Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik Crteži i slike Mirne Putica 2 Portret - dekompozicija Anatomija ljudskog stopala - tonsko vrednovanje jednom bojom Akt - po predlošku Luciana Freuda Mrtva priroda - komplementarni odnosi boja Poštovano čitateljstvo... Pisac će uvijek napraviti dobro djelo, ako ima inspiraciju i vrijedan materijal. A novinar će napraviti dobru vijest, ako ima oštro pero i prepoznaje vrijeme u kojem živi. Ove nam godine nije nedostajalo ni jednog ni drugog materijala. Našu malu „redakciju“ zatrpali su literarni radovi naših učenica. Pristizali su tekstovi o dojmovima s maturalnih putovanja, Domijada, nagradnih putovanja i sl. Provodili smo ankete meñu učenicama o Europskoj Uniji, prisjećali se Vukovara i dotakli showbiza. Sve u svemu radilo se punom parom. Odgajateljice su bile te koje su nastojale da sve stigne na vrijeme. Prolistajte naš „Ludus“ i nadamo se da ćete naći ponešto za svakoga od vas. Vaše urednice ZA IZDAVAČA Marica Pendo, prof. Glavna i odgovorna urednica Marija Urñević Grafička urednica Tihana Kovačević Uredništvo: Andrea Palunko Martina Andrović Mala izložba ..................................2 Domijade.........................................4 U Domu i oko njega Hvar - domaćin uspješnih prezentacija turističke kulture Hrvatske...........6 “Igra prijestolja” u Dubrovniku ......7 Ipak ZA............................................8 Bacanje hrane ................................10 Šipan i Šipanke ..............................11 Snijeg na jugu ................................12 Kako pomaže ekološka radionica .13 Kviz meñu domovima ...................13 Maturantice Hvala za sve ..................................14 Maturalna večer .............................14 Maturalna putovanja ......................15 Maturantice 2011./2012. ................16 Državna matura s “umjetničkog motrišta” ........................................18 Državna matura .............................18 Moja matura ..................................19 Lidrano .........................................20 Literarni odbair ...........................22 Sjećanja Vukovar 20 godina poslije ............24 Dragi Vukovarče ...........................24 Vukovar nije samo grad ................25 Putositnice Budimpešta ....................................26 Makedonija - zemlja kulturno-povijesnih ljepota i gostoljubivih ljudi..27 Zabavni kutak Zvjezdana prašina ..........................28 Modni fetiš ....................................29 Muško-ženska prijateljstva ............30 Nossa, nossa ..................................31 Nikoleta Peškura Mirna Putica Crteži i slike Mirna Putica Autorice tekstova: Petra Market, Nikoleta Peškura, Tihana Kovačević, Marija Urñević, Andrea Palunko, Ljubica Čumbelić, Lea Hasan, Tea Poljanić, Valentina Perušina, Kristina Violić, Mirna Putica, Ivona Pinčević, Martina Andrović, Branka Milin, Jelena Andričević, Maja Prović, Jelena Brajović, Matea Perić, Ana Vojvoda, Maria Bačić, Lea Lazerević Na rad poticale: Lenka Jadrušić, prof. Marina Bobić, prof. ðeni Halilović-Ramčić, prof. Darija Stanić, prof. Lektorica Lenka Jadrušić, prof. Naklada 200 primjeraka U Dubrovniku, ožujak 2012. 3 Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik IZDAVAČ „Ženski ñački dom“ - Dubrovnik SADRŽAJ - Radosti i uspjes “Contra” osvojio je prvo mjesto na regionalnoj, a zatim i na državnoj DOMIJADI. Za one koji ne znaju, to je bila ručno rañena haljina naših „cura“ s jednom stranom u proljeću i sreći, a s drugom polovicom u smeću i prljavštini. Nakit od konopa takoñer smo prezentirali na državnoj DOMIJADI osvojivši tamo 2. mjesto. Meñutim, naravno, treba spomenuti i radove koji se nisu plasirali, ali su nas svejedno oduševili. Prvi od njih je naš voljeni Dubrovčanin Marin Držić pretvoren u skulpturu prekrivenu različitim vrstama tjestenine, zatim 2 slike učenice Ozane 0 2 a d Domija Dramska sekcija - 2. mjesto regionalne Domnijade S Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik vi se mi s velikom srećom prisjećamo prošlogodišnjeg uspjeha na regionalnoj, a zatim i na državnoj DOMIJADI. Regionalna se održavala u Dubrovniku, u kinu Sloboda, a MUD Dubrovnik bio je Plesna sekcija - “CELLOMANIA” 4 1. mjesto državne Domijade glavni domaćin tog natjecanja meñu domovima iz Zadra, Dubrovnika i Splita. Ove nam je godine svima bilo drugačije jer, ipak se to odvijalo skoro pa pred našim kućnim vratima. Bili smo mnogo uzbuñeniji i više smo se trudili jer su u mnogobrojnoj publici sjedali naši roditelji, prijatelji i profesori. Doista smo imali veliku potporu, a to nam je ujedno bila još jedna nagrada za naporan rad tijekom cijele godine. Najprije valja istaknuti sekcije i njihove voditelje koji su nas hrabrili i pomagali nam u teškim trenucima, kojih, zahvaljujući brojnim obavezama u školi, nije nedostajalo. Odgajateljica Marina Bobić svojom je kreativnošću nadahnula sve učenice u likovnoj sekciji, te su na kraju napravile izvrstan posao. Dizajn Skulptura M. Držića 2. mjesto regionalne Domijade Masnec, fotografije bivše maturantice Domenice Žuvele, te simpatična instalacija “Strah”. Bile su tu i stolice u decoupage tehnici koje je radila sima nikad kraja naša ekološka sekcija. Nastupale su na regionalnoj DOMIJADI i folklorašice s izvedbom SUKAČICE. Zatim, tu je plesna sekcija koju je vodila Zrinka Japunčić, velika povratnica u naš Dom nakon nekoliko godina stanke. Odmah se uhvatila posla, te smo sa Šulićevom i Hauserovom obradom poznate pjesme Smooth Criminal Michaela Jacksona ostale prve i na regionalnoj i na državnoj DOMIJADI. Ples se zvao “Cellomania” zbog 2 violončela korištena u plesu, a naravno ne treba ni spominjati da je to dodatno impresioniralo žiri. Mnogo toga lije- 011. I. Marčetić u kreaciji “CONTRA” - 1. mjesto državne Domijade koji nijedne godine, pa ni ove nije zakazao u nastojanju da se što bolje proñe i pokaže kako ima mnogo talentiranih „cura“. Naša odgajateljica Lenka Jadrušić i ove godine priprema recitaciju, a naša Zrinka, te i sve ostale učenice iz plesne sekcije toliko su oduševljene mladim umjetnicima Šulićem i Hauserom da će možda čak i ove godine plesati na glazbu iz njihovog repertoara. Iako neću ništa više reći, jer to još nije sigurno, ali novih iznenañenja će svakako biti. Petra Market 5 Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik poga vidjeli smo u Umagu gdje se održavala državna DOMIJADA. Većina nas nikad nije bila tamo, pa je ogromno uzbuñenje vladalo čitavim putem, što od nastupa, što od želje za otkrivanjem novih krajeva i, naravno, shoppinga. Bilo je tu šale, smijeha, plača, treme, i na kraju, velikog trijumfa nakon proglašenja pobjednika. Ali to još nije sve! Ne smijemo zaboraviti ostale nastupe s regionalne DOMIJADE koji se, nažalost, nisu uspjeli plasirati na državnu smotru, ali su nas zato nasmijali do suza. Dramska sekcija pod vodstvom gospoñe Mare Bolotin sa predstavom “Nesretna udavača” osvojila je 2. mjesto kao i Tihana Kovačević sa svojom recitacijom “Pahulje”. Sve u svemu, možemo biti ponosni na naš Dom, - nim praznicima misleći da nemamo nikakve šanse na natječaju, kad je iz Doma stigao poziv. Ravnateljica! Naime, iz Ministarstva su javili da je naš projekt izabran meñu pet najboljih u Hrvatskoj i da u rujnu idemo na Hvar prezentirati rad. Bile smo u stanju blagog šoka i nevjerice, ne vjerujući da je to moguće. Uslijedile su pripreme za vikend na Hvaru, pa totalna euforija kad smo doznale da odsjedamo u elitnom hotelu „Amfora“ na sunčanom otoku. Ponijele smo „Zlatni otok“ sa sobom u obliku sitni- čajnim radovima, a naš je zadatak bio da pripremimo štand i promoviramo donesene proizvode, Sve su grupe imale pozamašnu ponudu jela i slastica tipičnih za njihov rodni kraj, a publika je kružila salom i degustirala. Osim nas, izabrane su i srednja škola Split s izlaganjem na temu MATEJUŠKA, Učenički dom Lovran, koji nas je upoznao s Lovranštinom, jedna djevojka iz Koprivnice, čija je prezentacija opisala narodnu predaju i običaje njezinog zavičaja, i, naposljetku, predstavnik HVAR – domaćin uspješnih prezentacija turističke kulture Hrvatske Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik N a proljeće 2011. naša nam je mentorica i odgajateljica Lenka na sastanku literarne sekcije predložila sudjelovanje na natječaju iz TURISTIČKE KULTURE s temom „Nematerijalna kulturna baština moga zavičaja“ koji je nedavno primila iz Ministarstva. Neki su pomalo skeptično kimnuli glavom, neki su zainteresirano pročitali dokumentaciju, a Marija i ja smo izmijenile lukave poglede i odmah obećale da ćemo poduzeti nešto po tom pitanju. Nakon kraćeg razmatranja, kako je bilo potrebno izabrati nešto zavičajno i unikatno i predstaviti to široj publici, složile smo se da je naš rodni otok Šipan kao stvoren za mali istraživački rad o maslinarstvu – ipak živimo na otoku koji se proslavio „tekućim zlatom“ davno prije nego što smo mi uopće