skripta - Vatrogasci Medjimurja

Gorenje i gašenje
PROGRAM OSPOSOBLJAVANJA ZA ZVANJE
VATROGASAC
PRVI DIO: - osnovni pojmovi
- oksidacija i njezini produkti
- toplina i temperatura
- gorenje zapaljivih tvari prema agregatnom stanju
DRUGI DIO: - osnove gašenja
- efekti gašenja
- sredstva za gašenje
Čakovec, siječanj 2014.
Pripremio: Željko Besedić dipl. ing.
1
1. OSNOVNI POJMOVI O GORENJU
Nitko ne zna koji je naš pradavni predak prvi otkrio vatru.
Pretpostavljamo da je otkriće bilo slučajno. Pračovjek je naišao na vatru koju je zapalio grom,
savladao strah i osjetio ugodnost topline. Tako je otkrio izvor udobnosti (grijanje, hrana) i sredstvo
sigurnosti (divlje zvijeri).
Kasnije se vatra koristila za razvoj tehnike i znanosti kao prvi preduvjet gospodarstvene
civilizacije.
Svaki gasitelj da bi savladao vatru mora poznavati osnovne zakonitosti nastanka gorenja, ali i
znati djelotvorno uporabiti sredstva za gašenje vatre.
Naučno objašnjenje za gorenje-vatru, dao je još 1770.g. kemičar Lavoisier pravilno
protumačivši gorenje kao proces oksidacije tj. spajanja gorive tvari s kisikom. Nekoliko godina
kasnije postavljena je definicija gorenja koja vrijedi i danas a ona glasi:
GORENJE JE KEMIJSKI PROCES SPAJANJA
NEKE TVARI S KISIKOM
UZ POJAVU SVJETLOSTI I TOPLINE.
2. UVJETI GORENJA
•
•
•
Da bi došlo do gorenja (vatre) potrebito je ispuniti tri uvjeta:
GORIVA TVAR
KISIK
ZRAK (KISIK)
15-17%
TEMPERATURA PALJENJA
GORIVA
TVAR
VATRA
TOPLINA – temperatura paljenja
3. MATERIJALI SA STAJALIŠTA GORIVOSTI
3.1. SVOJSTVA TVARI
Tvari se međusobno razlikuju po: izgledu, boji, topivosti, okusu, prozirnosti, tvrdoći, ponašanju
u plamenu ili jednom riječju – SVOJSTVIMA TVARI.
S vatrogasnog stajališta možemo tvari podijeliti u dvije grupe:
NEGORIVE TVARI
GORIVE TVARI
Negorive su one tvari koje se u normalnim uvjetima neće zapaliti, ni kad su izložene
djelovanju povišene temperature (beton, kamen, opeka i sl.)
Gorive tvari su one koje se pod normalnim uvjetima i na određenoj povišenoj temperaturi
zapale i zatim dalje gore.
One mogu biti:
LAKOZAPALJIVE i
TEŠKO ZAPALJIVE
2
4. OKSIDACIJA
4.1. KISIK
Kisik je druga nužna tvar pri gorenju.
Kisik je plin bez boje, okusa i mirisa, ne gori ali podržava gorenje. Nešto je teži od zraka 1,1
Jedan je od najraširenijih kemijskih elemenata u prirodi. U slobodnom stanju nalazi se u
sastavu zraka, (21%) a u vezanom stanju kisika ima u vodi (89%) i u raznim spojevima koje
nazivamo oksidi.
Zrak je smjesa plinova. U zraku se u obujnim postocima nalazi:
Dušik
78 %
Kisik
21 %
Ostalo (plemeniti pl.,ugljik, vodik, CO2, vodena para,. prašina
1%
UKUPNO
100%
4.2. VRSTE OKSIDACIJE
Proces gorenja može se razvijati u kraćem ili dužem vremenskom roku. Brzina gorenja ovisi o
brzini spajanja gorive tvari s kisikom tj. o brzini oksidacije.
