze na ulice i zavode muškarce s
frizurom koju sam lično uradila. Bojim se grijeha. Molim za savjet.
Vi, u osnovi, radite posao koji je halal, jer ženi je halal, pa čak i preporučeno, dakle
sevap, da se uljepša svome mužu. Preporučujem Vam da svoj posao radite s tom
namjerom i da svoj savjet prenesite ženama kojima radite frizuru, a one su poslije
odgovorne za to kako će se ponašati. Ukoliko postoje frizure koje su u osnovi
zabranjene, kao što je pravljenje punđe u vidu grbe na glavi, ili nečeg drugog što se
koristi isključivo u grijehu, to Vam je haram raditi, a Allah, dž.š, najbolje zna.
Kako se svijet obogatio tako je počela jedna vrsta biznisa koja do sada nije bila poznata.
Radi se o nadogradnji kose, gdje se, pretežno ženama, mada ima i muškaraca koji to rade,
nadograđuje kosa tako da bude duža. Da li je to dozvoljeno?
To nije nova pojava. Naime, Poslanik, s.a.v.s, prokleo je ženu koja nastavlja svoju
kosu s nečijom drugom: “Allah je prokleo vasilu (tj. onu koja nastavlja svoju kosu s
kosom druge)....” (Buhari, Sahihul-Buhari, “Tefsirul-Kur’ani”, br. 4508), što
ukazuje da se tako nešto radilo u Poslanikovo, s.a.v.s, vrijeme. S obzirom da
prokletstvo znači udaljavanje od Allahove, dž.š, milosti zabrana je sasvim jasna i
musliman ne bi smio činiti tako težak grijeh.
Majka mi je, tako da kažem, klasična gatara. Gleda u findžan, grah, kašike, salijeva
strahu, čita zvijezde itd. Interesuje me da li je meni, njenom djetetu, dozvoljeno da me
ona hrani tim parama?
Onog trenutka kada stekneš uslove da sebe izdržavaš preporučio bih ti da se
osamostališ u svome životu i da od majke ne uzimaš ništa. U međuvremenu, savjetuj
lijepo svoju majku, pomozi joj da nađe put do halal zarade. Potrudi se da što prije
stekneš mogućnost da izdržavaš majku i sebe. Svoju obavezu lijepog odnosa i brige
prema majci nemoj zapostavljati. Puno uči dovu Allahu, dž.š, da uputi tvoju majku
na pravi put i udalji je od loših djela koje sada čini.
Mi, na selu, u zimskim danima puno sijelimo. Odkako znam za sebe uvijek se na tim
sjelima pričalo o umrlim iz našeg mjesta i susjednih sela koji su preselili u protekloj
godini, a vrlo često i o onima koji su živjeli u našem mjestu u bližoj ili daljoj prošlosti. Te
priče su mi uvijek bile interesantne, posebno kada se govori o interesantnim događajima
u vezi s nečijom smrti. Tako se priča da je neko na tabutu bio toliko težak da je trebalo
duplo više ljudi da ga ponese iako je pred smrt bio kost i koža, priča se i kako je tabut
nekih umrlih počeo vući unazad one koji su ga nosili, za neke da su bili evlije zbog ovog
ili onog itd. Molim da mi pojasnite da li ja kao musliman imam obavezu da vjerujem u
istinitost tih priča?
Da bi neka vijest bila istinita nije dovoljno da je neko od ljudi ispriča, pa čak ni da
je neko vidi, jer vrlo često čovjeku se pričini, pa svojim očima vidi ono što želi ili
čega se plaši. Ljudi vole prenositi čudne priče. To je izraženo u svim našim
sredinama i tome su podložni gotovo svi, tako da se može kazati da je to opći trend.
Izuzeci su samo oni koji su svjesni Poslanikovih, s.a.v.s, riječi: “Dovoljno je da
čovjek postane lažac ako pripovijeda sve što je čuo.” (Muslim, Sahihu Muslim,
“Mukaddime”, br. 6) Oni se čuvaju neprovjerenih vijesti i ne pričaju ih drugima
dok se ne uvjere da su istinite.
Što se tiče osjećaja da je umrli teži na tabutu nego što je bio za života, ili da ih vuče
nazad ili naprijed to je normalan osjećaj, jer okolnosti su takve da ljudi u tim
trenucima, bilo iz žalosti ili straha, izgube snagu pa osjaćaju da je umrli teži ili da ih
vuče nazad. Osim toga, tabut nosi više ljudi na način koji nije sinhronizovan, pa se
može steći dojam da ih nešto vuče naprijed ili nazad.
Kroz historiju je poznato da su se oni promućurniji na račun umrlih bogatili i
uzimali novac od lahkovjernih. Prvo se u eter pusti priča kako je osoba dok je bila
živa činila čudna djela, ili kad je umrla iz nje je bljesnula svjetlost, ili dok je nošena
na tabutu da je bilo tako i tako. Poslije se toj osobi sagradi turbe u koje se ubacuju
pare. U nekim zemljama, kao naprimjer u Egiptu, to je pravi biznis. Turbeta imaju
svoje zaštitnike, naravno među živim ljudima, koji “ubiru kajmak”, turbeta imaju
svoje čuvare koji primaju mjesečne plaće, uz turbeta se prave svečanosti, mevludi,
noćne seanse itd, a tu se donose veliki darovi koji se slijevaju u džepove zaštitnika
tih turbeta.
Evlije postoje i imamo ih i danas. Međutim, da li je ijedan evlija bolji od Poslanika,
s.a.v.s, koji je rekao: “Nemojte na mom kaburu praviti svečanosti.” (Ahmed,
Musned, br. 8449) Da li su te evlije bolje od deseterice ashaba kojim je obećan
Džennet još za života? Jesu li njima ashabi, njihovi ahbabi i odabrane generacije
napravili turbeta i mauzoleje i na njima zarađivali i od njihovih mezara biznis
pravili. Ne, nisu, i zato su te generacije bile i ostale najbolje, a one koje su dolazile
poslije njih sve slabije i slabije.
Nije poznato da se čudnovate priče o ljudima koji lete i čudima koji im se dešavaju
vezuju za Poslanikove, s.a.v.s, ashabe. Poslanikov, s.a.v.s, tabut nije letio, niti tabut
njegovih ashaba i dobrih ljudi u prvim generacijama, kada je vjera bila ispravna i
čvrsta. Mrtvi su počeli letjeti i čuda im se dešavati kada je zavladalo neznanje, kada
su oni koji se Allaha, dž.š, slabo boje osjetili da mogu lahkomislene varati i novac iz
njihovih džepova u svoje, bez imalo znoja i truda, prelijevati.
Prema tome, sve priče koje govore o čudima koja se dešavaju živim i umrlim
smatramo netačnim sve dok se naučno, onako kako je islam propisao, a
muslimanska ulema definirala, to ne dokaže.
Muslimanima savjetujem da u te priče ne vjeruju i da ih ne prenose, osim ukoliko
su istina. Onima koji se brinu o edukaciji i stanju duha muslimana ukazujem na
činjenicu da su takve priče pokazatelj slabosti imana, neukosti, izvitoperenosti u
vjerovanju i lahkomislenosti, te je potrebno muslimane dodatno edukovati o
vjerovanju kojem nas je Poslanik, s.a.v.s, podučio.
Muslimanima preporučujem da se na svojim sijelima i u svome životu brinu i
