close

Enter

Log in using OpenID

177/178

embedDownload
GLAZBENA TRIBINA OPATIJA / SJEĆANJE NA BRUNU BJELINSKOG /
GLAZBENI PROMOTORI / NOVA GLAZBA / HRVATSKA GLAZBA
U SVIJETU / KONCERTI / OBLJETNICE / CD IZLOG
NOVINE
HRVATSKOGA
DRUŠTVA
SKLADATELJA
BROJ 177/178
VELJAČA 2013.
CIJENA 22 kn
»Opet si plakala«
napisao sam misleći na Deana Martina
Dragi Dikliću, glazbeniku, pjevaču, skladatelju i saksofonistu prošle je godine uručeno priznanje Hrvatskog društva skladatelja za životno djelo,
Nagrada »Milivoj Körbler« za autorsko stvaralaštvo u području popularne glazbe. Uz diskografsku Nagradu Porin, također za životno djelo koja mu je
dodijeljena 2011., to je još jedna potvrda njegove iznimne važnosti za hrvatsku zabavnu glazbu.
Razgovarao: Milan Majerović Stilinović
S
kladatelj i izvođač brojnih hrvatskih evergreena i sjajan interpret američkih standarda, još je,
poput Sinatrinih stihova, »mlad u
srcu«. Njegova karijera traje punih
58 godina — raznolika i bogata vodi
ga od vlastitog plesnog orkestra do
interpretacija jazz glazbe u big bandovima Boška Petrovića i Damira
Dičića do zagrebačkog Festivala zabavne glazbe kojega, kao ravnatelj,
vodi u tri navrata.
Uz sve to, Drago Diklić skladao je i
objavio diskografska izdanja s brojnim melodijama kojima usađuje
osobni prepoznatljiv autorski i izvođački stil. Tek nekoliko naslova koje
prepoznaju sve generacije: »Oprosti, volim te«, »Opet si plakala«, »Još
samo večeras« i »Zagreb je najljepši grad«. U njemu najdražem dijelu
Zagreba, Trnju, u njegovom
omiljenom bistrou, za stolom
za koji je vjernom gostu gos-
Kao jedan od utemeljitelja i osnivača HDS–a trebali ste na to utjecati
ranije?
Da, jesam. Dosta je love okrenuto i
na mojim tantijemima, nekaj je trebalo biti. Ali nije važno sad, ja ću to
predložiti za buduće dobitnike — i
Porina i HDS–a. Mislim da bi se
novac za to morao naći.
Koliko je glazba danas dio Vašega
života?
Aktivan sam koliko god mogu biti.
Ova »moja« glazba nije više toliko
popularna. Kod nas je sve drugačije nego u svijetu. U svijetu je ta vrsta
na pijedestalu još uvijek — kod nas
ne. A za to da evergreena ima jako
malo, krivi su mediji i urednici u njima. Možda će se to promijeniti sad
kad je Goran (Radman, op.p.) došao
za direktora Televizije, ali urednici koji su — ne znam iz kojih struktura — dolazili na Televiziju i Radio
— oni su se okrenuli jednoj drugačijoj glazbi. Ovu moju treba znati slušati, to je glazba za koju treba malo
više edukacije. Ali ja se ne dam —
nedavno sam imao dva koncerta u
Rijeci s Orkestrom HNK u dvorani
HNK, bio je to »Bijeli Božić«. I tamo
sam vidio puno mlade publike koja
je na prve taktove »Još samo večeras«
ustala, počela pljeskati… to je lijepo priznanje. Dakle, mlada publika
ipak zna što se zbivalo i to me veseli. Uostalom i glazba se okreće, kao
moda. Nekad davno smo nosili špicerice, pa su se sad opet vratile. Stvari se vrte. Znam dobiti pisma obožavatelja koji pišu otprilike: »Nekad
Vas baš nismo voljeli, ali sad Vas volimo jer smo shvatili o čemu pjevate.«
Jesu li u tom nestajanju »Vaše« glazbe i autori i izvođači nešto propustili
napraviti?
Nekad su festivali bili ogledalo glazbe. Zagrebački festival počeo je
kao festival skladatelja, a ne pjevača. Dugi niz godina birala se pjesma, ona je bila važna. To je trajalo dok diskografska mašinerija nije
sve preokrenula u propagandu pjevača i tada se, naravno, počelo glasati za pjevače. To je njima i diskografima dobro došlo — i sve se okrenulo. Prije nekoliko godina dao sam
upravo takav prijedlog, da se festival
vrati na početak, da dva vrsna pjevača otpjevaju po dvanaest pjesama i
onda publika i žiri biraju između 24
pjesme — ponavljam pjesme — ali to
nije prihvaćeno. Mlađi ljudi imaju
svoje ideje.
Koja je Vama uloga bila draža kroz sve
te godine — skladatelja ili pjevača?
Meni je oboje bilo drago. Ja sam
kao pjevač postao skladatelj. Pisao sam kad mi je nešto palo na
pamet, nisam bio profesionalni
skladatelj nego all–around glazbenik — i svirač i pjevač i skladatelj. Skladateljski uspjeh došao je s prvom nagradom stručnog žirija novinara 1963. godine.
Ta je pjesma i tada bila malo prezahtjevna za publiku koja je nije
odabrala za finale, ali ju je stručni žiri, pod predsjedanjem moga
dragog pokojnog kolege Nenada
Turkalja, ipak prepoznao i stavio
je u finale.
(Nastavak na stranici 3.)
Nekad su festivali bili ogledalo glazbe.
Zagrebački festival počeo je kao festival
skladatelja, a ne pjevača. Dugi niz godina birala
se pjesma, ona je bila važna. To je trajalo dok
diskografska mašinerija nije sve preokrenula u
propagandu pjevača i tada se, naravno, počelo
glasati za pjevače.
pođa Milica i bez pitanja donijela »gemišt da bi posle bolje igral bridž«, popričali smo
s legendarnim Fikom o njegovoj bogatoj karijeri okrunjenoj najvišim glazbeničkim
priznanjima.
Prošle godine Porin za životno djelo, ove godine Nagrada
HDS–a, čestitamo!
Hvala Vam, ali malo su se i
moji HDS–ovci preračunali,
ja nisam na odlasku nego tek
na dolasku. I usput, kad smo
kod računanja, kad sam dobil
ovu Nagradu, pogledal sam u
okvir, zgodna nagrada, s dva
saksofona koji su moj instrument, ali nisam našel tamo
zataknutu nikakvu koverticu.
Pa se mislim, kak’ to, trebalo
je bit bar nekaj…
Drago Diklić
CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS
DRAGO DIKLIĆ, DOBITNIK PRIZNANJA HRVATSKOG DRUŠTVA SKLADATELJA ZA ŽIVOTNO DJELO
Anastazija Vržina
CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS
ISSN 1330–4747
dopustite da vas na pozdravim u ime Uredništva,
koje su činili Marina Ferić Jančić za teme vezane
uz ostvarivanje prava i glazbene industrije, neumorni kroničar desetljeća hrvatske glazbe Siniša
Škarica i moja malenkost te da zahvalim muzikologinji Mariji Saragi na pomoći u pripremi ovoga
broja. Nadam se da ćemo opravdati ukazano povjerenje Hrvatskog društva skladatelja, zadržati visoke profesionalne standarde koje su postavili Davor Hrvoj i njegovi suradnici iz prethodnog
uredničkog sastava te da ćemo uspjeti zadovoljiti
vas, vjerne čitatelje Cantusa.
U novome broju donosimo razgovore s Dragom
Diklićem, Darkom Bakićem, Ivanom Josipom
Skenderom te Mirelom Ivičević i Gordanom Tudorom. Osim izvještaja, komentara i informacija
o koncertima i festivalima koji su održani između dva broja Cantusa (Glazbena tribina Opatija,
Chansonfest, Zagrebfest, Obljetnički koncert Jazz
orkestra HRT-a, Dani Miroslava Miletića u Sisku, koncerti posvećeni Ivani Lang i Bruni Bjelinskom...), donosimo i druge vijesti o djelovanju
hrvatskih skladatelja, od inozemnih izvedbi i nastupa poput onih na Festivalu hrvatske glazbe u
Beču do Svjetskih dana nove glazbe održanih u
Buxellesu krajem prosinca 2012. godine.
I u ovome nas broju Služba HDS ZAMP-a nastavlja upoznavati s događanjima u suvremenoj glazbenoj industriji, pa su, između Regionalne konferencije o zaštiti autorskih prava i novoga
glazbenog projekta SONAR kojim se podržava
mlade i neafirmirane glazbenike i glazbene skupine, također pripremili i posebnu temu o glazbenim promotorima.
natječaji
Stjepan Balent
Lisinski — amater il vrhunski profesionalac?
[uz jedan napis Mladena Tarbuka]
S
vaka neistina, ako se dovoljno dugo ponavlja, poprima privid istine. Zbog toga sam
slobodna komentirati jednu nedavno napisanu
i izrečenu neistinu koja se odnosi na hrvatsku
muzikologiju.
U programskoj knjižici koja je objavljena u povodu izvedbe koncerta »Od Ljubavi i zlobe do
Maršala« (u okviru ciklusa »Lisinski subotom«,
24. studenoga 2012. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu) nalazi se u članku »Riječ dirigenta« neargumentirana tvrdnja skladatelja, dirigenta i profesora Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu Mladena
Tarbuka.
Citiram:
»Prvo, Lisinski nije bio talentirani skladatelj–
amater, kakvim ga želi prikazati hrvatska muzikologija, već za ono doba vrhunski obrazovani profesionalac.«
Ta je ocjena javno i pročitana u emisiji »Vrijeme
za glazbu« na I. programu Hrvatskog radija, 5.
siječnja 2013. godine.
Zahvalna sam profesoru Mladenu Tarbuku za
izvedbu Wagnerova »Tristana« i za sve ono što
s mnogo zanosa čini za stariju i noviju hrvatsku
glazbu. Ne mogu, međutim, prihvatiti njegove
paušalne ocjene koje bacaju pogrešno i negativno svjetlo na nastojanja hrvatskih muzikologa.
Uvjerena sam da te ocjene nisu plod zlih namjera, već tek rezultat neinformiranosti i stanovite površnosti skladatelja Tarbuka u od-
Ne temelju članka 43. Statuta Hrvatskog društva
skladatelja, Predsjedništvo Hrvatskog društva skladatelja
objavljuje
Natječaj za dodjelu godišnjih
nagrada za 2012. godinu
Nagrade se prijavljuju u sljedećim kategorijama:
1. Nagrada Boris Papandopulo (autorsko stvaralaštvo u području ozbiljne glazbe)
2. Nagrada Vatroslav Lisinski (izvedbeno stvaralaštvo i promocija hrvatske glazbe –
solisti, ansambli, organizacije)
3. Nagrada Josip Andreis (glazbena publicistika, muzikologija i srodne znanosti)
4. Nagrada Milivoj Körbler (autorsko stvaralaštvo u području zabavne glazbe)
5. Nagrada Miroslav Sedak Benčić (autorsko stvaralaštvo u području jazza)
6. Nagrada Franjo Ksaver Kuhač (autorsko stvaralaštvo na temeljima tradicijske
glazbe)
7. Nagrada Adalbert Marković (afirmacija položaja skladatelja i autorskih prava)
I.
Nagrade pod brojevima 1. do 6. dodjeljuju se najboljim umjetničkim dostignućima
hrvatskih glazbenih stvaralaca koja su bila ostvarena, prikazana ili objavljena tijekom protekle godine. Mogu se dodijeliti pojedincu ili skupini za zajednička umjetnička ostvarenja. Nagrada pod brojem 7. dodjeljuje se društveno angažiranim pojedincima. Prijedloge mogu davati ustanove, udruge i druge organizacije te fizičke
osobe. Predlagatelj/lji ne mogu predložiti sam/sami sebe. Nagrade se načelno dodjeljuju državljanima Republike Hrvatske.
II.
Prijedlozi trebaju sadržavati: područje za koje se predlaže nagrada, opis i obrazloženje predloženog ostvarenja, priložene partiture, knjige ili druge materijale tiskane u
različitim medijima.
III.
Predsjedništvo Hrvatskog društva skladatelja odluku donosi temeljem Pravilnika o
nagradama na prijedlog Stručnog povjerenstva. Odluke se objavljuju na Godišnjoj
skupštini Hrvatskog društva skladatelja koje može odlučiti da se pojedine nagrade
ne dodijele.
IV.
Prijedlozi se predaju osobno ili se šalju preporučeno poštom na adresu: Hrvatsko
društvo skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9, s naznakom »Za Natječaj«.
V.
Rok za podnošenje potpunih prijava je 22. ožujka 2013. godine.
Natječaji
Poštovani prijatelji glazbe,
nosu na pisanu muzikološku riječ. Znanstvena i stručna literatura o Lisinskome, na temelju studija dokumentacije, utvrdila je činjenice
koje gospodinu Tarbuku očito nisu poznate.
Tu je prvenstveno monumentalna monografija o Lisinskome iz pera hrvatskog muzikologa Lovre Županovića koju je, zajedno s izdanjem cjelokupnih skladateljevih djela objavio
1969., uz popratni znanstveni skup, u ono vrijeme podvig dostojan štovanja. U Županovićevoj su knjizi objavljeni svi podaci o školovanju
Lisinskoga i iznesene ocjene njegova stvaralaštva koje djelomice čak predimenzioniraju njegovo značenje u europskom kontekstu.
Maestro Tarbuk tvrdi da je Lisinski bio »za
ono doba vrhunski obrazovani profesionalac«.
Za koje to »doba«? Zar za vrijeme u kojem je
skladao »Ljubav i zlobu«? U to doba (1843.
— 1845.) Lisinski na temelju glazbenoga obrazovanja koje je stekao u Zagrebu, nije imao
znanja iz instrumentacije i orkestralnoga sloga
neophodna za skladanje niti klasične a kamoli
romantičke zvukovnosti. Zato mu je u instrumentaciji njegove prve opere pomagao jedini
zagrebački glazbenik koji je u »ono doba« imao
dovoljno profesionalnog znanja, a to je bio Juraj Karlo Wisner von Morgenstern. Prva iskustva s orkestralnim slogom i instrumentacijom
stjecao je Lisinski tek nakon premijere »Ljubavi i zlobe«, za vrijeme studija u Pragu. Usporedimo li njegove prve tri orkestralne uvertire
s kasnijima, a navlastito s partiturama uvertire br. 5 (Bellona), idile Der Abend i Porina, uo-
3
BROJ 177/178, VELJAČA 2013.
čit ćemo bitan napredak skladatelja na području orkestralnog izričaja. Zato i ne treba bježati
pred spoznajom da Lisinski u doba skladanja
»Ljubavi i zlobe« nije bio »vrhunski obrazovani
profesionalac«, kao što to tvrdi maestro Mladen Tarbuk. No ta se spoznaja srećom odnosi
samo na dio njegova opusa, jer je Lisinski nakon
odlaska u Prag evoluirao u svakom pogledu,
pa je ostvario niz profesionalnih i nadahnutih
skladbi. Hrvatska muzikologija nije željela Lisinskoga olako i površno etiketirati kao amatera (kao što joj to imputira gospodin Tarbuk!),
ali ni ocijeniti vrhunsko profesionalnima djela
koja to nisu, već je s punom sviješću o ovoj najsnažnijoj stvaralačkoj osobnosti hrvatske glazbe prve polovice XIX. stoljeća nastojala diferencirano i argumentirano analizirati i vrednovati svako pojedino djelo njegova u cjelini neujednačena opusa. Taj pristup potvrđuju kako
monografija Lovre Županovića tako i brojne
studije i članci te objavljena skladateljeva djela.
Muzikolozi, ta čudna i nepotrebna čeljad, koja
prebire papire po arhivskoj prašini (omiljela
sintagma!) s mnogo poštovanja prate nastojanja svojih kolega skladatelja i reproduktivnih
umjetnika. Bilo bi fair kada bi naš rad s druge strane naišao na pozornost i razumijevanje.
Paušalne ocjene poput one koju je objavio skladatelj Mladen Tarbuk dezinformiraju javnost i
nepotrebno produbljuju jaz između obiju strana, a na štetu hrvatske glazbe.
Hrvatska muzikologinja Koraljka Kos
Poziv na Natječaj
festivala Culturescapes
— Balkan 2013.
Neprofitna Fondacija CULTURESCAPES (Basel, Švicarska) glavni je organizator istoimenog festivala
koji na atraktivnim lokacijama, još od 2003., kontinuirano predstavlja različite kulture, tradicije, zemljopisno–povijesne i političke teme. Festival je više nego samo platforma — on je medij za sve forme umjetnosti, od glazbe, kazališta, plesa, književnosti, filma i likovnih umjetnosti do novih medija i akademskih
razmjena. S ciljem da podupre kulturu na održiv način, kao i kulturalnu razmjenu između Švicarske i ostalih zemalja, festival CULTURESCAPES doprinosi i boljem međunarodnom razumijevanju različitih i
raznolikih kultura.
Od 2003. festivalske teme bile su: Balkan 2013., Moskva 2012., Izrael 2011., Kina 2010., Azerbejdžan
2009., Turska 2008., Rumunjska 2007., Estonia 2006., Armenia 2005., Ukrajina 2004. i Gruzija 2003.
Tijekom 3 mjeseca jeseni/zime 2013., festivalska tema i fokus bit će Balkan, ujedno glavni partner festivala. Prve akcije već su krenule, a organizacija pre–art (Zürich) i CULTURESCAPES festival, u suradnji s
Künstlerhaus Boswil i Fondacijom Kedveš, objavili su 7. call for scores sa ciljem pronalaženja mladih kompozitora kako bi ih promovirali u međunarodnom okružju.
Natjecanje je otvoreno svim skladateljima iz Albanije, Bosne i
Hercegovine, Hrvatske, Kosova, Makedonije, Srbije i Slovenije, a dobna
granica je 30 godina (skladatelji rođeni 1983. ili kasnije).
Skladba koja se prijavljuje u trajanju od 5 do 10 minuta mora biti skladana za najmanje
5 instrumenata odabranih između: flauta (piccolo), oboa (engleski rog), saksofon (sopran, alt ili tenor), violončelo, kontrabas, koncertna harmonika i
klavir.
Skladba ne smije biti ranije izvedena ni objavljena u bilo kojem obliku do datuma natjecanja. Svaki skladatelj ima pravo prijaviti jednu kompoziciju.
Rok za prijave je 30. lipnja 2013. godine.
Članovi Prosudbene komisije su: Darija Andovska (skladateljica), Matthias Arter (skladatelj, oboist), Roland
Moser (predsjednik Komisije, skladatelj), Boris Previšić (flautist) i Stefan Wirth (skladatelj, pijanist). Fond
nagrada iznosi 6.000 švicarskih franaka, a Prosudbena komisija ukupan iznos može dodijeliti jednom ili više
skladatelja. Sve nagrađene kompozicije izvest će solisti pre–art organizacije tijekom Festivala Culturscapes u Baselu, Boswilu i Zürichu u listopadu i studenome 2013. godine. Izvedbe će snimiti Švicarski radio.
Prvonagrađeni skladatelj bit će pozvan na mjesec dana kao rezidencijalni skladatelj Künstlerhausa Boswil.
Kontakt: Matthias Arter, Hagenholzstrasse 78, CH — 8004 Zürich, Switzerland; [email protected]
Više informacija na:
www.kuenstlerhausboswil.ch
www.culturescapes.ch
Zagreb, 18. veljače 2013.
IZDAVAČI: Hrvat­­­­­­­­­sko društvo skladate­­­­­­­­­­­­­lja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić /
UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Siniša Škarica, Stjepan Balent (glavni urednik) / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb /
E–mail: [email protected], cijena: 22 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747
CJENIK OGLASA ZA CANTUS  1/1 CIJELA STRANICA 6.000,00 kn 1/2 STRANICE 3.000,00 kn  1/3 STRANICE 2.000,00 kn  1/4 STRANICE 1.500,00 kn  Cijene oglasa izražene su bez PDV–a i ne uključuju dizajn oglasa 
Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene  Dodatne informacije o smještaju oglasa, posebnim formatima te pogodnostima uputiti na [email protected]
RAZGOVOR
BROJ 177/178, VELJAČA 2013.
reagiranja
UVODNIK
2
DRAGO DIKLIĆ, DOBITNIK PRIZNANJA HRVATSKOG DRUŠTVA SKLADATELJA ZA ŽIVOTNO DJELO
»Opet si plakala« napisao sam misleći na Deana Martina
Razgovarao: Milan Majerović Stilinović
(Nastavak sa stranice 1.)
Uživa li pjevač više pjevajući pjesme koje je sam skladao?
Meni je svejedno. Ja sam profesionalac, vrlo rado pjevam i pjesme kolega skladatelja, imam i
dvostruki CD na kojemu pjevam samo pjesme kolega — od
Ivice Körblera do Borisa Sorokina, Nene Grčevića i drugih.
Volim pjevati dobru glazbu, nije
mi važno čija je. Kao muzikant
i zaljubljenik u glazbu shvaćam
to kao nešto što je izuzetno vrijedno i to sam riječima i djelima
promovirao.
Koja je za Vas definicija dobre
glazbe?
U zabavnoj glazbi za mene je prvi
kriterij melodija i tekst. Neki bi
rekli — to je kriterij za šansonu.
Tekst jest, ali u zabavnoj glazbi melodija mora imati i izvjesnu komponentu popularnosti
— da vam uđe u uho i da se zapamti. Šansone su često pisane
samo zbog teksta, ali u zabavnoj
glazbi morate upamtiti i melodiju. Recimo »Ta tvoja ruka mala«
— svi su to brzo zapamtili i u vrijeme kad nije bilo televizije kao
dodatnog sredstva promocije.
Ona je postala popularna samo
putem radija i izvedbi u ondašnjim lokalima, noćnim klubovima. Naravno, tu je pomogao i još
jedan presudan dio — vrlo kvalitetan aranžman. U to su doba
u aranžiranju pjesama prednjačili Krešo Oblak kojeg i dan–
danas smatram svojim osobnim
»dvorskim« aranžerom i Miljenko Prohaska. Tu je naravno bio
Nikica (Kalogjera, op.p.) i drugi
čiji je doprinos uspjehu pjesama
bio ključan. Skladatelj, tekstopisac i aranžer moraju imati zajednički način razmišljanja i rada.
Ivica Krajač, koji je napisao dosta tekstova na moju glazbu, moj
je školski kolega i zato smo nas
dvojica išli skupa kao prst i nokat.
Ja bih napisao glazbu i uglavnom
mu dao samo naslov i natuknice o sadržaju, a on bi bez problema napisao tekst, kao da je mislio mojim mozgom. Tad bih to
dao Kreši Oblaku, prosvirali bismo zajedno i od njega bih dobio vrhunski aranžman dostojan
Colea Portera.
Ugodno je u objašnjenjima nagrada
pročitati kako bi neke Vaše pjesme
mogle stajati uz bok slavnim američkim standardima!
Svakako. »Opet si plakala« napisao sam misleći na Deana Martina. Kad smo Krešo i ja to pisali,
on je napravio uvod, baš po Martinovom »štihu«. Ta se pjesma na
engleskom trebala zvati »You’ll
Never Cry Again«, pa sam je kasnije poslao njegovu menadžeru kojemu se pjesma jako svidjela, ali je u međuvremenu Martin
umro. Ja sam već u mislima vidil
lovu do krova. Zamislite da on
snimi vašu pjesmu!
Ali on je dotad već popio previše
gin–tonica?
On uopće nije pio — to je sve bio
samo show, imidž koji je podržavao. U godinama najveće popularnosti u kojima je postao onaj
Dean Martin na kojeg svi mislimo, uopće nije pio, možda kasnije. I mi smo ovdje gajili sličnu vrstu nastupa — ta manira
je zakonitost show–businessa u kome
se morate publici »preko rampe« uvući pod kožu, ne samo pjesmom nego i
predstavom. Ljudi su došli slušati glazbu, ali i zabaviti se, čuti neki vic — to je
dio showa, to je takav posao.
I nastup je baš to — posao?
Apsolutno, zahtjevan posao koji ima
svoja pravila. Recimo, na tim nedavnim koncertima u Rijeci, moji mlađi
kolege sjajno su pjevali, sve je to bilo u
redu ali ja sam došao s drukčijim pristupom, pričom, stavom — i to je publika prihvatila na potpuno drukčiji način, to su bile ovacije. Žao mi je što moji
današnji mlađi kolege više ne shvaćaju
taj dio posla. A on je u tom američkom
glazbenom stilu, čiji sam bio jedan od
njegovatelja, neodvojiv dio umjetničke
forme.
Da se stigne do vrha i na njemu zadrži,
treba ipak pronaći mjeru?
Jedan zgodan slučaj bio je davnih godina, ‘77.–’78., kada mi je beogradski
skladatelj Aco Nećak tvrdio da ima
pjesmu »koju samo ja mogu otpjevati«.
Pjesma mu je ušla u festival, pa sam pri-
U zabavnoj glazbi za mene je prvi kriterij
melodija i tekst. Neki bi rekli — to je
kriterij za šansonu. Tekst jest, ali u
zabavnoj glazbi melodija mora imati i
izvjesnu komponentu popularnosti — da
vam uđe u uho i da se zapamti. Šansone
su često pisane samo zbog teksta, ali
u zabavnoj glazbi morate upamtiti i
melodiju.
stao. Na generalnoj probi sve je divno
prošlo i u duhu bratstva i jedinstva otišli smo sa slovenskom brass sekcijom na
ručak u Volosko. Nacugali se svi. Dođem u hotel i kažem: »Ne mogu pjevati, upropastit ću pjesmu«. Nekako su
me ipak nagovorili i doveli pod ruku do
mikrofona. Kad je orkestar krenuo, ja
sam pjevao sasvim neku lijevu pjesmu,
doduše u harmoniji, tu nisam griješio,
ali tekst — sasvim drugu pjesmu. Tek
na pola ulovio sam prave riječi. Srećom,
publika, koja ju je slušala prvi put, nije
ni primijetila. Pribojavao sam se da će
mi Aco iza scene reći da sam mu upropastio pjesmu, ali kad su me odveli do
njega, dočekao me raširenim rukama i
rekao »Pa jesam ti rekao da samo ti to
možeš otpjevati!«
Kasnije ste imali pravilo oko količine alkohola potrebne za razbijanje treme?
U to vrijeme sam bio još malo naivan
i neiskusan, poslije se to nije događalo.
Inače, ne priznajem ono kad mi kažu
da nemaju tremu. Ja je uvijek na neki
način imam — doduše sad je drukčije.
Nakon toliko vremena na sceni, sentiment je drukčiji. Tu sam scenu dijelio s
raznim kolegama, s ljudima kojih možda više i nema. Ne možete pobjeći tom
sentimentu ponekad, ali to je sastavni
dio čovjeka, to je u redu. Dogodi su da
zaškripi i glas, ali kaj je to? Ja sam slušal Sinatru kad je pjeval falš ko niko na
svijetu, al’ kaj? Sve je to show–business
i publika to shvaća.
Koga ste od naših pjevača voljeli gledati na
pozornici?
Jimmya! Jimmy Stanić je imao taj faktor. On je bio i moj prvi uzor, na mojoj
maturalnoj zabavi u 50–ima pjevao je
uz jazz orkestar svog »Mladog poštara«
i uz njega brojne jazz standarde. Tada
sam marljivo svirao violinu i, impresioniran njime, počeo dolaziti na plesnjake i trudio se dokazati da sam i ja
talentiran. Starijima sam valjda išel na
živce, pa su govorili »Evo ga, opet onaj
fiktivac!«
Ali kad ste postali Fiko znali ste da ste upali u »škvadru«?
Da, hehe, kad su neki od njih već svirali
u mom orkestru, skratili su to »fiktivac«
u Fiko — i to sam ostao do danas.
Sigurno ih je bilo mnogo, ali kad biste se
mogli vratiti u barem jedan koncert na kojemu se sve »poklopilo«, od publike, do banda i Vašega raspoloženja — koji bi to bio?
O, puno je takvih bilo kad sam sa svojim orkestrom Profesionalci žario i palio po cijeloj Jugoslaviji. Imali smo tada
tjednu turneju: početkom tjedna »svoj«
plesnjak u Kolo klubu u Zagrebu, pa
srijedom u Beogradu u Domu omladine, četvrtkom u Osijeku… To je bilo
izuzetno dobro. Mene je ipak, još više
kasnije, nekako veselilo sve to skupa
objediniti, pa sam svoju generaciju glazbenika nastojao okupiti u show programima u okviru Zagrebačkog festivala.
I ti su programi, u to vrijeme, bili nešto
zbilja drukčije.
Kad ste 1971. preuzeli Zagrebački festival,
napravili ste veliki pomak u njegovoj produkciji i organizaciji?
To je bilo nešto potpuno novo. Te godine cijeli je grad šest dana bio festival. Hoteli su radili posebne jelovnike:
»odrezak a la Gabi Novak«, gostovale
su nam tadašnje zvijezde broj 1 u svijetu, to je bio događaj koji nitko kasnije
nije ponovio.
Otkuda budžet za takvo što?
Sve sam to producirao ja i moja firma
Alta, jedna od naših najstarijih diskografskih kuća koja, usput, još djeluje. Društvo skladatelja nije financiralo festival u to vrijeme, sve je bilo prepušteno mom poduzetničkom instinktu. Imao sam prijatelje, a pomagali su
Grad i Televizija Zagreb jer su i sami
imali koristi od toga. To je bilo nešto na
što sam još uvijek ponosan. Te je godine
Zagrebački festival dobio nagradu kao
najbolji festival Europe. S prekidima,
vodio sam ga 11 godina. Danas je to
ipak iza mene, malo se zabavljam drugim stvarima: igram bridge, predsjednik sam Zagrebačkog bridge saveza.
Kad danas na radiju čujete neku novu pjesmu, pomislite li: »Ovo je dobro, volio bih
da sam ja to komponirao ili otpjevao«?
Moram biti iskren i reći da se to rijetko
događa. Ja sam strog, moj nazor je malo
drugačiji. Zgodan mlađi aranžer je
Ante Gelo — on je pravi muzikant koji
je svirao i u mom big bandu. Veseli me
slušati ga kako svira, a i slušati ono što je
aranžirao. Dobrih pjevača i dalje imamo. Massimo ima jedan specifičan stil,
a i Ninu Badrić ili Vannu bih volio slušati u evergreenima. U svijetu kad pjevači žele pokazati da nešto znaju uzmu
standarde i na njima se dokazuju. Jer to
je to. U klasici postoje Bach i Mozart, a
u ovoj mojoj glazbi postoje Gershwin,
Cole Porter i tako dalje. I na njihovim
se pjesmama treba znati dokazati.
Ima li nešto što biste voljeli da Vam se dogodilo — a nije?
Volio bih da sam se rodio u Americi, sad bih bio milijarder sa svojom
glazbom.
I gdje biste trošili novac?
Ne znam. Tu kod Milice opet valjda,
hahaha. Svoje bih Trnje cijelo preselio
tamo. Svatko od nas sigurno je barem
jednom pomislio: »Kaj bi bilo da se još
jednom rodim? Bi li bio isti posao, iste
nagrade, iste ženske, iste ljubavi, prijatelji, razočaranja, uspjesi?« Za prigodu
uručenja Porina napisao sam tekst u kojemu nabrajam kako bih možda i mijenjao sve, ali na kraju kažem: »Sad više
nemam dileme. Promijenit’ to ne može
nitko. Da se još jednom rodim — bio bih
isti — Fiko.«
Koja su bila Vaša saznanja o Postolaru prije nego ste se
upustili u postavljanje? U kojoj je mjeri gotovo potpuno
nepoznato djelo izazov, osjećate li da Vam to daje određenu slobodu u odnosu na »repertoarne« opere?
i poneka greška. Najveće zahvate radio sam u orkestraciji. Na primjer, po Straussu je standardna truba
u orkestru trebala biti truba in F. Tek kasnije, orkestralni su muzičari utjecali da se, kao standardni instrument, koristi fleksibilnija truba in B (odnosno po
potrebi in C). Također, u nekoliko situacija u partituri sam naišao na arhaičnu (iako za ono doba izvrsnu!) instrumentaciju koja je proizlazila iz sastava
tadašnjih orkestara i broja izvođača. Zapravo se radilo o modernizaciji partiture, a u pripremi je i kritičko izdanje.
O Postolaru od Delfta imao sam saznanja iz muzikoloških zapisa, odnosno knjiga (istaknuo bih vrlo vrijednu knjigu prof. dr. sc. Eve Sedak) i iz Bersinih pisama. Također, bila je izvođena nekoliko puta u drugoj polovici 20. stoljeća — srećom postoji i audio zapis. Pristup svakome djelu podjednaki je izazov i bez
obzira radi li se o repertoarnom naslovu ili nepoznatom djelu, bitan je respekt i odnos prema partituri.
Skladateljeva ruka bitnija je od dirigentove.
Što mislite, zašto je opera tako rijetko postavljana?
Zbog vremena u kojem je nastao, Postolar, odnosno
Schuster — kako ga je »od milja« Bersa zvao, nije bio
predodređen za sreću. Nakon uspjeha Ognja, Bersa je dobio narudžbu iz Londona za operu veselijeg
sadržaja. Nakon mukotrpnog rada, završio je petu i
posljednju operu — Der Schuster von Delft na Badnju večer 1913. godine. Londonske premijere nikada
nije bilo, bečka Volksoper odbila je djelo kao neprikladno, pa je prva premijera bila 1914. u Zagrebu.
To je bilo vrijeme političkog previranja koje je kulminiralo početkom prvoga svjetskog rata. Sadržaj i
glazbeni jezik opere spaja bečku operetu s fantastičnim i dramatskim elementima. Kako je libreto temeljen na Andersenovoj priči, a moramo biti svjesni
da Andersenove priče nisu protkane optimizmom, u
libretu se javlja sraz i prebrza izmjena komičnih elemenata i duboke osobne ljudske tragedije. Problem
je Postolara što je, kako piše u naslovu, zamišljen kao
»komično–fantastična opera« — a pri radu na najnovijem postavljanju u zagrebačkom HNK — redatelj
Krešimir Dolenčić i ja shvatili smo da moramo odbaciti mnoge komične elemente kako bi glazba i priča ostvarile cjelinu.
rie, svi uz burno odobravanje brojnog
slušateljstva umjetnicima i skladatelju.
Glazba nasljednicima
Koji biste značaj dali Postolaru u okviru povijesti hrvatske opere?
M
Kada govorimo o značaju u okviru hrvatske opere
općenito, mislim da ona zaslužuje istaknuto mjesto
i očuvanje na repertoaru. Možda baš zbog povije-
U kakvom je stanju bila partitura i koje ste »zahvate«
obavili kao redaktor?
Partitura je bila u dobrom stanju. Radilo se o vrlo
preciznom rukopisu u kojemu se ipak mogla pronaći
Najjači element djela je majstorska partitura, odnosno umijeće kojim Bersina glazba dočarava atmosferu i priču. Osjećaju se tu utjecaji Verdija, Puccinija,
Richarda Straussa, Johanna Straussa i drugih sa čijom se glazbom Bersa susretao u Beču, no konačan
rezultat je originalna glazba bogata bojama, snagom
i originalnošću iza koje stoji Bersa sam.
Kakva je bila atmosfera u ansamblu dok ste radili na
operi, kako su umjetnici prihvatili Postolara, s kakvim
ste se teškoćama susretali?
Iako mi je ovo bila prva operna premijera i imao sam
veliku odgovornost i teret na leđima, moram priznati da je atmosfera u ansamblu bila vrlo opuštena i vedra tijekom svih mjeseci pripreme. Osobno
me oduševio entuzijazam s kojim su svi protagonisti prihvatili rad na relativno nepoznatom djelu —
solisti, Zbor, Orkestar i autorski tim na čelu s nezaobilaznim Krešimirom Dolenčićem, zaslužnim za
scensko uprizorenje. Sve u svemu, jedna od veselijih
i opuštenijih premijera od kada sam u Operi HNK.
Postoje li neki daljnji planovi za operu, hoće li igrati u idućoj sezoni, hoće li gostovati negdje prema Vašim
saznanjima?
