ŠKOLSKA GODINA 2012. - 2013.
LIST UČENIKA TURISTIČKE I UGOSTITELJSKE ŠKOLE DUBROVNIK
Izlazi jednom godišnje Cijena 5 kn
i
č
a
n
z
’
m
e
j
n
u
o
t
š
.
.
“.
”
.
.
.
?
p
a
k
a
l
a
m
a
j
o
m
1
Riječ urednika
O čemu nam pričaju
naši bivši učenici?
Kapi optimizma
Evo nas zajedno i ove školske godine s novim
školskim listom. Kao i uvijek, naše školske novine
pišu o aktualnostima vezanim za naš školski
život u proteklih godinu dana. Sudjelovali smo u
raznim humanitarnim i volonterskim akcijama,
pokazali kako znamo i drugima pomoći. Raznim
prezentacijama, izložbama, sajmovima i cateringom
aktivno smo se bavili i ove godine. Ispričali smo
vam sve o uspjesima naših sadašnjih, a i onih bivših
učenika. Iz godine u godinu napredujemo s novim i
stalnim rubrikama, zanimljivim i aktualnim temama
kao što su preseljenje škole, ekologija u sukobu sa
zaradom, ekskurzija, izleti... Ove smo godine ekološki
osvješteniji, što potvrđuje priča o našoj rijeci Ombli i
njenoj važnosti. Ne damo Omblu! Kapi koje čine isti
slap mogu svašta napraviti! Našu uspješnost dokazuju
upravo bivši učenici koji su napustili školske klupe, a
danas su najbolji u onome što rade. Zbog napornog
rada tijekom zimskih praznika slijedi jedno veliko
HVALA svim učenicima koji su sudjelovali u ovom
broju i našoj dragoj, neizostavnoj profesorici Maji bez
koje ne bismo uspjeli.
Stela Marinović, urednica školskog lista
un eura?
Poštenje
i
t
i
t
a
l
p
m
i
č
i
n
e
ž
o
m
e
se n
Naša Dubrovačka trpeza
Kamo smo putovali?
U OVOM BROJU SUDJELOVALI SU:
2
p
novčanik
ete
đ
na
A što kad
U ovom broju našeg školskog lista sudjelovali su: Petra Puljizević,
Marina Puljizević, Tea Poljanić, Matea Ban, Nikoleta Boroje, Matea
Batinić, Marija Obuljen, Alen Čampara i urednica lista Stela Marinović. (Nekoga smo sigurno zaboravili, svaki put tako ispadne!) O sebi
i svojim životnim uspjesima pisali su naši bivši učenici: Dario Marinović Baka, Sandro Sukno, Nikša Dobud, Mario Milutinović, Prosper
Lenert, Antonio Lujak, Kate Lujo, Jelena Hendić, Matea Deranja,
Ante Tolja, Stela Metković, Ante Tonći Prizmić i Kazuhiro Tamari.
Mentorica i gonič robova bila je Maja Milošević, prof. hrvatskog
jezika. Do neba i natrag zahvalni smo Ani Misir i njenim spretnim
grafičkim rješenjima i Željku Tutnjeviću na njegovim fotografijama
kojima uvijek spasi cijelu stvar.
og ljeta
ostiteljske škole, ov
ug
i
ke
tič
ris
Tu
ica
fotelji u
aula Savin, učen
ašla je novčanik u
on
pr
du
pa
La
u
a
na taraci kafić
ra.
preko šest tisuća eu
kojemu se nalazilo
očekujući da će
fić
ka
u
ga
li
ik i odnije
a
- Uzeli smo novčan
poslije uru vremen
ega. No, kako se ni
nj
po
ću
iti
ve
at
i
vr
til
ije
zo
br
im
se vlasnik
kome se radi i pr
i smo ga, vidjeli o
doma da bude na
nisu vratili, otvoril
včanik i odnijela ga
no
m
sa
a
el
Uz
a.
liciju. No, Talijan se
svotu novc
islili odnijeti na po
m
ga
o
sm
ro
ut
Uj
.
aći makar svoje
sigurnom
u u nadi da će pron
fić
ka
u
,
vio
ja
po
n
kad ga je otvorio
izbezumlje
vce. Iznenadio se
no
i
ne
ak
o
zn
ak
U
,
.
te
ik
dokumen
taknut novčan
u da ne očekuje ne
u često ostave
vidjelo se na njem
di
0 eura. Lju u kafić
10
je
m
na
o
da
i
st
ogla ni sanjati
zahvalno
obitele, no nisam m
m
k
ča
ili
e
et
ar
cig
a kuna – ispriupaljače,
skoro pedeset tisuć
i’
vit
ra
bo
‘za
o
tk
kako radi u
da će ne
bila druga sezona
o
ov
je
j
jo
ko
a
ul
a ne nekako
čala je Pa
je postupila tako,
o
št
Za
u.
fić
ka
m
lapadsko
naplatiti!
je se ne može ničim
drugačije? Pošten
d
Matea Batinić, 4.
P
3
Naši učenici sudjelovali u volonterskom projektu
Ne treba
nam treće uho
da bismo imali
o
v
t
s
r
e
t
n
o
l
o
v
a
z
sluha
Naranče za
beskućnike
Umjetničko – edukativni festival Treće uho – Japan
održao se u Dubrovniku od 7. do 11.11. 2012. Treće uho
– Japan u potpunosti je volonterski projekt kojem je cilj
razvoj kvalitetnih sadržaja koji služe edukaciji i općem
dobru zajednice. Posjetitelji su imali priliku upoznati se s
različitim aspektima japanske kulture, od kinematografije, izrade origamija, kaligrafije, taiko-bubnjeva,
meditacije, japanske kuhinje, borilačkih vještina itd.
Slike potvrđuju da su u tome sudjelovali i naši učenici,
umjetnici svoga zanimanja.
Marina Puljizević, 4.d
Volonterska akcija branja mandarina i naranača u Dubrovniku i Cavtatu za
dubrovačke beskućnike Volonterskog centra Dubrovnik održana u 20. 10.
potakla je i naše učenike na nesebičan potez. U toj akciji sudjelovali su učenici
2.d razreda Nika Sarić, Antonela Vrljić i Vicko Lazo, te Mario Boban i Vlaho Kekez.
4
Antonela Vrljić, Ana Vatović, Antonio Čupić,
Ana Đano, Vicko Lazo, Zora Ćutuk
5
Ako je Dubrovnik mala Venecija, onda je Venecija veliki Dubrovnik
G
rad Dubrovnik i ove je godine putovanjem nagradio učenike i njihove mentore za osvojeno
jedno od prva tri mjesta na državnim natjecanjima u školskoj godini 2011/12. Lani je to
bilo putovanje u Rueil Malmaison i Pariz, a ove godine u
Veneciju, još jedan grad prijatelj Dubrovnika. Putovanje
je zaslužilo 60-ak učenika i njihovih mentora iz osnovnih
i srednjih škola Grada. Iz naše škole nagrađeni su Lucija
Pavlina za drugo mjesto na državnom natjecanju iz talijanskog jezika te Julia Mačinković i Andrea Ruščić Dragoje
za prvo, odnosno drugo mjesto na državnom natjecanju
Gastro 2012. Nažalost, učenice zbog svojih obveza nisu
mogle ići, ali boje naše škole branili su njihovi mentori –
Ana Bačić, Ljiljana Prce i Nikša Grabovac te Milan Perić koji
je išao kao predstavnik Grada, ali ipak je i dio naše ekipe.
Putovanje je započelo zorom na dubrovačkom aerodromu. Sat leta i slijećemo na aerodrom Marco Polo. Transfer
na Lido di Jesolo, smještaj u hotelu te pravac Venecija!
Nakon pristajanja na Riva degli Schiavoni, dočekala nas je
živopisna lokalna vodička koja nas je pričom provela kroz
povijest ovog predivnog grada-države. Kao i Dubrovnik,
cijeli je grad spomenik pa je teško nabrojati sve što smo
vidjeli. Trg i Bazilika svetog Marka sa zvonikom, Santa
Maria della Salute, Most Rialto, Most uzdaha i Duždeva palača svakako su najupečatljiviji. Sve to začinjeno
pričama o gondolijerima, Casanovi i Marcu Polu, koji je,
što se nas tiče, ipak Korčulanin. Vrijeme između Božića
i Nove godine doprinijelo je da Veneciju doživimo u
najboljem svjetlu, bez prevelike turističke gužve. Grad je
diskretno okićen i već je sve u znaku venecijanskih maski
i karnevala. Uz jedinstvenu kulturnu baštinu, blještavilo
ekskluzivnih trgovina svjetskih modnih marki, stotine
restorana, slastičarnica i kafića svakako je doprinijelo
našem oduševljenju ovim gradom - spomenikom na
vodi. Ipak, duh grada upoznat ćete tek ako se izgubite
u sporednim uličicama, u lokalnim restoranima i kafićima kamo zalaze stanovnici ovog grada. A i espresso
u sporednim uličicama jeftiniji je od 7 eura koliko ćete
platiti na Trgu sv. Marka. Sutradan je bio predviđen izlet
na otoke Lagune. Burano nas je sve oduševio skladom i
živopisnim bojama pročelja kuća. Što je čipka za Burano,
to je staklo za Murano. Brodić nas je doveo do tvornice
stakla gdje nam je majstor u nekoliko minuta prikazao
kako se puše staklo i kako u nekoliko poteza iz bezlične
mase istopljenog stakla stvoriti propetog konjića što
je izazvalo spontani aplauz nas gledatelja. Tri dana u
Veneciji brzo su prošla. Zahvaljujući lijepom vremenu,
Anđeli i Kseniji iz agencije Dubrovnik Partner, doživjeli
smo ono najljepše od Venecije i puni dojmova vratili se u
Grad proslaviti Novu godinu. Hvalevrijedna akcija Grada
pokazuje kako se trud isplati, a znanje još uvijek cijeni.
Cijeli
grad jedan
spomenik
Milan Perić, Ana Bačić,
Nikša Grabovac i Ljiljana Prce mala ali jaka ekipa naše škole
Napisao: Nikša Grabovac
Fotografije: Ana Bačić
Kanal za pamćenje
6
7
okruma
L
a
n
a
d
m
Seda
U
organizaciji Udruge s’Art koja u svojim raznim programima obuhvaća
i onaj koji bismo mogli nazvati Sedam dana Lokruma, kad priređuju
druženje s vegetarijancima, naši učenici dali su svoj doprinos cateringom i tako već drugu godinu za redom odali priznanje ovoj vrlo pozitivnoj
akciji. Po riječima njihove tajnice Tee Batinić, naša škola redovito dokazuje
svoje umijeće na njihovim akcijama. Kažu, naš vegetarijanski jelovnik koji
se sastoji od raznih pašteta bio je za prste polizati!
Za prste polizati!
Marina Puljizević, 4.d
Ništa nam neće ovaj
dan pokvariti!
8
9
Čišćenje Hotela Vis II.
Volonteri sa svojom
profesoricom
Ljiljanom Prce
O
d otvaranja Volonterskog centra
Dubrovnik u travnju 2010. na
ovamo imali su više akcija. Na
samom početku obavili su čišćenje i uređenje Hotela Vis II. u kojem borave
nezbrinute osobe. Tom prilikom volontirali
su i naši učenici zajedno sa svojom profesoricom Ljiljanom Prce. Nakon beskrajnog
sjedanja za kompjuterom, konačno imamo
priliku osjetiti se korisnima i uživati u
lijepom danu i druženju s istomišljenicima.
Ponosni smo na sebe, rekli su nam učenici
naše škole.
Ponosni na sebe
Tea Poljanić, 3.c
10
11
Akcija čišćenja podmorja
Čisto
more je
i naš čisti
obraz
R
onioci Ronilačkog kluba Dubrovnik, među kojima i naš ravnatelj Antun Perušina, redovito
sudjeluju u svim ekološkim akcijama čišćenja podmorja pa su to napravili
i krajem svibnja te početkom lipnja prošle
godine. Najčešća čišćenja obavljaju se u
staroj gradskoj luci gdje, osim onoga što
more nanese tijekom zime, bude i kućnog
otpada, najlonskih vrećica, plastičnih i
staklenih boca – svega onoga što ne pripada moru. Ipak, ronioci su ustanovili da
dugogodišnji napori u očuvanju podmorja
daju rezultate jer je smeća na morskom
dnu sve manje. Svaku tu ekološku akciju
poprate i naši učenici sudjelujući na svoj
način, u skladu sa svojom strukom.
Tea Poljanić, 3.c
Sajam poslova 2012.
Bilo kuda,
naši svuda
P
očetkom ožujka 2012. na Sveučilištu u Dubrovniku svečano je otvoren tradicionalni
peti Sajam poslova u organizaciji Hrvatskog
Zavoda za zapošljavanje, Područna služba Dubrovnik. Sajam je otvorila zamjenica župana
Marija Vučković. Prisutnima su se također obratili
i pročelnik HZZ-a Dasen Jasprica te gradonačelnik
Grada Dubrovnika Andro Vlahušić. Kao i uvijek u tim
prigodama, svojim sudjelovanjem sajam su obilježili
naši vrijedni učenici i njihovi nastavnici Ljiljana Prce,
Ante Kristić i Milan Perić.
12
13
GASTRO 2012.,
Iskazali se kvalitetom i kreativnošću
Andrea Ruščić Dragoje i Julia Mačinković, GASTRO – pobjednice
Škola nam
je pružila
izvrsnu
podlogu
A
ndrea Ruščić Dragoje i Julia Mačinković, učenice
naše škole, pobijedile su svaka u svojoj disciplini
na natjecanju Gastro iskazavši se kvalitetom i
kreativnošću. Natjecale su se u disciplinama posluživanje menija i recepcijsko poslovanje osvojivši tako najviše
uspjeha u poznavanju svoje struke. Obje zahvaljuju svojim
mentorima Ljiljani Prce i Nikši Grabovcu na svom znanju i
pomoći u pripremama za taj nastup. Andrei je najteža bila
komunikacija sa stranim partnerom, a Juliji pismeni dio
natjecanja. Tvrde kako organizacija državnog Gastra za bilo
koju turističko-ugostiteljsku školu znači puno jer se pokazuje
znanje, strpljivost i trud učenika i njihovih mentora. „Za nas je
Gastro jedno novo iskustvo, prilika da upoznamo nove ljude
i dobro se zabavimo, ali i pokažemo svoje znanje“ –
rekle su. Naučile su kako je dobrom voljom i trudom
moguće postići dobre rezultate. A za što će im vrijediti
nagrada? Andrei za upis na fakultet, a Juliji kao jedna
lijepa uspomena. A jesu li spremne za rad u turizmu
nakon srednje škole? „Da, jer ova škola pružila nam je
izvrsnu podlogu“-rekle su nam.
Matea Ban, 3.c
D
odjelom medalja i plaketa zaključeno je
32. Državno i međunarodno natjecanje
učenika – GASTRO 2012. koje svake godine okuplja najbolje buduće turističke
i ugostiteljske stručnjake iz Europe i Hrvatske. U
devet disciplina natjecanje se održavalo od 16.
do 18. travnja, a domaćin natjecanja, Turistička i
ugostiteljska škola Dubrovnik, zajedno s organizatorom, Agencijom za strukovno obrazovanje i
obrazovanje odraslih Republike Hrvatske, bila je
