close

Enter

Log in using OpenID

29. listopada 2014. 49. plenarno zasjedanje HBK Sa svoga

embedDownload
43/2014
29. listopada 2014.
49. plenarno zasjedanje HBK
Sa svoga jesenskoga zasjedanja biskupi uputili poruku
mladima "Muško i žensko stvori ih!" kojom su željeli
uèvrstiti svijest kršæana o njegovu èovještvu kakvo je
izišlo iz Božjih ruku, mlade vjernike kršæanskim
navještajem zaštititi od mentaliteta i duha rodne
ideologije te ih potaknuti na kršæanski navještaj, živeæi
vrednote ljubavi, vjernosti braka i obitelji koje su
odgovor na duboku èežnju ljudskoga srca Cjeloviti tekst poruke, kao i priopæenja sa zasjedanja
HBK donosimo u rubrici "Dokumenti"
Svetvinèenat: Prijenos relikvija bl. Miroslava
Bulešiæa
Nakon prijenosa iz Lanišæa u Svetvinèenat godine
1958. te potom 2003. s groblja u župnu crkvu, sada su
zemni ostaci bl. Bulešiæa pronašli svoje konaèno mjesto
u oltaru crkve Navještenja Marijina
"Laièka država – religija - Crkva: od ideologizirane
neutralnosti do prostora dijaloškog suživota"
U organizaciji Katolièkoga bogoslovnog fakulteta u
Splitu održan XX. meðunarodni teološki simpozij
"Hrvatska književnost kršæanskoga nadahnuæa –
prošlost i suvremenost"
U organizaciji Hrvatskih studija Sveuèilišta u Zagrebu,
Glasa Koncila i Udruge za promicanje znamenitih
Križevèana "Dr. Stjepan Kranjèiæ" u Križevcima
održan prvi znanstveni skup
Domovinske vijesti
Relikvije bl. Karla Austrijskog darovane Zagrebaèkoj nadbiskupiji
Predstavljena Sabrana djela nadbiskupa Srakiæa
Biskupi ohrabrili branitelje
50. obljetnica proglašenja sv. Benedikta zaštitnikom Europe
Susret Zbora Federacije benediktinskih koludrica Hrvatske
U Pakracu završeno obilježavanje jubileja grkokatolièke Slavonske
eparhije
Ðakonsko reðenje u zagrebaèkoj katedrali
Dan Salezijanske obitelji
Ðakonsko reðenje u bjelovarskoj katedrali
70. obljetnica stradanja vjernika i sveæenika na Daksi
Ðakonsko reðenje u ðakovaèkoj katedrali
Postavljen kamen temeljac i blagoslovljeno gradilište hrama i
pastoralnog centra Makedonske pravoslavne Crkve
Kardinal Bozaniæ posvetio crkvu Sv. Benedikta u Blaškovcu
Tradicionalni meðureligijski molitveni susret u Duhu Asiza
Susret Sveæenièke lige Šenštatskog pokreta Hrvatske i BiH
Crkva u Hrvata
Kardinal Puljiæ posvetio župnu crkvu Sv. Vida u Vidovicama
Dan KŠC-a "Ivan Pavao II." u Bihaæu
Bobovac: Molitveni dan za Domovinu i hodoèašæe Oružanih i
redarstvenih snaga BiH
Inozemne vijesti
Lombardi o sinodi i velikoj pozornosti koju je privukla u javnosti
Odobren statut meðunarodne udruge Signis
Beogradska nadbiskupija proslavila 90. obljetnicu postojanja
Prilog dokumenti
Crkva je Kristovo tijelo
Ljubav je mjerilo vjere
Domovinske vijesti
ika
Domovinske vijesti
Školske klupe za poplavljene
Zagreb, 20.10.2014. (IKA) - Još jedna donacija za stradale u
poplavama na podruèju Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije
upuæena je 20. listopada iz skladišta Caritasa Zagrebaèke
nadbiskupije u Rakitju. Èetrdeset i pet školskih klupa te
devedeset stolica Caritas u Zagrebu dobio je preko gradske
uprave austrijskog grada Triebena. U dogovoru s
ravnateljem Caritasa Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije vlè.
Ivicom Rebiæem donacija je proslijeðena u Ðakovo odakle
æe otiæi prema jednom od poplavljenih naselja na tom
podruèju. "Vjerujemo da æe ova donacija makar malo
olakšati provoðenje odgojno-obrazovnih programa djece u
nekom od poplavljenih objekata", izjavila je ravnateljica
zagrebaèkog Caritasa s. Jelena Lonèar.
Susret trajne formacije u Požegi
Požega, 20.10.2014. (IKA) - U dvorani blaženoga Alojzija
Stepinca Biskupskog doma u Požegi 20. listopada održan je
susret trajne formacije mladih sveæenika i ðakona Požeške
biskupije, na kojem je sudjelovao i biskup Antun
Škvorèeviæ. Nakon molitve Treæega èasa, biskup je
nazoènima uputio rijeè pozdrava, spomenuvši posebno
sedmoricu nedavno zareðenih ðakona te izrazio radost što se
može sa sveæenicima i ðakonima susresti na programu
njihove zajednièke formacije, koji ne ide za tim da se oni
samo intelektualno i pastoralno izgraðuju, nego i duhovno
kako bi mogli što bolje evanðeoski služiti onima kojima su
poslani. U tom smislu biskup je istaknuo koliko je važno
njihovo živo zanimanje za vlastitu izgradnju i za poslanje
koje su primili.
Biskup je spomenuo minulu Misijsku nedjelju te rekao kako
je ona svojevrsni podsjetnik da Crkva nije statièna nego
dinamièna stvarnost u snazi Duha Svetoga koja želi pristupiti
èovjeku u svim njegovim životnim situacijama, a osobito
onima do kojih još nije stigla Radosna vijest. Dodao je da se
u taj eklezijalni dinamizam ukljuèila i Treæa izvanredna opæa
biskupska sinoda koja je raspravljala o važnoj i izazovnoj
temi braka i obitelji, te se u radu i u završnoj Poruci
oèitovala vjerodostojnom u vjernosti Isusu Kristu i Božjem
naumu o braku i obitelji te otvorenosti prema problemima u
kojima se nalaze njihovi èlanovi. Potaknuo je mlade
sveæenike i ðakone da se s obzirom na ta pitanja ne ravnaju
po novinskim napisima, nego po onome što je zapisano u
završnoj Poruci sinodalnih otaca. Pozvao ih je da u skladu s
rijeèima sv. Pavla u Poslanici Rimljanima, èiji je ulomak
proèitan u molitvi Treæega èasa, žive jedni prema drugima
ljubav koja ne nanosi zla. Potom je protumaèio kako æe
ovogodišnji mjeseèni susreti trajne formacije iæi za tim da im
pomognu u njihovu pastoralnom djelovanju te da je pastoral
mladih tema današnjeg rada.
Prof. Mario Voronjecki, ravnatelj Katolièke klasiène
gimnazije u Virovitici, upoznao je sudionike programa s
iskustvom koje ima u radu s mladima po animatorskom
modelu "mladih za mlade". Održao je u tom pogledu sa
sveæenicima i ðakonima radionicu. Slijedio je konkretan
dogovor o koracima koje æe sveæenici i ðakoni uèiniti u
župama svoga djelovanja s obzirom na navedeni model rada
te æe na iduæi susret donijeti prijedloge o organiziranju
edukacije animatora u svojim župama. Mladi sveæenici i
ðakoni zajedno s biskupom završili su susret molitvenomeditativnim programom koji je u katedrali predvodio Josip
Krpeljeviæ.
2
29. listopada 2014. broj 43/2014
Zagreb: Prvi susret studenata laika u novoj pastoralnoj
godini
Prof. dr. Josip Šimunoviæ predstavio Nadbiskupijski
pastoralni institut i njegove programe te pozvao studente da
se aktivno ukljuèe u pojedina dogaðanja u Institutu
Zagreb, 20.10.2014.
(IKA) - Prvi ovogodišnji susret
studenata laika koji se pripremaju za crkvene službe u
Zagrebaèkoj nadbiskupiji održan je u ponedjeljak 20.
listopada u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u
Zagrebu.
Susretom je predsjedao voditelj Povjerenstva Zagrebaèke
nadbiskupije za studente laike koji se pripremaju za crkvene
službe i ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta izv.
prof. dr. Josip Šimunoviæ. Studentima je predstavio
Nadbiskupijski pastoralni institut i njegove programe te ih
pozvao da se aktivno ukljuèe u pojedina dogaðanja u
Institutu, bilo kao sudionici, bilo kao volonteri i suradnici u
organizaciji.
U drugom dijelu susreta dr. Šimunoviæ studentima je
predstavio dvogodišnji program formacije studenta laika koji
se pripremaju za crkvene službe u Zagrebaèkoj nadbiskupiji.
Program se sastoji od sadržaja vezanih uz uvoðenje u život
mjesne Crkve, sadržaja vezanih uz buduæu crkvenu službu,
kao i duhovnih sadržaja koji se nude u suradnji s
Povjerenstvom za pastoral studenata laika KBF-a Sveuèilišta
u Zagrebu. Studentima su pojašnjeni smisao i potreba
provoðenja takvog programa koji služi boljem upoznavanju
sa zahtjevima eventualne buduæe crkvene službe.
Pred kraj susreta studentima se obratio i dr. Ante Barišiæ,
èlan Povjerenstva za pastoral studenata laika KBF-a
Sveuèilišta u Zagrebu, i pozvao ih na suradnju s
Povjerenstvom i sudjelovanje u programima i sadržajima
koje æe Povjerenstvo pripremati.
Susretu je okupio 105 studenata 4. i 5. godine filozofskoteološkog studija, kao i studija religiozne pedagogije i
katehetike Katolièkog bogoslovnog fakulteta Sveuèilišta u
Zagrebu.
Zahvalnica Opæine Konavle s. Veroniki Dunatov
Kroz program "Dnevni boravak i pomoæ u kuæi" nesebièno
je pomagala najpotrebnijima i brinula za bolesne i nemoæne
Gruda, 21.10.2014. (IKA) - Na sveèanoj sjednici Opæinskog
vijeæa Opæine Konavle održanoj u utorak 21. listopada u
Grudi, a u povodu dana Opæine Konavle, zahvalnicu je
dobila i s. Veronika Dunatov iz Družbe kæeri milosrða.
Prigodom predaje zahvalnice reèeno je: "S. Veronika
Dunatov kroz program 'Dnevni boravak i pomoæ u kuæi'
nesebièno je i požrtvovano radila u potpunom posveæenom
služenju najpotrebnijima i brinula za bolesne i nemoæne.
Vrijedno je i predano služila Bogu i ljudima ovoga kraja i
imala posebno mjesto u srcima brojnih Konavoka i
Konavljana. S. Veronika nedavno je iz Konavala
premještena na novu dužnost u Dubrovnik. Zbog svog
svjedoèanstva požrtvovne ljubavi i života koji je u
potpunosti posvetila služenju najpotrebnijima zahvalnica
sestri Veroniki ujedno je priznanje i zahvala njenoj
redovnièkoj zajednici, Družbi kæeri milosrða Treæeg
samostanskog reda sv. Franje koju je utemeljila naša
hrvatska blaženica Marija od Propetog Isusa Petkoviæ".
Zahvalnicu Opæine Konavle s. Veroniki Dunatov uruèio je
predsjednik Opæinskog vijeæa Opæine Konavle Ivo Simoviæ.
ika
Relikvije bl. Karla Austrijskog darovane Zagrebaèkoj
nadbiskupiji
Zagreb, 21.10.2014. (IKA) – O spomendanu blaženoga
Karla Austrijskog i o 10. obljetnici njegove beatifikacije, te
prigodom
predaje
njegovih
relikvija
Zagrebaèkoj
nadbiskupiji sveèano euharistijsko slavlje u zagrebaèkoj
prvostolnici u utorak, 21. listopada, predvodio je zagrebaèki
pomoæni biskup Ivan Šaško. Prije poèetka mise, u
pozdravnoj rijeèi predsjednik Hrvatske udruge za
beatifikaciju kraljice Zite Claude Grbeša podsjetio je kako se
na poticaj male skupine hrvatskih vjernika koji su
hodoèastili u Rim u povodu beatifikacije Karla Austrijskoga,
od listopada 2004. jednom godišnje u crkvi Sv. Katarine
slavi misa na spomendan bl. Karla, a od svibnja 2011.
godine, i na dan roðenja službenice Božje Zite. Hrvatska
udruga za beatifikaciju kraljice Zite, osnovana prije godinu
dana nastavlja tu lijepu tradiciju štovanja blaženika Karla i
njegove supruge Zite. Sve ove godine mise je slavio preè. dr.
Stanislav Vitkoviæ, ujedno duhovnik Udruge koji je prije
nekoliko dana preminuo, rekao je Grbeša. Istaknuo je da su
relikvije dar carske i kraljevske kuæe Habsburg-Lothringen
Zagrebaèkoj nadbiskupiji, dok je relikvijar dar Udruge.
Relikvije æe biti pohranjene u riznici zagrebaèke
prvostolnice, dok se ne uredi oltar u crkvi Sv. Katarine na
Gornjem gradu, gdje æe relikvije biti stalno izložene.
Darovatelja relikvija na euharistijskom slavlju zastupala je
nadvojvotkinja Anne Gabrielle Austrijska, udovica
nadvojvode Rudolfa, najmlaðeg sina blaženog Karla
Austrijskog i službenice Božje Zite od Bourbon-Parme. U
pozdravu njoj upuæenom, Grbeša je rekao "poèašæeni smo
Vašim dolaskom u naš grad, grad koji dobro poznajete
buduæi da ste u njemu više puta boravili dok ste bili
ukljuèeni u organizaciju humanitarne pomoæi Hrvatskoj i
susjednoj Bosni-Hercegovini za vrijeme Domovinskog rata".
Nadvojvotkinja je predala relikvije biskupu Šašku koje je on
stavio pred oltar i zapoèeo misno slavlje.
Pred nama su relikvije kršæanina, supružnika, oca obitelji,
vladara, èovjeka iznimna života o kojemu je, sada sveti,
papa, èiji spomendan slavimo sutra, Ivan Pavao II. u slavlju
beatifikacije rekao rijeèi na koje se vraæaju svi koji žele èuti
sažetak duhovnosti blaženoga Karla: "Odluèujuæa zadaæa
kršæanina sastoji se u tome da u svemu traži Božju volju i da
po noj djeluje. Tomu se izazovu državnik i kršæanin Karlo iz
Austrijske kuæe svakodnevno izložio. Bio je prijatelj mira. U
njegovim je oèima rat bio 'nešto užasno' zastrašujuæe… Od
poèetka je car Karlo svoju službu vladanja shvaæao kao
sveto služenje svojim narodima. Ozbiljno je nastojao slijediti
kršæanski poziv na svetost i u politièkome djelovanju. Pritom
mu je bila važna misao o socijalnoj, društvenoj ljubavi. Neka
nam svima bude uzor, osobito onima koji danas u Europi
nose politièku odgovornost", podsjetio je u homiliji biskup
Šaško, primijetivši da je Papa to izrekao 3. listopada 2004.
godine, a taj je datum hrvatskim vjernicima osobito drag, jer
je takoðer 3. listopada, samo šest godina ranije (1998.),
blaženim proglašen i kardinal Alojzije Stepinac. Uz njihove
živote treba promatrati i blaženoga Ivana Merza, rekao je
biskup, prokomentiravši da je lijep taj trolist blaženika koji
su osjetili istu snagu trpljenja i nemira svjetskoga rata.
Kao vjernici u hrvatskome smo društvu pozvani èuvati
spomen na ono što je veliko u našemu narodu i što je
oèuvalo sigurnost duhovne graðevine. To ne izrasta iz
ljudskih planova, nego iz vjere da je Bog nama povjerio
vrijednosti na kojima možemo graditi; koje ne dopuštaju da
se kamen razmrvi u pijesak. Vjera i zrnca kamene prašine
spaja u zajedništvo stijene. Blaženi je Karlo osjetio kako kiša
postaje pljuskom, a pljusak bujicom; bujicom koja, nošena
vjetrom, odnosi životne prostore. Ta nam je slika, nakon
Domovinske vijesti
ovogodišnjih poplava, itekako svježa. Suoèen s tragedijom
svjetskoga rata nije živio tjeskobu, premda pritiješnjen;
dijelio je s drugima snagu i ljepotu svoga života, kako u
obitelji s osmero djece, tako i u politièkim okolnostima koje
mu nisu bile naklonjene. Rijetki su ljudi u suvremenoj
povijesti živjeli Evanðelje noseæi zemaljsku vlast. Zato je
Karlov primjer dragocjena pomoæ svima koji danas misle da
je nepotrebno ili da je nespojivo biti dobar kršæanin i biti
politièar. Stav koji je odražavao vrijedi i danas; naèin na koji
je služio primjenjiv je i danas, jer nema života u kojemu ne
bi bilo mjesta za svetost. Ona poèinje nesebiènošæu,
poniznošæu i prepoznavanjem Božjih darova u vlastitome i u
tuðim životima", rekao je biskup. No, upozorio je, kako bi
promatrajuæi lik bl. Karla, netko mogao pomisliti da nema
dodirnica s našim životima, da ga je njegova kraljevska
uloga udaljila od naših života, ali on ostaje uzor svima.
"I mi imamo svoje ratove i životne borbe; i mi se osjeæamo
toliko puta preoptereæenima. Blaženi je Karlo svoj život
odjenuo u molitvu i prinošenje vlastitoga života. Imao je
odgovornost. Zar netko misli da ju nema? Svaki èovjek ima
komadiæ moæi za koju je odgovoran i kojom može služiti
nemiru ili miru. Sigurno da na prvome mjestu vidimo one
koji nose odgovornost za cijelu društvenu i državnu
zajednicu, ali tièe se svakoga od nas. Jer, ta zajednica nije
prepuštena nekoj profesiji, nego je njezina ljepota u ljubavi
èlanova te zajednice i spremnosti na sebedarje", posvijestio
je biskup.
"Da, veèeras blaženoga Karla posebno molimo za hrvatsku
domovinu, molimo posebno za odgovorne u politici. Pred
nama su èlanovi povijesnih postrojba koji nose diène
hrvatske barjake. Dok se osvræemo na povijest, ujedno
gledamo i sadašnjost. Ovim se barjacima pridružuju oni
najsvježiji iz obrane hrvatske slobode. Nažalost, i veèeras su
u našemu Zagrebu okupljeni hrvatski branitelji koje ne
smijemo previdjeti niti preèuti njihove rijeèi, jer su njihova
djela govorila ljubavlju. Oni su prošlu noæ probdjeli, a i ovu
æe probdjeti na ulici. Meðu njima je naroèito bolno vidjeti
najteže hrvatske ratne vojne invalide koji upozoravaju na
ponižavajuæe postupanje prema onima koji su u slobodu
Hrvatske ugradili svoje zdravlje i sve što su mogli dati za
domovinu. Stoga molimo da odgovorni ne budu ravnodušni i
bešæutni prema njima", rekao je biskup, te upozorio kako
osobitu odgovornost imaju mediji. "Pozivamo sve da se
prema njihovim zahtjevima odnose na dolièan naèin, kako bi
se ponajprije mogao èuti njihov glas koji upozorava cijelo
naše društvo da se neistinama i obescjenjivanjem branitelja
urušavaju vrijednosti na kojima je Hrvatska izrastala i na
kojima trebamo graditi buduænost", rekao je biskup, te
homiliju zakljuèio rijeèima "braniteljima izražavamo
zahvalnost za njihovu žrtvu i pratimo ih u njihovim
pravednim nastojanjima. Neka njima i svima nama zagovor
blaženoga Alojzija Stepinca i blaženoga Karla ispuni dušu
mirom i svjetlom radosti Evanðelja". Na kraju mise biskup
Šaško je pred relikvijama bl. Karla predvodio molitvu, a
potom su vjernici mogli iskazati èast relikvijama. Tijekom
euharistijskog slavlja na kojem je pjevanje predvodio
Mješoviti katedralni zbor uz orguljsku pratnju Hvalimire
Bledšnajder izreèene su molitve vjernika na više jezika. Na
misi je bilo i više diplomatskih predstavnika meðu kojima i
veleposlanica Austrije u Hrvatskoj Andrea Ikiæ-Boehm, kao
i Nikola Barun Adamovich Èepinski, bivši veleposlanik
Malteškog reda u RH, koji je sudjelovao u svojstvu viteza
Reda Zlatnog runa èiji je jedno vrijeme veliki meštar bio
upravo bl. Karlo Austrijski. Poseban ures slavlja bile su
hrvatske povijesne postrojbe Sinjski alkari, Zrinska garda –
Èakovec, Varaždinska graðanska garda, Karlovaèka
graðanska garda, Turopoljski banderij i Kliški uskoci.
29. listopada 2014. broj 43/2014
3
Domovinske vijesti
Poèele pripreme za proslavu 200. obljetnice Družbe
misionara Krvi Kristove
Zagreb, 21.10.2014. (IKA) - Svetkovinu svetog Gašpara del
Bufala, utemeljitelja Družbe misionara Krvi Kristove,
misionari su, uz klanjateljice Krvi Kristove i èlanove
molitvenih zajednica, sveèano proslavili 21. listopada u
Misijskoj kuæi u Zagrebu i u crkvi Svetog Mirka u
Šestinama, župi, na podruèju koje se nalazi kuæa misionara.
Time su zapravo poèele pripreme za proslavu 200. obljetnice
Družbe misionara Krvi Kristove, koja æe biti uprilièena u
Rimu 1. srpnja sljedeæe godine.
Prema rijeèima misionara Krvi Kristove i ravnatelja
Hrvatske delegature misionara o. Ilije Grgiæa, prvi korak u
pripravi za proslavu je Velika devetnica, podijeljena u tri
tematske cjeline, svaka u trajanju od tri mjeseca, od
listopada ove, do lipnja sljedeæe godine. Svi koji se
pripremaju za veliku sveèanost, razmišljat æe o povijesnoj
zbilji i dogaðanjima u kojima je Družba nastala, rasla i širila
se. Razmatrat æe i samo srce karizme, poniruæi sve dublje i
svjesnije u otajstvo prolivene Predragocjene Krvi Kristove.