Postolar će ostati na repertoaru sljedeće sezone, a čuo
sam i glasine o potencijalnom gostovanju — bilo bi
lijepo da se nađe na nekoj pozornici i izvan Hrvatske, pa da se konačno ostvari Bersina želja.
ani nove glazbe (DNG) Split, od
3. do 5. studenoga 2012., doživjeli su svoje četvrto izdanje. DNG
Split pokrenulo je dvoje mladih entuzijasta: saksofonist i skladatelj Gordan
Tudor i skladateljica Mirela Ivičević,
koji su iz »dišpeta« odlučili pokrenuti potonulu splitsku glazbenu scenu i
publici predstaviti nešto sasvim novo
i za Split (nažalost) neuobičajeno —
suvremenu glazbu. DNG su predstavili na nedavno održanoj Glazbenoj
tribini Opatija, a tom smo prilikom s
njima razgovarali o prošlosti i budućnosti njihova festivala.
Piše: Zlatko Stahuljak
Pri odgovoru na ovo pitanje sjetit ću se svog prvog
susreta s Bersom. Ne znajući koju partituru listam,
pomislio sam — ovo je vrhunski orkestrirani Wagner. Pogledom na prvu stranu otkrio sam da se radi
o Bersinom Ognju. Postolar je jednako znalački orkestriran, no najinteresantnija je lakoća kojom Bersa
neprimjetno prelazi iz karikaturalne operete u vrlo
obojane ili vrlo tamne situacije. Majstorska partitura!
Koji su »najjači« elementi tog djela?
D
Od 12. do 19. listopada 2012. održani su 12. dani glazbe
Miroslava Miletića u Sisku pod pokroviteljstvom Ministarstva
kulture, Sisačko–moslavačke županije i Grada Siska u
organizaciji Gradske galerije Striegl
Što Vam je partitura još otkrila tijekom rada na
postavljanju u HNK?
snog konteksta njenog nastanka ili zbog činjenice da
je Bersa htio da bude »europska« — nije se na vrijeme našla u okviru najvažnijih hrvatskih opera. Tu
svakako mislim na opere Nikola Šubić Zrinjski i Ero
s onoga svijeta koje se gotovo uvijek nalaze na repertoaru naših opernih pozornica, a usko su vezane uz
hrvatsku povijest (Zrinjski), odnosno narodni mentalitet i folklorne elemente (Ero).
Razgovarao: Dario Poljak
iroslav Miletić, dugogodišnji
član Matice hrvatske i promicatelj njezine djelatnosti u Sisku, jedan
od najizvođenijih hrvatskih skladatelja
u domovini i inozemstvu, violist i utemeljitelj međunarodno vrlo uspješnog
Gudačkog kvarteta Pro arte Zagreb te
organizator i glazbeni pedagog, proslavio je 87. rođendan 22. kolovoza 2012.
godine. Svakog namjernika željnog
podataka o skladatelju, dobro je uputiti na programsku knjižicu Miletićevih dvanaestih Dana, gdje je između
niza činjenica dr. sc. Zdenka Weber,
u prilagođenom tekstu iz svoje knjige
»U zagrljaju glazbe« (2012.), muzikološkom točnošću navela do danas poznati popis brojnih skladbi Miroslava
Miletića, glazbeno–stvaralačkog tradicionalista čiji tonski jezik ima izvorište
u hrvatskim napjevima, ali i s uvijek
prisutnom težnjom spram duha sadašnjosti novoga glazbenog izričaja.
Autorska večer
»Autorska večer skladatelja Miroslava
Miletića« u župnoj crkvi Svetoga Kvirina (17. listopada), održana povodom
65. godišnjice skladateljskog rada, uz
prigodne govore započela je praizvedbom Koncerta za violinu i gudače, op.
6 Ivana pl. Zajca. Taj rani opus poznatog hrvatskog skladatelja revidirao je i
orkestrirao Miroslav Miletić. Kao solist nastupio je Tomaš Tulaček, gost
iz Češke s međunarodnom karijerom
niza nastupa u Europi. Uz dugogodišnji boravak u Londonu, već je ranije
bio vezan sa Zagrebom, ponajprije obiteljskom djelatnošću djeda Bohumila,
koncertnog majstora HNK u Zagrebu
od 1912. do 1934. godine. Vrlo zakučasto i virtuozno pisano Zajčevo djelo, Tulaček je izveo sa širokim rasponom ljepote tonske slike svoje muzikalne svirke uz pratnju sastava: violine —
Marco Graziani i Bernard Balaž, viole
— Dragan Rucner i Miroslav Miletić
i violončelo — Ivo Doljan. Slijedio je
niz glazbeno dopadljivih djela Miroslava Miletića: tri skladbe za orgulje (Elegija, Hrvatska litanija, Cantus–Toccata), za gitaru — Međimurska/hrvatska suita, Sonatina za violinu i gitaru,
skladba Cantone za flautu i gitaru, zatim Mladenove pjesme za mezzosopran
i flautu te Ples za violinu solo. U njihovoj izvedbi nadahnuto su sudjelovali orguljaš Edmund Andler–Borić, violinist Marco Graziani, dobitnik prve
nagrade na prvom Hrvatskom natjecanju mladih glazbenih umjetnika »Papandopulo«, mezzosopranistica Tihana Herceg Ivšić, gitarist Viktor Vidović
te flautistica Ivana Zahirović–Négre-
U četvrtak, 18. listopada, u Glazbenoj školi Frana Lhotke održan je koncert mladih umjetnika pod nazivom
»Glazba nasljednicima«. Miletićeva
djela izvodili su Ana Tomšić, glasovir (dva stavka iz suite Djeca plešu), Benjamin Jagec, klarinet (Monolog), Ivona Konjetić, glasovir (Sonatina), Ivor
Prajdić, glasovir (Slavno doba), Ivana Galić i Karlo Ivančić (3 stavka za 4
ruke i Humoreska) te na kraju rasporeda, trubač Vlatko Šporčić (Impresije za trubu). Treba reći kako su ta djela
većinom pisana prema uzrastu korisnika, kao i za njihove pedagoge. Djeluju
slušno vrlo dopadljivo i pitko. Jednako
tako, drugoga dana Festivala, izvedene
su i skladbe hrvatskih skladatelja: Harlekinska etida Ive Josipovića (Tena Avdić, glasovir), Zlatne stijene Adalberta
Markovića (Valentina Kasaić, harmonika), Dans la nuit i Ton etoile Berislava
Šipuša (Ivona Konjetić, glasovir), Suzi
Josipa Hatzea, Robinjica Blagoja Berse i U lovu je mjesec na sunce Dore Pejačevic (Iva Mihelić, sopran) te Po načinu starih (Ivor Prajdić, glasovir). Sve
su izvedbe bile na zamjetnoj visini, a
mladi umjetnici ili su velikom većinom
bili ili su sada polaznici Glazbene škole
Frana Lhotke u Sisku. Jednako je pouzdana bila glasovirska pratnja Sanje
Krivošić uz nastupe B. Jageca, I. Mihelić i V. Šporčića.
Odakle ideja o DNG Split?
Tudor: Ideju za festival dobio sam po
povratku u Split. Shvatio sam da moji
budući studenti neće imati priliku poslušati kvalitetne izvedbe suvremene
ozbiljne i manje ozbiljne glazbe, osim
ako se sam ne prihvatim organizacije
festivala koji će zastupati novu glazbu.
Ivičević: Većina ljudi rekla nam je da
nismo normalni, da »nema šanse« da
se u Splitu ikada išta uspješno napravi,
što nam je u neku ruku bila i dodatna
motivacija.
Čime se vodite pri izboru programa?
Čime ste se vodili na prvom festivalu i
čime se vodite danas?
Tudor: Na prvom smo bili ograničeni
vrlo skromnim budžetom, tako da su
glazbenici koji su nastupili bili uglavnom naši prijatelji iz Europe i Japana.
Generalno, trudimo se da na programu budu najaktualniji pristupi, ali i
antologijska djela umjetničke glazbe
20. stoljeća, uz to i hrvatsko suvremeno glazbeno stvaralaštvo.
Ivičević: Naša startna pozicija definitivno je »pionirske« prirode: u Splitu,
osim nas, ne postoji druga institucija
ili manifestacija koja se sustavno bavi
suvremenom glazbenom umjetnošću.
To je s jedne stane prednost jer nam
je na raspolaganju čitav spektar pristupa; ne postoji nitko drugi u odnosu
na koga bi se koncepcijski morali od-
All that music...
U petak, 19. listopada, na kraju Festivala nastupio je Ansambl Acoustic
Project pod geslom All that music... na
čijem koncertu nije bio prisutan pisac
ovih redaka. Prema otisnutom programu u ukusno oblikovanoj knjižici, navodi se kako su sastav od deset glazbenika predstavili Dani Bošnjak, flauta,
Vittoria Palumbo, oboa, Mario Čopor, glasovir, Marko Mihajlović, vibrafon, Stanislav Muškinja, bubnjevi,
Martina Sačer i Josip Novosel ml., violine, Aleksandar Jakopanec, viola, Jasen Chelfi, violončelo i Dubravko Palanović, kontrabas. Na početku je izveden Miletićev Glas iz Dubrovnika, stavak za klarinet i gudače, kao vapaj posvećen Dubrovniku nakon razaranja
6. prosinca 1991. godine. Nastupio je
klarinetist Bruno Philipp, također dobitnik prve nagrade na Natjecanju »Papandopulo«, a Ansambl je zatim izveo
Sarabandu G. F. Händela, Fugu J. S.
Bacha i Preludij skladatelja i kontrabasista Dubravka Palanovića. Slijedila
su još djela sedmorice autora popularnijeg glazbenog sadržaja i to u obradbi D. Palanovića, uz jednu iznimku i
Palanovićeve skladbe. Zaključni koncert, nastup solista B. Philippa, skladbe genija prošlih stoljeća, kao i Clair
de Lune Claudea Debussyja te Paquito
D’Rivere, Billa Evansa, EdenaAhbeza, Huberta Girauda, Nina Rote, uz
grčku tradicionalnu (Misirlou), pobudile su zanimanje kod brojne publike
na 12. danima glazbe Miroslava Miletića. Brigu oko ovogodišnjeg festivala
uspješno je vodila Valentina Badanjak
Pintarić.
KONCERTI
vosezonsko scensko uprizorenje komično–fantastične opere Postolar od Delfta Blagoja Berse
tek je treće postavljanje ovoga djela u Zagrebu. Ansambl Zagrebačkog HNK s entuzijazmom se posvetio njegovu oživljavanju te je prva operna premijera
u sezoni 2012./’13. doživjela izniman uspjeh. Brojne
peripetije praćene sugestivnom glazbom uvjerljivo
su prenijeli Orkestar i Zbor Hrvatskog narodnog
kazališta te vrsni solisti: Vitomir Marof, Ljubomir
Puškarić, Jelena Kordić, Helena Lucić Šego, Gorana Biondić, Ivana Lazar, Ozren Bilušić, Henrik
Šimunković, Monika Cerovčec, Marija Kuhar Šoša,
Domagoj Dorotić, Stjepan Franetović, Tamara Franetović Felbinger, Valentina Fijačko, Zrinko Sočo,
Tvrtko Stipić, Siniša Štork, Ivica Trubić, Mario
Bokun i Marko Cvetko. Scenska rješenja redatelja
Krešimira Dolenčića vizualno su realizirali scenografkinja Dinka Jeričević, kostimograf Goran Lelas te oblikovatelj svjetla Deni Šesnić. Izvedbom je
ravnao Ivan Josip Skender s kojim smo razgovarali o operi i čuli vrijedne i zanimljive pojedinosti o
pothvatu prenošenja Bersine partiture u uspješnu
scensku izvedbu.
Željko Rakarić
O
Dani nove glazbe Split po četvrti put
micati kako bi našli svoju publiku. S
druge strane, to nosi i posebnu odgovornost. Stoga nam je posebno bitan
način na koji su djela predstavljena, to
jest da posjetitelj na odgovarajući način dobije sve informacije potrebne za
razumijevanje pojedinoga djela, s obzirom da se s djelom najvjerojatnije po
prvi puta susreće.
Koji je cilj vašeg izbora programa? Edukacija splitske publike?
Tudor: Edukacija splitske publike definitivno je naš prioritet; važno nam je
nastaviti dovoditi interesantne skladatelje i interprete suvremene glazbe iz
svijeta u Split. Želja nam je biti most
koji povezuje Split s glazbenim umjetnicima i zbivanjima u ostalim dijelovima Hrvatske i svijeta.
Ivičević: Velik dio naše publike (ne
svojom krivicom) nema puno iskustva s glazbom koju festival nudi, pa je
naša uloga, htjeli ili ne, i edukacijska.
Razumijevanje novoglazbenih koncepata često ovisi o predznanju, a onda i
o slušateljskoj praksi. Nijedno od toga
naš prosječni posjetitelj nije imao prilike steći i na nama je, pa i u svrhu dugoročnog uspjeha projekta, da mu ponudimo svojevrsni crash–course u tom
smislu. Njegovanje kulturne raznolikosti, iz našeg glazbeničkog kuta, za
mene je najbitniji cilj DNG Split. Želimo dati ljudima priliku da steknu
uvid u najrazličitija umjetnička viđenja stvarnosti, bez obzira jesu li im se
na kraju svidjela ili ne. Ponuditi im izbor, to je nešto što u Splitu nije često,
bez obzirao o kojemu se aspektu života radi.
Kako komentirate stanje suvremene
glazbe u Splitu i kakav je bio odaziv publike na koncerte?
Tudor: U Splitu, nažalost, scene za ta-
kvu glazbu nema. Međutim, nije to
toliko tragično, jer nema je ni u puno
većim gradovima. Što se odaziva tiče,
mislim da je prosjek od 120 ljudi u publici sasvim solidan broj, posebno s
obzirom da je u Splitu zaista malo lju-
Bruno Konjević
Razgovarala: Inja Jugo
Festivalski koncerti u
povodu Dana Miroslava
Miletića
GORDAN TUDOR I MIRELA IVIČEVIĆ O POKRETANJU POTONULE SPLITSKE GLAZBENE SCENE
DNG Split: Mirela Ivičević i Gordan Tudor
di imalo prilike doći u bliži kontakt s
takvom glazbom.
Ivičević: Odaziv je iznenađujuće pozitivan, a publika jednako raznolika
kao i program na kojemu je u posljednje četiri godine bilo svega: različitih
programa komorne glazbe, muzičkog
teatra, sound arta, improvizacije, iskoraka prema cabaretu i jazzu. Tako je
bilo i najraznolikijih reakcija, od smijeha do suza, od užasa i demonstrativnog napuštanja dvorane do dugih
standing ovations. Posjetitelji su svakako bili »dirnuti« ili bolje reći »probuđeni«, bilo u pozitivnom ili u negativnom smislu, a to je ono što je smatram
najvažnijim.
Koliko se hrvatske glazbe izvodi na
DNG Split?
Tudor: Sigurno više od 2/3 programa
čine skladbe suvremenih hrvatskih
skladatelja. Imali smo 90–ak splitskih
premijera i 20–ak svjetskih do sada.
Ono što do sada iz financijskih razloga nismo imali priliku realizirati jesu
narudžbe djela hrvatskih skladatelja
isključivo za festival, no i to je u planu.
Ivičević: Da, smatramo da je upravo
na institucijama koje se bave promocijom glazbe i glazbenika odgovornost
biti poticatelj suvremenog glazbenog
stvaralaštva u sredini u kojoj djeluju.
Prečesto se ta odgovornost u praksi svede samo na poticanje izvođačke
prakse.
Koji su vaši budući interesi i planovi vezani uz DNG Split?
Tudor: Plan je da se DNG Split odr-
že, što u našoj sredini uopće nije jednostavna misija. Dva od četiri izdanja festivala financirali smo uglavnom vlastitim sredstvima. Voljeli bismo, naravno, biti financijski sposobni za festival većih razmjera, ne samo
po broju festivalskih dana i koncerata
nego prije svega po sadržaju, ugostiti
veće ansamble i projekte. Na našoj listi
želja dugi je niz projekata koje bismo
htjeli dovesti u Split ali nismo imali
priliku, često iz nevjerojatno banalnih
razloga, kao što je recimo nepostojanje
odgovarajuće koncertne dvorane s glasovirom. Voljeli bismo da DNG Split
budu platforma kako mladim skladateljima, tako i mladim izvođačima.
Ivičević: Bitno nam je svakako potaknuti i glazbeno stvaralaštvo u Splitu, u kojemu, poznato je, ne postoji veća koncertna sezona klasične, a
kamoli suvremene glazbe. Koliko
god utopijski zvučalo, nadamo se da
će se jednom, kao posljedica našeg
djelovanja, pojaviti i domicilni splitski ansambli te veći broj skladatelja
koji se bave ovom vrstom glazbe, nešto što bi se moglo nazvati scenom,
čiji akteri će nam biti partneri, ali i
djelovati neovisno o nama.
Cantus Bacchanale u Maloj dvorani Lisinski
Bakanalije s Ligetijem, Cageom i Foretićem
Piše: Maja Stanetti
Cantus & Lisinski, bakanalije su bile, uz sudjelovanje stalnih i mnogih
pridruženih umjetnika,
osobito vokalnih, duhovito i predano izvedene
kao posveta opusima
Györgyja Ligetija, Johna
Cagea u obljetničkoj godini na izmaku te Silvija
Foretića. Redom su to
bile Ligetijeve Aventures i Nouvelles Aventures,
avanture i nove avanture
za troje pjevača i sedam
instrumentalista, potom
Bacchanale Johna Cagea,
majstora
zanimljivog
zvučanja prepariranog
klavira i na kraju ljubavni san, Liebestraum
Silvija Foretića, kantata
za tenor i četrnaest instrumentalista prema pjesmi Tadeusza
Róžewicza u kojoj vokalnu dionicu po
prvi puta nije izvodio autor, već tenor
Stjepan Franetović i to na hrvatskom
jeziku. Kompetentna izvedba predvođena voditeljem Berislavom Šipušem
— i nove reakcije! Koliko li su buke
takva djela izazivala, a danas se mlada publika, ako me primjećivanje ne
vara — odlično zabavlja. S gudačima,
puhačima, električnim gitarama, svakovrsnim udaraljkama, glazbalima s
tipkama, bili oni preparirani prigodnim kvačicama, papirićima i ostalom
robom ili ne bili, Cantus Ansambl
ponovno je dokazao da ima motiv i
razloge djelovanja. Plesni je prilog bakanalijama dao neumorni koreograf
Milko Šparemblek u izvedbi Ive Vitić
Gameiro. I na kraju, bakanalije nisu
samo zabava jer se unutar njih krije sadržaj, ovaj put iz pera Ligetija, Cagea
i Foretića, sadržaj kojemu smo itekako
dužni.
U žaru izvedbe Ligetijevih Avantura
C
antus Ansambl ima svoju dobro
smišljenu politiku izvedbi djela prošloga i ovog stoljeća po kojoj je
prepoznat i izvan granica drage nam
domovine. I on svojim koncertima,
poput mnogih drugih ciklusa, doduše
s više pjesničke maštovitosti, nadjeva
naslove. Na posljednjem u protekloj
godini bio je to Cantus Bacchanale (prema naslovu skladbe mislitelja
nepostojeće tišine Johna Cagea). Na
njihovu drugom koncertu iz ciklusa
Miro Martinić
Bersin Schuster živi novi život
U ČAST SAMOSVOJNOM GLAZBENIKU
Miro Martinić
KONCERTI
RAZGOVOR S IVANOM JOSIPOM SKENDEROM POVODOM PREMIJERE BERSINE OPERE
POSTOLAR OD DELFTA U ZAGREBAČKOM HNK
5
BROJ 177/178, VELJAČA 2013.
RAZGOVORI
BROJ 177/178, VELJAČA 2013.
Vjekoslav Skledar / HNK
RAZGOVORI
4
Bacchanale — Srebrenka Poljak i Iva Vitić Gameiro
BROJ 177/178, VELJAČA 2013.
DVA KONCERTA POVODOM 20 GODINA SMRTI BRUNE BJELINSKOG
Sjećanjima natopljena večer
Piše: Višnja Požgaj
Ugledni hrvatski skladatelj, akademik
Bruno Bjelinski (Trst, 1909. — Silba,
1992.) bio je jedan od najpopularnijih i najplodnijih skladatelja 20. stoljeća. Iako je bio doktor prava, glazba, s
kojom se zarazio već od malih nogu,
postala je prema njegovim riječima
»jednom od najvećih radosti koju čovjek može doživjeti«. Tu radost rado
je dijelio s glazbenicima za koje je pisao, publikom, ali i sa svojim studentima na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje je i sam izučio skladateljski zanat u razredima Blagoja Berse i
Franje Dugana. Svoje je studente učio
ne samo tajnama kontrapunkta i polifonije, nego i praktičnim kvalitetama
života. Družio se s njima i izvan nastave srdačnim razgovorima uz kavu,
kolače ili za boravka u dragim mu pla-
ninama. To su bili dragocjeni i nezaboravni prijateljski susreti. Opus Brune Bjelinskoga vrlo je bogat i raznovrstan, s nekoliko antologijskih djela
standardnog repertoara. Napisao je
čak petnaest simfonija, šest simfonijeta, 22 solistička koncerta, 15 glazbeno–scenskih djela, niz komornih i
vokalnih djela, kao i scensku glazbu.
U godini 20. obljetnice smrti, glazbenici nizom koncerata posvećuju više
pozornosti njegovu stvaralaštvu, posebice onom rjeđe izvođenom. Tako
se i Simfonijski orkestar HRT–a podsjetio Brune Bjelinskog upečatljivim
koncertom u sklopu njihova Majstorskog ciklusa. Pod vodstvom skladateljeva darovitog sina Alana Bjelinskog,
koji je u svojoj dirigentskoj karijeri
svojevremeno surađivao i s tim orkestrom, u toj iznimnoj prigodi predstavio je tri ranija očeva djela, nastala sredinom prošloga stoljeća.
Divertimento za komorni orkestar i
Prva simfonija — Simfonija ljeta vjerno su ogledalo skladateljeva prepoznatljiva izraza određena pitkim stilom neoklasicizma, dok Koncert za
violinu predstavlja nešto ozbiljniju, za-
htjevniju literaturu i nije repertoarno
djelo. Stoga je bilo zanimljivo njegovo
ponovno otkriće. Već su prvi taktovi
neodoljivog, briljantnog Divertimenta
uveli u opojno ozračje optimizma i u
čarobni svijet vedrine protkane živom
motorikom, dojmljivom melodikom i
toplom lirikom, a vehementna i temperamentna dirigentska gesta potakla
je glazbenike na visoku razinu koncentracije i oduševljenja, jer je Bruno
Bjelinski skladao prirodno, razumljivo
i blisko svima, i interpretima i publici,
usprkos tada aktualnoj avangardi koju
nije podnosio.
U obilju skladateljevih solističkih
koncerata posebno mjesto zauzima
Koncert za violinu i orkestar skladan
1952., koji je već iduće godine dobio
drugu Nagradu Hrvatskog glazbenog
zavoda kao zanimljivo djelo, s naročito vrijednim drugim i trećim stavkom
u kojima je autor želio pokazati dobro
poznavanje violinske tehnike (jer je i
sam počeo prvo učiti violinu kod svoje
tete, poznate pedagoginje violine prof.
Marijane Schön). Budući da je djelo
tehnički iznimno zahtjevno, ne čudi
da poslije prve javne izvedbe 1958., sa
solistom Josipom Klimom
i Zagrebačkom filharmonijom, Koncert nije izvođen. Stoga je to bila prilika
za njegovu rehabilitaciju,
ne samo javnom izvedbom,
već i studijskom snimkom.
Ugledni solist Anđelko Krpan, poznat po brizi za hrvatsku glazbenu baštinu,
savjesno je prionuo poslu,
tako da je njegova interpretacija bila nadasve studiozna i muzikalna, unatoč prigušenom tonu u odnosu na zvučniji orkestralni
korpus. Bolji dojam kako u
skladateljskom, tako i u interpretativnom pogledu pružio je drugi stavak Largo, s prekrasnom intimnom i toplom lirskom temom, kao i
završni skercozni Allegro vivace, s opširnom kadencom i vedrom virtuoznom Codom na kraju.
Slično ozračje kao na početku večeri, ponovilo se i na kraju s odličnom
izvedbom Prve simfonije — Simfonije
ljeta, te sjajne trostavačne intimne priče o mijenama raspoloženja dvoje za-
Piše: Sanja Drakulić
ljubljenih okruženih ljepotama prirode. Priroda, u kojoj je skladatelj znao
punim plućima i s oduševljenjem uživati, tako je sočno, radosno i iskreno
našla odraza u njegovim tonovima,
harmonijama i briljantnoj orkestraciji.
U drugome stavku, do izražaja je došla
i lijepa kantilena koncertnog majstora
Sergeja Evseeva. Bio je to vrhunac lijepe i sjećanjima natopljene koncertne
večeri posvećene nezaboravnom profesoru i skladatelju Bruni Bjelinskom.
Pola stoljeća umjetničkog rada Ljerke Pleslić–Bjelinski
Ognjen Alujević
Prerad Detiček čestita Ljerki Pleslić–Bjelinski i sudionicima
koncerta
U
Njegove solo pjesme, osobito raniji ciklusi (kojima su podloga stihovi Gustava Krkleca i A. B. Šimića), traže iz-
Ljerka Pleslić–Bjelinski cijelu je godinu pripremala program koji smo slušali u Muzeju Mimara. S pjevačima
koji su izveli liriku Brune Bjelinskog
već je u više navrata nastupala; svi su
oni (osim jedne) bili studenti profesorice Zdenke Žabčić–Hesky, dakle, u
podlozi imaju istu školu, a na pijanistici je bilo odabrati cikluse koji najbolje odgovaraju glasovima gostiju
pjevača.
Nije nimalo slučajno da je koncert
otvorilo troje riječkih umjetnika —
sopranistica Ingrid Haller i supružnici, Kristina i Robert Kolar. Njihovo veliko iskustvo u izvedbi popijevki,
dugogodišnja suradnja s Ljerkom Pleslić–Bjelinski i još uvijek mladalački
zvon glasova, kao stvoreni su za rane
cikluse koji su otvorili koncert.
Šest pjesama iz ciklusa Pjesme za bezimenu (1955.) na stihove Gustava Krkleca (Suze, Sijeno, Brat, Susret, Strah
i Kupine), izvela je Ingrid Haller, gradirajući uzbuđenje od poruke bola
i slutnje rata do oslobođenja duše u
blještavilu sunca... Iz još ranijeg ciklusa Ciciban (skladana 1950. godine),
Robert Kolar izveo je četiri pjesme.
Snažnim baritonom i sjajnom dikcijom, Kolar je donio pjesme nastale
na onomatopejske stihove Otona Župančića — Vrapci i strašilo, Uspavanka,
Ciciban je zaspao i Zvona (u prepjevu
Gustava Krkleca).
Dijalogom za mezzosopran i klavir na
stihove A. B. Šimića, skladanim 1974.
godine, Kristina Kolar oduševila je
publiku. Svojim raskošnim glasom
vrlo je emotivno interpretirala pjesme
Zemlja, Uspavanka, Smrt i ja, Povratak
i Ples, potaknuta iznimno nadahnutom izvedbom vrlo zahtjevne klavirske dionice Ljerke Pleslić–Bjelinski.
Ciklus Candomblé za sopran, klavir i
udaraljke koji je Bruno Bjelinski skladao na vlastiti tekst (1972.), izdvaja
se brazilskom inspiracijom i vječnom
upitanošću skladatelja o životu i njegovim vrijednostima. Religiozne motive, uz razigrano tumačenu klavirsku
dionicu i udaraljkašku pratnju Filipa
Merčepa, snažno je donijela sopranistica Lidija Horvat Dunjko, a njena
studentica, Ana Fortuna, predstavnica nove generacije hrvatskih pjevača
— suptilno je interpretirala dječji ciklus Šuma spava.
Sjetnim pjesmama iz ciklusa Gitanjali
na stihove Rabindranatha Tagore, sopranistica Barbara Othman zaključila
je koncert kojemu je, uz pečat autentičnosti, spiritus movens bila Ljerka
Pleslić–Bjelinski.
PROTOTIP SUVREMENOG MLADOG GLAZBENIKA ŠIROKIH ZANIMANJA
Goran Jurić ovjenčan Nagradom »Ivo Vuljević« Hrvatske glazbene mladeži
Piše: Martina Bratić
N
agrada Hrvatske glazbene mladeži »Ivo Vuljević« za godinu
2012. pripala je jednom od naših najperspektivnijih mladih pjevača koji
već gradi uspješnu inozemnu karijeru, basu Goranu Juriću. Goran Jurić
diplomirao je pjevanje na Muzičkoj
akademiji u Zagrebu u klasi profesorice Vlatke Oršanić. Osim glazbenoga usavršavanja, o čemu svjedoče
sudjelovanja na mnogim majstorskim
tečajevima uglednih pjevačkih pedagoga (Gerhard Zeller, Philip Pickett,
Roberto Scandiuzzi i drugi), ovaj
je mladi glazbenik jednako predano radio na glumačkom umijeću,
kao i usavršavanju stranih jezika;
trenutačno je apsolvent fonetike te
talijanskoga jezika i književnosti na
Filozofskome fakultetu u Zagrebu.
U prilog njegovu talentu i marljivosti govori i velik broj nagrada kojima
se može pohvaliti: druga nagrada na
Međunarodnome natjecanju pjevača
Mikuláš Schneider–Trnavský 2010.,
prva nagrada na Međunarodnome
natjecanju Iris Adami Corradetti također 2010., zatim Dekanova nagrada
na Muzičkoj akademiji te posebno
Rektorovo priznanje za međunarodne uspjehe.
Pjevački debi ostvario je u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu
— u ulozi Plutona u Orfeju C. Monteverdija, uz niz drugih zapaženih
uloga. Kao Baalov veliki svećenik iz
Verdijeva Nabucca nastupio je u Rimskoj operi pod ravnanjem Riccarda
Muttija (2011.), a potom su uslijedili nastupi pod dirigentskom palicom
uvaženih glazbenika poput Nicole
Pazskowskoga, Danielea Callegarija, dok su Zubin Mehta i Kent Nagan
ravnali izvedbama u sadašnjoj matičnoj kući Gorana Jurića — Bavarskoj
državnoj operi u Münchenu.
Kao posebno vrijedne osobine dobitnika Nagrade, Prosudbeni je sud naveo upravo stalnu želju Gorana Jurića za napredovanjem i usavršavanjem, kao i nastojanje da općom naobrazbom i širokom kulturom sveobuhvatnije pristupi glazbenome djelu.
Svečana dodjela Nagrade i koncert
dobitnika održani su 29. prosinca u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, a hrvatska publika Gorana Jurića ponovno
će imati priliku slušati na 27. muzičkom biennalu Zagreb kada će, uz
Zbor i Simfonijski orkestar HRT–a
pod ravnanjem Aleksandra Kalajdžića, sudjelovati u izvedbi kantate Jama
Stanka Horvata.
eško da je 100. obljetnica rođenja skladateljice i pijanistice Ivane Lang (Zagreb, 1912. — Zagreb,
1982.) mogla biti obilježena svečanije
i značajnije nego što je to bila 17. listopada u Muzeju Mimara. Poštovanje
je titralo u zraku — prema skladateljici, prema izvođačima, prema svim
sudionicima i organizatoru, a ustvari
skromno i uzvišeno prema glazbi samoj. Dupkom puna dvorana uveličala
je događaj. Uz predsjednika HDS–a
Zorana Juranića, viđene su mnoge
istaknute ličnosti iz miljea ozbiljne
glazbe poput Ive Lovrec Štefanović,
Naime Balić i drugih. Na sveobuhvatnoj raskošnoj i odlično organiziranoj
proslavi možemo zahvaliti pijanistici,
magistri Žanini Bilić i njezinoj Udruzi za promicanje umjetnosti i kulture
življenja Svetkovina iz Zagreba. Mislilo se na sve. Priredba je održana pod
pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića i uz potporu Gradskog ureda za obrazovanje,
kulturu i šport Grada Zagreba.
Ivana Lang diplomirala je klavir 1937.
godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Antonije Geiger–
Eichorn. Kompoziciju je učila privatno kod Franje Dugana i Mila Cipre u
Zagrebu i kod Josepha Marxa na Mozarteumu u Salzburgu. Od 1943. godine radila je u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu kao profesorica klavira. Njezinih 110 opusa
obuhvaća velik broj klavirskih skladbi, komorna i vokalna djela, Koncert
za klavir i orkestar, orkestralnu i scensku glazbu (opera Kastavski kapetan te
dva baleta: Lažni vitez i Ples sablasti).
Glazba uvijek sebi nađe put
Damil Kalogjera
NAGRADE
organizaciji Hrvatskog društva
glazbenih umjetnika, u Muzeju
Mimara 23. studenoga održan je koncert vokalne lirike Brune Bjelinskog
kojim je Ljerka Pleslić–Bjelinski obilježila 50 godina umjetničkog rada.
Budući da se protkle godine napunilo
dvadeset godina od smrti Brune Bje-
Nijedan hrvatski skladatelj nije tako fino
razvijao glazbenu nit
kako je to radio Bruno Bjelinski kroz
desetak ciklusa solo pjesama nastalih
u razdoblje od 1947. do 1989. godine
— od Cicibana do Davidovih psalama.
vrsnu vokalnu tehniku, ali i emotivnu
otvorenost pjevačica (Bjelinski je najčešće pisao za ženske glasove). To su
pjesme koje traže stabilne i zrele interprete, jer su stihovi na koje su pisane misaoni, pomno odabrani i duboko ukorijenjeni u životnu filozofiju
autora. Treba razumjeti što se pjeva i
to prenijeti na publiku.
Brojni izvođači dali su doprinos obilježavanju obljetnice
T
Piše: Svjetlana Hribar
linskog (1909.–1992.),
istaknutoga hrvatskog
skla­da­telja, njena supruga čijim je djelima posvetila najveći dio vlastite koncertne karijere,
Ljerka Pleslić–Bjelinski
željela je upravo svojim
obljetničkim koncertom podsjetiti zagrebačku publiku na cikluse solo pjesama koji nisu
tako često izvođeni, a
spadaju u sam vrh hrvatske vokalne lirike.
Svetkovina za Ivanu Lang
Dubravka Strejček Knežević
imfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije obilježio je koncertom, održanim 15. studenoga u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava
Lisinskog, 20. obljetnicu smrti skladatelja i pedagoga Brune Bjelinskog
— dirigirao je Alan Bjelinski, skladateljev sin, svestrani dirigent i čest gost
Simfonijskog orkestra
Svečani koncert, 17. listopada, Muzej Mimara
Goran Jurić aktivni je operni, oratorijski te koncertni pjevač
Glazba Ivane Lang neodvojivi je dio
naše glazbene baštine jer je zapravo
suvremena, to jest živi s vremenom i
stilski je prepoznatljiva. Zato ne spominjimo 30 godina od skladateljičine
smrti, već kažimo da je njezina glazba nastavila živjeti. A živi vedra, optimistična, blaga, lirska, suptilna, intimna, intenzivna, ali nikad agresivna,
u svom ponekad idealiziranom svijetu, protkana intonacijama slavenskoga
folklora... Folklor je skladateljici bio
blizak, štoviše »stvarati u duhu narodne muzike, ali ne uzimati doslovno iz
samog narodnog melosa«, bio je njezin
ideal. Slavko Zlatić uputio je autoricu
u istarski melos.
Nema sumnje da je za života Ivana
Lang, kao skladateljica, bila javno nepravedno zapostavljena i marginalizirana. Ali — ‘ko bi gori, sad je doli i
obrnuto. Mnogi skladatelji u svijetu,
koji su život proveli u drugom planu
u doba postavangardnih previranja,
sada iz njega izlaze. Dugo su u trećem
planu bile žene kompozitori, ali biti
skladateljica u današnje vrijeme skoro
je pa prednost. Ne treba generalizirati i ništa nije jednoznačno, osim jedne
istine, a ta je da glazba sama sebi nađe
put prije ili kasnije.
Navedimo nekoliko pozitivnih pomaka u promidžbi glazbe Ivane Lang
koji se ističu unatrag 15–ak godina: od
1997. do danas njezinih šest opusa zabilježeno je na CD–ovima; pijanistica Tamara Jurkić Sviben koristi svaku
priliku za promicanje ove glazbe u nas
i u inozemstvu, od Izraela do Islanda;
dvije solo pjesme: Ftiček (stihovi N.