pričaju o onome u čemu im je korist. Dovedite na svoja sijela ljude stručne u
poslovima koje radite: agronome, inženjere, teologe, i obrazujte se u poljoprivredi,
građevinarstvu ispravnom vjerovanju i primjeni islama u svakodnevnom životu...
Nemojte provoditi vrijeme pričajući o događajima i pitanjima od kojih nemate
nikakve koristi i o čemu nemate apsolutno nikakva znanja. Nemojte u tim pričama
dangubiti.
Razgovarajte na sijelima o projektima, o poslovima koji vas sutra ili narednih dana,
mjeseci i godina očekuju. Pričajte o Poslanikovoj, s.a.v.s, praksi, kako je on živio,
radio i praktično islam primjenjivao. Tražite mišljenje i savjete od stručnih ljudi
koji su svojim djelom i diplomom praktično dokazali da su uspješni u životu. I,
zapamtite, nemojte nikada pričati o onom o čemu znanja nemate: “Ne povodi se za
onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (El-Isra,
36)
Imam veliku želju da posjetim Poslanikov, s.a.v.s, mezar u svijetloj Medini. U tu svrhu
sam skoro prikupio sredstva. Da li mi preporučujete to putovanje ili je bolje da to
putovanje iskoristim i za obavljanje hadža?
Vaša ljubav prema Poslaniku, s.a.v.s, lijep je znak. Međutim, ta ljubav se mora
ispoljavati na način koji je dozvoljen šerijatom. Poslanik, s.a.v.s, je zabranio da ga
veličamo i prema njemu se odnosimo onako kako se kršćani odnose prema Isau, a.s.
Dakle, zabranio je da mu pripisujemo i pridajemo nešto što pripada samo Allahu,
dž.š. U cilju sprečavanja širka u korijenu, Poslanik, s.a.v.s, propisao je putovanje
radi posjete njegovoj džamiji, ali nije propisao putovanje da bi se posjetio isključivo
njegov mezar. On je doslovno rekao: “Ne poduzima se putovanje osim radi posjete
tri džamije: El-Mesdžidul-harama (tj. harema u Meki), ove moje džamije (tj.
Poslanikove, s.a.v.s, džamije u Medini) i Mesdžidul-aksaa (tj. džamije El-Aksa u
Jerusalemu).” (Buhari, Sahihul-Buhari, “Kitabul-džumu’a”, br. 1115)
Dakle, zanijeti da posjetiš njegovu džamiju, da u njoj klanjaš, jer je namaz u njoj
sevapniji, zanijeti da klanjaš u Revdi, prostoru između Poslanikovg, s.a.v.s,
mimbera i Aišine, r.a, sobe u kojoj je umro i u kojoj je ukopan, jer taj prostor ima
status džennetske bašče. I, naravno, lijepo je da kad tamo dođeš, kada u
Poslanikovoj, s.a.v.s, džamiji klanjaš, Poslanika, s.a.v.s, iz blizine poselamiš, kao i
njegove ashabe Ebu Bekra i Omera, r.a, koji su pored njega ukopani. Ukoliko bi to
putovanje iskoristio da obaviš i hadž, to bi bilo još bolje. Da zanijetiš i poduzmeš
putovanje samo s ciljem da posjetiš mezar Poslanikov, s.a.v.s, bilo bi pogrešno, jer
takvo putovanje nije propisano. Poslanik, s.a.v.s, veli: “Donosite na mene salavat,
jer vaš salavat do mene dolazi bilo gdje se vi nalazili.” (Ebu Davud, Sunen,
“Kitabul-menasik” br. 1746), a nigdje nije posebno naglasio da posjećujemo njegov
mezar, nego je općenito propisao posjećivanje mezara radi uzimanja pouke: “Bio
sam vam zabranio posjećivanje mezarluka. Sada ih možete posjećivati. To će vas,
uistinu, činiti skromnim u pogledu dunjaluka i podsjećati na ahiret.” (Ibn Madže,
Sunen, “Ma džae fil-dženaiz”, br. 1560)
Čuo sam da meleki u groblja nemuslimana prenose tijela onih ljudi koji su se za života
pretvarali da su muslimani, a to, u suštini, nisu bili. Da li je to tačno?
To nije tačno. Nije mi poznat niti jedan šerijatski tekst koji bi na to ukazivao. Tijela
se ne prenose. Međutim, ljudi će na dan proživljenja biti u onim skupinama kojima
su pripadali za vrijeme dunjalučkog života. Uzvišeni Allah, veli: “Sakupite
nevjernike i one koji su se s njima družili i one kojima su se klanjali mimo Allaha, i
pokažite im put koji u džehennem vodi.” ( Es-Saffat, 22-23) Normalno je da u ovom
našem dunjalučkom životu ima ljudi koji su prividno muslimani i da se, kada umru,
ukopavaju u muslimanske mezaristane, kao što ima i ljudi koji su prividno bili
nemuslimani i ukopani su u nemuslimanske mezare. Na ahiretu se ljudi neće
pretvarati jer će nestati potrebe za tim. Tamo će biti apsolutna pravda tako da neće
biti potrebe da se čovjek skriva iza lažnog identiteta, a za tako nešto, normalno, neće
postojati ni mogućnost. Istina će svakom biti jasna i predočena.
Komšinica, koja slovi u našem selu kao učena žena, rekla mi je da u vrijeme dok moj
muž bude na hadžu ne smijem izlaziti iz kuće. Da li je to tačno?
Ne, to nije tačno. Ono što Vam je zabranjeno kada je muž kod kuće, kao što je
putovanje bez mahrema, odlazak na mjesta i u kuće u koje Vam muž zabranjuje itd,
ostaje na snazi. Naravno, sve što može ugroziti Vašu čast, čast Vašeg muža i Vaše
porodice zabranjeno je raditi, a to, u nekim segmentima, može biti različito, od
sredine do sredine.
Kod nas kažu da je zabranjeno rezati nokte između četvrtka i petka. Ima li to utemeljenje
u šerijatu?
Ne, to nema utemeljenje u šerijatu. Štaviše, s obzirom da je to vrijeme kad se čovjek
priprema za džuma-namaz, podrezivanje noktiju se tada preporučuje pošto je to
važan segment higijene ljudskog tijela.
Da li se od Poslanika, s.a.v.s, prenosi neki hadis koji govori o tome koliko traje hajz u
žena?
Meni nije poznato da u tom pogledu postoji hadis. Islamski pravnici kažu da se to
pitanje rješava na osnovu običaja koji ima svaka žena.
Molim Vas da mi objasnite gdje se trenutno nalazi Isa, a.s? To pitanje je postavljeno na
jednom druženju i niko nije znao odgovoriti.
Ne znam, i ne osjećam da mi je znanje o tom pitanju potrebno. Znam samo da ga je
Allah, dž.š, uzdigao, jer On kaže: “Već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i
mudar” (En-Nisa, 158) Kao što znam da će ponovo sići, pred Kijametski dan na
Zemlju, kako govore mnogi vjerodostojni hadisi.
Kako da postupe sestre koje nose nikab i hidžab, a koje su u Londonu, pa i u čitavoj
Velikoj Britaniji izložene vrijeđanju, fizičkim napadima, čupanju mahrame i nikaba sa
glave, nakon nedavnih bombaških napada u Londonu. Čak ni djeca nisu pošteđena. Ja
živim u dijelu Londona u kom žive Englezi bijele rase tako da me je, s obzirom da nosim