Velika devetnica æe pozivati na pomiriteljsku nazoènost na
mjestima razdora, svaðe, podjele, mržnje, ranjenosti i
slomljenosti te na djelovanje u cilju da Krist, ruku raširenih
na križu, zagrli svakog èovjeka.
Na misionarima, redovnicama i molitvenim zajednicama je
posvjedoèiti i pokazati svima, posebno braæi na rubu
društvenog i ekonomskog života, da su Kristov probodeni
bok i njegovo ranjeno Srce za sve otvoreni.
Kruna devetomjeseène priprave bit æe hodoèašæe u Rim, na
središnju meðunarodnu proslavu 200. obljetnice utemeljenja
Družbe te obilazak mjesta od posebne važnosti i znaèenja za
nastanak i razvoj Družbe, život i djelovanje svetog
utemeljitelja, ali i zahvala Bogu za taj veliki dar. Proslava æe
biti i na regionalnoj razini, uoèi svetkovine sv. Gašpara
sljedeæe godine, u Zagrebu.
Na sveèanosti u Šestinama 21. listopada uz misionare su
sudjelovale i klanjateljice Krvi Kristove s regionalnom
poglavaricom, Marijine sestre s poglavaricom i Kæeri
milosrða, uz svoju poglavaricu, župljani šestinske župe i
èlanovi molitvenih zajednica. Euharistiju je slavio župnik u
Ðurðevcu Marko Rac, a misionari Krvi Kristove – oci Ilija
Grgiæ, Marijan Zubak, Davor Lukaèeviæ i Ivan Stjepan
Horvat, obnovili su tom prigodom svoja obeæanja vjernosti
Družbi misionara Krvi Kristove.
Danski kraljevski par posjetio prvostolnicu
Zagreb, 22.10.2014. (IKA) - Danska kraljica Margareta II. i
suprug princ Henrik posjetili su u srijedu 22. listopada
zagrebaèku prvostolnicu, u sklopu svoga prvog službenog
posjeta Republici Hrvatskoj.
Danski kraljevski par na ulazu u zagrebaèku prvostolnicu
doèekali su rektor katedrale mr. Josip Kuhtiæ i tajnik Ureda
za kulturna dobra Zagrebaèke nadbiskupije mr. Tomica
Plukavec.
Rektor mr. Kuhtiæ upoznao je visoke goste iz Danske s
poviješæu zagrebaèke katedrale i njezinim znaèenjem u
povijesti hrvatskoga naroda, kao i sa životom zagrebaèkog
nadbiskupa kardinala blaženoga Alojzija Stepinca, pred
èijim su se posmrtnim ostacima u sarkofagu akademskog
kipara Hrvoja Ljubiæa i reljefom svjetski poznatoga kipara
Ivana Meštroviæa, najduže zadržali.
.
4
29. listopada 2014. broj 43/2014
ika
Hrvatski biskupi na proslavi spomendana sv. Ivana
Pavla II. u zagrebaèkoj katedrali
Zagreb, 22.10.2014. (IKA) – Na spomendan sv. Ivana Pavla
II. u srijedu 22. listopada u zagrebaèkoj prvostolnici sveèano
euharistijsko slavlje predvodio je zagrebaèki nadbiskup
kardinal Josip Bozaniæ zajedno s apostolskim nuncijem u
Republici Hrvatskoj nadbiskupom Alessandrom D'Erricom i
nadbiskupima i biskupima koji sudjeluju na jesenskom
zasjedanju HBK. Uvodeæi u misu, predsjednik HBK
zadarski nadbiskup Želimir Puljiæ rekao je: "Mi, hrvatski
biskupi, okupili smo se slaviti misu u sjeni zemnih ostataka
bl. Alojzija Stepinca pred kojim je prije 20 godina kleèao sv.
Ivan Pavao II. Ispunjeni smo i ponosom i radošæu što smo
potomci naroda u kojem se rodio, stasao i život svoj položio
za Krista njegov vjerni sluga i odani pastir bl. Alojzije. Bogu
smo zahvalni što smo bili suvremenici drugog idealnog
pastira i biskupa kojeg je papa Franjo ovog proljeæa ubrojio
meðu svete, velikoga Ivana Pavla II.". Spomenuo je da je
veæina nazoènih biskupa dobila upravo njegov dekret sa
zaduženjem predvoditi pojedine partikularne Crkve u našem
narodu. "Dvojica od njih dekret su dobili prije 25 godina.
Zbog toga æe jedan predvoditi ovo slavlje, kardinal Bozaniæ
koji je 21. listopada obilježio 11 godina svoga kardinalata, a
drugi srebrni jubilarac hvarsko-braèko-viški biskup
Slobodan Štambuk izreæi æe prigodnu homiliju", rekao je
nadbiskup Puljiæ.
Zapoèinjuæi euharistijsko slavlje, kardinal Bozaniæ istaknuo
je kako se netom vratio iz Rima, s Biskupske sinode te da je
dva tjedna stanovao u Domu Sv. Marte. Tako je imao prilike
više puta susresti se s papom Franjom. Prenoseæi njegov
blagoslov, istaknuo je kako se Papa zanimao za Hrvatsku i
za Crkvu u Hrvatskoj. Kardinal je posvjedoèio kako se na
euharistijskom slavlju na završetku sinode moglo osjetiti
duboko duhovno zajedništvo izmeðu pape Franje i njegova
prethodnika Benedikta XVI. "Svjedoci smo velikih dogaðaja
u Crkvi, velikih darova blaženika, svetaca. Na današnji dan
prije 36 godina sveèano je u Rimu preuzeo službu rimskog
prvosveæenika Ivan Pavao II., a mi ga danas èastimo kao
sveca. Bog èini velike znakove u našoj sredini. Veèeras
ovdje oko oltara želimo moliti za našu Crkvu. Molimo to
pred grobom bl. Alojzija Stepinca, molimo radujuæi se
radosnom danu kad æemo ga moæi na oltaru èastiti i kao
sveca", rekao je kardinal Bozaniæ te potaknuo na molitvu za
obitelji, kako bi one bile istinski svjedoci zajedništva izmeðu
Krista i njegove Crkve.
U homiliji je biskup Štambuk na vrlo slikovit naèin približio
dvojicu svetaca sv. Petra i sv. Ivana Pavla II. U duhu misnog
evanðelja, Isusova propitkivanja Petra, istaknuo je kako je to
za Petra ispit zrelosti. Naime, postavljajuæi pitanje Petru
"Petre je li ti mene voliš", Isus želi biti siguran u svoga
namjesnika. "Mi bi pitali 'Petre koliko jezika govoriš,
razumiješ li se ti u ekonomiju, politiku'", rekao je
propovjednik. Upozorio je kako svojim pitanjem Isus ulazi
dublje, jaèe u èovjeka, jer "ako ti mene voliš i malo tvoga
znanja dobro æe doæi, ako me ne voliš ništa od toga". Isus
postavlja i drugi put pitanje "Petre je li ti mene voliš", a mi
bi pitali "Petre ti si mene zatajio, hoæeš li opet?" Mi koji smo
zlopamtila sve bi izvukli èovjeku, no Isusa zanima nešto
drugo "je li ti mene voliš", jer i ako pogriješiš ti æeš se meni
vratiti ako me voliš, pojasnio je. Uz ponavljanje po treæi put
istoga pitanja, Petar pomalo ljut, ožalošæen daje odgovor "ti
sve znaš, tebi je poznato da ja tebe volim". To je ono što Isus
želi èuti, to ga zanima, jer u njegove ruke želi dati Crkvu
Božju, istaknuo je biskup Štambuk.
Drugoga sveca Ivana Pavla II. približio je kroz zamišljeni,
usnuli razgovor s njim voðen u Apostolskoj palaèi. U tom
razgovoru dotièe se velike ljubavi pape Ivana Pavla II. kojeg
ika
je on pokazivao prema hrvatskom narodu, ali isto tako i
ljubavi i poštovanja hrvatskog naroda prema njemu. To se
posebno oèitovalo u pohodima Pape Hrvatskoj. U
zamišljenom razgovoru spominje se Papa srdaènog prijema i
mnoštva na hipodromu, te na slavlju beatifikacije kardinala
Alojzija Stepinca, kao i za susreta s mladima na Žnjanu. Na
misi su pjevali zagrebaèki bogoslovi.
Duhovne vježbe za sveæenike Poreèke i Pulske biskupije
Novigrad, 22.10.2014.
(IKA) - Duhovne vježbe za
sveæenike Poreèke i Pulske biskupije u Biskupijskom
pastoralnom centru "Emaus" u Novigradu vodio je od 20. do
22. listopada o. Ðuro Hontiæ, novi župnik i gvardijan pulske
župe sv. Ivana Krstitelja.
Duhovne vježbe poèele su u ponedjeljak 20. listopada.
Podnevno misno slavlje predvodio je poreèki i pulski biskup
Dražen Kutleša, a propovijedao o. Ðuro. Izražavajuæi
dobrodošlicu o. Ðuri, biskup je pozvao sveæenike neka
"profitiraju" od prebogatog iskustva voditelja duhovnih
vježbi koji je više godina bio ispovjednik u rimskoj bazilici
Sv. Petra. Osvrnuvši se na evanðelje o zgrtanju bogatstva,
biskup je upozorio da je novac poput slane vode, što se više
pije, to se više žeða, a sveæenik treba prije svega biti
neprestano svjestan onostranog te se time oduprijeti
iskušenjima ovoga svijeta.
O. Hontiæ u homiliji istaknuo je kako je zgrtanje
materijalnoga krivo bogatstvo, dok je pravo tražiti Boga koji
æe nas obogatiti istinskim vrijednostima. Citirajuæi papu
Franju, naglasio je kako je potrebno tražiti Božje milosrðe,
ali i znati odgovoriti Bogu milosrðem prema bližnjima.
Treba uvijek stremiti k tome da postanemo sveti kao što je
Otac naš nebeski, a njegova se svetost najviše oèituje
milosrðem i praštanjem. Potrebno je znati naæi pravu mjeru
izmeðu imati i biti, odnosno sve materijalno mora u prvom
redu biti sredstvo iskazivanja Božjeg milosrða drugima.
Prema dokumentu Kongregacije za kler "Direktorij za službu
i život prezbitera" Hontiæ je sveæenicima govorio o tri
temeljne dimenzije prezbitera: kristološkoj, pneumatološkoj
i ekleziološkoj. U svom posebnom kristološkom identitetu
sveæenik treba biti svjestan da je njegov život potpuno
uronjen u otajstvo Krista i Crkve na jedan potpuno nov
naèin, te da ga to obvezuje da se svim silama posveti
pastoralnoj službi i ujedno daje smisao svojem životu,
naglasio je predavaè citirajuæi svetog Ivana Pavla II.
Govoreæi o ekleziološkoj dimenziji, istaknuo je: "Po djelu
koje je povjerio apostolima i njihovim nasljednicima, Krist
nastavlja darivati život svojoj Crkvi. U njoj služba prezbitera
nalazi svoje prirodno mjesto i ostvaruje svoje poslanje. Po
Kristovu otajstvu, sveæenik je, obavljajuæi svoju
mnogostruku službu, ukljuèen u otajstvo Crkve, koja 'postaje
svjesna da nije sama od sebe, veæ od Kristove milosti u
Duhu Svetomu'". Nadalje, u ekleziološkoj dimenziji
naglašeno je da su sveæenici odgojitelji i katehete kršæanske
zajednice, te da sveæenik u svojoj župnoj zajednici ima vlast
pouèavanja, posveæivanja i upravljanja.
Predavaè je takoðer istaknuo sveæenièko zajedništvo s
Trojstvom gdje ostvaruje zajedništvo s Ocem, praizvorom
svake vlasti, sa Sinom kao sudionikom njegova
otkupiteljskog poslanja te s Duhom Svetim koji mu daje
snagu živjeti i ostvarivati onu pastirsku ljubav, koja, kao
"nutarnje poèelo i snaga koja oživljuje, vodi duhovni život
sveæenika". Sveæenik ostvaruje svoje zajedništvo s Crkvom
kroz reðenje kojim ulazi u posebnu povezanost s papom,
zborom biskupa, vlastitim biskupom, drugim prezbiterima te
vjernicima laicima, istaknuo je o. Hontiæ.
Domovinske vijesti
Predstavljena Sabrana djela nadbiskupa Srakiæa
Knjige su namijenjene suvremenim tražiteljima nade koji
imaju volje i hrabrosti propovijedati povijest iz drugoga
motrišta malenih i otpisanih, istaknuo nadbiskup Puljiæ
Zagreb, 22.10.2014. (IKA) - Sabrana djela umirovljenoga
ðakovaèko-osjeèkog
nadbiskupa
Marina
Srakiæa
predstavljena su srijedu 22. listopada u Dvorani "Vijenac" u
Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu. Rijeè
pozdrava i dobrodošlice izrekao je zagrebaèki nadbiskup
kardinal Josip Bozaniæ, zahvalivši nadbiskupu Srakiæu na
tom okupljanju oko njegovih knjiga koje on daruje Crkvi i
hrvatskom narodu. Uime organizatora predstavljanja,
Hrvatske biskupske konferencije, skupu se obratio
predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljiæ.
Osvræuæi se na impozantan opus, istaknuo je kako
predstavlja ono èime se autor služio da bi postigao svoj
plemenit cilj - uvesti èovjeka u tajnu Božjeg života, te
otkrivati i ukazivati na otkupiteljsko otajstvo Božje ljubavi.
Izmeðu redaka osjeæa se njegovo biskupsko geslo "Radom i
nadom". Knjige su namijenjene suvremenim tražiteljima
nade koji imaju volje i hrabrosti propovijedati povijest iz
drugoga motrišta malenih i otpisanih. Zato smo zahvalni
autoru što se nije plašio iziæi na medijsko poprište, na
prostore suvremenog aeropaga i izreæi Božju i svoju rijeè o
svemu što su ga ljudi pitali i okolnosti izazivale. Èestitam
Ðakovaèko-osjeèkoj nadbiskupiji što je o 50. obljetnici
misništva i 20. obljetnici biskupske službe mons. Marina
Srakiæa odluèila prirediti i objaviti njegova sabrana djela,
rekao je nadbiskup Puljiæ.
Urednik izdanja mons. dr. Vladimir Dugaliæ pojasnio je nit
vodilju te tijek petogodišnjeg rada na materijalima koji su
sabrani i objavljeni u 12 knjiga. Prije pet godina prikupljena
je graða koju je nadbiskup Srakiæ napisao i objavio tijekom
svoga plodnog 30-ogodišnjeg profesorskog i znanstvenog, te
50 godina zauzetog pastirskog rada kako bi se sakupljeni
znanstveni i struèni radovi, predgovori, govori, razgovori,
prigodne homilije objavljivani u raznim struènim
èasopisima, revijama i novinama objedinili u njegova
sabrana djela.
Skupljajuæi svu graðu pokušali smo je tematski razvrstati
tako da svaka knjiga predstavlja mali kamenèiæ koji oslikava
segment nadbiskupova života i rada i zapravo svih 12 knjiga
daju pregled onoga što je nadbiskup Srakiæ za svoga života
napisao i objavio, rekao je Dugaliæ. Kratko predstavljajuæi
sadržaj, istaknuo je kako prva knjiga obuhvaæa graðu iz
povijesti nadbiskupije, koja može poslužiti i kao svojevrstan
udžbenik. Druga knjiga govori o osnovnom moralnom
bogoslovlju i obuhvaæa teme od pitanja ljudske slobode, do
savjesti i grijeha. U treæoj knjizi su radovi iz sakramentalnog
morala, gdje je kljuèni dio priruènik o sakramentu ispovijedi,
o drugim sakramentima, te tekstovi o sveæenièkoj službi i
sjemenišnom odgoju. Èetvrta knjiga posveæena je braènoj i
obiteljskoj problematici, a u petoj su radovi društvenosocijalne problematike. Šesta knjiga predstavlja skupljene
homilije. Sedma knjiga donosi ratnu dokumentaciju, tj. ono
što je pisao o stradanjima, obnovi i mirnoj reintegraciji, kao i
homilije spomen hodoèašæa u Vukovar, te prigodom
ekumenskih susreta. Presjek Sinodalnih kretanja objavljen je
u osmoj knjizi, dok deseta donosi uvodnike iz Vjesnika
Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije od 1992. do 2013. godine.
Deseta knjiga donosi ukupno 93 intervjua, dok su još tri
ugraðena u druge knjige. Ti su intervjui svojevrsni putopisi,
osobito oni iz devedesetih godina kad je nadbiskup Srakiæ
posjeæivao podruèja koja nisu bila slobodna i zabilježio što
je tamo vidio. Tu se takoðer donosi i jedno povijesno
svjedoèanstvo. Jedanaesta knjiga donosi predgovore koje je
napisao za razlièite knjige, homilije o sprovodima sveæenika
29. listopada 2014. broj 43/2014
5
Domovinske vijesti
i njegovu knjigu bibliografiju sveæenika Ðakovaèke i
Srijemske biskupije od 1527. do 2007. U meðuvremenu je
nastala i 12 knjiga u kojoj su objavljeni radovi koje je radio i
pisao u umirovljenièkim danima. Knjiga donosi više od 700
izvornih dokumenata i više od 80 arhivskih fotografija o
biskupu Stjepanu Bäuerleinu.
Na kraju je dr. Dugaliæ istaknuo kako je vrijednost tih
sabranih djela višestruka. Ona je doprinos hrvatskoj
teološkoj misli, osobito moralnoj teologiji, jer je to podruèje
nadbiskupova profesorskog rada. Ujedno je to doprinos
povijesti nadbiskupije, kao i kronika onoga što se na Istoku
Hrvatske dogaðalo. Opus ima više od 9000 stranica, od toga
je 8700 autorskih kartica nadbiskupa Srakiæa. Ta sabrana
djela svjedoèe o životu, ali i naèinu rada nadbiskupa Srakiæa,
a on se može sažeti rijeèima "nadom i radom, strpljivošæu i
ustrajnošæu, te životnom mudrošæu", zakljuèio je Dugaliæ.
Èlan Uprave Glasa Slavonije d.d. koja je napravila grafièku
pripremu, Marijan Beljan zahvalio je Ðakovaèko-osjeèkoj
nadbiskupiji na ukazanom povjerenju. Takoðer je izrazio
radost što su Sabranim djelima objavljeni i razgovori i
prilozi objavljeni u Glasu Slavonije. Osvrt na sadržaj
Sabranih djela dao je predsjednik Matice hrvatske akademik
Stjepan Damjanoviæ. Rijeè je o osobi kojoj veæ po njezinu
mjestu u društvu i njezinu pozivu pisanje nije moglo biti
prvom pogotovo ne i jedinom zadaæom, no opseg i doseg
napisanoga pokazuje da je i knjigu i pisanje držao važnim
oblikom svoga djelovanja. Nadbiskup se po tom svom
povjerenju u knjigu dobro uklapa i u tradiciju Crkve, koja je
osobito od reformacije i katolièke obnove knjigu država
nezamjenjivim sredstvom svojega poslanja, rekao je
akademik. Nadbiskup Srakiæ pokušava sve što tvrdi
dokumentirati i to èini pomno izraðenim bilješkama, i brojim
sažetim biografijama, navoðenjem dokumenata u izvodima
ili cjelini. Mislim da æe mu ne samo crkveni povjesnièari biti
jako zahvalni za priloge o njegovim prethodnicima, ne samo
stoga što donosi mnogo novoga i nepoznatoga o njima, nego
što ti tekstovi nude sliku Ðakova i bližih prostora u
odreðenom vremenu, a to je nerijetko slika bijede, koja ne
samo popunjava naša znanja, nego nas poziva da se
zamislimo i da umjerenije i suzdržanije sudimo o teškoæama
kroz koje mi danas prolazimo, rekao je akademik, te
posebno uputio na sedmu knjigu "Istina æe vas osloboditi"
koja donosi ratna izvješæa, dokumente, govore, prepiske i
mnogo drugoga o Domovinskom ratu. Mislim da bi ju svaki
èovjek, osobito oni koji oblikuju javno mišljenje, trebao
proèitati i tako uveæati svoje uvide i provjeriti svoje sudove i
sudove drugih o teškom vremenu, upozorio je.
U zahvalnoj rijeèi nadbiskup Srakiæ istaknuo je kako je u
svom radu imao poticao profesora i kolega, što ga je
ohrabrio pa je tako poèeo pisati, sudjelovati na simpozijima i
drugo. A svoju ljubav prema knjizi tumaèi genetski, jer mu
je otac bio bibliotekar Križarskog bratstva u selu, pa su mu
djetinjstva knjige bile na domak ruke. Posebno se osvrnuo na
posljednju knjigu, te je naglasio kako je kao suradnik
biskupa Bäuerleina smatrao obvezom i u svoje i uime
generacije zabilježiti spomen na njega koji je kao biskup
imenovan u teškim prilikama 1951. godine. Želio sam se
odužiti tome biskupu, da se vrednuje dobro koje je uèinio
koji je bio i pionir katehetskoga pokreta, ne samo u našoj
biskupiji, veæ i na podruèju cijele BKJ, naglasio je.
"Zahvaljujem Gospodinu Bogu, a knjige darujem da budu za
dobro svima", rekao je mons. Srakiæ, dodavši kako je tako
nekoliko kompleta dao meðu ostalim i kardinalu Bozaniæu,
predsjedniku
Sabora,
te
metropolitu
zagrebaèkoljubljanskom. Predstavljanju Sabranih djela nazoèili su
nadbiskupi i biskupi koji sudjeluju na jesenskom zasjedanju
HBK, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Alessandro
6
29. listopada 2014. broj 43/2014
ika
D'Errico, predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko,
zagrebaèko-ljubljanski
metropolit
Porfirije,
kao
i
predstavnici drugih vjerskih zajednica, predsjednik HAZU
akademik Zvonimir Kusiæ, novoizabrani predsjednik
Hrvatske konferencije viših redovnièkih poglavara i
poglavarica fra Jure Šarèeviæ, OFMCap., rektor Hrvatskoga
katolièkog sveuèilišta dr. Željko Tanjiæ, dekan Katolièkoga
bogoslovnog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu dr. Tonèi
Matuliæ, te rektor Bogoslovnog sjemeništa mr. Anðelko
Košæak.