14
zadovoljna umijećima ovih mladih ljudi koji su se
iskazali i kvalitetom i kreativnošću. Šteta je što je
tek mali dio ljudi mogao uživati u pogledu na sve
ono što su učenici odradili. U sklopu natjecanja
GASTRO održala se i rasprava na temu usklađivanja
standarda kvalifikacija s europskim standardima
u obrazovnom sektoru turizam i ugostiteljstvo.
Sve čestitke ovim mladim i sposobnim ljudima, s
nagradama ili bez njih!
Matea Ban, 3.c
15
REALIZACIJA PROGRAMA STRUČNOG USAVRŠAVANJA
Naš Tonći
kao Pomet
Moramo se
nametnuti a
d
a
r
u
t
tržiš
U
sklopu Nacionalnog plana za poticanje
zapošljavanja Turistička i ugostiteljska škola
Dubrovnik u suradnji s Hrvatskim zavodom
za zapošljavanje realizirala je program
usavršavanja za kuhare specijaliste za priloge, variva i
garniture.
- Cilj ovog programa jest pripremiti polaznike da se
u svakom trenutku mogu prilagoditi zahtjevu tržišta.
Napravili smo nekoliko novih programa, a to su kuhar
specijalist, konobar i slastičar specijalist. Zbog velikog
broja hotela visoke kategorije, svjesni smo potrebe za
specijalizacijom unutar struke– kazao je Nedjeljko Jančić, profesor u Turističkoj i ugostiteljskoj školi Dubrovnik, dodavši kako su se verificirali programi sommeliera. Tvrdi kako u našem gradu ima malo ljudi koji su
uistinu sommelieri, a isti je problem i s barmenima.
Raznim dodatnim školovanjem, tečajevima, usavršavanjem otvaraju se veće mogućnosti i konkurentnost
na tržištu rada. Ravnatelj Turističke i ugostiteljske škole
Dubrovnik Antun Perušina istaknuo je kako je čovjek
ključ uspjeha u turizmu, da svi imamo potencijal,
samo je pitanje tko nas vodi.
- Važno nam je što je škola dobila ovaj posao. Bitno je
osluškivati tržište i na taj način uočiti koje programe
treba verificirati pa se na neki način nametnuti tržištu
- kazao je Perušina i dodao kako se škola trudi biti
spona između učenika i tržišta rada.
Matea Ban, 3.c
16
Nastavnici naše škole u punom pogonu
U
srijedu su nam javili kako bi bilo lijepo kad bismo nastupili na otvaranju 14. Proljetne škole školskih knjižničara u
Hotelu La Croma, u četvrtak smo počeli osmišljavati kako
to izvesti, u petak smo imali koncept, u subotu ga uvježbavali,
a u nedjelju smo imali predstavu koja je trebala biti izvedena za
tri dana – kažu učenici Dramske grupe Turističke i ugostiteljske
škole koje je uspješno spremila njihova profesorica Marjana
Batinić. I tako je iz šale nastala „Đirata“ sastavljena uglavnom od
pjesama Luka Paljetka i njihovih vlastitih umotvorina. Kostime iz
16. stoljeća posudile su im Dubrovačke ljetne igre, a nastupili su:
Nikoleta Belemečić, Rela Petric, Paula Ivančić, Kristina Dedo, Katarina Butrica, Julia Mačinković, Toni Macan, Ilir Sufaj, Luka Klobasa,
Tonći Ante Prizmić, Antun Macan, a pomagali su im i gimnazijski
„Zelenci“ Toni Peraić i Luka Čerjan. To je bila tek pretpremijera, a
premijera se dogodila na otvaranju državnog natjecanja GASTRO
kojem je Turistička i ugostiteljska škola bila domaćinom.
Petra Puljizević, 3.c
Na otvaranju 14. Proljetne škole školskih knjižničara u Hotelu La Croma natupili
učenici Turističke i ugostiteljske škole i Gimnazije
ĐIRATA U TAJICAMA
17
E
”
0
1
’
8
°
8
1
N
”
1
3
’
0
4
°
2
4
u
š
a
č
a
l
i
l
e
r
p
e
j
koja
p
a
k
,
a
l
b
m
O
a
k
Rije
2.
og dii je estuarij obaln
Okoliš Omble tipičn
i ekoim
ecifičnim biološk
jela Hrvatske sa sp
Omr
to
os
a. Zaštićeni pr
loškim osobitostim
aest
an
dv
od
je
ačke dio
ble i Rijeke dubrov
te,
šti
za
e
rij
go
te
ka
zličite
takvih područja ra
ipr
ti
om Zakonu o zašti
koji prema hrvatsk
auv
oč
di
sebnu zaštitu ra
rode zavrjeđuju po
ili radi
svoje osjetljivosti
sti
azne raznoliko ,
br
ajo
odarkr
i
sp
e
go
šk
,
og
olo
bi
nja
, obrazovn
rološkog, estetskog
ltu
kog
ku
ač
,
ov
og
br
en
du
stv
ne
an
izi
zn
resa. Zbog bl
te
in
g
no
jav
og
su
lazi na popi od
skog ali i drug
ovica Ombla se na
ab
Gr
e
je
eć
sm
za
odlagališta
u Hrvatskoj, iako
kraških fenomena
ijih
en
za
ož
šte
gr
ali
ju
na
lag
k
deseta
ino hrvatsko od
sanirana 2001. jed
rože ekoGrabovica koja je
zadovoljava najst
je
ko
nim folijama
smeće s nepropus
kriterije.
loške standarde i
18
4.
3.
1.
izvire
brojnih rijeka koja
Ombla je jedna od
poja
ko
rijeke ponornice
kao dio Trebišnjice,
u.
leđ
za
m
ko
u dubrovač
nire u Popovu polju
na
e
bl
Om
e
ek
od izvora rij
Tridesetak metara
jeg
ko
n
ko
na
cm
ine 70-ak
lazi se mali slap vis
km dudransko more u 5
Ja
u
e
ječ
ut
Ombla
d mjeko
eke dubrovačke
gačkom fjordu Rij
dotok
vo
en
smatra da je nj
sta Komolac pa se
ijetu.
sv
na
a
ek
jkraća rij
a i da je Ombla na
ljeno
av
pl
na
dugačak 30 metar
je
alo
ora Omble m
izv
ni
izi
bl
oj
dn
U neposre
očvarnom vegeta
i otočić obrastao m
je
uč
dr
ripo
iji
o
lac
rn
pu
va
moč
te maloj po
predstavlja staniš
na
cijom tršćaka, što
e. Ombla je zaštiće
jač
rn
ko
ste riječne
jetke i ugrožene vr
od 1964. godine.
Zelena akcija i još 33
ahrvatske i međun
e
cij
za
ni
ga
or
rodne
P
HE
se
ko
ka
ističu
nu
u proteklih godi
idana žurio da za vr
sta
ta
da
jeme man
HE
u
nj
ad
gr
za
edit
re vlade realizira kr
banke za obnovu
ke
ps
ro
Eu
od
a
Ombl
bilo potrebe, jer
e
nij
i razvoj. Za žurbu
stito predizborno
je Vlada prekršila vla
tpredsjednik Vlade
obećanje, a prvi po
io je kako projekt
Radimir Čačić izjav
dalje. „Iza planiraHE Ombla mora ići
avo se krije plan o
ne gradnje HE zapr
erima na Bliski istok
prodaji vode tank
.
kih terena na Srđu
ili za potrebe golfs
ne
a
šin
vr
po
ednih
Čak 95% poljoprivr
za navodnjavanje,
v
sta
su
ili
du
vo
ma
iti
namjeravaju izvoz
a javna poduzeća
tre
po
ih
od vitaln
vodu koja je jedno
r,
po
Ca
ro
Đu
kao je
ba stanovnika“- re
ske inicijative „Srđ
an
ađ
Gr
or
at
koordin
prosvjeda pred
od
je naš“, na jednom
uoči sjednice Grad
Kneževim dvorom
a.
nik
ov
br
grada Du
skog poglavarstva
Hrvatska elektro
e
laž
privreda pred
izgradnju hidroa
elektrane Ombl
ibl
u
W
M
68
snage
e.
bl
Om
a
or
izv
i
zin
Još 26. listopada
i međunarodne or
2011. 34 hrvatske
ile
ut
up
iša
tu okol
ganizacije za zašti
Europskoj banci
o
sm
pi
no
re
su otvo
da ne odobri kreza obnovu i razvoj
iz3 milijuna eura za
dit u iznosu od 12
U
a.
nik
a kod Dubrov
gradnju HE Ombl
aist
su
ije
ac
organiz
otvorenom pismu
ske i proceduralom
on
ek
e,
šk
kle ekolo
a, koje su prepobl
ne probleme HE Om
anti EBRD-a prilikom
znali čak i konzult
ji su proglasili “viso
ocjene projekta ko
to
po
a
bl
ana HE Om
korizičnim”. Planir
ji
ko
a,
jam
a
in
v Vil
pila bi špiljski susta
aznolikost pa je u
or
bi
u
ok
vis
lo
vr
ima
že
dio europske mre
planu zaštite kao
uSt
.
00
20
ja - Natura
zaštićenih područ
t
ek
oj
pr
aj
ov
oliš za
dija utjecaja na ok
m
ito
pr
a
,
na
di
set go
stara je više od de
E
otiv izgradnje HR
Pr
a.
un
tp
po
ne
je i
aizj
na
ih godinu da
Ombla u posljednj
stručnjaka, od geih
at
izn
snilo se niz pr
ekonomista. Hidroologa i biologa do
graditi u području
elektrana se planira
porozno. Nitko ne
o
krša koje je izuzetn
emni kanali ispreple
zna koliko su podz
se
pa
ne
za
de pove
teni i podzemne vo
nala mogu izazvaka
tih
jem
betoniran
ve
na povezane susta
ti neželjeni efekti
podzemnih voda.
. Nikola, Tundrač i
e, a to su potok Sv
bl
Om
a
or
izv
tri
Jedna smo od rijet
Danas znamo za
, naše bogatstvo.
da
vo
.
ire
ine
izv
šp
ud
em
Ot
nj
ra
vnim otva
Dračevo Selo.
će dobije jednosta
pi
iza
oč
su
du
a
vo
im
ja
sv
ko
e
a
kih zemalj
ološke promjen
ne nalikuje sebi, ek
šku svijest o
Planet Zemlja više
o probuditi ekolo
am
or
m
i
lad
m
i
M
.
nu
, uskoro ćemo pitku
te i zvone na uzbu
irode. U suprotnom
pr
že
u
te
no
rav
nja
neku sasvim običn
važnosti održa
mjesto pamtiti kao
o
ov
a
e,
jic
pl
ka
na
vodu brojati
i dužinu.
inu
šir
snu
5.
zemljopi
Stela Marinović, 3.c
19
Kako najavljuju, nova zgrada Turističke i ugostiteljske škole gradit će se na Babinu kuku
N
akon niza godina odlučivanja, pregovaranja
i traženja bolje lokacije školske zgrade, Grad
i naša Turistička i ugostiteljska škola odlučili
su, selimo se na Babin kuk. Trenutačna adresa,
Župska 2, na predjelu Ploče iza Grada nije dovoljno
dobra zbog nepristupačnosti i zbog nedostatka pratećih
sadržaja za praktičnu nastavu uz koju bi učenici škole,
budući turističku djelatnici i ugostitelji, bili što bolje educirani i usavršeni za posao u struci. Prije nekoliko godina,
točnije 2006., došao je prijedlog da se škola preseli na
područje Općine Župa dubrovačka, u Kupare. Ovdje bi
novoizgrađena škola imala dodatne prostore, tzv. hotelškolu, gdje bi se uz učenje teorijskog dijela održavala
praksa. Prvenstveno zbog udaljenosti od grada, ova
ideja nije bila u mogućnosti realizirati se. Školski odbor
Turističke i ugostiteljske škole također se usprotivio
izjasnivši se kako bi preseljenjem u Kupare nastali novi
troškovi, prvenstveno na račun učenika, a i profesora.
Većina ih stanuje u užem središtu grada, a neki čak i
dalje, u Mokošici, Dubrovačkom primorju, na Elafitima, u
Stonu, čime bi opao interes za zanimanja koja škola nudi.
Ni mnogi građani nisu se složili s novom idejom, čime je
konačno sve propalo u vodu. Naš ravnatelj Ante Perušina
i sam kaže: „Turizam i ugostiteljstvo bitna su grana dubrovačkog gospodarstva, možda čak i jedina. Zato je nužno
što bolje osposobiti kadar koji će u njemu raditi. Učenici
moraju osjetiti duh grada Dubrovnika i raditi u okruženju
vrhunske turističke destinacije, što ne bi bilo moguće
ako bi škola dobila novu adresu, izvan Dubrovnika“. Zbog
manjka novčanih sredstava, a i zbog nepovoljne lokacije,
ideja je s razlogom odbačena. Rješenje je ipak uskrsnulo.
Novu lokaciju škole zauzet će glavica Babina kuka gdje
će se, osim škole, izgraditi i hotel s manjim smještajnim
kapacitetima, restoranom otvorenog tipa, slastičarnicom
i kafeterijom, a sve po prihvatljivim cijenama za goste i
građane. Ovdje će naši budući učenici imati priliku spojiti
ugodno s korisnim, školovati se i obavljati stručnu praksu
među boljim uvjetima koji se podrazumijevaju gradnjom
dodatnih kapaciteta. O početku gradnje još ništa ne
znamo, ali važno je da sve ide postupno, pa tako i ovaj
projekt. Zemljište na Babinu kuku rezervirat će se za
izgradnju škole i popratnih objekata, krenut će planiranje izgradnje i gradnja. Valja prikupiti novčana sredstva
u čemu se očekuje pomoć Europske Unije. Nadamo se
uspješnoj realizaciji ovog plana, izgradnji nove i bolje
škole koja bi svojim sadržajima privukla veliki broj učenika koji jedini mogu pridonijeti turizmu i ugostiteljstvu
grada Dubrovnika. I sve bi to bilo sasvim u redu i vrlo
prihvatljivo, dapače, potrebno s obzirom na dotrajalost
naše postojeće zgrade, da nas ne muči mali crv zvan
„sindrom Srđa“. Pod krinkom dobronamjernosti neke
više sile ne prestaju govoriti o potrebi preseljenja naše
škole. Bilo kamo. Samo da se više maknemo odavde. Pa
nam je nekako sinulo... i to u trenutku dok smo uživali u
najljepšem sutonu na svijetu i u neodoljivom pogledu na
Lokrum i na Grad. Kome i zašto zapravo trebaju tereni na
kojima je zgrada naše škole?
Ni vrag
nije tako
crn kako
izgleda
Učenici moraju osjetiti
duh grada Dubrovnika
Jasno nam je zašto ne možemo ostati ovdje
Stela Marinović, 3.c
20
21
ŠIBENIK, DRŽAVNI LIDRANO
DVANAEST
LAKIH KOMADA
Monika Vodenac
i Ante Tonći
Prizmić, bivši
maturanti
P
rvo pa muško! Tako bismo
mogli opisati ovogodišnji uspjeh naše novine.
Naime, Moniki i meni ovo
je bila prva godina da smo urednici,
a odmah smo pozvani na Državnu
smotru LIDRANO koja se održala
od 17. do 19. travnja u Hotelu Solaris u Šibeniku. Kad smo krenuli,
padala je kiša koja nas je pratila
sve do autoceste između Splita
i Šibenika, no kada smo stigli u
Šibenik, kiša je prestala padati.
Istu večer bilo je otvaranje smotre
i početak pojedinačnih scenskih
nastupa. Sutra smo zaduženja
nastavili s izložbom novina u
predvorju hotela, a nakon toga
smo se svi mi novinari zajedno
s profesorima okupili u dvorani
Krapanj na okruglom stolu.
Tamo nas je čekalo ugodno
iznenađenje. Objasnili su nam
da su na prezentaciji novine