S obzirom na to razlikujemo:
TIHU OKSIDACIJU
BURNU OKSIDACIJU - OBIĆNO GORENJE
EKSPLOZIJU
4.2.1.TIHA ILI MIRNA oksidacija je polagano spajanje tvari s kisikom bez pojave topline i svjetlosti
(korozija, truljenje, disanje i sl.) mjereno: mjesecima, godinama.
4.2.2. BURNA OKSIDACIJA - OBIČNO GORENJE je proces oksidacije koja se obavlja brzo, u
izvjesnom vremenu, uz pojavu topline i svjetlosti koju daje plamen (gorenje drveta, plina…) mjereno
satima, danima.
4.2.3. EKSPLOZIJA je vrlo burno spajanje s kisikom tj, oksidacija koja se obavlja trenutno. Prilikom
eksplozije pojavi se vatra (blijesak) uz razvijanje velike količine topline, popraćena pojavom zvuka,
mjerena: dijelovima sekunde.
4.2.3. EKSPLOZIJA
Eksplozija je gotovo trenutno oslobađanje energije, popraćeno naglom ekspanzijom plinova ili
para zapaljivih tekućina.
Eksplozivne smjese mogu tvoriti gorive tvari u sva tri agregatna stanja u koliko su dobro
pomiješani sa zrakom odnosno kisikom.
To su:
- zapaljivi plinovi
- pare zapaljivih tekućina
- zapaljive prašine
MATERIJALI KOJI MOGU EKSPLODIRATI
•
•
•
•
KRUTE TVARI: eksplozivi i pirotehničke smjese
TEKUĆE TVARI: nitroglicerin
PARE ZAPALJIVIH TEKUĆINA I ZAPALJIVI PLINOVI: eter, benzin, alkohol, acetilen, propan….
PRAŠINE NEKIH KRUTIH TVARI: aluminij, drvo, pluto, žito, brašno, šećer
3
Kod para lako zapaljivih tekućina i plinova dolazi do eksplozije ako se istovremeno postignu
slijedeći uvjeti:
Prisustvo zapaljivih para ili plinova
Koncentracija zapaljivih para ili plinova unutar intervala eksplozivnosti
Prisustvo kisika
Smjesa mora biti zagrijana minimalno do temperature plamišta
4.3. PRODUKTI OKSIDACIJE
Pri oksidaciji tvari stvaraju se novi kemijski spojevi koje zovemo produktima oksidacije.
Zajedničko ime im je oksidi.
Izgaranje je proces oksidacije, to znači da se pri izgaranju stvaraju kao produkti izgaranja –
oksidi.
TVAR + KISIK = PRODUKT OKSIDACIJE (OKSID) + TOPLINA i SVJETLOST
Ugljik koji je u sastavu svih organskih tvari stvara dva štetna oksida:
- ugljikov dioksid (CO2)
- ugljikov monoksid (CO)
Koji će se oksid stvoriti zavisi od količine kisika koji sudjeluje u procesu izgaranja odnosno o
kakvoj se oksidaciji radi.
Kod potpunog izgaranja dolazi do potpune oksidacije gorive tvari a kao produkt nastaje ugljikov
dioksid.
Kod nepotpunog izgaranja dolazi samo do djelomične oksidacije gorive tvari, a kao štetni
produkt javlja se ugljikov monoksid.
4.3.1. UGLJIKOV DIOKSID (CO2 )
Ugljikov dioksid je plin bez boje i mirisa, kiselkastog okusa, teži od zraka, ne gori (inertni plin).
U bocama i vatrogasnim aparatima nalazi se pod tlakom od 56 bara ( kod 20 0C ) u tekućem stanju.
Ugljikov dioksid ima tkz. trojnu točku kada je u sva tri agregatna stanja i to kod –56 0 C, i tlaka od
5,3 bara.
Ugljikov dioksid nije otrovan ali je opasan – zagušljiv plin.