Pavića) i Lisinskom (stihovi V. Radauša) tiskane su 2005. u zbirci popijevaka hrvatskih skladatelja pod nazivom
Torta (Edicija Spiller, Zagreb); Koncert za klavir i orkestar op. 22 Ivane
Lang praizvela je Tamara Jurkić Sviben (njezin magistarski rad) u lipnju
2006. u Koncertnoj dvorani V. Lisinskog u Zagrebu u okviru Majstorskog
ciklusa, uz pratnju Simfonijskog orkestra HRT–a i dirigenta Mladena Tarbuka; 2007. u dvorani HDS–a održana je Tribina povodom 95. obljetnice
rođenja i 25. obljetnice njezine smrti;
2008. godine jedna ulica u naselju Sopnica — Jelkovec u Sesvetama dobila je ime Ivane Lang; 2008. četiri klavirska opusa objavljena su u ediciji Ars
Croatica nakladnika Cantus HDS;
protekle je godine na više načina diljem Hrvatske obilježeno 100 godina
od rođenja Ivane Lang: 17. Matetićevi dani (Rijeka, travanj) bili su posvećeni 110. obljetnici rođenja Tihomila Vidošića i 100. obljetnici rođenja skladateljice Ivane Lang; u Cavtatu u Domu kulture 18. lipnja u okviru
Epidaurus festivala održan je koncert u
povodu 100. godišnjica rođenja hrvatske skladateljice, pedagoginje i pijanistice; Kazališno–koncertna dvorana
»Ivana Brlić–Mažuranić« iz Slavonskog Broda priredila je svečani koncert u čast Ivani Lang u dvorani Glazbene škole Slavonski Brod 16. studenoga; MIC KDZ objavio je notno izdanje: Nepoznatim stazama, ciklus popijevaka za sopran op. 54, Ivana Lang;
Društvo studenata povijesti »Ivan Lučić — Lucius«, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, 5. prosinca održao
je X. Dies historiae: Žene kroz povijest
u obliku niza predavanja, među kojima je bilo i predavanje Tamare Jurkić
Sviben (Učiteljski fakultet Sveučilišta
u Zagrebu) — Hrvatske skladateljice kroz povijest i danas — Ivana Lang
(1912.–1982.)…, a Udruga Svetkovina
priredila je vjerojatno najveću svetkovinu Ivani Lang ikada do sada.
Veliko i dirljivo priznanje
Kroz program nas je vodila Žanina Bilić i višestruko talentirani solist
Opere HNK u Osijeku Nenad Tudaković, kojega znamo kao glumca i plesača. Činili su to tako spretno i dostojanstveno da je bilo milina prepustiti
se čak i tako opsežnom programu sastavljenom od skladbi jednog te istog
autora. Izvedeno je 19 djela, a nastupilo 19 interpreta. Tako veliki program
imao je sam po sebi oblik velike dobro osmišljene kompozicije u kojoj je
časno bilo sudjelovati. Koncertni dio
programa obogaćen je trima promocijama (dvaju notnih izdanja i jednog
CD–a) i trima osvrtima.
Kao prvo je muzikolog Ivan Živanović promovirao notno izdanje Muzičkog informativnog centra Koncertne
direkcije Zagreb iz 2012. godine: Nepoznatim stazama, ciklus popijevaka za
sopran op. 54, Ivana Lang koje se sa-
stoji od šest pjesama na stihove Filipa
Valjala. Dvije pjesme kasnije smo čuli
u koncertnoj izvedbi. O stvaralaštvu
i izričaju Ivane Lang govorila je akademkinja dr. sc. Koraljka Kos. Koncert ja otvorila Biserka Krčelić dvjema skladbama za harfu solo: Zvona u
oluji op. 89 i Toccatina op. 77. Zatim
smo čuli izbor iz vokalne glazbe: bas
bariton David Šeb, uz klavirsku pratnju Ivana Pernickog, izveo je Ruke bolesnog mladića op. 12 (stihovi F. Alfirevića); Dvije istarske (prema pjevanci
Ivana Matetića Ronjgova), duet za sopran i mezzosopran op. 30: Uspavanku i Tancali su Vlašići izveli su Lidija
Orešković–Dvorski, sopran, Kristina
Beck–Kukavčić, mezzosopran i Krešimir Popović, klavir; Mak op. 6 (stihovi Đ. Arnolda) otpjevao je bariton
Peter Schmidt uz klavirsku pratnju
Ivana Pernickog; Pjesme Nokturno i
Sumnja iz ciklusa Nepoznatim stazama
op. 54 (stihovi F. Valjalo) izveli su sopranistica Ana Karuza Lovrić i pijanist Krešimir Popović. Nakon vokalnoga bloka, Gudački trio Krešimira
Marmilića izveo je Narodnu op. 93, a
sestre Ana i Nina Randić predstavile
su Preludij iz ciklusa Mali šaroliki svijet
za klavir četveroručno op. 61.
Drugi osvrt priredio je Zlatko Madžar. Bila je to promocija nosača zvuka »Začarani klavir / Enchanted Piano«
(Croatia Records, 2011.) Tamare Jurkić Sviben. Na CD–u je zabilježena i
skladba Sonatina op. 24 za klavir solo.
Tamara je potom uživo odsvirala djelo i time je započeo središnji dio koncerta posvećen klavirskim skladbama.
Eva Kirchmayer–Bilić izvela je dva
stavka iz ciklusa Impresije op. 64 (Ljeto i Jesen). Tercnu etidu op. 91 i Nonsku
etidu op. 99 odsvirao je Ivan Pernicki,
a Toccatu iz ciklusa Četiri kompozicije
za klavir op. 50 Krešimir Popović.
U trećem osvrtu Sanja Drakulić predstavila je notno izdanje Ars Croatica
nakladnika Cantus HDS iz 2008. godine: Ivana Lang: Skladbe za klavir /
Piano Compositions. Završni, treći dio
koncerta započeo je Trio Orlando u
sastavu Vladimir Krpan, klavir, Tonko Ninić, violina i Jasen Chelfi, violončelo, skladbom Nokturno za violinu, violončelo i klavir op. 84. Ples sablasti za violinu i klavir op. 97 izveli
su Vlatka Pehljan i Tamara Jurkić Sviben. Koncert su završili Krešimir Popović i Ivan Pernicki izvedbom skladbe Perpetuum mobile za klavir četveroručno op. 106.
Svečani koncert to je uistinu i bio.
Izvođačka razina bila je vrlo visoka.
Doista velik broj umjetnika i publike okupila je isključivo i jedino ljubav prema stvaralaštvu Ivane Lang.
To je veliko priznanje javnosti i to je
vrlo dirljivo. A obilježavanje obljetnice
na način udruge Svetkovina može poslužiti kao uspješan obrazac za budućnost. Tako se to radi.
Dubravka Strejček Knežević
S
7
BROJ 177/178, VELJAČA 2013.
KONCERTI
RAZGOVORI
6
BROJ 177/178, VELJAČA 2013.
Piše: dr. sc. Zdenka Weber
Amadeus trio
D
oista, trebalo je sigurno mnogo
truda i komunikacijskih sposobnosti za organizaciju tako opsežna festivala, ali ako je suditi prema
svečanom otvorenju 5. studenoga
održanom na Sveučilištu za glazbu i
scenske umjetnosti, sva su se ulaganja
isplatila. Naime, festival je započet
predavanjem dr. sc. Ive Josipovića,
predsjednika Republike Hrvatske na
temu »Umjetnost i politika«. U dvorani, popunjenoj do posljednjeg mjesta,
prevladalo je uvjerenje, što je potvrđivao dugotrajni pljesak, kako Hrvatska danas na čelu ima političara, ali i
umjetnika, skladatelja, koji se itekako
duhovito znao »prošetati« poviješću i
pokazati različite načine korištenja, pa
i iskorištavanja umjetnosti u političke
svrhe.
Pretežno mlada publika mogla je dobiti uvid u osobito indikativne veze između glazbene umjetnosti i politike,
a prema reakcijama, u tome je itekako
uživala. Na predavanju su bili prisutni hrvatski veleposlanik Gordan Bakota i prof. dr. Werner Hasitschka,
rektor Sveučilišta za glazbu i scenske
umjetnosti u Beču, a nakon pozdrava
Andree Kleibel, prorektorice za me-
đunarodne veze bečkog Sveučilišta,
predsjednika je iscrpno i dokumentirano predstavio Antun Tomislav Šaban, glavni tajnik Hrvatskog društva
skladatelja. U nastavku je održan koncert na kojemu je nastupio Gudački
orkestar Muzičke akademije u Zagrebu, što je svakako odličan primjer suradnje između zagrebačke i bečke visokoškolske glazbene ustanove. Prof.
dr. Werner Hasitschka u pozdravnom
je govoru naglasio upravo tu odličnu
suradnju, a o dosadašnjim je kontaktima govorio Mladen Janjanin, dekan
Muzičke akademije u Zagrebu. Mladi
zagrebački gudači koje vodi istaknuti
hrvatski violinist i profesor Jože Haluza, vrlo su nadahnuto i s puno angažmana izveli dobro odabrani program,
Divertimento za dvije violine, violu i
bas u D–duru, KV 136 W. A. Mozarta, Koncert za ksilofon i gudački orkestar B. Papandopula, s nadarenom
solisticom Aleksandrom Šuklar, bečkom studenticom te, kao zvučni primjer predsjednikove glazbene imaginacije, Josipovićev Dernek za gudački
orkestar, dva klavira i udaraljke s mladim pijanistima Vitom Vukov i Stipom Bilićem. Drugi festivalski kon-
U nastavku festivala, brojna bečka publika ispratila je s oduševljenjem nastup Amadeus trija Zagreb čiji su članovi ruski violinist Leonid Sorokow,
hrvatski violončelist Krešimir Lazar
i armenski pijanist Ruben Dalibaltayan. Oni su 18. studenoga u baroknoj dvorani Palače Eschenbach izveli djela L. van Beethovena, B. Bjelinskog i P. I. Čajkovskog. Uz antologijske skladbe europskih majstora, Klavirski trio u B–duru Brune Bjelinskog
privukao je osobitu pozornost glazbenom ekspresivnošću, a izvedbe renomiranih glazbenika potvrdile su njihovu vrlo visoku tehničku spremnost.
Jedna od najljepših bečkih baroknih
crkava, Peterskirche, u samome središtu grada uz legendarni Graben, bila
je mjesto događanja čak triju koncerata. Tako su 20. studenoga nastupile sopranistica Lidija Horvat Dunjko i orguljašica Ljerka Očić. One su,
uz svjetski repertoar, izvele skladbe
T. Cecchinija, A. Motovunjanina i F.
Dugana, a 21. studenoga, Kvintet limenih puhača Simply brass u sastavu
Tomica Rukljić i Rudolf Homen, trublje, Hrvoje Pintarić, rog, Alan Bošnjak, trombon i Joe Kaplowitz, tuba,
praizveo je Fantaziju i fugu u f–molu
Damira Butigana i sjajno »ispuhao«
Četiri plesa za puhački kvintet Tomislava Uhlika. Osobiti je pljesak 23.
studenoga pratio nastup Komornog
zbora »Ivan Filipović« pod ravnanjem
Gorana Jerkovića, a skladbe J. Ćalete, D. Kempfa, M. Lešćana i T. Uhlika vidno su oduševile slušatelje. Kako
je Davoru Merkašu uspjelo uključiti se u koncertnu sezonu koju u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici organizira Neues Künstlerforum, nastupio je
25. studenoga Kvartet flauti »4 syrinx«
pred brojnom austrijskom publikom. I
ovaj je put program bio dobro osmišljen, a uz skladbe Mozarta, Reiche,
Griega, Laubera i Bizeta, četiri vrsne
flautistice, hrvatske glazbenice Marina Novak i Darija Zokić, sa slovenskim članicama Kvarteta, Karolinom
Šantl Zupan i Špelom Benčina, izvele su i vrlo dobro primljenu modernističku skladbu Monochromie Mladena
Tarbuka.
Oduševili Mateo Granić i
Matej Meštrović
Festival je ponudio ponešto za sve
ukuse, pa je tako bio uključen i nastup rock sastava Elektrikeri čiji su
članovi mladi gradišćanski Hrvati u
Clubu Chelsea (26. studenoga). Nastup Ženskog zbora »Čipkice« pod
ravnanjem Lidije Dokuzović i uz
sudjelovanje gitarista Alana Skrobea
u Hrvatskom centru kojim upravljaju gradišćanski Hrvati, bio je sjajno
primljen, a raznoliki program skladbi folklorne provenijencije izvele su
mlade pjevačice nadasve spontano,
glasovno sigurno i u odličnom raspoloženju (30. studenoga). Po broju
slušatelja najimpozantniji je bio koncert saksofonista Matea Granića, Vienna Classical Crossover Orchestra i
pijanista Mateja Meštrovića u Orangerie dvorca Schönbrunn. S odlično
aranžiranim crossover partiturama na
osnovi klasičnog glazbenog repertoara (skladbe J. S. Bacha, J. Brahmsa,
W. A. Mozarta, G. Bizeta i C. Sa-
int–Saënsa), oduševili su jednako Mateo Granić, kao i Matej Meštrović. Pri
tome su bile praizvedene i dvije Meštrovićeve skladbe, Cancanfantasie i
The Walls of Jericho u kojima je briljirao saksofonist, a pijanist isticao svoju energičnu i uvjerljivu muzikalnost.
Iste je večeri u Klubu Porgy&Bess
bio nastup skupine Jazziana Croatica
Borne Šercara. Ljubitelji jazza došli su
na svoje, a u nešto više od sat vremena
mogli su uživati u doista vrsnom muziciranju gitarista Ante Gele, pijanista
Zvjezdana Ružića, saksofonista Vojkana Jocića, kontrabasista Tihomira
Hojsaka i nadasve sposobnog bubnjara Borne Šercara.
Osobito programsko obogaćenje bio je
nastup Zagreb trija 4. prosinca u modernom zdanju Austrijskog osiguranja službenika. Pijanist Daniel Detoni, violinist Martin Draušnik i violončelist Pavle Zajcev, združenim su snagama i odlično uvježbano predstavili
jedanaest skladbi autora iz deset država Europske unije te skladbu Capriccio Tomislava Uhlika, sve u okviru projekta Europske komisije »Culture 2007–2013 — Minstrel«. Zadnji
koncert ovogodišnjeg 8. festivala hrvatske glazbe u Beču, nastup gitarista
Srđana Bulata 6. prosinca u Ruprechts
kirche, sadržavao je čak tri hrvatska
ostvarenja, Muziku za gitaru F. Paraća, Tri hrvatska plesa B. Papandopula i Tri trubadurske S. Šuleka, u doista sjajnim izvedbama vrsnog mladog
glazbenika. Svakako treba zaključno
naglasiti da su svi koncerti održani u
uglednim bečkim koncertnim prostorima, publike je trajno bilo u znatnom
broju, a pljesak je uvijek bio dugotrajan i srdačan, što upućuje na vrlo dobre
izvedbe, ali i na vrsno odabrana djela među kojima su upravo skladbe hrvatskih autora primane s očitim zanimanjem. Stoga se valja nadati i devetom izdanju ove vrijedne manifestacije
hrvatske glazbe u Beču koju tako samoprijegorno provodi voditelj MIC–a
Davor Merkaš.
KONCERTNE IZVEDBE MILKA KELEMENA I IVE JOSIPOVIĆA
Hrvatski skladatelji u Londonu
Piše: Ognjen Tvrtković
N
jemačka pijanistica hrvatskih
korijena Diana Brekalo ne prestaje promovirati skladbe koje pišu
suvremeni hrvatskih skladatelji. Rođena u hrvatskoj obitelji u Stuttgartu,
studirala je na prestižnim akademijama u rodnom gradu te u Londonu, a
specijalizirala se i na posebnim seminarima i radionicama.
Dobitnica je više nagrada na pijanističkim natjecanjima, svirala je u skoro svim europskim zemljama te u dalekoj Kini, Japanu i Americi, a bila je
u više navrata u Hrvatskoj i u Bosni
i Hercegovini. Posebno na festivalu
koji se svake godine održava u Slatini u čast velikom hrvatskom suvremenom skladatelju Milku Kelemenu s kojim je već duže vremena u vrlo
bliskim vezama, jer žive u istom gradu, pa je u svoj repertoar uvrstila više
njegovih skladbi za solo klavir. Onu
pod jednostavnim nazivom Sonata za
klavir broj 1 iz Kelemenova ranog perioda stvaranja (1954.), redovito izvodi na solističkim recitalima s velikim
uspjehom.
U to smo se uvjerili u više navrata na
njenim nastupima u raznim koncertnim prostorima u Londonu gdje je
ovo malo remek–djelo sa svojom pregnantnom ritmičkom teksturom redovito nailazilo na odličan prijem
kod publike, uglavljujući se komotno
između djela velikih skladatelja bez
ikakvih problema. Diana Brekalo,
naime, posljednjih je godina djelovala kao klavirski pedagog u Londonu
gdje je podučavala klaviru skladatelje
u klasi poznatog britanskog suvremenog skladatelja Petera Fribbinsa.
Bilježimo i da se ova vrhunska mlada solistica pojavila na koncertu u elitnom Cadogan Hallu travnja prošle godine gdje je imala čast praizvesti
trostavačni Concerto za glasovir i orkestar Petera Fribbinsa (1969.) kojega
je napisao godinu ranije misleći upravo na nju kao solisticu. Nastupila je uz
renomirani Kraljevski simfonijski orkestar kojim je dirigirao Robertas Šervenikas. Snimke Koncerta naknadno
su objavljene na CD–u, s koncertnim
snimkama njegovih skladbi pod nazivom The Moving Finger Writes (Guild;
GMCD 7381; 2012).
Recentno, Diana Brekalo vratila se
iz Londona (gdje je radila na Glazbenom odjelu Sveučilišta Middlesex)
u Njemačku i preuzela klasu klavira
na konzervatoriju u Würtzburgu, ali i
dalje redovito dolazi u London i Veliku Britaniju nastupati u raznim koncertnim prostorima — solo i u komornim sastavima, kao i suradnica
raznih instrumentalista. Bilježimo
njen nedavni nastup u okviru jesenjeg
ciklusa nedjeljnih recitala u poznatoj
crkvi St. George’s Bloomsbury.
Trijumf Kelemena i
Josipovića
Očito da ova vrhunska mlada solisticao kojoj je se, nažalost, premalo zna
u Hrvatskoj, pristupa hrvatskoj glasoviračkoj literaturi sistematično i s
pažnjom želeći tako svijetu pokazati
što se kvalitetno stvaralo i stvara na
tom području. A smještajući skladbe
»naših« autora između djela poznatih svjetskih imena, na koncertu 30.
rujna Diana Brekalo odabrala je zanimljiv repertoar — uz Beethovenovu
Sonatu br.27., op. 90, Brahmsove Varijacije br. 1, op. 21 i Albenizov El Al-
bacian iz suite Iberia,
pravi trijumf bile su
dvije skladbe hrvatskih skladatelja. Prvo
je iznova izvedena Sonata broj 1 Milka Kelemena, a na koncu i
minijatura Ive Josi- Diana Brekalo i Milko Kelemen
povića Diabolezza iz
2005. godine, temeljena na starom istarskom narodnom kim skladbama koje izvodi Katarina
plesu. Kako su posljednje skladbe no- Krpan dok je partitura proslijeđena
sile u sebi povišeni ritmički potisak i preko Britansko–hrvatskog društva
pregnantnost, bili smo nemalo izne- u Londonu.
nađeni kako je publika toplo prihvati- Napomenimo da su koncertu prisula »naše« skladbe, nakon Albenizova stvovali brojni nekadašnji studenti
španjolskog »štiha«.
Diane Brekalo te nekolicina Hrvata
Uz najave o kakvim se djelima radi, koji žive u Londonu, pa je cijeli konDiana Brekalo je naglasila da je Ivo cert prošao u krasnoj atmosferi. OstaJosipović sadašnji predsjednik Repu- jemo na liniji i čekamo kakva će nam
blike Hrvatske, a da je Milko Ke- nova iznenađenja prirediti sjajna mlalemen jedan od istinskih inovatora da pijanistica, koja koncertatno djeluglazbe 20. stoljeća sa svjetskom kari- je po cijelom svijetu, a koja očito ne
jerom i da će svirati jedno od njego- misli prestati s promoviranjem hrvatvih ranih djela. Možemo reći i to da je ske suvremene glazbe. Koja to zasluizvedbi skladbe Diabolezza kumova- žuje ne samo zbog svoga podrijetla i
la i činjenica da smo joj dostavili CD nekakve moguće egzotičnosti, nego
Passo sempio s klavirsko/čembalistič- prije zbog same kvalitete.
49. glazbena tribina Opatija
Od 8. do 11. studenoga 2012., u Opatiji je održana 49. glazbena tribina Hrvatskog društva skladatelja čiji je program sastavio, kao i
godinu prije toga, umjetnički voditelj Frano Đurović. Već tradicionalno, program se sastojao od koncerata i okruglih stolova, odnosno
predstavljanja nekoliko različitih tema uglavnom usmjerenih na suvremeno hrvatsko glazbeno stvaralaštvo, uz iznimke koje su Tribinu
otvorile i prema prostorima izvan granica Hrvatske.
Piše: Marija Saraga
49. GLAZBENA TRIBINA OPATIJA 2012.
Zahvaljujući izvrsnoj inicijativi i vrlo uspješnoj provedbi svih priprema koje već osam godina provodi muzikolog Davor Merkaš, u Beču je od 5. studenoga do 6.
prosinca 2012. održan 8. festival hrvatske glazbe u organizaciji Muzičkog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb
PROMICANJE STVARALAŠTVA SUVREMENIH HRVATSKIH SKLADATELJA
49. Glazbena tribina Opatija
8. — 11. studenoga 2012.
korice opatija 02.indd 1
Mlade generacije na Tribini
U svojevrsnom »pretprogramu«, prije
otvorenja Tribine, predstavljen je HR
Projekt u junior izdanju — nastupili su
učenici Glazbene škole Pavla Markov-
Petlju za šesnaest gudača Zlatka Tanodija, Divertimento za gudače Tomislava Uhlika i Četvrti zagrebački koncert
Srđana Dedića u kojemu su kao solisti nastupili Martin Draušnik te flautisti Dani Bošnjak i Ana Batinica. Pri-
Davorka Horvat uz Cantus Ansambl pod ravnanjem Ivana Josipa Skendera
ca iz Zagreba i Ivana Matetića Ronjgova iz Rijeke. Mladi pijanisti, violinisti, violončelisti, trubač, saksofonist,
klarinetist, fagotist i gitarist pokazali
su se pravim profesionalcima i oduševili publiku vrlo uvježbanim izvedbama, ali prije svega velikim entuzijazmom što su ga pokazali u izvedbama djela hrvatskih skladatelja, Brune Bjelinskog, Franje Krežme, Marka Gašparovića, Miroslava Miletića,
Davorina Kempfa, Frane Đurovića,
Blagoja Berse, Berislava Šipuša, Josipa Matanovića, Borisa Papandopula i Stjepana Šuleka. Na programu se
našla čak i jedna praizvedba, Preludij
za dvije flaute i klavir Anđelka Klobučara. HR Projekt, koji vodi pijanistica
Katarina Krpan, također je i zatvorio
Tribinu Koncertom iznenađenja, no
s nešto manje uspjeha. Iznenađenje je
bila zanimljiva ideja o vođenoj improvizaciji (u ulozi »vođe« našli su se Ivan
Skender, Zoran Juranić, Frano Đurović, Krešimir Seletković te Silvio Foretić, a u ulozi izvođača, članovi HR
Projekta, odnosno HR imProjekta),
ali čini se, nije bila dovoljno promišljena i pripremljena te je bilo jasno kako
je riječ tek o eksperimentu koji je izazvao podijeljena mišljenja prisutnih, a
koji je prema riječima Frane Đurovića
bio pokušaj oživljavanja radionica koje
su postojale na nekim prošlim, davnim
Tribinama.
je koncerta dodijeljene su i dvije nagrade Hrvatskog društva skladatelja: Nagradom Boris Papandopulo nagrađen
je Zoran Juranić za Koncert za violu
i orkestar, a Nagradu Josip Andreis za
muzikološku djelatnost i glazbenu publicistiku primila je muzikologinja Iva
Lovrec Štefanović za radijsku emisiju Putovi hrvatske glazbe. Iste večeri, u
kasnijem terminu, Tribina se okrenula
prema jazzu, uz nastup Matmar trija
u sastavu: klavijaturist Mateo Martinović, kontrabasist Tihomir Hojsak i
bubnjar Alan Polzer, a koji su izvodili glazbu nadahnutu klasičnim i etno
motivima. Drugoga dana, odličan
koncert održao je Tudor / Batoš duo
(saksofonist Gordan Tudor i pijanist
Ivan Batoš). Briljantan i energičan nastup ovoga dvojca, pun izvrsne svirke,
ali i humora, uključio je djela Matthiasa Kranebittera (Austrija), Ivane Kiš,
Dubravka Detonija, Petra Bergama,
večeri održao koncert. Vrsni glazbenici publici su, uglavnom solistički ili u
komornim sastavima, predstavili djela skladatelja mahom iz Sarajeva —
Đorđa Jovančića, Igora Karače, Ališera Sijarića i Dina Rešidbegovića,
zatim skladbe Iannisa Xenakisa, Eliotta Cartera, Pierrea Bouleza te jednu skladbu Josipa Magdića čiji su karijera i život, kako znamo, godinama
bili usko vezani za Sarajevo. Tribina bi
se svakako trebala i dalje otvarati prema ansamblima, organizacijama, pokretima i događajima u regiji, a i šire,
jer spoznaja o onome što se događa i
negdje izvan naših zatvorenih prostora svakako nedostaje i može samo koristiti, bez da naruši karakter Tribine
kao sajma suvremenog hrvatskog stvaralaštva i aktualnih tema u Hrvatskoj.
Na Okruglom stolu Hrvatskog društva skladatelja postavljeno je pitanje
koje je ostalo bez pravoga odgovora —
ima li Tribina u ovome formatu dalje
smisla. Mišljenje je da Tribinu treba
i dalje podupirati, promovirati suvremenu hrvatsku glazbu i njezine autore,
2.11.2012. 15:08:04
no sve dok to čini samo za uski krug
onih koji tu glazbu stvaraju i onih koji
su uz nju usko profesionalno vezani,
ona ne ispunjava svoj potencijal, postaje zatvorenom i okoštalom, neutjecajnom i tek godišnjim izletom na koji se
odlazi zbog tradicije, a ne kako bi se
nešto novo saznalo ili raspravilo. Pedeseti rođendan Tribine, koja je nekada
bila istaknuta manifestacija međunarodnog značaja, svakako je prilika da
se neke stvari nanovo promisle, razbude i postave.
Predstavljanja drugih
manifestacija suvremene
glazbe uz već tradicionalne
slušaonice elektronike
Uz predstavljanje suvremenog stvaralaštva u Bosni i Hercegovini, na opatijskoj Tribini predstavila su se i dva
festivala suvremene glazbe, jedan relativno mlad iz Splita i jedan već dobro poznati iz Zagreba, zašao u šesto
desetljeće, no i dalje mlad. Četvrto izdanje Dana nove glazbe Split, održano
u listopadu, uz općeniti credo, koncept,
rezultate i planove za budućnost predstavili su voditelji festivala, jedinstvene
manifestacije suvremene glazbe u Dalmaciji, saksofonist i skladatelj Gordan
Tudor i skladateljica Mirela Ivičević.
Program nadolazećeg 27. muzičkog
biennala Zagreb, koji će se održati od
6. do 13. travnja 2013. godine s temom
EU: INSIDE / OUTSIDE, predstavilo je njegovo novo umjetničko vodstvo, skladatelji Krešimir Seletković i
Frano Đurović.
Kao što je bio slučaj i proteklih godina, Frano Đurović na Tribinu je uvrstio dvije slušaonice elektroničke glaz-
Gordan Tudor i Ivan Batoš — Tudor/Batoš duo
Odjeci 49. glazbene tribine Opatija
U spomen na Marka Ruždjaka
Piše: Tomislav Fašaić
S
uvremena hrvatska glazbena scena u veljači je prošle godine pretrpjela veliki gubitak kada se, nakon kratke i teške bolesti, naglo i
iznenada ugasio život renomiranog hrvatskog skladatelja, akademika
Marka Ruždjaka. Svojim je stvaralaštvom neupitno ostvario posebno
vrijedna postignuća i dao osobit doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi, zbog čega s pravom zauzima istaknuto mjesto među značajnijim
predstavnicima novije hrvatske glazbe. Ne čudi, stoga, što je u okviru
programa 49. glazbene tribine Opatija zasebno mjesto zauzeo koncert održan njemu u spomen. Cantus Ansambl te je večeri (10. studenoga) pokušao »portretirati« skladatelja, a za tu prigodu odabrane
su redom reprezentativne i antologijske Ruždjakove skladbe nastale
u razdoblju od 1979. do 2006. godine, praizvedene u inozemstvu i
u Hrvatskoj. S obzirom da je godinama bio vjerni pratitelj Tribine,
koncert je bio osobito emocionalan za glazbenike, za posjetitelje i za
one koji su poznavali omiljenog umjetnika i dragog profesora.
Posvete Cantus Ansambla
Komorni studio Zagrebačke
filharmonije i Tudor/Batoš
duo — vrhunci Opatije
Tribinu je otvorio koncert »oživljenog«
Komornog studija Zagrebačke filharmonije aktivnog 70–ih godina, kojemu je to zapravo bio prvi koncert u
novome sastavu. Ansambl vodi koncertni majstor Zagrebačke filharmonije Martin Draušnik, a svi članovi,
mladi glazbenici željni muziciranja,
ujedno su članovi Filharmonije. Njihova je pozitivna energija bila čujna u
sviranju, iako je uz veliki trud došao i
nešto prevelik oprez te je nedostajalo
malo ležernosti i slobode. Svakako se
radujemo njihovim idućim nastupima
u koje će, nadamo se, i dalje uvrstiti i
djela hrvatskih skladatelja, a u Opatiji
su s uspjehom praizveli skladbu Tuga
je tuga Sanje Drakulić te izveli Con variazione za gudače Željka Brkanovića,
u različitim su komornim sastavima,
uz dirigenta Ivana Josipa Skendera,
sopranisticu Davorku Horvat i glumicu Dunju Fajdić, izveli nekoliko istaknutih djela autora koji nas je napustio
prošle godine.
SJEĆANJE
Uspjesi hrvatske glazbe u Beču po osmi put
Vrlo dobre izvedbe i vrsno
odabrana djela
KONCERTI
TRIBINE
FESTIVAL HRVATSKE GLAZBE U BEČU
cert, održan 11. studenoga u Theater
Akzent, bio je, pak, prava svečanost
jazzističkog i popularnijeg idioma u
kojoj je uživalo nekoliko stotina pretežno hrvatskih pobornika proslavljenoga pjevačkog umijeća Josipe Lisac.
Ona je u Beč došla sa svojim bandom
u sastavu Josip Grah, truba i harmonika, Gojko Tomljanović, klavijature, Davor Črnigoj, bas, Borna Šercar, udaraljke, Elvis Penava, gitara i
pijanist Matej Meštrović, s kojima je
priredila dva sata posebnih glazbenih
doživljaja, vrhunskog pjevanja i nadasve ugodne atmosfere potpomognute vlastitim vrlo spontanim vođenjem
kroz program.
9
BROJ 177/178, VELJAČA 2013.
Privatni album Diana brekalo
MEĐUNARODNI USPJESI
8
Komorni studio Zagrebačke filharmonije
Mirele Ivičević i praizvedbu skladbe
Hearing Voices Gordana Tudora. Njihov nastup bio je svakako jedan od vrhunaca 49. glazbene tribine u Opatiji.
Izlazak izvan granica
Hrvatske
Tribina je ove godine, osim hrvatskoga stvaralaštva, ugostila i glazbu iz susjedne Bosne i Hercegovine. Skladatelj Ališer Sijarić drugoga dana Tribine održao je kratko predstavljanje suvremenog stvaralaštva u Bosni i Hercegovini. Sijarić je i umjetnički voditelj
ansambla Sonemus koji je u Opatiji iste
be nazvane Sam svoj majstor, davši tako
prostor stvaralaštvu koje ne nalazi često mogućnosti za izlazak u javnost. U
dvije slušaonice u kasnovečernjim terminima mogli smo poslušati djela Branimira Sakača, Josipa Magdića, Silvija
Foretića, Zlatka Tanodija, Vjekoslava
Nježića, Krešimira Seletkovića, Frane
Đurovića, mladih skladatelja Marka
Slavičeka, Tibora Szirovicze, Borisa
Jakopovića i Antonia Babića, od kojih
su neki još uvijek studenti kompozicije. Tradicijom je već postao i koncert
Cantus Ansambla. Svoj koncert pretposljednjega dana posvetili su Marku
Ruždjaku. Članovi Cantus Ansambla
Versus za mezzosopran i klarinet iz 1979. godine bila je prva skladba
koja je otvorila koncert, a sjajna izvedba Davorke Horvat (mezzosopran) i Danijela Martinovića (klarinet) oživjela je »kratku ovidijevsku
scenu« koja kroz interakciju stapa dva srodna instrumenta — ljudski
glas i klarinet. Uslijedio je Tvoj i moj Libanon za sopran, recitatora i
dva udaraljkaša; Davorki Horvat pridružili su se Dunja Fajdić, recitatorica te Vojislav Čičić i Marko Mihajlović na udaraljkama. Noćni divan za solo violončelo izveo je Jasen Chelfi, Trio Seraphim za klarinet,
violu i klavir ponovno Danijel Martinović, ali uz sjajno zajedničko
muziciranje s Tvrtkom Pavlinom (viola) i Srebrenkom Poljak (klavir),
dok su studiju Incontro za obou i marimbu, koja proučava odnos između tih dvaju instrumenta, izveli Branko Mihanović (oboa) i Marko Mihajlović (marimba). Posljednje izvedeno djelo bila je La Frontera (Poema en varios metros, idiomas, y estilos) za sopran i komorni orkestar iz 2006. godine, za koju je skladatelj primio i Nagradu HAZU, a
koju su izvrsno interpretirali Davorka Horvat i Cantus Ansambl pod
dirigentskom palicom Ivana Josipa Skendera.
Omiljeni profesor i prijatelj
Marko Ruždjak bio je omiljen među kolegama i među svojim studentima s kojima je izgrađivao osobito prisan odnos, ne samo kao
profesor nego i kao vrlo pronicljiv i mudar čovjek od kojega se uvijek
imalo što čuti i naučiti. Ovaj Hommage à Marko Ruždjak na najljepši
je mogući način podsjetio na skladateljevu veliku i značajnu ulogu u
našem glazbenom životu i pokazao da omiljeni profesor i skladatelj i
dalje živi sačuvan u lijepoj uspomeni svojih kolega koji s poštovanjem
i s ljubavlju slijede njegov dubok i neizbrisiv trag.
BROJ 177/178, VELJAČA 2013.
CHANSONFEST 2012.
FESTIVALI
UMJETNOST NAJMLAĐIH
19. hrvatski dječji festival
»Djeca nose svjetove na dlanu«
U znaku broja petnaest!
Piše: Siniša Škarica
ekoh sebi, četrnaest puta sam
zaobilazio novovjeke večeri šansona, petnaesti put idem! Bila je to
noć kada se na Jelačić Placu slavio
povratak generala Gotovine i Markača koji su, prije odlaska na prijam kod
predsjednika Republike, hodočastili i
u prvostolnicu. Gužva na Kaptolu je
dakle bila neminovna. Odlučio sam,
gradskim ću busom preko Remeta,
to je najbolje, barem ne moram razbijati glavu zbog parkinga. Moguće je
upravo ta spoznaja, uz onaj neizbježni
osjećaj krivnje što mi se javlja kod god
preskočim događaj za kojeg mislim
da bih mu trebao nazočiti, prevagnula na stranu mojega prvog susreta sa
Chansonfestom. I kada sam stigao, i
to u zadnji čas, dvojio sam se na tren:
zavući se u ugodno popunjen parter
ili se popeti stubištem i prisjetiti se
kako sjediti na polupraznom balkonu
Komedije uopće nije loša stvar. Slika
je dobra, ton je dobar, a ako ti se program učini neprobavljivim možeš se u
svakom trenutku onako neprimjetno
kako si i došao — iskrasti. Kao što se
iz priloženog vidi, za to nije bilo po-
Piše: dr. sc. Snježana Miklaušić–Ćeran
Iako nas je dugogodišnji ravnatelj Festivala Dalibor Paulik zauvijek napustio u ožujku prošle godine, ta već tradicionalna svečanost dječjega stvaralaštva nastavila je kročiti utrtim putem zahvaljujući uigranoj ekipi svih
onih koji su godinama surađivali u
ostvarenju priprema i završne svečanosti. Ulogu ravnatelja preuzeo je —
prema odluci članova Udruge Hrvatski dječji festival — Ivan Kuliš, ostavši i dalje njegov izvršni producent. Na
suradnji se zahvalila Zorica Klinžić,
pa je Upravni odbor Festivala, čijim
je nastojanjem pod kraj prošle godine ostvarena jedinstvena smotra dječjega stvaralaštva, radio u sastavu Ivan
Kuliš, Ariana Kralj, Boris Ciglenečki
i Hrvoje Markulj. Kao dan održavanja završne priredbe utvrđen je treći
vikend u mjesecu studenome čime se
i dalje može naslutiti ishodište Festivala i Maloga Zagrebfesta u studenome 1992., kada je svečano proslavljena
750–a obljetnica »Zlatne bule« i povlastica slobodnoga kraljevskog grada
koje je Gradecu (Zagrebu) dodijelio
ugarski kralj Bela IV. u Virovitici 16.
studenoga 1242. godine.