nikab, strah izići s djecom. Znam da su neke sestre skinule mahramu a neke nikab. Molim
za savjet.
Prije svega savjetovao bih muslimane u Britaniji da se drže uputa i preporuka
“Savjeta muslimana” koji predstavlja muslimane pred vlašću i u javnosti, a koji je
nakon spomenutih događaja brzo reagovao denuncirajući postupak bombaša i
objašnjavajući da taj postupak nije u skladu s učenjima Kur’ana i sunneta
Poslanika, s.a.v.s.
Muhammed, s.a.v.s, nije čak ni svoje neprijatelje s kojim je bio u ratu napadao noću
niti iznenada upravo iz razloga da ne bi stradali žene, djeca, starci i ostali koji ne
ratuju, tj. oni koje mi danas nazivamo civilima. Bombaši IRA i ETA, koji nisu
muslimani, imaju više morala od onih koji su nedavno podmetnuli bombe po
metroima i autobusima Londona, a za koje se pretpostavlja da su muslimani, jer
kada oni postave bombu u Londonu ili nekom španskom gradu oni obavijeste
policiju kako nedužni svijet ne bi ginuo.
U svom ovom košmaru mene je obradovala činjenica da je velika većina britanskog
naroda svjesna da postupci bombaša ne predstavljaju učenje islama i da oni nemaju
podršku među britanskim muslimanima. Međutim, da bi takav stav, uistinu bio
zadržan neophodno je aktivnije uključivanje muslimana u isušivanju močvare
terorizma i njegovih uzroka zajedno sa svjesnim ljudima na zapadu koji su svjesni
opasnosti u koje neke sile žele da uvuku cijeli svijet.
Naravno, ekstremni desničarski pokreti iskoristili su priliku da iskažu svoj stav
prema strancima, prije svega muslimanima. Od njih dolaze provokacije i oni su ti
koji pale džamije i skidaju muslimankama mahrame i nikabe. Sestrama
preporučujem strpljenje. Ne smiju nasjedati provokacijama ekstremista. Uz
strpljenje neophodno je sve napade prijaviti policiji. Dugoročno muslimani i
muslimanke, posebno muslimanke koje nose hidžab i nikab moraju više raditi na
uključivanju u rad i korisne aktivnosti svoje uže i šire zajednice. Njihove komšije
moraju upoznati njihovo vjerovanje, moral, kulturu itd. Oni moraju uzeti učešća u
svim korisnim projektima i aktivnostima koje se vode u njihovoj užoj i široj
zajednici. Muslimani se moraju više otvoriti prema drugima kako bi sredina u kojoj
oni žive mogla upoznati njihove vrijednosti. Te vrijednosti moraju se pokazati u
praksi tako da ih vidi i osjeti sredina i zajednica u kojoj ima muslimana. To je po
meni pravi put. Nadalje, čini mi se da muslimani moraju biti malo glasniji u osudi
terorizma. Mi možemo razumjeti zašto neki muslimani to čine, ili zašto se to, možda
u većini slučajeva, muslimanima podmeće, ali postupke muslimana koji
beskrupulozno ubijaju nevine ljude nikako ne možemo pravdati i prešutjeti.
Naravno, uvijek treba naglasiti da je glavni uzrok uslovno rečeno “muslimanskom
terorizmu” nepravda i nasilje koje se čini muslimanima širom svijeta.
Gradonačelnik Londona Ken Livingston je to očito spoznao i zbog toga je neki dan
izjavio da je politika evropskih zemalja na Bliskom istoku izazvala terorizam u
Evropi. Isto tako, treba naglasiti da se terorističke aktivnosti vrlo često podmeću
muslimanima i da cilj tog podmetnutog terorizma nastojanje nekih centara moći da
izazove sukob između zapadne i islamske civilizacije. Muslimani moraju aktivno
raditi da te njihove namjere osujete.
Imam taxi firmu. Interesuje me da li na automobile koji su u taxi službi treba da dajem
zekat?
Ne, na automobile koji se koriste u bilo kom poslu ne daje se zekat, bilo za lični
prevoz, taxi, prevoz robe i tome slično. Na automobile se daje zekat samo ako su
predmet trgovine, dakle, ako su trgovačka roba.
Vi ćete davati zekat na zaradu koju taxi firma ostvari kada ta zarada dostigne nisab
i taj nisab ostvari predviđene uslove.
Da li je gluhonijema osoba dužna prakticirati propise islama?
Da, jeste! Kada gluhonijema osoba dostigne punoljetnost, dakle, kada postane
spolno zrela, postaje odgovorna za svoja djela i dužna je izvršavati propise islama
koji regulišu čovjekov odnos prema Allahu, dž.š, prema ljudima i prema živoj i
neživoj prirodi. Naravno, njena odgovornost je u okviru njenih mogućnosti i
sposobnosti, jer Uzvšeni Allah, naruđuje nam da Ga obožavamo onoliko koliko je u
našoj moći. (Vidi: Et-Tegabun, 16) Poslanik, s.a.v.s, je rekao: “... a kada vam nešto
naredim, uradite onoliko koliko možete.” (Buhari, Sahihul-Buhari, “Kitabuli’tisami bil-kitabi ves-sunne”, br. 6744)
Staratelj gluhonijeme osobe dužan je podučiti je propisima islama, ispravnom
vjerovanju i ibadetu, te propisima koji reguliraju međuljudske odnose i odnose
čovjeka prema živoj i neživoj prirodi, naravno u granicama potrebe gluhonijeme
osobe i njenih mogućnosti.
Ovom prilikom želim da podsjetim na našu obavezu i dužnosti prema gluhonijemim
osobama, bilo da smo roditelji, staratelji ili dio islamske ili društvene zajednice.
Mene je istinski obradovalo kada je za gluhonijeme osobe Islamska zajednica
pripremila Kur’an na brajlovom pismu. Smatram da je neophodno nastaviti raditi
na sličnim projektima. Predlažem da to bude projekat sličan projektu porodične
biblioteke koji je svojevremeno realizirao Visoki saudijski komitet. Molim Allaha,
dž.š, da nam pomogne da kao pojedinci i kao zajednica budemo na visini zadatka i
obaveze prema gluhonijemim osobama. Amin.
Dao sam rođenom bratu, iskusnom biznismenu, pedeset hiljada maraka da ih stavi u obrt
kojim se bavi. On je obećao da će mjesečnu zaradu od dvije hiljade, a koju je procijenio
na osnovu prethodnih pokazatelja, svakog mjeseca meni isplaćivati. Jedan komšija, koji
se razumije u biznis, kazao mi je da je to malo, ali to nije problem, jer mi smo braća, pa
ako nešto ode i na njegovu stranu meni će biti drago. Problem je što mi je hodža kazao da
je to kamata, pa me interesuje kako to može biti kamata kad će moj rođeni brat raditi s
mojim parama i meni davati dvije hiljade od zarade koju su moje pare ostvarile?
Da, to je čista kamata, i u tom pogledu islamska ulema je složna. Naime, prilikom
investiranja, gdje ima investitor, a to si u ovom slučaju ti, i onog ko upravlja
investicijom, a to je tvoj brat, što se u islamskom pravu zove kirad ili mudareba,