Opasnost od ugušenja prijeti kod gašenja požara. U prirodi ispunjava spilje, javlja se prilikom
kopanja bunara, vrenja mošta u podrumima i često se ljudi uguše zbog prisutnosti CO2 .
U koncentracijama 3-10% pojavljuju se simptomi gušenja (brže disanje) a kod 25 -30%
uzrokuje smrt.
4.3.2. UGLJIKOV MONOKSID (CO)
Ugljikov monoksid je plin bez boje i mirisa, zapaljiv i eksplozivan te VRLO OTROVAN. Lako se
veže na hemoglobin te tako onemogućuje vezivanje kisika na hemoglobin.
Koncentracija ovog plina do 0,1% u zraku već predstavlja ozbiljnu opasnost po život a kod npr.
0,23% uz izlaganje koncentraciji od 15 minuta nastupa smrt.
Opasnost od trovanja postoji u metalurgiji, garažama, prilikom gašenja požara u zatvorenom
prostoru i dr. Za zaštitu potrebito je koristiti izolacioni aparat.
4
5. TOPLINA I TEMPERATURA
5.1. ŠTO JE TOPLINA ?
Toplina je oblik energije i u neposrednoj je vezi s kretanjem atoma i molekula.
Kad se dva tijela dodiruju a jedno je toplije od drugog, s vremenom se hladnije tijelo zagrijava a
toplije hladi.
Ovo stanje će potrajati sve do trenutka kad stupnjevi zagrijanosti obaju tijela ne izjednače, tj.
toplina prelazi s toplijeg na hladnije tijelo sve dok se temperature tijela ne izjednače.
5.2. PRIJELAZ ILI PROLAZ TOPLINE
Da bi toplina mogla prolaziti s jednog mjesta na drugo ili prelaziti s tijela na tijelo, mora
postojati razlika u temperaturama tih mjesta ili tijela.
Prijenos topline za vatrogastvo je značajna pojava na koju vatrogasci često moraju na vrijeme
reagirati.
Prijenos ili širenje topline može se obavljati na tri načina:
Vođenjem ili kondukcijom (prolaz topline kroz krute tvari – pegla, željezna šipka u vatri i sl.),
Strujanjem ili konvekcijom (prijelaz topline pomoću tekućine ili zraka – tekućina u posudi, sustav
za centralno grijanje, topli zrak iz prostorije u prostoriju) i
Zračenjem ili radijacijom (prijelaz topline putem toplinskih zraka – žarulja, peć, sunce)
5.3. ŠTO JE TEMPERAT URA ?
Temperatura je stupanj zagrijanosti tijela. Temperatura je mjera za toplinsko stanje tvari.
5.4. TEMPERATURA SAMOPALJENJA I PALJENJA
Što je temperatura samopaljenja?
To je najniža temperatura na koju treba zagrijati neku tvar u prisustvu zraka, da se ona upali bez
vanjskog izvora pripaljivanja.
Što je temperatura paljenja?
Temperatura paljenja je ona najniža temperatura tvari na kojoj se, uslijed djelovanja toplinske
energije, ta tvar zapali.
5
Temperatura paljenja može se postići na razne načine.
Ti načini nastajanja topline, vatrogasnim rječnikom nazivaju se:
UZROČNICI POŽARA
TOPLINSKI
KEMIJSKI
ELEKTRIČNI
MEHANIČKI
Direktan dodir
Kem. reakcije
Elektricitet
Trenje
Eksplozija
Samozagrijavanje
i samozapaljenje
Statički
elektricitet
Udar
Grom
Tlak
6 GORENJE ZAPALJIVIH TVARI PREMA AGREGATNOM STANJU
6.1. ZAPALJENJE I EKSPLOZIJA ZAPALJIVIH PLINOVA
Plinovi su tvari koje nemaju stalan oblik i obujam.
Smjesa plina i kisika, odnosno zraka mora se zagrijati do temperature paljenja. Tom prigodom
oslobađa se toplina koja se očituje u obliku plamena. Plamen je prema tome usijani gorući plin.