posložili po kvaliteti, od najboljih prema onima lošijima,
a naše su bile na drugom
mjestu. Bili smo oduševljeni!
Pohvalili su naše novine i rekli
nam kako pretpostavljaju da
je ove godine ravnatelj našao
negdje novaca pa smo imali
više stranica nego prethodnih
godina. A nikad ih nismo tiskali u manjem broju (12 komada!!!).
Potaknut time, vjerujem da će ravnatelj ove godine tiskati još manji
broj komada pa ćemo onda biti na prvom mjestu. Dan smo nastavili
u kongresnoj dvorani gdje su se odvijali scenski nastupi do večernjih
sati. Sutradan smo Monika i ja dobili slobodno. U podne je upriličeno
zatvaranje smotre, nakon čega smo pošli u Šibenik vidjeti Katedralu sv.
Jakova i sam grad. U poslijepodnevnim satima krenuli smo prema gradu
puni dojmova i ideja za sljedeći broj. Zahvalni smo našoj profesorici Maji
koja je samo srce ovih novina i prvenstveno zaslužna za naš odlazak na
Državnu smotru LIDRANO.
Ante Tonći Prizmić, bivši maturant
22
Naši u francuskom gradu
Rueil-Malmaisonu
Dogovorena
razmjena
učenika
i studenata
Zajedno s Turističkom zajednicom našega grada
Turistička i ugostiteljska škola predstavila je u
Rueil-Malmaisonu privatni smještaj i smještajne
kapacitete u Dubrovniku, dubrovačku gastronomsku ponudu i vina Dubrovačko-neretvanske županije. Dogovorena je suradnja njihovih ugostiteljskih
škola s našim školama i razmjena učenika i studenata obaju gradova. Učenice dubrovačke Turističke
i ugostiteljske škole Pere Kristović i Matea Vekić sa
svojim nastavnikom kuharstva Perom Radulovićem i
ravnateljem Antunom Perušinom pripremili su delicije i predstavili hrvatska vina za francuske goste. Na
čelu delegacije Grada Dubrovnika bio je pročelnik
Milan Perić, inače i nastavnik naše škole.
Matea Batinić, 4.d
Ravnatelj Turističke
i ugostiteljske škole
Antun Perušina i
pročelnik
23Milan Perić
Advent u Beču
Grad baroka, secesije,
umjetnosti i glazbe
Kažu da je glavna austrijska prijestolnica, grad
Beč, najljepši u vrijeme adventa. Mi smo se u to
uvjerili. Ovo je naš advent u Beču. Možemo reći da
smo maratonski prošli glavnim gradskim znamenitostima i ulicama pa, nažalost, pomalo mutna
sjećanja pišem ove retke, ali mnogobrojne snimljene fotografije vraćaju misli na trodnevno putovanje. Krenuli smo u petak navečer i vozili se nešto
više od dvanaest sati uz kraće usputne stanke za
odmor. Imali smo i govornu pratnju našeg vodiča
koji nam je sve važno o Beču ispričao u autobusu. Jutarnji sati i pokoje kapi kiše dale su nam do
znanja da smo u predgrađu Beča te da naša mala,
kratka, ali slatka pustolovina počinje. Gotovo trčeći
kroz grad, imali smo prilike posjetiti njegove brojne
znamenitosti, ušetati i u one male ulice koje vode
do još boljih mjesta. Smjestili smo se u Hotel Europa House u nešto mirnijem dijelu grada. Navečer
je slijedila zajednička večera u središtu grada u
nekom od restorana. Večernja šetnja do restorana
elegantnom i skupom ulicom Graben koju prožima
zvuk uličnih svirača pruža osjećaj radosti, a kad
na njenom kraju ugledate Katedralu sv. Stjepana,
sjedište bečkog nadbiskupa, ostanete oduševljeni.
Poslije večere imali smo slobodno vrijeme u gradu.
Nešto manja grupa iz 3.c odlučila se za Starbucks
koji je moguće naći iza svakog ugla. Primijetili smo
da nema zabave u gradu za maloljetnike pa smo se
vratili u hotel. U nedjelju, nakon odjave iz hotela,
Grad leži na obalama velikog Dunava, a ime je dobio po maloj rijeci Wien. Ring, glavna bečka avenija i jedna od najljepših
ulica svijeta, zatvara najuži centar grada. Tuda voze tramvaji
kojima se može kružno obići i razgledati to najvažnije središte.
Stephansdom, katedrala smještena u srcu grada, postoji već
devet stoljeća, a prepoznatljiva je po visokom tornju i šarenom krovu. Osim ove, Beč nudi velik broj crkava koje se ponosno diče vremenom u kojem su stvorene. Beč nudi i mnoštvo
muzeja koje, nažalost, nismo posjetili.
24
U gradu vlada savršeni red, u prometu sve funkcionira, sve je na
vrijeme, pa tako i u svijetu poznati U-Bahn kojim smo se malo
vozili. U Beču ima mnogo Hrvata, Srba i Bošnjaka, pa i ako se izgubite, ima ljudi koji razumiju vaš jezik pa se nismo baš napričali
stranih jezika. No, ipak smo se izgubili. Nakon sat i pol lutanja i
traženja, 3.c pronašao je put zahvaljujući dragim i susretljivim
ljudima koji, čim izvadite plana grada i nešto ih upitate, spremno
pomažu. Nije zaludu izraz ‘bečka škola’.
put nas je odveo na božićni sajam ispred gradske
vijećnice. A tada počinje još jedno naše samostalno,
kratko i nadasve zanimljivo lutanje Bečom. Krenuli
smo natrag u centar, tražeći mjesta za shopping,
jer shoppinga nikad dosta. Cijene su nešto skuplje
nego u nas, ali prihvatljive. Predahnuli smo u vrlo
poznatom ribljem fast foodu, Nordsee. Ovdje su
naši novčanici jedva preživjeli, naručili smo mnogo,
a pojeli ništa. Sajam smo napokon iskoristili za još
malo zabave, kupnju božićnih ukrasa i uživanje u
slasticama. Nažalost, kuhano vino ne toče maloljetnicima pa smo se morali zadovoljiti punčem. Posljednja postaja dana bio je dvorac Schonbrunn. U
večernjim satima ovaj dvorac diše božanstvenom
atmosferom. Njegovo dvorište obasjano je svjetlom, a zrak ispunjavaju mirisi hrane i pića s božićnih
štandova. Dvorac Schonbrunn bio je ljetna rezidencija dinastije Habsburg, a danas je dio UNESCO-ve
baštine. Kad se sada osvrnemo na naše malo putovanje, sjetimo se nekoliko ključnih riječi: božićni
ugođaj, predivna atmosfera, dobra hrana i piće i dobro društvo. A kad nas pitaju po čemu najviše pamtimo ovaj grad, sa sigurnošću možemo reći da su to
njegovi parkovi. Takvo savršenstvo ne nalazi se lako,
u njima je utkana umjetnost, baš kao i u Straussovu
valceru. Grad baroka, secesije, umjetnosti i glazbe,
bar takvog smo ga doživjeli, ružne strane nismo
gledali jer toga ionako imamo kod kuće.
Stela Marinović, 3.c
25
Malo nas je, ali nas ima!
Terenska nastava u Boki kotorskoj
trag hrvatstva
26
U sklopu programa predmeta koji
obuhvaćaju terensku nastavu i organizaciju izleta, učenici Turističke i
ugostiteljske škole i njihovi nastavnici
Nataša Mrđenović, Maja Milošević
i Nikša Grabovac kao vođa puta i
organizator izleta, posjetili su Boku
kotorsku (Perast, Kotor i Budvu)
slijedeći tako tragove hrvatske kulture i katoličanstva na području
susjedne države. Vodič kroz povijest
opstojnosti Hrvata na ovom području
bio je Ivica Biskupović koji je u ime
Hrvatskog građanskog društva Crne
Gore naglasio kako se Hrvati kao autohtoni narod u Crnoj Gori spominju
još u dokumentima Biskupskog
arhiva u Kotoru 1431. i u kontekstu
uporabe glagoljice u crkvenim obredima, svojinsko-pravnim odnosima
ili sudjelovanju u bitkama protiv
Turaka. Msgr. Srečko Majić upoznao
je učenike s nastankom Gospe od
Škrpjela i njenom tradicijom koja se
obilježava svake godine 22. srpnja,
kad Peraštani organiziraju Fašinadu,
hodočašće brodicama i obred nasipanja kamenja oko otoka.
Matea Ban, 3.c
Biser mora, gastronomski festival u organizaciji
Saveza kuhara mediteranskih i europskih regija
Priznanje i pohvale
u pripremi večere
U organizaciji SKMER-a (Saveza kuhara mediteranskih i europskih regija) u Supetru na otoku Braču od
28. ožujka do 1. travnja održan je 7. Biser mora, gastronomski festival na kojem je sudjelovalo 250 majstora kuhinje iz sedamnaest europskih zemalja:
Hrvatske, Rusije, Italije,
Švicarske, BiH, Crne Gore,
Makedonije, Turske,
Češke, Bugarske, Slovenije, Austrije… Nadmetanje
se odvijalo u šest kategorija. Posebno zanimljivo
bilo je natjecanje kuharajuniora u pripremi jela triju
sljedova u kojem je sudjelovala i ekipa Turističke i
ugostiteljske škola Dubrovnik koju su činile učenice
Ivana Majkovica, Kristina Radić, Lukša Jerinić, Vinko
Cvitanović i njihov profesor Thuri Herceg. U mnoštvu
ekipa osvojili su prvo mjesto za najbolje glavno jelo i treće mjesto za
sveukupno natjecanje, na što je njihov profesor bio iznimno ponosan.
Festival je imao i humanitarni dio
na kojem je nastupila i ova ekipa za
što su dobili priznanja i pohvale u
pripremi večere.
Kristina Radić,
bivša maturantica
27
Učenici 2.c sa
svojom
razrednicom
Sandrom Bender
Ćevapi, najupečatljiviji
bosanski zaštitni znak
Bili smo u Sarajevu
S
arajevo, grad na
Miljacki, opjevan u
mnogim pjesmama
(Halidovim). Tri kulture isprepliću se u jednom gradu. Još su vidljivi tragovi rata po
polurazrušenim pročeljima kuća
i zgrada. Jedini je grad na ovim
prostorima u kojemu su održane
Zimske olimpijske igre 1984. Na
okolnim planinama (Igmanu, Bjelašnici) još se vide skijaške skakaonice, staze, ostaci žičara, mala
olimpijska sela…Kažu da je to
bilo zlatno doba Sarajeva. Rat je,
nažalost, na svemu
ostavio pe28
čat. Kriza se osjetila pri samom polasku iz porta u Gružu. Od planirana tri
razreda, iz ovih ili onih razloga, jedva
nas se sakupio jedan autobus. Vrijeme
je bilo kao izmišljeno za putovanje,
pravo proljeće, kraj travnja. Ugodna
je bila pratnja naših triju, neuobičajeno opuštenih profesorica koje su
nas zabavljale, ali i pomalo limitirale
u našim planovima. Roditelji kao roditelji – savjeta nikad dosta! „Nemoj piti,
nemoj pušiti, pazi dobro što činiš!“ Tu
nema pomoći. Samo klimaš glavom.
Krenuli smo mamurni, svaki sa svojim
‘kušinom’ u zagrljaju. Neki i s medom.
Slušalice u ušima. Izmjenjuju se slike
prelijepih krajolika doline Neretve i
srednje Bosne. Malo nas je razdrmao i prestrašio bliski
susret s pokvarenim kamionom u tunelu. Okrijepili
smo se i odmorili u Počitelju. Lijep gradić. Budim se.
U Sarajevu smo. Odmah su mi pali na pamet savjeti
(„Pazi gdje ideš, ne udaljavaj se od svoje grupe, čuvaj
dokumente i novce... „). Rastrčali smo se po gradu
sa željom da što više vidimo i kušamo u što manje
vremena. Naravno da smo prednost dali nadaleko
poznatim ćevapima koji su vonjali iz svakog ‘kantuna’.
Znajući za našu ekskurziju, vlasnik nas je domaćinski primio, ali zbog puno porcija koje su morale biti
brzo gotove, napola pečeni ćevapi zapinjali su nam
u grlu, ali smo ih ipak ponijeli u hostel. Na ugodnih
25 stupnjeva smjestili smo se u hostel na Igmanu
gdje su nas dočekali još uvijek bijeli vrhovi planina.
Nakon večere ugodno smo se zabavljali uz budno oči
naših profesorica. Ujutro je slijedio posjet čuvenoj
Baščaršiji. A tamo – svi u „markiranoj“ odjeći (lažnjacima). Mnoštvo ljudi, mirisa i zvukova. Ostao mi je u
sjećanju taksist u kratkim hlačama i donjoj majici sa
‘šugamanom’ oko vrata. S našim ‘jaranom’ prijateljski
smo ‘proćakulali’ o svemu i puno toga zanimljivog čuli
o životu u Sarajevu prije i sada. Sporo se liječe ratne
rane. Slijedio je kratak šoping u kojem sam potrošio
ionako skroman džeparac na par ‘markiranih’ krpica, a
majci sam kupio najpoznatiji suvenir, bakrenu džezvu
za ‘oprost grijeha’. Posjetili smo impresivnu džamiju u
središtu grada, gdje smo se upoznali sa zanimljivom
muslimanskom arhitekturom i običajima. Dosad
sam to vidio samo na televiziji. Nakon tri lijepa, ali
naporna dana, vratili smo se izmoreni, ali sretni u
najljepši grad na svijetu. Teško se bilo opet priviknuti
na radnu kolotečinu.
Luka Klobasa, 2. c
29
Učenici Turističke i ugostiteljske škole
na razmjeni učenika u Italiji
Razmjena
iskustva i lijepih
uspomena
O
d 25. do 31. ožujka četrnaest učenika Turističke i ugostiteljske
škole Dubrovnik u pratnji profesorica Ivane Ljubimir i Ljiljane
Prce boravilo je na razmjeni učenika u talijanskom gradu Recoaro Terme i posjetilo njihovu školu I.P.S.S.A.R. Pellegrino Artusi.
Učenici ugostiteljskih zanimanja sudjelovali su u nastavi u kabinetima
kuharstva i posluživanja, dok su učenici hotelsko-turističkog usmjerenja
sudjelovali na nastavi stranih jezika i recepcijskom poslovanju. Domaćini su se potrudili učiniti im boravak što zanimljivijim pa su organizirali
obilazak grada, posjet gradskoj vijećnici i primanje kod gradonačelnika,
izlete u Veneciju i Veronu. Učenici iz Italije boravit će u Dubrovniku od
15. do 21. travnja.
Kako god
okreneš,
Dubrovčani