Predstavljanje Sabranih djela uvelièao je Bogoslovski oktet,
koji je otpjevao i himan Ðakovaèke sinode.
Biskupi ohrabrili branitelje
Biskupi Košiæ, Pozaiæ i Šaško hrvatske ratne vojne invalide
ohrabrili u traženju njihovih prava te izrazili suæut zbog
preminuæa njihove kolegice
Zagreb, 22.10.2014. (IKA) - Stopostotne hrvatske ratne
vojne invalide Domovinskoga rata prve skupine, koji su se s
braniteljima i drugim domoljubima okupili ispred
Ministarstva branitelja prosvjedujuæi zbog omalovažavanja
braniteljske populacije, posjetili su u srijedu 22. listopada
hrvatski biskupi: sisaèki Vlado Košiæ te zagrebaèki pomoæni
biskupi Valentin Pozaiæ i Ivan Šaško, prenosi portal Glasa
Koncila. Ogorèene hrvatske ratne vojne invalide, meðu
kojima je za vrijeme prosvjeda u utorak naveèer 21.
listopada preminula Nevenka Topalušiæ, hrvatski biskupi su
ohrabrili u traženju njihovih prava te izrazili suæut zbog
preminuæa njihove kolegice. Upisali su se u knjigu žalosti te
pomolili skupa s hrvatskim ratnim vojnim invalidima i
ostalim braniteljima da se naðe pravedno i pravièno rješenje
u zaštiti braniteljskih prava.
Otvoren XX. meðunarodni teološki simpozij u Splitu
Na temu "Laièka država – religija - Crkva: od
ideologizirane neutralnosti do prostora dijaloškog suživota"
Split, 23.10.2014. (IKA) - XX. meðunarodni teološki
simpozij na temu "Laièka država – religija - Crkva: od
ideologizirane neutralnosti do prostora dijaloškog suživota"
otvoren je 23. listopada na Katolièkom bogoslovnom
fakultetu Sveuèilišta u Splitu koji je i organizator Simpozija
èije
su
održavanje
pripomogli
Splitsko-makarska
nadbiskupija i Franjevaèka provincija Presvetog Otkupitelja.
Pozdravnu rijeè uime velikog kancelara KBF-a u Splitu
mons. dr. Marina Barišiæa, koji je na jesenskom zasjedanju
Hrvatske biskupske konferencije, uputio je njegov izaslanik,
pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije prof. dr.
Nediljko Ante Anèiæ. Èestitao je Katolièkom bogoslovnom
fakultetu što veæ 20 godina ustraje u organizacijskim
naporima i uvijek odabire aktualne i korisne teme. Osvræuæi
se na ovogodišnju temu kazao je kako je dobro da se
raspravom otklone pogrešne teze, a istaknu glavna naèela
odnosa države i vjerskih zajednica. "Možda naziv 'laièka
država' može izazvati nejasnoæe i aludirati na francuski
model laiciteta u kojem vlada striktna odvojenost izmeðu
državnog i vjerskog podruèja. Republika Hrvatska sebe ne
definira kao laièku državu, no u Ustavu je jasno reèeno da
postoji odvojenost tih dviju ustanova. Država treba jamèiti
slobodu svim svojim graðanima te privatno i javno
ispovijedanje vjerskih uvjerenja. Isto tako, postoji suradnja
države i Crkve o podruèjima od zajednièkog interesa, u
odgoju i obrazovanju te karitativno-socijalnom podruèju",
kazao je prof. Anèiæ i svima zaželio zanimljivu raspravu te
mnogo novih i korisnih spoznaja.
Veliki vicekancelar i provincijal Franjevaèke provincije
ika
Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman istaknuo je da
snažni upliv totalitarnog ideološkog naslijeða u našem
društvu predstavlja prepreku za društvenu i životnu praksu
koja bi omoguæavala mirnu koegzistenciju društvene,
politièke i konfesionalne razlièitosti. "Otvoreni zahtjev za
tobožnjim oslobaðanjem društvenog prostora, posebno
prostora javnog školstva i obrazovanja, od štetnosti svih
religijskih
utjecaja
i
natruha,
zapoèeti
procesi
dekristijanizacije i ateizacije javnog života, neuspješno se
pokušavaju prikazati kao demokratski i civilizacijski
iskoraci, kojima bi se konaèno svima u društvu zajamèila
ista prava i jednakost", kazao je Kodžoman. Èestitao je
organizatorima na izboru teme koja pogaða u samu srž naše
društvene problematike, te je izrazio nadu da æe Simpozij
znaèajno pridonijeti neophodnom bistrenju pojmova i naše
društvene stvarnosti.
Sudionike skupa pozdravili su i prof. dr. Alen Soldo
prorektor splitskog Sveuèilišta za znanost i meðunarodnu
suradnju te prof. dr. Branko Matuliæ prorektor je za
kvalitetu, kulturu i umjetnost koji su prenijeli pozdrave
novoimenovanog rektora Sveuèilišta u Splitu, prof. dr.
Šimuna Anðelinoviæa. Prof. Soldo kazao je kako je dijalog
izmeðu države i Crkve danas iznimno važan i potreban.
"Crkva iz hrvatskog naroda ne može biti odvojena nikakvim
propisima, no u mnogim raspravama èesto dolazi do
neslaganja izmeðu države i Crkve. Stoga se nadam da æe
ovaj simpozij iznjedriti konkretne savjete kako poboljšati taj
dijalog". Prof. Matuliæ je naglasio kako pastoralna
konstitucija "Gaudium et spes" poziva na odgoj èovjeka za
integralnu kulturu, a to za kršæane znaèi implementacija
evanðeoskog nauka u svakodnevnicu, za što je potreban
dijalog. "Uvjeren sam da æe ovaj Simpozij pridonijeti tom
dijalogu te uroditi plodovima za splitsko Sveuèilište i èitavo
društvo".
Simpozij je otvorio prodekan KBF-a za znanost, izv. prof.
dr. Ante Vuèkoviæ. "Proces odnosa Crkve i države na zapadu
prošao je kroz velike promjene. Od poèetka prve progonjene
Crkve razvila se relativno brzo konstantinovska, trijumfalna
Crkva. Stoljeæima kasnije složeni odnosi izmeðu trona i
oltara otvorili su razvoj laièke države i rezultirale
odvajanjem države od Crkve te dovele do današnjih
svakodnevnih traženja i usklaðivanja odnosa Crkve i države,
religija i svjetonazora. U kojem smjeru bi trebao iæi razvoj
tog odnosa pitanje je koje se neprestano zadnjih desetljeæa
vraæa na stol", kazao je prof. Vuèkoviæ i podsjetio da se
Katolièki bogoslovni fakultet Sveuèilišta u Splitu u proteklih
20 godina simpozija u nekoliko navrata bavio tim složenim
pitanjem. "Svrha simpozija koji organizira KBF je dvojaka.
Prvo, KBF želi sudjelovati u širokom društvenom dijalogu i
tako pridonositi izgradnji ozraèja za bolji život i meðusobno
razumijevanje. Drugo, želi unutar same Crkve pridonijeti
razumijevanju procesa u društvu i dijalošku otvorenost".
Predavaèima, gostima i svim okupljenima zaželio je
dobrodošlicu, dobar i plodan rad, radost susreta i izmjene
mišljenja i iskustava, produbljenje znanja te uèvršæivanje
ljudskih i akademskih odnosa.
Nakon pozdravnih govora uslijedilo je prvo predavanje doc.
dr. Hrvoja Špehara (Zagreb) "Primjeri ideologizacije
sekularnosti u Hrvatskoj", a potom je predstavljen zbornik
radova XIX. meðunarodnoga znanstvenog simpozija
"Recepcija Drugoga vatikanskog sabora s posebnim osvrtom
na Crkvu u Hrvata" o kojem su govorili prof. dr. Nikola
Bižaca i prof. dr. Nedjeljko Ante Anèiæ. Prvi dan simpozija
završio je raspravom koju je moderirao izv. prof. dr. Alojzije
Èondiæ.
Domovinske vijesti
Preminula paška koludrica s. Rozarija Gligora
Pag, 23.10.2014. (IKA) - S. Rozarija Gligora, poznata i
omiljena paška benediktinka iz samostana sv. Margarite u
Pagu, koju je puk zvao Rozarija Paška, preminula je u
srijedu 22. listopada u 88. godini života i 71. godini
monaštva. Misu zadušnicu u samostanskoj paškoj crkvi u
èetvrtak 23. listopada predvodio je don Josip Lenkiæ,
kancelar Zadarske nadbiskupije, izrazivši suæut i uime
zadarskog nadbiskupa Želimira Puljiæa. Sprovodni obred na
paškom groblju gdje je s. Rozarija pokopana u samostanskoj
grobnici benediktinki predvodio je župnik Paga don Zdenko
Miliæ. "Koludrica Rozarija mnogima je na životnom putu
svojim duhom velikodušnog služenja u ljubavi bila odsjaj
Kristova svjetla. Od djetinjih nogu, njeni su je roditelji
Viktor i Marija roð. Šupraha iz vlastitog vjernièkog iskustva
uèili da dijalog izmeðu Boga i èovjeka znaèi život, da Božji
sugovornik ima život vjeèni od Onoga koji vjeèno živi i
ljubi. Tu se razumije i njeno redovnièko zvanje, odlazak u
samostan iz rodnog Kolana, dvorišta kamena i smokava,
malene sestre Rozarije, krsnim imenom Marija", rekao je
don Josip u homiliji mise zadušnice koja je okupila brojne
vjernike i sveæenike. "Besmrtnost Božje ljubavi prema
èovjeku i njegova uzvratna vjernièka darovanost Bogu kljuè
je njenog života. Iz iskustva voljenosti od Boga izranjala je
njena snaga za vjernost zavjetima i služenje u redovnièkoj
zajednici. Svestrana, u punom smislu benediktinka. Èitala je
i izgraðivala, molila i radila, brinula o baštini samostana i
sreðivala je, promovirala vrednote zajednice i povijesni trag
koje benediktinke ostavljaju sedamsto godina Crkvi i Pagu.
Snagu za takvo služenje crpila je iz susreta s Uskrslim u
euharistiji, zajednièkoj i osobnoj molitvi, vjernosti i življenju
redovnièkih zavjeta", rekao je don Josip, istaknuvši da je u
posljednjoj milosnoj etapi u bolesnièkom krevetu,
sakramentalno pomirena s Bogom i ljudima, osnažena
bolesnièkim uljem, svjedoèila pouzdanje u Božju volju,
strpljivost i zahvalnost svima koji su je brigom, pažnjom i
molitvom pratili do susreta s Uskrslim.
S. Rozarija kao priora samostana sv. Margarite, 2011. g. na
sveèanosti uz Dan Grada Paga, dobila je nagradu za životno
djelo, kao javno priznanje za izuzetan i osobiti doprinos u
radu i oèuvanju samostanske kulturne baštine, samostanskog
arhiva i knjižnice, te doprinos proglašenju paške èipke
nematerijalnim kulturnim dobrom na listi UNESCO-a.
Benediktinski samostan utemeljen je 1318. g., a 1579. g. u
samostanu je poèela s radom škola za žensku djecu u kojoj
se poduèavalo èitanje, pisanje i èipkarstvo. S. Rozarija je
svesrdno podržavala obnovu škole paške èipke u samostanu,
prisjeæajuæi se kako su koludrice nakon Drugog svjetskog
rata puno šivale za posteljinu za prodaju kako bi mogle
živjeti. Koludrice su izumile originalni vez paške èipke koji
je obišao cijeli svijet, a na Svjetskoj izložbi u Parizu 1937. g.
dobio je Zlatnu plaketu za kvalitetu ruènog rada. S. Rozarija
bila je vedre naravi i poput hodajuæe povijesne enciklopedije
u poznavanju samostanskog života. U samostan je došla s
trinaest godina, nakon što je èetiri godine pohaðala gradsku
školu. Tada je u samostanu bilo puno Paškinja koje su šile
èipku. Znamenito paško èipkarstvo nastalo je u tom
samostanu krajem 15. st., najprije za potrebe crkvenog
liturgijskog ruha. S. Rozarija je s koludricama ponosno
èuvala školske kronike, crtanke samostanske škole
èipkarstva s uzorcima koji su bili prodavani u svijet. S.
Rozarija je obavljala razne službe u samostanu. Roðena je u
Kolanu 9. sijeènja 1927. g. Imala je jednog brata i èetiri
sestre. U samostan je ušla 15. rujna 1940. g. U kandidaturu
je stupila 8. prosinca 1944. g. Redovnièko odijelo obukla je
10. veljaèe 1946. g. Vjeène zavjete je položila 17. studenoga
1947. g., a sveèane zavjete 21. studenoga 1950. g.
29. listopada 2014. broj 43/2014
7
Domovinske vijesti
50. obljetnica proglašenja sv. Benedikta zaštitnikom
Europe
Zadar, 24.10.2014.
(IKA) - Na pedesetu obljetnicu
proglašenja sv. Benedikta zaštitnikom Europe, u petak 24.
listopada, koncelebrirano misno slavlje u crkvi Sv. Marije
benediktinki u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup
Želimir Puljiæ. U spomen na 24. listopada 1964. g., kada je
bl. papa Pavao VI. u drugoj godini svoga pontifikata sv.
Benedikta proglasio prvim patronom Europe, nadbiskup
Puljiæ je istaknuo potrebu nasljedovanja Benediktova duha u
ponovnoj obnovi svjedoèki umornog i sekulariziranog
europskog kontinenta èiju je civilizaciju istinski i duboko
izgradio sv. Benedikt. Zahvalivši koludricama na vjernom
življenju Benediktove karizme u molitvi i konkretnim
dobroèinstvima za svoj narod u odgoju, kulturi i u
skrivenosti pomažuæi socijalno ugrožene, mons. Puljiæ je
istaknuo kako je sv. Benedikt ujedinjujuæi molitvu i ruèni
rad oplemenio i uzdigao ljudski trud. "Uspio je narodima od
Sredozemlja do Skandinavije, od Irske do Poljske, donijeti
kršæansku kulturu križem, knjigom i plugom. Kristovim
zakonom uèvrstio je i umnožio uredbe javnog i privatnog
života. Time je povezao i uèvrstio duhovno jedinstvo Europe
u kojem su se narodi, razlièiti govorom, podrijetlom i
kulturom, osjeæali da su jedan narod Božji. Kulturom je
marljivo saèuvao klasiène spise i poticao nauk. Plugom je
mijenjao divlje i puste krajeve u plodne njive i vrtove",
rekao je mons. Puljiæ, istaknuvši da je imenovanjem sv.
Benedikta zaštitnikom Europe bl. Pavao VI. udovoljio
molbama mnogih kardinala, biskupa, poglavara redova i
redovnièkih družbi te vjernika laika. Podsjetio je na
apostolsko pismo "Glasnik mira" bl. pape Pavla VI., koji sv.
Benedikta naziva tvorcem jedinstva, uèiteljem civilizacije,
vjesnikom kršæanske vjere i utemeljiteljem monaškog života
na zapadu. Svojim odvažnim i ustrajnim nastojanjem uspio
je da na europskom kontinentu zasja nova zora, nakon
propadanja Rimskog carstva. Prigodom posvete obnovljenog
samostana na Monte Cassinu srušenog u II. svjetskom ratu,
24. listopada 1964. g. Pavao VI. proglasio je sv. Benedikta
glavnim zaštitnikom Europe. "Pio XII. je sv. Benedikta
nazvao ocem Europe, a Ivan XXIII. je želio da zagovor tog
sveca pomogne ljudima koji se trude povezivati narode
vezama bratstva", rekao je nadbiskup. Mons. Puljiæ opisao je
i lik bl. Pavla VI. kao uzornog pastira Crkve koji je bio
sramežljiv i krhka zdravlja, no Gospodin je po njemu uèinio
silna djela za Crkvu i svijet. Kao 262. Petrov nasljednik,
Giovanni Battista Montini za papu je izabran 21. lipnja
1963. g. Petnaest godina vodio je Katolièku Crkvu. "U
njegovoj bogatoj pisanoj baštini, osobito mjesto zauzima
enciklika Humanae Vitae (1968.) o kojoj se i na izvanrednoj
sinodi o obitelji govorilo kao o proroèkom dokumentu. U
svojoj posljednjoj apostolskoj pobudnici Evangelii
nuntiandi, razmotrio je temeljna pitanja vjere, slobode i
spasenja", rekao je mons. Puljiæ, istaknuvši da je pontifikat
bl. Pavla VI. neodvojiv od II. vatikanskog sabora. U svom
prvom obraæanju rekao je da je glavna zadaæa njegova
pontifikata nastaviti rad Sabora, dovršivši viziju svoga
prethodnika Ivana XXIII. zakljuèenjem sabora 1965. g.
Pavao VI. je bio prvi papa koji je zrakoplovom putovao po
drugim kontinentima i prvi papa koji je nakon 150 godina
pošao izvan Italije, na hodoèašæe u Svetu zemlju 1964. g.
Zbog brojnih putovanja nazvali su ga apostolom
hodoèasnikom. Osobito se zauzimao za uspostavu odnosa
izmeðu Svete Stolice i komunistièkih zemalja. Podržavao je
ekumenizam i susretao se s najvišim predstavnicima drugih
Crkava. Pavao VI. s carigradskim patrijarhom Atenagorom
ukinuo je meðusobno izopæenje, koje je bilo na snazi od
1054. g., od podjele na Katolièku i Pravoslavnu Crkvu.
8
29. listopada 2014. broj 43/2014
ika
Susret Zbora Federacije benediktinskih koludrica
Hrvatske
Nova predsjednica je zadarska benediktinka Katarina
Teskera
Zadar, 24.10.2014.
(IKA) - Trodnevni susret Zbora
Federacije benediktinskih koludrica Hrvatske "Bl. Alojzije
Stepinac" završen je u petak 24. listopada u samostanu sv.
Marije u Zadru sveèanim misnim slavljem koje je na
pedesetu obljetnicu proglašenja sv. Benedikta zaštitnikom
Europe predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljiæ.
Koludrice su tom misom zahvalile za svoj susret Federacije
koji se održava svakih šest godina, kao i za dar beatifikacije
pape Pavla VI. koji je njihova osnivaèa Benedikta proglasio
prvim patronom Europe. Zbor Federacije okupio je opatice
iz svih osam hrvatskih ženskih benediktinskih samostana
(Cres, Hvar, Krk, Pag, Rab, Šibenik, Trogir i Zadar) i po
jednu vijeænicu koludricu iz svakog tog samostana.
Koludrice su razmatrale proteklo djelovanje i buduæe
smjerove.
Izabrana je i nova predsjednica Zbora Federacije. To je
zadarska benediktinka Katarina Teskera. Koludrica je 41
godinu, od svoje 15. godine života, rodom iz Kijeva kod
Knina. Pravo biti biranom ima svaka koludrica, iz svih
hrvatskih samostana. Izbor se vrši natpoloviènom veæinom,
zaokruživanjem imena koludrice na listu s popisom imena
svih benediktinki. U Hrvatskoj je trenutaèno oko sedamdeset
benediktinki. U posljednjih petnaest godina obnovile su se
zajednice na Cresu i Rabu, koje su nekad imale èetiri, a sad
jedanaest koludrica.
Susreti su poèinjali misom u crkvi Sv. Marije u Zadru,
potom su koludrice i duhovni asistent Federacije o. Jozo
Milanoviæ s Æokovca, OSB, zborovali na imanju
benediktinki u Smilèiæu. Razmatrali su i osnutak
Kongregacije benediktinskih samostana u Hrvatskoj, na
poticaj rimske Kongregacije za redovnike. Dogovoreno je da
se godišnje održavaju susreti opatica, uèiteljica, ekonoma
samostana. Koludrice se okupe i na godišnjem susretu Škola
Gospodnje službe.
Zadarska opatica Anastazija Èizmin najavila je osnivanje
Zaklade sv. Benedikta koja æe pomagati siromahe, školstvo,
studente u potrebi. Na ovogodišnji blagdan sv. Benedikta u
srpnju, nadležno Ministarstvo RH im je odobrilo osnivanje
te zaklade u provedbi tri znamena civilizacije: rad, odgoj i
kultura. Benediktinke u Zadru imaju glazbenu školu i vrtiæ.
Na imanju u Smilèiæu obnovili su i prokrèili zapuštenu
zemlju te plodovima osvježili tu sredinu u zadarskom
zaleðu. Žele izgraditi i vrtiæ za djecu iz tamošnjih mjesta i
hospicij. "U hodu naprijed trebamo obnoviti Europu križem,
kršæanstvom, buðenjem svijesti i savjesti tko smo i što smo.
Perom, treba pisati i osvješæivati te plugom, na razlièite
naèine oplemenjivati zemlju i živjeti od rada ruku, što
proizlazi iz našeg pravila Moli i radi, da se u svemu slavi
Bog", rekla je o. Èizmin.
Veliki pothvat benediktinki je novo izdanje Monaškog
èasoslova za njihovu zajednicu koja moli sedam puta
dnevno, svih 150 psalama tjedno. U tom zahtjevnom radu
osobito su sudjelovali o. Damjan Kružièeviæ, OSB, o.
Marina Škunca s Raba i s. Benedikta Haliloviæ iz Paga,
predsjednica Zbora federacije u posljednjem mandatu, uz
doprinos i svih drugih koludrica. Izdavaèka naklada Nard
tiskala je nekoliko knjiga benediktinske duhovnosti.
Vijeænice Zbora iznijele su promišljanja želeæi doprinijeti
izgradnji benediktinskog zajedništva u Hrvatskoj. S.
Fortunata Spahija iz šibenskog samostana sv. Luce, koji ove
godine slavi 375 godina djelovanja, istaknula je potrebu
jedinstva. "Jedinstvo i zajedništvo æe nas saèuvati, kao male
zajednice benediktinki, i cjelokupno jedinstvo s našim
ika
narodom, molitva za naš narod, jer turbulentna su vremena.