Omjer gorivog plina i zraka u kojem se može smjesa upaliti i eksplodirati zove se GRANICOM
EKSPLOZIVNOSTI tog plina.
Donja granica eksplozivnosti je najmanja koncentracija plina u odnosu na zrak, koja se može
upaliti i eksplodirati.
Gornja granica eksplozivnosti je najveća koncentracija plina u odnosu na zrak, koja se može
upaliti i eksplodirati.
GRANICE EKSPLOZIVNOSTI NEKIH PLINOVA I PARA
Naziv spoja
Područje
Naziv spoja
Područje
Vodik
4 – 75
Benzin
1–7
Acetilen
2 – 82
Sumporougljik
1 – 60
Metan
5 - 15
Benzen
1,2 – 8
Rasvjetni plin
8 – 23
Metanol
5,5 – 26
CO
12,5 - 74
Eter
1,6 - 37
6
6.2. GORENJE ZAPALJIVIH TEKUĆINA
Tekućine su tvari koje imaju svoj obujam, ali poprimaju oblik posude u kojoj se nalaze.
Zapaljive tekućine zapravo ne gore već ih prethodno treba pretvoriti u stanje para, a pare zatim
dovesti do gorenja. (Primjer sa dvije posude u kojima je benzin i nafta )
Temperatura tekućine kod koje se nad njezinom površinom razvije dovoljna količina para, koje se
mogu upaliti naziva se PLAMIŠTEM
PLAMIŠTE je najniža temperatura na koju treba zagrijati zapaljivu tekućinu da bi se iznad njene
površine stvorila takva smjesa da se ona može upaliti vanjskim izvorom topline.
Kod para tekućina da bi došlo do eksplozije vrijedi isto kao i za plinove da one moraju biti točno
u određenom omjeru sa zrakom u tkz. PODRUČJU EKSPLOZIVNOSTI.
Zapaljiv a t ekuć i na
Plami šte °C
Temperatura
paljenja
40
220 - 300
12
425
Benz en
- 17
530
Benzin
- 20 do - 40
220 - 300
- 45
170
Dies el gori vonaf t a
Eti lni alkoho l
Dieti let er
6.3. GORENJE ZAPALJIVIH KRUTINA
Za razliku od plinovitog i tekućeg stanja, krute tvari imaju određeni oblik i obujam.
Kod gorenja krutih tvari razvija se dim i plamen, poslije nekog vremena nastaje žeravica a
nakon završenog procesa gorenja ostaje pepeo.
DIM je smjesa zraka i plinova nastalih gorenjem te sitnih krutih čestica ne izgorjele tvari – čađe.
PLAMEN predstavlja goruće plinove ugrijane na visoku temperaturu
ŽERAVICA je kruta tvar usijana na visoku temperaturu
PEPEO je ne gorivi dio gorive tvari
7
7. OSNOVE GAŠENJA
7.1. UČINCI GAŠENJA
•
•
•
•
GAŠENJE je prekidanje kemijskog procesa gorenja koje se obavlja na više načina:
UGUŠIVANJEM (izoliranjem goruće tvari od okolnog zraka – sprječavanje pristupa kisika)
HLAĐENJEM (ohlađivanjem gorive tvari ispod temperature gorenja)
ANTIKATALIZIRANJEM (prekidanjem lančanih reakcija u plamenu)
ODUZIMANJEM GORIVE TVARI
7.2. SREDSTAVA ZA GAŠENJE
Sredstva za gašenje požara su tvari koje imaju takvo svojstvo da prekidaju proces
gorenja, odnosno gase požar.
7.2.1, PODJELA SREDSTAVA ZA GAŠENJE
Izabrati odgovarajuće sredstvo za gašenje, glede vrste gorive tvari i ostalih čimbenika, važan
je zadatak za uspjeh gašenja. Zbog toga je nužno temeljito poznavanje svih sredstava za gašenje
da bi se njihova svojstva i učinak gašenja potpuno iskoristili a troškovi i štete bili minimalni.