moraju naići na
neke skaline
Matea Ban, 3.c
30
Izletnici Turističke i ugostiteljske škole sa svojim profesoricama
31
EKSKURZIJA 2011./2012.
Magla svuda, svuda oko nas...
B
aš kao i svi prije nas, i mi smo
jedva dočekali svoju ekskurziju.
Baš kao i svaka generacija prije nas, znali smo da će upravo
naša biti najluđa i najzabavnija. Nismo
znali što očekivati, ali znali smo jedno
- bit će nezaboravno. Okupljanje na
kolodvoru počelo je u popodnevnim
satima, a osmijesi su bili na svakom licu.
Nismo se vidjeli cijelo ljeto, a sada krećemo na drugi kraj kontinenta zajedno.
Mislili smo da nam je dugi put mačji
kašalj, jer ipak smo mi mladi, zdravi i
veseli. Uslijedilo je više od 24 sata vožnje autobusom kroz Hrvatsku, Italiju,
Francusku i na kraju - Španjolsku. Znali
smo da je put dug, ali smo ipak nepromišljeno igrali igrice na mobitelima i slušali
glazbu ne štedeći baterije. Za 5-6 sati
baterije su se ispraznile, a put je trajao
još petnaestak sati. Bilo je to duuuuugih
petnaest sati. Tko je mogao, spavao je, a
tko nije.... a nije. Dolazak u Monako bio
je kao ulijetanje na filmski set. Ferrariji
na svakom uglu! Naši momci osjećali su
se kao djeca u tvornici igračaka. Hodajući uokolo nismo mogli ne primijetiti
da na putu nema ni jednog papirića, ni
jedne žvakaće, ni jedne boce. Policajci
u bijelom, a Kneževa palača kao Matovilkin dvorac. Nakon nekoliko pozerskih
slika i prvih kupljenih suvenira, krenuli
smo dalje. Monako nam je ostao u sjećanju kao inačica svijeta Walta Disneyja.
Nakon još nekoliko sati vožnje došli smo
u Nicu. Tuš i krevet gledali smo kao u
samog Boga, ali nije bilo vremena za
odmor. Bila je to prva večer za izlazak.
Večera – žali Bože, ali nismo došli jesti,
nego zabavljati se. Nica je bila pravo
osvježenje za nas. Mladi ljudi posvuda,
ulični plesači, zabavljači, tete koje rade
pletenice, slastičarnice, kafići, crtači,
štandovi, trgovine i sve što čini Nicu
onako šarmantnom, osvojilo nas je iz
prve. Poželjeli smo ostati u Nici, ali ujutro je trebalo krenuti dalje. Tek kad je
ujutro zazvonila budilica, shvatili smo
koliko smo umorni. Strpaj stvari u kofer,
zgrabi nešto za doručak, uđi u autobus
i nastavi spavati. Lloret de Mar bio nam
je nešto stalnije boravište. More nam
je bilo blizu, ali more imamo i doma.
Nitko se nije kupao. Noći su nam bile
32
zanimljiviji dio dana. U zadnja dva dana
prebacivali smo se s hrvatskog, preko
talijanskog na francuski, a baš kad smo
pomislili da ćemo slušati i španjolski,
iznenadili smo se. Čuti hrvatsku glazbu
bio je pravi doživljaj, ali da sve osoblje
noćnog kluba govori hrvatski, bilo je
van svih očekivanja, pogotovo onda
kad ogovaraš konobara koji ti nakon
nekoliko trenutaka reče: „Izvolite, moje
dame“. Ulazak u suvenirnicu uvijek je
bio popraćen hrvatskih pozdravom, a na
kraju se uopće nismo trudili govoriti engleski. Tulumi do jutra, i to svakog jutra,
nisu dobra ideja, ali izdržali smo. Ujutro
nam „hrana nije ništa valjala“, a želudac
nam je bio „sasvim u redu“. Vraćanje u
hotel u 6, a polazak u 9 nije nam baš bilo
po volji. Unatoč kiši koja je pljuštala, svi
smo nosili sunčane naočale ujutro dok
smo se gegali do autobusa. Barcelona
nam se svidjela, ali nismo imali snage
to pokazati. Drijemanje iza naočala
bilo nam je glavna zanimacija, dok je
naša vodička nešto pokušavala ispričati.
Gaudi je totalni luđak, ipak smo se svi
složili. Bilo je tu još puno fotografiranja,
kupnje suvenira i traženja najbliže klupe
za odmor. Tijekom šetnje oko Sangrade
Famile nismo bili sigurni je li stvarno toliko velika ili smo mi ipak prilično umorni.
Mislim da je u pitanju bilo oboje. Zadnji
dan dočekali smo Port Aventuru. Nismo
znali gdje početi. Htjeli smo sve. Dvosatno čekanje za svaku spravu isplati
se. Slobodni pad, vlak smrti, stampida,
tutuki splash... nismo znali što bismo
prije. Srce je ispod brade, ali nitko neće
priznati. Bila je to prava injekcija adrenalina. Htjeli smo još, ali dan je bio prekratak. Kad nas je pustio adrenalin, ostao je
samo umor. Zbog pospanih očiju, Magične fontane činile su se još magičnijima. Sjedali smo na stubama, pili vodu
(za promjenu) i gledali ljepotu fontana.
Mogli smo sjedati tamo cijelu noć, ali
znali smo da idemo doma. Čekanje na
aerodromu kratili smo mišlju da ćemo
doći doma i pojesti nešto žlicom. Vratili
smo se u Dubrovnik kasno ujutro puni
dojmova, ali s malo riječi. Nismo znali
što reći svojima doma, osim da je bilo
ludo i nezaboravno. Ostalo je povijest.
Marija Obuljen, 4c
33
Dodjela njemačke jezične diplome I. –međunarodno priznatog
certifikata o znanju njemačkog jezika na razini A2/B1
Dokument kojim se dokazuje
jezična kompetencija
Oni nisu najuspješniji na svijetu, a nisu ni najbogatiji.
Oni su naši bivši učenici koji vole ono što rade, izgaraju u svom
poslu, daju najbolje od sebe, a uspjeh je došao kao posljedica
toga. Koje je mjerilo “uspjeha na hrvatski način”ako nema
materijalne zadovoljštine? Veliki i sretni osmijeh!
Kad pročitate ono što govore i vidite njihova lica, zapitajte se jeste li vi u svom radu dali najbolje od sebe?
Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik, zajedno s njemačkom Središnjicom za školstvo u inozemstvu,
priredila je u utorak u Hotelu Valamar Lacroma svečani domjenak povodom dodjele njemačke jezične
diplome I. –međunarodno priznatog certifikata o znanju njemačkog jezika na razini A2/B1 - prvoj generaciji trećaša koje su za stjecanje ove diplome pripremali hrvatski profesori njemačkog jezika uz koordinaciju njemačke lektorice i to kroz redovnu nastavu. Ovo je značajna novina u Turističkoj i ugostiteljskoj školi, matičnoj školi za ovaj program za cijelu južnu Dalmaciju, jer se učenicima pruža mogućnost
stjecanja znanja njemačkog jezika i međunarodno priznatog certifikata bez dodatnog pohađanja nastave
i bez dodatnih troškova za učenike, roditelje i za školu. Šestogodišnja suradnja s njemačkom središnjicom
rezultirat će ove godine trećom generacijom maturanata koji će, nakon položenog ispita, steći DSD II.
certifikat kojim se dokazuje jezična kompetencija na razini B2/C1 zajedničkog europskog jezičnog okvira.
Anamarija Galjuf, 2.a
Popis učenika
koji su stekli DSD
I. certifikat
Mario Maždin, Marija
Obuljen, Josipa Radoš,
Juraj Violić, Toni Jerinić,
Lea Lazarević, Dominik
Matijaš, Ivana Anđelić, Nikolina Butigan, Anđela Petra
Cvitanović, Ivana Knez,
Mia Kurtović, Josipa Ljubić,
Andrija Mandić, Jasmina
Pelko, Joško Šimunović,
Zrinka Zelenković, Andrija
Thon, Ana Marija Tot i Katarina Kolić.
34
Ovakvo profiliranje kompetencija izuzetno je važno za profesionalnu budućnost naših učenika jer na poslodavcu jasan način mogu prezentirati svoje jezične vještine. Značaj ovog
programa najbolje opisuju riječi profesorice Claudije Heller, naše njemačke suradnice, koja
svjedoči o enormnom interesu za posao nenjemačkih, osobito visokokvalificiranih posloprimaca – inženjera, matematičara, liječnika i IT-stručnjaka – na njemačkom tržištu rada kojem upravo nedostaju ovi profesionalni profili. No, ovaj interes praćen je masivnim jezičnim
barijerama koje onemogućuju uključivanje u rad i život u njemačkom društvu. Dokaz o vladanju njemačkim jezikom na razini B1 nudi mogućnost potpune integracije u svijet rada i
skraćuje vrijeme potrebno za dobivanje stalnog boravka u Njemačkoj.
Radi se o ispitu čiji se format sastavlja u Njemačkoj i koji se u cijelom svijetu održava u isto
vrijeme, a sastoji se od 4 dijela: čitanje s razumijevanjem, slušanje s razumijevanjem, pismena i usmena komunikacija. Prve tri vještine vrednuju se u središnjici u Njemačkoj, a
četvrtu vještinu vrednuje povjerenstvo sastavljeno od hrvatskih profesora njemačkog jezika kojem predsjedava njemačka lektorica. Kao posebni dio pripreme za ispit organizira
se tzv. pilotiranje, probni ispit, gdje učenici mogu neposredno vidjeti kako izgleda pravi
ispit. Ispit je diferenciran pa je i ispitni uspjeh diferencirano prikazan na diplomi, i to prema bodovnoj skali koja prikazuje razine jezične kompetencije od A1 do C1 ZEROJ-a. Tako
je svakom učeniku dokumentiran njegov individualni uspjeh koji pokazuje u kojim je jezičnim vještinama jači, a u kojima slabiji.
35
Dario Marinović Baka,
ponajbolji hrvatski futsal
reprezentativac, svoju je karijeru
odlučio nastaviti u kuvajtskom
klubu Yarmouk
Samo mi
treba zdravlja
36
Maturirao sam 2008., a razrednica mi je bila Bruna Dizdar.
U najboljem sjećanju ostao mi je legendarni Kule, iako
moram priznati da sam sa svim nastavnicima imao više
nego korektan odnos. U toj školi proveo sam najbolji dio
svog života. S prijateljima iz škole imam drugačije odnose;
s nekima se družim stalno, s nekima se viđam ponekad,
a s nekima se rijetko čujem i vidim. Puno sam prijatelja
stekao tijekom školovanja i teško je baš sa svima ostati
u odličnim odnosima. Moja svakidašnjica u Kuvajtu?
Probudim se u 15 ili 16 (baš volim spavati!) i onda
slijedi rutina kao i kad sam bio doma: kava, ručak
i navečer trening pa doma na večeru i spavanje...
Nisam još došao do svog vrhunca. Mislim da netko
s 22 godine još ne može biti na vrhuncu jer sigurno
ima puno prostora za napredak, pa tako i ja. Mislim da
me čeka još puno toga, samo mi treba zdravlja jer me
čeka još puno posla. Životni mi je prioritet biti što
uspješniji u svom sportu i raditi sve što je u mojim
mogućnostima da do toga i dođe. Razumijem
mlade koji idu u zapadne zemlje raditi i tražiti
posao jer je takva situacija kod nas, nema
posla, a i plaće su premale da bi ljudi mogli
opušteno živjeti. Kad završe školovanje, ne
preostaje im ništa drugo nego tražiti posao
negdje drugdje. Vani je situacija puno, puno
bolja i može se lijepo zaraditi. U sportu je ipak
drukčije: ako si dobar, uvijek ćeš imati klub za koji
ćeš igrati i koji će brinuti o tebi, iako je i sport dotaknula ova svjetska kriza, osjeti se lagani pad. Turizam
i ugostiteljstvo imaju dobru perspektivu, pogotovo u
Dubrovniku, iako cijela Hrvatska ima svoje prirodne
ljepote koje su poznate po cijelom svijetu. Čovjek treba
biti uporan u onome što radi i imati svoje ciljeve. Ne
smije se pokolebati ako naiđe na probleme jer ništa
nije lako i ništa ne ide preko noć. Svim učenicima
Turističke i ugostiteljske škole poručujem da uživaju u
prelijepim danima, dobroj školi i odličnim nastavnicima i da se ne živciraju zbog sitnih problema. Vjerujte,
uvijek ćete se sjećati školskih dana i svega
što ste tad doživjeli, jer to se ne zaboravlja.
37
Nikša Dobud,
vaterpolist dubrovačkog Juga
i dobitnik zlatne medalje na
olimpijadi u Londonu
Za uspjeh treba
krvavo raditi
M
aturirao sam 2006., godinu dana nakon svoje generacije, a
dok sam pohađao redovnu nastavu, razrednica mi je bila
profesorica Ivana Ljubimir. U sjećanju mi je ostao profesor
Milan Perić zbog strogoće i stručnosti, odnosa prema radu i disciplini. Na njegovom satu nije se čula ni muha. Svi su ga se bojali, ali i
poštovali. Uglavnom čuvam lijepe uspomene na srednju školu.
Bilo nas je malo mladića, ali je bio pun razred cura. Kud ćeš bolje!
Pamtim i pogled na Grad iz naše učionice. S nekima iz razreda
ostao sam u dobrim odnosima, s nekima u površnima, ali kad se
sretnemo, uvijek se srdačno pozdravimo. Recimo da sam prilično
dobar s njih desetak. Moju svakidašnjicu čini ustajanje u 8, trening
od 10 do 12 pa odmaranje, nakon čega opet slijedi trening od 18
do 20. Nekad imamo i utakmice popodne, ali u tom slučaju odradimo kraći jutarnji trening. Utakmice su subotom pa obično nakon
toga izađem vani, a u nedjelju se odmaram. Puno putujem, puno
utakmica odigram tijekom tjedna. Uspjeh ne dolazi preko noći,
za uspjeh treba krvavo raditi. U pogonu sam od jutra do navečer,
a sutra opet ispočetka. Nisam došao do vrhunca karijere, ali jedan
od vrhunaca je zlato u Londonu. To je najviše što možeš napraviti
u vaterpolu. Ali tu ne zastajem. Pokušat ću naći nove motive, nove
ciljeve. Vrhunski sportaš potvrđuje se kontinuitetom, a meni je cilj