došle na svijet. Proljetne praznike provele smo sakupljajući materijale i povijesne činjenice i razgovarajući s otočkim starješinama koji se u naš predmet istraživanja svakako razumiju bolje od nas. Nakon otprilike dva tjedna naš mali projekt bio je gotov, izbrušen do konačnog sjaja i predan u stručne ruke naše mentorice koja ga je proslijedila na pravu adresu. Mi smo uskoro i zaboravile na to, nitko ništa nije spominjao, a radovi su pristizali iz cijele Lijepe Naše. Prošlo je još dosta vremena, bile smo na ljet6 ca tipičnih za naš zavičaj, poput sušenih smokvica, arancina i ušećerenih badema, domaćeg sira, i, naravno, velikih količina maslinovog ulja visoke kvalitete. U torbama su se našli i kupaći kostimi, slamčice i suncobrančići. Na Hvar smo stigle 23. rujna, u petak, kada je program svečano otpo- splitske škole umjetnosti i dizajna koji je vrhunskim fotografijama dočarao popularnu ljetnu igru PICIGIN. U popodnevnim satima organizirana su predavanja o reklamiranju proizvoda i stvaranju brenda koja smo sa zanimanjem pratile. Ostatak vikenda bio je rezerviran za „slobodne aktiv- M. Urñević i T. Kovačević s mentoricom L. Jadrušić čeo. U subotu ujutro deset se timova sastalo u hvarskoj gradskoj vijećnici – izabrano je pet radova osnovnih škola i, isto tako, pet radova srednjih škola diljem Hrvatske. Pozvana je i hvarska škola i poneka grupa s iznimno zavi- nosti“, kupili smo masu lavande i prikladne suvenire, a bio je red i da se rashladimo u bazenu i iskušamo noćni život Hvara. Naravno, što se moralo, nije bilo teško! T. Kovačević - T “Igra prijestolja” u Dubrovniku mlañe dobi. Serija je snimana na raznim lokacijama po Europi; Islandu, Irskoj, Malti i Hrvatskoj. Zbog nesuglasica tijekom snimanja scena na Malti prve sezone, u drugoj sezoni se te scene snimaju u Dubrovniku tijekom rujna. Snimalo se na mnogim lokacijama: Pilama, Pločama, zidinama i u vili „Sorkočević“. Mnogobrojni Dubrovčani sudjelovali su u snimanju kao statisti, stand-ini, ili kao tehnička potpora. Stand-in je osoba koja zamjenjuje glumce prije snimanja zbog tehničkih razloga, kao što su svjetlo i kutovi kamera. Bila sam tijekom snimanja u vili „Sorkočević“. Oprema kojom su sni- Detalj sa snimanja “Igre prijestolja” u Dubrovniku mali je bila vrhunska. U šest sati ujutro već je sve bilo spremno za snimanje. Jedna scena trajanja nekoliko minuta snimana je cijeli dan, do šest sati navečer. Rekviziti su bili dojmljivi – od sirovog mesa. gumenih zmajeva, antiknih predmeta, drvenih kaveza... Čak i na stablu u vrtu postavili su umjetno cvijeće za koje smo nagañali je li umjetno ili ne. Ta jedna scena snimana je više puta iz drugih kutova. Promet kroz lapadsku uvalu bio je otežan jer su ga zadržavali da se ne bi čuli zvukovi vozila u pozadini. Ljudi na setu bili su većinom iz Ujedinjenog Kraljevstva i Irske, i bili su vrlo ljubazni. Za sve što sam trebala napraviti lijepo bi me zamolili i zahvalili se. Svako pola sata prolazio je čovjek sa pladnjem hrane i voća, te pitao svakoga naporede želi li nešto. Iznenañujuće je koliko su i ljudi na setu i glumci ljubazni, dragi i skromni. HBO i ekipa „Igra prijestolja“ izrazili su želju da bi i neke scene treće sezone snimili na lokacijama u Dubrovniku. Nadam se da hoće, jer biti dio tako nečega je vrijedno i zanimljivo iskustvo, usto promovira Dubrovnik kao jedan divan stari grad za buduće posjetitelje i možda nove filmske projekte. Valentina Perušina 7 Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik ijekom snimanja svjetski popularne serije „Game of Thrones“ u Dubrovniku, pukim slučajem bila sam pozvana da budem stand-in jednoj od glumica. Televizijska kuća HBO otkupila je prava od Georgea R.R. Martina da ekranizira njegov popularni fantastični serijal „Pjesma leda i vatre“. U našem prijevodu „Igra prijestolja“ epska je borba za vlašću smještena u fantastičnu zemlju koja ima značajke srednjeg vijeka. Priča je složena i prati više likova odjednom. Opisuje ratove, izdaje, pohlepu za moći, obiteljske odnose, ljubavne zaplete, hrabrost i čast na vrlo nasilan i surov način. Tako ovaj serijal nije preporučen za gledatelje i čitatelje - IPAK ZA (Referendum o EU) D Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik ugogodišnja previranja oko članstva Republike Hrvatske u Europskoj Uniji nedavno su očito ugledala „svijetlo na kraju tunela“. Poslije svih pregovora i razmirica, konačno se „vrh piramide“ odlučio pitati običan puk što misli o ovoj prekretnici koja će ostati ugravirana u povijesti hrvatskog naroda, odmah ispod svih zajednica u koje smo ulazili i iz kojih smo očajnički nastojali istupiti. Nakon samo dva desetljeća krvavo izborene samostalnosti, opet hrlimo u do sada najveću Uniju koja obećava samo najbolje. Rezultati referenduma bili su nestrpljivo iščekiva- 8 ni i u ostatku Europe jer bi moguće odbijanje značilo da članstvo ipak nije toliko poželjno koliko se čini. Meñutim, Hrvatska je rekla sudbonosno „da“ i sklopila novi brak, usput potpisujući vrlo opskuran predbračni ugovor čije su točke mnogima ipak malo poznate. Naravno, politički vrh je prethodno pokrenuo prvi put apsolutno složnu kampanju koja je sa svih plakata i medijskih isječaka doslovno vrištala DA. Ono što mnoge zanima jest mišljenje najmlañih sudionika referenduma koji su u svim srednjim školama bili zapljusnuti predavanjima o Uniji. Činjenica je da nam je uporno predstavljana isključivo svijetla i navodno jedina strana cijelog procesa. Dotle sam od kolega i prijatelja, mahom sve svojih vršnjaka, slušala izuzetno skeptična mišljenja i prigovaranja ovakvom pristupu, koji je rezultirao daljnjim istraživanjem i pronalaženjem informacija o drugoj, pomalo negativnoj strani. Intrigantna je i informacija da je naša Županija bila jedna od najmanje voljnih za ulazak. Takoñer, bez obzira na kampanju koja je svakodnevno „iskakala iz paštete“, u cijeloj je državi razočaravajuće mali broj stanovnika uopće izašao na referendum i izrazio svoje mišljenje. Ovakva indiferentnost može biti rezultat općenite neupućenosti, ili pak stvarne ravnodušnosti, iako je ova odluka od enormne važnosti baš za nas, obično pučanstvo. Kakav će biti ishod, uskoro ćemo saznati. Službeno potpisivanje ugovora slijedi tek u srpnju iduće godine, a kasnije će na vidjelo izaći sve čega smo se možda odrekli, kao i sve što ćemo ostvariti i poboljšati. U svakom slučaju, kocka je već bačena. Tihana Kovačević Ilustrirala L. Lazarević prema Europskoj Uniji? Anketa je pokazala da više njih nije izašlo na izbore zbog nemogućnosti da taj dan doñu, a neke nisu bile zainteresirane. - „Nisam izašla na izbore i smatram da će se u Europskoj Uniji mnogo toga promijeniti pozitivno, ali i negativno.“ - „Smatram da će se Europska Unija raspasti, Grčka je propala, Mañarska diže ustanak, Irska je raspisala referendum nekoliko puta jer se grañani nisu ispočetka slagali i kada su ljudi odustali od protivljenja bili su prisiljeni da uñu u EU. Mediji ništa to ne prikazuju!“ - Nisam glasovala zbog nemogućnosti. Mislim da će biti gore kada uñemo i da EU odgovara zemljama koje su bogatije nego jednoj državi kao što je Hrvatska koju će iskorištavati.“ - „Mislim da bi bilo dobro da uñemo u Europsku Uniju…“ - „Protiv sam ulaska u Europsku Uniju. Povećat će se porez, zemlja će propasti i smiješni su uvjeti na koje je naša vlada pristala.“ M. Urñević 9 Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik Provedene ankete prije referenduma pokazale su da je 57,2 % ljudi proziv ulaska u EU. Je li EU istina ili laž, koliko ih je zapravo izašlo na izbore i kakav stav imaju prema Uniji? Mnogi misle da je referendum lažiran jer se mnogo novaca uložilo tijekom pregovora i svih ovih godina da bi se sve to lako bacilo u vodu. Na televiziji, na radiju i u novinama mogli smo čuti više negativnih strana o Eu i primijetiti da je dosta ljudi protiv ulaska u novu zajednicu. No, što misle naše učenice iz Doma, jesu li izašle na izbore i kakav stav imaju Bacanje hrane telja pa, ako nešto ne vole, otići će do trgovine , pekarne ili FAST FOODA. I anketno istraživanje, koje sam provela meñu djevojkama u Domu, pokazalo je kako djevojke ne vole jesti povrće. Kad bi mogle, svakog bi dana jele pomfrit, prženu piletinu, pizze i bureke i ostala peciva iz pekarne. Naravno, sve bi jele takve stvari, a onda se kasnije žalile kako su se udebljale, ili im se nakupio celulit. Izlaze im prištići od sve te silne kemije, ne misleći da sve to dolazi od zapravo loših prehrambenih navika. Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik H rvati u smeće godišnje bace četiri miljarde kuna hrane – pročitala sam u jednim dnevnim novinama. Ponukana tom brojkom, odlučila sam detaljnije istražiti fenomen bacanja hrane. Kada čujemo riječ pomfrit i kuhani krumpir, uvijek mi ova prva riječ zvuči mnogo primamljivije od druge. Stoga ćemo radije pojesti porciju pomfrita s dodatkom kečapa ili majoneze, nego kuhani krumpir sa blitvom začinjenom maslinovim uljem, jer je to svima fuj!? Nitko od mojih prijatelja to ne jede. U današnjem svijetu, kada je sve modernizirano, i hrana je dobila novi immage. Gledajući američke filmove mladi mogu vidjeti kako se u svim obiteljima kupuje gotova hrana i samo podgrijava u mikrovalnoj pećnici. Ljudi se tako hrane. Ta moderna cirkulacija nezdravog hranjenja postala je trend i kod nas. Dolaskom stranih prodajnih lanaca u Hrvatsku i mi imamo u ponudi gotovu hranu, pa je ona sve češće postala sastavni dio svih kućanstava. To se najčešće dogaña zato jer u suvremenom svijetu roditelji nemaju vremena biti sa svojom djecom i objasniti im što je zdravo, a što ne, a ni skuhati im zdravi obrok, pa su djeca tako osuñena na gotova jela i nezdrave namirnice sa polica 10 trgovina. Djeca koja su nenaviknuta jesti zdravo izloženija su bolestima i prehladama, dok su djeca u čijoj se prehrani može naći podjednako ugljikohidrata i masti iz zdrave hrane, zdravija i vedrija, a imaju i ljepšu boju lica. Iz dana u dan sve se više kupuje hrane. Kada ponestane mjesta u hladnjaku ili namirnicama proñe rok uporabe, namirnice se bacaju. Ljudi s lakoćom bacaju hranu, ne razmišljajući da bi je mogli zamrznuti i ostaviti za kasnije. Kako roditelji, tako i djeca preko odmora u školama bacaju ostatke sendvića, ne razmišljajući koliko bi samo jedna korica kruha značila za malo dijete u Africi. Do kada će sve ovako ići? Na vijestima i u novinama vidimo koliko ljudi kopaju po smeću i otpadu kako bi se prehranili. U obrazovnim ustanovama, kao što je naš Dom, uvijek se mora kuhati zdravo i raznoliko. No, tome ne ide u prilog sve veće bacanje nepojedene hrane. Razlog tome je odbijanje djevojaka da pojedu nešto malo povrća koje im se posluži. Većina njih uzme objed ili večeru, a da je uopće ne okuse. Možda ne iz nekog svog ponosa, nego jednostavno ne razmišljaju. Znaju da u svojim džepovima imaju novac od rodi- Dakle, osim što je zdravo hraniti se raznolikom hranom, ona je dobra za naš organizam jer poboljšava probavu i povoljno utječe na naše zdravlje. Iz svega navedenog možemo zaključiti kako, jedući zdravu hranu, našem organizmu radimo uslugu, dok unošenjem slatkiša i već gotovih jela, štetimo našem organizmu i izlažemo se bolestima. Ako sebi želite dobro, jedite zdravo jer do sada u svijetu niko nije čuo da je netko umro jedući zdravu hranu. Nikoleta Peškura Lea Lazarević i Marija Urñević Nikoleta Boroje zamijetiti kako Šipan iz dana u dan umire, mještani se sve više sele u Grad. Ako se tako nastavi, Šipan će za jako malo vremena ući u zaborav, biti će samo hrid na morskoj pučini i više se neće pisati o Šipanu kao znamenitom otočiću. Moja generacija trebala bi nešto poduzeti da se stanje popravi. Andrea Palunko 11 Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik Andrea Palunko, Jelena i Andrea Brajović Tihana Kovačević Antonija Milić vnika.) Od nekadašnjih 7000 stanovnika, danas živi svega 450 i to starije životne dobi. Glavno zanimanje na otoku je poljoprivreda i ribarstvo, te turizam kao poslovna djelatnost. U funkciji je i osnovna škola koju pohaña 30-ak učenika. Po zimi Šipan je poprilično tužan otok (kao i svi ostali), no mještani uvijek pronañu neki izvor zabave kako bi ti zimski dani što prije prošli. Ali po ljeti je skroz druga priča, navale turista, barovi u funkciji, uvale pune jedrilica i tako redom. Za otok se još čulo jer se svake godine odvija Ljetna škola filma, gdje se zainteresirani mladi filmaši upuštaju u glumačke vode. Život djece na otoku nije nimalo lagan. Već sa svojih 14 godina moraju napustiti roditelje i dom i otići u Dubrovnik, ili neki drugi grad, kako bi se školovali. Time u neku ruku naučimo cijeniti to što imamo, jer nije nimalo lako otići u neku novu nepoznatu sredinu. Ali, svijetla točka u svemu je da u Dubrovniku postoji „Ženski ñački dom“ u koji idu „cure“ koje, kao i ja, moraju otići od kuće. U Domu imamo pet odgajateljica koje su nam za vrijeme boravka kao druge mame i brinu se o nama. Takoñer imamo i razne aktivnosti kojima se možemo baviti i iskazati u najboljem svijetlu. Tako smo Marija i ja okušale sreću u natječaju Turističke kulture. Trebale smo napraviti razglednicu svoga zavičaja s kratkim komentarom. To nije bilo nimalo teško jer Šipan ima svojih skrivenih ljepota. Misterioznim i znamenitim slikama prikazali smo naš otok u najboljem izdanju i tako osvojile posebnu nagradu na natjecanju. Dobile smo prigodne majice i kemijske olovke. Na našu žalost, možemo Antonija i Katija Šimunović A h, što reći o tom znamenitom otočiću smještenom u Koločepskom kanalu, nekoliko milja udaljenom od Dubrovnika. Osim što je poznat po kulturnim znamenitostima (spomenicima, crkvicama i dvorcima), za Šipan se zna još od davnih dana. Otok je duljine oko 17 km i sastoji se od dva naseljena mjesta, Suñurañ i Šipanska Luka. Ta dva mjesta razdvaja Šipansko polje bogato bujnom vegetacijom (zanimljivo je da je Šipan ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao otok s najviše maslina u odnosu na svoju veličinu i broj stano- - Snijeg na jugu Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik I ako svi misle da je snijeg na jugu neobična pojava, u mome kraju to nije velika stvar. Pelješac je puno puta „zabijelio“, ali ovo nitko nije očekivao. Na veliku radost djece i brigu odraslih, pao je i ove godine, ali ovaj put ne samo na Pelješcu, nego u cijeloj Dalmaciji. Plaže su bile prekrivene snijegom, izgledalo je kao da je taj snijeg spojen s morem. Čamci su bili zatrpani snijegom, a mreže okovane ledom, kao da su od stakla. Prvi su 12 dan svi bili sretni, i veliki i mali, sve je bilo kao u bajci. Stabla su se spustila do zemlje, a pahuljice snijega su bile veličine šake. Kada je pala ledena kiša, sav taj snijeg se pretvorio u led i tu su počeli nastajati problemi. Led je uništavao polja i krovove, ceste nisu bile prohodne. Na iznenañenje cijele Dalmacije snijeg je pao i u Splitu. Bačvice su bile zatrpane snijegom, ali Splićane nije spriječilo da zaigraju picigin. Ni njih nevolje nisu zaobišle. Promet je bio zatvoren, autobusi nisu vozili, ljudi nisu mogli na posao, a riva je bila zaleñena. Gradonačelnik Splita je čak jedan dan proglasio neradnim i nazvao ga „Snježni dan“, što je sve obradovalo. Meñutim, kako su se ledeni dani množili i sve paralizirali, kako je bilo sve više slomljenih ruku i nogu, sve više trgovina bez namirnica, njegove su izjave (ako ih je uopće bilo) bile sve smješnije i smješnije. U dolini Neretve su uništena sva polja, nastala je velika šteta, staklenici su propadali zbog velike težine snijega. Samo malo južnije, u Dubrovniku, snijegu nije bilo ni traga, iako bi bilo zanimljivo vidjeti zidine okovane snijegom. Pitam se koliko su stanovnici Dubrovnika spremni na nešto takvo, ili bi ga dočekali nespremno kao i drugi dijelovi Dalmacije. Nadamo se da se ovo neće ponoviti, ili, ako se već ponovi, da će ljudi biti spremniji i da je lekcija naučena. Lea Hasan Kviz meñu domovima K ao svake godine, pa tako i ove, sedme za redom, održao se kviz izmeñu tri dubrovačka doma: Muškog učeničkog doma, Ženskog učenički doma Paola di Rosa te Ženskog ñačkog doma. Uz pomoć svojih odgajatelja i odgajateljica, odabrani učenici su se pripremali za tri kruga kviza koje je osmislilo prof. Tomislav Kuljiš. Profesor je ove godine dao raznolike teme iz opće kulture, od glazbe i filma, preko životinja, sve do sporta. Ova je godina takoñer posebna po tome što posljednji put prof. Kuljiš sastavlja pitanja za kviz. Za razliku od prethodnih godina, kada se kviz održavao u Ženskom ñačkom domu, ove godine je domaćin bio Ženski učenički dom Paola di Rosa. U prvom krugu susreli su se Muški učenički dom i Ženski ñački dom, gdje je rezultat bio izjednačen. Izvlačenjem brojeva, odlučeno je da se Ženski ñački dom natječe u drugom, a Muški u trećem krugu. Za tjedan dana, u drugom krugu, susrele su se učenice ženskih domova. Uz više znanja, ali i sreće, pobijedile su učenice Doma Paola di Rosa, te su time otvorile mogućnost pobjede u kvizu. Kao što je u prvom susretu odlučeno, u trećem krugu svoje znanje su pokazali učenici Muškog učeničkog doma vo je moja prva godina u Domu. U početku je bilo teško priviknuti se na novu sobu, ljude, ali s vremenom postajalo je sve lakše. Na prvim sastancima u Domu odgajateljice su nam pomagale da se osjećamo bolje, da nam ovo bude kao drugi dom. Uz cjelodnevni život u Domu, pohañanje škole i učenje, mogle smo odabrati i pokoju izbornu aktivnost da upotpunimo svoje slobodno vrijeme. Bilo nam je ponuñeno niz sekcija. Misleći koju od njih upisati, u početku sam izabrala likovno-kreativnu i rukometnu sekciju. Već pred kraj polugodišta, vidjevši zanimljive radionice ekološke sekcije, odlučila sam se uključiti i u tu sekciju. Kroz zabavu, svojim smo rukama ukrašavali platnene torbice cvjetnim i božićnim motivima koji su zapravo bili na papirnatim ubrusima. Puno