kad god se unaprijed odredi zarada u vidu nekog iznosa, pa makar to bio
minimalan iznos, to je čista kamata. Vaš dogovor (ugovor) nije ispravan sa
šerijatskog aspekta, jer se njime garantuje glavnica i garantuje dobitak od dvije
hiljade, bez obzira da li će brat zaraditi ili biti na gubitku.
Ta zarada ne bi bila kamata kada biste je dijelili u procentima kazavši da od
ukupne zarade ti dobivaš neki dio, recimo 70 posto, pa čak i cijelu zaradu. U isto
vrijeme, takav ugovor znači da će u slučaju gubitka investitor snositi posljedice u
pogledu glavnice, a upravitelj u vidu posla. Dakle, ti bi izgubio pare, a tvoj brat
posao.
U svom posjedu imam nekoliko stanova u različitim gradovima u Republici Hrvatskoj.
Te stanove sam iznajmio i ubirem značajne prihode. Da li sam dužan davati zekat na
njih?
Vi niste dužni davati zekat na te stanove, nego na ostvarenu dobit tj. kiriju kada ta
dobit dostigne visinu nisaba, i taj iznos bude u vašem posjedu jednu hidžretsku
godinu.
Na nakretnine, kao što su kuće, stanovi, automobili itd, daje se zekat samo ako su
predmet trgovine, tj. ako ih je čovjek nabavio s namjerom da sa njima trguje.
Kada čovjek zakasni na namaz za imamom, hoće li učiti naglas prilikom nadoknađivanja
propuštenih rekata u namazima u kojima se uči naglas, kao što je sabah-namaz?
Ispravno je i jedno i drugo. Međutim, s obzirom da u džamiji ima onih koji
klanjaju, učenje naglas bi ih, vjerovatno, dekoncentrisalo. Zbog toga smatram da je
bolje, u takvoj situaciji, učiti u sebi.
Da li nekretnina koju je čovjek kupio s namjerom da je za sebe zadrži ili nekom pokloni,
pa nakon kupovine promijeni mišljenje i odluči da je proda postaje trgovačkom robom i
time predmetom zekata?
Smatram da je za sticanje statusa trgovačke robe potrebno da osoba pored
aktivnosti kupovanja te robe u startu ima namjeru da s njom trguje s ciljem
postizanja zarade. Dakle, potrebno je da kod kupovine neke robe kupac ima
namjeru da s tom robom trguje. Ukoliko taj uslov ne postoji kupljena roba ne
smatra se trgovačkom. Ona ne može naknadno taj status steći. Ona zadržava status
netrgovačke robe sve dok se nalazi u vlasništvu osobe koja nije imala namjeru kod
kupovine da ta roba bude trgovačka, tj. da s njom trguje. Koliko se sjećam nekom
sam u telefonskom razgovoru na upit da li je na kuću koju je oglasio na prodaju
prije nekoliko mjeseci dužan dati zekat odgovorio potvrdno. Možda sam taj odgovor
objavio i u Novim horizontima. Taj odgovor sada smatram pogrešnim i želim ovom
prilikom da ispravim tu grešku. Dakle roba ili nekretnine koje koristimo ne postaju
predmetom zekata kada odlučimo da ih prodamo. Samo one robe i nekretnine
smatraju se trgovačkom robom kada se kupuju za tu namjenu.
Prema tome, promjena namjere nakon kupovine ne mijenja status robe u
spomenutom slučaju, ali mijenja u suprotnom. Recimo da osoba ima namjeru kod
kupnje da s tom robom trguje pa se poslije odluči da tu robu zadrži za sebe ili
pokloni. S tom odlukom ta roba prestaje biti trgovačka, pa prema tome i obaveza da
se na nju daje zekat, a Allah, dž.š, najbolje zna.
Odnedavno sam se počeo družiti s jednim čestitim muslimanom. Međutim, iznenadio me
svojim tumačenjem jednog hadisa za koji znam da se nalazi u Buhariji. U tom hadisu
stoji da kad Allah, dž.š, zavoli Svoga roba biva njegovim sluhom kojim sluša, njegovim
vidom kojim gleda, njegovom rukom kojom radi i njegovom nogom kojom hoda. On je
rekao da se Allah dž.š, sjedini s takvim čovjekom. To tumačenje je prožeto panteizmom
koji se u islamu karakteriše kao širk. Molim da mi na primjeru ehli-sunnetske tradicije
pojasnite tumačenje tog hadisa .
Spomenuti hadis nalazi se u Buharijinoj zbirci. Buharija ga prenosi od Ebu
Hurejrea koji kaže da je Poslanik, s.a.v.s, kazao kako je Allah, dž.š, rekao: “Ko se
neprijateljski odnosi prema mome evliji Ja mu objavljujem rat. Moj rob se ne može
ničim dražim Meni približiti od onog što sam mu stavio u dužnost. Moj rob će
ustrajati u činjenju nafila (neobaveznih dobrih djela, kao što su dobrovoljni namazi
itd, prim. prev.), tako da ću ga zavoljeti, a kada ga zavolim biću njegovim sluhom
kojim sluša, njegovim vidom kojim gleda, njegovom rukom kojom radi i njegovom
nogom kojom hoda. Ako od Mene zatraži, sigurno ću mi dati, ako zatraži zaštitu
pružit ću mu je. Moji izaslanici se ni u čemu nisu više dvoumili, u onom što Ja
radim, od uzimanja duše vjernika koji prezire smrt, a Ja prezirem da mu nešto loše
učinim.” (Buhari, Sahihul-Buhari, “Er-Rikak”, br. 6021)
Tumačenje tvoga prijatelja je pogrešno, jer sa sigurnošću možemo kazati, pošto za
to postoje nepobitni dokazi, da je Allah, dž.š, uzvišen u odnosu na svoja stvorenja,
bilo da se radi o ljudima, Zemlji ili nebesima. Allah, dž.š, za Sebe kaže da je na
Aršu, da je iznad (fevk) stvorenja, iznad nebesa. Kakvoću i suštinu tog fevkijjeta mi
ne pokušavamo tumačiti, jer jedini način da o tome nešto saznamo jeste objava, a
pošto u objavi nema detalja ehli - sunnetska ulema o tome ne razmatra podrobnije.
Imam Malik je u tom pogledu dao divan odgovor, kada je o istivau (koji u sebi
sadrži značenje fevkijjeta) kazao da istiva ima poznato značenje (u arapskom
jeziku), da je kakvoća nepoznata, pitanje o njemu novotarija, a vjerovanje u njega
vadžib. (Vidi: Senedi, Šerh Sunen Ibn Madže, hadis br. 177)
Prema tome, ehli - sunnetsko vjerovanje nespojivo je s teorijom panteizma, tako da
je tumačenje spomenutog hadisa tako da se Allah, dž.š, sjedini s dobrim čovjekom
(evlijom) totalno pogrešno.
Posmatrajući spomenuti hadis, u okviru općih učenja islama, razumijemo da on,
ustvari, govori o stanju koje vjernik postiže i dostiže, prije svega čuvanjem od
grijeha, jer riječ abd to podrazumijeva, a potom činjenjem dobrih djela, obaveznih i
dobrovoljnih. Kada se vjernik kloni harama, izvršava obaveze, radi što je dužan, pa
poslije toga ustraje u činjenju dobrih djela koja nije obavezan činiti, njega Allah,
dž.š, zavoli i pruži mu Svoju podršku u svakom pokretu, tako da ta osoba uvijek
čini dobro, jer joj Allah dž.š, pomaže u donošenju ispravne odluke u svim