Trajni zapisi festivala
Da bi mladi pjevači iz gotovo cijele Hrvatske pokazali 18. studenoga 2012. umijeće pjevanja i scenskoga pokreta publici u Velikoj dvorani
Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, pobrinulo se Prosudbeno povjerenstvo za odabir skladbi u sastavu
Ljerka Marković–Gotovac, Boris Ciglenečki, Hrvoje Markulj, Tomislav
Rižnar, Mladen Magdalenić, Toni
Eterović i Ivan Kuliš. Ne manje složen i zanimljiv posao u vrednovanju
i odabiru najboljih pristiglih učeničkih radova imali su Prosudbeno povjerenstvo za literarne radove: Marija
Tuksar, Dubravko Jelačić Bužimski,
Tea Odobašić i Margarita Vrbanović te Prosudbeno povjerenstvo za literarne radove: Ivona Biočić–Mandić
i Ana Novoselac. Kao i ranijih godina, trajni zapisi 19. hrvatskog dječjeg
festivala »Djeca nose svjetove na dlanu« ostaju »Zbornik 2012.« u kome su
tiskani tekstovi uglazbljenih i 2012.
izvedenih dječjih pjesama, nagrađeni
literarni i likovni radovi, zatim tiskano notno izdanje pjesama s tekstom,
melodijom i naznačenom harmonijskom pratnjom te kompakt ploča sa
zvučnim zapisom izvedenih skladbi.
Jednostavno i realistički koncipirano
likovno rješenje naslovnica tiskanih
izdanja i CD–a oblikovale
su Ana Kunej i Zlatka Salopek. Scenarij za koncertnu izvedbu odabranih festivalskih dječjih pjesama
osmislila je Ivana Gudelj,
a kroz program je vodila
Uršula Tolj. Pred brojnom
publikom izmijenilo se na
pozornici Dvorane Lisinski dvadeset dječjih zborova predškolskog i školskog
uzrasta, a na kraju su svi zajedno — već tradicionalno
— otpjevali pjesmu »Djeca nose svjetove na dlanu«
(autorskoga trojca Dalibor
Paulik — Zorica Klinžić
— Toni Eterović).
Prepoznavanje
vrijednosti i
ustrajanje na
kreativnosti
Pogledajmo redom, prema CD–u kojega je objavio Menart: Kseniji Erker je
Zoran Mišolongin podario »Što će biti
sa mnom«, nakon dugo godina jednu
po svemu pogođenu intimnu na tragu davno, na njenom samom početku,
napisane »Proljeće bez tebe«; Hrvoje
Hegedušić pak je sam sebi darovao još
jednu zagrebačku, izvukavši odnekud
iz rukava neponovljivog Dragu Britvića i »Još puno bu rož«. Goran Karan i
Helena — soul/jazz — Bastić zajedno su napisali, a Nikša — sve prisutni
— Bratoš upakirao u latino–laganicu
»Zaboravi«; Alki Vuici je Zrinko Tutić pomogao da u romansi po cigansku
optuži »Pucaš u leđa«, a već duži niz
godina bjelovarski Kerempuh Mladen
Veselo društvo šansonijersko u prvom planu: s lijeva na desno Igor Brešan (pol glave!), Kostadinka Velkovska (profil s kosom!), Goran Karan,
Dražen Žanko (malo iza!), Helena Bastić, Hrvoje Hegedušić (sijedi iza!), Ksenija Varvodić Periš i Rajko Dujmić
Brešan (aranžman Remija Kazinotija)
izveli su tri lica svakodnevice: »Opet
isti dan«, »Ljubavno pismo« i »Jedno
drukčije lice«. »La vie en bleu«, fantazija je Vladimira Kočiša Zeca, Leonarda Čečija Bakse i Tonija Eterovića
po onoj »svuda poći, kući doći«, koju
je živopisno izvela zagrebačka kazališna glumica Andrea Baković (prvi put
više nisam mlad« (s kojom, kako sam
rekao, završava koncert, ali započinje
CD) i uglavnom nadahnutom konferansom Voje Šiljka, ni sat i pol prošao
je brzo i bezbolno u usporedbi s većinom priredbi koje nose atribut zabavnih. Rekao bih, nepravedno zapostavljen u gradu koji je kulturna metropola ove države (a bio je i one bivše!), u
I skoro da bi Vojo Šiljak, nastavili se
tako, mogao prozvati ne samo veterane zagrebačke škole šansone, što je
učinio na početku priredbe, već u buduće i svu publiku!
Veselo finale: tutti!
trebe; večer koja nosi — oduvijek sam
tako osjećao — ne baš najsretniji naziv
festivala šansone (premda, šansona je
kod nas već odavna udomaćen izraz
za taj specifičan glazbeno–pjesnički
idiom) bila je večer ugodnog iznenađenja. Pogotovo za nekoga tko se dugo
odupirao provjeriti svoja apriorno suzdržljiva stajališta. Uostalom, da sam
samo dočekao Arsena Dedića i njegovu »Jednostavno — više nisam mlad«,
vrijedilo bi. Dedić se često poigravao
na temu dolce far niente — slatko je ne
raditi — onako voajerski, jer zna on
bolje od ikoga: bez rada sa svim svojim talentima i erudicijom ne bi dospio
tamo, visoko, gdje ga odavna vidimo.
Tako će i ovdje, unatoč tjeskobi zbog
neumitnog protoka vremena, zaključiti: »kao da je bilo noću/ kao daje
bilo jutros/...al ja ipak hoću/ neveri
usprkos«. Dakle, iako je kao posljednju, petnaestu stvar čitave večeri izveo
jednu od svojih ponajboljih skladbi ne
samo u posljednjih dvadesetak godina,
od barda se to i očekuje. Iznenađenja
Čestitke maestru Peri Gotovcu na Nagradi za doprinos dječjem stvaralaštvu
Jedan od mogućih oblika komunikacije u našoj glazbenoj sredini i poziv
skladateljima na suradnju jest i »Spomen–plaketa za promicanje glazbenog
stvaralaštva za djecu« čiji je prošlogodišnji laureat maestro Pero Gotovac.
Uspjeh posljednjeg Festivala potaknut
će zasigurno pravodobno pripreme za
održavanje jubilarnog, 20. po redu, pri
čemu se mogu slijediti dobra ostvarenja, ali i razmisliti o novinama kojima
bi se pridonijelo obogaćenju glazbene
literature za djecu u čemu bi trebali
sudjelovati skladatelji udruženi u svoju krunsku strukovnu organizaciju —
Hrvatsko društvo skladatelja. Glazba za djecu pronalazila je među hrvatskim skladateljima sljedbenike još
od Vatroslava Lisinskog, utemeljitelja
mnogih glazbenih vrsta u prvoj polovici 19. stoljeća, pa možda nije pretjerano reći i glazbe za djecu uobličene
u mnoge zborske skladbe. Među hrvatskim skladateljima ima onih koji su
pisali nešto jednostavnije instrumentalne i vokalne skladbe za interprete
dječjeg uzrasta, poput Zlataka Grgoševića, Stjepana Šuleka, Ive Kirigina,
Brune Bjelinskog, Mila Cipre, Lovre Županovića, dr. Huberta Pettana,
Marijana Burića, Franje Lučića, Miroslava Miletića, Pere Gotovca, Ivane Lang, i drugih. Često su skladbe
nastajale iz potrebe nadomještavanja
stručne pedagoške literature (kao primjerice u opusu Ivane Lang), ali i za
potrebe izvedbe djela hrvatskih skladatelja na natjecanjima učenika glazbenih (i plesnih) škola, koja od 50–ih
godina 20. stoljeća, organizira strukovna pedagoška udruga Hrvatsko
društvo glazbenih i plesnih pedagoga.
Glazbeno stvaralaštvo za djecu može
se stilski odrediti kao neoklasično
Nadamo se da će Hrvatski dječji festival nastaviti svoj život, potičući kreativnost najmlađih, osobito u onim sredinama koje ne bilježe brojnija glazbena događanja te da će i dalje uživati
podršku svih dosadašnjih podupiratelja: Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu, i šport Grada Zagreba, Zagrebačke županije, Hrvatskoga društva skladatelja (i nakladnika
Cantus) i Programa za djecu i mladež
HRT–a. Visoko pokroviteljstvo predsjednika Republike Hrvatske, dr. sc.
Ive Josipovića, jednoga od mnogih iz
niza hrvatskih pravnika i skladatelja,
moglo bi sigurno pomoći u pripremama jubilarnoga festivala »Djeca nose
svjetove na dlanu« i osvještavanju trajne potrebe skladanja novih skladbi
koju će slušati i rado izvoditi najmlađi budući glazbenici i prijatelji glazbe.
HR TOP 40
Službena
nacionalna
lista
Instituta
hrvatske
glazbe
Piše: Tomislav Vuković
Medak Gaga ispalio je ponovno jednu smišnu, »Gore, dolje — bit će bolje«! Od onih koje dolaze, Buzećanka
Ivana Majcan dobila je fini tekst pjesnika–veterana Jakše Fiamenga »Večer je kasna, dušo« što su ga uglazbili riječki meštri popa Duško Rapotec
Ute i Aleksandar Valenčić. Osobno
mi u samom vrhu »Vrijeme rastanka«
Mladena Burnača (tekst: Fayo, aranžman Dragtin Herendić), pokazala je
kako je Chansonfest svih ovih godina
širio granice idioma (poput one šibenske Dalmatinske šansone) i lako se mogla zamijeniti s najuspjelijim pop pjesmama iz povijesti Zagrebfesta. Arsen
je napisao još jednu tipično dedićevsku,
duhovitu, »Reci nešto jednostavno«,
što ju je u aranžmanu Ante Gašpardija uvjerljivo izvela mlada Splićanka Ksenija Varvodić Periš; tri festivalska veterana Dražen Žanko (s vlastitom skladbom na stihove Katarine
Fućek), Kostadinka Velkovska (Toni
Eterović — Vojo Šiljak) i autor–pjevač, karikaturist, pjesnik, novinar Igor
I
nstitut hrvatske glazbe na
svojim mrežnim stranicama
od sredine siječnja objavljuje
HR TOP 40 — službenu nacionalnu listu radijskog emitiranja domaćih singlova.
Institut svakoga tjedna objavljuje 40 aktualnih singlova hrvatskih izvođača koje su prethodnog tjedna najviše emitirale hrvatske radijske postaje.
Popis emitiranja sastavlja se za
program 80 postaja, uključujući najveće i najutjecajnije nacionalne i regionalne te veliki
Ivor Matić
smišljen 1994. godine u vrijeme
Domovinskoga rata, Hrvatski
dječji festival doživio je 19. izdanje
slijedeći temeljnu zadaću promicanja
dječjega stvaralaštva — pjesništva, likovnog izražavanja i izvođenja novih
skladbi pisanih upravo za tu prigodu.
Prema zamisli Zdravka Šljivca, poticaj
za festival dao je dvije godine ranije u
vrijeme održavanja Malog Zagrebfesta ‘92. Na tom festivalu koji je imao
i nagradu »Zlatna nota« — održanom
uz pokroviteljstvo tadašnjeg direktora
Zagrebfesta Drage Diklića — Ivan
Kuliš, organizator festivala, okupio je
niz malih pjevača, članova zborova iz
cijele Hrvatske. Kako navodi u knjižici
ovogodišnje priredbe, slijedeći stečena
iskustva, dvije godine potom, osmislio
je Hrvatski dječji festival u suradnji s
Daliborom Paulikom i uz podršku
glazbene organizacije Croatian Music
Art. Kada im se prije dvanaest godina
pridružila Zorica Klinžić, u Hrvatski
dječji festival uvedena su još dva oblika
natjecanja najmlađih kreativaca — likovno i literarno stvaralaštvo u što su,
kao i u glazbenome dijelu, bili uključeni učitelji osnovnih škola.
ZAMP
O
Za svakoga ponešto
Ivor Matić
ili nadahnuto tradicijskom
glazbom pri čemu se, osobito
u vokalnim skladbama, poštuju načela klasične harmonije ne udaljavajući tako receptivnu slušnu komponentu od dječjeg uzrasta kome je
manje bliska disonanca i njena primjena u (avangardnoj)
glazbi 20. stoljeća. Može se
istodobno ustvrditi da doživljena glazba ima odgojnu i obrazovnu komponentu sukladno razmišljanjima
austrijskoga pedagoga Kurta Pahlena, koji smatra da
doživljavati i izvoditi glazbu
dijete treba učiti na isti način kao hodanje, govor kao
jedinstveni oblik komunikacije s okolinom, pisanje, crtanje i slično. Možda uspjeh
19. hrvatskog dječjeg festivala može zapaliti novu iskru
u odnosu skladatelja i autora tekstova prema glazbenoj baštini kroz koju će najmlađi naraštaji učiti stvarati
i izvoditi glazbu, prepoznavati vrijedna djela i ustrajati na kreativnosti u vremenu
u kome moderna tehnologija ostavlja sve manje vremena
za istinsko druženje s književnom, likovnom i glazbenom baštinom.
su se, naravno, krila na drugoj strani
kod većine od onih preostalih četrnaest naslova! Ili preciznije, izrazito
slabog mjesta nije ni bilo, čini mi se,
zahvaljujući i dobroj mjeri između renomiranih izvođača i onih koji to još
nisu te solidnoj listi važnih autorskih
imena.
Ivor Matić
R
Mladi pjevači iz gotovo cijele Hrvatske pokazali su 18. studenoga 2012. umijeće vokalne kulture i scenskoga pokreta u Koncertnoj dvorani Vatroslava
Lisinskog
Tradicionalna zajednička pjesma za kraj HDF-a
11
BROJ 177/178, VELJAČA 2013.
Ines Novković
FESTIVALI
10
Rajko Dujmić i Zrinko Tutić: pjevaj našu pjesmu! Prate Ksenija Varvodić Periš, Toni Janković,
Alka Vuica (skriveni pozdrav publici!), Mladen Medak Gaga i Ksenija Erker
je srećemo već na drugom Chansonfestu 1999., ali znamo je i sa Zagrebfesta). Toni Janković, davno, na početku, frontman Divljih jagoda, rado viđen na ovom festivalu, na stihove Sanje Grčić, izveo je vlastitu »A onda«,
dok je autor–pjevač srednje generacije,
zaprešićki Kutinjanin Goran Aleksić,
umjesto Lorce, ovaj put uglazbio Sergeja Jesenjina i njegovu »Ljepotica bješe Tanja«. Prateći »mali veliki zabavni« ansambl — dvanaestočlani sa šest
cura u štrajhu — pod ravnanjem Josipa
Cvitanovića je, kako se ono kaže, bio
na visini zadatka.
Dakle, s Arsenovom »Jednostavno —
broj lokalnih postaja.
Osim ukupnog broja emitiranja, kriteriji za plasman na listi su doseg i slušanost radijskih postaja. Tako emitiranje
na nacionalnoj postaji donosi
pjesmi više »bodova« od emitiranja na maloj lokalnoj.
Sastavljanje pouzdane top liste moguće je zahvaljujući inovativnom sustavu Playkontrol
koji koristi napredne softverske algoritme za prepoznavanje zvučnih zapisa. Iz tvrtke
Informacija d.o.o. koja je izra-
gradu u kojemu se porodio idiom što
se kiti sintagmom Zagrebačke škole šansone, u gradu koji ima jednoga Arsena
Dedića, Zvonka Špišića, Hrvoja Hegedušića... jednog Dragu Britvića (čiji
stihovi, i tog 16. studenoga se to pokazalo, žive ako njega i nema među
nama). U tom gradu, takvom festivalu atribut »međunarodni« piše se sve
sitnijim slovima, iako je tamo 1998.
započeo ambiciozno i gotovo ravnopravnom podjelom domaćih i stranih
imena. Ali, kaže se koliko para, toliko
muzike, a para je sve manje, a ni publike nije više. Toga petka u Komediji bilo je manje od tristo posjetitelja!
dila sustav napominju da su u
prvim tjednima liste moguće
osjetne promjene na njoj, zbog
naknadnog unosa pjesama
u bazu za pretraživanje, koje
obavljaju nakladnici pjesama.
Budući da je radio i dalje medij
koji najviše utječe na promociju i popularnost glazbe, lista
HR TOP 40 predstavit će javnosti, medijima i glazbenicima svježe i relevantne podatke
o tome koje pjesme doista jesu
hitovi koje sluša cijela zemlja,
što dosad nije bilo moguće po-
Nadam se da onima koji ovo budu čitali neće trebati kao i meni sljedećih
petnaest godina da se odluče provjeriti stanje »šansonijerskog duha«, jer
bojim se da njegov ravnatelj Hrvoje
Markulj, na čijem entuzijazmu u dobroj mjeri sada leži ovaj festival, neće
imati dovoljno snage (čitaj: financijskih argumenata) da ga održi i sljedeće godine i da bi Dedićeva »Jednostavno — više nisam mlad« mogla ostati
kao zaključni alibi (ili epitaf?) jedne 50
godina duge tradicije. Unatoč pratnji
pet respektabilnih pokrovitelja: Ministarstva kulture Republike Hrvatske,
Gradskog poglavarstva Grada Zagreba, Gradskog ureda za kulturu Grada
Zagreba, Turističke zajednice Grada
Zagreba, Hrvatskog društva skladatelja i provjerene organizacije samoga
Cantusa.
Naime, da se ne zaboravi (a zaboravilo se!) godine 1962. na Festivalu zabavne glazbe Zagreb prvi puta je održan poseban program Večeri šansona s
deset skladbi, pobjednica je bila »Ko
crne ruže cvijet« Ive Kustana i Blanke Chudobe u izvedbama tada velikih
estradnih zvijezda Ljiljane Petrović i
Dušana Jakšića. (Koincidencija s istom
sudbinom zaborava diskografskog rođenja rocka, simptomatična je!).
Da, ova večer, ako se prisjetimo kako
smo je započeli u čast oslobođenih generala, završila je prilično očekivano
»Mojom domovinom« u zajedničkoj
izvedbi svih sudionika, kojima su se
pridružili i nazočni autori Zrinko Tutić i Rajko Dujmić.
uzdano znati.
Informacije dobivene tim putem bit će dragocjene svima:
skladatelji i izvođači znat će
odmah na kakav prijem njihova nova pjesma nailazi kod
urednika i publike, a diskografi će lakše prepoznavati
nove talente čije se pjesme dopadaju javnosti i posvetiti im
više pozornosti.
Vjerujemo da će lista biti zanimljiva i medijima — od tiskanih i internetskih dnevnika i
časopisa do, naravno, radijskih
i televizijskih postaja koje dobivaju zanimljivu informaciju
i predložak za stvaranje novog
sadržaja.
BROJ 177/178, VELJAČA 2013.
13
BROJ 177/178, VELJAČA 2013.
TKO JE TKO U SVIJETU GLAZBE?
Poznavanje i poštivanje prava autora i izvođača od strane koncertnih promotora,
osnovni je preduvjet za scenu kojom će svi biti zadovoljni
Koncertni promotor jedna je od važnih karika u glazbenom biznisu, no s obzirom da je hrvatsko glazbeno tržište prilično malo, ova profesija kod nas se još uvijek nalazi na marginama te manjina hrvatskih autora i glazbenika dolazi s njom u doticaj
Piše: Tomislav Vuković
ZAMP
KONCERTNI PROMOTORI
12
7. regionalni sastanak društava za
kolektivno ostvarivanje glazbenih prava
Zajedno do
legalne online
glazbene ponude
Piše: Tomislav Vuković
K
ao što sama riječ kaže, koncertni promotor
je privatna osoba ili pravni subjekt (firma)
koji se bavi promocijom, dogovaranjem i rukovođenjem koncertne turneje za bukirane izvođače. Vani je uobičajen i pojam tourpromoter
(promotor turneje). Naime, u inozemstvu nije
neobično da koncertni promotor dogovara turneje i vodi brigu o cijeloj turneji, dok su kod nas
promotori uglavnom fokusirani na dovođenje
glazbenih zvijezda izvana te dogovaranje koncerta na samo jednoj lokaciji (obično je riječ o
većim glazbenim događajima).
Koncertni promotor može raditi za određenu
dvoranu, koncertni prostor ili pak, neovisnu firmu. U uređenom glazbenom biznisu običaj je da
uglavnom komunicira s booking agencijama ili
glazbenim menadžerima izvođača koje želi angažirati. Načelno, ta je komunikacija dvosmjerna, to jest, menadžer može kontaktirati promotora kako bi se dogovorila turneja ili obrnuto.
Obveze promotora prema
izvođačima
Osim striktno poslovnog aspekta koji uključuje
organizaciju koncerta ili turneje, pronalazak odgovarajućih dvorana ili prostora, dogovaranje cijena ulaznica, promociju i oglašavanje koncerta,
inače ugovornih aktivnosti kojima promotor nastoji posao učiniti profitabilnim, kao organizator
koncertnog događanja jasno je da snosi neke obveze i prema izvođačima.
Vjerojatno najpoznatija obveza jest ispunjavanje
uvjeta iz takozvanog ridera. Rider je lista zahtjeva i kriterija koje je nužno ispuniti kako bi izvođač mogao održati kvalitetan koncert. Postoji tehnički i takozvani hospitalityrider. Sljedeća
vrlo važna obveza koncertnog promotora prema
izvođačima (i autorima), jest plaćanje izvođačke
i autorske naknade.
Rider — lista zahtjeva
Većina profesionalnih grupa i izvođača tehnički rider već ima objavljen na svojoj web stranici,
a tu se obično nalaze podaci o potrebnoj opremi (uglavnom uključuje određene marke i specifikacije pojačala, set bubnjeva, broj monitora i
mikrofona na pozornici i tako dalje), razglasu i
opremi za ton majstora te rasvjeti.
Hospitalityrider (kod nas se uglavnom naziva
samo rider) uključuje listu osobnih zahtjeva članova grupe. Najčešće se traži određeni standard
hotelskih soba u kojima će izvođači odsjesti,
transport do mjesta održavanja koncerta, određena hrana i piće te dodatne stvari koje članovima grupe boravak na određenoj lokaciji mogu
učiniti ugodnijim.
U medijima se često mogu pronaći rideri svjetskih glazbenih zvijezda u kojima stoje gotovo nemogući zahtjevi poput bazena u backstageu, privatne teretane na izoliranom katu hotela ili 50.000 pčela. Neki, poput Van Halena
(poznat je njihov rider u kojem, između ostalog, traže zdjelu M&M bombona iz koje moraju biti uklonjeni oni smeđe boje), svojim nerealnim zahtjevima zapravo samo testiraju profesionalnost i odgovornost organizatora, nakon neugodnih iskustava iz prošlosti. Uglavnom je običaj
da koncertni promotor rider dogovara s booking
agencijom ili menadžerom grupe, a krajnja lista,
rezultat je pregovora, no sve razumne potrebe
uredno se ispunjavaju.
I dok su vani nemogući rideri samo mamac za
medije (jer u njima obično i završe) kojima bend
dodatno promovira turneju i koji se ne shvaćaju
previše ozbiljno, kod nas je čak i sam pojam ridera, u kojima se iznose osnovni zahtjevi, egzotika. Tako je, prije par mjeseci, rider splitske grupe
TBF dospio u medije u negativnom kontekstu,
iako ni organizator ni medij koji je listu zahtjeva objavio, nisu shvatili kako je riječ o klasičnim,
gotovo minimalnih zahtjevima koji se bilo gdje
u svijetu podrazumijevaju kao standard.
Autorska i izvođačka naknada
Svaki koncertni promotor i organizator koncerta
dužan je podmiriti izvođačku i autorsku naknadu.Izvođačku je puno lakše percipirati i ona je
predmet ugovora između izvođača (to jest booking agencije) i koncertnog promotora te se obično plaća unaprijed. Autorska naknada, nažalost, često se brka s izvođačkom, iz čega proizlazi krivi zaključak kako se pojedine izvođače
treba dvaput plaćati za istu stvar. To međutim
nije tako, važno je razlikovati autora, to jest osobu koja djelo stvara i kojoj pripada naknada, od
izvođača koji to djelo izvodi. Premda u pravilu
autori nisu izvođači, kao što ni mnogi izvođači nisu isključivi autori djela koja izvode, postoje
oni koji su jedno i drugo, takozvani kantautori.
Dakle, ukoliko je izvođač ujedno i autor svojih
djela (poputArsena Dedića, Gibonnija i drugih),
evidentno je da istoj osobi pripada izvođačka i
autorska naknada.
O autorskoj naknadi, odnosno honorarima skladatelja, tekstopisaca, aranžera — koji se također naplaćuju od organizatora koncerta — brine autorska organizacija (u Hrvatskoj je to HDS
ZAMP, u drugim zemljama svijeta njemu sestrinske organizacije). Razlog takvome modelu
ostvarivanja autorskih prava leži u već spomenutoj činjenici da najčešće sami izvođači i članovi
benda nisu istovremeno i jedini autori svih djela koje izvode, pa je autorima nemoguće pratiti
na kojim se sve koncertima i kada njihova djela izvode.
Na primjer, hrvatski organizator nastupa TheRolling Stonesa vrlo bi teško, bez posredovanja
društva za kolektivno ostvarivanje prava, dobio
odobrenja autora svih djela koja bi se na izvodila
na koncertu. Na primjer, autori hita »Anybody
Seen My Baby« koji grupa često izvodi, uz izvođače Micka Jaggera i Keitha Richardsa, također
su Lang Kathryn Dawn te Mink Benjamin. Organizator bi tako morao za svaku pjesmu kontaktirati mnoštvo autora i osobno zatražiti licencu, što je vrlo kompliciran posao koji oduzima
vrijeme i novac. Posredovanje autorskog društva
u takvim slučajevima olakšava poslovanje i koncertnim promotorima i autorima.
jetu na koncertnu ponudu gleda kao na kulturnu ponudu zemlje, pa su davanja državi, vezana
uz koncerte, nešto povoljnija u odnosu na neke
druge djelatnosti. U Hrvatskoj zasad ne postoji politika takvog pozitivnog utjecaja države na
koncertnu ponudu koja izravno poboljšava i turističku ponudu zemlje. HDS i ostale glazbene
udruge, zajednički i kroz Institut hrvatske glazbe, pokušavaju ukazati na pozitivne učinke takve potpore koncertnim događanjima. HDS
ZAMP tako je ugovorio tarifu za koncerte kojom potiče povećanje koncertne ponude.
Nažalost, u zemlji posluje mali broj profesionalnih koncertnih promotora i velik broj (ne)stručnih organizatora koncerata. Nerijetko se mlađim bendovima događa da su izloženi određenim pritiscima od strane organizatora, pa su za
svoj rad neodgovarajuće plaćeni ili nisu plaćeni
uopće.
S druge strane, problem je što većina mladih
izvođača i autora ne poznaje dovoljno svoja prava, pa ih se može vrlo lako izmanipulirati ili nagovoriti na nepovoljne uvjete. Svakako da se događa da izvođači nastupaju besplatno — zadovoljni samo pruženom prilikom za nastup i mogućnošću predstavljanja publici. Što može biti
dobro i opravdano (u svakom slučaju stvar je odluke samih glazbenika), no razlika je pristaju li
na takve uvjete svjesni svojih prava te obveza organizatora ili se takvi uvjeti prihvaćaju kao prirodno stanje stvari. Jer, ako već glazbenici nisu
svjesni svojih prava i kako njima upravljati, teško
je osvijestiti i one koji bi ih trebali poštivati.
Mile Kekin (Hladno pivo)
kav, podložanje pravnim sankcijama. Organizator toga koncerta, koji se, gle čuda, zove kao i
naš hit, valjda je, osupnut našim »kraljevskim«
zahtjevima, jedva dočekao da svoju muku podijeli s drugima, međutim, desila se suprotna reakcija od očekivane jer su naši zahtjevi zbilja u
okviru prosječnog banda s ovih prostora, a s inozemnim izvođačima nećemo se uspoređivati.
Kao autorski bend upoznati smo s autorskom
naknadom, no moram priznati da su rijetki
koji iza koncerta traže da ispunimo formulare sa set listom pjesama izvođenih na koncertu, što je u svijetu normalno. U nas se još uvijek
izbjegava plaćanje gdje god se može, osim naravno kad su u pitanju veći dvoranski koncerti,
ozbiljniji klubovi i uhodani festivali koji ne propadaju nakon jedne do dvije godine. Koncertni promotor jedan je ozbiljan i odgovoran naziv za ljude koji se žele baviti tim poslom. To je
studiozan posao koji zahtjeva potpuno posvećivanje, dakle organizacija od temelja da bi se
ulog isplatio, a takvih je, kao što sam već spomenuo, malo. Većina naših promotora uglavnom se bavi dovođenjem stranih izvođača, organiziranjem evenata, tu i tamo turnejica nekog
od naših popularnih izvođača. Jedno je sigurno,
da je ovo naše malecko tržište bogatije ili kojim slučajem veće, vjerojatno bi promotori mogli
pomoći bendovima, kako starijim, tako i mladim. No, dotad je situacija kako se tko snađe.
Malo je turneja ili koncerata koji se mogu organizirati na nivou i s ozbiljnim sponzorima, pogotovo što se tiče neke scene koja nije estradno komercijalna. Do tada na sceni djeluju samo estradni menadžerii kojekakvi organizatori koji idu po
principu sigurno je sigurno, pa zovu uvijek jedna te ista imena i po više puta godišnje, što onemogućuje rad ikakvih novih bendova na sceni.
Naš uobičajeni rider sastoji se od dva dijela, onaj
tehnički, to jest, oprema potrebna za nastup na
bini i gostoprimstveni, znači sve izvan bine, večera i piće, smještaj nakon koncerta, što nije nešto
zahtjevno i trebalo bi biti standard, a ne čuđenje
u pojedinih kvazi organizatora. Naravno, na zapadu takve teme odavno nisu predmet rasprava,
nego nešto što je sastavni dio posla kojim se bavimo. Nažalost, živimo gdje živimo. Već, čim se
pređe granica u susjednu nam Sloveniju, situacija je daleko profesionalnija. Naravno, trebalo bi
učiti od boljih.
Remi (Elemental)
Autorske naknade naplaćene za koncerte obračunavaju se za svaki pojedini događaj (koncert),
sukladno popisima izvedenih djela i isplaćuju se
upravo onim autorima čija su djela na pojedinom
koncertu bila izvedena na hrvatskim i na inozemnima pozornicama. Honorar im se isplaćuje
putem njihova matičnog društva. Na isti način
hrvatski autori za izvođenje svojih djela na koncertima u inozemstvu, preko HDS ZAMP–a
primaju autorske naknade.
Kakvo je stanje u Hrvatskoj?
Isto tako stoji i činjenica da se nerijetko u svi-
Nikša Mandalinić (TBF)
Što se autora i njihove naknade za nastupe tiče,
premda je suradnja HDS ZAMP–a s koncertnim promotorima i organizatorima koncerata u
zemlji uglavnom dobra i utemeljena na odredbama zajedničkog sporazuma, postoje i oni koji neuredno ispunjavaju sve svoje obveze prema bendovima. To onda ponekad uključuje i izbjegavanje plaćanja autorske naknade. Takvim stavom i
ponašanjem prema izvođačima te autorima glazbe, nažalost neozbiljni organizatori izravno štete svojemu poslovanju i glazbenoj sceni općenito.
Obračun autorske naknade za koncerte u Hrvatskoj sporazumno je ugovoren s Hrvatskom gospodarskom komorom koja glazbene promotore
okuplja u zasebnoj grupaciji te Udrugom koncertnih promotora PROMO. Naknada iznosi
10% od bruto prihoda, a uz primjenu ugovorenih popusta ona se snižava čak do 5%. Time je
naknada svakako u razini (u pojedinim slučajevima i nešto niža) od onih u zemljama regije i širega europskog okružja.
I dok u svijetu koncertne turneje redovito, bez
obzira o kakvom se bendu radi, podrazumijevaju stručno osoblje koje uz koncertnog promotora
radi na organizaciji, mali i srednji bendovi u Hrvatskoj (a takvih je kod nas najviše) većinu poslova obavljaju sami. Takav bend koji uspije angažirati vozača i tonca te pritom pokriti sve troškove turneje i ostati na pozitivnoj nuli, obično svoj
pothvat smatra uspješnim, što je tragična činjenica okruženja u kojem izvođači djeluju.
nije radio jest priupitati kolegu koji je već radio s njim. Mala je ovo zemlja, pa to nije problem. Moram priznati (da pokucam) kako
nam se rijetko dogodilo da nas promotor zezne. Možda je to i zbog našeg menedžera Tajsona koji ima iskustva, ali i vrlo uvjerljive argumente zašto bi bilo pametno držati se dogovora.
Upoznat sam s autorskom naknadom koja pripada autorskim bendovima i mislim da se situacija tu znatno poboljšala. Sve više koncertnih
promotora prijavljuje. Smatram da dobri promotori mogu pomoći kompletnoj sceni. Njihov
je posao da medijski pripreme teren za koncert.
Ako nemaš dobrog promotora u gradu, može ti
se lako dogoditi da nitko ne zna da uopće sviraš.
Dosad smo najbolja iskustva imali s beogradskom agencijom Longplay koja stvarno zna posao i kako se radi »hype« oko nekog koncerta.
Glede zahtjeva iz našega ridera, oni nisu ništa
posebno. Gajba pive, negazirane vode, litra crnog, litra bijelog vina, wc u bekstejdžu i nitko
sretniji od nas.
Hladno pivo ima i pozitivnih i negativnih iskustava s koncertnim promotorima. Kao u svakome poslu i ovdje ima ljudi koji znaju prodati bend i onih koji prodaju samo praznu priču.
Najbolji način provjere promotora s kojim bend
Iskustva s koncertnim promotorima dosta su podijeljena, jer smo mi jako koncertno aktivan band,
naravno, to su nam glavni životni prihodi. Imamo prilike svirati na mjestima na kojima se po prvi put svira, pa sve do svima dobro znanih i uhodanih klubova, festivala i slično. Problem nastane kad se neki nadobudni
vlasnici objekata ili mogući organizatori koncerata upuštaju u organizaciju za koju ili nisu
kompetentni ili idu svjesno na štetu izvođača.
Zadnje takvo loše iskustvo imali smo prošloga
ljeta na takozvanom Festivalu 7 jezera kod Ploča
gdje je jedan od organizatora nestao s novcima, a
drugi odbija bilo kakvu komunikaciju — kompletno su ostali dužni svim glavnim izvođačima
druge i treće večeri, to jest TBF–u, RambuAmadeusu, Darkwood Dubu i ostalima. Ali, zanimljivo, ne žele da im se kritizira festival kako
bi i dogodine mogli raditi iste stvari, dakle, na
štetu izvođača. Znači, u ovome slučaju nikakve
medijske ni popratne pravne zaštite od takvih likova, pažnja i senzacije ostavljaju se za slučajeve tipa, zahtjevni rider i slično. Pravih promotora ima šačica i oni se trude održati dignitet toga
posla i moram priznati iz iskustva da su žene u
tom poslu sve zastupljenije, što je dobro jer su
odgovornije. Uglavnom situacija ide na bolje.
Što se tiče recentnog slučaja s našim riderom,
došlo je do isprike od strane potpisnice toga
članka, međutim, nama i dalje nije bila jasna
svrha objavljivanja kad je takav rider sastavni dio
ugovora potpisanih između dvije strane i kao ta-
vesti vodu na svoj mlin, zakinuti nas, ali srećom
to se događalo na početku naše »koncertne« karijere. Sada smo jednostavno prošli previše toga
da bismo nasjeli na neke trikove, a i pomaže
kada bend ima sposobnog booking menadžera!
Neugodna iskustva bila su malo češća u drugim
zemljama regije, a najmanje neugodnih iskustava bilo je u Sloveniji. Mislim da su oni ipak na
nekoj višoj razini organizacije. Promotori obvezu plaćanja autorske naknade ispunjavaju rijetko.