smo se trudile da ih uredimo i što bolje napravimo. U prosincu smo sudjelovali na Božićnom sajmu u Luži. Sve uče- te učenice Doma Paola di Rosa. Borba se vodila do zadnjih trenutaka, sve dok Muški učenički dom nije poveo bodom razlike, te je tako i pobijedio u cjelokupnom natjecanju. Kviz su pratili i bodrili nas ostali učenici naših domova te su time pridonijeli boljoj i veselijoj atmosferi. Ovaj kviz je, prije svega, bio susret zabave i igre, ali ujedno i kviz iz kojega su mnogi izašli s većim znanjem. Sigurno će biti zapamćen još mnogo godina. Tea Poljanić Sudionice kviza M. Urñević, B. Matić, T. Poljanić i E. Maričić Kako sve pomaže ekološka radionica O 13 Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik K. Ficović, M. Vuković, L. Andričević, M. Bilić, Lj. Čumbelić, D. OrebičićHaldek s odgajateljicama Darijom i ðeni nice koje su radile u ekološkoj sekciji prodavale su izrañene torbice, majice s božićnim motivima u decoupage tehnici, čestitke i jednu veliku torbu s logom Ženskog ñačkog doma. Prihod od božićne prodaje, na kojoj smo dale sve najbolje od sebe, zabavile se radeći i učeći nove stvari, bio je 870 kuna. Pola od tog prihoda uplaćeno je Damiru ðuriću, učeniku Turističke škole, a pola za CARITASOVU akciju „1000 radosti“. Na zadnjem sastanku ekološke sekcije odgajateljica ðeni i psihologinja Darija počastile su na pizzom, colom i kolačima, te je svaka od nas za uspomenu uzela po jednu torbicu. Bližio se kraj prvog polugodišta. Svi smo sklopili nova prijateljstva koja će, nadam se, trajati sve godine koje budemo u Domu. Odgajateljice, psihologinja te ravnateljica, pružale su nam podršku kad nam je bilo teško i s puno razumijevanja pomogle nam u rješavanju problema, pa i na ovaj način. Ljubica Čumbelić „Hvala za sve“ Došle smo kao prvašice male I tada nismo ništa znale. Mislile smo da će nam u Domu biti teško, ali uvijek ste nas dočekivali sa smješkom. Nije vam nikada bilo jasno Zašto pitamo večeru tako kasno. Ali ipak biste nam je uvijek dale, A mi bismo kao bebe site zaspale. Mi smo i svakakve nezgode pravile, a vi ste nam i neke zaboravile. Pokušavale nas buditi za vrijeme učenja Iako je to nama bilo vrijeme mučenja. Znale smo ponekad čak i kasniti, ali i razlog stručno objasniti. Kad smo pred kraj imale veliku paniku, vi ste nam objašnjavali engleski i matematiku. Preko tjedna smo znale i na kupanje poći i nadale se da ćemo neopaženo proći. Sobe su nam često neuredne bile dok smo mi veselo svoje kave pile. Znale smo biti budne i do kasnih ura Pa bi se okrenula i na karata tura. Mi u školu ponekad nismo išle, pa bi vam poslije umiljato prišle I pitale:“Mogu li odgajateljice tabletu dobiti?, boli me glava, moram je popiti!“ Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik M aturalna večer je istinski poseban trenutak u životu svakog maturanta. Tada na zajednički način i uz zajedničko veselje profesori i maturanti slave uspješan završetak srednjoškolskog obrazovanja. O maturalnoj zabavi počeli smo pričati kada nam je započela naša zadnja godina u Ekonomskoj i trgovačkoj školi, koja je najzanimljivija u cijelom školovanju. Mi „cure“ iz razreda stalno smo pričale o haljinama. Smišljale smo kako napraviti program za nas i naše profesore, a da bude što zanimljiviji. Nakon ponekad teškog, ali i uspješnog školovanja, dana 04. veljače 2012. došlo je vrijeme za našu maturalnu zabavu. Cijela subota protekla je u pripremama. „Cure“ su bile na frizuri i šminkanju da izgledaju što ljepše. (Kao da i onako nisu lijepe i posebne). Spremale smo se u Domu uzbudljivo čekajući kada će to sve započeti. Napokon su partneri došli po nas. Otišli smo ispred hotela gdje smo se javile svojim prijateljima. 14 Mnoge smo vikende i na kauču provele, premda nismo uvijek bile vesele. Znale smo i zbog „dečka“ plakati, ali i zbog gripe kašljati, Loše ocjene često zaredati, a vi biste rekle: „Ma sve će se srediti!“ Ali to je sada sve iza nas I ubrzo ćemo vas napustiti, možda pokoju suzu pustiti I reći samo riječi hvale Za sve što ste nam dosad dale. Vaše maturantice - (generacija 2010./2011.) U Dubrovniku,4 .lipnja 2011. Maturalna večer Kada je došao trenutak spuštanja niz stepenice s partnerima, moramo priznati da smo imale malu tremu, kao vjerojatno i svi maturanti prije nas, ali to je brzo prošlo. Zatim je uslijedio valcer s partnerima i ples s roditeljima. To je bio onaj „obvezni“ dio, a poslije je bio ples za našu dušu. Malo nas je razočarala organizacija kojom je rijetko tko bio zadovoljan. Uslijedilo je i fotografiranje s razredom. Zanimljiv dio večeri bio je naš program svim profesorima koji nam predaju. Pripremili smo im izbor za miss, gdje smo im dijelili lente i ruže. Treba li uopće reći da je to bila večer za pamćenje? Ivona Pinčević i Martina Andrović D ošao je i taj dan (03. rujna) kada počinje najuzbudljivijih sedam dana u životu svakog maturanta naše generacije. Taj nam je dan bio poseban – to je bio dan kada smo išli na maturalno putovanje u Prag o kojem smo pričali od prvog razreda. Nije nam se bio problem ustati u tri sata ujutro da bismo s Pelješca otišle u zračnu luku, gdje je bila ostala „ekipa“, koja se jako veselila kao i mi. Prvi smo dan došli u Beč. Samo smo čekali kad će pasti noć da idemo u Prater (zabavni park) koji je bio jako uzbudljiv. Drugi smo dan veseli krenuli za Prag. Smjestili smo se u hotel i otišli u obilazak, a nakon toga smo imali slobodnog vremena za shopping. Zatim je slijedio onaj najzanimljiviji dio dana – izlazak u disco, koji je bio odličan. Sljedeće smo jutro bili pomalo umorni, ali ipak smo krenuli u daljnje raz- gledavanje grada u pratnji naše vodičke. Posjetili smo crkvu sv. Petra i Pavla, Karlove namesti, Višehradsko groblje. Idući smo dan posjetili Karlštejn, jedan od najljepših čeških dvoraca. Večerali smo na brodu ploveći Vltavom, a nakon toga uslijedio je izlazak do kasnih jutarnjih sati. Sljedeći dan smo otišli u rudnik srebra, gdje smo bili obučeni u rudarska odijela. Večerali smo u hotelu i otišli na Krizikovu fontanu koja nas je sve oduševila. Predstava vode, glazbe i svjetla. Posljednje veče imali smo najbolji izlazak gdje smo uživali „do daske“. Svi smo osjećali tu zadnju večer našega putovanja. Sljedeći je dan bio pomalo tužan za sve nas jer smo odlazili iz Praga. Moramo reći da su s nama išle odlične profesorice, a posebno profesorica Sanja Ćulić koja je vodila naš 4.b razred i kojoj smo zah- valni jer se odlično brinula o nama. Ovo je bilo naših sedam dana koji će nam ostati u lijepom sjećanju i koje nikada nećemo zaboraviti. Najbolje stvari kratko traju, ali zato uspomene ostaju cijeli život. Martina Andrović i Ivona Pinčević MATURALNA PUTOVANJA (Ovogodišnje destinacije su Austrija,Češka i Grčka) G olimpijski stadion i Akropolu u Ateni, rt Sounion – najjužniju točku Europe. Na putu prema luci smo se zaustavili kako bismo posjetili Delfe, slikovito brdsko mjesto koje je nekada bilo najpoznatije grčko proročište. Naravno, osim razgledavanja, u dnevnom rasporedu bili su neizostavni noćni izlasci. Jedan od boljih izlazaka bila je večera s folklornim programom u tradicionalnom grčkom restoranu u staroj četvrti Plaka. Tu smo se prvi put upoznali s njihovim čuvenim „Sirtaki“ plesom. Iako smo se htjeli što više zabavljati, nismo mogli izbjeći upoznavanje s prošlošću i sadašnjošću Grčke, pa ni upoznavanje s ljudima koji su nam ostali u lijepom sjećanju. Sve su to stvari koje nameću samo jedan zaključak – vrijedi putovati! Jelena Andričević 15 Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik rčka je kolijevka Zapada, mjesto početka čudesne odiseje ljudskog duha prema suvremenom dobu. Bogati arheološki lokaliteti od kojih zastaje dah, sudar Istoka i Zapada, sredozemna kultura, čarobna gastronomska ponuda, temperamentni žitelji toliko bliski svojoj folklornoj glazbi i plesu. Naime, imali smo sreću upoznati njihovu kulturu i provesti osam dana u toj prekrasnoj zemlji. Po iskrcavanju u grčkom gradu Petrasu, započeo je naš obilazak znamenitosti i najznačajnijih arheoloških lokaliteta poluotoka Peloponeza – Apolonovog hrama, Mikene, Napuliona ( nekadašnjeg glavnog grada Grčke), Epidaura. Zatim smo se uputili prema Glyfadi. Tu smo se zaustavili kako bismo pogledali Korintski kanal koji nas je oduševio. Sljedećih dana obišli smo glavni trg Sintagma, Državna matura Bliži se kraj i ove školske godine, a na već napaćene maturante iza ugla vreba državna matura, niz ispita čijim će polaganjem osigurati sebi svoje mjesto pod suncem na jednom od visokih učilišta ili radnom mjestu u željenoj struci. Državna matura iz Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik O dgajateljica Lenka me već mjesec dana lovi po Domu ne bih li joj napisala ovaj tekst. Ali kako da ga napišem kad sam svaki dan u školi od 8 ujutro do 17 sati poslijepodne, a i ono malo slobodnog vremena što mi ostane stvarno nemam ni inspiracije ni volje za bilo što. Osim školskih