Sredstva za gašenje dijele se :
7.2.1.1. GLEDE AGREGACIJSKOG STANJA
KRUTA
Pijesak, zemlja, pokrivač, suhi prah, …
TEKUĆA
Voda i pjena
PLINOVITA
CO2, haloni, vodena para
7.2.1.2. GLEDE NAČINA DJELOVANJA
UGUŠUJU
Pjena, CO2, vodena para, pijesak,
zemlja, pepeo …
HLADE
Voda i pijena
ANTIKATALIZIRAJU
Haloni, suhi prah, halogenirana pjena
(LIGHT WATER)
7.2.1.3 GLEDE IZVORA – NASTANKA
PRIRODNA SREDSTVA
Pijesak, zemlja, pepeo, voda
Pjena, suhi
prah, CO
para,
INDUSTRIJSKA
SREDSTVA
2 , vodena
7.2.1.4. GLEDE NAMJENE
- KLASE POŽARA
ILI VRSTE
GORIVE
TVARI
haloni
8
KLASA POŽARA
SREDSTVO
A
KRUTE TVARI
VODA, pjena, haloni, obične vrste praha,
pijesak
B
ZAPALJIVE TEKUĆINE
PJENA, prah, CO2, haloni
C
ZAPALJIVI PLINOVI
SUHI PRAH, haloni
D
LAKI METALI
SPEC. PRAH za lake metale, suhi pijesak
F
KUHINJSKE MASTI I ULJA
POKRIVAČ, suhi prah, pijesak
Klasa E
više se ne koristi
E
ELEKTRIČNA ENERGIJA
Prijašnje normativno uređenje
CO2, haloni, suhi prah, voda (uz specijalne
armature)
8. SREDSTVA ZA GAŠENJE
8.1. VODA KAO SREDSTVO ZA GAŠENJE
Voda obuhvaća ¾ Zemljine površine. Najraširenije i najčešće rabljeno sredstvo za gašenje.
Voda gasi ohlađujućim učinkom jer na sebe veže veliku količinu topline oduzimajući je gorivoj tvari.
Kemijski je spoj od dva atoma vodika (H) i atoma kisika (O) pa njena formula glasi H2 0.
Ledište vode je na 0 oC gdje povećava svoj obujam za otprilike 9% a vrelište joj je na 100 oC,
kada prelazi u vodenu paru gdje se njen obujam povećava za čak 1700 puta.
Dobre osobine vode
Veliki resursi - rasprostranjenost
Vrlo je jeftina
Neškodljiva je i jednostavno se primjenjuje
Lako se transportira
Veže na sebe velike količine topline uz brzi učinak gašenja
Loše osobine vode
Provodi električnu energiju, poradi sadržaja otopljenih soli
Stupa u kemijsku reakciju s nekim tvarima ( npr. kalcijev karbid) i stvara mogućnost eksplozije
Zimi se smrzava
Pri visokim temperaturama raspada se na vodik i kisik, stvarajući eksplozivan plin praskavac
Vodom se ne mogu gasiti zapaljive tekućine lakše od vode
Uništava stvari koje su osjetljive na vodu (parket, knjige, umjetnine, novac, pokućstvo, cement,
gips i dr.)
Vodom se ne smiju gasiti požari klase “D” , laki metali poradi razlaganja vode na vodik i kisik.
9
8.2. PJENA KAO SREDSTVO ZA GAŠENJE
Pjena kao sredstvo za gašenje ima, poslije vode, najveću praktičnu primjenu. To je
polustabilna masa sastavljena od bezbroj mjehurića koji su ispunjeni ugljičnim dioksidom ili zrakom.
Pjena se dobije kad se sredstvo koje stvara pjenu (pjenilo) razrijedi u vodi pa se toj otopini uz
miješanje mehanički ubacuje zrak, pri čemu se otopina opjenjuje uz stvaranje bezbrojnih mjehurića.