situacijama. Vidimo da ta osoba sluša samo ono u čemu je dobro. Od nepotrebnog
ili ružnog govora ona odlazi, ili se isključuje pa ga ne sluša, iako do njenih ušiju
takav govor dopire. Ona gleda samo što je halal gledati. Kada se pred njenim očima
pojavi haram ona obara svoj pogled. Svojim rukama ona radi samo halal, svojim
nogama ide samo prema halalu. Njene noge ne nose je ka haramu niti jedan korak.
Takva osoba je evlija, dakle, osoba koju Allah, dž.š, posebno voli i zbog toga joj
molbe uslišava. Takva osoba, naravno ne moli i ne traži ono što je grijeh, ili što nije
u skladu s Allahovim, dž.š, općim zakonima. Allah, dž.š, prosvijetli njen um pa ona
pita samo ono što dolikuje da se pita Uzvišenog Stvoritelj i od Njega traži. To je
Allahova, dž.š, evlija na Zemlji. Nju možemo prepoznati po tome što uvijek dobro
čini, što ne griješi, a kada napravi neku grešku istog momenta se pokaje, i uz sve to
dove joj bivaju uslišane.
Kako komentarišete indolentan odnos ženskih udruženja, a posebno onih sa
feminističkim predznakom, u pogledu pornografije i ostalih vidova trgovine ženskim
tijelom?
Nisu sva udruženja u tom pogledu ista. Primjetno je da su mnoga postala svjesna
savremenog ropstva u kome žena ima glavnu ulogu. Doduše, mnoga još uvijek,
svjesno ili nesvjesno, kroz takozvanu borbu za ženska prava i izjednačavanje žene s
muškarcem ženu guraju u savremeni vid ropstva. U tome danas ponajviše učestvuju
oni koji stoje iza projekata koji promovišu ravnopravnost među spolovima (Gender
equality).
Način na koji oni postavljaju pitanje ženskih prava i projekti na kojima uzimaju
ogromne pare, usmjereni su, kako se meni čini, poprilično pogrešnim pravcem. Oni
svoju aktivnost usmjeravaju ka oslobađanju žene od porodičnih i bračnih obaveza
pretvarajući je u robu koja se kupuje i prodaje na modnim pistama, u barovima,
javnim kućama...
Projekti gendera bi trebalo, prije svega, da se bave pitanjem uskraćivanja prava
ženi da bude majka, da bude supruga, da bude stožer porodice i garancija društvu
da će imati mlad i zdrav podmladak. Smatram, da se u tom domenu, uistinu, najviše
krše prava žene.
Prilikom upoznavanja sa svojom sadašnjom suprugom rekla mi je da ju je kao dijete
silovao jedan rođak te da je imala odnos s jednim momkom i oženjenim muškarcem.
Uzeo sam je za ženu nakon što je kazala da se pokajala i pošto sam vidio da klanja, posti
itd. I ja sam u mladosti počinio jedanput nemoral s prostitutkom i djevojkom koju sam
mislio oženiti. Pokajao sam se, elhamdulillahi, i želim da živim moralnim životom. U
braku smo godinu dana i sve je uredu. Brak mi je donio sreću i rahatluk. Lijepo se
slažemo i volimo. Trudna je i uskoro treba da se porodi. Ona hoće da se pokrije i vidim je
često kako nakon namaza plače, svaki dan uči Kur’an i prema meni je izuzetno dobra.
Međutim, kako smo se, živeći zajedno, upoznavali, saznao sam da je ona daleko više
nego što mi je rekla prije braka činila blud i živjela u nemoralu. Došao sam do saznanja
da je bila sa više od deset ljudi. Doduše, ona kaže da je s njima imala samo oralni odnos,
ali to u meni još više izaziva nelagodu i stid kad te ljude vidim, a viđam ih svakodnevno
jer živimo u istom mejstu. Stid me je kad se s njima susretnemo. U meni se pojavila
ljubomora i želja za razvodom. Činjenica da mi je slagala u meni izaziva sumnju da je laž
i to što mi sada govori. Ne znam šta da radim. S jedne strane, ona je, uistinu, dobra prema
meni. Čini mi se da se uistinu pokajala, želio bih da naše dijete ima babu i mamu koji
žive skupa, bojim se da ako se od nje razvedem budem uzrok da ona krene starim putem,
nakon što se pokajala i krenula putem islama, a, ipak, ta sumnja, ljubomora i sve ostalo
me tjera na razvod. Šta mi savjetujete da uradim u ovoj situaciji?
Iz kur’anskih tekstova razumijemo da treba, prilikom formiranja bračnih
zajednica, voditi računa da supružnici budu slični, jer sličnost pomaže u
harmonizaciji bračne zajednice. Meni se čini da si ti sličan svojoj supruzi kada je
vanbračni život u pitanju. Oboje ste imali vanbračni život, tako da ste u tom
pogledu isti. Nadalje, oboje ste se pokajali, jer koliko sam razumio, ona je, od kako
ste u braku vjerna, a vjernost razumijem i sa tvoje strane, tako da nema smetnje da
dok ste vjerni jedno drugom budete u braku. Treće, radi djeteta treba da u braku
ostanete, jer ako se razvedete dijete nikada neće osjetiti roditeljski dom. Prema
tome, preporuka je da svoje pokajanje za nemoralan život često potvrđujete, da se
zahvalite Allahu, dž.š, što više ne živite tim nastranim životom, da jedno drugom u
toj zaštiti pomognete. Što se svega ostalog tiče, budite svjesni da posljedice grijeha
morate osjetiti, barem na dunjaluku, jer grijeh ostavlja tragove. Međutim, sada je
bitno da vaše pokajanje bude iskreno, da u tome ustrajete i da jedno drugom u tome
pomognete, jer oboje znate šta je grijeh i imate u tom pogledu isto iskustvo. Možda
je rješenje da se preselite u drugo mjesto boravka kako ne biste viđali osobe koje ne
želite vidjeti. I, na kraju, ako je pokajanje iskreno, a Allah, dž.š, prašta kada se
čovjek iskreno pokaje, nemojte razmišljati o prošlosti, nego o budućnosti. Molim,
Allaha, dž.š, da vam pomogne u dobru.
Da li će proživljenje poslije smrti biti tjelesno ili duhovno, ili i tjelesno i duhovno?
Stav učenjaka ehli sunneta vel-džema’ata je da će čovjek biti proživljen dušom i
tijelom. Da proživljenje neće biti samo duhovne prirode jasno govore riječi Kur’ana
u suri Ja-Sin koje eksplicitno kažu da će kosti biti proživljene: “Kako čovjek ne vidi
da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik, i Nama navodi
primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: “Ko će oživjeti kosti, kad budu
truhle? ” (Ja-Sin, 77-78)
Da se radi o proživljenju samo duše, kosti u ajetu ne bi bile spomenute.
Koristim se prilikom da istaknem da termin “proživljenje duše” koji se često koristi
nije adekvatan s obzirom da duša ne umire, umire tijelo njenim izlaskom, kao što će
oživjeti njenim povratkom u njega na Sudnjem danu. Duša ne umire, ona samo