obveza vezanih za učenje gradiva, učenici slikarskog odjela Umjetničke škole moraju nacrtati i napisati svoje maturalne radove. No, to je čak najjednostavnije od svega onoga što tek slijedi: pripreme mapa za fakultete, pripreme za prijamne ispite, pripreme za dodatne provjere znanja koje se traže, te naposljetku, ta DRŽAVNA MATURA o kojoj svi govore. Za Akademiju likovnih umjetnosti mapa radova mora sadržavati 30 studiozno pripremljenih radova. Naravno, za svaku prijavljenu Akademiju, ili neki sličan fakultet potrebna je posebna mapa. Većini će barem pola od deset fakulteta koji se mogu prijaviti, biti vezana za umjetnost. Moja je želja upisati Studij dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Tjedan dana prije datuma kad smo trebali prijaviti razine mature, saznala sam da umjesto BBB ( niža razina iz tri obvezna predmeta) moram pisati 18 AAA razine ( viša razina iz ta tri predmeta). Znam da moje znanje iz matematike nije dovoljno za višu razinu, ali osjećam da po prvi put moram riskirati zbog nečega što stvarno želim. Situaciju mi još više otežava to što jedina u razredu pišem A razinu iz matematike, pa je profesor odlučio da u drugom polugodištu nećemo učiti gradiva koja nam dolaze po programu ( i nalaze se na A razini), nego ćemo raditi zadatke B razine i pripremati se za nju. Profesori nam stvaraju dodatni stres i pritisak govoreći kako nismo svjesni situacije u kojoj se nalazimo. Meñutim, jedan od velikih problema nam je i neorganiziranost škole: sa stručnom smo nastavom počeli mjesec dana kasnije jer škola nije imala prostor u kojem se nastava trebala izvoditi; takoñer, imamo tjedni fond sati koji je dosta veći od zakonski propisanog. Sve u svemu, cjelokupna situacija u školi nije najbolja, pa je stoga i izostao pozitivan odgovor od strane učenika. Nadam se da će profesori, odgajatelji, roditelji i ostali što prije shvatiti da smo mi tu školu upisali zbog stručnih predmeta –onoga čime se mislimo baviti u životu. Mirna Putica Već mjesecima obliveni hladnim grašcima znoja lutamo gimnazijskim školskim hodnicima i slušamo o zastrašujućem sistemu koji nemilosrdno izvršava selekciju meñu odlikašima i onim manje odličnim učenicima. Pomalo kao da smo se našli u nekom procesu kafkijanske atmosfere, nervozno smo krenuli na svakojake pripreme i repeticije, znajući da ovaj put na kocku stavljamo mnogo više od obične loše ocjene. Rijeke novca bučno su se slile u džepove knjižničara, instruktora i fotokopiraonica, police za knjige zaškripale su pod pritiskom svježe literature, mnoštvo bilježnica ispunjeno je gustim tragovima raznovrsnih olovaka i penkala. Ulozi se enormno povećavaju, baš kao i broj dogorjelih svjećica na roñendanskoj torti, a mnogi od nas još uvijek ne uspijevaju dokučiti što žele i kako da uopće započnu graditi svoju budućnost. Osim toga, sustav je iznimno kompliciran i traži pedantnost i temeljitost od učenika – pretvoreni smo u šifre u obliku brojeva čije tekstove sada kontroliraju strojevi, a i najmanja pogreška mogla bi nas koštati neuspjeha. Neki fakulteti, osim mature, traže i polaganje posebnih prijamnih ispita, a sav taj stres naglo se obrušio na učenike četvrtih razreda koji se pored toga moraju i brinuti za redovnu nastavu i dugotrajno njegovane izvannastavne aktivnosti. Došlo je vrijeme da donesemo odluku kamo skrenuti na raskrižju koje će nas odvesti daleko od malog svijeta u kojem smo odrasli, u neke nepoznate predjele. Tihana Kovačević Moja matura D re je strogo definiran te ne dopušta neprimjereno ponašanje. Državna matura sastoji se od obveznog i izbornog dijela. Ispite iz obveznog moguće je polagati na dvije razine; A- višoj i B – osnovnoj. Polažu se tri obvezna predmeta (hrvatski, engleski i matematika) te izborni predmeti po želji. „ Dobra priprema – zlata vrijedi“. Za postizanje što boljih rezultata na maturi izuzetno je važna dobra priprema. Za kvalitetu pripreme i provedbe ispita odgovoran je Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja koji donosi ispitne kataloge na temelju kojih se kreiraju ispitni sadržaji. U njima se nalazi gradivo koje ulazi u državnu maturu odnosno teme koje se mogu pojaviti kao ispitna pitanja na ispitima državne mature, a isto tako sadrže i ogledne primjerke samih ispita državne mature po kojima se može vježbati i ponavljati gradivo. Sve su to važne informacije koje tijekom cijele godine dobivamo u svojim školama i preko elektronskih medija. Razlika izmeñu strukovnih škola i gimnazije je ogromna! Razlika je u satnici, tijekom četiri godine školovanja 140 sati. Razlika je i u predznanju, udžbenicima te nastavnim programima koje predlaže i propisuje Ministarstvo. Učenici strukovnih škola ne mogu biti i nisu u istoj razini kao i učenici gimnazija. U gimnaziji se učenici koji imaju i kvalitetnije predznanje pripremaju za ispite državne mature od prvog razreda srednje škole, dok se u strukovnim školama pažnja pridaje stručnim predmetima jer smo se upisom u strukovnu školu već opredijelili za posao, dok učenici gimnazije to tek moraju. No, što ako se ipak odluče studirati?! Znači uz sve svoje obveze u strukovnoj školi, moraju naći načine za pripremiti se za „ gimnazijsku“ državnu maturu. To je baš prava i velika nepravda! Učenici splitskih srednjih strukovnih škola organizirali su prosvjed jer su frustrirani situacijom. Traže da se državna matura uskladi jer nije prilagoñena programima strukovnih škola. Da bi nadoknadili gimnazijski program sami moraju plaćati instrukcije. Ipak,sretnici su oni koji kao i mi mogu dobiti dopunsko znanje iz maturalnih predmeta od svojih profesora tijekom nastave. Nezadovoljni učenici imaju još malo vremena nadograditi svoje znanje jer matura se bliži. A od ove godine za većinu studija tražit će se samo A razina znanja. Branka Milin 19 Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik ržavna matura je obvezni završni pismeni ispit koji učenici polažu na kraju srednjoškolskog obrazovanja. Cilj državne mature je provjera i vrednovanje postignutih znanja, vještina i sposobnosti učenika koje su stekli tijekom obrazovanja u osnovnoj i srednjoj školi prema propisanim nastavnim planovima i programima. Na temelju rezultata državne mature, objektivno se i nepristrano ocjenjuje znanje svakog pojedinog učenika te se tako dobiva usporediva ocjena svih učenica u Republici Hrvatskoj, čime se omogućava pravedniji pristup nastavku školovanja. Obvezu polaganja državne mature od školske godine 2009./2010. imaju učenici gimnazija, dok učenici strukovnih i umjetničkih škola polažu državnu maturu samo ako planiraju nastaviti svoje obrazovanje na nekom od visokih učilišta.Počeli su je polagati godinu dana kasnije.. Učenici strukovnih i umjetničkih škola čije srednjoškolsko obrazovanje traje najmanje četiri godine, obvezni su na kraju obrazovanja izraditi i obraniti završni rad u organizaciji i provedbi škole. Pored svoje školske mature, ako žele studirati, moraju još i polagati i državnu maturu. S položenom državnom maturom učenici gimnazija stječu srednju školsku spremu, a učenici strukovnih i umjetničkih škola srednju stručnu spremu. Državna matura se razlikuje od školske mature po tome što ju u suradnji sa školom provodi potpuno neovisno tijelo u sustavu obrazovanja pod nazivom „Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja „. Važnu ulogu sa strane škole u provedbi i pripremi državne mature ima školsko ispitno povjerenstvo koje čini ravnatelj škole i šest članova iz reda nastavnika od kojih je jedan ispitni koordinator. Državna se matura u cijeloj Hrvatskoj provodi isti dan, u isto vrijeme te pod jednakim uvjetima i kriterijima za sve učenike. Način organiziranja i provoñenja državne matu- J Još otkako sam prvi put kročila hodnicima „Ženskog ñačkog doma“, literarna sekcija pod preciznim nadzorom i uspješnim vodstvom odgajateljice Lenke radi punom parom, a opus mladih literarki seže daleko u prošlost. Istina, ja sam se učlanila tek na kraju prve godine kad sam shvatila da sudjelovanje u plesnoj sekciji nije jedan od mojih ionako malobrojnih talenata, ali svakako nisam požalila. Još nezrele nade hrvatske moderne književnosti ovdje su se revno brusile i pripremale za odlazak u neke manje mirne luke budućnosti. Jedna od brojnih aktivnosti koje su se odvajkada njegovale jest i sudjelovanje na „Lidranu“, gdje su se prepoznavala zrelija pera i tečnije pisane riječi pred povjerenstvom sastavljenim od profesionalnih pisaca, profesora hrvatske književnosti i lektorima. Meñutim, ove godine, bez obzira na to što je sekcija već obavila opsežne pripreme, stigao je dopis iz Ministarstva u kojem stoji da Dom već sudjeluje na DOMIJADI, stoga je naša nazočnost na „LIDRANU“ posve suvišna. Izgleda da Ministarstvo nije obaviješteno kako na Domijadi uopće ne postoji disciplina vezana za pisanu riječ niti ikakav literarni rad. Time je službeno prekinuta domska tradicija da se svake godine osvoji bar jedan vrlo visok plasman i da se uopće trsimo meñu ostalim konkurentskim obrazovnim ustanovama. Ipak, u prilogu vam ponosno predstavljamo ovogodišnje uratke mladih lirskih duša koje ovo apsurdno ograničenje neće obeshrabriti i čije se misli i dalje najljepše oblikuju tintom. Tihana Kovačević Studena balada Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik Ostala sam klečati tamo gdje sam pala. Nisam ni suze pustila ... Nisam smjela, nisam znala. Prošli su vojnici Prošle su zime cvrčci su prestali ječati. Otkad si otišao, tamo sam ostala. Samo je studen vječito kolala. Studen se jedina zadržala. Tihana Kovačević Nepovratno uništeno Tuga je čudna biljka – prožima svaki Trenutak i uvlači se u svaku poru. Ipak, Ponekad još nas nasmiješene nañem. U ponekom snu – na trenutak sasvim Stvarnom. Možda iz navike. Sigurno iz ljubavi. Tihana Kovačević 20 Tišina Ponekad i ne osjetim noge u hodu. Ne osjetim ni u oku ledenu vodu. Ne osjetim suhe poglede ljudi na cesti. Katkada se i ne sjetim da moram jesti. Ponekad zaboravim i udahnuti zrak. Nijedan osjećaj više nije tako jak. Više se ne sjećam kako se osmjehnuti. Jedino što dobro znam jest kako se šuti. Tihana Kovačević Jučer, danas, sutra Vidiš, nekad sam pamtila nevažne sitnice namjeravajući ih podijeliti s tobom u sumrak, kada bi me zapitao, sasvim jednostavno: „Tvoj dan ?