Bilo je doba kad je bila i jedna sestra u samostanu, no uvijek
se nadalo, Svjetlo daje mali žižak da idemo naprijed", rekla
je s. Fortunata. Rapska opatica Marina Škunca podsjetila je
da je 2018. g. tisuæu godina života benediktinki na Rabu.
"Živimo s otokom i otok s nama. Ljudi jako prepoznaju da
smo prisutni, pogotovo kada zaškripi. Svakodnevno
primamo elektronsku poštu, telefoniraju, doðu na razgovor.
Javljaju se i da zahvale. Bude puno rezultata. Naše poslanje
moliteljica je jako blagoslovljeno. Mi jesmo tu da molimo za
svijet, za sve ljude, domovinu, pogotovo za Crkvu", rekla je
o. Škunca. Opatica s Cresa Benedikta Kuèiæ rekla je kako se
i u samostanima danas vidi odraz odgoja sadašnjih
generacija: "Teško je prihvatiti poslušnost, a ona je temelj.
To je zahtjevno, ali je snažno, tko to može shvatiti –
poslušnost je i sloboda. Treba imati jaku vjeru da mi Bog
govori preko poglavara. Sv. Benedikt puno to nalaže". S.
Skolastika Pirih, Slovenka u samostanu na Cresu, poruèila
je: "Prisutnost Božja nas hrani za ono što živimo, jedinstvo s
euharistijskim Kristom. Mi smo u svom zvanju kao
liturgijske sestre; èuvarice svetoga, da bdijemo, molimo,
žarimo mir u svijetu i nosimo èitavo èovjeèanstvo Bogu.
Pozvane smo od Crkve da u njeno ime molimo za cijeli
svijet".
Završen XX. meðunarodni teološki simpozij u Splitu
Split, 24.10.2014.
(IKA) - Drugoga dana XX.
meðunarodnog teološkog simpozija koji je na temu "Laièka
država - religija - Crkva: od ideologizirane neutralnosti do
prostora dijaloškog suživota" organizirao Katolièki
bogoslovni fakultet u Splitu, u petak 24. listopada u velikoj
dvorani fakulteta, održano je sedam predavanja. Sudionicima
simpozija pridružio se i splitsko-makarski nadbiskup Marin
Barišiæ.
Program je zapoèeo predavanjem "Laiènost ili religijska
sloboda?" prof. dr. Luce Diottalevia (Rim), a potom je o
temi "Laiènost u C. Taylora i J. Maclurea" govorio izv. prof.
dr. Ante Vuèkoviæ (Split). Nakon rasprave koju je moderirao
mr. Domagoj Volareviæ i kratke stanke, doc. dr. Nenad
Maloviæ (Zagreb) održao je izlaganje na temu "Laiènost –
prilike i zablude", a izv. prof. dr. Ivan Jakulj (Split) "Pravni
položaj Katolièke Crkve u Republici Hrvatskoj: Od
totalitarizma do demokracije". Jutarnji dio završio je
raspravom koju je moderirao doc. dr. Domagoj Runje.
Popodnevni program poèeo je predavanjem prof. dr. Elzbiete
Osewsla (Varšava) na temu "Uloga religijskog obrazovanja
u državnim školama u Poljskoj" koja je predstavila i
izlaganje prof. dr. Jozefa Stala (Krakov) na temu "Društvene
promjene i obrazovanje u Poljskoj". Po završetku stanke
uslijedilo je predavanje "Religiozni odgoj u sekularnoj
državi" prof. dr. Martina Jägglea (Beè) i rasprava. Završnu
rasprava moderirao je izv. dr. Vuèkoviæ.
Simpozij je zatvorio dekan Katolièkoga bogoslovnog
fakulteta Sveuèilišta u Splitu prof. dr. Ante Mateljan, koji je
zahvalio svima koji su sudjelovali u organizaciji i provedbi
Simpozija. Istaknuo je kako je radosan i zahvalan što se u
protekla dva dana uspjelo prodiskutirati o nekim važnim
pitanjima vezanim za temu ovogodišnjeg simpozija. Umjesto
zakljuèka dekan je citirao konstituciju "Gaudium et spes",
br. 76.: "Veoma je važno, osobito u pluralistièkom društvu,
da ima ispravan pojam o odnosima izmeðu politièke
zajednice i Crkve te da se jasno razlikuje ono što vjernici –
bilo pojedinaèno bilo udruženi – rade u svoje ime kao
graðani voðeni svojom kršæanskom savješæu od onoga što
oni rade uime Crkve skupa sa svojim duhovnim pastirima.
Crkva koja se, zbog svoje službe i nadležnosti, nikako ne
Domovinske vijesti
podudara s politièkom zajednicom niti se veže uz bilo koji
politièki sistem. Politièka zajednica i Crkva su, svaka na
svom podruèju, neovisne jedna o drugoj i autonomne. Obje
su, iako s razlièita naslova, u službi osobnog i društvenog
poziva istih ljudi. Tu æe službu to uspješnije vršiti na dobro
svih što obadvije budu više išle za zdravom meðusobnom
suradnjom, vodeæi dakako raèuna o prilikama mjesta i
vremena. Èovjek nije ogranièen samo na ovozemaljski red,
nego živeæi u ljudskoj povijesti u cijelosti posjeduje svoj
vjeèni poziv... Ovozemne stvari i one koje u ljudskom
položaju nadilaze ovaj svijet, usko su meðusobno povezane.
I sama se Crkva služi vremenitim stvarima koliko to
zahtijeva njezina misija. Ali ona ne stavlja svoju nadu u
povlastice što joj ih pruža graðanska vlast. Štoviše, ona æe se
odreæi korištenja nekih zakonito steèenih prava kad se
ustanovi da bi se njihovim korištenjem mogla dovesti u
sumnju iskrenost njezina svjedoèanstva ili ako nove prilike
traže drugo ureðenje. Ali je pravo da uvijek i svagdje s
istinskom slobodom propovijeda vjeru, nauèava svoju
socijalnu nauku, da nesmetano vrši svoju službu meðu
ljudima te da izrièe moralni sud, pa i o stvarima koje se
odnose na politièki poredak, kada to traže temeljna prava
ljudske osobe ili spas duša upotrebljavajuæi sva i samo takva
sredstva koja su u skladu s evanðeljem i s dobrom sviju, veæ
prema razlièitosti vremena i situacija". Dr. Mateljan svima je
zaželio da ono što je na Simpoziju izgovoreno i promišljeno,
s dobrom nakanom, iskrenošæu i promišljenošæu, bude na
slavu Boga.
Susret djevojaka Šibenske biskupije
Pod geslom "Koraèati utrtim stazama" okupilo se stotinu
djevojaka, uèenica završnih razreda osnovne i svih razreda
srednje škole, iz 23 župe
Šibenik, 25.10.2014. (IKA) - Briga za djecu i mlade
stoljetna je karizma i poslanje Družbe sestara franjevki od
Bezgrešne. Posljednji u nizu dogaðaja na tom podruèju bio
je susret djevojaka Šibenske biskupije održan u kuæu Matici
u subotu 25. listopada pod geslom "Koraèati utrtim
stazama". Susret je okupio stotinu djevojaka, uèenica
završnih razreda osnovne i svih razreda srednje škole, iz 23
župe.
Nakon euharistijskog klanjanja i upoznavanja kroz igru i
smijeh, pristupilo se radu po skupinama koji je bio
koncipiran u tri dijela. U prvom dijelu djevojke su analizirale
životopise desetero svetaca. Identificirale su situacije i
dogaðaje koji su odredili smjer njihovih života te vrednote
koje su živjeli i po kojima su i postigli svetost.
U drugom dijelu su - u veæ utrtim stazama - tražile svoje
korake. Usporeðivale su situacije osobnog života i vlastiti
naèin reagiranja na njih s onima kako su to èinili dotièni
sveci. Ispitivale su savjest s koliko žara ponuðene vrednote
provode i svjedoèe u svom životu. Kao rezultat razmišljanja
i rada nastalo je stablo - simbol Crkve. Zelenilo njegovih
listova simbolizira mnoštvo svakodnevnih životnih situacija,
dok su se duhovni plodovi sakrili u simbolici cvijeta.
Treæi dio bio je posveæen osobnom radu u tišini i molitvi.
Svaka je djevojka izabrala vrijednost koju æe u osobnom
životu usavršavati i sveca èijem æe se zagovoru utjecati. Kao
vidljivi znak svoje odluke i sjeæanje na susret, djevojke su
izradile simboliène uspomene, a same odluke u pisanom
obliku prinijele na oltar.
Vrhunac susreta bilo je misno slavlje. Uz zahvalu Bogu na
darovanim milostima, zahvalile su i na daru svetaca koji su
nam svojim životom i djelom pokazali put k Ocu, èvrsto utrli
staze i koji nas u našemu hodu prate svojim zagovorom.
29. listopada 2014. broj 43/2014
9
Domovinske vijesti
Svetvinèenat: Prijenos relikvija bl. Miroslava Bulešiæa
Nakon prijenosa iz Lanišæa u Svetvinèenat godine 1958. te
potom 2003. s groblja u župnu crkvu, sada su zemni ostaci
bl. Bulešiæa pronašli svoje konaèno mjesto u oltaru crkve
Navještenja Marijina
Svetvinèenat, 25.10.2014. (IKA) - Posveta oltara i prijenos
relikvija bl. Miroslava Bulešiæa u oltar župne crkve u
Svetvinèentu održana je u subotu 25. listopada, na dan kada
je on godine 1942. u toj istoj crkvi primio ðakonsko reðenje.
Nakon prijenosa iz Lanišæa u Svetvinèenat godine 1958. te
potom 2003. s groblja u župnu crkvu, sada su zemni ostaci
bl. Bulešiæa pronašli svoje konaèno mjesto u oltaru župne
crkve Navještenja Marijina.
Sveèano misno slavlje u koncelebraciji s èetrdesetak
sveæenika predvodio je poreèki i pulski biskup Dražen
Kutleša, a propovijedao umirovljeni biskup Ivan Milovan.
Sveèanost je poèela procesijom s blaženikovim moæima od
župne kuæe, preko mjesnog trga do crkve. Sarkofag s
relikvijama po ulasku u crkvu položen je na jedan od boènih
oltara.
"Pozdravljam biskupa Dražena, subraæu sveæenike i
redovnike, sestre redovnice, domaæe župljane Svetvinèenta i
sve vas, braæo i sestre, današnje hodoèasnike koji ste došli u
ovu župnu crkvu; u prigodi posvete novog oltara u ovoj
crkvi i prijenosa zemnih ostataka, 'translacije relikvija' našeg
muèenika i blaženika Miroslava Bulešiæa; izvaðenih iz
grobnice na dnu ove crkve gdje su bile od 2003.; u ovaj novi
oltar gdje æe relikvije trajno ostati i biti èašæene, te kamo æe
mnogi hodoèasnici dolaziti, moliti, iznositi svoje zavjete,
molbe, preporuke i zahvale; vjerujemo, zagovorom bl.
Miroslava - i doživjeti uslišanja", istaknuo je biskup Milovan
u propovijedi.
Nakon lanjske beatifikacije, toga sveèanog pravorijeka
Crkve o svetosti našega don Mira, mi doživljavamo kako je
po današnjem polaganju njegovih relikvija u novi oltar,
blaženi Miroslav još više s nama, upravo u našoj sredini, na
duhovan ali vrlo stvaran naèin, i tu nam on trajno govori
svojim svetim životom, pomaže nas svojim zagovorom. Na
još potpuniji naèin on tako nastavlja - danas i ovdje - èiniti
ono što je èinio za života: služeæi siromasima i patnicima,
ranjenima na duši i tijelu, slomljenima, zbunjenima i
oèajnima, blizima i udaljenima; sve to kao brat, otac,
prijatelj i veliki zagovornik. Blaženi Miro, ostaje Crkvi,
svima nama pred oèima duše, trajno svijetliti primjerom
svoga dosljednog evanðeoskog života, življenog u jednom
teškom, okrutnom vremenu, kada je kod mnogih bilo
zavladalo "pomraèenje savjesti i kriterija èovjeènosti".
Upravo u onom vremenu, dok su ideologije otvoreno, bez
srama, proklamirale mržnju, laž i nasilje; muèenici su
ustrajali u življenju i svjedoèenju ljubavi, opraštanja i
pomirenja. Sve to èak uz spremnost na žrtvu vlastitog života.
Žrtva života našeg muèenika blaženika ostaje nam blistati
kristalno èista i jasna, poticajna i ohrabrujuæa – onako kako
je muèeništvo bilo za vjernike u prvo vrijeme kršæanstva,
tako je i u ove naše dane, rekao je biskup Milovan,
upozorivši kako je blaženi Miro do devedesetih godina
prošloga stoljeæa strogo prešuæivan, možda još i danas od
nekih lažno prikazivan, da se ne bi priznanjem istine narušila
tobožnja lijepa slika onog - kako su govorili - najhumanijeg
društva odnosno njegovih aktera. No, podignut nedavnom
sveèanom beatifikacijom na èast oltara ostaje trajnim
primjerom, uzorom i zagovornikom Crkvi, vjernicima i
ljudima dobre volje, poruèio je mons. Milovan.
Kod ovog slavlja, tijekom obreda posvete novog oltara,
relikvije blaženog Miroslava, njegove "svete moæi", položit
æe se boèno u sam oltar. U Knjizi Otkrivenja èitamo: "Kad
Jaganjac otvori peti peèat, vidjeh pod žrtvenikom duše
10
29. listopada 2014. broj 43/2014
ika
zaklanih zbog rijeèi Božje i zbog svjedoèanstva što ga
imahu". Od najstarijih vremena kršæanstva traje obièaj da se
u podnožje oltara ili u sam kamen oltara polažu relikvije
svetih. Željela se time naglasiti povezanost žrtve muèenika s
Kristovom žrtvom. Jer, samo snagom primanja euharistije
muèenici su mogli ustrajati u svjedoèenju vjere i ljubavi do
konca. K tome, muèenici i sveci žive sada u Bogu; tako i
kršæanska zajednica, koja na oltaru slavi misu, u hodu je
prema istim Božjim obeæanjima, usmjerena je prema Božjoj
konaènoj buduænosti. Sv. Ambrozije reæi æe: "Na oltaru je
onaj koji je trpio za sve, a ispod oltara su oni koji su
njegovim trpljenjem otkupljeni".
Upravo euharistija, nedjeljna misa, ostaje snaga Crkvi za sva
vremena. Kako muèenicima, tako i nama, obiènim malim
kršæanima, danas i trajno. U evanðelju, èuli smo, Isus sebe
naziva trsom. Mi smo mladice na trsu, loze. Isti je život u
trsu i u lozama. Božji život Krista -Trsa, primljen od nas na
krštenju i osobito u euharistiji, kljuèa i u njegovim
mladicama. Odatle i slatki plod te povezanosti: grozdovi
dobrih djela, a to su djela ljubavi prema Bogu i ljudima.
Najljepši plod donijeli su upravo muèenici, sveci. Dakako,
bitno je ostati na trsu, biti povezan s Kristom. A onda, tu
stvarnost prate i križevi života. Otac nebeski je vinogradar,
on obrezuje lozu ali samo zato da bi donijela što više roda.
Da, Bog nas obraðuje trpljenjem kojim je posut naš životni
put. A znamo, potrebno je i naše vlastito odricanje, kako
bismo u životu donosili što više roda, rekao je propovjednik.
Današnje slavlje posvete oltara i prijenosa blaženikovih
relikvija dogaða se na dan 25. listopada, upravo na dan kad
je 1942. tada mladi kandidat sveæeništva Miroslav Bulešiæ u
ovoj župnoj crkvi bio zareðen za ðakona. Lijepe li
koincidencije! Sliènu je koincidenciju imao i blaženikov
roðendan, 13. svibnja 1920., bio je to takoðer dan kad se bila
ukazala Majka Božja u Fatimi, tri godine ranije, 1917. (tu je
podudarnost don Miro rado isticao). A na taj isti dan 13.
svibnja 1958. ondašnja æe vlast – nakon mnogih molbi
muèenikove majke – konaèno dozvoliti prijenos njegova
tijela s groblja u Lanišæu na svetvinèentsko groblje.
Zanimljivih li podudarnosti, istaknuo je biskup Milovan.
Danas je Mirova godišnjica primanja reda ðakonata. S
kakvim je raspoloženjem on primao taj sveti red, svjedoèi
njegov Duhovni dnevnik: "Dana 25. oktobra, na blagdan
Krista Kralja, primio sam u Svetvinèentu sveti red ðakonata.
Prikazao sam se sasvim svojemu Bogu: na njegovu èast i
spas duša. Ganutim sam se srcem približio oltaru Božjem i
ondje postavio svega sebe: svoje srce, svoju dušu. Nisam
htio pustiti ništa za se, veæ sam htio sve Tebi darovati, moj
Bože… Bog mi bio milostiv i držao me vjernim kod sebe."
Možemo misliti kao je doista svim srcem, ali i kako ozbiljno
i zrelo taj mladi èovjek prihvaæao svoje reðenje kao potpuno
predanje Bogu u služenju ljudima. On je tako, ozbiljno i
dosljedno, shvaæao i èitavo svoje kasnije poslanje. Don Miro
nam svjedoèi kako se iskrena vjera ne glumi. Ako je iskrena
i prava, ona je uvijek i poziv i nutarnje predanje Bogu. A
muèeništvo je samo posljedica takvog ozbiljnog življenja
vjere. Kardinal Kuhariæ upravo se tako izrazio na proslavi
50. obljetnice Bulešiæeva muèeništva: "Muèeništvo se ne
glumi." Ono je samo najljepši plod, upravo kruna pravoga
dosljednog življenja vjere.
Bl. Bulešiæ primjerom poziva na takvu zrelu vjeru, koja u
molitvi vodi vjernika k otvorenosti srca i suoèenju s Bogom,
koji nam je Otac i Prijatelj, ali postavlja nas i pred zahtjeve
života, tako da je kršæanski život uvijek obilježen i
trpljenjem koje, u ovom svijetu, nužno proizlazi iz vjernosti
savjesti, Bogu, obitelji, èovjeku. Don Miro je znao govoriti o
tom tzv. "bijelom muèeništvu" na koje smo svi pozvani. To
je jedini put istinskog vjernika, jer "Tko ne nosi svoga križa
ika
svaki dan, ne može biti moj uèenik", govori nam Isus. Naš
blaženi Miroslav poziva nas da ga nasljedujemo, zapravo da
zajedno s njim idemo Kristovim putem. Živimo u
vremenima duhovne pomutnje, kada se tako buèno nameæe
neopoganski hedonizam, individualizam i materijalizam:
"samo što je lakše i ugodnije", "što æu za to dobiti,
zaraditi?", pa se smisao života pokušava naæi samo u novcu,
lagodnom životu, zabavi; no sljedbenici takvog puta brzo
ostaju nesretna, prazna i depresivna biæa. Jer èovjek je
upravo "kodiran" za smisao i za nadu. Kristov je put teži,
zahtjevniji, ali zato ispunja radošæu, mirom, nadom i
smislom, poruèio je biskup Milovan i zakljuèio: "Naš
blaženi Miroslav ovdje i danas nam govori: 'Ustrajte na putu
vjere, nade i ljubavi; ne dajte se pokolebati. Svjedoèite vašu
vjeru svagdanjim životom u obitelji u društvu, odgojem
djece i mladih, prenošenjem pravih vrijednosti na njih –
rijeèju i primjerom života, solidarnošæu s onima koji trpe,
zalaganjem za opæe dobro u društvu. Takav æe život donijeti
prave grozdove ploda i u ovom životu i u vjeènosti'".
Nakon homilije te pjevanja litanija Svih svetih sarkofag s
blaženikovim relikvijama položen je u oltar, a neposredno
prije umetanja njegov brat Josip Bulešiæ, iskazao je posebnu
osobnu poèast zemnim ostacima don Mira. Sarkofag je
umetnut i zatvoren, a nakon toga je biskup Kutleša posvetio
oltar. Na kraju misnoga slavlja održan je ofer, èašæenje
relikvija te ophod iza oltara gdje se nalazi reverenda u kojoj
je blaženik podnio muèeništvo.
Biskup Kutleša je na kraju posebnu zahvalnost izrazio
biskupu Milovanu, vicepostulatoru mons. dr. Vjekoslavu
Milovanu, te svim suradnicima u ordinarijatu za sav trud
uložen u sve aspekte rada na štovanju bl. Miroslava Bulešiæa.
U Pakracu završeno obilježavanje jubileja grkokatolièke
Slavonske eparhije
Nakon dugih stoljeæa ispravljena povijesna nepravda i od
sada grkokatolici u Pakracu opet posjeduju vlastito zemljište
na kojem æe se u buduænosti okupljati i slaviti Gospodina
Pakrac, 25.10.2014. (IKA) - Služenjem svete liturgije u
Pakracu je 25. listopada završeno jednogodišnje
obilježavanje 315. obljetnice uspostave grkokatolièke
Slavonske eparhije. Svetu liturgiju na vlastitom zemljištu u
pakraèkoj Ulici sv. Roka služio je vikar Milan Vranešiæ,
predsjednik Središnjeg odbora za obilježavanje Jubileja, u
zajedništvu sa sveæenicima Žumberaèkog vikarijata.