još poneka zlatna medalja i još puno pobjeda. Nikad u životu neću
zaboraviti doček koji su nam priredili Dubrovčani na povratku iz
Londona. Osim toga, upisao sam i komunikologiju u Dubrovniku
koji ću nastojati završiti. Nije lako i zbog obaveza ide sporo, ali
dovest ću ga do kraja. Žalosno je što ne možemo mlade
zadržati u Gradu, ali tome je kumovala kriza. Nisam
dovoljno stručan da dajem savjete, ali trebalo bi nešto
iz temelja promijeniti, otvarati nova radna mjesta. Kao i
cijeli svijet, i vaterpolo proživljava svoju krizu. U sportu
je situacija prilično teška, klubovi grcaju u financijskim
problemima, samo je nekoliko klubova koji sportašima
mogu redovito isplaćivati plaće. Moramo se svi zajedno strpjeti i nastojati što prije izaći iz krize. Ako nas išta
može izvući, to je turizam i ugostiteljstvo. Uz sport, to
je jedino po čemu smo poznati i što nam donosi prihode. Zato u to moramo ulagati. Moj je savjet mladima da slijede svoje snove i ne odustaju kad naiđu na
poteškoće. Samo tako ostvarit će ono što su zacrtali.
38
Sandro Sukno,
vaterpolist riječkog Primorja, dobitnik
zlatne medalje na olimpijadi u Londonu
Kad si talentiran i uspješan,
svi se lome
oko tebe
M
aturirao sam 2009., a razrednica mi je bila profesorica Vlatka Maršić. U najljepšem sjećanju
ostao mi je profesor Pero Radulović, ali i profesor Ante Kristić koji mi je predavao jedno 5 predmeta pa
sam ga morao zapamtiti sve i da nisam htio. Iz školskih
dana pamtim samo ono dobro. Profesori su prema
meni bili uviđavni i tolerantni, nastojali su zatvoriti oči
na moje česte izostanke zbog treninga i trpjeli su moje
bisere. Žao mi je što nisam uspio održati čvrste veze s
ekipom iz razreda jer me nema u Dubrovniku, ali ljeti se
nekad nađemo, zajedno izađemo i uz piće sjetimo lijepih
školskih dana. Moja je svakidašnjica naporna samo onima
koji ne vole ovo čim se ja bavim ili kojima je sport stran.
Ustajem u osam, slijedi teretana, bazen, jutarnja kava,
ručak, odmor pa popodne opet trening koji traje po tri
sata. Ne mislim da sam došao do vrhunca svoje karijere,
još sam vrlo mlad i pun snage. Moje vrijeme tek dolazi.
Napravio sam dosta toga, a najveći mi je uspjeh zlatna
medalja na Olimpijadi u Londonu koju sam dobio kao
član hrvatske vaterpolske reprezentacije. No, da
ne bi sve ostalo na tome, upisao sam u Rijeci i
jedan privatni fakultet jer sam svjestan kako treba
ulagati u vlastito znanje. U bliskoj budućnosti
želim ulagati u vaterpolo i tu dati cijelog sebe,
kao što je to svojevremeno dao i moj otac, koji
se 1984. također vratio sa zlatnom medaljom s
Olimpijade u Los Angelesu. Neću zapostaviti ni
studij. Vidjet ćemo kamo će me put odvesti. Imam
puno otvorenih vrata. Žao mi je kad vidim kako
moji vršnjaci nemaju takvu mogućnost pa moraju
napuštati Dubrovnik i tražiti posao negdje na
Zapadu. Objektivno, zimi je situacija u Dubrovniku
vrlo loša. Sivilo, dosada, očaj, a kad si bez posla, onda je
tragedija. Treba mladima dati više prilika i mogućnosti,
ulagati u njih. Jedino tada mladi će ostati ovdje. Volio bih da moj Dubrovnik malo živne! Da nije turizma i
ugostiteljstva, našeg sunca i mora, već bismo svi umrli od
gladi. Ali ništa se novo ne ulaže! Bog nam je dao sunce i
more, a stari Dubrovčani – zidine. Odonda nismo
ništa napravili. U vaterpolu je situacija povoljna.
Ako si talentiran i uspješan, svi se lome oko tebe.
No, ne treba visoko letjeti, trebaš se osigurati
jer nikad ne znaš što ti nosi budućnost. Zato
želim završiti i fakultet. A to savjetujem i svim
učenicima Turističke i ugostiteljske škole.
39
Prosper Lenert, ŠEF kuhinje u Hotelu Vis
Važan je rad, rad i samo rad
M
aturirao sam 2001., a razrednica mi je bila prof. Dubravka
Vidlička. Osim nje, u sjećanju su mi ostali profesori Ante
Perušina, Vide Prce, Simo Ivanišević, Josip Žuvela, Stijepo
Franušić i Marina Kristić. Od lijepi uspomena izdvojio bih odlazak
na Gastro natjecanje i predanost profesora kuharstva da prenesu
svoje znanje na nas učenike, što smo mi nerijetko ignorirali.
Ostao sam u kontaktu s nekolicinom prijatelja iz razreda koji su rade u struci, a često se družim s Ivom Križem koji povremeno predaje u našoj bivšoj školi. Imam dvije vrste svakodnevnice, a jedna
je dok je hotel otvoren: U tom slučaju, buđenje kreće već u 6 ujutro, slijedi odlazak na posao do 14, popodne jedva dočekam mali
odmor pa povratak na posao oko 18... i tako od prvog dana dok
hotel opet ne zatvori. Drugu svakodnevnicu čini spavanje, druženje s obitelji i prijateljima koje u sezoni baš i ne vidim zbog posla.
U mome poslu ne postoji vrhunac karijere jer uvijek se može bolje.
Svakim danom učim nove tehnike rada, nove ideje, a pozicija šefa
pogoduje mi da svoje ideje prenesem u djelo i na ljude s kojima
radim. Mislim da me čeka još puno dobrih (i boljih) godina od ovih
koje su prošle. Prioriteti su mi zdravlje, sigurnost ljudi na poslu koji
rade sa mnom, obitelj. Želim na mlade prenijeti svoje znanje i iskustvo, unaprijediti (koliko mogu) ponudu i način rada na radnom
mjestu, pomoći svim učenicima koji se žele baviti kuhanjem i koji
mi dođu na praksu da ih od prvog dana uputim u posao i objasnim
kako izgleda život kuhara. Mladi se povode za novcem i to je jedini
razlog zašto idu vani, posla ima i ovdje za one koji žele raditi. Naglašavam RADITI. Mnogim mladima majka i otac omogućuju sve,
a kad dođu do zida, bježe iz Grada umjesto da traže ovdje rješenje problema. Takvima bi trebalo dati lopate u ruke da se nauče
radu, a ne sjedanju po kafićima. Turizam i ugostiteljstvo jedino je
što u Hrvatskoj ima perspektivu, nijedna vladajuća stranka to ne
može uništiti, Hrvatska je svjetski biser i takva će sigurno i ostati. A Dubrovnik je sigurno među 3 do 4 vrhunske svjetske gastrokulturne destinacije, no uvijek može bolje. Zato je važan rad, rad
i samo rad. Savjetujem učenicima (budućim ugostiteljima) da im
u praksi, a poslije i u poslu, nijedan zadatak ni dužnost ne budu
teški, jer se rad ipak cijeni, iako se često čini kako nije tako. Uvijek
ima netko tko gleda i prati što i kako radiš. I nikad ne znaš kad se
to može okrenuti na dobro.
Mario Milutinović, ŠEF kuhinje u Grand Hotelu Park
Svojim trudom i radom
možeš otvoriti svaka vrata
N
akon što je završio srednju ugostiteljsku
školu, Mario Milutinović praksu je odradio
u Grand Hotelu Park. Pet godina kasnije sa
samo 21 godinu postao je chef kuhinje u ovom poznatom dubrovačkom hotelu. Chef Mario zavolio je
kuhanje još u osnovnoj školi, a kako su mu roditelji
radili, često je znao sam skuhati obrok. Isprva su to
bile raznorazne paste. Danas Mario uživa praviti jela
od ribe i domaće paste, a najdraži mu je stil mediteranski. Iako mu je kuhanje posao, Mario rado kuha
i doma, a omiljeno su mu glavno jelo punjene paprike. O sebi Mario kaže: „Maturirao sam 2008., a
razrednik mi je bio neponovljivi Mario Kulišić. Osim
njega, u sjećanju mi je ostao i profesor Pero Radulović. Za Turističku i ugostiteljsku školu vežu me sa-
40
mo lijepe uspomene. Nisam zadržao iste prijatelje
baš zato što puno radim i nemam baš vremena za
druženje s njima. Nadam da ovaj posao nije moj vrhunac i mislim da me čeka još puno toga u životu.
Volio bih jednog dana postati vrhunski kuhar, želio bih imati svoj ugostiteljski objekt. Vjerujem da
bih tada bio još bolji u ovome što radim. Mislim da
bi više trebalo ulagati u mlade ljude. U mom poslu
stanje je sasvim u redu, ovaj je posao vrlo tražen.
Mislim da turizam i ugostiteljstvo imaju ogromnu
perspektivu. Zato dubrovačka djeca trebaju upisivati ovu školu, ona je izlaz iz ove teške recesijske
situacije. Samo treba pratiti srce i ono što stvarno
želiš pa ćeš uspjeti u životu. Svojim trudom i radom
možeš otvoriti svaka vrata“.
41
Antonio Lujak, svjetski model
Živite svoj san
i vjerujte u sebe
M
aturirao sam 2003., a razrednik mi
je bio Ante Kristić. U sjećanju mi je
ostalo dosta nastavnika, ali moram
izdvojiti profesora Josipa Žuvelu, profesoricu
Maju Milošević, ravnatelja Antuna Perušinu i
jednog od vrhunskih profesionalaca u svom
poslu, profesora Milana Perića. Nisam baš
ostao posebno povezan s ekipom iz razreda,
ne zato što nisam htio, nego zato što sam rijetko u Dubrovniku, a kad dođem, posvetim
se obitelj i najbližima. S ostalima samo nekad
na facebooku izmijenim koju poruku. Moju
svakidašnjicu čine snimanja u različitim gradovima, letovi avionima, puno novih hotela, nepoznatih ljudi i država. U to neizbježno
spada i vježbanje, sport, održavanje forme,
zdrav život, mui tai (vrsta kik boksa) teretana, trčanje i učenje jezika. Održavanje tijela
lijepim i zdravim nije samo luksuz, za mene je
to ulaganje u budućnost. To zahtijeva posao
kojim se bavim, ali je i dio suvremenog življenja, dio kulture i civilizacije. Mislim da me čeka još puno toga, temelje sam napravio i sad
42
sam u položaju u kojem mi se otvaraju vrata.
Čekam papire za Ameriku, što je ostvarenje
moga sna i izazov karijere. Po Europi sam puno radio, spomenut ću samo Milano, Pariz,
London i Berlin. Gillet fusio prvi je moj veliki
posao čije sam bio zaštitno lice, potom Hugo
Boss, Olimp košulje u Njemačkoj, Angela Nardelli odijela, Mercedes benz parfem, donje
rublje. Snimio sam i kratki modni dokumentarac. Muški modeli plaćeni su manje, ali se
ipak razvijamo u usporedbi sa ženskima, čak
i brže nego ženski. Muški svjetski top-modeli
trenutačno su jednaki ženskima, zadnjih pet
godina u rangu smo ženskih poznatih modela. Naravno, Kate Moss, Linda Evangelista,
Cindy Crafword i Naomi Campbell i dalje su
nedodirljive. No, ženski modeli brzo su potrošni. Počnu vrlo mlade, od 13,14 godina i rano završe, oko tridesete, rijetke produže. Kako održavam težinu? Morate poznavati svoj
metabolizam, svoju krvnu grupu, sebi složiti
prehranu. Proteinska prehrana skuplja je nego zdrava hrana. Treba znati kad jesti ugljiko-
hidrate, prije ili poslije treninga, što se jede
ujutro, kad trebate probuditi tijelo ugljikohidratima. Naravno, u Dubrovniku na maminoj
hrani sebi uzmem oduška jer stalno isti program nije dobar za tijelo. No, ja znam balansirati. Za moj posao bolje je ići vani raditi, ovdje nema sreće. Ja sam za Europsku Uniju jer
mislim da će se to pozitivno odraziti na našu
državu, na grad, na ovu školu. Donijet će nam
i olakšice pri zapošljavanju, zato treba ulagati
u jezike. Samo moramo početi više njegovati radne navike, bolje planirati razvoj ekonomije zbog mladih koji dolaze. Mladi trebaju
ostati ovdje jer bi ovo trebala biti Amerika, no
treba poštovati njihove ideje. Turistička i ugostiteljska škola je najjača škola u državi i jedino može ići nabolje. Ako imate cilj i mislite da
možete uspjeti, bilo bi dobro pokušati i vani
raditi neko vrijeme. No, morate biti spremni
na žrtvu i odricanje, staviti znanje kao svoj
prioritet i onda dolazi rezultat. Stoga, ulažite u svoje znanje jer je ono neophodno, živite svoj san i vjerujte u sebe. Sve je moguće.
43
Kazuhiro u
reklami za United
colors of Benetton
Kazuhiro Tamari,
glumac, model, turistički vodič,
a do tiskanja ovog lista – tko zna što još
Probajte razne poslove i
ostvarite razna putovanja
se
što
prije no
skrasite
Glumac za kojeg kažu da se
sve promijeni na pozornici
kad se on pojavi
M
aturirao sam 2004., razrednica mi je bila profesorica Stanka Veraja. Svi
su mi nastavnici ostali u lijepom sjećanju, svi su mi pomogli kad mi je
bilo najteže. Zato ne bih mogao izdvojiti nijednoga. Zbog mojih privatnih bitaka, vežu me i lijepe i nelijepe uspomene na školske dane. Svaki dan
u školi bio mi je zabavan unatoč tome što sam imao sto problema (novi jezik,
nova država, novi način života). No, na svakoj lijepoj uspomeni zahvalan sam
svim prijateljima iz razreda i profesorima. Ubrzo nakon završene srednje škole put me odveo u Zagreb tako da nisam ostao u vezi s ekipom iz razreda. No,
najbolja prijateljica iz tih vremena i sada mi je najbolja pa s njome redovito