“ Sama činjenica da ćeš mi postaviti to isto, beznačajno pitanje, odmah bi mi ujutro popravila dan pa bih čitav ostatak dana promatrala kristaliće života kako se presijavaju i savršeno uklapaju jedni u druge razmišljajući o tvom izrazu lica kada čuješ za bakicu na stanici koja mi se blagonaklono nasmiješila dok sam prolazila, mreškajući lica poput paukove mreže i poklanjajući mi osmijeh bez da je znala tko sam ja i što sam ja. Ili kada pak čuješ za momka koji mi je na hodniku, u gužvi , popravio nabore na kaputu, jedva i znajući moje ime. Ne znam kada sam točno prestala ... Možda kada su se počeli nizati sumorni, tugaljivi dani ispunjeni teškom sviješću da me u sumrak više ništa nećeš pitati. Sada, kada mi se neki slučajni prolaznik možda osmjehne ili me možda sasvim nehotično okrzne ramenom u prolazu, to više i ne dopire do mene. Vidiš, kristalići su nekako prestali svjetlucati otkako tvoje pitanje ne osvjetljava moj dan. Tihana Kovačević Pijun sudbine Je li to sreća u nesreći ? Preživjeti. Možda živjeti puno znači, ali s tim ... živjeti s tim ? Teško je reći ... jer rijetki dani čine se svijetli, al’ nañe se sitnica koja podsjeti koja pokrene lavinu za njim koja ga osujeti zbog koje očaj postaje veći. Jer nešto u noćima ječi nešto u snovima ključa. Svi dragi ljudi kojih više nema Sve zgrade u ruševinama Sva bol i besmisao preko kojih ne može prijeći. Ne, nema lijeka koji to može izliječiti. Tihana Kovačević Crtica o inspiraciji Daleko se čuje I svima je važan, njegovim zvukom budeš ponesen. Mora biti iskren, nikako lažan, u njemu živi samo ljepota. Dopusti sebi da živiš s istinom, da smijeh je dio života. Lea Hasan 21 Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik Vjerojatno nisi svjestan toga koliko si tinte ulio u moje pero, zar ne ? ponekad se pitam o čemu sam pisala prije tebe, iako si ti nekako bio početak, znaš, kao da ničeg nikad prije ni bilo nije. Ponekad se pitam i što će biti kad tvoje lice potpuno iščezne iz mojih uspomena ? Tihana Kovačević Smijeh Vjeruješ li u snove? Vjeruješ li da postoji zemlja, Samo tvoj svijet Gdje je sve savršeno, Sve je onako kako želiš, Baš ti da bude. Zemlja koja, kad zatvoriš oči, Pojavi se ispred tebe... Iskreno nadam se da vjeruješ Jer tamo ćemo se sretati. Jako često. Rečeno mi je da stalno pišem Ljubavne pjesmuljke Pa evo jedna Da nije takva. Ali stani...O čemu da pišem? Možda o vremenu vani? Pa i nije baš nešto. Da se raspišem o paučini na plafonu, E još toliko luda nisam. Da posvetim odu muhi Koja mi uporno liječe oko glave, Iskreno nisam baš ljubitelj neki. O neredu sobe ili jedinici iz matematike... Ne, to nikog ne zanima. Znam! Napisat ću ja Još jednu pjesmicu o tebi Jer mi tu ideja, Na sreću, ne fali. Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik Jelena Brajović 22 Rekli su mi da si tamo. O kako sam se ludo ponadala I po stoti put u glavi Smislila glupu bajku O tebi i meni... I po stoti put nije se ostvarila. Samo da znaš, tražila sam te. Ostavila sam društvo I kružila kroz masu ljudi Samo za jednim ciljem A to si ti, ponovo ti. Napokon smo prošli Jedno kraj drugog, A ja sam se i ovaj put Balavo pravila da te ne vidim. O da sam bar toliko slijepa! I stvarno da... Persona moga srca bila je tamo, Ali s njom, opet s njom... Sretnicom koja moju sreću krade. Jelena Brajović Jelena Brajović Ej, ludice najdraža Kad god si tužna Sjeti se, tu sam ja Da te oraspoložim Nekom glupom provalom, šalom Ili jednostavno svojom pojavom. I kad odlutaš u neke tužne sfere Znaj da ovdje, S ove strane papira Imaš klauna koji će te vječno nasmijavati I voljeti! Jelena Brajović Darovat ću ti žutu ružu Ispod sunca sjajnog; darovat ću samo jednu da bude vječna. Darovat ću ti ružu kao nebo plavo jer je tvoja ljubav samo neshvatljiv i nedokučiv san. Darovat ću ti ružu Kao vatra crvenu, Neka ti noću bude san, A u zoru svitanje. Darovat ću ti bijelu ružu Svijetlu kao proljetni dan, Ugasit će se u mraku Kada me budeš dozivala Da je ovo kraj. Matea Perić Na staroj, drvenoj klupici u parku sjedila je ona... vila u svom čarobnom, crvenom kaputiću. Pogledah u nju pa ko zna koji put očekujući nešto. Ali ništa ... Ona je iz dana u dan sjedila na klupi, i čitala knjigu. Mislim da sam se zaljubio ... U njene kestenaste oči, prćasti nosić i dugu, valovitu kosu ... Taj dan bio je drugačiji od drugih ... Došao sam u park, ona na svom starom mjestu a ja sam sjeo ispod krošnje i promatrao je ... Taj dan je bio drugačiji jer nije čitala knjigu. Gledala je okolo I odjednom zaustavila pogled ... taj dan je bio drugačiji moja mi se prekrasna vila osmjehnula. Podarila mi je jedan kratki osmijeh koji je promijenio taj dan, a možda i moj život. Maria Bačić Za mene ćeš ostati vječan darujem ti pjesme i snove, darujem ti sunce i cvjetove, darujem ti ruže mirisne. Ruža oku draga, spušta se tama. Tišina se čuje, ostala je sama. Ne zaboravljam njegov dodir nježan kao latice ruže pogledaj me još jednom pružam ti ruže, crvene ruže... Ana Vojvoda 23 Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik Tihano ruža diše, mirisom uspavanku poje, a mene samo zanima gdje li su ruke tvoje. Sjećanje na Vukovar 20 godina poslije „Bila sam dijete kad je pored mene na balkonu proletio metak. Tek poslije,kad sam odrasla, shvatila sam da su pucali na mene,na malo dijete...“ Nepregledna kolona Vukovaraca, ljudi iz svih dijelova Hrvatske, ali i drugih zemalja, svake godine obilježava spomen na pad hrabrog Vukovara i prisjeća se svojih najmilijih. Idu istim onim ulicama kojim su prije 20 godina išli Vukovarci s vrećicom u rukama ostavljajući za sobom svoje domove, šutke i sa suzama na licu... U srpskoj su agresiji na Vukovar poginula 1.624 hrvatska branitelja i civila, a procjenjuje se da je ranjeno više od 2.500 ljudi. U srpske koncentracijske logore odvedeno je više od 7.000 zarobljenih hrvatskih branitelja i civila. Iz grada je protjerano više od 22.000 Hrvata i drugih grañana nesrpske nacionalnosti. Vukovar se polako vratio, obnovio, ljudi se vraćaju, ali ožiljci ne mogu nestati. Svake godine cijela Hrvatska obilježava ovaj dan paljenjem svijeća i prisjećanjem na sve one stradale. Naš Dom svake godine obilježava taj dan pravljenjem panoa, pisanjem radova o epopeji Vukovara, paljenjem svijeća na Pilama, formirajući riječ Vukovar i moleći za sve one koji su dali živote za Vukovar. Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik “I reći ću vam samo još jednu stvar, zapamtite Vukovar!” Vukovar se zasigurno neće zaboraviti, treba ići dalje, ali nikada ne zaboraviti za što je tisuće Vukovaraca položilo svoje živote. 