Postoji njih nekoliko koji se brinu oko toga, ali
većina je zapravo nedovoljno upoznata s cjelokupnom procedurom. Mnogi od njih ni ne znaju za
autorske naknade...
Savjet mladim autorima i bendovima — stvarajte i svirajte što više! Stvarajte vjernu publiku i ne
odustajte, jer nekad ćete morati odustati i od honorara. Puno strpljenja, marljiv rad, dobra volja i
originalnost mogu vas dovesti daleko!
Zoran Marić (predsjednik udruge
koncertnih promotora PROMO)
Mislim da promotori zapravo osluškuju što publika želi, pa joj onda to i daju. Ima tek nekoliko promotora koji su »pioniri« što se tiče nekih
novih imena, bendova i pojedinaca… Izdvojila
bih Matu Škugora čija glazbena pronicljivost već
dugi niz godina stvara trendove na koncertnoj
sceni u Zagrebu. Od dobroga promotora očekujem da bude dobar selektor bendova i izvođača, ali i profesionalan prema onima koje odabere za svoj program, klupsku večer ili festival.
Ne mogu vam dovoljno naglasiti koliko je bitna
profesionalnost i stručnost promotora! Naš rider slobodno se može pogledati na našoj stranici
www.elemental.hr. Sve što tražimo u njemu odgovara nekim minimalnim, ljudskim i profesionalnim uvjetima i za sada nismo imali nikakve
pritužbe!
Prije svega, moramo istaknuti da su zahtjevi
izvođača najčešće priča sama za sebe unutar jednog koncertnog projekta. S razvijanjem koncertne industrije neobični zahtjevi bili su skoro uobičajeni, a s manjom dostupnošću informacija to
je tada bio onaj dio slagalice koji je fanovima davao potpuniju sliku omiljenog izvođača. Prema
našem dosadašnjem iskustvu, moramo priznati
da je bilo svega, ali rijetko se što nije moglo ispuniti. Oni promotori koji tome pristupaju profesionalno znaju da se takve stvari zapravo jako
rijetko događaju, a nažalost, danas su elementi
ridera postali stvar dodatnog publiciteta koji sve
manje zanima i fanove. Hrvatski izvođači također su uvijek dragi, imaju i oni svoje zahtjeve, ali
svakako u granicama našeg standarda.
Kao firma često surađujemo s udrugama koje
štite autore i izvođače, pogotovo surađujemo s
HDS ZAMP–om i to kroz nekoliko djelatnosti
naše firme. Suradnja je najintenzivnija vezano uz
našu djelatnost kao publishera gdje sa ZAMP–
om blisko surađujemo u nastojanjima da zaštitimo prava naših autora. Naš booking odjel
uredno prijavljuje sve koncerte koje organiziramo te, također, kroz taj aspekt blisko surađuje
sa ZAMP–om. Naša suradnja kao izdavača (izdavačka djelatnost) također uključuje suradnju i
rad sa ZAMP–om, tako da u stvari dobro surađujemo na širokom polju te smo gotovo svaki
dan u kontaktu s nekim od Odjela te Službe. Na
kraju dana, za pozitivno i profesionalno poslovanje bitno je sudjelovati u razvijanju kako izvođača, tako i cijele profesije koje na ovaj način čini
U
utorak, 4. prosinca 2012., u prostorijama HDS ZAMP–a održan je 7. regionalni sastanak društava za
kolektivno ostvarivanje glazbenih prava koji je okupio
predstavnike autorskih organizacija iz Hrvatske, Slovenije,
Srbije, Crne Gore te Bosne i Hercegovine. Osim jačanja
regionalne suradnje radi kvalitetnijeg ostvarivanja prava
autora glazbe i razmatranja prijedloga Direktive EU, sudionici su raspravljali i o mogućnosti stvaranja jedinstvena
regionalnog glazbenog tržišta kao preduvjeta za dolazak
velikih međunarodnih digitalnih servisa poput Youtubea,
iTunesa ili Spotifyja. Igrom slučaja, Sastanak se poklopio s
proširenjem iTunesa na nova tržišta i njegovim ponovnim
nedolaskom u Hrvatsku, premda ulazi na tržišta zemalja
na kojima je gospodarska situacija daleko lošija od one u
Hrvatskoj. Ovaj potez Appla ponovno je u Hrvatskoj plasirao apsolutno pogrešne teze prema kojima se »iz povjerljivih izvora« doznaje da je za takav potez iTunesa krivo, ni
manje ni više, nego li Hrvatsko društvo skladatelja i njegova Služba ZAMP.
Na to se, ne krijući razočarenje, po završetku Sastanka
osvrnuo i Nenad Marčec, glavni direktor HDS ZAMP–
a i predsjedavajući Europskog vijeća Međunarodne konferencije društva autora i skladatelja: »Veliki glazbenim servisima prioritet su velika tržišta, a hrvatsko od 4,5 milijuna
stanovnika premalo je da bismo im bili zanimljivi. Ideja je
da zajedno s ostalim kolegama u regiji ponudimo ulazak
velikih digitalnih servisa na zajedničko tržište. To je tržište od 22 milijuna stanovnika pa vjerujemo da bi postojao veći interes. Zbog nedostatka legalnih servisa za »skidanje« glazbe, hrvatski autori godišnje gube nekoliko milijuna kuna, a cijela glazbena industrija desetke milijuna
kuna. Mi im nudimo povoljne uvjete što se tiče ostvarivanja prava, ali njima to nije uvjet, već poslovna isplativost tržišta. iTunesi ponovo se šire, a na listi zemlja i dalje nema
Hrvatske, kao nidrugih zemlja ove regije (izuzev Slovenije, članice EU) koje zasigurno predstavljaju kvalitetno
tržište. Zato su HDS ZAMP i hrvatski autori s pravom
razočarani. U dogovorenoj suradnji zemalja regije obratit
ćemo se iTunesima i ponovno ih pozvati da uđu i na naše
tržište.«
Zorana Kličković (Menart)
Publika za koncerte postoji, interes je tu... Ali,
ono što se trenutno događa jeste nedostatak razumijevanja od strane države, osobito kada govorimo o PDV–u i ostalim davanjima koji povlači visoke cijene ulaznica i minimalnu ili nikakvu zaradu organizatora. Primjerice, Slovenija i
Srbija imaju trostruko manji PDV na koncerte i
kulturne događaje. Da bi smo svi bili zadovoljni,
potrebno je naći zlatnu sredinu i izbalansirati ta
davanja kako bi glazba i kultura u konačnici postale pristupačne svim sudionicima.
S većinom koncertnih promotora iskustva su
jako dobra, ali naravno, u svakom žitu ima kukolja. Bilo je nekoliko njih koji su pokušavali na-
jedan »hranidbeni lanac«.
Iskustva iz regije
Osim osnivanja pravnog subjekta putem kojega
se koncerti organiziraju, nema drugih formalnih preduvjeta za profesionalno bavljenje djelatnošću koncertnog promotora. No, najvažniji
uvjet je spremnost na preuzimanje odgovornosti jer je koncertni promotor jedini čvrsti oslonac za realizaciju događaja. Odgovornost podrazumijeva dobro procjenjivanje rizika jer je
posao koncertnog promotora iznimno rizičan
te je podložan mnoštvu utjecaja na koje ni sam
promotor ne može utjecati (loše vrijeme, bolest
izvođača, druga atraktivna događanja i slično).
U Hrvatskoj se vrlo malo ljudi bavi organizacijom koncerata stranih bendova, puno više ih
je prisutno u estradi. U stvari, najveće koncerte kod nas organizira multinacionalna korporacija Live Nation, pa možemo reći da je kod
nas, u djelatnosti organiziranja stranih koncerta, iznimno malo ljudi. Lakše je raditi s hrvatskim glazbenicima jer su rizici i očekivanja glazbenika manja, strani izvođači su u iznimno povlaštenom položaju prema promotorima jer je
samo mali dio izvođača popularan i tražen. Tržište je okrutno i koncertni promotori rade pod
gotovo nemogućim uvjetima. Mladim bendovima svakako bih savjetovao da taj posao rade profesionalne agencije za njih, a da se oni posvete
stvaranju, no to je iznimno teško naći u Hrvatskoj jer nitko ne želi trošiti vrijeme na bendove koji još nisu afirmirani. Tako da i ovome slučaju važi pravilo da je svaki početak težak, a za
mladi band početak je iznimno težak u Hrvatskoj u kojoj ne postoji razvijena mreža klubova
jer država rock kulturu ne priznaje kao kulturu i to je gotovo jedinstven fenomen u svijetu.
Aleksandar Kovačević, direktor srbijanskog društva SOKOJ, osvrnuo se na probleme tamošnjih autora kazavši da
se Srbija i srbijanski autori susreću s manje–više istim problemima kao i druga društva u regiji, a najveći je problem
niska razina svijesti o glazbi kao intelektualnom privatnom
vlasništvu te značaju poštivanja autorskih prava i drugih
oblika intelektualnog vlasništva. »U Srbiji postoji gotovo
500 televizijskih radijskih postaja, a najveći je problem državna televizija RTS protiv koje SOKOJ šest godina vodi
sudski spor zbog neovlaštenog korištenja njegova repertoara«, kazao je Kovačević.
Izlažući novinarima iskustva slovenskog SAZAS–a, s promjenama koje su došle sa stupanjem Slovenije u Europsku
uniju, Matjaž Zupan, predsjednik Upravnog odbora slovenske autorske organizacije SAZAS, upozorio je da ima
dojam se u Uniji premalo brige vodi o malim nacionalnim
glazbenim repertoarima, što smatra potencijalnom opasnošću. Na pitanje novinara koliko je SAZAS iskoristio
stupanje Slovenije u Europsku uniju, odgovorio je: »Pristupanje Slovenije članstvu Europske unije u području zaštite
autorskih prava i očuvanja glazbenog repertoara, Sloveniji
nije mnogo donijelo. Sve što je SAZAS proteklih godina
ostvario učinio je isključivo samostalno, svojim naporima i
uz velika ulaganja i brigu o slovenskom repertoaru«.
Božidar Raičević, direktor najmlađe organizacije u regiji,
crnogorskog PAM CG–a, za kraj je rekao kako su autorska
prava jedan od prioriteta svjetske politike i u tome smislu
nijedna država ne može postati članica EU–a ako striktno
ne poštuje sve međunarodne konvencije. Zahvalio je HDS
ZAMP–u na velikoj pomoći koja im je uistinu bila potrebna prilikom ustanovljavanja društva i organizacije poslovanja nakon istupanje Crne Gore iz zajednice sa Srbijom.
Svi su se sudionici također složili da ovakva regionalna suradnja ima potencijala te da svakako može koristiti, kako u
podizanju razine svijesti građana o važnosti poštivanja autorskog prava i samih glazbenika, tako i u osiguravanju novih načina distribucije glazbenih djela, što je jedan od većih
interesa upravo autora glazbenih djela.
14
ZAGREBFEST 2012., 24. listopada, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog
Zagrebfest ili san o slavnoj prošlosti
Autor: Robert Urlić
na radiju? Zar ne bi zbog toga festival i trebao postojati? Ne vidim
neki drugi razlog.
SONAR HDS I NET.HR OTKRIVAJU NAJBOLJE
MLADE GLAZBENE AUTORE I BENDOVE
Za uspjeh na glazbenoj
sceni trebaju se
poklopiti tri stvari
— izvođač, pjesma i
trenutak
Anastazija Vržina
Piše: Tomislav Vuković
H
U projektu SONAR mladi autori i bendovi dostavljaju snimku svoje pjesme, fotografiju te nekoliko
rečenica o sebi i svojemu radu. Sve pristigle snimke preslušava stručni žiri kojega u svakom krugu
čine uvaženi hrvatski autori i producenti, zaslužni za uspjehe mnogih glazbenika. Unutar svakoga
kruga publici se predstavlja pet mladih autora, koje
će, među mnoštvom pristiglih kandidata, odabrati
stručni žiri. Pet odabranih predstavlja vlastite skladbe na portalu Net.hr, a slušatelji glasuju za najbolje.
Projekt SONAR udružio je snage i sa CMC televizijom, koja otvara svoja vrata mladim glazbenim talentima, a kojima se pruža prilika da se njihov spot
emitira u glazbenim emisija CMC–a.
U prvom krugu SONAR–a, odlukom žirija (u sastavu Nikša Bratoš, Miro Buljan, Ante Pecotić) i glasovima publike, izabrani su pobjednici. To su Berin
Buturović, Sonja Agata Bišćan i bend Genova. Uz
to, tijekom svakoga kruga natjecanja, punih 20 dana
glazba najboljih emitirat će se na Hot.hr–u. Najbolje snimke stručni žiri Hrvatskog društva skladatelja
preporučit će hrvatskim diskografskim kućama koje
mladima mogu pružiti priliku objave pravog nosač
zvuka. U sklopu projekta žiri je dao mišljenje o budućnosti hrvatske glazbene scene, kao i o projektu.
Svjetla pozornice
B
ilo bi lijepo kada bi se u ovome tekstu
o našem najstarijem festivalu zabavne glazbe, kako volimo naglašavati za Zagrebfest, veći ili najveći dio posvetio pjesmama, izvođačima i šušuru koji bi ga trebao
pratiti, makar i sa žute strane. No, na takav
način o njemu se moglo govoriti i pisati u nekim prošlim vremenima, sadašnjost je ipak
drugačija. Možemo sada nadugo i naširoko
razglabati o tome da su festivali kao takvi izgubili značaj i smisao kakvi su nekada imali,
da samim time ne privlače poznata imena
ili izvođače koje barem možete prepoznati,
kako mlade generacije ne privlači toliko zabavna, pop glazba, i tako dalje... Naravno da
su neke od teza točne i da svako vrijeme nosi
svoje, ali zar ni današnji San Remo (s kojim
se, kada govorimo o dugoj povijesti i tradiciji
našega festivala, volimo uspoređivati) nije u
istim ili sličnim problemima? No, bez obzira na sve, ono tamo preko Jadrana i dalje
Fiko prima nagradu za životno djelo
»Mi smo mala zemlja velikih mogućnosti. Ima zanimljivih mladih autora, ženskih i muških. Bitno je da mladi autori budu uporni˝, poručio je Miro Buljan.˝Za
uspjeh na glazbenoj sceni na prvome mjestu su talent,
karizmatičnost, trud, sretne okolnosti koje te moraju pomaziti u životu i, dakako, da te netko iz glazbenog biznisa prepozna«, zaključio je. »Neki od preslušanih autora podsjećaju me na neke od
nas u mlađim danima, puni su entuzijazma, dolaze s
nečim novim, onim što žele izbaciti iz sebe. Za uspjeh na
glazbenoj sceni trebaju se poklopiti tri stvari — izvođač,
pjesma i trenutak. Ako se zaista poklope, to daje vrhunski
rezultat, a sve ovo kasnije, može se dorađivati«, smatra
Nikša Bratoš, treći član žirija.
Trenutno je u tijeku drugi krug u kojemu stručni
žiri čine Neno Belan, Mirela Priselac Remi i Damir Martinović Mrle. SONAR također omogućava
glazbenoj struci da pridonosi razvoju hrvatske glazbene ponude na najkvalitetniji način te da ujedno
promovira važnost sveukupnoga hrvatskog glazbenog stvaralaštva. S obzirom da je projekt SONAR
startao vrlo uspješno, HDS je odlučan u namjeri njegova proširenja. Više o njemu i njegovu širenju, kao
i o profilu kandidata potražite na web adresi www.
hot.hr te Facebook profilima HDS–a i Instituta hrvatske glazbe.
Anastazija Vržina
»SONAR se razvija u pravcu koji je optimističan i budi
nadu. Od materijala koji je pristigao ima nekoliko stvarno potencijalno dobrih i kvalitetnih autora, bendova
i izvođača«, objašnjava Ante Pecotić. »U glazbi ima
puno talentiranih ljudi, ali bez ustrajnosti i truda, ne
može se«, dodao je.
Kralj Hadži i back–vokali
je zanimljivo izvođačima i publici, odnosno
TV–gledateljstvu koje se broji u milijunima.
Da, možda ih je zbog toga teško uspoređivati. Veličina tržišta, novac, svakako su bitni. Ipak, zašto oni mogu ili znaju, a mi ne?
Možda je govoriti o zabavi, razonodi — a
glazba i festivali to svakako jesu — u ovo recesijsko vrijeme također deplasirano, no već
kada festival postoji (a na žalost malo tko za
to zna!), nije li vrijeme da se upitamo zašto i
nađemo kakav takav odgovor.
Zagrebfest zaslužuje da se oko
njega potrudi
Mislim da, bez obzira na sve, nije još kasno.
I festival, održan pod kraj prošle godine, na
jedan je način pokazao da ljudi vole i poštuju tradiciju, jer je gledalište Lisinskoga bilo
ugodno popunjeno. Ipak, indikativno je da
je to većinom bila publika koja Zagrebfest
poznaje iz nekih prošlih, mnogi kažu, glazbeno boljih i zanimljivijih vremena. To ja
zovem poštovanjem i uvažavanjem tradicije, no za zadržavanje te i takve publike i privlačenje neke nove treba im ponuditi redom:
autore (koji neće za festival »vaditi« pjesme
stare nekoliko godina koje nitko prije nije
htio), pjesme dobre i pamtljive (barem u većini), poznate izvođače (koji će od dobre pjesme napraviti hit ili barem pjesmu koja će
se svirati i slušati na radiju) i, naravno, neka
nova, mlada imena kojih na festivalu ima, ali
i više nego što ih treba. Naravno, sve prije
napisano izgledalo bi nekako idealno, a kad
bi sve to imali, o »festivalima« ne bi ni pisali na ovaj način. Zagrebfest (ako ni zbog
čega drugoga, onda baš zbog stalno isticane
tradicije) zaslužuje da se oko njega potrudi.
Ako je festival pjesama i skladatelja, a trebao bi biti, zašto se te pjesme, nakon što su
izvedene na pozornici, zaboravljaju i ne vrte
ovo je dobro (ili ne daj Bože hit!). Ništa tu
nije bilo loše ili lošije nego na drugim sličnim manifestacijama, ali kada na pozornici
imate poznatog i danas popularnog izvođača, i pjesma zvuči drugačije, i publika je nekako bolje i brže prihvati. I ovoga puta sjajan
je bio Orkestar pod ravnanjem Josipa Cvitanovića, a izdvojio bih pjesme i nastupe:
»Dobre namjere« u izvedbi Artemije Stanić,
»Tiha obala« koju je otpjevao Luka Udjbinac
ili »Srce što voljelo te je« povratnice na festival, Emilije Kokić. Na pozornici su, osim
njih, prodefilirali »stari« Darko Domijan i
Nenad Vetma, nešto mlađa grupa Garcia,
zatim Kraljevi Ulice, redoviti Marko Tomasović i Hana Hegedušić, Max Hozić,
Tvrtko Stipić (za koje ste čuli) te Maria, Ićo,
Sara Knežević, Mark Marku, Ivana Lovrić
i Dora Bačić.
Znakovito je da se 2012. nisu dijelile nagrade, što je možda dobar potez za taj put, a
prava prilika za vraćanje nagrada i dobrih
pjesama na Zagrebfest već je ove godine
kada će se obilježiti 60. obljetnica. Iako bi
Hrvatsko društvo skladatelja, kao organizator, trebalo biti dovoljno moćno i jako da za
jubilarno izdanje napravi višednevno događanje tijekom kojega bi se prisjetili »davnih i
zlatnih vremena i protagonista«, ali i privuče
autore da napišu prave pjesme koje bi svojom
kvalitetom bile garancijom nastupa kvalitetnih i popularnih izvođača, potrebno je u organizaciju i pripremu uključiti i ostale glazbene udruge, poput Hrvatske glazbene unije
i Instituta hrvatske glazbe, jer bi se festival
trebao tretirati kao institucija u kojoj su zapisane neke od najljepših nota naše popularne kulture. Kada nakon završetka o festivalu
nema napisanog retka u tisku, na internetu
se ne možete pronaći ni ‘i’ od informacije,
kada se barem dio pjesama ne pjevuši i ne
svira, čemu sve to, bez obzira na tradiciju i
na slavnu prošlost.
NOVA GLAZBA: NOVA PUBLIKA / NEW MUSIC: NEW AUDIENCES
Svjetski dani nove glazbe 2012.
Piše: Nina Čalopek
M
eđunarodno društvo za suvremenu glazbu, poznatije pod
akronimom ISCM, u 2012. navršilo je okruglih 90 godina. Osnovano
1922. u Salzburgu, prijestolnici Mozarta i njegovih kugli, krenulo je kao
inicijativa umrežavanja do tada gerilskih suvremeno–glazbenih pokreta
svih žanrova, škola i interesa, no, na
Ipak, ako je ovo do sada bilo malo
općenitije i oštrije (nadam se ne
previše, jer dobre namjere onih
koji festival vode nisu upitne), evo
nešto i o 59–om izdanju »našeg
najstarijeg festivala« koji se, nakon nekoliko godina gostovanja u
kinu Studentskoga centra, vratio
u Veliku dvoranu Vatroslava Lisinskoga. Izvedeno je sedamnaest
novih pjesama od kojih je njih četrnaest izabrano putem natječaja, dok su tri naručene od poznatih autora, Mira Buljana, Zorana Mišolongina i Ante Pecotića,
autora koji je napisao pobjedničke pjesme iz 2009. i 2010. godine. Ni pogled na ostale ne može
nam reći da su nepoznati (Vladimir Kočiš, Branimir Mihaljević i
tako dalje), no, nije tu bilo pjesme
za koju bi na prvo slušanje rekao
Bruges, Antwerpen), svjedočeći djelima čak 160 skladatelja, od kojih su 25
bila praizvedena na 33 koncerta. Ove
vrtoglave brojke pokazatelj su tek jednoga dijela vrlo žive energije koja vibrira na suvremeno–glazbenoj sceni
i ogromne produktivnosti, ali i posezanja za ISCM–om i WNMD–om
u, još uvijek, iznimno aktivnoj po-
ta Šerkšnyte (Litva), Jasna Veličković
(Srbija) i Filip Rathé (Belgija). Također, ISCM od 2002., zajedno s Međunarodnom udrugom muzičkih informativnih centara (IAMIC), dodjeljuje Young Composers Award skladatelju do 35 godina starosti za najbolje djelo izvedeno na WNMD–u. Prvi
pobjednik 2002. bio je Thomas Adès,
danas respektabilno skladateljsko ime,
a najbolji u Belgiji bio je Amerikanac
Eric Nathan koji je, osim novčane nagrade, dobio i narudžbu za WNMD
2013. godine.
Hrvatski skladatelji na
Svjetskim danima nove
glazbe
Čast da se predstave na belgijskom
festivalu pripala je i hrvatskim skladateljima Srđanu Dediću i Davorinu Kempfu. Posebna vrijednost toga
festivala obavezno je prisustvovanje
skladatelja pokusima, što često može
biti jednako važno kao i sama izvedba, a pogotovo ima težinu kod velikih izvođačkih aparata poput simfo-
Anastazija Vržina
rvatsko društvo skladatelja i Net.hr pokrenuli
su projekt SONAR na portalovoj podstranici
Hot.hr koji otkriva nove mlade glazbene nade i pruža im priliku ulaska u velike glazbene vode. Naime,
SONAR je namijenjen mladim autorima i bendovima čiji članovi imaju do 25 godina, a koji kroz njega
imaju priliku ozbiljnije ući u glazbeni svijet i predstaviti se široj publici.
15
BROJ 177/178, VELJAČA 2013.
NOVA GLAZBA
ZAMP
FESTIVALI
BROJ 177/178, VELJAČA 2013.
jednoj sasvim novoj razini — onoj
globalnoj. Budući da se tržište kulture dvadesetih godina 20. stoljeća
počelo rapidno širiti i jačati, u njemu
su svoje mjesto bili primorani zauzeti
i skladatelji, štoviše nacionalne grupe
skladatelja, a struktura udruge, poput
ISCM–a, omogućila im je ostvarivanje zajedničkih interesa: nacionalnu
suverenost, međunarodnu prepoznatljivost, ali i održavanje međunarodnih
veza i nadnacionalne platforme.
Hrvatski skladatelji vrlo su se rano
priključili svojim kolegama u naporima da se suvremenoj klasičnoj glazbi
osigura jednakovrijedna pozicija naspram svih ostalih umjetnosti, kao
specifične vrijednosti i potrebe kulture u kojoj živimo, ali i da njihova vlastita djela uđu u sistem kojim su i sami
prepoznati. Moderna Hrvatska postala je samostalnom sekcijom 1992.
na Skupštini ISCM–a u Varšavi.
Trenutno ISCM broji više od 60 sekcija sa svih naseljenih kontinenata
(mala iznimka jedino je afrički kontinent sa samo jednom sekcijom —
Južnoafričkom Republikom) čiji su
zahtjevi, ciljevi, ali i glavni prijepori
ostali gotovo nepromijenjeni od prvih
salzburških zasjedanja: što kvalitetnija
promocija suvremene klasične glazbe
u njezinu pluralitetu. Danas se ISCM
najčešće prepoznaje upravo, nekada
nažalost i jedino, po vlastitom festivalu — Svjetskim danima suvremene
glazbe (World New Music Days —
WNMD). Ovaj putujući festival koji
se prvi puta održao 1923., također u
Salzburgu, od tada je proputovao cijeli svijet, od Hong Konga i Yokohame preko Palerma i Osla do Toronta i
Mexica, a u Zagrebu smo ga ugostili čak dva puta, 2005. i 2011. godine.
Deset dana, šest gradova i
160 skladatelja
U godini 2012., dvije belgijske sekcije
ISCM–a, ona flamanska i Forum des
Compositeurs koji predstavlja valonsku skladateljsku scenu, od 25. listopada do 4. studenoga, u koprodukciji s 25 belgijskih kulturnih institucija,
organizirali su 84. svjetske dane nove
glazbe. Mnoštvo skladatelja, umjetnika, zaljubljenika i zaluđenika u suvremenu klasičnu glazbu provelo je deset
jesenskih dana u šest belgijskih gradova (Brussels, Leuven, Mons, Ghent,
d–molu C. Francka), nije u potpunosti
zagrizla na estetiku suvremene glazbe
koja proizlazi iz orkestralnog zvuka.
No, poluprazne dvorane ipak nisu bile
karakteristika festivala. Upravo suprotno, publika se pokazala zainteresiranom, obrazovanom i discipliniranom, a kad treba, i provokatorskom.
Cantate domino za mješoviti zbor Davorina Kempfa izveden je tijekom
svečane mise za blagdan Svih svetih
u prepunoj katedrali Sv. Salvadora u
Brugesu. Flamanski radio zbor svojim
profinjenim pjevom u ovoj nevjerojatnoj atmosferi, vratio je duhovnoj glazbi njezin pravi kontekst i funkciju.
Suvremena glazba kao
kulturni čimbenik
Uz sam rub festivala odvijala se i
Skupština ISCM–a s delegatima svih
redovnih i pridruženih sekcija — članica ISCM–a. Ovogodišnja Skupština izabrala je novi Izvršni odbor
u kojega su, uz stare predstavnike —
predsjednika Johna Davisa (Australija) i podpredsjednika Petera Swinne-
ne scene u širem kontekstu jest ona o
estetici, odnosno o kriterijima vrednovanja, o kvaliteti glazbe koja se može
čuti na festivalima WNMD–a. Upravo od zagrebačkih Svjetskih dana
2011. primjenjuje se vrlo važna odluka ISCM–a o pravilima selektiranja
programa, odnosno o obavezi da se na
svakom festivalu izvede barem jedna
skladba koju predlaže svaka sekcija.
Na taj način kvaliteta je, usudit ćemo
se reći, podređena politikanstvu te se
može shvatiti kao podilaženje pojedinim sekcijama. Ipak, stanje stvari
mnogo je kompleksnije te se mnogovrsnost glazbi, estetika i definicija na
raznim kontinentima i glazbenim sredinama koje sve nose svoju glazbenu
prošlost, tradicije i sustave vrijednosti,
ne smije percipirati samo iz europocentričnoga oka, odnosno uha. Ipak,
čini mi se najvažnijim neposezanje za
određenim odgovorima, već upravo
stalno propitivanje i osvjetljavanje višeslojnosti navedenog estetskog problema. Stoga će, od 7. do 16. studenoga 2013., Austrija (Beč) i Slovačka
trazi za pravim modusom predstavljanja suvremene glazbe na nadnacionalnoj razini. Rastući problem zatvaranja suvremeno–glazbenih interesa i
aktivnosti unutar granica jedne nacije
ili regije te svojevrsna pasivnost prema
međunarodnom tržištu, bez obzira na
doba svih internetskih mogućnosti u
kojemu živimo, još uvijek je nerješiv
bez krovne institucije poput ISCM–
a. Stoga, iako ponekad ostavlja dojam
tromosti i prevelikog inzistiranja na
formalnostima, taj veliki aparat i dalje
je kontinuirani pokretač važnih pitanja
i eventualnih promjena unutar suvremeno–glazbene scene koju, osim skladatelja, čine izdavači, promotori i kulturno–glazbene te srodne institucije.
U Belgiji su prije svega iznenadili odlični interpreti, pogotovo brojni komorni ansambli specijalizirani
za izvođenje suvremene glazbe. Het
Collectief, Champ d’Action, Musiques Nouvelles, Besides, Nadar,
Spectra i drugi, razlikuju se po izboru i pristupu repertoaru, neki u smjeru
konceptualnosti, interdisciplinarnosti
i performancea, dok drugi inzistiraju
na primarnosti zvuka i/ili neovisnosti glazbe, a ipak ih sve obilježava jedinstvena potreba da proizvode najsuvremeniju glazbu (možda ne u povijesnom, odnosno kronološkom, već
u interpretativnom smislu), da eksperimentiraju i pronalaze nove načine, nove tehnike, nove partiture, nove
autore, nove razloge za oduševljenja
glazbom i publike njima.
Ansambli su utjecali i na program festivala jer se upravo njima, a ne nekom
festivalskom žiriju, povjerio zadatak
izbora skladbi. Na taj način svakako se
dobilo na raznovrsnosti estetika, skladateljskih pristupa i stilova koji su bili
u interesu pojedinih izvođača i u skladu s njihovim uobičajenim pristupom
vlastitom repertoaru, ali možda ne i
najkvalitetniji izbor. Ipak, potrebno
je istaknuti i neka skladateljska imena koja su iskočila iz mnoštva: Tomás
Garrido (Španjolska), Petra Bachratá
(Slovačka), Michaela Vosganiani (Rumunjska), Veronika Krausas (SAD),
Anna S. Thorvaldsdottir (Island),
Matthew Shlomowitz (Australija/Velika Britanija), Matthias Kranebitter
(Austrija), Malin Bång (Švedska), Johannes Kreidler (Njemačka), Ramin-
Srđan Dedić i Davorin Kempf, hrvatski skladatelji na Svjetskim danima nove glazbe 2012. u Belgiji
nijskih orkestara s kojima skladatelji
nažalost sve manje imaju prilike raditi. Srećom to nije slučaj ni sa Srđanom
Dedićem niti s Davorinom Kempfom.
Skladba s kojom se Dedić predstavio u
Belgiji, upravo je narudžba Zagrebačke filharmonije koja ju je i praizvela, a
Kempf je trenutni rezidentni skladatelj toga orkestra za kojega će u iduće
dvije godine napisati čak četiri djela.
Simfonijski stavak Srđana Dedića u koncertnoj dvorani De Bijloke u
Ghentu 31. listopada, izvrsno je izvela Brusselska filharmonija pod ravnanjem maestra Yukija Kakiuchija. Taj
bivši radijski orkestar od 2008. vodi
šef dirigent Michel Tabachnik s kojim
je orkestar bio i rezidentni ansambl
Cité de la musique u Parizu, obavezni
gost Concertgebouwa u Amsterdamu,
bečkog Musikvereina te brojnih drugih dvorana, sezona i festivala, pogotovo onih za suvremenu glazbu. Dedićev Simfonijski stavak zvučao je suvereno i majstorski, no nažalost, svojim
skromnim odazivom publika u Ghentu pokazala je da, bez obzira na trendovski program koji miješa suvremene
autore (uz Dedića je izvedeno još djelo
američkog skladatelja Karima Al–Zanda) s onim klasičnim (Treći violinski
koncert W. A. Mozarta i Simfonija u
na (Belgija) — izabrana tri nova člana,
Riin Eensalu (Estonija), Alper Malar (Turska) i moja malenkost (Nina
Čalopek, op.ur.). Ovaj forum, koji se
unutar svojih termina čvrsto drži formalnog okvira i tema, ipak ih ponekad uspijeva prerasti te zadobiti širinu
kakve javne rasprave. Upravo je ovogodišnja Skupština potaknula dvije
teme važne ne samo za ISCM, nego
i za puno širu međunarodnu suvremeno–glazbenu zajednicu: pitanje ostalih aktivnosti ISCM–a, uz WNMD
festival te pitanje kvalitete skladbi izabranih i izvedenih na festivalu.
Prvo pitanje, iako se čini usko vezano
uz Društvo, zapravo je diskusija kako
se suvremena glazba, kao kulturni
čimbenik, može najpragmatičnije reklamirati i brandirati te je li za suvremenu glazbu pratiti taj trend zapravo
uopće i potrebno. Poticanje komunikacije i naravno visoke informiranosti među ISCM redovima, ali i među
institucijama vezanim uz (suvremenu)
glazbu nije više dovoljno, već je jedan
od zadataka ISCM–a pronaći moduse prisutnosti suvremene glazbe i
kao kulturno–političko–ekonomskog
profila.
Na sasvim suprotnom kraju poluge, rasprava oko suvremeno–glazbe-
(Košice i Bratislava) podijeliti teret, ali
i veselje domaćinstva ISCM festivala,
u okviru kojeg će se održati i međunarodni simpozij o navedenoj problematici, pod pokroviteljstvom festivala
Wien Modern. Također, međunarodni žiri već je izabrao djela koja će činiti program festivala za 2013. godinu, a Hrvatsku će predstavljati skladatelj Krešimir Seletković s djelom NO
music koje je nastalo kao narudžba 25.
muzičkog biennala Zagreb 2009., a
praizveo ga je litavski ansambl Gaida.
Više o festivalu 2013. godine može se
pronaći na www.iscmwnmd2013.org.
A do idućih Svjetskih dana nove glazbe pozivamo sve zainteresirane skladatelje, redovne članove HDS–a, da
se jave na ISCM — VICC program
(Međunarodni skladateljski centar
Visby, Švedska) rezidentnog skladatelja. U tom programu, šest skladatelja
godišnje dobiva mogućnost besplatnog smještaja i upotrebe ponajboljih
studija u Međunarodnom skladateljskom centru u Visbyu, u trajanju od
četiri tjedna te dio pokrivenih putnih
troškova. Individualnu prijavu mora
odobriti i nacionalna sekcija ISCM–
a. Više o programu saznajte na www.
centreforcomposers.org i www.iscm.
org.
BROJ 177/178, VELJAČA 2013.
SJEĆANJA
Bez glazbe — ne ide
Vizija budućega
rada
»Moja vizija rada na mjestu zamjenika glavnog
tajnika, odnosno povjerenika za članove zabavne glazbe, jest u svakom
slučaju učiniti korak više
u komunikaciji zabavne
glazbe kroz konkretne
projekte. Većina je glazbenika nezadovoljna zastupljenošću hrvatske
glazbe u našim medijima: stanje je slično u cijelom medijskom spektru, od televizijskih i radio postaja do tiskanih i
internetskih dnevnika i
magazina. Plasiranje novih singlova, promocija
novih albuma i autorskih
projekata: sve su to stvari koje trebaju dobivati
mnogo više prostora od onoga kojeg
im trenutno daju naši mediji. Posebno znajući da domaća zabavna glazba
doista jest ono što publika želi i traži: po jednom nedavnom istraživanju, čak 50 posto Hrvata upravo nju
izdvaja kao najomiljeniju vrstu glazbe.
Osim prikupljanja naknada na ime
prava, što stručna služba ZAMP–
a veoma učinkovito obavlja, došlo je
vrijeme kad moramo svojim članovima pružiti podršku i u plasmanu sadržaja. Dio toga posla uključuje i »jedan na jedan« komunikaciju s medijima, iniciranje zajedničkih projekata i
iznalaženje novih kanala za plasman
sadržaja. Istodobno, zadatak nam je
jačati svijest o pravima ljudi koji stoje
iza pjesama, podsjećanje na činjenicu
da iza skladbi stoje kreativci čiji rad i
vrijeme trebaju biti priznati i odgovarajuće nagrađeni.«
Darko Bakić: Za hvatanje ritma vremena nužna je suradnja svih zainteresiranih strana — autora, izvođača i nakladnika
»U ‘strukture’ sam ušao 2008. kada
me je glavni tajnik HDS–a, Antun
Tomislav Šaban, predložio u Upravni Odbor diskografske Nagrade Porin
kao predstavnika HDS–a.