Grkokatolièka liturgija služena je u Pakracu prvi puta nakon
više od tristo godina, premda je Pakrac još od 1699. grad
kojemu pripada èasni naslov grkokatolièkoga biskupskog
sjedišta. Povijesne okolnosti u protekla tri stoljeæa potpuno
su izbrisale iz kolektivne crkvene svijesti èinjenicu kako
Pakracu uz Marèu i Križevce pripada osobito mjesto u
povijesti Grkokatolièke Crkve u Hrvatskoj. Zahvaljujuæi
velikom zauzimanju Središnjeg odbora nakon dugih stoljeæa
konaèno je ispravljena povijesna nepravda i od sada
grkokatolici u Pakracu opet posjeduju zemljište na kojem æe
se u buduænosti okupljati i slaviti Gospodina. Želja je
Središnjeg odbora da se i nakon završetka obilježavanja
Jubileja u Pakracu na dostojanstveni naèin izgradnjom
spomen obilježja trajno obilježi sjedište hrvatske
grkokatolièke Slavonske eparhije. Na kraju obilježavanja
Jubileja predsjednik Središnjeg odbora zahvalio je svima
koji su se trudili da se 315. obljetnica uspostave Slavonske
eparhije obilježi na primjereni naèin. Nakon završetka svete
liturgije sveæenici su blagoslovili zemljište na kojem æe se
od sada okupljati vjernici. Okupljeni su zatim posjetili
groblje na Gravrinici u Pakracu gdje je pokopan prvi
grkokatolièki slavonski biskup Petronije Ljubibratiæ.
Domovinske vijesti
Ðakonsko reðenje u zagrebaèkoj katedrali
Kardinal Bozaniæ podijelio red ðakonata èetvorici
dijecezanskih i osmorici redovnièkih kandidata
Zagreb, 25.10.2014. (IKA) - Zagrebaèki nadbiskup kardinal
Josip Bozaniæ u tijeku sveèanog euharistijskog slavlja u
zagrebaèkoj katedrali podijelio je u subotu 25. listopada red
ðakonata èetvorici dijecezanskih i osmorici redovnièkih
kandidata. Za Zagrebaèku nadbiskupiju za ðakone su
zareðeni Dominik Glasnoviæ (župa sv. Pavla apostola –
Retkovec, Zagreb), Matija Knok (župa sv. Ane, Lobor),
Martin Krizmaniæ (župa sv. Pavla apostola – Retkovec,
Zagreb) i Marko Torbar (župa Presvetog Trojstva, Krašiæ).
Za Franjevaèku provinciju sv. Æirila i Metoda Red ðakonata
primili su fra Silvio Šæepanoviæ (župa Majke Božje Snježne,
Kutina - Sisaèka biskupija) i fra Franjo Vuk (župa Gospe
Lurdske, Uljanik - Požeška biskupija); za Hrvatsku
provinciju sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Stjepan
Brèina (župa sv. Antuna Padovanskog, Drijenèa Vrhbosanska nadbiskupija) i fra Filip Pušiæ (župa sv. Antuna
Padovanskog – Sv. Duh, Zagreb); za Hrvatsku karmelsku
provinciju sv. Oca Josipa o. Jakov od Ljubavi Kuhariæ (župa
sv. Blaža, Zagreb), za Družbu misionara monfortanaca –
talijanska provincija o. Zrinko Nikoliæ (župa sv. Franje,
Imotski - Splitsko-makarska nadbiskupija); te za Hrvatsku
dominikansku provinciju fr. Domagoj Augustin Polonšæak
(župa Uzvišenja sv. Križa, Sisak - Sisaèka biskupija) i fr.
Mirko Irenej Vlk (župa sv. Emerika, Oriovac - Požeška
biskupija). Kandidate je predstavio rektor Nadbiskupskoga
bogoslovnog sjemeništa mr. Anðelko Košæak.
"Sa svojim odgovorom na Gospodinov poziv: 'evo me', vi
sada ulazite u Božji plan spasenja i postajete znak nade za
buduænost Crkve, primjer evanðeoske hrabrosti za sve",
poruèio je kandidatima kardinal Bozaniæ u homiliji. "Za
nekoliko trenutaka, po polaganju biskupovih ruku, siæi æe na
vas Duh Sveti te æete molitvom reðenja biti uzeti, postavljeni
od Boga za službu u njegovoj Crkvi, pozvani da èuvate èistu
savjest, budete poslušni i vjerno živite celibat radi Božjeg
kraljevstva. Od danas æete zauvijek biti posveæeni Bogu
svim svojim biæem; vaš život, vaš duh i vaša duša postat æe
mjesto Božje prisutnosti te æe se po vama ostvarivati djelo
Božjega spasenja".
U tom kontekstu, kardinal je upozorio, kako se na ðakona
polažu ruke za služenje. Služiti je temeljno pravilo za one
koji žele biti Kristovi poslanici. Nedvojbeno je da je svaki
kršæanin, snagom krštenja, pozvan prihvatiti takav naèin
života. Ali vi se, dragi kandidati za ðakonat, još snažnije
obvezujete svjedoèiti ga, snagom milosti sakramenta svetoga
reda koji æe vam uskoro biti podijeljen. Gledajuæi vaše
svjedoèenje, bit æemo svi ponovno pozvani s još veæim
žarom izaæi na periferije, biti sluge i to ponosne sluge Isusa
Krista, istaknuo je kardinal Bozaniæ. Reðenicima je posebno
preporuèio vjernost duhu molitve u obdržavanju službe
èasova. "To je neprestana molitva Crkve koja je posebno
povjerena svetim službenicima. Èuvajte intenzivan i živ
dijalog s Bogom moleæi za sebe i za èitav svijet. Neka se u
vaše molitve sliju vapaji tolikih koji traže pomoæ odozgor",
naglasio je kardinal. Podsjetio je i kako je Kristov
nasljedovatelj osoba koja je nauèila trošiti se, ne oèekujuæi
ništa za sebe. Srce onoga koji služi u Kristovo ime ponizno
je i budno. Milošæu dobiveni autoritet unutar Crkve nikada
ne smije postati prigodom stjecanja osobne koristi, uzdizanja
samoga sebe ili, što je još gore, vlasti nad drugima.
Dosljednost, èistoæa života i osjeæaja trebaju krasiti Kristova
službenika. Svijet æe osjetiti radost kada vidi svjedoka
Evanðelja koji ništa ne oèekuje za sebe, a bogata mu je
naknada utjeha što je u zajedništvu sa svojim Gospodinom i
dijeli njegovu milosrdnu ljubav prema braæi i sestrama,
29. listopada 2014. broj 43/2014
11
Domovinske vijesti
osobito onima koji su potrebniji, rekao je kardinal, te
homiliju zakljuèio rijeèima: "To je ono što molim za vas,
predragi kandidati. Gospodin, u èijim je rukama vaša
sudbina, neka vas èuva u poslanju koje danas zapoèinjete
kao ministri Reda ðakonata. Neka Gospodin uèini vjernim
vaše služenje u Crkvi, a vaše svjedoèanstvo vidljivim u
oèima svijeta. Budite uvijek dionici ljubavi koja izvire iz
Isusova probodenog Srca na križu, kako biste besplatno
primali i besplatno davali. Presveta Bogorodica Marija neka
posreduje za vas, uèvrsti vašu odluku i trajno vas prati na
vašem putu. Sve vas preporuèujem nebeskom zagovoru
blaženog Alojzija Stepinca".
Nakon poprièesne molitve kardinal Bozaniæ podsjetio je
kako je na upravo zakljuèenoj Izvanrednoj biskupskoj sinodi
naglašena potreba proroèkoga glasa u Crkvi. Svijetu je
potreban proroèki glas Crkve, i to glas o vjernosti, o ljepoti
evanðelja, o ljepoti života po evanðelju. To se naglašavalo
kad se govorilo obitelji. To želim danas naglasiti i ovdje
našim ðakonima i svima ovdje okupljenima. Èovjeku,
svijetu danas je potreban navještaj života po evanðelju,
rekao je kardinal, te se potom obratio ðakonima. Ostanite
vjerni onomu što ste danas primili. Vaša vjernost potrebna je
Crkvi, potrebna je našim obiteljima, kao što je i obiteljska
vjernost danas potrebna i ðakonima i sveæenicima. Za to
molimo, to svjedoèimo. Radujemo se, jer danas osjeæamo
više nego ikada da nam je potrebna pomoæ odozgo i da je
svijetu potrebno ono što donosi evanðelje. Stoga èestitam
vam i pozivam vas na vjernost i dosljednost, rekao je
kardinal Bozaniæ, a okupljeni vjernici gromoglasnim
pljeskom èestitali su reðenicima.
U koncelebraciji euharistijskog slavlja bili su zagrebaèki
pomoæni biskupi Valentin Pozaiæ, Ivan Šaško i Mijo Gorski,
te još stotinjak sveæenika, meðu kojima i provincijali
redovnièkih zajednica i župnici rodnih župa reðenika.
Dan Salezijanske obitelji
Slavlje u zagrebaèkoj crkvi Svete Mati slobode predvodio
provincijal Pejo Orkiæ
Zagreb, 25.10.2014. (IKA) - Dan Salezijanske obitelji
okupio je u subotu 25. listopada u Zagrebu sve èetiri grane
Salezijanske obitelji koje djeluju u Hrvatskoj. Salezijanci,
kæeri Marije Pomoænice, salezijanci suradnici i don Boscovi
bivši uèenici susreli su se u zavjetnoj crkvi Svete Mati
slobode na Jarunu, gdje su slavili misu i imali prigodan
program.
Za uvod mladi iz Pokreta salezijanske mladeži pripremili su
igrokaz u kojem don Bosco zajedno s drugim salezijanskim
svecima u nebu priprema proslavu svoga 200. roðendana.
Pritom s nebesa promatra i Salezijansku obitelj u
republikama Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Tijekom
igrokaza svaka od èetiri grane Salezijanske obitelji
predstavila je svoje djelovanje.
Misno slavlje predvodio je don Pejo Orkiæ, provincijal
Hrvatske salezijanske provincije, uz salezijanace koji su
stigli iz svih dijelova provincije. Don Pejo istaknuo je kako
je 200. obljetnica roðenja svetog Ivana Bosca "velika prilika,
ali i izazov da s još veæim radom Salezijanska obitelj
odgojno i pastoralno djeluje s djecom i mladima
prepoznajuæi u njihovim životima plodove Duha i dijeleæi s
njima njihove probleme i patnje." Nakon ruèka održan je
zabavni program na kraju koji su don Boscu na nebesima
balonima ponesena imena èlanova Salezijanske obitelji.
Susret je završio zajednièkom molitvom i ljubljenjem
relikvija svetog Ivana Bosca.
12
29. listopada 2014. broj 43/2014
ika
Obilježena 70. obljetnica stradanja na Daksi
Molitvu na otoku pokraj Dubrovnika predvodili biskup Mate
Uziniæ i protojerej o. Slavko Zorica
Dubrovnik, 25.10.2014. (IKA) - Na otoku Daksi pokraj
Dubrovnika u subotu 25. listopada obilježena je 70.
obljetnica stradanja na tom otoku. Molitvu su predvodili
dubrovaèki biskup Mate Uziniæ i protojerej o. Slavko Zorica,
u sklopu ceremonije odavanja poèasti žrtvama. Na poèetku
je sve okupljene pozdravio predsjednik Udruge Daksa
1944./45. Mato Raèeviæ.
Biskup Uziniæ istaknuo je da je križ simbol stradanja, ali i
znak pobjede, te je u križu prisutna raspeta ljubav koja je
toliko potrebna hrvatskom društvu koje je podijeljeno danas
kao i prije 70 godina. Naglasio je da je samo u križu moguæe
naæi snagu za oprost u kojem je moguæe graditi bolju
sadašnjost i buduænost. Za one koji su poèinili zloèine rekao
je da makar su imali jasnu želju ubiti, zapravo nisu znali što
èine, jer da su znali, ne bi to èinili. "Jednako tako u ovom
'Oèe, oprosti im jer ne znaju što èine' želimo ukljuèiti i one
koji i dalje ignoriraju i pokušavaju zataškati ono što se
dogodilo, i one koji na to nasjedaju, slaveæi zloèin kao
poèetak osloboðenja", kazao je biskup Uziniæ, te dodao: "Jer
pokušavajuæi zataškati Daksu, a ona se sustavno zataškavala,
kao što se i danas zataškavaju mnogi poslijeratni zloèini koji
su se dogodili, dogaða se to da se ponovi i Daksa i slièni
dogaðaji i slièna stradanja. Daksa koja nije na pravi naèin
razmotrena, s kojom se nismo na pravi naèin suoèili, je bila
Dubrovnik 1991. i Vukovar 1991., bila je Škabrnja i druga
mjesta stradanja."
Govoreæi o poruci Dakse, biskup je istaknuo: "Zato iz Dakse
i od Dakse, gledajuæi na žrtvu ali i na zloèin, trebamo nauèiti
kako ne smijemo samo gledati na svoju žrtvu i tuði zloèin
nego moramo znati prepoznati svoju vlastitu krivnju i za tu
svoju vlastitu krivnju tražiti oproštenje, ali s pravom
oèekivati od onih koji su poèinili zloèin da priznaju krivnju i
zatraže oproštenje. I tek kad se to dogodi, kad ne budemo
više slavili zloèin kao osloboðenje, nego se zajednièki
suoèimo s onim što se dogodilo u prošlosti, možemo kao
društvo i kao narod graditi bolju buduænost." Predstavnici
županijskih i gradskih vlasti, udruga i obitelji žrtava, položili
su vijence te i na taj naèin odali poèast nevino ubijenima.
U listopadu 1944., po ulasku partizanskih jedinica u
Dubrovnik, uhapšeno je više od 300 graðana Dubrovnika
meðu njima i neki sveæenici. Bez suðenja i moguænosti
obrane na otoku Daksu ubijene su 53 osobe. Desetljeæima
nakon toga o tom dogaðaju se nije smjelo govoriti, a kamoli
komemorirati ga i tražiti odgovornost onih koji su zloèin
poèinili. Nakon demokratskih promjena organizirana je
godine 1990. prva komemoracija na Daksi. Godine 2006.
osnovana je Udruga Daksa 1944./45. koja je 2007. godine
podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatih poèinitelja za
ratni zloèin i sa zahtjevom za ekshumacijom.
Za zloèin još nitko nije odgovarao. Posmrtni ostaci
ekshumirani su godine 2009. i pronaðeni su kosturi 53 osobe
što je bilo daleko više od oèekivanih 35 osoba s poznatog
popisa "Uime naroda". DNA analizom utvrðen je identitet 18
osoba, a za 26 osoba, na temelju podataka i dokumenata sa
sigurnošæu se može reæi da su ubijeni na Daksi. Posmrtni
ostaci veæine stradalnika dostojanstveno su pokopani na
Daksi godine 2010. u zajednièku grobnicu podno spomenobilježja.
Meðu stradalnicima na Daksi su i sedmorica sveæenika.
Èetvorica su sveæenici Dubrovaèke biskupije: don Mato
Dobud, don Josip Schmidt, don Mato Kalafatoviæ-Miliæ i
don Ðuro Kreèak, dvojica redovnika su iz Reda Manje
braæe: fra Marijan Blažiæ i fra Toma Tomašiæ, i jedan je èlan
Družbe Isusove o. Petar Perica.
Domovinske vijesti
ika
U Zagrebu proslavljen blagdan Majke Božje Kraljice
Palestine
Na misi koju je u crkvi Sv. Franje predvodio fra Darko
Tepert posebno se molilo za kršæane u Svetoj zemlji i u svim
krajevima gdje su njihov život i postojanje u opasnosti Sudjelovali su i èlanovi i kandidati Viteškoga reda Svetoga
groba Jeruzalemskoga kojima je BDM Kraljica Palestine
zaštitnica
Zagreb, 25.10.2014. (IKA) – U povodu blagdana Majke
Božje Kraljice Palestine ili Kraljice Svete zemlje, u subotu
25. listopada, euharistijsko slavlje u crkvi Sv. Franje u
Zagrebu predvodio je fra Darko Tepert u zajedništvu s fra
Marijom Crvenkom. U ulaznoj procesiji nošena je i slika
Majke Božje Kraljice Palestine. Na misi na kojoj se na
osobit naèin molilo za kršæane u Svetoj zemlji i u svim
krajevima gdje je njihov život i postojanje u opasnosti
sudjelovali su i èlanovi i kandidati Viteškoga reda Svetoga
groba Jeruzalemskoga kojima je BDM Kraljica Palestine
zaštitnica. Stoga je to bila prigoda i za molitvu za uspješno
osnivanje toga Reda u Hrvatskoj.
U homiliji fra Darko osvrnuo se na misna èitanja koja
ukazuju na Marijinu prisutnost, koja je od navještenja ostala
kao svjedok, kao prva uèenica, kao Majka Crkve sve do
danas. Posebno ukazujuæi na Marijinu tihu prisutnost,
propovjednik je pojasnio kako od trenutka koji nalazimo na
poèetku Djela apostolskih, na poèetku života Crkve, od
Isusova uzašašæa Marija šuti. Više nemamo spomena njezine
prisutnosti, i ono što prepoznajemo to je njezina tiha
prisutnost u Crkvi, rekao je, te podsjetio kako tradicija Crkve
kaže da je ona još dugo bila prisutna, da je još dugo živjela,
ali o njoj u Svetom pismu nemamo drugih vijesti, jer je ona
tiha prisutnost. Poput te njezine tihe prisutnosti u srcu Crkve,
u dvorani Posljednje veèere u Jeruzalemu, tiha je i prisutnost
kršæana danas i u Svetoj zemlji, i u Siriji, i Iraku. Oni su
prisiljeni na tihu prisutnost, prisiljeni su biti maleni u svom
življenju vjere. Stoga je dužnost nas koji možemo biti glasni
u ovome kršæanskome življenju da ne zaboravimo i te
kršæane, da ne zaboravimo središte, izvor naše vjere,
istaknuo je dr. Tepert, dodavši kako je to i poslanje
Viteškoga reda Svetoga groba jeruzalemskoga.
Njihovo je poslanje da jaèaju kršæanski život èlanova u
poslušnosti nauèiteljstvu Crkve. Dakle, najprije oni sami
moraju biti itekako kršæani, katolici, a onda osobito trebaju
jaèati ljubav prema kršæanskoj braæi i sestrama u Svetoj
zemlji. Moraju podržavati kulturna, karitativna i socijalna
djela i ustanove Katolièke Crkve u Svetoj zemlji, revno
pomagati održavanje i promicanje vjere u tim krajevima i
meðu kršæanima u cijelome svijetu. Sve su to veliki zadaci
vitezova Svetoga groba, ali isto tako i zadaci svakoga
kršæanina, jer svi smo pozvani sjetiti se kršæana u tim
zemljama. Pozvani smo koliko je u našoj moæi pomagati
kršæane u Isusovoj domovini. Neka nam u tome pomogne i
zagovor BDM, nje kojoj se za zagovor itekako utjecao i
kardinal Stepinac, koji je takoðer bio vitez Svetoga groba,
rekao je dr. Tepert.
Napomenuo je kako je blagdan BDM Kraljice Palestine
utemeljio latinski jeruzalemski patrijarh Luigi Barlassina
(1920.-1947.). To je isti patrijarh koji je odlikovao kao
viteza Svetoga groba kardinala Alojzija Stepinca. Tako da i s
tim blagdanom vidimo kolike su poveznice izmeðu Svete
zemlje, Svetoga groba i našega naroda, rekao je fra Darko, te
homiliju zakljuèio rijeèima "neka nam Majka Božja Kraljica
Palestine bude zagovornica u svim našim dobrim
nastojanjima. Najprije da mi sami budemo kršæani do kraja,
a onda da pomažemo drugima, da ne živimo sami za sebe,
nego za druge, osobito za one koji su najpotrebniji naše
pomoæi, a dakako za kršæane u Svetoj zemlji".
Ðakonsko reðenje u bjelovarskoj katedrali
Èetvorica ðakona Goran Bužak, Antun Faltak, Saša Šargaè i
Dejan Tot – veliki dar za Bjelovarsko-križevaèku biskupiju
Bjelovar, 25.10.2014.
(IKA) - Bjelovarsko-križevaèki
biskup Vjekoslav Huzjak predvodio je 25. listopada u
bjelovarskoj katedrali Sv. Terezije Avilske euharistijsko
slavlje tijekom kojega je podijelio sveti red ðakonata
èetvorici kandidata. Radost bjelovarske Crkve posebno se
osjetila u zajedništvu prezbiterija Biskupije, redovnica,
bogoslova i sjemeništaraca, ministranata i vjernika, posebno
roditelja, rodbine i vjernika iz rodnih župa novih ðakona.
Odgojitelj u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u
Zagrebu Dubravko Škrlin Hren predstavio je biskupu
kandidate: Gorana Bužaka iz župe sv. Stjepana
prvomuèenika – Štefanje, Antuna Faltaka iz župe sv. Brcka
– Kalnik, Sašu Šargaèa iz župe sv. Jurja – Ðurðic i Dejana
Tota iz župe Duha Svetoga – Veliki Grðevac. Nakon
predstavljanja kandidata biskup je održao homiliju u kojoj je
govorio o važnosti ðakonske službe. "Meðu svojim prvim
zadaæama imate naviještanje Božje rijeèi ljudima kojima
æete biti poslani. Ali naviještanje nije samo govor ili
izlaganje, naviještanje je prije svega življenje te Rijeèi.
Vjernicima æe biti dragocjeno iskustvo kada na vama vide da
živite Božju rijeè, da se hranite Rijeèju i da nastojite svoj
život usmjeriti prema Rijeèi. Vaša briga o potrebama svakog
èlana zajednice proizlazi iz življenja Rijeèi. Slavit æete
sakramente krštenja i vjenèanja, dijeliti s ljudima njihove
radosne trenutke, ali æete i preporuèivati i ispraæati
preminule èlanove zajednica. Vaše služenje je služenje
Crkve koja pak svoje služenje crpi iz primjera Isusa Krista.
Odabrali ste put služenja, Crkva prepoznaje vašu odluku i
radujemo se zajedno. Budite ljudima blizu u njihovim
životnim situacijama, istrošite se u služenju za druge.
Posebno se danas raduje naša Crkva bjelovarska što joj Bog
daruje èetvoricu ðakona, veliki dar za našu Biskupiju. U
zajedništvu sa sveæenicima služit æete kod oltara i nositi
prièest. Blizina oltara neka bude i odraz blizine vašeg srca s
Bogom. 'Ako pšenièno zrno pavši na zemlju ne umre ostaje
samo'. Budite hrabri navjestitelji Božje rijeèi i njegova glasa
ljudima te služite oltaru i ljudima u radosti što vas je Bog
pozvao", rekao je biskup Huzjak.