24 Zbog obilježavanja Dana sjećanja na Vukovar 18. studenog Grad Dubrovnik ugasio je javnu rasvjetu u Vukovarskoj ulici od 17:30 do 18:00 sati te na Stradunu i Pilama od 17:30 do 18:30 sati. Na Srñu je podignuta 22 m visoka zastava i položeni vijenci i cvijeće za sve poginule, a održana je i misa za sve žrtve Vukovara. Marija Urñević Dragi Vukovarče! tvoja Maja Dunav tiho teče i mnoge tajne skriva noćima se čuje jecaj, vika a i danas, samo tiše Vrijeme možda liječi ali rane teško izliječi. One peku ljude i svaku novu obljetnicu uspomene bude. Hrabrost, slava i ponos simbol su ovog grada ljudi su srcem u njega ušli i neprijatelja istjerali. Spremio tuñinac crvenu boju i debeli kist i zavjesu tamnu da nadvije nad njim. Smijeh i graju makao je s ulica, u 87 dana ostavio brojna tužna lica. Došli hrabri ljudi i rasparali zavjesu ružnu I nikada ne zaboraviše namjeru groznu. Marija Urñević Kad čujem ime Vukovar, nikad ne pomislim o njemu kao o običnom gradu. O njemu razmišljam kao o živom biću, kao o tisuću duša spojenih u jednu. Njegovo ime je snaga. Zaustavimo se u trenu i sklopljenih očiju osjetimo energiju tog heroja vjernog u svakom smislu svojoj zemlji i svome postojanju. Suočen sa strahom, suzama, smrti, nije se povukao, već je gazio dalje svakim korakom, iako je gubio svoju djecu, izdizao se ponosno i neslomljivo. Pogledajte ga kako je divan, uzorit. Tražite snagu misleći na njega. Danas on i dalje ponosno živi ljubeći spomen na one koji su za njega život dali. Lea Hasan Sve stare ceste su davno zarasle, svaki puteljak već odavno je utonuo u prašnjavu stvarnost, sve uspomene i duhovi lagano tonu u oceanu zaborava, pa se, iako je neminovno, trude ipak ostaviti traga u modernoj užurbanosti. Ikona slobode uzdigla se ipak iz pepela i okova pa sjaji i dalje, obasjava ocean i osvjetljava sve duhove prošlosti što lagano lelujaju prema dnu i nose podsjetnik na bol i patnju koja neće iščeznuti i vječno će ostavljati pečat na srcima, na licima, na dušama, na fasadama, na osmijesima, na suzama. Tihana Kovačević 25 Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik Pišem ti ovo iz više razloga. Jedan od njih jest da ti dokažem da mislim na tebe, da ti dokažem da nisi zaboravljen, još ima ljudi koji brinu. Dragi prijatelju, vjeruj mi! Naučio si me mnogočemu, ponajviše da nikad ne gubim nadu. Puno si pretrpio, znam. Uljepšavaš nadu mnogim ljudima. Kada misle da su na rubu, sjete se Vukovara, stanu malo i razmisle. Jesu li zbilja na rubu? Pretrpio si kišu ognja, čelika i smrti, a još si tu! Borio si se do zadnje kapi krvi, život dao ... Ponosim se tobom stari dunavski grade! Vukovar nije samo grad, zapamti, on je mnogo više od toga. On je simbol ponosa, vjere, nade, simbol sreće. Nikada nemoj misliti da te se ljudi sjete samo u studenome. Vukovarče, ponosi se onim što imaš! Ponosi se sobom, svojom i našom slobodom jer si je izborio kada ti nitko nije pružao ruku da se brže izbaviš iz tog pakla. Tad si bio sam, tad i više nikad. Živiš u gradu prepunom sjećanja, dopusti mi da zajedno s tobom krenem graditi bolji grad, bolji život i bolja sjećanja za sve ljude. Nitko ne zaboravlja. Uvijek ćemo misliti o tebi. Ali ne samo o gradu kao zgradama, kućama i drugim grañevinama, već o onome u srcu, onoj boli koju mnogi pokušavaju izliječiti. Ljudi diljem Hrvatske šalju svoje skromne darove, dolaze na tvoje obale kao znak sjećanja ... Ne boj se, i ja sam uz tebe, moj prijatelju ... Budimpešta (Dojmovi s nagradnog izleta) Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik O d prvoga dana u Domu čujem za izraz “pohvaljene cure”. Zanimalo me što to zapravo znači? Raspitivala sam se o tome i saznala: pohvaljene „cure“, su one „cure“ koje imaju odlično vladanje u Domu i u školi, ne prave probleme, dapače, uzorne su i obogaćuju život i rad u Domu i tako dalje ... Najviše od svega toga svidjela mi se nagrada. Naime, djevojke odlaze u glavni grad Mañarske svake godine na nagradni izlet. Prvo što mi je palo na pamet kad sam to doznala je: “Pa Budimpešta je prelijepi grad, baš bih htjela i ja ići”. Prolazili su mjeseci boravka u Domu, kad ono na kraju i ja postanem jedna od “pohvaljenih cura”. Bila sam uzbuñena i, naravno, nisam mogla vjerovati. Jedva sam čekala sjesti u autobus i krenuti. To je bio dan nakon završetka škole. Sve bolje od boljega, riješili se škole i sad nekoliko dana uživanja u nepoznatom gradu. Ujutro smo krenuli rano iz našega Doma. Put je bio dug, ali i vrlo zabavan. Ništa ljepše od putovanja s prijateljicama; pjevali smo, šalili se, spavali... pa opet pjevali ... U Budimpeštu smo došli navečer. Iako smo bili umorni, nismo htjeli to pokazati. Prvo što smo napravili kada smo došli, je da smo se smjestili u Učenički dom u Budimpešti, gdje žive i školuju se pripadnici hrvatske nacionalne manjine u Mañarskoj. To je Dom u kojem žive i „cure“ i „dečki“ zajedno, što se razlikuje od našega 26 Doma. Nakon što smo se smjestili, otišli smo u malu šetnjicu, no kako su svima “pala krila” od putovanja, ubrzo smo se vratili i pošli na spavanje. Odmah ujutro krenuli smo u daljnje razgledavanje grada. Prisustvovali smo otkrivanju biste Miroslava Krleže gdje smo i upoznali hrvatskog političara i aktualnog gradonačelnika Zagreba, gospodina Milana Bandića. S njim su se i neke naše „cure“ fotografirale. Već smo bile malo gladne, pa smo otišle na objed natrag u Dom. Bio je to objed na koji nismo baš naučile- papren i pomalo “čudan”, ali glad ne pita, svejedno smo sve pojele kao mala djeca. Site i pune snage krenule smo u baziliku sv.Stjepana. Naravno, sve smo zabilježili fotografijama. Poslije toga smo se zadivile Trgom heroja i šetnjom kroz gradski park. Tu smo se zabavljali i fotografirali. Nismo dugo tu ostali; popili smo piće i otišli na mali popodnevni odmor u Dom kako bismo skupili snage i za večer koja nam se približavala. Ipak, najdraži dio dana nam je večer. Odmorile smo se, uredile i krenule u noćni provod. Prvo gdje smo bile je brdo Budim s kojeg se vidio cijeli grad. To je bio doživljaj. Gledanje velikog osvijetljenog grada u noći. Puni dojmova krenuli smo dalje. Odveli su nas na kuglanje. Kako su neke „cure“ bile umorne, otišle su ranije spavati u Dom, dok smo se mi ostali otišli kuglati. Sutradan nam je svima bio najbolji dan putovanja. Cijeli smo dan imali slobodno za shopping. To smo obavili u ARENA CENTRU i u IKEA centru kraj Doma. “Da bar i mi imamo takav centar u Dubrovniku” , pomislila sam. Tu su svi kupili potrebne, ali i nepotrebne stvari. Poslije toga smo otišli i mi na spavanje. Ipak, opet nas je čekao dug put prema Dubrovniku. Povratak je počeo ujutro poslije doručka. Naravno, opet je bilo smijeha i zabave. Iscrpljenja i puna dojmova došla sam kući, te sam jedva čekala sve ispričati mami. Bilo je kratko, ali slatko. Definitivno svima preporučam, ako dobiju priliku za put u Budimpeštu da je ne propuste. Jer, ja bih sve ponovila opet, bez razmišljanja. Kristina Violić Pohvaljene učenice Doma i odgajateljice susrele M. Bandića u Budimpešti C jelodnevno putovanje za Makedoniju počelo je već u ranojutarnjim satima. S punim koferima i s velikim uzbuñenjem, koje nismo mogli pokazati od neispavanosti, krenuli smo preko Crne Gore za Makedoniju. Dok smo kroz Crnu Goru „proletjeli“, kroz Albaniju smo pomalo lutali, posebice u povratku. U Albaniji nas je dočekala bijeda, ali i osmijesi ljudi. Uz cestu smo mogli vidjeti veliku zaostalost za drugim zemljama. Bar tamo, uz tu istu cestu, na brojnim odlagalištima krupnog i sitnog otpa- Skoplja i njegove okolice, nismo imali vremena za posjet Memorijalnom centru Toše Proeskog u njegovom rodnom Kruševu. To nam ostaje za sljedeći posjet Makedoniji kojeg već željno iščekujemo. Nakon zabave svi smo se skupili u sobi te se družili s djevojkama i „dečkima“ iz Doma. Pozitivno nas je iznenadilo njihovo ponašanje. Tako pristojne, skromne i prije svega gostoljubive ljude nikad prije nismo upoznale. Upravo zbog njih, Makedonija nam je ostala u lijepom sjećanju. Naše je druženje prekinuo mladi „vaspitač“, koji je bio u obilasku soba te nas zamolio da budemo samo malo tiši. Ubrzo smo se svi razišli u svoje sobe jer je bilo vrlo kasno, a dug je put bio iza nas. Te smo noći svi zaspali čvrstim snom. Sutrašnje smo jutro proveli u razgledavanju Skoplja i njegovih znamenitosti. Posjetili smo Memorijalnu kuću Majke Tereze, Nacionalni muzej, dio starog Skopja s prekrasnim starim manastirima i ikonostasima, nove dijelove grada koji se ureñuju (nove fasade, interesantne skulpture na šetalištima koje imaju svoju priču), Vardarski most, te sve ostale dijelove grada. Poslijepodne smo proveli u druženju s našim novim prijateljima. Obišli smo shopping centre, te se u caffe baru odmorili nakon uspješno obavljenog shoppinga. Nakon povratka u Dom ponovo smo se okupili u sobi i večer proveli družeći se. Posljednja stanica, a kao šećer na kraju, svakako je bio Ohrid. Nakon razgleda znamenitosti Ohrida i šetnje uz Ohridsko jezero svi smo se raštrkali po gradu da potrošimo posljednje denare na poznate bisere ili još kakvu uspomenu. Rastanak s Makedonijom i novim prijateljima bio je težak, ali smo se složili da ovo nije zadnji posjet. Dojmovi iz Makedonije zasigurno neće dugo „ispariti“ i suradnja preko „facea“ se neće prekinuti. Gostoljubivost Elene, Angele, Sonje, Trajčeta, Maje, Zlatka, Monike, Verče i ostalih, neće se zaboraviti i nadamo se da ćemo im moći uzvratiti zahvalnost na svemu, druženjem u Hrvatskoj. M. Urñević i M. Putica 27 Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik da, uvijek možete naći dio za automobil, koji god vam nedostaje. U autobusu se jelo, spavalo, jelo i pjevalo, dok se na benzinskim postajama ispijala kava. Prolazili smo stroge kontrole sa svim granicama, no nas nije ništa spriječilo da preñemo onu makedonsku. „O ubavo devojče, o Makedonče!