Nagrada je te godine ostala bez grada domaćina, pa se održala u studiju HRT–a, a ja sam u to vrijeme radio kao urednik za diskografsku kuću
Dancing Bear. Tamo sam, tada, nakon nekoliko godina rada, počeo dobivati konkretne rezultate u smislu izdanja i Porin sam doživljavao kao zanimljiv novi teren koji treba istražiti.
Nisam imao velike planove za sudjelovanje u produkciji Nagrade — to je
došlo samo po sebi. Klik se dogodio
kad nam se učinilo da bismo i 2009.
mogli završiti u studiju HRT–a, što
nam se nije činilo najboljim rješenjem
za Porin. Zato sam, uz pomoć prijatelja u Biogradu na Moru, organizirao
prvi sastanak predstavnika Nagrade i
čelništva Grada Biograda i... tu počinje povijest« — smije se Darko.
»Vrlo brzo postajem izvršni producent, a zatim i izvršni direktor Porina. Na mjesto direktora Nagrade pozivam Sinišu Bizovića, iskusnog u vodama glazbenog novinarstva, a potom i diskografije. U međuvremenu se
afirmira novi Institut hrvatske glazbe
(IHG), udruga koja je iz dotadašnjeg
imena »Institut hrvatske glazbene industrije« izbacila posljednju riječ kako
bi i imenom bolje odražavala smisao
svoga djelovanja. Glavni projekt Instituta u to je vrijeme bio Porin i svima se
činilo prirodnim da postanem glavni
tajnik Instituta. S te sam pozicije mogao potpuno obnoviti i mali tim ljudi
koji u njemu djeluje. Porin je, na iznenađenje svih, »preselio« u Biograd na
sljedeće tri godine: održati tako veliku priredbu u tako malom gradu u godinama kad je cjelokupnu glazbenu i
marketinšku scenu pritisnula recesija,
bilo je izrazito teško. Biograd nam je
tu iznimno pomogao. Njihov dogradonačelnik Marijan Stopfer, čovjek
nevjerojatnih kapaciteta u organizaciji, bio je ključna figura za odlično
domaćinstvo. Ponosan sam i na ono
što smo u Institutu kroz te tri godine boravka Porina u Biogradu mijenjali i inovirali: osvježili smo glasačko
tijelo, uveli mogućnost glasanja preko interneta, uz mogućnost preslušavanja i pregledavanja sadržaja i općenito mnogo radili na popravljanju zanimanja za Nagradu: široke javnosti,
medija i samih glazbenika. Novi, »pojačani« Porin pokazao je još veću snagu u ovogodišnjem 19. izdanju. Gradovi domaćini bili su Opatija i Rijeka.
Dvojno domaćinstvo bilo je još jedno prilagođavanje teškim vremenima
u kojima malo koji grad samostalno
može podržati priredbu poput Porina,
ali i svjesno »provociranje« sinergije
dvaju gradova koji su, svaki sa svojim
prepoznatljivim i odavno izgrađenim
identitetom, pomogli da napravimo
jedan od najboljih Porina dosad. Tako
bar kažu i mnogo iskusniji pratitelji
Porina — pa nema razloga ne vjerovati im.« — zaključuje Darko.
On je i dalje izvršni direktor Nagrade
koja će u svibnju 2013. proslaviti 20.
izdanje. Godine provedene u Insti-
tutu hrvatske glazbe korisno je utrošio na prepoznavanje zajedničkih ciljeva i jačanje veza između triju glazbenih udruga, članica i utemeljiteljica
Instituta: HDS–a, Hrvatske glazbene
unije i Hrvatske diskografske udruge.
Suradnici ističu njegove pregovaračke
vještine i talent u pronalaženju najpovoljnijih mogućnosti za sve uključene
strane. Institut je tako proteklih godina, s njim kao frontmanom, započeo
mnoge nove projekte od velike koristi za različite segmente glazben(ičk)
og života.
Pokretanje novih projekata
»IHG je pokrenuo nekoliko značajnih projekata — svakako bih istaknuo
Noćni glazbeni program na HRT–u
kojemu se svake noći emitiraju domaći video–spotovi svih žanrova, u listopadu je uspješno održano 1. hrvatsko
natjecanje mladih glazbenih umjetnika »Papandopulo«. U koprodukciji s HRT–om, Institut radi na dokumentarnom serijalu »Naši dani — priča o hrvatskom rocku«, trenutno u fazi
montaže i za kojega smo snimili intervjue sa 130 ključnih ljudi naše scene — od izvođača do novinara, kritičara i analitičara. Odkad nam se kao
voditelj Odnosa s javnošću i kreator
medijske strategije pridružio Milan
Majerović–Stilinović, pokrenute su i
web–stranice Porina i Instituta, ojačana je komunikacija i suradnja s medijima i nadležnim institucijama, srodnim udrugama...
Otvoreni su i novi projekti na čijemu
razvoju ću sad nastaviti raditi kao zamjenik glavnog tajnika HDS–a. Jedan od njih svakako je podrška razvoju hrvatskog digitalnog glazbenog servisa koji bi trebao biti od koristi svima koji se u Hrvatskoj bave
glazbom. On nam odavno nedostaje,
a suradnjom svih zainteresiranih strana — autora, izvođača i nakladnika
— mogli bismo promijeniti poziciju u
koju je posljednjeg desetljeća internetsko piratstvo stavilo sve kreativne industrije, uključujući i glazbenu. «
Vremena se mijenjanju, kaže Darko
— i, koliko god talentirani bili, po-
To naravno podrazumijeva i aktivniju
ulogu glazbenika?
S naše glazbeničke strane potrebno je
osluškivati bilo javnosti i ne zaboraviti
da je uvijek najizravniji put do uspjeha
kreativan i kvalitetan proizvod, ako se
tako za glazbu može reći. Novi korak
u tom pravcu je projekt Sonar kojega
sam u ime HDS–a pokrenuo s popularnim internet portalom Net.hr, a
potom se u priču uključila i nacionalna glazbena televizija CMC: iz mjeseca u mjesec trojica poznatih i priznatih autora birat će najperspektivnije
mlade autore i izvođače koji šalju svoje demo–snimke portalu. Nakon što
žiri, a potom i publika Net.hr–a odaberu najbolje, žiri HDS–a šalje preporuku diskografskim kućama za tri
najbolja nova projekta koji su prošli
test struke i test publike. Tako mladi
glazbenici mogu u kratkom vremenu
ući u profesionalno bavljenje glazbom,
a scena dobiva na atraktivnosti i dinamici. U dogovorima smo s jednom od
najslušanijih glazbenih radio–postaja da i ona pomogne oko plasmana
pjesama proizašlih iz Sonara. Uz sve
navedeno, Sonar je i projekt kroz koji
već afirmirani, iskusni autori educiraju mlade glazbenike o njihovim pravima, kako ih zaštititi i ostvariti, kako
Nacionalna radijska top–lista
Još jedan projekt Instituta hrvatske
glazbe kojega vodite kao delegat HDS–
a jest uspostava relevantne nacionalne top–liste radijskog emitiranja. Zašto
je ona važna i kad će započeti njezina
distribucija?
Mislim da će takozvana hrvatska airplay lista već nakon nekoliko tjedana
pokazati mnoge koristi. Trenutno ne
postoji sveobuhvatna nacionalna radijska top–lista, a radijske postaje još
uvijek su najrelevantniji kanali distribucije i popularizacije glazbenog sadržaja. Zahvaljujući suradnji s privatnom tvrtkom koja je osmislila sustav
Playkontrol za praćenje emitiranja
glazbenih snimki, od siječnja 2013.,
u suradnji s HGU–om i HDU–om,
pod okriljem Instituta hrvatske glazbe, na tjednoj bazi medijima ćemo
distribuirati top–listu najčešće emitiranih singlova na oko 80 hrvatskih
radijskih postaja, uključujući one najveće i najutjecajnije. Tako će glazbenici i nakladnici dobiti relevantan uvid
u stvarno stanje stvari. To će sigurno
potaknuti mnoge procese: od priznavanja autora i izvođača koji su možda
nepravedno zapostavljeni, do prepoznavanja trendova, ali možda i regija u kojima pojedini autori i izvođači
prolaze bolje ili lošije od očekivanja.
Oni će tada, vjerujem, moći uspješnije planirati i tempirati nastupe, a diskografima i publisherima te će brojke,
možda, poslužiti kao putokazi za akciju i »prijateljsko uvjeravanje« medija
na bolji tretman »njihovih« izvođača.
Svi podaci objedinjeni na jednom
mjestu bit će dragocjeni i za stvaranje slike o količini hrvatske glazbe
koju emitiraju hrvatske radio postaje.
Po Zakonu o elektroničkim medijima, hrvatska glazba mora činiti najmanje 20 posto dnevnog objavljivanja glazbenog programa predviđenog
programskom shemom. Mislimo da
nažalost neke radio postaje ne poštuju
tu odredbu — ali vjerujemo da ćemo,
jednom kad u rukama budemo držali konkretne podatke, moći utjecati da
se to izmijeni. Dakle, posla je puno«,
zaključuje zamjenik glavnog tajnika
HDS–a i žuri na novi sastanak.
Kad sam čuo vijest da je 18. prosinca 2012. preminuo u 88. godini života u Zagrebu, pomislio sam: «Otišao
je moj idol!”. Naime, iako se nikad
nije nametao, isticao svoj doprinos
u raznim sferama, ni inzistirao da se
uvaži njegovo mišljenje, svojim je radom u Klubu dao neizmjeran dopri-
Strast i zanos
Vjerujem da je Branko Kralj tako djelovao i na ostale suradnike: ekonomiste, privrednike koji su ga birali za direktora, inovatore, članove Narodne
tehnike Hrvatske i Hrvatske zajednice tehničke kulture koji su ga birali za predsjednika, rukometaše i nogometaše uz koje je bio izvanserijski
vratar, osvajač državnih prvenstava i
državni reprezentativac, glazbenike
koji su s njim rado svirali. Svoje bogato životno iskustvo prenosio je svima,
a optimizam i radost na sve s kojima
se družio. Njegova je usna harmonika
dizala moral, vraćala osmjeh na lica
sportaša na dugotrajnim putovanjima, zbližavala ljude.
Koja mu je od tih djelatnosti bila posao, a koja hobi? Nemoguće je odgovoriti na pitanje jer sve čega se prihvatio radio je kao da mu je to najvažnije
u životu — sa strašću i zanosom predavao se umjetnosti, svirajući i prenoseći znanje, kao i tehnici, šireći stvaralačku i tehničku kulturu, ne radeći
razliku među djelatnostima, kao što
ju nije radio ni među ljudima. Naime,
uvijek se nesebično posvećivao svima
koji su trebali pomoć, a osim usmene predaje, nedostatak informacija i
edukacije na pojedinim područjima
rješavao je jednostavno — napisavši knjigu, primjerice Dinamo na četiri
kontinenta (1957.), Vratari koji se pamte (1960.), glazbenu vježbenicu Moja
usna harmonika (1994.) i Da bi reč rekel
— sjećanja i razmišljanja (2004.).
Esencija jazza
Pozitivan stav i njemu je donio puno
NAPUSTIO NAS JE BRANKO ČRNAC–TUSTA, PJEVAČ LEGENDARNOG PULSKOG ROCK
SASTAVA KUD IDIJOTI
Kreator nezaboravnog opusa
Piše: Ognjen Tvrtković
N
ekoliko dana nakon što je napunio 57 godina, 15. listopada, zauvijeknas je napustio
frontmen/pjevač puležanskog punkrock sastava
neobična imena, KUD Idijoti. Grupe, koja je u
30 i više godina rada kreirala iznimni opus, izdala niz albuma (kaseta, singlova, LP–ja, CD–ova,
DVD–eva!), održala niz zapaženih nastupa, ne
samo u Hrvatskoj i u cijeloj regiji, nego i daleko
van granica naše zemlje — sve tamo do Njemačke, Švicarske, Italije i kasnije, Mađarske.
Grupu je početkom 1980–ih osnovao gitarista i
skladatelj iz Pule Saša Milovanović (umjetničko ime Sale Veruda!), ali je svoje pjesme realizirao na pravi način tek kada se sredinom 80–ih
grupi priključio pjevač Branko Črnac–Tusta, ritam sekcija Dr. Fritz (bas gitara) i Ptica (bubnjevi). Veruda je bio sve samo ne klasični rock pjevač, posebno ne punk grupe — 30–godišnjak,
duge kose, u kožnoj jakni, bez ikakva pjevačkog
iskustva.
Ipak himnične pjesme Saleta Verude, natopljene karakterističnim istrijanskim rebelijanstvom,
oporbenjaštvom i s primjetnom dozom sardoničnoga humora, uz prepoznatljive melodije i lako
pamtljive refrene, dobile su pravoga tumača —
Tusta je imao onu osobnu karizmu, scensku prezentnost i nevjerojatnu energiju koja je, uz frenetične riffove Saletove gitare i moćnu ritam sekciju, naprosto mljela sve pred sobom.
Kaseta Legendarni uživo (jezični kalamburi postaju dio njihova imagea), izdana u Kopru, dovodi ih 1987. u Suboticu na tadašnji Omladinski
festival gdje trijumfiraju nadmoćno, mada su im
konkurenciju pravili briljantni sastavi druge generacije novoga vala s ovih prostora.
Slijede koncerti u cijeloj regiji, a Tusta postaje
istinski heroj rock publike na ovim prostorima.
Slijede tri maxi–singla za istu kopersku etiketu,
svaki s briljantnim pjesmama, kasnije sabranima
na njemačkoj LP ploči »Bolivia r’n’r« (incognito
Records; Stuttgart).
U drugoj polovici 80–ih, svuda, u Njemačkoj i
Švicarskoj imaju kult sljedbeništvo, u Hrvatskoj
i u bivšoj državi još više. U Italiji su izazvali čak
i prekid koncerta kada duboko na jugu te zemlje sviraju partizanske pjesme »Bandiera Ros-
sa« i »O’ Bella Ciao«. Paralelno, njihov je utjecaj ogroman, njihovo oporbenjaštvo bilo kakvom
sustavu službenih vrijednosti nailazi na simpatije
svuda, makar pamtimo i predivne ljubavne krokije koje je Sale Veruda, s drugovima iz KUD–a
Idijoti, izvodio s primjetnom nježnošću .
Radoholici, oni i u službenoj diskografiji (dva
LP–a za ljubljanski Helidon početkom 90–ih –
Mi smo ovdje samo zbog para i Glupost je neuništiva — oba brilijantna!) i Tako je govorio ZaraTusta
za vlastitu etiketu Primitivc), surađuju s još jednim osobenjakom pulježanske rock scene, Francijem Blakovićem, a dio su različitih artističkih
performansa.
Nakon još dva CD–a, Megapunk i Singles Collection Vol. 1, na kojima sakupljaju rane radove, opet
surađuju s velikim diskografskim etiketama.
Kod Dancing Beara 1997. izdaju odličan, malo
preproduciran CD Cijena ponosa te na koncu,
Remek djelo, CD izašao za Menart početkom novoga milenija.
Diskografski neaktivni, osim na off projektima,
oni i nadalje frenetično nastupaju. Godine 1994.,
na koncertu u Ljubljani, pridružit će se svojim
idolima iz The Ramonesa, odlaze na veliki festival u Mađarsku, idu i u Srebrenicu, gostuju na
koncertima u Makedoniji, Bosni i Hercegovini
i u Srbiji, nastupaju sa svojim sljedbenicima iz
Hladnoga piva i tako dalje. Sve do trenutka kada
se na svom službenom portalu oglasio Sale Veruda priopćenjem da je Tusta teško bolestan i da
grupa hibernira daljnje aktivnosti.
Do njegova oporavka nada se nije gubila, njihov
legendarni optimizam nije iščeznuo. Dva puta se
sviralo za njega — prvi put nedavno u Beogradu,
odmah nakon smrti i sahrane u njihovoj rockerskoj bazi — u legendarnom puležanskom rock
klubu Uljanik.
Paralelno, u foajeu kina Valli otvorena je izložba
50 godina pulske subkulturne glazbene scene na kojoj je na istaknutom mjestu slika s jednog od koncerata našega Tuste. Svi su mu se došli pokloniti — od gradonačelnika Pule, pa nadalje. Da s
ponosom isprate nekoga tko je kreirao opus koji
se neće tek tako zaboraviti i neće iščeznuti u nekoliko dana.
životnih radosti, ali i priznanja i nagrada. Između
ostalih, godine
1997. primio je
Državnu nagradu tehničke
kulture »Faust
Vrančić« za životno djelo, a priznanje
za inovatorstvo donijelo mu je 2001.
naslov Viteza Kraljevine Belgije. No,
možda su ipak važnija ona neopipljiva priznanja koja ostaju tek u sjećanjima. Naime, još i danas kruže priče o
njegovim sportskim suparništvima
i golmanskim paradama, razmjenama inovatorskih iskustava na najvišoj
svjetskoj razni, suradnjama sa svjetskim glazbenim velikanima.
O, kakav je to bio jam session u B. P.
Clubu na kojemu je Branko Kralj zasvirao uz svojega idola Tootsa Thielemansa, najvećeg svirača usne harmonike u povijesti jazza, i ravnopravno mu parirao. Radost muziciranja,
spontanost, sjajna sola, komunikacija među glazbenicima u interakciji s
publikom, naelektrizirana atmosfe-
DAVOR HRVOJ
uopće tom svojom intelektualnom
imovinom upravljati. Sonar je jedan
od načina na kojima ćemo u budućnosti raditi na afirmaciju novih i mlađih autora, naravno da nećemo zaboraviti na konkretnu podršku i već renomiranim autorima. Jedan od načina
koji su na raspolaganju HDS–u jesu
natječaji. Svakako moramo podržati
članove koji će svoj rad pokušati plasirati u EU: imamo kvalitetnih autora
čiji je talent sigurno zaslužio prelazak
nacionalne i regionalne granice. Mislim da je dužnost HDS–a pomoći im
da se čuju i mnogo šire: njihov eventualni uspjeh bit će uspjeh i Društva,
ali i cjelokupne hrvatske glazbene kulture. Bio bih sretan kad bismo dobili
jednog ili više glazbenih ambasadora
koji bi zvuke našeg podneblja uspjeli
popularizirati u Europi kao što su to
uspjele neke druge zemlje — također
male i izvan engleskog govornog područja — zemlje koje su shvatile da
glazba doista ne poznaje granice, ali
da joj netko ipak treba pomoći podići rampu.«
nos. Znanje, poduzetnost, mudrost,
strpljenje, ljudskost, pristojnost, toplina, entuzijazam, ali i profesionalni odnos prema poslu — odlike su to
kojima se odredio kao osoba koju smo
željeli slijediti. Vjerojatno nije znao da
je bio moj «mentor”, ali ono što sam
naučio od njega i danas je nit vodilja u svemu što radim. Osvijetlio mi
je put, pokazao da se do vrijednih dostignuća može doći bez načela koja
proklamira današnje društvo kojemu
je imperativ uspjeha na prvome mjestu, a u postizanju toga cilja ništa nije
nedozvoljeno.
HRVATSKA GLAZBA U SVIJETU
ako (pr)ocijeniti da je netko velika osoba, velikan jedne ere,
da se svojim odlikama izdiže iznad
prosječnosti, da ima karizmu, da je
rođeni vođa? Može se to zaključiti
iz egzaktnih rezultata, ali ponekad i
prema osjećaju. Tako sam prema osjećaju doživio Branka Kralja puno prije
nego sam doznao o njegovim uspjesima na sportskom, ekonomskom,
inovatorskom i glazbenom području,
uspjesima koji su obilježili društveni,
kulturni i privredni život Zagreba i
Hrvatske kroz veći dio dvadesetoga
stoljeća. Naime, tijekom mnogobrojnih sastanaka Predsjedništva Jazz
kluba Zagreb HDS–a, kojega je bio
dugogodišnji predsjednik, upoznao
sam ga dovoljno da, iako je bio skroman, ponizan i samozatajan, zaključim da se radi o velikanu.
SJEĆANJA
trebno se mijenjati zajedno s njima. U toj prilagodbi novim pravilima igre na glazbenom
tržištu treba igrati aktivno — i znati »dodat’
balun«, kaže ovaj rođeni
Triljanin.
Ulazak u »strukture«
Bogat život prepun radosti i uspjeha
K
U listopadu 2012. zamjenik glavnog tajnika Hrvatskog društva skladatelja postao je Darko Bakić koji je na tu dužnost prešao iz Instituta hrvatske glazbe gdje
je protekle nepune tri godine uspješno obnašao dužnost glavnog tajnika
arijera Darka Bakića, 37–godišnjaka, vezana je za glazbu u svim
njezinim izdanjima: od skladanja i
pisanja tekstova do sviranja i izvođenja skladbi, od iskustva u diskografskoj djelatnosti do rada na produkciji
brojnih marketinških i glazbenih video–spotova te konačno, angažmana
na poziciji izvršnog direktora diskografske Nagrade Porin. Javnosti je pak
poznatiji kao skladatelj, tekstopisac i
frontman grupe Buđenje. Od 2001.,
kada je grupa nastala, u njoj je pjevao
i svirao na sva tri dosad objavljena
CD–a: »Lipo vrime« iz 2002., »Kosti i tilo« iz 2005. te »Nije nesreća«
iz 2008. godine. Kao autor ističe se
melodioznim pop–rock skladbama s
dalmatinskim »štihom« koje lako ulaze u uho radijskim urednicima. Kao
svaki izvođač, pred sobom voli vidjeti
mnogo dobro raspoložene publike, a
kao zamjenik glavnog tajnika Hrvatskog društva skladatelja pred sobom
vidi mnogo zadataka. Hoće li ostati
vremena za glazbu? Bez nje — ne ide,
kaže Darko.
Preminuo Branko Kralj (Zagreb, 1924. — Zagreb, 2012.), najpoznatiji hrvatski svirač usne harmonike i
dugogodišnji predsjednik Jazz Kluba Zagreb Hrvatskog društva skladatelja
Piše: Davor Hrvoj
Razgovarao: Milan Majerović–Stilinović
K
17
BROJ 177/178, VELJAČA 2013.
DARKO BAKIĆ, ZAMJENIK GLAVNOG TAJNIKA HRVATSKOG DRUŠTVA SKLADATELJA
Anastazija Vržina
RAZGOVORI
16
ra koja je tom prigodom vladala u B.
P. Clubu — esencija jazza. Tada, ali
ne samo tada, Branko Kralj doživio je
nešto o čemu mnogi sanjaju, a rijetki
dožive. Bila je to kruna »kraljeve« karijere koji je svoj prvi sastav utemeljio
1938., koji je vodio Kvintet usnih harmonika, a potom i Trio te ponovno
Kvintet usnih harmonika, nastupao
na festivalima jazza, objavio tri ploče
i jedan CD i uživao svirajući s prijateljima, među ostalima, s Miljenkom
Prohaskom, ali i, primjerice, Zagrebačkim solistima.
Nije li to i više nego dovoljno da se s
ponosom sjećamo Branka Kralja, da
prema njemu i njegovu djelu iskažemo poštovanje i zahvalnost što je bio
dio naših života — da slavimo njegov
život?
WELCOME HRVATSKOJ U EUROPSKOJ UNIJI
Renesansna i barokna glazba
Dalmacije u programu Radija
BBC 3
Piše: Ognjen Tvrtković
R
adijski i TV programi velikobritanskih medija nisu tako često predstavljali glazbu
koja dolazi iz Hrvatske. Tek povremeno, pažljiviji slušatelji emisije koja pod nazivom »Kroz noć« ide na trećim programima europskih radijskih postaja, pa tako i na
Trećem programu Hrvatskog radija, imali su prigodu ćuti nešto od glazbe hrvatskih
skladatelja i umjetnika — i to je skoro sve.
Izgleda da će skorašnji ulazak Hrvatske u Europsku uniju promijeniti ponešto nabolje.
Tako su urednici »Early Music Showa«, koji se svake subote i nedjelje emitira na III. programu BBC radija, iskazali želju da jednu od svojih emisija posvete baroknoj i renesansnoj glazbi iz Dalmacije, kao njihov Welcome Hrvatskoj u europskoj skupnosti. Zašto baš
Dalmaciji jasno je — ona je jedna od bitnih turističkih destinacija britanskih turista zadnjih desetljeća. I kad su posegnuli za arhivima pokazao se manjak znanja i nedostatak
već snimljenog materijala. Tada je Catherine Bott, voditeljici subotnjeg izdanja emisije
Dalmatian Music i njezinom producentu (2. veljače 2013.), u pomoć priskočio naš dobri
poznanik dr. sc. Bojan Bujić, dugogodišnji profesor muzikologije u Oxfordu. On im je
posudio partiture nekih od dalmatinskih skladatelja, a sve u želji da njihova djela snimi
nama dobro poznati zbor BBC Singers koga predvodi dirigent Robert Hollingworth.
Treba još reći i ovo: voditeljica emisije i sama je izvanredna pjevačica — uspješno se okušala u raznim žanrovima i stilovima — od stare glazbe, pa do one najeksperimentalnije, s kratkim boravkom u redovima čuvenih Swingle Singersa, sada već nekoliko godina
stacioniranih u Londonu.
Naš uvaženi muzikolog nije samo participirao posudbom partitura, nego je isto tako
dao opsežne komentare o pojedinim autorima, potom vremenu u kojem su skladbe
nastajale i uopće društvenim okolnostima vezanim uz renesansu i barok u Splitu, Šibeniku, na otoku Hvaru (gdje dr. sc. Bujić provodi dio godine i odakle je podrijetlom)
i na koncu, u Dubrovniku. Tako su u jednosatnoj emisiji predstavljena djela nepoznatih autora, potom Ivana Lukačića, Julija Skjavetića, Vinka Jelića i najpoznatijeg
među njima — Luke Sorkočevića (čiji dio obitelji danas živi u Londonu!) te talijanskog skladatelja Tommasa Cecchinija, jednog od umjetnika koji su dolazili raditi u
Dalmaciju, posebno kao crkveni glazbenici. Uz poznati francuski ansambl Dialogos
i muzikologinju Katarinu Livljanić koja ga vodi, slušali smo izvedbe ansambla Renaissance i njihove snimke sa CD–a Yourney to Dalmatia, kao i ansambl Salzburger
Hofmusic pod ravnanjem Wolfganga Brunera. Oni su izveli poznatu Simfoniju br.
1 Dubrovčanina Luke Sorkočevića. Sve ostale skladbe, posebno za ovu prigodu, snimio je mješoviti zbor BBC Singersi, čiji su članovi sopranistica Emma Tring i drugi
solisti, teorbu je svirao Eligio Quinteiro, a orgulje Richard Pearce. Tako smo u vrhunskim izvedbama slušali skladbe Pater noster Julija Skjavetića, Beatus vir i Laudate Dominum Tommasa Cechinija te dva opusa Vinka Jelića, Sancta et immaculata i
Domine, Deus meus.
Treba još naglasiti da su proširene informacije o skladbama, autorima i CD–ima, s
kojih su emitirani snimci, bile dostupne na internet stranicama BBC radija 3 te na
podcastu »Early Music Show« gdje se emisija mogla preslušati cijeli tjedan. Ukratko, više nego uspješno predstavljanje hrvatske stare glazbe iz Dalmacije u elitnom
programu BBC 3. Nadajmo se ne i zadnje! (http://www.bbc.co.uk/programmes/
b01qdy5l)
NATJEČAJ INTERNACIONAL
HDS je projektu Zlatana Stipišića Gibonnija dodijelio financijsku potporu u iznosu od 150.000 kuna iz sredstava ZAMP–a
Piše: Marina Ferić Jančić
utorski album Zlatana Stipišića
Gibonnija, namijenjen međunarodnom tržištu, pobjednik je Natječaja Internacional Hrvatskog društva
skladatelja kojim se podupire aktivnost hrvatskih skladatelja, redovnih
članova Društva, na međunarodnoj
glazbenoj sceni ili tržištu. Jedan od
naših najuspješnijih skladatelja i glazbenika, na novom albumu surađuje s
producentom svjetskog glasa Andyem
Wrightom i s nekim od najpoznatijih
glazbenih svjetskih studija.
Na Natječaj je pristiglo sedam prijava,
a Stručno povjerenstvo u sastavu Zoran Juranić, Ante Pecotić i Alfi Kabiljo zaključilo je da jedino projekt Zlatana Stipišića Gibonnija u potpunosti
udovoljava svim postavljenim natječajnim kriterijima i zahtjevima te da
ranije snimljeni materijal, umjetnički visoko profesionalan, ima najviše
potencijala za predstavljanje hrvatske
glazbe na međunarodnoj sceni. Naime, jedan od uvjeta Natječaja jest podupiranje kvalitetnih projekata koji su
već u realizaciji jer sredstva koja Društvo dodjeljuje, zapravo, čine manji dio
ukupnog projekta, ali značajno mogu
pridonijeti njegovom ostvarenju.
Stoga je Predsjedništvo upravo tom
projektu dodijelilo financijsku potporu u iznosu od 150.000,00 kuna. Gibonnijev album za međunarodno tržište, u koji je sam Gibonni uložio značajna sredstva, u poodmakloj je realizaciji, a dodijeljena potpora čini jednu
petinu projekta zahvaljujući čemu će
se uspješno privesti kraju.
Sretan sam da je Hrvatsko društvo skladatelja raspisalo ovaj Natječaj jer je to
iskorak ka svjetskom eteru čime se mijenja
percepcija o nama i otvaraju vrata za hrvatske skladatelje. Iznimno sam zahvalan i sretan da je moje strukovno društvo
prepoznalo kvalitetu ovog projekta u koji
sam uložio mnogo.
Vjerujem da su ovakvi natječaji postojali ranije da bi mnogi
od nas već bili u eteru mnogih zapadno–
europskih programa.
Dosad se, nažalost,
svaki pokušaj afirmacije svodio na individualnu bitku«,
rekao je Gibonni na
vijest o pobjedi na
Natječaju.
Naime, Hrvatsko
društvo skladatelja prošle je godine
u prosincu pokrenulo Natječaj Internacional koji će
se raspisivati svake
godine s ciljem da
se podrže kvalitetni projekti koji su
već u realizaciji, a
namijenjeni su međunarodnom tržištu, posebno jer zahtijevaju iznimno
skupu produkciju,
a mogu postati dugoročno hrvatski
izvozni proizvod. HDS već godinama
iz sredstava prikupljenih kroz Službu ZAMP također raspisuje i natječaje za potporu nezavisnih projekata i
glazbenog stvaralaštva svih oblika popularne i tradicijske glazbe, kao i natječaj za stipendiranje mladih hrvatskih skladatelja.
S obzirom na zahtjeve šireg međunarodnog tržišta u smislu kvalitete djela i produkcije, a onda i daleko veću
konkurenciju, takvi projekti iznimno
su zahtjevni i stoga ih je uistinu vrlo
teško ostvariti bez dodatne potpore. No, ulazak Hrvatske u EU »gura«
nas i na veće tržište na kojem je važ-
Z
no biti i opstati. Mnoge europske zemlje (Velika Britanija, Francuska, Italija, nordijske zemlje i druge) prepoznale su svoje glazbene repertoare kao
nacionalno bogatstvo, kao dio kulturnog identiteta, ali i potencijalno dobar
izvozni proizvod.
U tom smislu takve države svojim nacionalnim propisima podupiru vlastito nacionalno glazbeno stvaralaštvo
i njegovo korištenje. Hrvatsko društvo skladatelja i Služba ZAMP, koja
je jedna od razvijenijih u Europi, prepoznali su trenutak ulaska naše zemlje
u Uniju kao ključni jer se hrvatskoj
glazbi otvara veća mogućnost ulaska
na veće tržište, ali uz to — kao i svim
ostalim malim nacionalnim repertoarima — s druge strane prijeti opasnost
od velikih svjetskih repertoara.
Zato je matično društvo pokrenulo godišnji Natječaj s ciljem da se hrvatske autore dugoročno motivira i
podrži u njihovim projektima koji su
usmjereni širem međunarodnom tržištu. Gibonni je u ovaj projekt do sada
uistinu uložio mnogo rada, entuzijazma i vlastitih sredstava koja višestruko
premašuju sredstva dodijeljena na Natječaju. U taj njegov projekt i mi vjerujemo i želimo mu puno uspjeha!
Nadamo se da će naš primjer potpore hrvatskim glazbenicima u njihovim međunarodnim projektima, pra-
titi i ostali u zemlji, kao i državne institucije. Država bi uistinu nekim pozitivnim mjerama usmjerenima na
takve kvalitetne projekte mogla značajno pridonijeti ulasku hrvatske glazbe i naših glazbenika na europsko tržište (čime se nesumnjivo promovira i
zemlja), ali i očuvanju hrvatske glazbene baštine kao dijela nacionalnog
identiteta.
Primjer iz regije u kojoj je upravo hrvatska glazba najzastupljenija, pokazuje da već sad imamo dobar regionalni izvozni proizvod, a naša je želja
da se taj regionalni primjer proširi i na
Europu. Kvalitetnih glazbenika i autora svakako imamo!
NASTUPOM U VELIKOJ DVORANI VATROSLAVA LISINSKOG, 11. PROSINCA JAZZ ORKESTAR HRT–A OBILJEŽIO 65 GODINA DJELOVANJA
Ovacije za uvjerljiv slavljenički koncert
Piše: Davor Hrvoj
N
izom koncerata tijekom ove sezone, Jazz
orkestar HRT–a obilježava 65. godišnjicu
kontinuirana djelovanja. Nekad Plesni orkestar
Radio Zagreba te Big band HRT–a, a današnji
Sudionici slavljeničkog koncerta u Dvorani Lisinski
Rezultati Natječaja za potporu
projekata zabavne glazbe
u 2013. godini iz sredstava
naknade za prazne medije
a Natječaj, otvoren od 29. listopada do 26. studenoga 2012., u
ovoj je godini izdvojeno ukupno 450.000 kuna. U propisanom
roku zaprimljen je 91 prijedlog koji je, uz podršku stručne službe
Hrvatskog društva skladatelja, razmatralo Povjerenstvo u sastavu
Ante Pecotić (predsjednik), Rajko Suhodolčan i Hrvoje Horvat.
Povjerenstvo je za stimulacije u 2013. izdvojilo 39 programa:
Jazz orkestar HRT–a, dao je velik doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu. Tijekom šest i
pol desetljeća vodili su ga ugledni hrvatski glazbenici: Zlatko Černjul, Miroslav Killer, Milivoj
Körbler, Nikica Kalogjera, Miljenko Prohaska,
Ladislav Fidri i Silvije Glojnarić, a od 2009.,
Saša Nestorović. Svi su oni, ali i brojni drugi
hrvatski glazbenici pisali skladbe i aranžmane
ili obrade naše tradicijske glazbe za orkestar, promovirajući hrvatsku glazbu
diljem svijeta. Brojni su albumi na kojima je dokumentiran upravo taj segment
njegova djelovanja. Primjerice, na novi
album, U sredi našeg sela, uvrštene su
izvedbe hrvatskih tradicijskih napjeva
u aranžmanima hrvatskih autora. Hvale
je vrijedan projekt Nove skladbe hrvatskih
jazz autora za koji već nekoliko sezona
Orkestar raspisuje natječaj za nova orkestralna jazz djela koja, na jednom koncertu godišnje, izvodi u svojemu ciklusu
u Studiju Zvonimir Bajsić na HRT–u.
Upravo zahvaljujući toj inicijativi u nekoliko se posljednjih godina proširio
broj autora, posebice mladih koji, uz već
afirmirane, donose nove zamisli u stilski
raznolikim djelima orkestralnoga jazza.
Sljedeći koncert s novim skladbama hrvatskih autora, Jazz orkestar HRT–a pod
ravnanjem Saše Nestorovića održat će
20. ožujka 2013. godine u Studiju Zvonimir Bajsić.
DAVOR HRVOJ
OBLJETNICE
natječaji
Gibonni snima album na engleskom
A
Središnji događaj obilježavanja 65 godina neprekinutog djelovanja Orkestra bio
je koncert na kojem je, uz Zbor HRT–a
19
BROJ 177/178, VELJAČA 2013.
i goste, pod ravnanjem stalnoga dirigenta Saše
Nestorovića, 11. prosinca 2012. nastupio u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Tom prigodom Orkestar i njegov dirigent pokazali su da
primjereno mogu tumačiti najveća djela svjetske jazz literature. Naime, na programu je bio
izbor iz sakralnih djela velikana jazza Dukea
Ellingtona.