održavam kontakt. Za druge mogu reći samo da nas je život razdvojio. Svaki
dan učim nešto novo i pokušavam naći način za napredovanje. Redovito vježbam jogu ili se bavim nekim drugim tjelesnim aktivnostima, povremeno meditiram, komuniciram s prijateljima. Tako se socijaliziram, ali nalazim i inspiraciju za projekte, bavim se svim i svačim preko interneta... A najviše volim kad
kuham (više drugima nego sebi, doduše). Nisam još došao do vrhunca svoje
karijere. Ako pomislim da sam na vrhu nečega, sumnjam da ću više ići dalje.
Stoga se nadam da ću sve do smrti nalaziti novo i truditi se u bilo čemu biti
najbolji. Volio bih steći još kakvo novo iskustvo. Ali kako sam nedavno doživio
neke promjene u privatnom životu, to mi zaokuplja misli. Svijet se mijenja. Ako
44
okolina neće, čovjek se mora pobrinuti sam ostvariti svoj put. Stoga vjerujem
da je dobra stvar što ljudi žele naći bolje mjesto pod suncem negdje na Zapadu. Nadam se da oni koji ostaju, ostaju zbog ljubavi prema Gradu i rade sve
kako bi se poboljšala situacija. Za milijun stvari može se reći kako se moraju
promijeniti. Ali prvi korak koji treba napraviti u Gradu jest češće se međusobno smijati. Osmijeh nam svima treba. Nigdje nije lako, ljudi se žale svugdje, a
tako i u mojoj profesiji. Ali ja sam zadovoljan jer vidim još mnogo potencijala
da se poboljšam i usvojim nešto novo. Turizam i ugostiteljstvo imaju perspektivu ako rastu u kvaliteti i imaju viziju. I država i privatnici ulažu velike novce
na „dugoročne“ planove. Zna se zašto to rade i tko tu profitira, ali nema rasta ni
vizija. Ako čovjek voli svoj grad, od vrha političke scene do običnog konobara,
moći će stvoriti kvalitetnu sliku sebe i Grada. Uložit će truda da se poboljša ono
što treba kako bi se jednom vlastita slika idealnog Grada poklopila s okolinom.
Dubrovnik će uvijek biti turistički grad, ali pitanje je u kakvom bismo Gradu
voljeli živjeti za 10 ili 20 godina. Ne živite u strahu. Ako odlučite otići iz Grada,
morate znati zašto. Ako ostajete, morate znati zašto. Probajte razne poslove i
ostvarite razna putovanja prije no što se skrasite. Život je prekratak da se čeka
iduće ljeto, a predug da se živi kao ugašeno ognjište!
45
Jelena Hendić, novinarka
u Dubrovačkom vjesniku
i modna blogerica
M
aturirala sam 2007., a razrednica mi je bila profesorica
hrvatskog jezika Maja Milošević. U lijepom sjećanju
ostali su mi moja razrednica, profesorica
francuskoj jezika Marina Kristić i profesor Nikša Grabovac. U školi su me dobro
potkovali znanjem iz hrvatskog,
engleskog, talijanskog i francuskog jezika. No, i drugi predmeti
bili su mi veoma zanimljivi pa mi
nije bilo teško učiti. Stručnost i
susretljivost profesora bila je na
visokoj razini. Zadržala sam sve
svoje prijateljice iz škole s kojima se i
danas družim bez obzira gdje studiramo i živimo. Imam uvijek vremena
za njih i mislim da su to prijateljice za
cijeli život. Radim posao koji volim, novinarka sam u Dubrovačkom vjesniku,
pišem modni blog i pripremam se za
obranu diplomskog rada na smjeru novinarstvo Fakulteta političkih znanosti
u Zagrebu.. U slobodno vrijeme družim
se s prijateljicama i putujem. Moram
završiti diplomski rad kako bih stekla
status magistre političke komunikacije i
novinarstva i to mi je sad prioritet, a zatim slijede daljnji izazovi. Želim stečeno
znanje primijeniti i dokazati u praksi, želim dobiti stalni posao u struci i što više
raditi. Mladi ljudi moraju ići na Zapad
ako u Hrvatskoj ne mogu naći posao.
Trebalo bi im omogućiti da rade i žive u
svojoj zemlji, trebala bi se otvarati nova
radna mjesta, a ne da žive od roditeljske
pomoći. To nije rješenje za budućnost
mladih naraštaja.
I u mojoj struci sve je teže naći posao,
sve je više nezaposlenih novinara. Mislim da turizam i ugostiteljstvo imaju
velike mogućnosti koje treba iskoristiti
na pravi način. Zato treba u to ulagati. Čovjek treba
slijediti svoj san
i učiti i studirati
isključivo ono
što voli. Ako radi
ono što voli, rad
mu neće predstavljati napor.
Učenicima savjetujem da probaju
ostvariti dobre
rezultate kako bi
mogli birati svoje
buduće zanimanje. A Turistička
i ugostiteljska
škola pruža im
više mogućnosti
za različita zanimanja.
,
e
t
li
o
v
o
t
š
o
n
o
e
it
d
a
r
Ako
rad vam neće
predstavljati napor
46
M
aturirala sam 2007. godine, a razrednica mi
je bila Maja Milošević. Srednjoškolski dani
ostali su mi u predivnom sjećanju, a najveću zaslugu tomu imaju nastavnici koji su s
ljubavlju prenosili svoje znanje i motivirali nas da budemo kvalitetni turistički djelatnici i dostojni ambasadori
svoga grada. Ja sam zaista voljela učiti pa nisam imala
problema ni s kojim predmetom, ali su me ipak više
privlačili jezici i strukovni predmeti poput organizacije
i marketinga, kao i predmeti za koje se smatralo da su
teži, što mi je predstavljalo još veći izazov i motivaciju
da budem bolja. Svi su mi nastavnici ostali u divnom
sjećanju, pogotovo razrednica koja je bila poput lavice
kad nas je trebalo opravdavati ili se izboriti za naša prava.
Posebno sam zahvalna profesorima koji su od mene
zahtijevali mnogo, poput profesorice Franice Andrijić,
profesora Nedjeljka Jančića i mojih mentora za Gastro
natjecanje, profesorice Marine Kristić, Nataše Mrđenović
i Nikše Grabovca. Moj uspjeh i njihov je uspjeh. Vrlo sam
ponosna na sve nastavnike koji su mi predavali. Kad sam
počela studirati na Fakultetu za menadžment u turizmu
i ugostiteljstvu u Opatiji, uvjerila sam se da sam išla u
jednu od najkvalitetnijih škola u Hrvatskoj. Svi učenici
naše škole imali su zavidno predznanje, pogotovo iz
jezika, čime smo se isticali od studenata iz ostalih turističkih škola diljem Hrvatske. Prijateljstva stečena u
srednjoškolskim klupama vrlo su mi vrijedna, često se
čujemo preko mobitela i društvenih mreža, a vidimo se
kad god uhvatimo vremena. Uskoro počinjem raditi u
Valamaru kao pripravnik u prodaji pa ću tamo provoditi
dosta vremena, a tu je i čitanje znanstvene i stručne
literature, dnevnih novosti, pratim vijesti vezane za ekonomsko stanje u regiji, a ono malo slobodnog vremena
što mi ostane provedem u društvu svojih najdražih.
Moja karijera tek je počela, ja sam mlada i ambiciozna
pa od sebe uvijek očekujem više. Imam više prioriteta
koje trebam uravnotežiti, a sada mi je na prvom mjestu
poslovna karijera. Imamo izvrsne mlade kadrove, imamo
znanje i perspektivu, no fali nam hrabrosti. Potrebno
je promijeniti način razmišljanja od komunističkog ka
kapitalističkom. Mladi traže posao umjesto da promišljaju kako svoje znanje iskoristiti za svoj poduzetnički pothvat. Za to su djelomično krivi nametnuti
stavovi naših roditelja koji su odrastali u takvom
društvenom i političkom okruženju, no nadam se
da ćemo se što prije osloboditi od takvog načina
razmišljanja. Stanje nije nigdje bajno, no treba se
truditi i s optimizmom ići naprijed.
Turizam je glavni pokretač rasta i razvoja u Hrvatskoj pa ima perspektivu. Trebamo biti svjesni da
bez ulaganja u kvalitetu turističke ponude nećemo
biti konkurentni drugim turističkim odredištima.
Potrebno je pratiti nove trendove kako bismo adekvatno odgovorili na želje modernih turista. Svačiji
put je različit, no svatko sebi treba postaviti prioritete i usmjereno djelovati prema ostvarivanju
svojih ciljeva. Bez kontinuiranog učenja, rada i
odricanja uspjeh će izostati, zato savjetujem svim
učenicima da ulažu u svoje znanje, uče strane
jezike, upišu dobre fakultete. Dok učite, budite
svjesni da učite za sebe. U budućnosti to znanje
iskoristite i materijalizirajte jer je upravo ono danas najvrjedniji kapital.
MATEA DERANJA,
pripravnik u prodaji
u Hotelu Valamar
Znanje je
danas
najvrjedniji
kapital
47
i učionica, popularni “bunker” (poviše kabineta posluživanja)
s malim “balkonom” ispred prozora. Tu smo se često sunčali u
proljeće i ljeto. U blizini je bila i popularna “pušiona”, a mjesto
je bilo vrlo povoljno za bježanje s nastave. Što se ne bi smjelo
raditi. Nažalost, većina moje ekipe iz srednje škole iselila se iz
Dubrovnika pa se s njima vidim samo ljeti ili za blagdane. Takav
je život, jednostavno nas je sve odvukao u različitim pravcima
pa dogovaranje za običnu kavu ponekad potraje i mjesecima.
Moj tipičan radni dan započinje u osam sati kad idem na UNIDU radio gdje sam urednik zabavno-glazbenog programa.
Na radiju sam do 14 sati, nakon čega idem doma, objedujem,
družim se obitelji ili pođem na kavu. Predvečer oko 18, 19 sati
imam probu s Klapom Kaše, nakon koje jurim na radio. Smatram da svoje potencijale nisam ni približno iskoristio. Rad na
UNIDU radiju ispunjava me, ali to je volontiranje i materijalne
koristi nema. Odnedavno sam i ja dio crne statistike od preko
360 tisuća nezaposlenih, što se nadam uskoro promijeniti.
Zato mi je prioritet pronalazak posla. Na jesen namjeravam
upisati diplomski studij medija na našem sveučilištu, što sam
morao odgoditi zbog financijskog stanja. Naravno, i dalje
namjeravam sudjelovati na UNIDU radiju, pokupiti još koju
nagradu s Klapom Kaše, po mogućnosti zlatnog sjaja. Turizam
i ugostiteljstvo uvijek će imati perspektivu u Dubrovniku. No,
Dubrovnik je preduboko zaglibio s crusing turizmom. Imidž
mirnog, skladnog povijesnog grada bogatog kulturom pokvari
desetak tisuća galopirajućih turista s kruzera. Nakon ulaska
u Europsku Uniju i provođenja Shengenskog sporazuma na
graničnom prijelazu u Neumu, bit će kompliciraniji postupak
za dolazak do Grada. Unatoč svemu ovome, turizam i ugostiteljstvo u Dubrovniku mogu ići samo naprijed. Koliko god to
zvučalo otrcano i prožvakano, obrazovanjem ulažete u sebe,
što će vam kasnije donijeti prednost pred ostalima. Vi koji ste
sad u srednjoj školi imat ćete zahtjevnu ulogu u našem društvu
za desetak godina. Ne očajavajte i ne predajte se. Izabrali ste
najbolju školu.
ts
jila Zlatni šti
o
v
s
o
je
ja
o
k
Kaše
tni
u i član Klape
oni su apsolu
;
ij
a
d
p
ra
la
U
k
ID
ih
N
k
s
U
dalmatin
pa u
rednik na
Ante Tolja, uiša za prvo mjesto na 46. Festivalutvanske županije i Festivala kla
Om
rovačko - nere
b
u
grbom grada
D
a
p
la
žirija
k
oru stručnog
3. Festivala
b
iz
o
p
to
s
je
pobjednici 3
prvo m
je su osvojili
d
g
j
o
k
rs
a
k
a
M
Stela Metković, članica Nacionalne kulinarske reprezentacije i
predstavnica Hrvatske na Kuharskoj olimpijadi, dobitnica nagrade
za najbolje glavno jelo pripremljeno na hrvatskom kulinarskom
natjecanju Zlatna dunja u Kutini
Radite samo ono
što ste izabrali sr-
M
aturirala sam 2009., a razrednica mi je bila prof. Marijana
Batinić. Ne bih izdvojila nijednog nastavnika, svi su mi
bili jednako dobri i sve ih se dobro sjećam.
Neću nikad zaboraviti prvi dan nastave
kad sam zakasnila na prvi sat i uletjela
ispričavajući se kako nisam znala gdje
je škola pa sam zato promašila stanicu
(nisam bila prisutna pri upisu), na što su
se svi dobro nasmijali. Neću zaboraviti
ni satove kabineta, GASTRO natjecanja i
Kamelia kup hrvatskog kuharskog saveza,
razmjenu učenika sa školom iz Recuara
(Italija). Zadržala sam iste prijatelje, ali
kako tijekom cijele godine nisam u Dubrovniku, češće se vidimo ljeti nego zimi.
Još ne mogu reći da imam rutinu, svoj
ritam, ni neku uobičajenu svakidašnjicu
jer često putujem, pogotovo zimi. Ljeti
malo spavam, radim cijeli dan i svaki dan,
pa i noću po mogućnosti. Ovisno o poslu
i umoru, ponekad izađem s prijateljima.
Zimi spavam duže, ali opet kuham, smišljam nova jela i družim se s prijateljima.
Znamo čak i planinariti na Sniježnicu i Ilijin vrh u Konavlima pa poslije na ognjištu
pravimo roštilj. Stanku između natjecanja
ove godine iskoristila sam za posjet prijateljima u Belgiji i rodbini s mamine strane
u Njemačkoj. Ne mislim da sam došla do
svog poslovnog vrhunca, ovo je tek početak. Prioritet mi je daljnje napredovanje
u struci. Željela bih raditi na sebi, učiti i
primati nova znanja. Imamo svoj obiteljski restoran “Monika” u Moluntu. Voljela