mijenja svoje mjesto boravišta.
O samom proživljenju tijela govori Poslanikov, s.a.v.s, hadis od Ebu Hurejrea, r.a:
“Između dva puhanja (u rog) je četrdeset.’ Upitan je: ‘Četrdeset dana?’ ‘Ne’,
odgovorio je. ‘Četrdeset mjeseci’? ‘Ne’, odgovorio je. ‘Četrdeset godina’? ‘Ne’,
odgovorio je. ‘Zatim će’, nastavio je, ‘Allah s neba spustiti kišu i oni će (ljudi) iznići
kao što biljke niču. Čovjek sav istruhne osim jedne kosti a to je trtična (Coccyx). Od
nje će ljudi biti sastavljeni na Sudnjem danu.” (Buhari, Sahihul-Buhari, “Kitabu
tefsiril-Kur’ani”, br. 4554)
Moj cimer i ja studiramo na filozofskom fakultetu, ja bosanski a on filozofiju. Obojica,
hvala Allahu, dž.š, prakticiramo islam. Međutim, vrlo često ne možemo se složiti u nekim
pitanjima. Zadnje pitanje o kojem nismo mogli naći zajedničku riječ bilo je u vezi s
vjerovanjem u proživljenje poslije smrti. On vjeruje u proživljenje, ali tvrdi da se može
biti musliman i bez vjerovanja u proživljenje. Po njemu je dovoljno da bi se bilo u islamu
vjerovati u Allaha, dž.š. Ja sam čvrst u svom stavu da se ne može biti musliman bez
vjerovanja u svih šest imanskih šarta koje učimo u mektebu. Molim da mi pomognete da
razuvjerim svoga cimera i da mu zajednički pomognemo da ispravi svoje pogrešno
vjerovanje. On je jako dobar čovjek, dobar kolega i brat. Unaprijed hvala.
Očito je da su neki pravci u filozofiji djelovali na vašeg cimera. Molim Allaha, dž.š,
da naši napori i savjeti budu od pomoći kako bi on korigovao svoje shvatanje.
Pitanja u vezi s imanom (ispravnim verovanjem u Allaha, dž.š.) sasvim su jasna. U
mnogim vjerodostojnim hadisima o imanu se jasno govori. Možda je najpoznatiji
onaj koji govori o tome kako je Džibril došao Poslaniku, s.a.v.s, u ljudskom obliku i
u prisustvu ashaba pitao ga o islamu, imanu i ihsanu. U tom hadisu jasno je kazano
da je iman vjerovanje u Allaha, dž.š, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove
poslanike, Sudnji dan i vjerovanje da se sve, dobro i zlo, događa s Njegovom voljom
i određenjem.
Treba naglasiti da bi bez vjerovanja u proživljenje poslije smrti većina islamskih
propisa izgubila svoj smisao. I naš život izgubio bi smisao. Uzvišeni Allah, kaže:
“Smatrate li da smo vas bez svrhe stvorili i da se Nama nećete vratiti?!” (ElMu’minun, 115)
Upravo oni koji imaju negativan odnos prema islamu puno rade na promociji ideje
da se može biti musliman bez vjerovanja u Sudnji dan i proživljenje poslije smrti.
To su podmetanja muslimanima i oni toga treba da budu svjesni.
Upravo vjerovanje da će čovjek biti proživljen, da će na budućem svijetu biti
nagrađen za dobra djela i kažnjen za loša podstiču čovjeka da sebe kontrolira u
dunjalučkom životu, da se kloni zabranjenog i nastoji činiti ono za što će biti
nagrađen. To vjerovanje vjerniku daje sigurnost, daje mu nadu, jer je to put do
potpune pravde i postizanja vječne sreće i zadovoljstva. Kako bi musliman podnio
dunjalučke teškoće u nastojanju da ostvari pravdu i dobrobit sebi i ljudima da nije
čvrste vjere da će za to biti nagrađen na ahiretu. Ta nagrada ne bi mogla da se
ostvari bez proživljenja.
I na kraju želim da naglasim da nevjerovanje u Sudnji dan i proživljenje, dakle,
nevjerovanje u nagradu i kaznu ruši cijeli koncept islama. Njime se gubi smisao
vjerovanja u Allaha, dž.š. Prema tome, bez vjerovanja u Sudnji dan, proživljenje,
nagradu i kaznu na ahiretu ne može se biti musliman.
Da li bijelo pranje, tj. bijela tečnost koja se pojavljuje kod žene između dvije
menstruacije, kvari abdest?
Na to pitanje sam već odgovarao u Novim horizontima, ali zbog čestih pitanja na tu
temu želim još jednom da istaknem da se bijelo pranje ne smatra nečistoćom te da
njegova pojava ne kvari abdest. Da se to smatralo nečistoćom Poslanik, s.a.v.s, bi to
sigurno objasnio.
Moj prijatelj planira ići na hadž. Međutim, on ima tetovažu ne lijevoj nadlaktici.
Uklanjanje te tetovaže putem lasera košta više od petnaest hiljada franaka, tako da
ukoliko bi to uradio ne bi mogao ići na hadž. Šta mu savjetujete?
Tetoviranje se ubraja u velike grijehe. Poslanik, s.a.v.s, je to izričito zabranio kada
je rekao da je Allah, dž.š, prokleo one koji se tetoviraju. (Vidi: Buhari, SahihulBuhari, “Kitabul-libas”, br. 5481) Međutim, počinjeni grijeh ne smije čovjeka
sprečavati u dobru, jer to bi bila nova šejtanova pobjeda.
Zbog toga savjetujem budućem hadžiji da shvati da je tetoviranjem počinio grijeh,
da se pokaje Allahu, dž.š, da čvrsto odluči da taj grijeh više neće raditi i da će, kao
znak te čvrste odluke, čim se vrati s hadža, tragove tog grijeha otkloniti. Za vrijeme
dok bude obavljao hadž preporučujem mu da taj dio tijela drži pokrivenim i neka
se i mene sjeti lijepom dovom na Arefatu.
Može li žena u sedmom mjesecu trudnoće postiti ramazan?
Žene su u tom pogledu različite. Neke mogu, a neke ne mogu. Uglavnom, one kojima
post neće smetati da normalno iznesu trudnoću i neće omesti dijete u razvoju
preporučuje se da poste, u suprotnom, preporučuje se da ne poste, ali moraju
kasnije, kada se ukaže prilika, da propuštene dane naposte. Savjet u tom pogledu
treba uzeti od stručnog ljekara kojem se vjeruje. U skladu s odgovorom stručnog i
povjerljivog ljekara bit će i moj ogovor na ovo pitanje.
Kako da dam zekat na dionice koje imam u jednoj firmi s obzirom da cijena dionica na
tržištu varira i svaki dan je drugačija?
Rješenje je da jedan dan u godini odrediš za inventuru svojih dionica. Na vrijednost
koju tvoje dionice budu imale taj dan dat ćeš na ime zekata 2,5 posto.
Na internetu postoje sajtovi na bosanskom koji huškaju muslimane protiv muslimana.
Vjerovatno iza tih sajtova stoje takozvani tekfir džemati. Da li mi je dozvoljeno obarati
takve sajtove?
Smatram da se protiv argumenata treba boriti argumentima. Ti sajtovi odnosno
džemati za svoje stavove nude argumente, tako bih ti preporučio da se i ti boriš
argumentima, ne rušenjem njihovih stranica.
U vrijeme kad sam se bila udaljila od učenja islama kupila sam djeci štene. Ono je
poraslo u velikog psa koji sada živi s nama u stanu. Stan je velik, a pas živi u predsoblju i