Zahtjevan, ali zahvalan program spomenuti su
protagonisti izveli srčano, s velikim zanosom,
upravo onako kako to zaslužuju Ellingtonove
skladbe posvećene Bogu, ali i borbi za temeljna
ljudska prava, ravnopravnost među rasama. Članovi Jazz orkestra i Zbora HRT–a s velikim su
entuzijazmom i razumijevanjem pristupili glazbi
sazdanoj od mnogobrojnih stilova, među ostalima bluesa, gospela, jazza i klasike. Doprinos
uvjerljivosti izvedbe tog monumentalnog glazbenog djela dali su i solisti: pjevači Martina Gojčeta
Silić, Ivana Garaj Korpar, Lela Kaplowitz, Želimir Panić, Miroslav Živković, Vjekoslav Hudeček i Mladen Klepo, narator Ranko Belić, step
plesač Bojan Valentić te instrumentalni solisti,
Julije Njikoš, Davor Križić, Željko Kovačević,
Antonio Geček, Mario Bočić, Arsen Ereš, Damir Horvat i Miro Kadoić. Za predane izvedbe nagrađeni su ovacijama publike koja je prepoznala Ellingtonovu maštovitost, ali i kvalitetu svih sudionika toga veličanstvenog koncerta.
Katedra čakavskog sabora, Čavle; Festival grobnička skala
— 10.000 kn
Cromidi, Dalibor Pirc, Sisak; Proizvodnja i distribucija MIDI
datoteka — 5.000 kn
Hrvatski tamburaški savez, Osijek; Festival hrvatske tamburaške
glazbe — 15.000 kn
Udruga Kanat, Kastav; Festival čakavske šansone Čansonfest
— 10.000 kn
Hrvatski sabor kulture, Zagreb; 46. susret hrvatskih pjevačkih
zborova, Novigrad — 14.000 kn
Hrvatski sabor kulture, Zagreb; 27. susret hrvatskih puhačkih
orkestara, Novi Vinodolski — 14.000 kn
Hrvatski sabor kulture, Zagreb; 10. susret hrvatskih malih vokalnih
sastava — 5.000 kn
Hrvatski sabor kulture, Zagreb; 20. susret tamburaških orkestara,
Dugo Selo — 5.000 kn
Umjetnička organizacija Festival šansone Chansonfest, Zagreb;
Chansonfest — 15.000 kn
Melody, Kastav; Festival MIK, Melodije Istre i Kvarnera
— 20.000 kn
Skalinada, Split; Runjićeve večeri, Split — 7.000 kn
Spona, Zagreb; Velika rock eksplozija — 25.000 kn
Autor d.o.o. Zagreb; CMC festival Vodice — 10.000 kn
Udruga Mraz, Zabok; HGF Zabok — 25.000 kn
Hrvatske blues snage, Zagreb; 5th Croatian blues Challenge, Pula —
13.000 kn
Glazbeni festival Pitomača; Pjesme Podravine i Podravlja, Pitomača
— 15.000 kn
Udruga za razvoj kulture ETNO, Čakovec; DemoFest Čakovec —
10.000 kn
Studentski centar Zagreb; Muzički salon SC — 10.000 kn
Trade off d.o.o. Čakovec; Međimurski festival zabavne glazbe —
10.000 kn
Udruga Bubamara, Vinkovci; Rock Marinfest (humanitarni festival)
— 15.000 kn
Društvo za kajkavsko kulturno stvaralaštvo, Krapina; Festival
kajkavskih popevki Krapina — 15.000 kn
Udruženje za razvoj kulture URK, Zagreb; Projekt Začarana
Močvara u klubu Močvara — 15.000 kn
Renato Metessi, Zagreb; Prečko fest — 8.000 kn
Art scena, Zaprešić; 6. demo festival — 5.000 kn
Kulturna udruga mladih Centar Scena, Varaždin; Koncerti i turneja
grupe Cold Snap — 8.000 kn
Udruga K.L.U.B., Orahovica; Festival Ferragosto Jam 6 — 10.000 kn
Sidra Music, Split; Lastovo otok glazbe (2 projekta) — 10.000 kn
Glazbeni festival Šokačke pisme, Županja; 8. festival šokačke pisme
— 7.000 kn
Udruga Vibra, Zagreb; MIMO — Medijski inventar muzičkih
originala — 10.000 kn
Udruga Klub muzika, Zagreb; Akustika — Večeri akustičnih nastupa
— 12.000 kn
Udruga Glazbeni program Osječka škola, Osijek; Edukativni projekt
»Neću drogu« — 7.000 kn
Zrinko Tutić i Rajko Dujmić, Zagreb; Projekt »Muzika zabavna« —
20.000 kn
Neno Ninčević, Split; Neno Ninčević: »Stvari lagane« — 10.000 kn
Hard Place d.o.o., Zagreb; HR demo klub — 20.000 kn
Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz, Pula; Glazbeno–plesni projekt It’s not
us, it’s only glass — 10.000 kn
Želimir Škarpona, Split; Festival Melodije hrvatskog juga, Opuzen —
7.000 kn
Udruga Kupa — rijeka života, Pokupsko; Festival Pokuplje u pjesmi
— KupaFest — 5.000 kn
Piano d.o.o., Zagreb; Kreativni glazbeni kolektiv, koncerti u klubu Sax
— 10.000 kn
Udruga HUK, Knin; 5. glazbeni festival Gerilla Rock and Roll
– 8.000 kn
Sredstva za programe navedene pod brojevima 1., 4., 16., 19., i 22.
namijenjena su isključivo za novčane nagrade autorima. Programi
pod brojem 3., 10. i 20., uz sredstva za nagrade autorima, uključuju i
potporu za organizaciju festivala.
natječaji
BROJ 177/178, VELJAČA 2013.
IVANA VUČIĆ
HRVATSKA GLAZBA U SVIJETU
18
Rezultati Natječaja za potporu
tradicijske glazbe u 2013.
godini
H
rvatsko društvo skladatelja provelo je četvrti Natječaj za stimulaciju
glazbenih manifestacija i glazbenog stvaralaštva s područja tradicijske
glazbe koji se financira iz sredstava naknade za izvedbe narodnih
umjetničkih tvorevina u izvornom obliku, a koje je Služba ZAMP–a
prikupila tijekom 2011. godine, sukladno članku 8. stavku 3 Zakona o
autorskim i srodnim pravima.
Ukupna sredstva iznosila su 306.772,20 kuna.
Na Natječaj u 2013. godini u propisanom roku pristigao je ukupno 81
prijedlog. Zbog neriješenih dugovanja prema ZAMP–u iz prethodnih
godina, jedan je bio diskvalificiran. Uz podršku stručne službe
HDS–a, prijedloge je razmatralo Povjerenstvo u sastavu Jelena Vuković
(predsjednica), dr. sc. Grozdana Marošević i Mario Vestić te donijelo
pozitivno mišljenje za 34 programa koje je Predsjedništvo HDS–a u
cijelosti prihvatilo:
Udruga Histriart, Pula; Zarozgajmo
na Ćićariji — VI. smotra
hrvatske tradicijske vokalne
baštine — 9.000 kn
Udruga Histriart, Pula; Maša po
starinski, Sveti Petar u Šumi —
6. smotra starocrkvenog pučkog
pjevanja — 9.000 kn
Gacko pučko otvoreno učilište
Otočac; 15. smotra folklora u
Otočcu — 13.000 kn
HGU Rijeka; Škole svirke sopela i
kanta otoka Krka — 5.000 kn
HGU Rijeka; 21. bašćinski glasi,
tradicionalni susret klapa —
10.000 kn
Hrvatsko muzikološko društvo,
Zagreb; »Franjo Ksaver Kuhač
— glazbena historiografija i
identitet« — 8.500 kn
Studentska klapa »Kaše«,
Dubrovnik; Nosač zvuka
»Tragom Republike«, zapis
glazbene povijesti dubrovačkog
kraja — 5.000 kn
Zajednica kulturno–umjetničkih
društava Vukovarsko–srijemske
županije, Vinkovci; Folklorna
manifestacija »Vinkovačke jeseni«
— 15.000 kn
Centar za tradicijska glazbala
Hrvatske, Zagreb; 7. hrvatski
gajdaški festival — 9.000 kn
KUD »Mičevec«, Velika Gorica;
Festival dječjeg folklora »Mi smo
djeca vesela« — 4.000kn
Institut za etnologiju i folkloristiku,
Zagreb; Hrvatska kajkavska
glazbena baština — zbornik
radova — 8.500 kn
Folklorni ansambl Broda, Slavonski
Brod; Smotra izvornog folklora
»Brodsko kolo« — 15.000 kn
Folklorni ansambl Broda, Slavonski
Brod; Četiri smotre (Hrvatska
smotra svirača na tamburi
samici, Županijska smotra
pučkog crkvenog pjevanja,
Regionalna smotra folklornog
pjevanja Slavonije, Baranje i
Srijema, Županijska smotra
dječjih folklornih skupina —
Stari Slatnik, Donji Andrijevci,
Slavonski Brod) — 16.000 kn
Zajednica hrvatskih kulturno–
umjetničkih udruga
Međimurske županije,
Čakovec; Tri predsmotre
međimurske popevke, Mursko
Središće — 7.000 kn
Zajednica hrvatskih kulturno–
umjetničkih udruga
Međimurske županije,
Čakovec; 6. dječja smotra
međimurske popevke, Sv. Martin
na Muri — 4.000 kn
Zajednica hrvatskih kulturno–
umjetničkih udruga
Međimurske županije,
Čakovec; 9. smotra pesmarica
naših mamica, osoba treće životne
dobi Ivanovec — 4.000 kn
Kulturno–umjetnička udruga
»Seljačka sloga« Nedelišće;
Smotra međimurske popevke —
10.000 kn
KUD »Kupljenovo«, Kupljenovo;
Nosač zvuka »Stare cirkvene
popievke pušćajnske fare Sv.
Jurja« — 5.000 kn
Ogranak »Seljačke sloge« Buševec,
Buševec; Međunarodni festival
tradicijskih glazbala — 9.000 kn
KUD »Sloga«, Miklouš; Snimanje
nosača zvuka s pučkim napjevima
Miklouša — 5.000 kn
Savez udruga Hrvatski sabor
kulture, Zagreb; 20. susret
hrvatskih folklornih ansambala,
Čakovec — 15.000 kn
Hrvatska kulturna udruga
«Pjevana Baština«, Zagreb;
Multimedijska izdanja pučkog
crkvenog pjevanja Zadarske
nadbiskupije — 10.770 kn
Udruga »Koraci baštine«, Zagreb;
Multimedijsko izdanje crkvenih
pučkih pjesama iz Baranje —
10.000 kn
Koncertna direkcija Zagreb; 47.
međunarodna smotra folklora
Zagreb — 30.000 kn
Pasionska baština, Zagreb; Sedam
koncerata u okviru festivala
Pasionska baština — 20.000 kn
KUD »Kaštelir–Labinci«, Kaštelir;
Međunarodni festival »Okarina
fest« — 5.000 kn
Tradicijski kulturni centar Bjelovar;
Festival tradicijske glazbe
Bilogore i Hrvatske — 4.000 kn
Ethno za plesno–glazbenu poduku,
Zagreb; Smotra plesova »Drmeš
— da« — 4.000 kn
Ethno za plesno–glazbenu poduku,
Zagreb; VI. festivalčić dječjeg
folklornog stvaralaštva »Naše kolo
veliko« — 4.000 kn
KUD »Čiče«, Novo Čiče; Smotra
folklora i tradicijskih glazbala
»Ivanje u Novom Čiču« — 4.000
kn
Pučko otvoreno učilište »Augustin
Vivoda«, Buzet; »KIK Fest
2013«, festival klapa Istre i
Kvarnera — 10.000 kn
KUD »Seljačka sloga«, Baranjsko
Petrovo Selo; Nosač zvuka
»Marijo, o mili glas« —
marijanski pučki napjevi iz
Baranje — 5.000 kn
Scardona d.o.o., Zagreb; Nosač
zvuka klape Vokalisti Salone
»Testamentum« — 10.000 kn
SBS Music, Krapina; Nosač zvuka
tradicionalnog glazbenog
stvaralaštva kajkavske regije —
5.000 kn
Hrvatsko društvo skladatelja
zahvaljuje svima koji su uputili
prijedloge na Natječaj i čestita
dobitnicima s kojima će biti
potpisani odgovarajući ugovori.
Ovime potičemo ovogodišnje
natjecatelje, ali i ostale koji se bave
tradicijskom glazbom da se jave na
Natječaj za 2014., o čemu će javnost
biti pravovremeno obaviještena.
Temeljem članka 10. Statuta Hrvatskog
društva skladatelja, na sjednici
održanoj dana 29. siječnja 2013.
Predsjedništvo je donijelo sljedeći
PRAVILNIK
o uvjetima i postupku za primitak u članstvo Hrvatskog društva skladatelja
1. Primitak u redovno članstvo Hrvatskog društva skladatelja
Članak 1.
Redovnim članom Hrvatskog društva skladatelja (u daljnjem tekstu HDS) može postati skladatelj, muzikolog i glazbeni pisac koji
se u trenutku podnošenja molbe aktivno bavi
skladanjem, odnosno muzikološkim i glazbeno–publicističkim radom čime pridonosi
ostvarivanju načela i ciljeva iz članka 8. Statuta HDS–a.
Članak 2.
Smatra se da skladatelj, muzikolog i glazbeni
pisac udovoljavaju uvjetima iz članka 1. ovoga
Pravilnika ako njegovi radovi imaju potrebnu
stručnu razinu i ako ukazuju na kontinuitet
djelovanja.
Članak 3.
Primitak u članstvo obavlja se temeljem molbe/zahtjeva za primitak u članstvo. Uz molbu
se prilažu: životopis koji sadrži podatke važne
za ocjenu umjetničkog, znanstvenog ili stručnoga rada podnositelja molbe te popis radova
Uz molbu je potrebno priložiti:
skladatelji ozbiljne glazbe: najmanje pet partitura u ukupnom trajanju od cca 50 minuta
i podatke o izvedbama. Jedna od priloženih
partitura treba biti pisana za orkestar.
skladatelji zabavne i popularne glazbe: najmanje 30 skladbi u ukupnom trajanju od najmanje 90 minuta, koje su se u duljem vremenskom razdoblju potvrdile u javnosti — prema
podacima ZAMP–a o izvođenosti. Molbi
za primitak u članstvo prilažu se nosači zvuka i drugi dokazi o kontinuiranom bavljenju
glazbom.
muzikolozi i glazbeni pisci: 4 opsežnija znanstvena rada ili 10 stručnih muzikoloških/esejističkih radova ili kontinuiran publicistički
rad u trajanju od pet godina u recentnim i referencijalnim medijima, što je potrebno potkrijepiti s barem 20 opsežnijih publicističkih
radova
skladatelji ostalih žanrova: (filmska glazba,
jazz, elektronička glazba, duhovna glazba i
slično): detaljnu dokumentaciju o svom radu
(notni zapisi, nosači zvuka i slike, te druga
dokumentacija primjerena žanru kojim se
skladatelj bavi) iz koje je vidljiv opseg i kvaliteta skladateljeva umjetničkog stvaralaštva
Prilikom ocjene prijave, Predsjedništvo i Komisija ne vode se samo činjenicom formalnog
ispunjavanja uvjeta iz stavka 2. ovog članka,
već cijene umjetničke i stručne/znanstvene
aspekte rada kandidata.
Članak 4.
Odluku o primitku u članstvo donosi Predsjedništvo temeljem dokumentiranog pisanog zahtjeva/molbe kandidata i obrazloženog
prijedloga Komisije za primitak u članstvo.
2. Komisija za primitak u članstvo
Članak 5.
Komisiju za primitak u članstvo imenuje
Predsjedništvo.
Komisija ima tri člana, po jednog iz redova
ozbiljne, jednog iz redova popularne, zabavne, jazz i filmske glazbe te jednog iz redova
muzikologa i glazbenih pisaca.
Komisija iz svojih redova bira predsjednika Komisije. Predsjednik Komisije rukovodi
njenim radom, izrađuje pisana mišljenja koja
Komisija podnosi Predsjedništvu te obavlja
druge poslove koje mu povjeri Komisija ili
Predsjedništvo u vezi s postupkom primitka
u članstvo.
3. Ostale odredbe
Članak 6.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu 8 dana od
dana stavljanja na uvid članovima u prostorijama HDS, što će potvrditi glavni tajnik
HDS.
Predsjednik HDS–a
Zoran Juranić
BROJ 177/178, VELJAČA 2013.
Dan kada se u Hrvatskoj rock upisao u
diskografsku knjigu rođenih
CD izlog Bojana Mušćeta
CD IZLOG
50 GODINA OD PRVE PLOČE ROCKA KOD NAS
21
BROJ 177/178, VELJAČA 2013.
CD IZLOG
ROĐENDANI
20
Piše: Siniša Škarica
U medijima je vrlo stidljivo popraćen dan kada se u pločama siromašnim trgovinama bivše države pojavila prva autentična rock ploča jednog autentično
domaćeg izvođača
ana 6. prosinca kada se zajedno s djecom
veselimo Svetom Nikoli, njihovu patronu,
točno prije 50 godina sada već davne 1962., kao
da je nestrpljivoj mladosti upravo taj bjelobradi
svetac podario prvu ploču rock ‘n’ rolla na ovim
prostorima. Nije se čekao tada podobni Djeda
Mraz (mogli bismo insinuirati), nego nekako
potajice, pod etiketom u svijetu zahvaćenom plesnom pošasti zvanom twist, subverzivne snage
Zapada odabrale su baš dan tog maloazijskog
biskupa i osmoricu tinejdžera nazvanih Bijele
strijele kao glasnike nove revolucije u popularnoj
glazbi; revolucije još uvijek nepriznate, pogotovu
VIJESTI
u krajevima za koje se podrazumijevalo da su zastrte takozvanom Željeznom zavjesom. Šalu na
stranu, ali da je u tom činu bilo subverzivnosti
— bilo je! Kao što je na nekakav glupav način
ima i danas kada, dakle 50 godina poslije, u državi koja, ako i nije još u tvorevini što je zovemo
Europskom zajednicom, iza Željezne zavjese
zasigurno već davno nije (ako je ikad i bila!). Naime, kako objasniti da nijedan od medija, nijedna od glazbenih institucija, nitko od hrvatskih
novinarskih rock–korifeja nisu zabilježili dan
kada se — kako naslov ovog hommagea kaže —
u Hrvatskoj rock upisao u diskografsku knjigu
rođenih i to ni više ni manje nego prije 50 godina! Jer, toga nadnevka, 6. prosinca 1962., prva
autentična rock ploča jednog domaćeg autentičnog rock ‘n’ roll izvođača našla se u pločama ne
baš bogatim dućanima bivše države. Jugoton je
objavio na naslovnici omota, rekli bismo, marketinšku navlakušu: »Twist — izvodi ansambl
Bijele strijele«. »Twist« je bio čudotvorna riječ u
izravnoj vezi s pulsom života na Zapadu, koja je
sama po sebi prodavala ploče tih godina i bila je
istaknuta triput većim slovima i od naziva samog
MLADI SKLADATELJI
Španjolska
nagrada Bruni
Vlaheku
M
ladi hrvatski pijanist i skladatelj
Bruno Vlahek dobitnik je prve nagrade na 33. međunarodnom skladateljskom natjecanju »Cristóbal Halffter« za
djela pisana za orgulje (Španjolska). Ocjenjivački sud kojim je predsjedao ugledni
španjolski skladatelj i dirigent Cristóbal
Halffter, nagradu je jednoglasno dodijelio njegovoj Koralnoj fantaziji za orgulje
Pripravite put Gospodinu. Kao dio nagrade, skladateljevo djelo bit će praizvedeno
u rujnu ove godine u španjolskom gradu
Leónu. (www.estudiosbercianos.blogspot.
com; www. brunovlahek.com)
sastava (kao što je bio slučaj uostalom i s drugim
izvođačima koji su se u to vrijeme, između 1962.
i 1964., natjecali tko će snimiti više twist standarda). S manekenkom, poput Barbike, u pozi
s neke zamišljene modne revije (također korištene na nizu Jugotonovih »twist ploča«), ništa nije
najavljivalo sirovi rock ‘n’ roll zvuk. Na poleđini su pobrojane četiri snimke, njihovi naslovi i
autori. Bile su to aktualne američke (i svjetske)
rock ‘n’ roll uspješnice: »Runaround Sue« (»Svi
trče oko Sue«) i »Wanderer« — što ih je u originalu snimio jedan od svetaca rocka uveden u
njegovo clevelandsko svetište Rock ‘n’ Roll Hall
of Fame davne 1989., Italo–Amerikanac Dion
DiMucci — srceparajuća »Sealed With A Kiss«
(kao »Rastanak«), američkog teen–idola Briana
Hylanda te »Strijele«, vlastiti instrumental tih iz
kratkih hlača tek izišlih zagrebačkih dječaka, Bijelih strijela (članovi benda bili su redom između
17 i 19 godina starosti).
Vrhunska zabavljačka vokalna grupa
Nema nikakve sumnje, prvoklasan komad vinila
punokrvnog rock ‘n’ rolla bliskog estetici garažnog rocka što se upravo tih godina javlja kao posljedica masovne fascinacije mladih električnom
gitarom, konačnim simbolom tek porađane tinejdžerske kulture. Jer, kao što je Elvis sa svojim Sun snimkama sintetizirao zvuk i sliku mladenačkog idola kao neodoljiva prvaka ne samo
novog zvuka nego i novog svjetonazora mladih
(premda su prije njega top ljestvice osvojili recimo Bill Haley s »Rock Around The Clock« ili
Crew Cuts sa »Sh–boom«), tako je na neki način za nas značila pojava Bijelih strijela i njihove
prve ploče, samo koji mjesec kasnije potvrđenih
i zvaničnim uspjesima na izazovnoj sceni zagrebačkog zabavnomuzičkog festivala. Naime, popularni vokalni kvartet 4 M čak četiri godine ranije snimit će na tvrdoj 78–ici aktualni rock ‘n’
roll hit »Green Door« (kao »Crna vrata«), odnosno početkom 1959. EP i dva singla s recentnim uspješnicama doo wopa i teen–idol rocka dobro znanih Plattersa, Paula Anke i Louisa Prime (»The Great Pretender«, »Diana«, »You Are
My Destiny« i »Bona sera«, sve na engleskom!).
Ipak, bilo bi preuzetno zaključiti kako je iz tih
dragocjenih šelaka i vinila niknula rock ‘n’ roll
diskografija. I sami će priznati: mi nismo roke-
ri, naprosto želimo biti vrhunska zabavljačka vokalna grupa. Ni usamljena izvedba mladog gitarista Emira Altića (na Jugotonovom miješanom
EP–u) zadojenog polivalentnim zabavljačem
Tommyjem Steeleom (prvim engleskim pokušajem da se odgovori na pojavu Elvisa, a propos,
u čijem su TV–showu nastupali i 4 M!), nije to
mogla biti. Prepjev čuvenog domaćeg animatora zabavne glazbe Maria Kinela sanremskog hita
još jednog Elvisova imitatora Adriana Celentana
— »24 mile baci« u »Bezbroj poljubaca« — unatoč novinskim uskličnicima o prvom jugoslavenskom rock–urlatoru, u pratnji Ljubljanskog jazz
ansambla bio je tek zanimljiv egzemplar hvatanja
ritma sa svjetskom pop scenom.
Ne, toga trenutka u veljači 1961. tek se organiziraju embrionalni domaći rokeri (električari ili
VIS–ovi, kako vam drago!), spremni da se još tijekom godine predstave novim zvukom što su ga
mladi željno čekali: Sjene, Bezimeni, Bijele strijele... Da, tada, u ljeto i jesen 1961., premijerni
zagrebački sastavi — odmah prilično podrugljivo nazvani električarima — označit će početak
VIJESTI
D
nove ere u popularnoj glazbi kod nas. Ali, treba će puna godina dana da njihovi pokušaji budu
urezani u komad crne plastike i tako od 6. prosinca te 1962. postanu svojinom mladih gdjegod
se slušao radio ili svirale ploče!
No, čini se da ni 50 godina nije bilo dovoljno da
se to ureže u memoriju važnih ljudi hrvatske pop
glazbe, kojima bi uostalom svijest o tomu trebala biti upisana u abecedarij njihova zanimanja, pa
ne čudi što 50 godina nije bilo dovoljno da nova
mladost (za)pamti pionire glazbe koju nazivaju
svojom.
Da, moram se samo zamalo ispraviti s dvije
iznimke: nepotpisana vijest o 50 godina od prve
rock ploče kod nas objavljena je na posljednjoj
stranici novog dnevnika 21. stoljeće u broju od 7.
studenoga. Dakle, dan poslije, doduše stidljivo,
ali ipak. Kladim se, bila je to reakcija na dan ranije intenzivnu FB diskusiju na tu temu koju je
potaknuo jedan od doajena našeg rock novinstva
i diskografije Veljko Despot. Kako je i sam prokomentirao: barem nešto!
A Delo de facto, kvartalna revija slovenskog časopisa Delo, objavila je iz pera zagrebačkog dopisnika Dejana Vodovnika, kao jednu od udarnih tema svog predblagdanskog izdanja osvrt na
rađanje rock ‘n’ rolla na nekad zajedničkom prostoru pod naslovom »Brezčasnost enostavnih not
— Pol stoletja od prve beat plošče v malem Liverpoolu«, aludirajući na naziv kojim se Zagreb
kao rokerski centar častio sredinom 60–ih prošloga stoljeća. Susjedi su, kako to često biva, očito
temeljitiji i s boljom memorijom. Hvala im!
Izabrani voditelji
akcija i manifestacija
Hrvatskog društva
skladatelja
Predsjedništvo Hrvatskog društva
skladatelja donijelo je odluku o izboru
voditelja akcija i manifestacija, sukladno
Natječaju koji je raspisan 25. listopada
2012. godine.
Za glavnu urednicu notne edicije Ars Croatica izabrana je Sanja Stojanović Stipanov, za voditelja jazz
projekata Davor Hrvoj, za voditelje Glazbene tribine Opatija imenovani su Silvio Foretić i Vanja Lisjak, a za Muzički biennale Zagreb Krešimir Seletković i Frano Đurović. Ante Pecotić novi je voditelj
Zagrebfesta.
Čestitamo izabranim kolegama kojima želimo dobar
i uspješan rad u vođenju glazbenih projekata HDS–a.
E.N.I. & Vava
Tony Cetinski
OPET SI POBIJEDILA
(Aquarius)
N
akon kolekcije The Best of realizirane za Hit
Records po načelu: red studijskih verzija,
red live uspješnica za čije originalne verzije prava
imaju druge diskografske kuću (a Cetinski ih
je promijenio sedam), Tony Cetinski ostvario
je dvanaesti album. Provjerena formula koju
koristi u posljednjem desetljeću, temelji se na
dokazanim glasovnim adutima, na što se uspješno nadograđuju pop–strukture. Iz albuma će
se iscijediti nekoliko hitova koji će biti sastavni
dio njegove repertoara uživo, što osobito vrijedi za uspješnice poput naslovne pjesme. Ostale
predstavljaju rezultat uigranog mehanizma koji
se odnosi na Miru Buljana kao glavnog autora,
dok su se aranžmanima i produkcijom pozabavili Igor Ivanović, Nikša Bratoš, Silvio Pasarić
i drugi, a takav koloplet suradnika teško može
napraviti promašaj. Opet si pobijedila pokazuje
da status koji Cetinski uživa kod publike nije
slučajan i nije nastao na temelju prolaznih hitova. Premda se ni ovaj album neće istaknuti u
njegovoj diskografiji, vrhunska pop–konfekcija
ionako je kreirana u službi njegova glasa, a ne
obratno. Drugim riječima, da se na album stavi oznaka The Best of (uz još nekoliko starijih
live zapisa), diskografska kuća ne bi pogriješila.
Jednostavno, Tony Cetinski zvuči izvrsno kao i
uvijek, a u njegovom slučaju hitovi su manje bitna kategorija, njegov glas i dalje ostaje na tronu
hrvatske estrade.
OUIJA
(Dallas)
O
dluka ženskog kvarteta E.N.I. i renomiranoga riječkoga glazbenika i producenta
Vlade Simcicha Vave da zajednički potpišu
mini album, prilično je neuobičajena. Jer, ponajbolje skladbe djevojaka iz E.N.I. (Polaroid,
Crna kutija, Oči su ti ocean…) napisao je upravo
Vava — na ovom ostvarenju čujemo tek jedan
njegov instrumental, a ostalo je čvrsto zaokružena power pop cjelina. Štoviše, Ouija sadrži dva
poznata hita iz Vavine majstorske radionice —
prije navedenu uspješnicu Oči su ti ocean i Lijepa
kao Sahara u unplugged aranžmanu. Takav spoj
možemo usporediti s Bambi Molestersima koji
su, spojivši se s Chrisom Eckmanom iz Walkaboutsa, dobili novu vrijednost — postavu The
Strange. Ovdje nije trebalo nadodavati novo
ime, mini album otkriva ono najbolje od djevojaka iz grupe E.N.I. i ono najkomercijalnije od
Vave. Razmjerno hermetični stil toga izvanserijskog autora na njegova tri solistička instrumentalna albuma, u potpunoj je opreci s iznimno
melodioznim hitovima kreiranima za E.N.I., a
mini album ipak ne funkcionira kao puki spoj ta
dva elementa. Gostujući glazbenici i producenti,
od Elvisa Stanića do Davora Tolje daju projektu
dodatnu zvučnu dimenziju, što rezultira jednim
od najboljih ovogodišnjih tuzemnih ostvarenja.
Zapravo, ako ćemo pravo, kad bismo spojili mini
album Kundera Urbana i njegove četvorke te
Ouija Vave i njegove, očito privlačnije četvorke,
onda bi taj album kreativnog dvojca negdašnjeg
Laufera najvjerojatnije bio najbolji ovogodišnji
glazbeni uradak na ovim prostorima.
Miroslav Evačić
N.E.W.S. BLUES
(Croatia Records)
I
zvrsni podravski kantautor Miroslav Evačić
i na petom albumu otkriva sve svoje iznimne kvalitete koje njegov etno izraz uzdiže na
svjetsku ravan. Sjajni instrumentali inspirirani
podravskim narodnim motivima (ili izravno
preuzeti), uz blueserski pristup u pojedinim
skladbama, kao i gostujući vokalni doprinos,
oblikuju u svojoj jednostavnosti snažan utisak.
Zanimljiva je uvodna skladba Grabo kopam u
kojoj glavnu vokalnu ulogu ima Ivo Kovač Kaj,
a koja bi se komotno mogla naći i na repertoaru Toma Waitsa, kao i Prekodrafski blues koji bi
Džoni Štulić mogao odmah uvrstiti u repertoar
neke zamišljene obnovljene Azre. Osim sedam
temeljnih pjesma, album sadrži tri objedinjene
imenom Basement Session, a odlikuje ih sjajna
međuigra blueserskih zahvata i tipičnoga podravskoga etna. Iako je izdvojen od ostatka albuma, ovaj tercet pjesama ipak ne djeluje kao bonus
koji je dodan kako bi se zakrpala minutaža, nego
je riječ o efektnome zaključenju albuma u kome
dominira začudna skladba Čardaš, blues i R’n’R
take 3 (tu bi, pak, Darko Rundek mogao crpiti
inspiraciju za nadoknadu pada uvjerljivosti na
nekoliko posljednjih albuma). Miroslav Evačić
još je jedanput potvrdio da, uz Livija Morosina i
Tamaru Obrovac, tvori trio koji pruža ono najbolje u hrvatskoj primijenjenoj autohtonoj glazbi
u posljednjem desetljeću.
Mario Huljev
Razni izvođači
IGRA POD SUNCEM
(Cantus)
(Laudato)
T
dvanaesti mu dugosvirajući projekt, u što valja
ubrojiti i jednu kompilaciju. Činjenica jest da
je Poša sve samo ne komercijalan, no tijekom
godina stekao je naklonost kolega koji rado s
njime dijele pozornicu. Tako su na nastupu zabilježenom u zagrebačkom Kazalištu Komedija
sredinom prošle godine, uz Pošu nastupali lideri
Drugog načina i Divljih jagoda, Ismet Kurtović
i Zele Lipovača, kao i ugledni glazbenici kao što
su Stanko Kovačić, Krešo Dominić, Zdenko
Jurić i drugi. Pošin kanconijer zaziva doba kad
su estradom dominirali singer–songwriteri poput Arsena Dedića ili Ibrice Jusića, Poša je svojevrsni medij između tog razdoblja i današnjice.
Specifičnoga glasa, ali i izvedbe koja ponekad
previše duguje improvizaciji, Damir Poša je na
koncertu predstavio upečatljiviji dio vlastitoga
stvaralaštva. Korektna produkcija koju potpisuje Vanja Lisak zaokružuje Pošine napore da se
predstavi u najboljem svjetlu. Ako je to izrazito
naslanjanje na bolju prošlost iz — tamo negdje
— sredine sedamdesetih, onda je u tome i uspio.
najvećim uspješnicama protekloga desetljeća.
Hrvatska duhovna glazbena scena ima svoje favorite, a pop–rock izričaj koji dijele, nadgrađen
je, gotovo u pravilu, izvrsnim vokalistima. To ne
čudi, dobar dio pjevača na kompilaciji potekao je
iz crkvenih zborova, pa bi izdanja toga tipa mogla
biti ogledan primjer školovanoga vokalnog izričaja. Među autorima mogu se zapaziti i »svjetovni«
glazbenici, no oni se uglavnom pojavljuju kao
aranžeri: Olja Dešić, Toni Eterović, Albert Limić, Duško Rapotec–Ute... Izdvajaju se zborske
izvedbe, a rijetko koja kompilacija toga tipa sadrži
toliko izvrsnih pjevača i pjevačica. No, autorski,
riječ je, više–manje, o klasičnome festivalskom
repertoaru. Upravo stoga nije nužno izdvajati pojedine izvođače jer su u tih deset godina svojim
pjesmama obilježili određeno festivalsko izdanje.
Religijska tematika stihova u pojedinim pjesmama izlazi iz strogih okvira i ima istaknute univerzalne poruke, a s druge strane, tu je i uglazbljena
molitva Zdravo Marijo. Raznorodni pristupi suvremenoj sakralnoj glazbi pokazuju kako onkraj
standardnih estradnih tijekova buja dinamična
scena s izvrsnim izvođačima.
Damir Poša
LIVE IN ZAGREB
MARIJA FEST
Molvama, najvećem Marijanskom podravod diskografski najaktivnijih izvođača
JLiveedan
na ovdašnjoj sceni je kantautor Damir Poša: Uskom svetištu, održan je 10. festival Marija
in Zagreb drugi je njegov album uživo i fest, a tim povodom ostvarena je kompilacija s
(Menart)
ijekom posljednjih petnaest godina, Mario
se Huljev afirmirao kao uspješan prateći
vokal slijedeći tako stope koje su utabali izvrsni
hrvatski muški back vokali poput Vladimira
Pavelića Bubija ili Tedija Bajića, odnosno Tedija
Spalata. Huljev je pjevao i u zanimljivome bandu
Less Than a Minute, a zasluženu pažnju stekao
je kao vokalni suigrač Vanni u jednoj od najboljih pjesama iz njezine solo–karijere, 7 minuta.
Huljev je iz pozadine odlučio zakoračiti groovy
stilom kakvog je promovirao Dino Dvornik (pa
ne čude vokalni manirizmi koji podsjećaju na
preminulog velemajstora, kao ni direktna posveta u obradi skladbe Ljubav se zove imenom tvojim), ali i Tony Cetinski iz ranijeg dijela karijere.
I Cetinskome je također bio prateći vokal, no
ono što Huljeva razlikuje od obojice uzora jest
to što je, do zarona u solo vode, izbrusio glasnice,
pa uz prilično ispoliranu produkciju nema one
srčanosti koja izviruje iz ponajboljih pjesama
njegovih nedvojbenih uzora. No, Huljev očito
ni nema namjeru biti novim Dvornikom ili Cetinskim, za početak je dovoljno da bez problema
na nastupnome albumu može pokazati izvrstan
glas. Tomu valja pridodati i nekoliko pjesma koje
mogu vrsno funkcionirati i u radijskoj i u klupskoj difuziji. Za album prvijenac, to je i više nego
solidan rezultat.