Nakon homilije kandidati su pred biskupom izrekli svoj
odluèni odgovor "Hoæu!", na pitanja koja je biskup upitao
uime Crkve, a koja sadrže ponizno vršenje službe, savjesno
propovijedanje otajstva vjere, trajan celibat, dnevnu i
životnu molitvu, dostojno ophoðenje sa sakramentima i
obeæanje poštovanja i poslušnosti biskupu. Biskup je
pozivom na molitvu uveo zajednicu u pjevanje Litanija Svih
Svetih, a reðenici su se prostrli pred oltar u znak potpunog
darivanja Isusu Kristu. Zatim je u tišini položio ruke na
reðenike te molio posvetnu molitvu, predao im Evanðelistar
i na kraju poljubac mira! Novi ðakoni pridružili su se u
pripremi euharistijskih darova i oltara te uz biskupa
sudjelovali u svetoj službi.
Nakon prièesti i himna "Tebe Boga hvalimo" biskup je
èestitao novim ðakonima i iskazao svoju radost zbog velikog
dara Božjeg biskupiji – èetvorice novih ðakona. Zahvalio je
svima, posebno roditeljima što su pratili svoje sinove u
njihovu pozivu te ih sada daruju Crkvi da bi ih ponovno
dobili kao služitelje svetih otajstva. Pozvao je na molitvu za
ðakone kako bi mogli hrabro svjedoèiti Isusa Krista svim
ljudima i kako bi svoju službu vršili u iskrenom predanju
Bogu.
.
29. listopada 2014. broj 43/2014
13
Domovinske vijesti
70. obljetnica stradanja vjernika i sveæenika na Daksi
Biskup Uziniæ na spomen-slavlju u crkvi Male braæe
proèitao imena i prezimena svake do danas poznate žrtve,
istaknuvši potrebu traženja oprosta od strane onih koji su
zloèin poèinili kao i nužnost davanja oprosta od strane onih
koji su tim zloèinom izgubili najbliže
Dubrovnik, 25.10.2014.
(IKA) - Èitanjem imena i
prezimena svake do danas poznate žrtve pogubljene prije 70
godina na otoku Daksi, dubrovaèki biskup Mate Uziniæ
zapoèeo je propovijed na misi u crkvi Male braæe u
Dubrovniku na dan njihova smaknuæa, 25. listopada.
Istaknuo je potrebu traženja oprosta od strane onih koji su
zloèin poèinili kao i nužnost davanja oprosta od strane onih
koji su tim strašnim zloèinom izgubili svoje najbliže. "Pred
ovim ljudima i onim što im se dogodilo, i danas, 70 godina
kasnije, ostajemo zateèeni. Zateèeni smo ljudskom
brutalnošæu, zlom koje se sruèilo na njih, ali ne samo na njih
nego i na tisuæe, možda i stotine tisuæa drugih u poratnom
razdoblju", rekao je biskup. "Svjesni smo da ne možemo
promijeniti ono što se dogodilo. Meðutim, znademo da iz
onoga što se dogodilo moramo uèiti. Znademo i da se u
susretu ovih imena i onoga što se njima dogodilo s nama,
moraju dogoditi dvije stvari: pitanje oproštenja i oprost.
Jedino na tom možemo graditi buduænost."
"Možda æemo s pravom reæi: Mi bismo oprostili, ali nema
onih koji traže oproštenje. Oni umjesto da priznaju svoj
zloèin slave pobjedu, slave osloboðenje", nastavio je
dubrovaèki biskup, dodajuæi da to jest istina, ali nije
cjelovita istina. "Premda ne možemo natjerati njih da
priznaju zloèin i traže oproštenje, u njihovo ime - a oni
pripadaju ljudskoj vrsti, oni su ljudi, jer ovo što se dogodilo
na Daksi je uèinio èovjek èovjeku, sramota nije samo na
njihovim licima nego i na našim licima, sramota je na licu
èovjeèanstva - uime èovjeka trebamo i moramo pitati
oprost." Vjerujuæi istovremeno da žrtve s Dakse iz dimenzije
u kojoj sada žive u vjeènosti na sve gledaju drukèije, kao i
da smo mi kao kršæani sposobni i oprostiti, sve to od nas kao
kršæana zahtijeva da oprostimo i onda kad se ne traži oprost,
poruèio je biskup te se pozvao na liturgijska èitanja koja
vjernike takoðer na to pozivaju.
"To što smo kršæani je milost, ali i zadaæa. To što smo
kršæani, ako smo kršæani, po milosti koju imamo
osposobljava nas da možemo ispuniti tu zadaæu koju imamo,
a to je da budemo donositelji oproštenja u ovaj naš svijet i
vrijeme, u ovo naše društvo. Kaže sv. Pavao: 'Svakome je od
nas dana milost po mjeri dara Kristova.' Takva milost od nas
zahtijeva da budemo drukèiji. I ako želimo biti i ostati
kršæani moramo biti drukèiji. Svatko od nas to treba èiniti u
onoj ulozi, na onom mjestu koje ima. Svakom od nas je dana
mjera milosti po onom poslanju koje mu je Bog dao",
nastavio je biskup te pozivao na rast u kršæanstvu. "Ne
želimo li da se i nama dogodi ono što Isus govori - I vi æete
završiti tako, ako se ne obratite! - potrebno da konaèno
porastemo u svom kršæanstvu. Da kao kršæani prestanemo
biti nejaèad s kojom se poigravaju naši ljudski osjeæaji, ove i
one politike, ovi i oni materijalni i drugi interesi, ove i one
ideologije, i da postanemo oni koji rastu u ljubavi, kako
bismo izrasli u njega. Da bismo po onome što kao kršæani
èinimo, osobito po opraštanju, postali Kristova prisutnost."
"Neka nam Gospodin koji je zasigurno bio s našom braæom
na Daksi, koji ih nije ostavio nego je umirao zajedno s
njima, pomogne da i mi umremo sebi, da umremo onim
našim osvetama, onim našim ponosima i da bez obzira na
sve budemo oni koji æe prvi pružiti ruku. Jer oèito, budemo
li èekali da se zatraži oproštenje, nikad neæemo biti u prilici
oprostiti. A trebamo biti poput Krista, on nam je primjer",
istaknuo je biskup Uziniæ te biblijskim rjeènikom objasnio:
14
29. listopada 2014. broj 43/2014
ika
"On je ona snaga koja æe nam pomoæi u ovom kockanju
ljudskom iziæi ondje gdje trebamo iziæi, a trebamo iziæi iz
ovog našeg ljudskog, palog Adama, da bismo izrasli u novog
Adama, Isusa Krista. Da bismo prestali biti stari ljudi, stari
èovjek, i postali novi èovjek koji je suuskrsnuo zajedno sa
svojim Gospodinom." U misnim molitvama molilo se za
žrtve Dakse, da njihova žrtva bude poticaj svima da djeluju u
pravednosti i dobrohotnosti za opæe dobro, kao i za èlanove
njihovih obitelji i rodbinu da im Bog da snagu da žive
pravim ljudskim i kršæanskim životom. U koncelebraciji su,
uz dijecezanske sveæenike, bili i predstavnici franjevaca i
isusovaca, zajednica iz èijih kuæa su prije 70 godina
odvedena njihova subraæa i pogubljena na Daksi. Na misi su
bili i èlanovi Udruge Daksa 1944./45. koja godinama, uz
ostalo, vodi brigu o obilježavanju toga tužnog dana u
Dubrovniku.
"Hrvatska književnost kršæanskoga nadahnuæa –
prošlost i suvremenost"
U Križevcima održan prvi znanstveni skup u organizaciji
Hrvatskih studija Sveuèilišta u Zagrebu, Glasa Koncila i
Udruge za promicanje znamenitih Križevèana "Dr. Stjepan
Kranjèiæ"
Križevci, 25.10.2014. (IKA) - U organizaciji Hrvatskih
studija Sveuèilišta u Zagrebu, Glasa Koncila i Udruge za
promicanje znamenitih Križevèana "Dr. Stjepan Kranjèiæ" u
Križevcima je u subotu 25. listopada održan prvi znanstveni
skup "Hrvatska književnost kršæanskoga nadahnuæa –
prošlost i suvremenost". Na znanstvenom skupu sudjelovalo
je 24 znanstvenika iz cijele Hrvatske. Sveèanost otvorenja
poèela je pozdravnim govorom predsjednice Udruge za
promicanje znamenitih Križevèana "Dr. Stjepan Kranjèiæ"
dr. Tanje Baran, koja je okupljenima predstavila Križevce
kao iznimno snažno vjersko središte još iz davnina te je
ispripovijedala da su u Udruzi "Dr. Stjepan Kranjèiæ" na
ideju o održavanju znanstvenoga skupa došli nakon što su
objavili knjigu književnih radova dr. Kranjèiæa "Zašto me
pozvao Gospod?" te nakon što veæ više godina redovito
organiziraju dva natjeèaja za kršæansku književnost koji su
na nacionalnoj razini Susret hrvatskoga duhovnoga
književnoga stvaralaštva "Stjepan Kranjèiæ" i Susret
hrvatskoga djeèjega duhovnoga stvaralaštva "Stjepan
Kranjèiæ". Uime Hrvatskih studija i kao predsjednik
Organizacijskog odbora znanstvenoga skupa govorio je prof.
dr. Mario Grèeviæ, objasnivši da je cilj znanstvenoga skupa
znanstveno analizirati i vrednovati zanemarenu hrvatsku
književnost kršæanskoga nadahnuæa te dati doprinos
premošæivanju umjetno stvorenoga diskontinuiteta u
hrvatskoj književnosti i kulturi opæenito. Naglasio je da æe
radovi sa znanstvenoga skupa biti recenzirani i tiskani u
èasopisu "Kroatologija" Hrvatskih studija tijekom 2015.
godine, a da æe sljedeæi znanstveni skup biti održan za dvije
godine. Glavni urednik i v. d. direktora Glasa Koncila mons.
Ivan Mikleniæ održavanje znanstvenoga skupa nazvao je
povijesnim
trenutkom
jer
organizatori
bijenalnim
održavanjem znanstvenoga skupa planiraju kontinuirano
osvjetljavati književnost koja je dosad bila na marginama
kulturnoga i književnoga interesa u Hrvatskoj. Podsjetio je i
na mnogobrojne doprinose Glasa Koncila promociji hrvatske
književnosti kršæanskoga nadahnuæa u 51 godini postojanja
lista.
Znanstvenom skupu nazoèili su uime civilnih vlasti
križevaèki dogradonaèelnik Tomislav Katanoviæ, a uime
crkvenih vlasti bjelovarsko-križevaèki biskup dr. Vjekoslav
Huzjak te križevaèki župnici Stjepan Sovièek i Dražen
Hladuvka. Biskup Huzjak istaknuo je da se u našem društvu
ika
neprestano zanemaruje sve ono što je kršæanskoga
nadahnuæa. Podsjetio je na važne književne forme koje je
književnosti darivala Crkva – na homilije, propovijedi, ali da
se to, kao i cjelokupna književnost kršæanskoga nadahnuæa,
dosad premalo vrednovalo. "Hrvatska književnost
kršæanskoga nadahnuæa književnost je koja se nadahnjuje
božanskim i hrvatskom su društvu važne perspektive poput
ovoga znanstvenog skupa jer bi èovjek, kada bi se prepustio
samo dnevno-politièkim i medijskom ponudama, brzo došao
u stanje letargije, mrtvila", istaknuo je biskup Huzjak i
zakljuèio da Križevci, koji nose naboj brojnog i raznolikog
hrvatskoga stvaralaštva, zaslužuju biti gradom domaæinom
takve važne znanstvene i kulturološke inicijative.
Program znanstvenoga skupa bio je podijeljen u dvije sesije,
u prvoj su tematizirana starija razdoblja hrvatske
književnosti, a u drugoj 20. stoljeæe, s naglaskom na
komunistièko razdoblje u kojem je veæina katolièkih pisaca
stvarala u skrovitosti svojih domova ili u emigraciji. O temi
"Liturgijski jezik Katolièke Crkve i hrvatski književni jezik"
u prvoj je sesiji govorio Mario Grèeviæ, Abrahamovu žrtva
kao inicijalni mit u tri monoteistièke religije i njezine
stoljetne ikonografske i narativne pretvorbe predstavila je
Viktoria Franiæ Tomiæ. Pavao Knezoviæ govorio je o sv.
Jeronimu u hrvatskom latinitetu renesanse, a Marinko Šišak
dao je kršæanske primjere u Guèetiæevu odgojnom nauku.
Anela Mateljak Popiæ predstavila je doprinos franjevca Ðure
Rapiæa hrvatskoj propovijednoj književnosti 18. stoljeæa, a
Goranka Šutalo govorila je o predodžbama o Grcima u
Kanižliæevoj teološkoj i crkvenohistorijskoj polemici Kamen
pravi smutnje velike (Osijek, 1780). Zatim je Kristina Jug
predstavila anonimne kajkavske dramske adaptacije s kraja
18. i poèetka 19. stoljeæa i njihov kršæanski svjetonazor,
Stjepan Razum je analizirao doprinos Hrvatskoga
književnog društva sv. Jeronima hrvatskoj književnosti
kršæanskoga nadahnuæa, Hrvojka Mihanoviæ-Salopek
interpretirala je duhovno pjesništvo Velimira Deželiæa
starijeg (povodom 150. obljetnice roðenja). Tema Mirjane
Zvonkoviæ bila je "Verba movent, exempla trahunt: don
Nikola Batistiæ i hrvatska puèka hagiografska književnost
krajem 19. i poèetkom 20. stoljeæa", a tema Seada
Muhamedagiæa "Duhovnost – žila kucavica poezije.
(Ne)razvidnost duhovnosti u novijoj hrvatskoj lirici". Sanja
Vuliæ govorila je o vjerskim temama u djelima hrvatskih
književnika iz maðarskoga dijela Baèke, a Tanja Baran o
kršæanstvu i usmenoj književnosti križevaèkoga kraja.
U drugoj je sesiji Stjepan Lice govorio o djelu Side Košutiæ
kao o književnosti svjetlosti. Anto Gavriæ predstavio je
dominikanske likove kod hrvatskih književnica, a Zdravko
Gavran Kupareove pri-povijesti: od dogaðaja do (intuiranog)
doživljaja i umjetnièkog iskaza. Veronika Mila Popiæ
govorila je o temi "Sestra Bernardina Horvat, milosrdnica: U
sjenama povijesti", Jasna Šego prikazala je egzistencijalne,
duhovne i eshatološke obzore Viktora Vide, a Matilda Koliæ
Staniæ Luku Brajnoviæa, književnika koji je zadužio hrvatsku
kulturu.
Tema Ružice Pšihistal bila je "Rijeè i šutnja. Razgovori s
Bogom u pjesništvu Tonèija Petrasova Maroviæa", Stjepan
Tomiæ predstavio je Bajsiæevu inovaciju u kratkoj prièi.
Vladimir Lonèareviæ dao je idejne vidike katolièke kritike
Miroslava Krleže, Željko Vegh opisao je sudbinu knjiga
kršæanske tematike u Gradskoj knjižnici u Zagrebu u doba
komunizma, dok je Boris Beck analizirao stilske osobine
pjesništva Èede Antoliæa, uz nazoènost analiziranoga autora.
Znanstveni skup održan je uz potporu Ministarstva kulture
RH, Grada Križevaca i "Radnika d.o.o.".
Domovinske vijesti
Sisak: Duhovna obnova za vjerouèitelje i prosvjetne
radnike
Sisak, 25.10.2014. (IKA) - Više od stotinu vjerouèitelja i
prosvjetnih djelatnika s podruèja Sisaèke biskupije okupilo
se u subotu 25. listopada u sisaèkom Velikom Kaptolu na
duhovnoj obnovi koju je predvodila s. Smilja Èirko,
predstojnica biskupijskoga Katehetskog ureda, a gost
predavaè bio je psihijatar prof. dr. Vladimir Gruden. Susret
je poèeo zajednièkom molitvom nakon koje je sve okupljene
pozdravio sisaèki biskup Vlado Košiæ.
U predavanju s. Smilja Èirko govorila je o unutarnjoj
slobodi, praštanju i problemu shvaæanja slobode u
današnjem svijetu koji je u suprotnosti s pravom duhovnom
slobodom. "Danas problem s ljudskim egom uzrokuje loše
meðuljudske odnose. Problem je i u predrasudama i
navikama koje imamo jedni prema drugima i one su razlog
moraliziranja jednih drugima. Treba se odgajati u
prihvaæanju drugih i trebamo biti mali i ponizni", istaknula
je s. Smilja te dodala i kako je potrebno odreæi se loših
navika i predrasuda-oholosti te je potrebno nauèiti opraštati
drugima, a što se u današnjem svijetu, posebno od strane
medija, ne potièe veæ osuðuje. "Praštanje je jedan od
najuzvišenijih naèina izražavanja ljubavi i bez njega
dodajemo zlo na zlo. Ali, praštanje ne znaèi odobravati zlo i
oprostiti ne znaèi složiti se sa zlom i praviti se da nešto nije
zlo", zakljuèila je s. Smilja.
Prof. Gruden govorio je o radu i životu s djecom s posebnim
potrebama. Tako je izmeðu ostalog istaknuo kako je problem
hendikepa potrebno prihvatiti i suoèiti se s njime, te roditelji
i uèitelji trebaju bez straha reæi da imaju dijete koje ima
svoje posebne potrebe i s kojim je teško raditi, živjeti i
odgajati ga. "Moramo znati što nas muèi kod takve djece i
moramo izbjegavati rijeè problem, te zamijeniti tu rijeè s
rijeèi upit. Da bismo to mogli, mi moramo usmjeriti
pozornost na sebe kroz samo naše vrednovanje kako bismo
mogli riješiti taj njegov problem – upit. Nama mora biti
važno izgraditi i sebe kako bismo mogli biti oslonac djetetu s
posebnim potrebama. Takoðer važno je znati kako duša ne
može biti bolesna jer je vjeèna, bolestan je mozak.
Hendikepirano dijete ima jednako vrijednu dušu samo njenu
ljepotu ne može izraziti. Rad s hendikepiranim djetetom ima
velikih prednosti i muka, a na muke moramo bit spremni. To
je prije svega strah od napora, meðutim trebamo i znati da
radeæi s takvom djecom mi duhovno rastemo", rekao je prof.
Gruden.
Nakon duhovne obnove sisaèki biskup Vlado Košiæ
predvodio u katedrali Uzvišenja sv. Križa sveèano misno
slavlje za prosvjetne djelatnike na kojem je podijelio trajne
mandate petero vjerouèitelja. U koncelebraciji bili su
kancelar biskupije mons. Marko Cvitkušiæ i katedralni
župnik preè. Marko Karaèa, a služio je ðakon Vjekoslav
Uvaliæ. U homiliji obraæajuæi se vjerouèiteljima biskup je
istaknuo kako su oni zapravo evanðelisti. "Navješæivati
evanðelje, to je identitet vjerouèitelja. Vi ga navješæujete
djeci i mladima i time služite u poslanju Crkve Tijelu
Kristovu, izgraðujuæi one koji su vam povjereni u vjeri, kako
bi svi izrasli do punine mjere Kristove. Da ne budemo više
nejaèad tj. djeca kojom se poigravaju valovi, nego da
budemo kako kaže sv. Pavao istinujuæi u ljubavi(veritatem
facientes in caritate) – èineæi istinu u ljubavi i da se tako
izgraðujemo u Tijelo Kristovo", rekao je biskup te još dodao
kako je potrebno usporeðivati se s Kristom jer svi ga
trebamo nasljedovati, biti drugi Kristi, biti po njegovoj
mjeri, te kako je to vrlo visok zadatak, ideal koji trebamo
ostvarivati, a kojega su upravo vjerouèitelji - evanðelisti
pozvani darom služenja vršiti.
29. listopada 2014. broj 43/2014
15
Domovinske vijesti
Ðakonsko reðenje u ðakovaèkoj katedrali
Ðakovo, 26.10.2014. (IKA/TU) – Po posvetnoj molitvi i
polaganju ruku ðakovaèko-osjeèkog nadbiskupa Ðure
Hraniæa, tijekom sveèanoga misnog slavlja 26. listopada u
prepunoj ðakovaèkoj prvostolnici Sv. Petra, Ðakovaèkoosjeèka nadbiskupija dobila je èetvoricu novih ðakona, a
hrvatska zajednica palotinaca jednog. Red ðakonata primili
su Ivan Begoviæ (Župa bl. A. Stepinca, Vinkovci), Vedran
Biliæ (Župa bl. A. Stepinca, Slavonski Brod), Krešimir
Èutura (Župa sv. Nikole Taveliæa, Slavonski Brod), Ilija
Dogan (Župa Roðenja sv. Ivana Krstitelja, Ivankovo) i fr.
Ante Jonjiæ, SAC (Župa Marije, Kraljice apostola, Zaprešiæ).
Misnom slavlju kojim je predsjedao nadbiskup Hraniæ
koncelebrirali su brojni sveæenici, meðu kojima generalni
vikar mons. Ivan Æuriæ, poglavari Bogoslovnog sjemeništa
predvoðeni rektorom mo. Ivanom Andriæem, profesori
Katolièkog bogoslovnog fakulteta u Ðakovu, o. Jozo Iviæ,
poglavar hrvatske zajednice palotinaca u Hrvatskoj te
Anðelko Košæak, rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog
sjemeništa u Zagrebu. U homiliji nadbiskup se osvrnuo na
evanðeoski ulomak toga dana, konkretnije, na pitanje "Koja
je zapovijed najveæa u Zakonu?", o kojemu se u Isusovo
vrijeme veoma žustro diskutiralo meðu "zakonoznancima" te
istaknuo kako je novost Isusova odgovora u tome što je iz
mnoštva izvukao zapovijed ljubavi prema Bogu i ljubavi
prema bližnjemu, spojio ih i stavio u središte svega.