ne ulazi u dnevni boravak i sobe za spavanje. S obzirom da smo se navikli na njega, da
smo ga mi odhranili i dresirali, meni i djeci bi se bilo teško rastati s njim, mada postoji
mogućnost da ga damo u dom. Šta da radim, da li u moju kuću ulaze meleki i da li mi je
namaz ispravan?
Namaz ti je ispravan, ali meleki, po slovu vjerodostojnog hadisa ne ulaze u vaš stan,
bez obzira što je pas u predsoblju. Psa je dozvoljeno držati van prostora u kom
čovjek stanuje, pod uslovom da pas služi za čuvanje kuće, kao vodič za slijepca i
tome slično. Moja preporuka je da psa daš u dom, a da vrijeme i novac koje si
trošila na psa posvetiš svojoj djeci ili nekoj iznemogloj osobi u komšiluku. Djeci
kupi akvarij s ribama o kojim će se djeca brinuti.
Radim u državnoj firmi u Njemačkoj na odjelu za zapošljavanje. Desi se da dobijem
dosje od nekoga koga lično poznajem i za koga znam da je dao lažne podatke i da vara.
Naprimjer, da muž i žena navedu da žive odvojeno kako bi dobivali veće beneficije, a oni
žive zajedno u braku itd. Po njemačkom zakonu dužna sam da sumnjive slučajeve
prijavim. Da li sam dužna, po šerijatu, da to učinim s obzirom da takvi dosjei kada bi
došli u ruke kolegice koja radi pored mene ne bi bili sumnjivi i ne bi bili prijavljeni jer
moja kolegica ne poznaje te osobe?
Prije svega, želim da naglasim da ono što se ljudi dogovore, zakone o kojima se
slože, a koji reguliraju odnose među ljudima i uspostavljaju red na zemlji ustvari su
šerijat za muslimana i musliman ih je dužan poštivati, posebno imajući u vidu da se
musliman, uzimajući vizu ili potpisujući ugovor o radu, obavezao da će se tih
zakona pridržavati. Ukoliko neke zakone musliman ne može prihvatiti onda neka ne
preuzima obavezu i neka ne prihvata ono što mu kao muslimanu nije dozvoljeno.
Musliman je dužan držati se datih obećanja i izvršavati date ugovore, isto kao što
mu je zabranjeno pristajati da čini ono što je za muslimana grijeh.
S obzirom da je islam zabranio varanje, dužna si da sumnjive slučajeve prijaviš.
Time ćeš pomoći tim osobama da se sačuvaju grijeha, jer ukoliko dobiju beneficije
koje po zakonu ne zaslužuju, one bespravno uzimaju tuđu imovinu. Imovina koju bi
na taj način dobile bila bi ista kao da je ukradena.
Ti kao uposlenik na tom mjestu znaj da si se potpisivanjem ugovora o radu
obavezala da ćeš raditi po zakonu koji nalaže da oni koji varaju budu spriječeni u
tome. Nemoj kršiti dato obećanje! Musliman se mora držati datih obećanja koja
nisu grijeh, a otkrivanje onih koji varaju i nepravedno uzimaju tuđi imetak ne samo
da nije grijeh nego je obaveza muslimanu.
Imam puno briga koje mi se vrte u glavi, posebno kada počnem klanjati. Molim da mi
pomognete da se riješim tih briga i skrušeno obavljam svoj namaz.
Namaz je drugi stub islama. Ta činjenica jasno govori o značaju namaza u životu
muslimana, posebno ako imamo u vidu da islam obuhvata kompletan čovjekov
život. Prema tome, u kompletnom čovjekovom životu, radu i aktivnostima namaz bi
trebalo da ima tako visoku poziciju. Naravno, tako visoka pozicija zahtijeva visoku
pažnju i odgovornost. Zbog tako visokog značaja može se očekivati da šejtan koji je
dobio dozvolu od Allaha, dž.š, da zavodi čovjeka na stranputicu do Sudnjeg dana
posebno usmjerava svoje djelovanje na remećenje namaza koji čovjek obavlja. Tu
aktivnost može primijetiti svako ko ispravno klanja namaz. U hadisu koji prenosi
Ebu Hurejre, r.a, stoji da je Poslanik, s.a.v.s, rekao da čovjeku, kada počne klanjati,
dođe šejtan i počne ga podsjećati na mnogošta, govoreći mu: “Sjeti se toga, sjeti se
toga, sve ono čega se nije mogao sjetiti, tako da čovjek dođe u situaciju da ne zna
koliko je klanjao.” (Buhari, Sahihul-Buhari, “Kitabul-ezani”, br. 573) Želim da
istaknem da sve dok čovjek primjećuje takvo nastojanje - to je dobar znak. To je
znak da ga šejtan nije napustio, da se još uvijek s njim bori i da nastoji da ga zavede
i da je čovjek, sve dok može da se suprotstavi i odbaci njegove spletke, na pravom
putu. Ono što je u svemu najznačajnije je da čovjek bude svjestan da takvo
šejtansko djelovanje postoji, da ga može prepoznati i da mu se može snagom svoga
imana suprotstaviti. Namaz se sastoji iz forme i prisustva misli u izvršavanju tih
formi, te svijesti da je čovjek u namazu u direktnom obraćanju i konverzaciji s
Allahom, dž.š. Dakle, namaz nije samo skrušenost, mada je skrušenost rezultat
svijesti da se čovjek obraća Stvoritelju nebesa i Zemlje pred Čijom veličinom čovjek
mora izraziti pokornost i skrušenost.
Šejtan čovjeka napada tamo gdje je čovjek najslabiji, gdje mu je gard najniži. On
iskorištava tvoje brige i donosi ih u tvoje misli kad počeneš klanjati. Preporučujem
da se oslobodiš tih briga na način da poslove koje radiš uradiš onoliko koliko možeš,
na najbolji način, potom da se osloniš na Allaha, dž.š, moleći Ga da ti dā ono što je
najbolje i, na kraju, da budete zadovoljni s Allahovom, dž.š, odredbom i da budete
Njemu zahvalni. Takav odnos će ti, u svim situacijama, donijeti pozitivan rezultat,
kako na dunjaluku tako i na ahiretu.
Kada klanjač primijeti da su mu misli odlutale, da nisu u namazu, neka ih vrati u
okvir namaza učeći isti’azu (e’uzu billahi minešejtanirradžim), bez obzira u kom se
položaju u namazu nalazio.
Na osnovu ličnog iskustva, smatram da je najvažnije da čovjek ulaže, u svakom
namazu, potrebni napor da odbaci šejtansku vesvesu, da izvrši propisanu formu
namaza ne pretjerujući u formalizmu, da svojim mislima i svojim duhom bude
svjestan namaza u kom se nalazi, svjestan da se obraća direktno Allahu, dž.š.
Smatram da je pretjerivanje u formalizmu šejtanski trik, jer ako čovjek koncentriše
svu svoju pražnju samo na tu formalnu stranu-razmišljajući da li je svaki pokret i
stav bio u skladu s perfektnom formom-tada će njegovo prisustvo u namazu biti
ograničeno i namaz manjkav.
I, na kraju, želio bih da se, kad je namaz u pitanju, koristimo izrazom prisustvo u
namazu, da insistiramo na tome da klanjač bude prisutan u namazu. Čini mi se da