Komedija
JA KAŽEM MIR
(Dallas)
P
remda je drugi album čakovečke Komedije
objavljen lani, realizacija drugoga singla s
albuma po kome je i nazvan, zapravo ponovo
aktualizira ovo ostvarenje. Svojevrsna osobna
iskaznica CD–a bio je prvi singl Kaj te briga koji je ostvario solidnu vrtnju na radijskim
postajama, no Komedija nije samo zafrkantska
skupina Međimuraca koja stvara glazbu za cirkuse i sajmove. Takvo što dalo bi se, doduše,
zaključiti po izgledu članova i zvuku prvoga
hita. No, Komedija ipak ide onim trasama
na kojima smo zapazili Gogol Bordello, Les
Negresses Vertes i slične bandove, a unatoč
imenu koje bi trebalo biti usmjereno prema
humorističkom pristupu glazbenim strukturama, Komedijine šale i nisu baš tako smiješne.
Štoviše, angažirani i socijalni tekstovi pokazuju
da band kreira autohtoni stil. Napuštajući kajkavsko narječje koje je dominiralo na prvijencu, Komedija je napisala svoje pismo namjere
za širim probojem. Mana je albuma što su očito
previše htjeli, pa je album koktel skladbi koje
kvalitativno vrludaju, no ne spuštaju se ispod
samozadane granice. To vrijedi čak i za blesastu obradu hita Johna Paula Younga Love is in
the Air koji je u prepjevu postao Lav iz Indije.
Izmiješani punk, rockabilly, blues, etno i drugi
pravci u tom komedijaškom miš–mašu djeluju potentno, pa je očito da na Komediju valja
računati vrlo ozbiljno i izvan kabaretskog konteksta koji obilježava njihov izričaj.
Moskva
POLIGRAF
(Dallas)
P
rvijenac skupine Moskva još je jedan dokaz kako Rijeka i dalje ima najvitalniju
rock–scenu na ovim prostorima. Jedan do dva
albuma novih izvođača koji iskazuju žestok
potencijal na diskografskoj ravni, postaje već
višedesetljetni standard. Moskva zvuči kao
zreli indie–pop band s naglašenijom gitarističkom infrastrukturom na koju je nakalemljen
zanosan vokal Tamare Dorčić. Jednostavna
receptura — u inozemstvu je nebrojeno puta
rezultirala uspjehom — kod nas može dobaciti
do uglednoga klupskog statusa, jer jednostavno
nije dovoljno komercijalno za učestalu radijsku distribuciju. No, Moskva ide i korak dalje,
njihov zvučni zid na trenutke je odbojan, čak i
zamoran, no u kombinaciji s nježnim glasom
Tamare Dorčić dobiva se vrlo zanimljiv stilski
okvir. Poligraf djeluje kao nehajno, nedorađeno
djelo u kome bi svaka pjesma mogla izostati i
to ne bi narušilo cjelinu albuma, ali upravo
tako upakirano ostvarenje posjeduje svoj šarm.
Štoviše, desetminutna distorzirana zaključna
skladba Otok pokazuje da band vješto bježi od
obrazaca koji bi ih mogli okovati i precizno napipava iskoristiva rješenja. Vrlo dobra produkcija Mateja Zeca još više naglašava tu zaokruženu entropiju, pa album predstavlja jedno od
najugodnijih iznenađenja riječke pop–scene.
dječje pjesme i njezinu edukativnu funkciju«.
Zadržavajući višegodišnju tradiciju, Cantus
d.o.o. i 2012. godine, uz diskografsko, objavljuje i notno izdanje svih izvedenih pjesama.
GOSTOVANJA
Detonijevim i Šipuševim skladbama, posvećenima Triju. Odlične izvedbe te dobra koncepcija, ovaj album čini jednim od zanimljivijih izdanja komornih skladbi hrvatskih autora.
CD IZLOG
Diskografska izdanja Cantusa u 2012. godini
23
BROJ 177/178, VELJAČA 2013.
CD IZLOG
BROJ 177/178, VELJAČA 2013.
CD IZLOG
MOSKOVSKA JESEN 2012.
United We Stand, Divided We Fall
Piše: Sanja Drakulić
U
Moskvi je od 31. listopada do 30. studenoga održan 34.
međunarodni festival Moskovska jesen. Nositelj je Društvo
moskovskih skladatelja, uživa potporu slično kao naš Muzički biennale Zagreb (MBZ), a isto tako je tradicionalno tolerantan prema svim stilskim smjernicama, uz obaveznu visoku razinu izvedbi. Kao prvo, prenosimo pozdrave moskovskih skladatelja koji su
gostovali na MBZ–u (Umanski, Shmotova, Safronov i drugi) i
Frano Đurović
Razni izvođači
ZAGREBFEST
2012.
edamnaest pjevača, među njima skupine
S
Kraljevi ulica i Garcia, predstavili su isto
toliko novih pjesama na 59. Zagrebfestu koji je
održan 24. listopada 2012. u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, a pratio ih
je Festivalski orkestar pod ravnanjem Josipa Cvitanovića. Za Darka Domijana, Tvrtka Stipića,
Marka Tomasovića, Luku Udjbinca, Nenada
Vetmu, Emiliju Kokić, Hanu Hegedušić, Saru
Knežević, Ivanu Lovrić i druge soliste, pisali su
skladatelji, među njima, Ante Pecotić, Vladimir
Kočiš — Zec, Branimir Mihaljević, Zoran Mišolongin, Miro Buljan i Hrvoje Maljak.
Trio Orlando
TRIO ORLANDO
Antun Sorkočević / Dora Pejačević
/ Ivo Maček / Ivana Lang / Boris
Papandopulo / Željko Brkanović /
Igor Kuljerić / Sandro Zaninović /
Milko Kelemen / Dubravko Detoni /
Berislav Šipuš
Piše: Inja Jugo
T
rio Orlando komorni je sastav koji čine
vrsni glazbenici — Vladimir Krpan (glasovir), Tonko Ninić (violina) i Andrej Petrač
(violončelo). Tijekom desetljeća postojanja,
Trio se profilirao kao sastav koji veliku važnost pridaje hrvatskim autorima i izvedbama
njihovih djela čija su iznimna ostvarenja okupljena na dvostrukom CD–u pod nazivom
Antologijska djela hrvatske glazbe za glasovirski
trio. Djela snimljena na dva nosača zvuka poredana su kronološki po razdobljima u kojima
su djelovali skladatelji, pa tako prvi donosi
opuse Antuna Sorkočevića, Dore Pejačević,
Ive Mačeka, Ivane Lang, Borisa Papandopula,
Petra Bergama i Željka Brkanovića. Tu je Trio
Orlando pokazao dojmljive mogućnosti transformacije, budući da uigrano, svježe, precizno
i izražajno zvuče i u jednostavnim, ljupkim i
nepretencioznim taktovima Sonate Antuna
Sorkočevića, kao i u misterioznom romantičarskom ugođaju Nokturna Ivane Lang ili u
mračnoj, gotov prijetećoj atmosferi skladbe
Espressioni notturne Petra Bergama. Skladbe
Borisa Papandopula i Željka Brkanovića s
ovog CD–a posvećena su Triju Orlando.
Hrvatski skladatelji novijeg doba u fokusu su
drugoga albuma. Djela za glasovirski trio Igora Kuljerića, Sandra Zaninovića, Milka Kelemena, Dubravka Detonija i Berislava Šipuša
donose nove izazove suvremenog izričaja na
koje je Trio suvereno odgovorio. Neočekivani zvučni efekti, rad s glazbenim materijalom
koji teži prizivanju izvanglazbenih misli, slika
i osjećaja te šok koji s lakoćom prelazi u zaigranost, važni su momenti skladbi autora zastupljenih na drugom CD–u. Sve to, ansambl
je uvjerljivo prenio, ne odustajući od tehničke
preciznosti i osmišljavanja detalja, a uspjelost
izvedbi posebno je zamjetna je u Kuljerićevim,
Boris Papandopulo
IZ OPUSA
Simfonijski orkestar HRT, Mladen
Tarbuk, dirigent, Tamara Coha,
flauta, Diana Grubišić–Ćiković,
harfa, Ivana Bilić, vibrafon /
Varaždinski komorni orkestar, Ana
Domančić–Krstulović, piccolo /
Milan Čunko, viola, Maja Bakrač,
klavir / Anđelko Krpan, violina,
Zagrebački duhački kvintet /
Branko Mihanović, oboa / Renata
Penezić, flauta / Vanja Lisjak,
trombon / Puhački kvintet
Simfonijskog orkestra HRT
»Izbor skladbi na ovom (dvostrukom) izdanju
karakteriziraju dvije za skladateljski opus Borisa
Papandopula bitne činjenice. Prva se odnosi na
dio njegova stvaralaštva posvećenog djelima za
solistička glazbala i veći ili manji sastav orkestra,
a druga na komorni opus... Riječ je o dvije velike
grupe djela koje su postupno nastajale tijekom
šest desetljeća dugog stvaralačkog vijeka autorovog... Sve te minijature, podjednako kao i zahtjevne veće ili manje forme, uvijek, međutim,
svjedoče o autorstvu nepresušnog nadahnuća,
ideja koje su Papandopula podjednako poticale
u mladim godinama kao i pred kraj stvaralačkog vijeka. Uvijek zanimljiv, besprijekornog poznavanja dosega i mogućnosti pojedinih glazbala, ali i umjetnika kojima je posvećivao ili za koje
je pisao pojedine skladbe, bogat idejama kojima
je neštedimice obasipao svoje rukopise, ostaje
jedan od stožernih skladatelja svekolike hrvatske glazbe.« (citat iz teksta Erike Krpan, autorice teksta u popratnoj programskoj knjižici reprezentativnog dvostrukog izdanja — hrvatski/
engleski).
Hrvatski dječji festival 2012.
DJECA NOSE
SVJETOVE
NA DLANU
osvit svečanog obilježavanja dva deset-
U
ljeća od osnivanja, devetnaesti Hrvatski
dječji festival (18. studenoga 2012., Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog u Zagrebu)
ponovno je bio »čarolija dječjeg veselja«. »Već
od jutra su pred Dvoranu pristizali autobusi
iz cijele Hrvatske — registracije s Kvarnera,
iz Dalmacije, iz Gorskog kotara i Like, iz
kontinentalne Hrvatske. Za čas su garderobe
oživjele od dječje cike i vike... oko 600 malih
veseljaka...« (Ivan Kuliš, ravnatelj festivala).
Nosač zvuka predstavlja nove pjesme, njih 17,
u šarmantnim izvedbama isto toliko dječjih
pjevačkih zborova sa solistima, uz nezaobilaznu završnu himnu »Djeca nose svjetove na
dlanu« autora Dalibora Paulika. Sve one još
su jedan doprinos uspjehu osnovne festivalske
misije koja na prvome mjestu ističe »važnost
Hubert Pettan
POKLON
STOGODIŠNJAKU
Latica Renich, glasovir / Kvartet
Klima / Tadija Antonović, rog,
Ranko Filjak, glasovir / Asja Valčić,
violončelo, Ljubomir Gašparović,
glasovir / Tamburaški orkestar
HRT, Zlatko Černjul, dirigent
/ Katja Konvalinka, sopran,
Margareta Weiss, glasovir /
Đurđica Labaš, sopran, Blanka
Zec, mezzosopran, Stjepan Radić,
glasovir / Edita Garčević, alt,
Edvard Strah, tenor, Andrej Makor,
bariton
Piše: Vilena Vrbanić
U
srijedu, 19. prosinca 2012., u dvorani
Hrvatskog društva skladatelja održan
je koncert u povodu stote obljetnice rođenja
Huberta Pettana (1912.–1989.), skladatelja,
glazbenog pedagoga i muzikologa. Etnomuzikolog Svanibor Pettan, njegov sin,
predstavio je prije početka koncerta njegov
život i djelo. Prisutne je upoznao s nizom
zanimljivosti vezanih uz obitelj i prijatelje,
a podsjetio je i na njegovo bogato pedagoško, muzikološko i skladateljsko djelovanje.
Na koncertu su nastupili mladi slovenski
glazbenici: sopranistica Martina Burger,
mezzosopranistica Edita Garčević Koželj,
bariton Andrej Makor, tenor Edvard Strah,
violončelistica Barbara Jager te pijanistica
Margareta Weiss. Izveli su neka od djela
koja su svoje mjesto pronašla na novoobjavljenom nosaču zvuka nazvanom »Poklon stogodišnjaku« i nastalom u suradnji
HDS–a, HRT–a i Cantusa.
Izbor snimaka načinjen je kao prilog raznolikosti Pettanova stvaralaštva koji broji 57
opusa, a neka od djela predstavljena su pojedinim stavcima zbog ograničenosti trajanja CD–a. To se odnosi na opsežnu kantatu
Ovidijeva posljednja noć u Parizu, Gudački
kvartet, Sonatu za rog i glasovir, Sonatu za
violončelo, Simfonijetu za tamburaški orkestar te Misu. U njima se može zamijetiti da Pettanov skladateljski slog karakteriziraju smisao za melodiju, proširena tonalitetnost i sklonost prema određenim oblicima (fuga, rondo, scherzo, sonatni oblik).
Od cjelokupnog Pettanova skladateljskog
opusa najpoznatije su popijevke, pa su na
nosaču zvuka tako zabilježene tri: Vrabac,
Slavuj i Grlica. U njima se mogu razabrati različiti ugođaji i vješto stapanje riječi i
glazbe.
Pozivajući se na ulogu koju je u ponovnom vrednovanju Bachova opusa odigrao
Felix Mendelssohn, Svanibor Pettan u
šali je izrazio nadu da će neki »novi Mendelssohn« odigrati sličnu ulogu u odnosu na
očev opus. Okrugli stol o Hubertu Pettanu u organizaciji Hrvatskog muzikološkog
društva (2. lipnja 2012.), svečani koncert na
dan uoči stote obljetnice skladateljeva rođenja u Ljubljani (22. listopada 2012.), priredba u Zagrebu nedugo nakon toga te objavljivanje nosača zvuka svakako su značajne
postaje na tom putu. Nadajmo se, stoga, da
će poslužiti kao primjer za slične pothvate
u budućnosti.
HRVATSKI
SUVREMENI
SKLADATELJI
Simfonijski orkestar HRT, Mladen
Tarbuk, dirigent / Zagrebačka
filharmonija, Ivo Lipanović, dirigent
/ New Sax Quartet
Piše: Vilena Vrbanić
A
lbumom Frano Đurović u ediciji Hrvatski suvremeni skladatelji, nakladnik Cantus nastavio je s nizom autorskih
nosača zvuka kojima se predstavljaju opusi
hrvatskih skladatelja. Na izdanju je predstavljeno stvaralaštvo Frane Đurovića nastalo u razdoblju od 1999. do 2009. godine.
Kako je u popratnom tekstu napisala muzikologinja Marija Saraga, njegov razmjerno
velik opus obuhvaća orkestralnu, komornu,
solističku, vokalnu i instrumentalnu glazbu, glazbeno–scenska djela (operu i balet),
glazbu za kazališne predstave, kao i elektroničku glazbu. Autorskim nosačem zvuka
bilo je moguće predstaviti jedan dio iz svake
od tih kategorija. Međutim, budući da neke
skladbe nije lako izdvojiti od cjeline u kojoj
su nastale, a i teško su prilagodljive mediju
nosača zvuka, izabran je pristup u kojemu
skladatelj predstavlja vlastiti opus kroz više
djela. Odlučio se za tri orkestralne partiture, dok ostatak predstavlja elektronička
glazba. Uz njih je uvršten i Kvartet za kraj
radnog vremena u izvedbi New Sax Quarteta, kao primjer Đurovićeva stvaralaštva
na području komorne glazbe. Dvije orkestralne skladbe izveo je Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije pod dirigentskom palicom Mladena Tarbuka — Ritmi
contrari za komorni orkestar i Simfonijski
stavak. Zagrebačka filharmonija i dirigent
Ivo Lipanović ostvarili su izvedbu Delte za
simfonijski orkestar, jednoga od Đurovićevih najuspješnijih i najnagrađivanijih djela.
Iz područja elektroničke glazbe, koje pripada među najvažnije sfere autorova interesa, predstavljene su RPR49 (elektronička
skladba s vizualizacijom), Loop varijacije iz
ciklusa Truba tretman, Techno etida iz ciklusa Elektros(h)okovi te Uspavanka iz ciklusa
Ma ke. Njima je Đurović potvrdio da je jedan od najistaknutijih hrvatskih skladatelja
elektroničke glazbe koji posjeduje znanje i
elektroničko umijeće, ali i umjetnički koncept koji glazbu čini zanimljivom i svaki
puta drugačijom.
tersburga, Belgoroda, Vladimira, Nižnjeg Novgoroda, Kazanja,
Ufe i Ekaterinburga. Posebna pozornost posvećena je mladom
pokoljenju tek diplomiranih moskovskih skladatelja koji emitiraju
neki novi optimizam. U izvedbama su sudjelovali već tradicionalni interpreti, ali i novi. Nove snage, u pogledu skladatelja i interpreta govore u prilog festivalskoj važnosti i životnosti.
Moskovska jesen bila je i ostala žarištem nove glazbe u jednoj od
LADO– IZ KAJKAVSKIH
KRAJEVA 3 I 4
Piše: dr. sc. Irena Miholić
A
nsambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lado odnedavno se može pohvaliti još
jednim nosačem zvuka u svojoj bogatoj djelatnosti kojim se nastavila njihova uspješna suradnja s
Aquarius Recordsom. Dvostruki CD Iz kajkavskih krajeva, kao što sami ističu, nastavak je dvaju
uspješnih istoimenih albuma iz 1998. godine (Iz
kajkavskih krajeva vol. 1 i vol. 2) i donosi pedeset i
šest izvedbi obrada tradicijskih napjeva grupiranih
po regijama: pet je napjeva iz Podravine, sedam iz
Hrvatskog zagorja, po dva iz zagrebačkog i zelinskog Prigorja, jedan je napjev iz Samobora, devet
iz Međimurja, četiri iz Posavine, tri instrumentalne izvedbe moslavačkih plesova, sedam napjeva iz
Turopolja, pet iz Gorskog kotara i jedanaest iz Pokuplja. Slušajući primjere, svjedoci smo ne samo
lokalne jezične raznolikosti kajkavskog dijalekta,
već i zadivljujućeg glazbenog bogatstva koje je
skriveno u raznim lokalnim sredinama.
Autori obrada tim su predlošcima pristupili na različite načine tijekom godina djelovanja u Ladu,
sukladno trendovima scenskog prikaza tradicijskih plesova i običaja. U starijim su pristupima
čujni odmaci od originala, pri čemu se teži kompleksnosti zvuka koja u stvarnom životu i spontanom izvođenju ne bi bila moguća. S druge su strane prisutne obrade mlađih obrađivača koje gotovo da se tako ni ne moraju nazivati, jer su zvukom gotovo identične snimkama s terena. Čujna
je i tendencija približavanju nekim drugim popularnim žanrovima, što ove nosače zvuka čini još
zanimljivijima.
Sanja Drakulić i Rustem Kudojarov, Moskovska jesen 2012.
želju Olega Galahova, glavnoga tajnika Društva i njegovih suradnika da se započeta razmjena između dva festivala i dalje nastavi.
Program Festivala obilježile su dvije važne obljetnice — 80 godina od osnutka Moskovskog društva skladatelja (danas broji više
od 650 članova) i 100 godina od rođenja Borisa Pokrovskog, najznačajnijeg ruskog opernog režisera koji je prije 40 godina osnovao znameniti Komorni muzički teatar (u središtu Moskve, tik
do Crvenoga trga), specijalno za suvremenu operu. U sklopu festivala izvedeno je devet opera suvremenih skladatelja iz repertoara 41. jubilarne sezone Komornog teatra Pokrovskoga (za mjesec studeni).
Sve te ideje ostale bi neostvarene da Lado od
osnutka 1949. godine ne okuplja iznimno talentirane svirače i plesače koji su istovremeno i pjevači. Njegovanje usklađenog zajedničkog zvuka
pjevača, kao i pojedinih solističkih glasova, već je
davno postalo adutom Ansambla i generacijske se
promjene gotovo ne osjećaju. Istančano interpretiranje glazbenog stila pojedinih lokalnih zajednica
vrlo je lijepo predstavljeno, ponegdje čak do pretjeranog kopiranja istaknute tradicijske pjevačice
određene regije. Individualnost koju njeguju ljudi u svome svakodnevnom muziciranju trebala bi
biti prepoznatljiva i onda kad se ta svakodnevnost
samo »kopira« na sceni, čime bi se potvrdila vjerodostojnost predloška.
Posebno se na ovim nosačima zvuka ističu svirači (već i time što prednjače instrumentalni brojevi), nekolicina multiinstrumentalista koji se u nekoliko pokreta pretvaraju iz tamburaškog sastava
u gudački ili pak puhački. Njihova stilska istančanost i zarazna pokretljivost pravo su zrcaljenje
negdašnjih selskih svirača koji su ljudima uvijek donosili radost i poticali ih na ples. Filigranska svirka na violinama, tamburama, cimbalu i ostalim
glazbalima tjera slušatelja na pokret, a sirov zvuk
pleh muzike vraća nas u neka prošla vremena.
Vrhunski je Ansambl još jednom potvrdio vrijednost i vještinu izvođenja obrada tradicijske glazbe,
ali je šteta što je ta građa produkcijski loše obrađena i neujednačena. Uz to, nosače zvuka prati i
vrlo neuspjela knjižica koja donosi šture informacije o građi i o Ansamblu, pa se stoga nužno nameće pitanje kome je čitav ovaj projekt zapravo
namijenjen?
Uz manje produkcijske zahvate te nanovo napisanu knjižicu, u kojoj bi se posvetila pažnja posebnostima regije, obrazloženju odabira glazbenih primjera, glazbala, obrada, ali i izvođačima (ne vidim
smisao isticanja autora obrada na dva mjesta?), posebice solistima, takav bi projekt bio puno korisniji hrvatskim zaljubljenicima u tradicijsku glazbu,
a ujedno bi bio i vrlo vrijedan pokazatelj našega
tradicijskog bogatstva svima koji ga žele upoznati.
Festival je obuhvatio sve moguće žanrove — od opere do pjesme, od simfonijske glazbe do džeza i elektroakustike. Unatoč
tomu, po bogatstvu i raznolikosti ponuđenoga, prednjačio je ciklus komornih koncerata, nazvan »13 Kamerata«. Niz programa
pripao je konkretnim ansamblima kao što su: Studio nove muzike, Moskva (program »Rusija–Njemačka na raskrižju«), GAM–
ansambl, Moskva, Ajassa! Helsinki (dva programa pod nazivom »Finska vizita«), Edison Studio iz Rima i Seattle Chamber
Players iz SAD–a. Oni su predstavili međunarodno stvaralaštvo
te praizvedbe odabranih skladateljskih djela, specijalno napisanih
za festival. Usto je festival predstavio nova djela skladatelja iz Hrvatske, Japana, Švedske, Bjelorusije, Kazahstana, Uzbekistana,
Turkmenistana te drugih ruskih glazbenih središta — Sankt Pe-
KNJIGE
CD IZLOG
22
vodećih glazbenih sredina u svijetu. Festival je obilježio i obljetnice dvanaestorice moskovskih skladatelja (Ščedrin, Kalimullin,
Artemjev, Slonimski i drugi). Tijekom njegova trajanja održane
su diskusije i susreti sa skladateljima, Okrugli stolovi po »svježim tragovima« novih djela te Muzikološka konferencija posvećena povijesti Društva. Ulaz na sve koncerte bio je besplatan kako
bi suvremena glazba bila svima jednako dostupna. Kako je u Moskvi sve veliko, tako su i dimenzije festivala velike — traje mjesec
dana. U najboljim moskovskim koncertnim dvoranama izvedeno
je 50–tak programa; u izvedbama djela 235 skladatelja sudjelovala su 32 ansambla... Dakako da je festival bio izvrsno medijski
popraćen.
Praizvedba skladbe Sanje Drakulić United We Stand, Divided We
Fall za dva klavira, bila je na programu 13. studenoga na koncertu pod nazivom »Kamerata VIII« u izvedbi istaknutog Rustema
Kudojarova, ruskog pijanista, laureata međunarodnih natjecanja i
autorice. Djelo je izvrsno primljeno i pohvaljeno kao svježe i nesvakidašnje. Na koncert su došli Antun Herceg, savjetnik za kulturu u našem Veleposlanstvu, Nina Pogorelić i drugi Hrvati koji
žive u Moskvi. Skladba je napisana posebno za festival (dvostavačna, traje oko 16 minuta) i posvećena je klavirskom duetu East
West (Rustem Kudojarov — Sabrina Zelić), koji će je nastaviti
izvoditi na istoku i zapadu, a za početak na Europe — Asia festivalu u Kazanu, glavnom gradu Tatarstana u travnju 2013. godine.
PREDSTAVLJENA KNJIGA POSVEĆENA VELIKOM SKLADATELJU I
PEDAGOGU
Uspomene na Stanka Horvata
U
podrumskoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda, 27. studenoga 2012.,
predstavljena je knjiga Stanko Horvat, objavljena u nakladi Cantusa d.o.o.
No, više od predstavljanja knjige bila je to prilika da se prisjetimo velikoga skladatelja, pedagoga i prijatelja Stanka Horvata. Ovaj zbornik radova, objavljen uz
petu obljetnicu njegove smrti na poticaj kćeri Nine Horvat, zapravo je zbirka
uspomena na skladatelja koje su zapisali Radovan Lorković, Pavica Gvozdić,
Nikša Gligo, Lojze Lebič, Mladen Tarbuk, Berislav Šipuš, Zoran Juranić i Dubravko Detoni, uz razgovore sa skladateljem koje su vodile Eva Sedak, Aleksandra Wagner i Nina Ožegović. Kronologiju i popis djela priredila je Dodi
Komanov. Trpimir Matasović, jedan od govornika te večeri, stoga je knjigu s
pravom nazvao spomenarom, u najboljem smislu te riječi. I upravo se tako i
govorilo na predstavljanju — manje o knjizi, a više o sjećanjima, uspomenama.
Nikša Gligo prisjetio se rada s Horvatom na Muzičkom biennalu Zagreb, Ruben Radica govorio je o njemu kao o suputniku, o zajedničkom prijateljstvu koje
je trajalo 50 godina — kako je cijeloga života »pratio« Stanka Horvata i »bio comes njegovu duxu«, dok ga se Mladen Tarbuk, čiji je Horvat bio profesor, prisjetio kao rijetko nesebična čovjeka snažnih emocija, s kojim je svaki sat bio kao
mala dramska predstava. (M.S.)
Cijena: 70,00 kn
ISBN 978-953-7530-02-0
Horvat korice 03.indd 1
Detoni | Gligo | Gvozdić | Juranić | Komanov |
Lorković | Lebić | Sedak | Šipuš | Tarbuk
6.2.2013. 19:06:08
ROĐENDAN
24
BROJ 177/178, VELJAČA 2013.
UZ 70. ROĐENDAN DRAGE MLINARCA
Sretno ti bilo, legendo!
Piše: Siniša Škarica
tan solistički opus, dopunjen autobiografskom prozom, prigodno sam najavio:
Na ovo smo, bez sumnje, čekali godinama. Kompletan
vinilni Mlinarec, od »A ti se
ne daj« do »Pomaknutog«, u
putovanju kroz 70–e i 80–e s
osam albuma koje ste izgubili, potrošili ili neoprostivo zamijenili digitalnim igračkama
(jeste li?).
Ili se možda sve to odnosi
na vaše roditelje?
U svakom slučaju Dragec,
»godinu dana mlađi od Dylana« — kako će primijetiti pokojni nestor naše rock kritike
Dražen Vrdoljak, jer je »usporedivo zadužio hrvatsku (a
ja bih rekao ex–yu) rock scenu«
— otkrit će i onim starijima
i onim mlađima, pored svog
refleksivnog zvuka, u osamdesetak stranica magnetične bildungs proze svijet u kojem se rodio kao (opet Dražen)
»djed, otac, sin i sveti duh hrvatskog rocka«.
IHG
John Lennon je jednom
rekao: kad bi tražili drugo ime za rock ‘n’ roll mogli bi ga nazvati Chuckom
Berryjem! Ne znam bi li
pretjerano bilo kod nas ga
nazvati imenom Drage
Mlinarca, ali »Osmijeh«,
»Grad« i »Uvijek kad ostanem sam«
naše su rane himne rocka što su anticipirale dolazeće Ljeto ljubavi.
Na vlastitom kolosijeku
O
naj koji je neraskidivo povezao
60–e sa 70–ima, nastavljajući
to činiti i u 80–ima sve do danas jest
Drago Mlinarec. Stožerna figura
hrvatskog rocka, štoviše njegovo je
utjelovljenje. Jedinstveni je primjer
srastanja u glazbeni reljef s kojim se
mijenjao i, još važnije, kojeg je mijenjao! Samozatajan, postojan i zauvijek
mlad! Netko ga je zbog toga nazvao
Petrom Panom našeg rocka, a netko
»najstarijim hrvatskim tinejdžerom«!
Povratkom iz vojske Mlinarčev prvi
album simbolična naziva »A ti se ne
daj« 1970. trebao je biti albumom nove
Grupe 220, a postao je Mlinarčevom
životnom devizom.
življavali svoje drugo rokersko proljeće. Najvruća gradska priča srećom
nije se ohladila: našla je najkraći put
do uspjeha. Mlinarec je u Šubićevoj
upravo otpjevao »Osmijeh« za potrebe
jedne televizijske emisije kada je pred
njega i glasovitu korepetitoricu Danicu Markulin upao mladi urednik Miljenko Jelača očajnički tražeći treću
pjesmu u nadmetanju za radijski Hit
tjedna. Pogađate, »Osmijeh« je postao
hitom tjedna, pa mjeseca, do kraja godine je svojim tvrdim, suhim ritmom,
karakterističnim gitarskim motivom
— koji nepogrešivo pripada 60–ima
— i Dragecovim oporim baritonom
počeo osvajati eter bivše države i Jugotonu je sinulo da bi sve to mogli i
lijepo unovčiti! Ipak, tek u kasno proljeće prvi posve autorski EP yu–beata:
»Osmijeh«, »Grad«, »Uvijek kad ostanem sam« i »Večer na Robleku« (»ga-
ražna« instrumentalna verzija zabavno–narodne uspješnice braće Avsenika, uz sudjelovanje urednika Pere Gotovca!), bio je na našim gramofonima.
I ova je legenda počela živjeti! Kada se
bendu priključio klavijaturist i flautist,
Mlinarčev kompanjon iz embrionalne
postave Jutarnjih zvijezda, ex–Mladi,
Brane Živković, bend je bio spreman
za povijest.
Na Božić 1968. izići će »Naši dani«,
prva LP ploča yu–rocka! Još po jedan
EP i standardni singl, poneki naslov
na miješanim (festivalskim) izdanjima, promjene članstva, Mlinarčeva vojska, nova Grupa 220 — iz pepela koje se izdigao Parni valjak! — i
Mlinarec će nastaviti kako je te jeseni
1966. i započeo — sam. Sve do danas.
Kada je krajem prošle godine s Croatia Recordsom priredio svoj komple-
»S »Našim danima« — slično Beatlesima s albumima »Rubber Soul« i
»Revolver«, Grupa 220 je prigrlila LP,
ne samo kao novi format, već kao novi
medij. »Naši dani!« nisu samo bili pionirski diskografski pothvat, već i gotovo konceptualan projekt na kojemu
je barem pola skladbi činilo tematsku
cjelinu«, napisat će Zlatko Gall godine 2005., u trenutku kada je Mlinarec
primao Porina za životno djelo.
Sve su to velike riječi, rekao bi Dragec:
»Važno je ne izgubiti ravnotežu, vikali
su hodači po žici«.
Sretno Ti Bilo!
MUZIKA ZABAVNA — 14. listopada, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog
Rajko i Zrinko, među autorima koji su postavili temelje zabavnoj ili pop glazbi
Piše: Sanja Doležal
V
eć sam naziv koncerta ili ovog
osvrta, kako vam drago, unosi
pomutnju u glave nešto mlađih stanovnika Lijepe naše. Naime, »kakva
je to zabavna muzika«, pitaju me moja
djeca. Iako odrasli u obitelji glazbenika, nisu imali sreću odrastati u vrijeme
procvata i najljepšeg razdoblja zabavne
glazbe. Zahvaljujući mojem ocu, ja
sam kao dijete provela dio života upijajući zvonki vokal Ane Štefok, baršun
Višnje Korbar, maestralnost Ive Robića i Jimmyja Stanića te mnogih drugih
obasjanim notama zabavne glazbe.
Sjećam se zlatnih vremena Opatijskog
festivala, Zagrebačkog ili Splitskog,
kada su gradovima odzvanjali zvuci
melodija od kojih mnoge slušamo i
danas. Upravo zbog svega toga, razveselio me projekt koji su pokrenuli moji
dragi kolege Rajko Dujmić i Zrinko
Tutić. Provesti večer slušajući pjesme
koje i danas odzvanjaju u mojoj glavi
(i srcu, naravno), bio je pravilan odabir.
I Rajko i Zrinko napisali su tijekom
svojega najplodnijeg autorskog razdoblja mnoge pjesme koje bi upravo
s ponosom mogle nositi titulu prvaka
u kategoriji zabavne glazbe. To govorim s puno poštovanja, iako su mnogi zabavnu glazbu svrstavali posprdno
u komercijalu ili »kuruzu«. Autori koji
su nesumnjivo, uz još neke na našim
prostorima, postavili temelje zabavnoj
ili pop glazbi u Hrvata, Rajko i Zrinko, zaslužili su značajniji i bolji pristup
projektu koji su osmislili. Pjesme izvedene na njihov način, duhovito začinjene Zrinkovom elokvencijom i prisjećanjem na dane mladosti, bile su
ugodan provod jedne zagrebačke večeri. Iskreno mi je žao da današnji trenutak u kojemu živimo ne pridaje dovoljno pažnje i poštovanja toj glazbi.
Tako je dvorana bila ispunjena uglavnom prijateljima i glazbenicima koji
znaju koliki je doprinos dvojice autora našim životima. Sramotno je, ipak,
kako mediji nisu dostojno
popratili koncert, jer da su
Zrinko i Rajko svoj opus
kojim slučajem ostvarili
u bilo kojoj državi zapadno od naše (pa čak i istočno), ta bi večer bila događaj godine. Samo u napaćenoj, primitivcima okupiranoj Lijepoj našoj, svi
iznad trideset i pete su za
odstrel, pogotovo ako se
ne bave gangom ili narodnjacima. Velikani glazbe
na zapadu uživaju dužno
poštovanje do kraja svojih
života te su uzor mladim
glazbenicima. Kod nas,
sve nekako naopako.
Zato, čestitam Zrinku i Zasluženo na zvjezdanim stazama slavnih
Rajku, zahvaljujem im
taman da više nikada ništa ne napišu,
na prekrasnim pjesmama
koje su nam podarili i poručujem im... oni imaju svoje zasluženo mjesto na
zvjezdanim stazama slavnih u našoj
Igor Nobilo
KONCERTI
Korijeni Grupe 220 sežu u 1962., u
suprotstavljenim zagrebačkim električarima Ehosima i Jutarnjim zvijezdama. Četiri godine kasnije, odrađujući svoje ljetne gaže uz kvarnerski
akvatorij, dvojica Ehosa: gitarist Vojko Sabolović i bubnjar Ranko Balen i
dvojica Jutarnjih: gitarist Drago Mlinarec i basist Mišo Tatalović zamislili su zagrebačku jesen zajedno, kao
Grupa 220! Ipak rujan će zateći usamljena Mlinarca s usnjakom i kopijom
akustičnog Gibsona kao domaću inačicu Boba Dylana i Donovana zajedno u kratkim i gotovo euforično prihvaćenim nastupima, okosnicu kojih
su činile vlastite skladbe »Osmijeh« i
»Grad«. Ostatak ekipe, promatrajući iz prikrajka rađanje lokalnog fenomena, prisjetit će se svoga dogovora i
u studenome 1966. novootvoreni plesnjak u mjesnoj zajednici Mlinarčeva
Vrbika postat će mjestom pravog hodočašća zagrebačke mladeži. Četvorica, što su traženi beat repertoar popunjavali već provjerenim Dragecovim skladbama, neočekivano su pro-
maloj, lijepoj, ali povremeno (?) zbunjenoj Hrvatskoj.
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
10
File Size
2 492 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content