"Istodobno, njihovim naglašavanjem i spajanjem Isus je
otvorio put da shvatimo ono što je bitno u mnoštvu
zapovijedi i zabrana te da to bitno uèinimo polazištem za
oblikovanje našeg osobnog i zajednièkog te društvenog
života", rekao je nadbiskup. "Bog se utjelovljenjem svojega
Sina poistovjetio s èovjekom i uzeo ljudsko lice. U Isusu
Kristu su dvije naravi: božanska i ljudska, a jedna osoba.
Zato, dijeliti ljubav prema Bogu od ljubavi prema èovjeku
znaèilo bi zanijekati utjelovljenje i odreæi se Isusa Krista. A
on je za kršæanina izvor, primjer i model ljubavi i prema
Bogu i prema èovjeku", rekao je nadbiskup. Reðenicima je
rekao kako je ðakonsko reðenje - reðenje za službu ljubavi, a
ta služba ljubavi istog intenziteta i iste dubine prema Bogu i
prema bližnjemu ostaje im i onda kada im budu dodane nove
službe propovijedanja i posveæivanja po sveæenièkom
reðenju. Naglasio im je kako u službi ljubavi posebno treba
imati srca prema siromasima, posvješæujuæi im ujedno kako
su Caritas i karitativno djelovanje te usvajanje principa
socijalnog nauka Crkve u rješavanju socijalnih pitanja
veoma važna pitanja života na podruèju Nadbiskupije, ali i
cijeloga svijeta. Na kraju homilije nadbiskup se ponovno
obratio reðenicima: "Ukorijenjeni i utemeljeni u vjeri, budite
neporoèni i besprijekorni, kao što dolikuje Kristovim
služiteljima. Ne dajte se odvratiti od èiste i nepodijeljene
ljubavi, od nade Evanðelja. Po reðenju i ðakonskoj službi
koju æete primiti, morate biti ne samo slušatelji Evanðelja,
nego i služitelji, istinski karitativni i socijalni radnici, ljudi
koji rijeè Božju ne naviještaju samo ustima, nego je oèituju
prije svega djelima ljubavi da ovi vjernici i èitav kršæanski
puk, gledajuæi vas i potaknut vašim životom, poželi zajedno
s vama biti èist i Bogu ugodan prinos."
U molitvi reðenja nadbiskup je molio za petoricu kandidata,
da u njima obiluje svaka vrst evanðeoske kreposti, iskrena
ljubav, zauzimanje za siromašne i bolesne, skromnost u
upravljanju i potpuna neporoènosti i uzdržavanje duhovne
stege, kako bi ostali jaki i nepokolebljivi u Kristu i
nasljedujuæi Krista, koji je na zemlju došao da služi. Nakon
obreda reðenja ðakoni su primili i odjenuli štolu i zaogrnuli
se dalmatikom, a po završetku misnog slavlja okupljena
zajednica vjernika ispratila ih je pljeskom. Misno slavlje
animirao je Mješoviti katedralni zbor.
16
29. listopada 2014. broj 43/2014
ika
Postavljen kamen temeljac i blagoslovljeno gradilište
hrama i pastoralnog centra Makedonske pravoslavne
Crkve
Zagreb, 26.10.2014.
(IKA) – Poglavar Makedonske
pravoslavne Crkve arhiepiskop ohridski i makedonski Stefan
u zajedništvu s metropolitom europskim Pimenom i
metropolitom kumanovsko-osogovskim Josifom je u
nedjelju 26. listopada na blagdan sv. Zlate Meglenske,
postavio kamen temeljac i blagoslovio gradilište hrama i
pastoralnog centra Makedonske pravoslavne Crkve u
Zagrebu, na adresi Nova cesta 178.
Sveèanom èinu uz vjernike Makedonske pravoslavne
crkvene opæine (MPCO) sv. Zlate Meglenske iz Zagreba,
nazoèili su i vjernici pristigli iz MPCO Svetih cara
Konstantina i carice Elene iz Rijeke, MPCO sv. Joakima
Osogovskog iz Pule i MPCO sv. Nauma Ohridskog iz Splita,
kao i predstavnici makedonskih društava u Hrvatskoj.
Sveèanosti su nazoèili i predsjednik Hrvatskog sabora Josip
Leko, zamjenica zagrebaèkoga gradonaèelnika Vesna Kusin,
kao i predstavnici državnih institucija iz Makedonije
predvoðeni ministrom vanjskih poslova Nikolom Poposkim.
Ovu sveèanost svojom nazoènošæu su uvelièali i predstavnici
kršæanskih vjerskih zajednica te Islamske vjerske zajednice u
Republici Hrvatskoj. Uime zagrebaèkog nadbiskupa
kardinala Josipa Bozaniæa skupu je nazoèio predsjednik
Povjerenstva za ekumenizam i dijalog Zagrebaèke
nadbiskupije mons. Zvonimir Sekelj, tajnik Povjerenstva dr.
Zvonimir Kureèiæ, kao i tajnik Vijeæa HBK za ekumenizam i
dijalog dr. Jure Zeèeviæ, te provincijal Hrvatske salezijanske
provincije sv. Ivana Bosca don Pejo Orkiæ.
Nakon blagoslova gradilišta u zemlju su položene tri ploèe,
povelja i križ. Prigodni program održan je u prostoru
osnovne škole "Matija Gubec".
Arhiepiskop Stefan zahvalio je državnim i gradskim
vlastima na dosadašnjoj potpori. Makedoncima je poruèio:
"poštujte Hrvatsku, i hrvatski narod i budite im zahvalni što
su vam dali dio zemlje i neba koji im je Bog udijelio da ih
imaju. Nikada ne zaboravite dobra djela i blagodati koje
imate od ovog naroda i od ove zemlje. Uvijek se sjeæajte
otvorenih vrata Katolièke Crkve i srdaènosti na koju
nailazite kod braæe Hrvata. Želim mir od Boga i jedinstvo
meðu vama i da pokažete da živite po vjeri s Bogom i da
zato gradite hram. Budite zahvalni i odani graðani ove
zemlje i ne zaboravite Makedoniju. Èuvajte naše duhovne
vrednote i posebnosti jezik, kulturu, pjesmu i sve ono što je
naše makedonsko".
Protojerej Kirko Velinski kratko se osvrnuo na dosadašnje
dušobrižništvo za vjernike Makedonske pravoslavne Crkve u
Zagrebu te istaknuo kako se vjernici trenutaèno okupljanju
na liturgiji u crkvi Sv. Roka koju im je za tu namjenu
ustupila Katolièka Crkva.
O gradnji hrama i pastoralnoga centra rekao je kako je
zemljište kupljeno 2008. godine, a protekle godine plaæeni
su svi komunalni doprinosi sukladno propisima za izgradnju.
Rekao je da je postavljanje kamena temeljca još jedna svjetla
stranica ispisana u suvremenoj povijesti Makedonske
pravoslavne Crkve. No ovaj èin je potvrda i dugogodišnjeg
prijateljstva izmeðu hrvatskog i makedonskog naroda, koji
su sada ujedinjeni u izgradnji zajednièkog Božjeg djela izgradnji makedonskog doma za molitvu na hrvatskoj zemlji
koju je Bog predodredio za dom ovdašnjih Makedonaca.
Znaèenje je i veæei, jer time poèinje izgradnja prvoga hrama
u regiji izvan Republike Makedonije, rekao je Velinski.
Leko je takoðer potvrdio važnost toga èina ne samo za
Makedoniju i za makedonsku nacionalnu manjinu u
Hrvatskoj, veæ i za hrvatsku državu i društvo. To je
dodavanje kamena temeljca hrvatskom demokratskom
Domovinske vijesti
ika
društvu i njegovim vrijednostima, a to su tolerancija,
uvažavanje, i razumijevanje, rekao je Leko. Kusin je
istaknula kako taj èin upuæuje na ekumenski put grada
Zagreba i na maksimalnu tolerantnost svih nacija koje žive u
gradu Zagrebu. Ministar Poposki istaknuo je važnost toga
dogaðaja za nastavak razvoja makedonsko-hrvatskog
prijateljstva. U kraæem kulturnom programu sudjelovali su
makedonski ženski zbor "Ezerki" i orkestar "Sedum osmini".
Split: Završena prva volonterska akcija "72 sata bez
kompromisa"
Split, 26.10.2014. (IKA) - Misnim slavljem u splitskoj
prvostolnici Sv. Dujma 26. listopada završena je prva
volonterska akcija "72 sata bez kompromisa". Akciju, koja je
trajala od 24. do 26. listopada, organizirao je Studentski
katolièki centar Splitu (SKAC_St) pod geslom "volontiRAJ
NA ZEMLJI". Misno slavlje predvodio je splitsko-makarski
nadbiskup Marin Barišiæ u koncelebraciji s duhovnikom
SKAC-a fra Antom Vuèkoviæem. Nadbiskup je èestitao i
zahvalio mladim volonterima koji su "solidarnošæu,
zajedništvom, nesebiènošæu i humanošæu posvjedoèili ono
najvažnije za osobni život i za život društva". Pozvao je
mlade da i ostatak svoga života žive bez kompromisa.
Osvræuæi se na evanðelje u kojem Isus, nakon što ga pitaju
koja je zapovijed najvažnija, daje dvije zapovijedi ljubavi u
kojima poziva na potpuno predanje Bogu i bližnjemu,
nadbiskup je istaknuo da ljubav nadilazi zakone i propise te
da im upravo ona daje smisao. Rekao je da Knjiga Izlaska
otkriva da najosjetljivijima u društvu Gospodin smatra
pridošlice, udovice, siroèad i siromahe te time zahvaæa sve
dimenzije društva. Uoèio je kako istih potreba ima i u našem
vremenu te kako su mladi, okupljeni oko ove humanitarne
akcije, prepoznali najugroženije i najpotrebnije. "Vi, dragi
mladi, niste postavili ovo pitanje 'što je najvažnije' veæ ste
dali odgovor. Vi ste ove dvije zapovijedi ljubavi proveli u
djelo i našoj stvarnosti dali novu dimenziju zajedništva,
solidarnosti i ljubavi. Poslali ste poruku da današnje društvo
može imati i drugo lice u kojem se prepoznaje Izvor - lice
Boga. Ako je mladost buduænost našeg društva, onda se
gledajuæi vas, nemamo zašto brinuti. Èeka nas bolja
buduænost", rekao je. Nadbiskup je projekt "72 sata bez
kompromisa" nazvao tjelesno–duhovnim maratonom,
sportom koji zahvaæa um, srce, dušu, ruke, noge, lice i
cjelovitu osobu. Rijeèi zahvale uputila je koordinatorica
projekta Lidija Piskaè.
Tijekom prve akcije "72 sata bez kompromisa" u Splitu, više
od 200 volontera ostvarilo je više od 30 razlièitih projekata
humanitarnog, ekološkog, socijalnog i edukativnog
karaktera. Izmeðu ostalog, sudjelovali su u kreativnim
radionicama, ureðenju okoliša oko crkvi, djeèjih vrtiæa i
drugih institucija, èišæenju i bojanju životnih prostora starijih
osoba, družili su se s korisnicima staraèkih domova,
prikupljali hranu i ostale potrepštine u trgovaèkim centrima
koje æe Caritas proslijediti najpotrebitijima, sudjelovali u
radionicama o volonterstvu i još mnogo toga. Projekt je
zapoèeo 24. listopada u prostorijama samostana Gospe od
zdravlja u Splitu. Nakon prigodnog skeèa koji su izveli
èlanovi Hrvatskog nadzemlja, organizatori akcije rasporedili
su volontere po projektima i pojasnili njihova zaduženja.
Potom je misno slavlje predvodio duhovnik SKAC-a fra
Ante Vuèkoviæ. Projekt "72 sata bez kompromisa", veæ
nekoliko godina organizira se u Njemaèkoj, Austriji,
Švicarskoj, Maðarskoj, Èeškoj, Slovaèkoj, Sloveniji, te u
Bosni i Hercegovini. Beskompromisno znaèi da do samog
poèetka akcije ne znaju što æe biti njihov zadatak.
Kardinal Bozaniæ posvetio crkvu Sv. Benedikta u
Blaškovcu
Blaškovec, 26.10.2014. (IKA) - Zagrebaèki nadbiskup
kardinal Josip Bozaniæ posvetio je u nedjelju 26. listopada
župnu crkvu Sv. Benedikta u Blaškovcu, objavljeno je na
mrežnim stranicama nadbiskupije. Sveèanost je zapoèela
procesijom župnika i ministranata predvoðenih kardinalom
Bozaniæem oko crkve, predajom kljuèeva kardinalu,
otvaranjem ulaznih vrata crkve i ulaskom puka u crkvu.
Kardinal je poškropio zidove crkve svetom vodom, a nakon
molitava stavio je moæi blaženog Alojzija Stepinca u
malenoj pozlaæenoj kutijici u glavni oltar crkve te pomazao
oltar krizmanim uljem.
U homiliji je kardinal istaknuo da ovakav trenutak rijetki
dožive u svom životu i zato trebaju biti ponosni što imaju tu
èast. Imamo crkvu, ali moramo imati i Crkvu. Razlika je u
malom i velikom slovu. Crkva smo mi vjernici i zato se
moramo i dalje truditi, raditi i moliti da imamo živu Crkvu,
kao što i zaštitnik župe kaže "ora et labora" - "moliti i raditi",
rekao je kardinal.
Na kraju misnog slavlja predstavnici župljana uruèili su
darove kardinalu Bozaniæu. Obitelj Severin, èiji jedan od
trojice sinova nosi jedino ime Benedikt u Blaškovcu,
poklonila je veliko licitarsko srce; Željko Obad poklonio je
kardinalu veliku sliku Alojzija Stepinca, Franjo Lazarin
prigorsku košaru, a Dalibor Bastalec izvezen ruèni rad s
motivima narodne nošnje specifiène za Blaškovec. Na misi
je pjevao zbor župe Blaškovec. Proslavi je prethodila
trodnevna priprema koju je predvodio Dražen Radigoviæ.
Kardinal Bozaniæ primio arhiepiskopa ohridskog i
makedonskog Stefana
Zagreb, 27.10.2014. (IKA) - Zagrebaèki nadbiskup kardinal
Josip Bozaniæ primio je u ponedjeljak 27. listopada u
Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu arhiepiskopa ohridskog i
makedonskog Stefana te njegovu pratnju metropolita
europskog Pimena, protojereja Kirka Velinskog parohijskog
sveæenika Makedonske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj, dr.
prof. Gjoku Gjorgjevskog i Nevena Sukarovskija, èlana
Upravnog odbora Makedonske pravoslavne Crkve sv. Zlate
Meglenske, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebaèke
nadbiskupije.
Uz kardinala nazoèni su bili mons. Stjepan Veèkoviæ,
kancelar Nadbiskupskoga duhovnog stola i moderator
Nadbiskupskoga duhovnog stola mons. Nedjeljko Pintariæ.
Arhiepiskop Stefan izvijestio je kardinala Bozaniæa o radu
Makedonske pravoslavne Crkve u Zagrebu, te na poseban
naèin istaknuo dogaðaj polaganja kamena temeljca za
izgradnju Pastoralnog centra i Makedonske pravoslavne
Crkve u Zagrebu prethodnoga dana.
Kardinal Bozaniæ i arhiepiskop Stefan razgovarali su i o
dobroj zajednièkoj suradnji Makedonske pravoslavne Crkve
i Zagrebaèke nadbiskupije te Crkve u Hrvatskoj. Pritom je
arhiepiskop Stefan istaknuo i dobre odnose koje
Makedonska pravoslavna Crkva njeguje sa Svetom
Stolicom.
Na kraju susreta arhiepiskop Stefan kardinalu Bozaniæu
darovao je Milenijski križ i knjigu sv. Klementa Ohridskog,
a kardinal mu je uruèio medalju sv. Ivana Pavla II. i knjigu
"Ivan Pavao II. – Papa hrvatske nade".
.
29. listopada 2014. broj 43/2014
17
Domovinske vijesti
Sjednica Prezbiterskog vijeæa Požeške biskupije
Požega, 27.10.2014. (IKA) - Redovita jesenska sjednica
Prezbiterskog vijeæa Požeške biskupije, pod predsjedanjem
biskupa Antuna Škvorèeviæa, održana je 27. listopada u
dvorani bl. Alojzija Stepinca u Biskupskom domu u Požegi.
Biskup je istaknuo važnost održavanja Treæe izvanredne
opæe skupštine biskupske sinode u Rimu i predstavio
vijeænicima konaèni izglasani dokument Sinode kao i
Poruku. Zatim je podsjetio na otvorenje Godine sv. Terezije
Avilske u Požeškoj biskupiji prigodom 500. obljetnice
njezina roðenja i prihvaæanje njezinih obnoviteljskih
izazova. Oba spomenuta dogaðaja, nastavio je biskup,
povezana su s konkretnom situacijom èovjeka koji trpi i pati,
raduje se i nada, živi i umire te mu u tom stanju Crkva kao
vjerna suputnica služi svojim poslanjem naviještanja i
svjedoèenja Isusa Krista i njegova spasiteljskog djela.
Istaknuo je kako je situacija u Hrvatskoj i u svijetu teška na
svim podruèjima života, od gospodarstva, politike, obitelji, i
drugih razina našega postojanja. Rekao je kako je u takvim
stanjima potrebno s najveæom pozornošæu osluškivati Boga i
èovjeka, o èemu snažno svjedoèi Sveto pismo. Istaknuo je da
se po toj metodi dvostrukog osluškivanja odvijala i Opæa
biskupska sinoda te da se u nekim problematiziranjima
odreðenih pitanja i problema suvremenog èovjeka, braka i
obitelji uèinilo da oci odstupaju od sigurnih zasada
kršæanske objave, ali da se u konaènici oèitovala vjernost
braku i obitelji kao Božjoj ustanovi i hrabrost u pronalaženju
rješenja za probleme koji tište suvremenog èovjeka. Rekao
je da Požeška biskupija u Godini sv. Terezije Avilske želi
poput ove svetice, osluškivati Boga da bi mogla biti bliže
èovjeku i njegovim problemima.
Potom je biskup podsjetio vijeænike na personalne promijene
minuloga ljeta u Biskupiji te rekao da je fra Marko Maloviæ,
dosadašnji predstavnik redovnika u Prezbiterskom vijeæu
premješten i da su braæa na njegovo mjesto izabrala fra
Milana Krištu, gvardijana i župnika u Požegi, dok je na
mjesto Stjepana Škvorca, predstavnika Virovitièkog
dekanata zbog premješta izabran Tomislav Pavloviæ, župnik
u Lukaèu.
Nakon što je tajnik Vijeæa Ivica Žuljeviæ proèitao Zapisnik
prethodne sjednice, vijeænici su s biskupom provjerili koliko
je od zakljuèaka te sjednice izvršeno.
Posebna pozornost posveæena je ostvarenju svega onoga što
je bilo zakljuèeno o pomoæi poplavljenima, o èemu je
izvijestio ravnatelj Caritasa Goran Lukiæ. Biskup zahvalio je
svima koji su se ukljuèili u pružanje pomoæi te istaknuo da
akcija još nije završena, jer je potrebna pomoæ onima koji su
po drugi puta poplavljeni u pleternièkoj župi kao i u
ovisnièkoj komuni u Ivanovcu kod Okuèana gdje je voda
nanijela štetu cijelom naselju. Goran Lukiæ koji je ujedno
voditelj Zaklade Požeške biskupije za siromašne uèenike i
studente izvijestio je o ovogodišnjoj dodjeli stipendija 106
uèenika i studenata te prikazao daljnji rad Zaklade u
sveæenièkoj suradnji i pomaganju.
Potom su vijeænici pristupili razmatranju znaèenja Treæe
izvanredne opæe biskupske sinode za pastoral braka i obitelji
u Požeškoj biskupiji. Biskup je istaknuo da su plod sinode
dva dokumenta: Poruka i "Relatio Synodi". Osvrnuo se na
ono što je medije posebno zanimalo, pitanje prièesti
rastavljenih i ponovno vjenèanih osoba te pitanje osoba
istospolne orijentacije. Glede rastavljenih i ponovno
oženjenih biskup je upoznao vijeænike sa sadržajem osobito
broja 24 i 25 završnog dokumenta Sinode, rekavši da se
Crkva ne odrièe onoga što je po tradiciji nauèavala o braku i
obitelji, ali želi prema takvim osobama koje su èlanovi
Crkve nastupati s velikim razumijevanjem za poteškoæe,
otvorenošæu i milosrðem. Rekao je da pokatkad neke osobe
18
29. listopada 2014. broj 43/2014
ika
ne žive puno zajedništvo s Crkvom, ali joj uvijek pripadaju i
da njihovo stanje traži veæu pozornost i brigu nego li one
osobe koje su u redovitom stanju. Glede osoba istospolne
orijentacije predstavio je vijeænicima broj 55 i 56 istoga
dokumenta koji govore kako uvijek treba poštovati svaku
osobu, razlikujuæi njezino dostojanstvo od slabosti i grijeha.
O moguænostima promaknuti pastoral braka i obitelji u
Požeškoj biskupiji u godini priprave za redovitu Sinodu
govorio je Mario Mesiæ, biskupijski povjerenik za pastoral
braka i obitelji. Predstavio je nekoliko konkretnih prijedloga
te je prihvaæeno da se na biskupijskoj razini organizira susret
svih voditelja i predavaèa Teèaja priprave za brak iduæega
14. listopada u Požegi, zatim snažnije promièe molitva u
obitelji, napose u vrijeme božiænog blagoslova domova,
potom organizira susrete obitelji u župi, sudjeluje na
Nacionalnom susretu obitelji u Trsatu, 19. travnja 2015. i na
redovitom hodoèašæu obitelji s brojnom djecom Gospi
Voæinskoj, 15. kolovoza 2015.