bih otvoriti još jedan s oko 70-80 mjesta
da možemo svakom pojedinom gostu
pružiti ono što traži - kvalitetu. Probala
sam ove zime naći posao u Njemačkoj.
Poslodavac je bio zadovoljan mojim radom i htio me zaposliti, no kad sam rekla
da ću se na ljeto opet vratiti u Hrvatsku,
rekao je da ne prima radnike na kratke
rokove, nego minimalno na godinu do
dvije. To je zato što takvi poslodavci ulažu
u edukaciju svojih radnika, što je u Hrvatskoj rijedak slučaj. Kuharima preporučuju
da otkrivaju druge načine rada, tehnike,
upoznaju druge namirnice koje su nedostupne ili teško dostupne, da
prošire znanja i vidike. Hrvatska
bi trebala više ulagati u edukaciju učenika i zaposlenika. Hrvatski
smijehom
M
aturirao sam 2004., a razrednica mi je bila Barbara
Dulčić, tadašnja profesorica informatike, odličan
razrednik i osoba kojoj ste mogli doći s bilo kakvim problemom. Bila je i vrlo popustljiva prema
nama, što smo mi kao razred i prečesto iskorištavali. U lijepom
sjećanju ostala mi je i profesorica iz hrvatskog jezika Maja Milošević, koja je svojim duhovitim, ali poučnim satovima često
razbijala monotoniju dana. A znala je i sve internetske stranice
za lektiru pa je bio pravi izazov izvući se ako nisi pročitao zadano djelo. Ana Matić, profesorica vjeronauka, ostala mi je u
pamćenju kao iznimno inteligentna osoba i uvijek spremna
za raspravu, i Vesna Kraljević, profesorica matematike, koja
me nije štedjela, nego sam se pošteno naradio da prođem
njezin predmet. Iako tada nisam bio sretan zbog silne muke
oko “dosadne matematike”, dandanas mogu bez problema
napraviti kamatni račun i ratu kredita, što je svakako korisno u
našoj svakodnevnici. Među ljepšim uspomenama ostala mi je
proizvodi trebali bi se lakše i povoljnije
nabavljati, proizvođače kvalitetne robe i
potrošače treba bolje umrežiti, pogotovo
one lokalne. U našem restoranu koristimo
svoja domaća vina, maslinovo ulje, povrće iz vrta lokalnih proizvođača i svojeg,
predivnu divlju jadransku ribu, rakove,
školjke, lignje, meso, začinsko bilje djelomično samoniklo ili iz vrta. Takvo što se
postiže samo u malim restoranima. A to
ljudi traže, to daje kvalitetu. Takvo ugostiteljstvo ima perspektivu. Ako želiš uspjeh,
moraš dobro, dobro uprijeti. Ja radim od
sredine svibnja do 15. studenoga po 13,
14 sati dnevno bez slobodnog dana. A
zima je tu da se predahne malo. Turizam
i ugostiteljstvo imaju perspektivu samo
ako daju kvalitetu. Novim naraštajima
naše škole savjetujem da skupe što više
znanja, jer će im trebati. Poštujte svakoga
i nemojte se inatiti. Mislite svojom glavom
i mislite dobro. Radite samo ono što ste
izabrali srcem i osmijehom, u suprotnome
- mijenjajte nešto!
Ne očajavajte i ne
predajte se, izabrali
ste najbolju školu
48
49
Tonći Ante Prizmić, dominikanski novak, lanjski urednik TUŠ-a
M
aturirao sam 2012., a razrednica mi je do kraja 1. polugodišta 3. razreda bila prof.
Nikoleta Đuho Milun. Kad je
ona pošla na porodiljni, za razrednicu
su nam dodijelili prof. Amaliju Milohnić.
Ne bih rado izdvajao nekog nastavnika,
jer mi je svaki ostao u sjećanju na svoj
način, a posebno oni koji su s nama bili
sve četiri godine. Čuvam uistinu lijepe
uspomene na ovu školu, a prisjetim ih
se svaki put kad pogledam s prozora
susjedne sobe, jer iz nje puca pogled
ravno na našu školu. Uspomena ima
raznih, od rastanka s razrednicom Nikoletom Đuho Milun, kad su pale i suze
pa do onih iz prvog razreda kad sam
se pitao: “Majko moja mila, gdje sam
ja ovo došao? Koji su ovo likovi oko
mene?”. Nezaboravna je bila i ekskurzija
u Grčku pa norijada i rastanak od škole.
Čini mi se smiješnim kad se sjetim da
sam u prvom razredu srednje jedva čekao da završi četvrti razred i da otiđem
fakultet, a sad kad sam upisao fakultet,
rado bih se vratio u srednju. S većinom
iz razreda čujem se redovito, s nekima
češće, s nekim samo oko blagdana. No,
neke još vidim po Gradu, jer su tu na
studiju ili su se zaposlili. Svakako, uvijek nađem vremena za njih, pogotovo
oko blagdana, kad su gotovo svi došli
u grad. Moja svakidašnjica? Ustajanje
je u 6 i 30, misa u 7, nakon mise slijedi
molitva pa doručak. Nakon doručka, koji
obično završava oko 8, imamo slobodno
do 10 sati kad nam počinje novicijatska
škola (u njoj učimo o redu, povijesti reda,
Crkve itd.), onda u 11, 45 ide molitva, u
podne i 15 ručak, a nakon ručka imamo
slobodno do 17,30 kad imamo krunicu.
Potom slijedi molitva u 18,45 pa večera,
a onda smo slobodni sve do 21,30 kad
imamo zadnju molitvu u danu, povečerje. U ovom mom životnom izboru
nemam nekih vlastitih ambicija, moj
jedini cilj jest postati svećenik i redovnik, dominikanac. Mene čeka još puno
toga jer trebam završiti ovu godinu kušnje ili takozvanu godinu novicijata, pet
godina Teološkog fakulteta u Zagrebu,
a onda, akobogda, i godinu đakonata.
Bilo bi mi drago kad bi me jednog dana
stavili negdje u neku župu ili neki samostan gdje ću moći raditi s mladima.
Ja nemam nekog velikog iskustva, no u
ovih malo više od 4 mjeseca novicijata
vidio sam da je mladima drago pričati o
vjeri, o nekim stvarima koje su škakljive,
Mišljenja sam da su neki poticaji ili subvencije jedan od načina kako ih privoljeti
da ostanu tu i pokušaju pokrenuti neki
vlastiti posao ili slično. Zadnjih godina počelo se javljati sve više mladića
u dominikance; toliko nas se javilo da
su morali proširivati samostan u Zagrebu gdje žive naši bogoslovi. Jedino mi
kao što je celibat, seks prije braka i teme
toga tipa. A njima se najviše sviđa što
nas petorica, koliko nas je u novicijatu,
otvoreno pričamo o tome.
Bijeg mladih na Zapad u potrazi za boljim životom žalosna je istina od koje ne
možemo pobjeći. Oni se nadaju boljem
životu i ja im ne zamjeram. Žalosno je
što ne mogu naći posao u Hrvatskoj. Mi
se žalimo da nam je država u tolikim
problemima, ponajprije financijskim,
a mlade snage, oni koji bi mogli nešto
promijeniti i pokrenuti, odlaze iz države.
je žao što naša biskupija nema zvanja,
nema mladića koji bi posvetili svoj život
Bogu. Najveći je problem u roditeljima,
jer bi svi željeli vidjeti mlade svećenike,
nasmiješene, sretne i radosne, ali nitko
ne bi dopustio svome sinu poći u fratre ili
u “popove”. Čovjek treba ići onim putem
za koji misli da je ispravan i treba dobro
razmisliti je li to za njega, je li taj poziv za
njega. Učenicima naše škole poručio bih
da dobro razmisle, da se ne prenagljuju u
odlukama i da u svemu sebi daju vrijeme
za razmišljanje.
m
e
t
u
p
m
i
n
o
i
ć
i
a
Čovjek treb
n
a
v
a
r
p
s
i
e
j
a
d
i
za koji misl
50
51
Step’n’jazz
Kate Lujo, voditeljica Radiopostaje Laus
Treba slušati
svoje srce
isto vrijeme. Vjerujem da će taj dan biti nezaboravan. Kako izgleda moja svakidašnjica? Imam vremena za sve i to me veseli. Obožavam svoj posao
i svakidašnje obveze. Moram priznati da svaki dan
idem sa smiješkom na posao, što u današnje vrijeme nije baš česta pojava. Radim na radiopostaji
kao voditelj, novinar, a uskačem povremeno i u
marketing. Ekipa mi je fenomenalna, što je jako
bitno, pa posao ni u jednom trenutku ne pati.
Slobodno vrijeme provodim s obitelji, prijateljima
i ne smijem zaboraviti, u šetnji sa psom. To mi je
M
aturirala sam
davne 2003.
godine. Razrednik mi je
bilo fenomenalni profesor
informatike Ante Kristić.
Vrlo draga osoba, i dandanas
smo ostali u dobrim odnosima.
Ali kao naaaajbolju profesoricu
izdvojila bih Maju Milošević, profesoricu hrvatskog jezika. Vjerujem
da je ostavila fantastičan dojam
na svakog učenika. Toliko smijeha,
humora, dobrote i pameti u jednoj
ženi! Nevjerojatno, ali istinito. Sigurna sam da smo svi u razredu naučili
puno od nje i da će mnogi naraštaji
i dalje puno naučiti upravo uz Maju
Milošević. Kakve nosim uspomene?
Na žalost, nikad neću zaboraviti
52
riječi jedne profesorice koja mi je rekla
da nikad neću uspjeti. Morate priznati da
se debelo prevarila. Tu sam gdje jesam
i zadovoljna sam ovim što sam do sada
postigla. S druge strane, moram priznati
kako mi je dala poticaj da idem do vrha.
Imala sam mnogo lijepih iskustava. Mogu
izdvojiti tri Gastro natjecanja. Putovali smo
na Hvar, Rab i u Rovinj. Savršeno druženje
zapečatila sam s četiri osvojene medalje,
naravno, uz pomoć svojih kolega i kolegica. Pamtim i manifestaciju Dani kruha
u Solinu. Druženja svakako nije nedostajalo, a to će mi zauvijek ostati u sjećanju.
Nažalost, ne vidim se često s ekipom iz razreda. Život nas je razdvojio. Mnoge su se
udale, mnogi oženili, imaju svoje obitelji, a
ja sam još uvijek u solo-igračica. Veseli me
što ove godine slavimo 10 godina mature
i što ćemo se svi naći na jednom mjestu u
postala najdraža vrsta opuštanja. Nisam došla do
vrhunca svoje karijere, ma ni do pola. Ima još puno
toga što želim napraviti. Za sada sam vrlo zadovoljna i ne bih ništa mijenjala. Sve do sada postigla
sam svojim radom i trudom, a sigurna sam da će
tako biti i u budućnosti. Koji su mi životni prioriteti? Želim postići maksimum u poslu i u životu.
Kao djevojčica imala sam puno snova i želja. Većinu
sam ostvarila, a ostatak je u tijeku. Želim se izgraditi kao potpuno samostalna, neovisna osoba, a na
odličnom sam putu da u tome uspijem. Nažalost,
mnogi traže svoju budućnost izvan Dubrovnika i
idu trbuhom za kruhom, u tome vide spas od krize.
Život je postao preskup. Vrijeme će pokazati hoće
li tamo uspjeti izgraditi svoje sudbine. Osobno
mislim da je u redu otići vani na neko vrijeme
kako bismo vidjeli što znači zdravo društvo, zdrava
ekonomija. Tamo gdje vlada ravnopravnost, zakonitost i gdje se gradi budućnost na zadovoljstvo
svih članova društva. Turizam je najveća i najbrže
rastuća industrija u svijetu, a Hrvatska ima velike
potencijale. Potrebno je ići u korak s vremenom
i pratiti svjetske trendove. Svi koji se bave turizmom i ugostiteljstvom, neće propasti. No, moramo
mijenjati način poslovanja kako bismo osigurali
razvoj Hrvatske kao konkurente turističke zemlje.
Dubrovnik živi od turizma, i to treba iskoristiti na
najbolji mogući način. Zato treba slušati svoje srce.
Ako u nešto zaista vjeruješ, velike su šanse da ćeš
u tome i uspjeti. Savjet za ostale? Budite pristojni, kulturni i nasmiješeni, to otvara mnoga vrata.
Ne dajte da vas netko sputava u vašim naumima,
slušajte korisne savjete, kad-tad to se zaista isplati.
Svakako budite svoji. Do slušanja!
53
Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik osvojila zlatnu medalju na natjecanju AEHT-e u Ohridu
Samo ogledanjem sa sličnima
možeš procijeniti vlastitu vrijednost
N
atjecanje europskih turističkih i ugostiteljskih škola AEHT-e, Europskog udruženja hotelijerskih i turističkih škola,
održano je u makedonskom gradu Ohridu od
8. do 13. listopada 2012. Vrijedno je napomenuti kako je ovo 25. godina skupštine AEHT-e,
da je sudjelovalo 30 zemalja, sa 600 sudionika,
da se natjecalo 130 škola u 8 disciplina, a da
je dubrovačka Turistička i ugostiteljska škola
tom prilikom osvojila zlatnu medalju. A ovu su
školu, uz njihova ravnatelja Antuna Perušinu,
na tom natjecanju predstavljala dva učenika,
Adriana Karačić (4.b, hotelijersko-turistički tehničar) s mentorom Nedjeljkom Jančićem i Nikša
Beloč (4.d, turističko-hotelijerski komercijalist)
s mentoricom Ljiljanom Prce. Iako se nije vratio
s nagradom, Nikša Beloč ostvario je zapažen
nastup u disciplini barske mješavine, a pohvalila
ga je i prosudbena komisija. „Ovo natjecanje
vrijedilo mi je kao dobra praksa za buduće zanimanje jer sam tek tamo shvatio koliko znam.
Samo ogledanjem sa sličnima možeš procijeniti
vlastitu vrijednost“- rekao nam je ovaj učenik.
„Sama atmosfera bila je vrlo poticajna. Na ovaj
način učenici stječu vrijedna iskustva koja mogu
primijeniti i u vlastitu gradu što bi privreda trebala prepoznati i poticati“- rekla nam je Nikšina
54
mentorica Ljiljana Prce. Adriana Karačić natjecala
se u disciplini turističke agencije i osvojila prvo
mjesto i zlatnu medalju. „Oduševljena sam nastupom, a ovakav uspjeh nisam očekivala. Samo