Takva pjena sastavljena od zraka, vode i pjenila naziva se zračna pjena.
Pjenila su tvari koje se dodaju vodi u koncentraciji od 2 do 6 % - ovisno o ekspanziji
može se dobiti:
•teška (broj opjenjenja do 20),
•srednje teška (21 – 200) ili
•laka pjena (201 – 1000).
Mogu biti proteinska, fluoroproteinska, sintetička, fluorosintetička i alkoholna.
Pjena djeluje na gorivu tvar prvenstveno ugušujuće s pod efektom hlađenja. Halogenirane
pjene (fluoroproteinska i fluorosintetička) imaju i antikatalitički učinak stvarajući tanki lebdeći sloj
vode na gorivoj površini.
Prikaz generiranja pjene
voda
međumješalica
zrak
mješavina
mlaznica
PJENA
pjenilo
8.3. PRAH KAO SREDSTVO ZA GAŠENJE
Prah pokazuje u požaru veoma pozitivne značajke kao što su neotrovnost, dobra stabilnost, a
u akciji gašenja prahom gotovo da i nema štetnih pojava na tvarima, oruđima, uređajima i
objektima.
Prahom se mogu gasiti sve klase i veličine požara.
Za početne požare – ručni i prijevozni vatrogasni aparati,
- za veće požare – bacači praha -vozila,
- koristi se i u stabilnim instalacijama.
Prah za gašenje mora biti otporan na vodu, tečljiv, otporan na sabijanje, ne smije biti vodič
elektriciteta, a s gorivom tvari koju gasi ne smije stvarati otrovne plinove ni eksplozivne smjese.
Djelovanje praha
Prah djeluje antikatalitički, što se očituje u sprječavanju odvijanja ili usporavanju lančanih
reakcija u plamenu. Pod efekt gašenja mu je ugušujući učinak.
Prah se primjenjuje za gašenje zapaljivih plinova i tekućina, a nezamjenjiv je pri gašenju
požara klase D. (specijalni prah – M ili D )
10
8.4. UGLJIKOV DIOKSID KAO SREDSTVO ZA GAŠENJE
Ugljikov dioksid je plin, bez boje, bez mirisa, kiselkastog okusa. On ne gori i ne podržava
gorenje pa se zato koristi kao sredstvo za gašenje. Zadržava se u nižim dijelovima prostorije, jer je
teži od zraka.
Koristi se iz čeličnih boca gdje je komprimiran pod tlakom od 56 bara u tekućem stanju. Kad se
naglo ispusti iz boce, 70% se odmah ispari a 30% se pretvara u kruto stanje u “suhi snijeg” s
temperaturom –78 0 C.
Ugljikov dioksid djeluje na zapaljivu tvar ugušujućim učinkom. Pod efekat hlađenja je vrlo mali
zbog male količine snijega koji se pritom stvara.
CO2 se primjenjuje pri gašenju gotovo svih vrsta požara u zatvorenom prostoru. Najčešće se
rabi pri gašenju manjih početnih požara kod prisustva električne energije i manjih početnih požara
zapaljivih tekućina.
Kod gašenja s CO2 u zatvorenim prostorijama potrebito je voditi brigu o smanjivanju
zraka – kisika jer koncentracija CO2 od 3-10% može ugroziti zdravlje a koncentracija od 25-30% i život
gasitelja.
8.5. HALONI KAO SREDSTVO ZA GAŠENJE
Halogenizirani ugljikovodici - haloni su sredstva koja su se primjenjivala dugi niz godina.
Ako se vodikovi atomi u nekoj molekuli ugljikovodika kao što su metan /CH4) ili etan (C2H 6) zamijene
halogenim elementima, tj. fluorom (F), klorom (Cl), bromom (Br) ili jodom (J) dobivaju se sredstva za
gašenje - haloni
Od poznatijih najviše se koriste:
Bromklordifluormetan 1211 BCFBromtrifluormetan
1301
BTMDibromtetrafluoretan 2402
TDE
Osnovni i jedini učinak gašenja halonom je antikatalitčki ili inhibitorno djelovanje na plamen, pri
čemu se koči (usporava) i prekidaju lančane reakcije u procesu gorenja.