taj izraz najbolje ocrtava suštinu čovjekovog odnosa prema namazu i stanja u kom
treba biti dok obavlja namaz.
Na brodu na kom plovim i radim ima deset muslimana. S obzirom da jedan od njih zna
klanjati džumu kao imam, predložio sam da klanjamo džumu petkom kad smo na pučini.
Kapetan broda nam je dozvolio. Kopka me to što jedan od nas deset neće da nam se
pridruži, govoreći da mi nismo obavezni klanjati džumu. Molim za pojašnjenje.
Dok ste na brodu koji plovi treba da klanjate podne-namaz, a ne džumu. Ispravnost
džume u vašoj situaciji je upitna bez obzira što imate čovjeka koji zna džumu
klanjati kao imam. Naime, džuma-namaz propisana je onima koji žive u naseljenim
mjestima, selima i gradovima, koji nisu poput nomada u stalnom pokretu.
Zašto kažem da je ispravnost vaše džume upitna? Zbog toga što Poslanik, s.a.v.s, na
svojim putovanjima nije klanjao džuma-namaz, nego podne, tako da vaš postupak
nije u skladu s tom praksom.
Savjetujem vam da, dok ste na brodu koji plovi, klanjate podne-namaz, po
mogućnosti u džematu, a kada se brod usidri i vi izgubite status putnika – da
klanjate džumu.
Jedan ugledni šejh u Saudijskoj Arabiji upitan je da li se zekat može dati studentima i on
je napravio razliku između studenata koji studiraju šerijat i onih koji studiraju druge
znanosti, rekavši da se prvima može dati a drugima ne može. To me je jako iznenadilo i
pogodilo, jer ja ne studiram šerijatski fakultet, a da bih priveo kraju svoje školovanje
pomoć mi je jako potrebna. Volio bih da mi kažete da li je šejh u pravu.
Ne znam na koje argumunte se šejh oslonio kada je dao dotični odgovor. Međutim,
imam osjećaj da se, bez obzira na koje dokaze se oslonio, oni ne mogu održati pred
jednim argumentom, a to je da ummet, zajednica treba različite vrste usluga i da je
dužan da sve vrste osigura tako da članovi ummeta, dakle, studenti imaju pravo da
studiraju, tj. pripremaju se da rade bilo koju vrstu usluga. Sve dok je to za što se
student školuje halal, on ima isti status s ostalim. Prema tome, svi studenti su u
pogledu zekata isti. Ne gleda se u to koju struku student studira, nego da li je ta
struka halal, tj. korisna ljudima i da li je student takvog imovnog stanja da mu se
može dati zekat, a Allah, dž.š, najbolje zna.
Firma moga babe je bankrotirala i on se našao u velikim dugovima. Mogu li zekat dati
svome babi da njime otplaćuje dug?
Pravilo je da se rodbini koju je čovjek dužan izdržavati ne može dati zekat, ali to se
odnosi na situaciju kada taj zekat biva namijenjen za izdržavanje. Dakle, ako bi tvoj
zekat tvoj babo koristio za svoje izdržavanje tada mu ga ne bi mogao dati. Međutim,
ako će on zekat koji mu daš usmjeriti na vraćanje dugova, tada mu možeš dati, a
Allah, dž.š, najbolje zna.
Poštovani brate u islamu, u braku sam deset godina. Intimni život mi je veoma loš
(nikakav) pošto se desi, ako se desi, jednom u dva tri mjeseca. Moja supruga se pravda
tvrdnjom da ona za tim nema nikakve potrebe. Ona tvrdi da je intimni život za brak
nebitan, a meni preporučuje samozadovoljavanje, što sam ja, dragi i poštovani brate
počeo prakticirati, jer ako to ne uradim budem nervozan i ljut. Molim da mi odgovorite
da li je grijeh to što radim?
Obaveza supružnika je intimni odnos u granicama potrebe, dakle, da i obje strane
budu zadovoljne. Samo na taj način supružnici pružaju zaštitu jedno drugom, a
brak je ihsan, što jasno ukazuje na zaštitu koja čovjeka sprečava od grijeha pošto
nakon te zaštite nema potrebe da ide u grijeh. Uzvišeni Allah kaže da su muž i žena
jedno drugom odjeća, što opet aludira na zaštitu. (Vidi: El-Bekare, 187) Suprugu
koja bez razloga odbija intimni odnos meleki proklinju sve do zore. Poslanik, s.a.v.s,
veli: “Kada muž pozove suprugu u postelju i ona odbije, meleki je proklinju do
zore.” (Buhari, Sahihul-Buhari, “Bedul-halki”, 2998.
Prema tome, tvoja supruga čini veliki grijeh. Ona griješi prema tebi pošto ne
ispunjava dio bračnog ugovora i to onaj najvažniji dio koji podrazumijeva pravo i
obavezu na intimni odnos.
Kod žena je česta pojava, posebno u ovom našem vremenu, vremenu javnog
nemorala i nezdravog života, da postanu frigidne i da nemaju potrebu za intimnim
odnosom niti bilo kakav osjećaj prema tome. Međutim, to supruzi ne može biti
opravdanje da ne ispuni svoju bračnu obavezu. Svjesne žene koje imaju taj problem
glume svojim muževima i ispunjavaju njihove potrebe. To je način da se sačuva
brak i tu glumu smatram opravdanom tako da ne predstavlja zabranjeno
licemjerstvo.
I, na kraju, tvojoj supruzi preporučio bih da izvrši svoju obavezu i da ima
razumijevanje za tvoje potrebe, a tebi da, ako se stanje ne popravi, oženiš još jednu i
da to supruzi odmah najaviš. Samozadovoljavanje nije rješenje. To je rješenje u
situaciji kada čovjek nema mogućnosti za ženidbu, a jedino na taj način može se
sačuvati od bluda pošto mu druge metode, kao što je post, ne pružaju dovoljnu
zaštitu.
Još da napomenem da do sada, a na osnovu onog što sam pročitao u tvome pismu,
nisam naišao na veći primjer strpljivosti, brige i razumijevanja muža prema supruzi
u situaciji kada ona nema nikakvog razumjevanja prema njemu kada je intimni
odnos u pitanju. Neka ti je Allah, dž.š, na pomoći.

VDJE (letak br.369)!

Voda u životu i kulturi muslimana, 1. dio

Ispravna Božija vjera - PDF

O odabranim danima i noćima

islamska vjeronauka za ii razred skripta

Untitled - Islam Land

Pitanja i Odgovori – Mektebska Nastava za Prvi Stupanj

Untitled - Islam Land

zbirka prica tekst

. tajna se duže pamti nego jasna istina. Znaš li šta je najljepše u

Tekst 1 ČOVJEK KOJI JE PREZIRAO STROJEVE Kada je Cekung

Pitanja za pismenu provjeru znanja iz kolegija: Etika u

Isa.a.s - Islam Land

SJEĆANJE NA PROFESORA NIJAZA ŠUKRIĆA Nijaz Šukrić, četvrto

Ti na putu gospodara svoga pozivaj mudro i

TRI OSNOVNA NAČELA "El

Allahova jednoća u božanstvenosti

Iman i islam pdf

Ovdje - Centar za napredne studije

zadnjih 21 sura – TRANSKRIPCIJA I PREVOD

Prijevod Kur`ana - Medžlis Islamske zajednice Split

Odbrana osnove dina i šejhul-islama od tvrdnji nosioca neznanja