“ - napokon Makedonija! Oko osam sati navečer stigli smo u ðački dom „Zlatko Cvetkovski“ u Skoplju. Svi su nas srdačno dočekali te smjestili u sobe koje smo dijelile s djevojkama iz Doma. Iznenadilo nas je to što u njihovom Domu živi više od 400 učenica i učenika, te da su „dečki“ brojniji od djevojaka. Te su večeri organizirali doček povodom našeg dolaska. Njemu su prisustvovale i makedonske „vaspitačke“, naše odgajateljice te ravnatelj njihovog Doma koji nam je doveo i njihov domski bend. Večera je bila toliko obilna da bi se s pravom mogla nazvati gozbom. Pripremili su nam makedonske specijalitete „gravče na tavče“ te čak četiri vrste salate. Nakon večere uslijedila je zabava. Uz pratnju njihova benda pjevali smo pjesme Toše Proeskog, mi na hrvatskom, a oni na makedonskom jeziku. Bili smo sretni jer nas je spojila glazba te što smo se meñusobno razumjeli, iako ne govorimo istim jezikom. Nažalost, kad smo idućih dana obilazili važne lokalitete na području grada P. Trče, M. Bjelopera, M. Urñević, T. Poljanić, E. Matana, M. Putica, K, Franušić s odgajateljicom ðeni i prijateljima iz Makedonije Zvjezdana prašina Angelina Jolie oduševila Zagreb! “They tried to make me go to rehab but I said ‘no, no, no’” … Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik napustile su nas dvije dive, dva hollywoodska slavuja glazbene scene... Koliko je slava dobra i lijepa, toliko je i vrlo teška. Većina se zvijezda odaje porocima (poput droge i alkohola) da bi podnijeli svakodnevni pritisak medija, zadiranje u njihov privatni život i sve ono što 28 se oduševila Zagrebom, progovorila na hrvatskom: „Dobro večer i hvala!“ Milan Bandić se zeznuo, rekavši u razgovoru za RTL da mu je najdraži Angelinin film upravo ovaj ‘U zemlji krvi i mesa’,iako se film zove ‘U zemlji krvi i meda’Jedan od obožavatelja popeo se na krov Arena centra da bi vidio prelijepu glumicu...I naše hrvatske zvijezde su se igrale Hollywooda, poneke su, naravno, zablistale pred Angie. treba da ostaneš popularan. Nakon više neuspješnih rehabilitacija, vraćale bi se svojim starim porocima: alkoholu i drogi. Whitney Houston preminula je u 48. godini života uoči dodjele nagrade Grammy, u hotelu Hilton, gdje se održavala godišnja zabava uoči tog dogañaja. Popularna pjevačica posljednjih se godina borila s alkoholom, drogama, kao i raznim lijekovima za smirenje. U nekoliko navrata neuspješno se pokušala vratiti na pozornicu. Pjesma “I Will Always Love You”, jedan je od najprodavanijih singlova u povijesti glazbe. Amy je umrla u dobi od 27 godina u svom domu u Londonu. Album Back to Black nominiran je u čak šest kategorija prestižne nagrade Grammy, a osvojio je njih 5, čime je izjednačen rekord najviše osvojenih Grammya neke pjevačice u jednoj noći. “”Pucaj puško, rodilo se muško!” kaže jedna narodna… „Mama, zlato je dobro“ pjevačica Adele nagrañena je za album godine i najbolji vokalni pop album za ‘21‘, snimku godine, pjesmu godine i najbolji kratki glazbeni video za ‘Rolling In The Deep’ i najbolju solističku izvedbu za ‘Someone Like You’. „Mama, zlato je dobro“, rekla je Adele primajući Grammya za album godine.Svojim iznimnim glasom stekla je milijune obožavatelja u svijetu.Njen album „21“ proglašen je albumom godine. je u početku nije niti malo sputavala da odradi vrhunski svoje zakazane koncerte. Severina i njezin zaručnik Milan Popović svom sinu dali su ime Aleksandar. Dječak ima 3200 grama i 52 centimetra,a na svijet je došao carskim rezom.Severina je poznata po brojnim kontroverzama koje je stekla svojim ponašanjem i komentarima tijekom ovih godina, a objavljivanjem pornografskog videa izazvala je veliku pomutnju. Obožavatelji su se pitali što će reći njezin sin za nekoliko godina kada vidi video,a ostali su jednostavno bili sretni zbog naše Seve... Modni fetiš ! zlata, kristala, poludragog kamenja ili bižuterije. Kombinirajte ga sa svakodnevnim „autfitom“ i izgledat ćete vrlo moderno i šik. Danas je u modi veliko prstenje, upadljivo i čak nekoliko njih na jednoj ruci. Novitet u svijetu parfema su mirisni prstenovi Marc Jacobsa i Michaela Korsa. Tamni prsten Kat Von D donosi dva mirisa različitih raspoloženja. Lola Marc Jacobsa ponavlja cvijetne detalje sa čepa bočice namijenjene modernoj i seksi djevojci. Izrañen je od note ružičastog bibera, kruške, grejpa, ruže, božura, geranijuma, vanilije, tonke i mošusa. Izabrala Marija Urñević 29 Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik je od davnina i znak autoriteta i privilegija staleža.Danas možete izgledati glamurozno s običnom bižuterijom. Nakit daje posebnu notu svakoj odjeći. Apsolutni hit, koji je zavladao meñu djevojkama je zasigurno mega prstenje raznih oblika s različitim materijalima poput srebra, Mišljenja učenica iz Doma: Muško ženska prijateljstva Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik M ogu li muškarci i žene biti prijatelji? Ovo pitanje otvara brojne rasprave i tema je mnogih filmova, serija i knjiga. Odgovor na to pitanje je da zasigurno mogu, ali takva su prijateljstva rijetka i vrijedna. Jedna od noćnih mora za svakog muškarca je kad je njegova “cura” okružena prijateljima suprotnog spola. Istina je da većina takvih prijateljstava prerasta u nešto više ili se prijateljstva rode nakon neke veze, no nije uvijek slučaj. Što se ženama sviña kod takvih prijateljstava? Kada izlazite s njima, ne osjećate se kao u kokošinjcu. Nema ženskih spletki i vašeg vaganja što reći u razgovoru s njenim prijateljicama. Ipak razumijete bolje muškarce. U većini su slučajeva djevojke s mnogo muških prijatelja manje komplicirane. U nekim stvarima razmišljaju kao muškarci – jednostavno, bez previše analize. Upravo to su je naučili njeni muški prijatelji. S njima možeš pričati o bilo čemu, zezati ih, a da se ne naljute, vrijeñati ih, a da znaju da ne misliš ozbiljno. Možeš se lijepo 30 zabaviti i nasmijati, shvatiti neki njihov način razmišljanja, dobiti iskren savjet, a najvažnije od svega možeš reći svoje iskreno mišljenje, dobiti pravi muški zagrljaj i biti sigurna da te neće izdati. Zašto? Jer ti većina „cura „ neće reći pravu istinu, nećete razumjeti kao što te može on razumjeti, neke su tu samo da ti otmu „dečka“, jer ljubomora i borba da su glavne dovode ih do toga. Muškarcima odgovara to što ne moraju glumit macho tipove pred ženama. Mogu pokazati svoje slabosti koje žene prihvaćaju. Činjenica je da su takva prijateljstva manje komplicirana. Marija Urñević “Mislim da to baš nije moguće jer uvijek s jedne strane postoje osjećaji ili se stvore kroz druženje... „ i ako su obje osobe „zauzete“, prijateljstvo može biti iskreno.” “Postoje...ako se dovoljno dugo znaju, mogu imati dovoljno povjerenja da kažu nešto jedno drugome.” “Mislim da ne mogu jer ne možeš reći sve muškome.” “Svakako da postoje... ljudi su različiti, a na svijetu nas ima mnogo... svatko pronalazi ono što mu najviše odgovara.” “Postoje... muško i žensko se nadopunjuju, drukčiji su stavovi i mišljenja kod muškaraca i energije se izmjenjuju... naravno, postoje stvari koje možeš razmjenjivati samo s ženskima.” “Smatram da postoje jer se muškarci i žene super slažu.” “Ne vjerujem u takva prijateljstva jer će te muškarac uvijek gledati drugačijim očima i takva prijateljstva uvijek prerastu u nešto više.” “Takva prijateljstva mogu funkcionirati i ona su dobra, bolja nego ženska...pogotovo ako je muškarac gay.” “Mislim da su muškarci odaniji i da te neće zeznuti.” “Mislim da oboje uvijek nešto osjećaju u dubini.” “Mogu funkcionirat, ako se znaju od djetinjstva, ali ne mogu opstati, ako se upoznaju u tinejdžerskim danima.” Nossa, nossa Assim você me mata Ai, se eu te pego, Ai, ai, se eu te pego!!! Ai se eu te pego, popularna pjesma koja je obilježila mnoge maturalne, brojne zabave i rijetko tko ima da nije čuo za nju. No, što li zapravo znači “Ai se eu te pego“? Mnogi je od vas pjevuše, a ni ne znaju što.”Ah, kada te uhvatim“, prijevod je poznatog naslova. Michel Telo brazilski je pjevač i skladatelj. Njegov nacionalni i meñunarodni hit je ova pjesma koja je broj 1 u Brazilu, Portugalu, Španjolskoj, Italiji, a da i ne govorimo o drugim zemljama. Brazilska nogometna zvijezda Neymar nastupio je uživo na koncertu Michela Tela, čiji je ples iz pjesme “Ai, Se Eu Te Pego“ postao popularan prilikom proslave pogodaka u gotovo cijelom svijetu. Evo i prijevoda: Ah, Kada Te Uhvatim.... Znaš, znaš Ubit ćeš me tako... Ah, kada te uhvatim (jadna ti) Ah, Ah kada te uhvatim (jadna ti) Odlična, odlična Ubit ćeš me tako... Ah,kada te uhvatim (jadna ti) Ah, Ah kada te uhvatim (jadna ti) Subota, večer za izlazak Svi su već počeli plesati Najzgodnija cura je prošla kraj mene Došao sam kraj nje i rekao joj... Odlična, odlična Ubit ćeš me tako... Ah, kada te uhvatim (jadna ti) Ah, Ah kada te uhvatim (jadna ti) IZBOR Marija Urñević 31 Ludus list učenica Ženskog ñačkog doma Dubrovnik Znaš, znaš Ubit ćeš me tako... Ah, kada te uhvatim (jadna ti) Ah, Ah kada te uhvatim (jadna ti)
© Copyright 2024 Paperzz