Haloni se primjenjuju za gašenje požara elektroničke tehnike (kompjutori, radio i TV uređaji,
avionske i brodske upravljačke kabine), vojne tehnike, telekomunikacijskih uređaja, muzeja, arhiva,
banaka i dr.
Poradi izrazito štetnog djelovanja na ozonski sloj stvarajući tzv. “ozonske rupe”, proizvodnja
halona je zabranjena Montrealskim protokolom od 01.01.1994., ali njihova uporaba je još
moguća, kako bi se omogućilo održavanje postojećih sustava.
U svijetu a i kod nas pojavila su se nova zamjenska sredstva za halone, koja u svom sastavu
ne sadrže klor i brom.
Poznata pod trgovačkim nazivima :
HALOTRON (zamjenjuje 1211 u ručnim vatrogasnim aparatima),
FM-200
(zamjenjuje 1301 u stabilnim sustavima)
INERGEN (zamjenjuje 1301 po sastavu 52%N+40%Ar+8%CO2 ) ekološki najprihvatljiviji
ali po učinku gašenja najlošiji
11
8.6. PRIRUČNA SREDSTVA ZA GAŠENJE POŽARA
Priručno sredstvo je svako ono sredstvo koje brzo i djelotvorno može ugasiti početni
požar. Gašenje se zasniva na pokrivanju i ugušivanju.
Najčešće je to pijesak , koji pri gašenju mora biti suh, što znači da ne smije biti izložen
padavinama što uvjetuje držanje u zatvorenim limenim sanducima. Da se pijesak ne bi grušao zbog
smrzavanja dodaje mu se mala količina kalcij-klorida.
Pijesak ima ugušujuće djelovanje – smanjuje pristup kisika gorivoj tvari. Najčešće se rabi pri
požaru klase D kod početnih požara klase B.
Pokrivači se također rabe kao priručno sredstvo. Izrađeni su najčešće od vune koja se ubraja
u teško gorive tvari. Djelovanje prekrivača je ugušujuće jer svojom primjenom prekidaju dotok kisika
gorivoj tvari. Najčešće se rabe pri gašenju požara osobe.
PITANJA ZA UTVRĐIVANJE GRADIVA IZ PREDMETA «GORENJE I GAŠENJE»
1. Što je to gorenje?
2. Po čemu se razlikuju tvari?
3. Kako se dijele tvari s obzirom na zapaljivost?
4. Uvjeti potrebni za gorenje.
5. Tiha oksidacija, obično gorenje, eksplozija.
6. Objasnite granice i područje eksplozivnosti.
7. Koji materijali mogu eksplodirati?
8. Objasnite potpuno i nepotpuno gorenje.
9. Što je to temperatura samopaljenja i paljenja neke tvari?
10. Što je zrak i kao djeluje na gorenje?
11. Koji se štetni produkti javljaju kod gorenja tvari?
12. Objasnite kakav je plin ugljični monoksid (CO).
13. Što je to gašenje i na koje se načine obavlja gašenje?
14. Objasnite način gašenja oduzimanjem topline.
15. Objasnite način gašenja ugušivanjem.
16. Objasnite način gašenja oduzimanjem gorive tvari.
17. Objasnite antikatalitički način gašenja.
18. Sredstva za gašenje prema agregatnom stanju.
19. Sredstva za gašenje prema načinu djelovanja
12
20. Sredstva za gašenje prema izvoru – postanku
21. Nabrojite klase požara i sredstva za gašenje.
22. Voda kao sredstvo za gašenje.
23. Ugljični dioksid kao sredstvo za gašenje
24. Haloni kao sredstva za gašenje
25. Prah kao sredstvo za gašenje.
26. Sredstva za gašenje požara pokrivanjem (priručna).
13

Download Report