sam iskoristila priliku i dala sve od sebe. Sa svojim
mentorom pripremala sam se za ovo vježbajući
kako poslati poruku, kako ostvariti odnos prema
prosudbenoj komisiji i ostalim sudionicima i to
na nov, otvoren i komunikativan način. Prema
standardu AEHT-e taj novi način predstavljanja destinacije nije nikad ovako bio ostvaren, a
poslije su se složili kako bi to ubuduće trebalo
ući u pravila ovog natjecanja“- rekla je Adriana.
„Svojim nastupom punim mirnoće, staloženosti
i usredotočenosti osvojila je žiri i publiku pa nije
čudo što je dobila poziv da nastavi sa školovanjem na uglednom poslovnom londonskom
koledžu Declan McDonald. Ponosan sam na Adrianu jer smo pokazali Europi da Hrvatska ima tradiciju u obrazovanju turističkih djelatnosti i da na
tom području imamo i te kako što reći“- rekao je
mentor Nedjeljko Jančić. Turistička i ugostiteljska
škola još je jednom pokazala kako su Dubrovnik
i Hrvatska oduvijek pripadali europskom krugu
i da ovakve prilike za nas nisu samo natjecanja
nego potvrda naše tradicije i znanja.
Katarina Oberan, 2.a
55
Druženje i zbližavanje proizvođača i ugostitelja
FESTIVAL VINA I GASTRONOMIJE DUBROVNIK 2012.
Kako bi nešto
što ima predznak
gastro moglo
proći bez nas?
V
eć treću godinu za redom Festival vina i gastronomije
Dubrovnik 2012. održao se 13. i 14. ožujka u Hotelu Lacroma Dubrovnik. Sudionici festivala su bili vinari, uljari,
ugostitelji, proizvođači autohtonih proizvoda koji su skupa s
ugostiteljima promovirali autohtone proizvode Grada i Županije.
Cilj Festivala je što bolja priprema nadolazeće turističke sezone,
kako bi se uz razmjenu iskustava dodatno obogatilo znanje i
noviteti u gastronomiji, koje će ugostitelji uspješno primjenjivati
u promociji našeg kraja te podizati kvalitetu proizvoda i usluga
na veću razinu u odredištu i organizirati druženje i zbližavanje
proizvođača i ugostitelja. Sudionici su degustirali vina, autohtonu
kuhinju, ulje i ostale proizvode našeg kraja. Festival je posjetio
veliki broj novinara, ugostitelja, vlasnika i predstavnika restorana,
hotela, putničkih agencija, turističkih zajednica, općina, gradova,
proizvođača hrane i vina i svih onih čije je profesionalno zanimanje
vezano za gastronomiju i enologiju. Naravno, tamo su bili i učenici
naše škole. Kako bi nešto što ima predznak gastro moglo proći bez
nas?
Nikoleta Bogoje, 3.c
56
57
NATJECANJE ŠŠK SREDNJIH ŠKOLA
A IMAMO MI I SP
Natjecanje
školskih športskih
klubova srednjih
škola u košarci za
mladiće za
2012./2013.
školsku godinu
Grupa Dubrovnik „B“ - Športska dvorana Dubrovnik 26. 11. 2012. u 12,00 sati
Dubrovačka privatna gimnazija - Turistička i ugostiteljska škola
25 : 47
Utakmica za 1. mjesto
Muški đački dom Dbk - Turistička i ugostiteljska škola
29 : 48
Poredak: 1. mjesto ŠŠK „Viktorija“ Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik
Grupa Dubrovnik „A“ - Športska dvorana Dubrovnik 29. 11. 2012. u 12,00 sati
Pomorsko-tehnička škola – Turistička i
ugostiteljska škola
28 : 45
Utakmica za 1. mjesto
Ekonomska i trgovačka škola - Turistička i ugostiteljska škola
12
: 25
Poredak: 1. mjesto ŠŠK „Viktorija“ Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik
Kros djevojke
Na županijskom prvenstvu
školskih športskih klubova
srednjih škola u krosu u konkurenciji djevojaka koje je održano 14. studenog 2012. na
Gradskom stadionu u Lapadu
postignuti su sljedeći rezultati:
4. mjesto ŠŠK „Viktorija“ Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik
30 bodova
Odbojka
djevojke
Županijsko prvenstvo školskih športskih klubova
srednjih škola u odbojci
za djevojke održano je 10.
veljače 2012.u Športskoj
dvorani u Dubrovniku. Rezultati:
1.
mjesto ŠŠK “Viktorija”
Turističke i ugostiteljske
škole Dubrovnik
RTSKU DUŠU!
Mladići nogomet skupina A:
(Pero Grbić, Borna Tikvica, Nikša Beloč, Nikša Milković, Antonio Čupić,
Aleksa Čosović, Zvonimir Čikato, Leo Bogdanović, Kristijan Vuković, Toni
Jerinić, voditeljice Anita Prizmić i Matilda Cvjetković Ćosić)
Mladići nogomet skupina B
(Pero Grbić, Nikša Milković, Nikša
Beloč, Kristijan Vuković, Aleksa Ćosović,
Zvonimir Čikato, Antonio Čupić, Toni
Jerinić, Damir Čampara, Leo Bogdanović,
voditelj Matilda Cvjetković Ćosić)
Mladići nogomet
(Pero Grbić, Nikša Milković, Nikša Beloč,
Kristijan Vuković, Aleksa Ćosović, Zvonimir Čikato, Antonio Čupić, Toni Jerinić,
Damir Čampara, Leo Bogdanović,
voditelj Matilda Cvjetković Ćosić)
Mladići košarka:
(Božo Katić, Luka Obad, Alen Sarić,
Dubravko Tabaković, Matej Biočić, Luka
Putica, Antonio Čupić. Andrija Mandić,
Tomislav Milutinović, Antonio Šutalo,
Karlo Lonac, voditelj Luko Bijelić)
Mladići košarka:
(Božo Katić, Luka Obad, Alen Sarić, Dubravko Tabaković, Matej
Biočić, Luka Putica, Antonio Čupić, Tomislav Milutinović, Antonio Šutalo,
Leo Bogdanović, Karlo Lonac, voditelj Luko Bijelić)
Odbojka djevojke:
( Romana Prce, Matea Batinić, Marijela Prkačin, Petra Bobić, Antonija
Vučičević, Ira Prskalo, Maris Butrica, Antonija Kalauz, Marija Đevoić, Šejla
Pelko, Marija Sekondo, Daniela Barišić - voditeljica Matilda Cvjetković –
Ćosić)
Kros djevojke:
(Klaudija Dobroslavić, Iva Rudinica, Antea Marić, Andrea Čaveliš,
voditeljica Matilda Ćosić)
Badminton djevojke:
(Mariela Petrović, Anamarija Tot, Lea Zlošilo, Martina Biočić, voditeljica
Matilada Cvjetković Ćosić)
Pobjednici u šahu su:
Alen Čampara, Ilir Sufaj, Karlo Lonac i Marino Radica.
Alen Čampara, 3.c
58
Badminton
djevojke
Županijsko prvenstvo školskih športskih klubova srednjih škola u badmintonu za djevojke odigrana je u 23. ožujka 2012. u športskoj dvorani Osnovne
škole Marina Držića Dubrovnik. Rezultati:
3. mjesto ŠŠK „Viktorija“ Turistička i
ugostiteljska škola Dubrovnik
0:2
MALI NOGOMET
Na županijskom prvenstvu školskih
športskih klubova srednjih škola u malom nogometu za mladiće koje je odigrano 19. 12. 2012. postignuti su sljedeći rezultati:
Polufinale
Turistička i ugostiteljska škola – Gimnazija Dubrovnik
3:1
Utakmica za 1. mjesto
Turistička i ugostiteljska škola - SŠ P. Šegedina Korčula
2:0
Poredak: 1. mjesto ŠŠK „Viktorija“ Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik
Skupina “B” - 21. 11. 2012. u 12,45 sati
Športska dvorana Dubrovnik
Turistička i ugostiteljska škola - Pomorsko-tehnička škola
3 : 2 1 : 1 (0/)
Utakmica za 1. mjesto
Ekonomska i trgovačka škola - Turistička i ugostiteljska škola 1 : 2 (1/1)
Poredak: 1. mjesto ŠŠK „Viktorija“ Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik
Skupina “A” - 23. 11. 2012. u 12,45 sati
Športska dvorana Dubrovnik
Medicinska škola Dubrovnik – Turistička i ugostiteljska škola
0 : 3 (0:1)
Utakmica za 1. mjesto
Turistička i ugostiteljska škola - Gimnazija Dubrovnik
3 : 1 (3:0)
Poredak: 1. mjesto ŠŠK „Viktorija“ Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik
59
Naša Dubrovačka trpeza
Što je na stolu,
ponuđeno je
Na gastronomskoj manifestaciji Dubrovačka trpeza
2012. na kojoj su svoju ponudu predstavili brojni
ugostiteljski objekti, hoteli i Turistička i ugostiteljska škola prikupljeno je 28.487 kuna. Ova sredstva
uprihođena su prodajom bonova za kušanje hrane
i vina i namijenjena u humanitarne svrhe za pomoć
našem stradalom učeniku Damiru Đuriću.
Nikoleta Bogoje, 3.c
I oni će jednog dana biti šefovi kuhinja
60
61
MORE
M
a što vi mislili o nastavnicima, morate znati da u njihovim srcima ima more ljubavi.
I to prema kućnim ljubimcima.
Zašto? Pa vrijedni su, naprave
sve što im se reče, odgovaraju
kad ih netko nešto pita, uvijek
pristojno pozdrave, pokupe za
sobom sve svoje stvari...
LJUBAVI
Vesna Kraljević, profesorica
matematike sa svojim beagleom imena Ro i s ptičicom
(zebom) imena Jura
enama
ni među ž
e
ž
la
b
,
o
o Konsu
Mate
Podjela
maturalnih
svjedodžbi
za naraštaj
2011./2012.
Marjana Batinić,
profesorica
hrvatskog jezika i
naša knjižničarka sa
svojim ljubimcem
Samom
I
Ana Sentović prima svjedodžbu
62
kako to već tradicionalno ide, podjela
potvrda o završenom četverogodišnjem
školovanju u našoj školi prošla je u toplom,
veselom i optimističnom tonu. Događaj
se odigrao u Hotelu Argentina u srpanjsko
predvečerje s pogledom na Grad i zalazak
sunca. Zbog posebnosti mjesta priča je dobila
i dodir luksuza, a najljepši pogled na svijetu
vjerojatno je najava i boljih dana za ovaj grad
i povoljnijih vjetrova koji će zapuhati kad ovi
naši maturanti jednom počnu raditi.
Tea Poljanić, 3.c
Sandra Bender, profesorica
knjigovodstva sa svojim
neprežaljenim Duphyjem koje je,
na žalost, uginuo
Nikša Grabovac,profesor ugostiteljstva,
turizma, sa svojim ljubimcem kozlinom
63
BISERI IZ
ŠKOLSKIH
KLUPA
HRVATSKI JEZIK
Maturanti s razrednicom razgovaraju o ekskurziji. Razrednica: “Nemojte nositi puno novaca jer ima
lopova koji vas mogu pokrasti. I ne
samo oni, nego i čistačice. Učenik:
“Zar će i one ići?”
Profesorica iz hrvatskog: Koliko
dijelova ima Božanstvena komedija? Tri. A koji su to?
Pa prvi, drugi i treći!
Koje su pjesme česte u hrvatskom
narodnom preporodu? Bludnice i
davorije.
Učenik: Djelo završava nekako
nezavršeno. Pisac piše kao da on
piše to djelo. Kao dijete bio je
dječak. On je slučajno rođen. Umro
je pred kraj svoje smrti. Nastavnica:
Nije ti dobra koncentracija pažnje.
Znak je nešto što se namjerno
upotrebljava za izraz nečega.
Uspavanka je
vesela pjesma.
Učiteljica:
Kako se
zovu glasovi
k,g,h? Učenik:
jedrenjaci
(jedrenici).
64
Nastavnica: Ante, ništa nisi naučio,
evo tebi jedinica. Ante: Bolje išta
nego ništa.
POVIJEST
Učiteljica: Gdje su živjeli praljudi?
Učenik: U pećnicama.
Za vrijeme II. svjetskog rata poginulo je 1 700 000 mrtvih.
Pronađeni su mnogi pronalasci.
Živjeli su u IV. stoljeću prije Nove
godine.
Zavladala je glad, a i nestašica
hrane.
Sultan je dao zemlju u zavisnosti od
zasluga koje je narod zaslužio.
SRO
Mina se pronalazi tako što se ona
prvo pronađe.
Svi mi imamo oči i čujemo.
Ili dođeš ili te nema!
Čovjek lakše primi zarazu ako je
gladan, ako nije jeo godinu dana.
Jesam li ja tebi lijepo rekla da sjediš
lijepo kao što i svi ostali stoje!
Ante ustani, ti si dobrovoljac.
Čujem li se ja pozadi?
Razrednica: Moram vas premjestiti,
previše brbljate!
Učenici: Nemojte, razrednice, molim vas.
Nastavnica: Onda ću ispitivati.
Učenici: Razrednice, morate nas
premjestiti, molim vas.
BILO KOJI SAT
Nastavnica: ‘Djeco, sutra ćete imati
nenajavljeni kontrolni’
Još jednom ću ponoviti i više neću.
Mada, možda i hoću.
Što prije završimo, prije ćemo biti
gotovi..
Sjedi tamo na mjesto i dođi odgovarati!
Opomenem li te još jedanput,
izbacit ću te bez opomene!
O njemu zavisi hoće li dobiti jedan
ili ide na popravni
Uradit ćemo zadatak pod brojem A.
Ovo sad nema veze što ja pričam.
Ova je tabla posljednji krik tehnike.
Nisam ja mutav, nego mi se jezik
zapetljao iza zuba.
Slušate li vi što ja pišem?
Upali svjetlo da se bolje čuje.
MATEMATIKA
Može biti i kriva površina, ali da je
ravna.
Funkcija prvo raste pa onda otpada.
Ovaj zadatak nema rješenje, ali
ćemo ga mi ipak uraditi.
Ovaj zadatak ćemo raditi na jednom od prethodnih satova.
TJELESNI
Sad ćemo vježbati dole u dvorani.
Sigurno je hladno kao u paklu.

Novitati br.5 PDF - društvo turističkih vodiča dubrovnik

Brošura "Zaokruži priču"

Tvornički pogon

513-1 - Glas Grada

Obavijest iznajmljivačima soba, apartmana i prostora za

ovdje - Glas Grada

ovdje - Glas Grada

ludus 2011.12.pdf - Ženski đački dom Dubrovnik

1 GlasGrada - 504 - petak 14. 11. 2014.

1 GlasGrada - 485 - petak 4. 7. 2014.

Dragi posjetitelji, dobro došli u Dubrovnik!

ovdje - eKupi.hr

Projekt MPPI- Radionice i letak

Školski list Osnovne škole ,,Vrhbosna”, broj 12

- Dubrovnik

Novitati br.2 PDF - društvo turističkih vodiča dubrovnik

- Dubrovnik

Preuzmi - Turistička zajednica općine Vrsar

program rada za 2015. godinu - Turistička zajednica Lepoglava

Igrajmo se zagradama - T-com

Slajd 1 - TZ Krapinske Toplice

Popis odrađenih lekcija, zadataka i pitanja iz gradiva za