Slijedila je toèka u kojoj se govorilo o pastoralnim
programima u Godini sv. Terezije Avilske i u Godini
posveæenog života. Biskup je podsjetio kako je sv. Terezija
jedna od najznaèajnijih redovnica koja je svoju snažnu
karizmu ugradila u obnovu Crkve i da ona izvrsno povezuje
Godinu njoj posveæenu s Godinom redovnika. Istaknuo je da
æe se u korizmi na temelju iskustva prethodnih godina
organizirati kateheze petkom u svim župama koje æe se
oblikovati na temelju obnoviteljskih misli sv. Terezije
Avilske u èemu æe pomoæi karmeliæanke, dobre
poznavateljice svetièina života. Predloženo je da se
organizira hodoèašæe u Avilu, što je povjereno Josipu
Devèiæu, povjereniku za hodoèasnièki pastoral. Biskup je
rekao vijeænicima da je minulih dana pisao avilskom biskupu
koji je veæ odgovorio svojom poticajnom rijeèju za ove
programe iduæe korizme te je dostavio i Pismo pape Franje
prigodom 500. obljetnice roðenja sv. Terezije. Na poticaj
Španjolske biskupske konferencije organizirat æe se
hodoèašæe mladih u Avilu od 5. do 9. kolovoza 2015. Postoji
i zamisao da jedna skupina mladih iz Avile posjeti Hrvatsku.
Katehetskom uredu dano je u zadatak razmotriti moguænost
ukljuèenja mladih iz Požeške biskupije u te dogaðaje.
Predstojnik Katehetskog ureda Anto Iviæ upoznao je
vijeænike s Biskupijskim križnim putem mladih 14. i 15.
ožujka 2015. pod geslom Godine sv. Terezije "Samo je Bog
dostatan", koji æe krenuti iz Davora preko Starog Petrovog
Sela do Požege. Nadalje, djeèje hodoèašæe osnovnoškolaca u
Voæin u svibnju 2015. ima za temu "Terezija Avilska i
požeška katedrala" s osvrtom na njezino redovništvo i
duhovnost.
U Godini posveæenog života održat æe se odreðeni programi
na nacionalnoj i biskupijskoj razini. Povjerenik za redovnike
u Požeškoj biskupiji fra Milan Krišto pisanim putem je
predstavio prijedlog biskupijskog programa te je zakljuèeno
da se na poèetku Godine, 7. prosinca 2014. održi adventski
susret redovnika i redovnica u Požegi i tom prigodom
spomene 60 godina od smrti mons. Rafaela Rodiæa, prvoga
beogradskog nadbiskupa rodom iz požeškog kraja koji je 16
godina kao biskup proživio u Požegi. Ujedno bi se
spomenulo 90 godina od njegova imenovanja za nadbiskupa.
Središnje biskupijsko slavlje u Godini posveæenog života
bilo bi na Svijeænicu, 2. veljaèe 2015. u Požegi.
Biskup je govorio i o nekim aktualnim pitanjima iz pastorala
i uprave vremenitim dobrima, dok je biskupijski ekonom
Dražen Akmaèiæ vijeænike podsjetio na potrebu izvršavanja
redovitih obveza pojedinih župa prema biskupijskom
Ekonomatu.
Domovinske vijesti
ika
Tradicionalni meðureligijski molitveni susret u Duhu
Asiza
Velike patnje kojima su izloženi kako muslimani, tako i
nemuslimani u Siriji i Iraku, ne smiju nas ostaviti
ravnodušnima, poglavito nas muslimane u èije ime navodno
netko provodi teror i nepravdu, a u nekim sluèajevima i
genocid nad nevinim ljudima, ženama, djecom, paleæi i
uništavajuæi njihove domove, poruèio Mevludin Arslani
Zagreb, 27.10.2014. (IKA) - Tradicionalni meðureligijski
molitveni susret u duhu Asiza održan je u ponedjeljak 27.
listopada u crkvi Sv. Franje na zagrebaèkom Kaptolu u
organizaciji Franjevaèkoga svjetovnog reda – Mjesnog
bratstva Kaptol i Povjerenstva za ekumenizam i dijalog
Zagrebaèke nadbiskupije.
U pozdravu gvardijan fra Zdravko Laziæ potaknuo je na
molitvu da oni koji imaju odgovorne službe budu pokrenuti
ljubavlju prema miru i voljom da ga dostignu. Generalni
vikar Evangelièko-luteranske Crkve Branko Beriæ je,
izrièuæi molitvu za mir, upozorio na nemir oko nas, na
nedostatak tolerancije i nedostatak suživota. "Neka se naša
srca približe i otvore jedni drugima u našoj razlièitosti, jer
Bog nas poziva da se meðusobno poštujemo i da tako
svladamo sve prepreke na putu mira", rekao je Beriæ. Nakon
izreèene molitve, psalam 46 otpjevala je Danijela Sisgoreo
Morsan.
Predstavnik Islamske vjerske zajednice Mevludin Arslani u
govoru je najoštrije osudio nedjela koja tzv. Islamska država
èini u Siriji i Iraku, te iskazao zabrinutost svih muslimana
kako u Hrvatskoj tako i svijetu. "Velike patnje kojima su
izloženi kako muslimani, tako i nemuslimani u Siriji i Iraku,
ne smiju nas ostaviti ravnodušnima, poglavito nas
muslimane u èije ime navodno netko provodi teror i
nepravdu, a u nekim sluèajevima i genocid nad nevinim
ljudima, ženama, djecom, paleæi i uništavajuæi njihove
domove. Na ovaj dan duha Asiza mi kao Islamska zajednica
još jednom najoštrije osuðujemo zlouporabu naše èasne
vjere Islama, èije su univerzalne poruke mir, ljubav,
tolerancija, razumijevanje, i pravednost meðu ljudima",
rekao je imam Arslani.
Zbor Islamske gimnazije uz pratnju na klaviru Katarine
Stojanoviæ i na violonèelu Hannana Arslanija izveo je ilahiju
"Kraj Kjabe".
Uime Makedonske pravoslavne Crkve molitvu je izrekao
protojerej Kirko Velinski. Okupljene je ohrabrio u molitvi za
mir, jer se "nikada ne smijemo umoriti moliti za mir, i ne
samo sada i ne samo ovdje. Moramo moliti uvijek i svugdje,
jer mir nam je u ovom trenutku potrebniji nego ikad".
Vlè. Branimir Buèanoviæ je izrekao molitvu uime
Reformirane kršæanske Crkve u Hrvatskoj. Posebno se
osvrnuo na redak iz Ivanova evanðelja "Mir vam svoj
ostavljam, mir vam svoj dajem, ne dajem ga onako kako ga
svijet daje, neka se ne plaši srce vaše". "Izvor mira u
kršæanskoj tradiciji nije ideologija, nego sam Bog. Što smo
bliže Bogu to više imamo mira, taj mir prožima naše srce, a
onda se prenosi na cijelu društvenu zajednicu", istaknuo je
Buèanoviæ. Nakon molitve Javor Valjak je na orguljama
izveo Sonatu u A duru Felixa Mendelssohna-Bartholfyja.
Boris Peterlin izrekao je molitvu uime Saveza baptistièkih
Crkava u Hrvatskoj.
"Vjerujem da smo ovdje na povlaštenom mjestu i na
povlaštenom položaju da svoje nesavršene i krhke molitve za
mir možemo izreæi Bogu, a vjerujem da je On onaj koji
može uèiniti neizmjerno više od onoga što možemo izreæi,
zamisliti, èemu se možemo nadati. Vjerujemo da On neæe
uèiniti da naše molitve budu bez ploda", rekao je Peterlin.
Pjesmu „Èuda obièna" izvela je Matea Magdaleniæ koja je i
autorica teksta i glazbe.
Na molitvenom skupu Srpsku pravoslavnu Crkvu
predstavljao je protojerej stavrofor Slobodan Laliæ koji je
prenio pozdrave metropolita zagrebaèko-ljubljanskog
Porfirija, rekavši kako metropolit od dolaska u Zagreb želi
dati doprinos na putu oèuvanja i izgradnje mira i svakog
dobra meðu ljudima.
"Moliti za mir obavezni smo svakodnevno i neprestano, jer
nas kršæane na to obvezuje ponajprije Kristovo evanðelje,
Radosna vijest i njegovo blaženstvo upuæeno mirotvorcima.
Svi smo pozvani da u svakoj životnoj situaciji, pa i onoj
najtežoj budemo ljudi i da budemo svjesni da ni jedan
interes, ni onaj osobni, ni onaj opæi neæe poslužiti kao
opravdanje da ne gradimo mir, ili da ga narušavamo. Stoga
molimo od Boga mir: mir meðu svima nama, mir u našim
obiteljima, zajednicama, mir u našoj zemlji u kojoj živimo i
cijelome svijetu", istaknuo je Laliæ.
Molitvu je uime Židovske opæine Zagreb izrekao rabin
Lucijano Preleviæ. Upozorio je na netrpeljivost i mržnju
kako vjersku, tako i nacionalnu i rasnu koja vlada oko nas.
Upozorio je i kako je svijet postao indiferentan na stradanja
kao i '41. i '91. Djelomièno smo i sami krivi, jer ono što èini
èovjeka je sloboda izbora i odgovornost za njegov izbor.
Boga molimo ne da nam on donese mir, veæ da nam da
snagu, razum, umijeæe da svijet uvidi kako je mir najveæi
blagoslov kojim je Bog obdario èovjeèanstvo,poruèio je
rabin Preleviæ.
Paula Žuljeviæ je nakon izreèene molitve na violini izvela
skladbu "Eli, Eli".
Po tradiciji posljednju molitvu izrekao je predstavnik
Katolièke Crkve. Ove godine bio je to predsjednik Vijeæa
Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog
sisaèki biskup Vlado Košiæ. Saèuvati mir u svojoj duši težnja
je svakog èovjeka, jer iz obilja srca usta govore i iz duše
koja je u miru razlijeva se mir i kroz djela onih koji nastoje
oko mira i u svojim meðuljudskim, meðunarodnim i svim
drugim odnosima grade to Božje djelo, Kraljevstvo Božje na
ovom svijetu, rekao je biskup Košiæ. U toj prigodi uputio je
na encikliku sv. pape Ivana XXIII. "Pacem in terris" koja je
nastala nakon teške kubanske krize. U njoj Papa navodi
stupove na kojima se mir može i mora graditi. "Rekao je da
je to istina. Stvarno je tako. Sjetimo se Domovinskog rata
koji je poèeo velikim medijskim lažima koja su ljude
prestrašila i zavela da krenu putem zla. Bez istine nema
mira, ali ni bez pravednosti. Kaže Papa da ni bez slobode
nema mira. Tim stupovima, veliki papa, bl. Pavao VI. dodao
je još jedan stup napisavši encikliku Populorum progressio,
u kojoj istièe da je potrebno svim narodima svijeta omoguæi
napredak", podsjetio je biskup Košiæ.
Nakon molitve Danijela Pintariæ je uz orguljsku pratnju
Javora Valjka izvela "Laudate Dominum" Wolfganga
Amadeusa Mozarta.
Meðureligijski molitveni susret u Duhu Asiza završio je
"Pjesmom stvorova sv. Franje" koju je predvodio fra
Miroslav Petrac, a pridružili su se svi nazoèni.
Program su vodili Ružica i Stjepan Lice. Na molitvenom
skupu uz mnoštvo vjernika sudjelovali su i èlanovi
Povjerenstva za ekumenizam i dijalog Zagrebaèke
nadbiskupije predvoðeni predsjednikom mons. Zvonimirom
Sekeljem.
.
29. listopada 2014. broj 43/2014
19
Domovinske vijesti
Susret Sveæenièke lige Šenštatskog pokreta Hrvatske i
BiH
Jasenice, 27.10.2014. (IKA) – U povodu stogodišnjice
djelovanja Šenštatskog pokreta, u ponedjeljak 27. listopada u
župi sv. Jeronima u Jasenicama održan je susret sveæenika
Sveæenièke lige republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Sveèano misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je mons.
Tomislav Æorluka, župnik katedralne župe u Ðakovu, u
zajedništvu sedmorice sveæenika. Propovijedao je don Ivan
Ravliæ, predsjednik te Lige i župnik u Posavskoj Mahali
pokraj Odžaka. "Bog djeluje u svako vrijeme u povijesti
Crkve preko Duha Svetoga, da potakne novi život, probudi
ono što je labilno, indiferentno, hladno, na bolji život u
veæem slavljenju Boga. Da ispuni svoj zadatak, bira odluène
i osobe jake vjere", poruèio je don Ivan, upitavši èlanove
Šenštatskog pokreta pridošle iz Zadarske nadbiskupije,
koliko slušaju i prihvaæaju Božju rijeè. "Slušajuæi Mariju, mi
se odgajamo. O. Josip Kentenich prepustio se da ga Marija
odgaja, vodi prema Isusu. Postaje Božje oruðe i nakon
slušanja otvara se Božjoj rijeèi", rekao je don Ivan, dodavši
da se o. Kentenich pouzdao u Božju providnost u svakom
trenutku. "Znao je da Bog s njim ima veliki zadatak, da
strukturira Šenštatsku obitelj pod vodstvom Majke Triput
divne. Duh Sveti mu je dao dar prorokovanja, umio je
proniknuti u èovjekovu dušu. Šenštatsko svetište za njega je
bio cenakulum gdje je s Marijom isprosio mnoge milosti",
rekao je don Ivan. Podsjetio je na poèetke štovanja Majke
triput divne. Osnivaè tog pokreta, o. Josip Kentenich, 1912.
g. bio je duhovnik mladima u novoizgraðenom zavodu u
Schönstattu. Želio je da tamošnja kapela Sv. Mihaela
postane Marijino proštenište. Usprkos protivštinama od
strane okoline na tu inicijativu, bio je i u logoru Dachau od
1941. do 1945. g., o. Kentenich je bio nepokolebljiv. Don
Ivan je spomenuo kušnje koje su pratile njegov put: bila mu
je oduzeta služba generalnog direktora Marijinih sestara,
odreðeno mu je da više ne smije biti u Schönstattu i da
napusti Europu. Od 1952. do 1965. g. bio je uglavnom u
Milwaukeeju u SAD-u. "Predao se Božjim planovima, pa i
kad je situacija bila ljudski bezizlazna, vjerujuæi da je volja
Gospe da njeno djelo treba rasti. Dekret Svete Stolice od 6.
listopada 1964. g. odreðuje samostalnost tom djelu, nakon
èega se o. Kentenich vratio u Schönstatt", rekao je don Ivan.
Milosti iz glavnog svetišta u Schönstattu dobivaju se kipom
putujuæe Gospe koja pohodi domove, obitelji, kao kad je
Marija posjetila Elizabetu, osjetivši pritom njenu milost.
"Dolazeæi u naš dom, punimo se milošæu Duha Svetoga za
svakidašnje potrebe. Tako izgraðujemo kuæno svetište,
posveæujemo se Bogu i prinosimo milosni kapital, predajuæi
se vodstvu Majke Božje. Ukoliko suraðujemo s Božjom
milošæu, bit æemo više ljudi, što je bila težnja o. Kentenicha.
Trebamo se prepustiti Majci da nas odgaja, u svakoj situaciji
imati Božji mir i zazvati Duha Svetoga da nas nadahnjuje",
poruèio je don Ivan.
Nakon mise, don Ivan je održao referat u kojem je govorio o
sto godina djelovanja Šenštatskog pokreta utemeljenog 18.
listopada 1914. g. Tim povodom, od 16. do 19. listopada
odvijala se proslava u nekoliko crkava u Schönstattu pokraj
Koblenza. Središnja proslava bila je 18. kolovoza u
Hodoèasnièkoj areni u Schönstattskoj dolini, kad je
euharistijsko slavlje predvodio kardinal Giovanni Lajolo,
izaslanik pape Franje, u zajedništvu s dva kardinala, 45
biskupa i 450 sveæenika. U misi je sudjelovalo i puno sestara
schönstattovki i oko trinaest tisuæa vjernika. Kroz svetište je
u pet dana proslave prošlo oko šezdeset tisuæa vjernika. Iz
Hrvatske je bilo pedeset hodoèasnika iz Ðakova s
nadbiskupom Ðurom Hraniæem te don Ivan Ravliæ. O.
Heinrich Walter, predsjednik generalnog predsjedništva
20
29. listopada 2014. broj 43/2014
ika
meðunarodnog Šenštatskog pokreta koji djeluje u više od sto
zemalja, dvjesto šenstatskih svetišta, koordinirao je program
koji se odvijao i u crkvi klanjanja, tu je o. Kentenich umro
1968. g. i pokopan, potom u prasvetištu, središnjem mjestu
hodoèašæa u Schönstattu. U Crkvi hodoèasnika misno slavlje
19. listopada predvodio je afrièki biskup. Bila je to misa
prvog meðunarodnog susreta Šenštatskog pokreta žena i
majki, uz svjedoèanstva žena iz svijeta. O. Heinrich obratio
se osobito mladima s kojima je i poèeo pokret, preko njih
pokret ostaje svjež i suvremen. Nazoène je tada pozdravila i
predsjednica zemaljske vlade Malu Dreyer, istaknuvši da je
ono što je poèelo s o. Kentenichom, milijunima ljudi
poravnalo put prema vjeri. "Mala Marijina kapelica u
Schönstattu postala je svjetsko hodoèasnièko mjesto i
duhovno središte velikog crkvenog obnoviteljskog pokreta
20. st. To je moguæe, jer su ljudi viziju o. Kentenicha
ispunjavali životom", prenio je misao Dreyer don Ivan.
Istaknuo je misao kardinala Lajole, da je o. Kentenich, poput
Abrahama, živo vjerovao u Providnost. "Gledao je život i
svijet, svakodnevnicu i rat, sadašnjost i povijest, u svjetlu
Božjeg vodstva i u planu njegove mudrosti, dobrote i moæi.
Crkva s radošæu i zahvalnošæu zapaža kako slika Majke
milosti iz Schönstatta pohodi milijune obitelji i jaèa ih. Za
apostolat obitelji vrijedi rijeè dokumenta o osnivanju
pokreta: 'Kako èesto u svjetskoj povijesti je maleno i
neugledno bilo izvorom velikoga i najveæega'", rekao je
kardinal Lajolo, potaknuvši na kulturu saveza u svim
podruèjima civilizacije, da povezuje razlièitost povijesnih
tradicija i stvara integraciju. "Sadašnje kulture naroda traže
takvu kulturu Saveza za oblikovanje bolje buduænosti. Crkva
veliku nadu polaže u obitelj i raèuna s kršæanskim
obiteljima", prenio je don Ivan Ravliæ poticaje kardinala
Lajole, potaknuvši okupljene da budu u službi cjelovitog
èovještva i vjere.
Predsjednik Josipoviæ uruèio odlikovanje fra Iliji
Živkoviæu
Srèano i uporno, istaknuo je hrvatski predsjednik, fra Ilija
Živkoviæ zauzimao se za oèuvanje hrvatske kulturne i
sakralne baštine
Zagreb, 28.10.2014. (IKA) - Predsjednik Republike Ivo
Josipoviæ uruèio je 28. listopada odlièje Reda kneza
Branimira s ogrlicom dr. fra Iliji Živkoviæu za zasluge u
promicanju meðunarodnog položaja i ugleda Hrvatske i
njezina odnosa s drugim državama, izvijestila je Hina.
"Fra Iliju Živkoviæa odlikovao je još prije 20 godina prvi
predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuðman, no
stjecajem neobiènih okolnosti, odlikovanje mu nikada nije
uruèeno te sam stoga radostan da danas mogu ispraviti
propust za uèinjenu mu nepravdu", rekao je tom prigodom
predsjednik Josipoviæ. Srèano i uporno, istaknuo je hrvatski
predsjednik, fra Ilija Živkoviæ zauzimao se za oèuvanje
hrvatske kulturne i sakralne baštine.
Fra Ilija Živkoviæ, TOR, roðen je u opæini Orašje.
Filozofsko-teološki studij završio je na Katolièkome
bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a doktorat iz podruèja
psihologije postigao je na Katolièkome sveuèilištu u
Washingtonu. Danas predaje na Sveuèilištu u Zagrebu te na
Visokoj školi za poslovanje i upravljanje u Zaprešiæu. Bio je
general Franjevaca treæoredaca, a obnašao je i druge
odgovorne dužnosti u Crkvi; meðu kojima voditelja
Tiskovnog ureda Hrvatske biskupske konferencije,
ravnatelja Informativne katolièke agencije i Hrvatskoga
katolièkog radija. Djelovao je u hrvatskoj inozemnoj pastvi
kao voditelj HKM u Washingtonu te je bio urednik i voditelj
na hrvatskome programu Glasa Amerike.
Crkva u Hrvata
ika
Crkva u Hrvata
Susret biskupa Komarice s predstavnicima Vlade RS i
RH
Razmatrane moguænosti oko iznalaženja konaènih rješenja
za sustavno reguliranje financiranja opæe gimnazije pri KŠC
Banja Luka, 22.10.2014.
(IKA) U Biskupskom
ordinarijatu u Banjoj Luci uprilièen je srijedu 22. listopada
radni sastanak na kojem su sudjelovali banjoluèki biskup
Franjo Komarica, mons. Ivica Božinoviæ, ravnatelj
Katolièkoga školskog centra u Banjoj Luci, Dragan
Davidoviæ, direktor sekretarijata za odnose s vjerskim
zajednicama pri Vladi RS, Dunja Jevak, generalna konzulica
RH u Banjoj Luci i njezin suradnik Tomislav Krznar.
U dužem konstruktivnom razgovoru razmatrane su
moguænosti oko iznalaženja konaènih rješenja za sustavno
reguliranje financiranja opæe gimnazije pri KŠC.
Bilo je rijeèi i o još nekim drugim aktualnim pitanjima
vezanim uz život i rad Banjoluèke biskupije.
Sudionici sastanak su izrazili zajednièko opredjeljenje za
nastavak konstruktivne daljnje suradnje na korist opæeg
dobra.
Kardinal Puljiæ posvetio župnu crkvu Sv. Vida u
Vidovicama
Vidovice, 23.10.2014. (IKA) - Vrhbosanski nadbiskup
kardinal Vinko Puljiæ posvetio je u èetvrtak 23. listopada
župnu crkvu Sv. Vida u Vidovicama kod Orašja u Bosanskoj
posavini i u oltar ugradio relikvije bl. Alojzija Stepinca. U
propovijedi je upozorio kako smo u današnjem svijetu
otupili na osjeæaj svetosti, èime gubimo i dostojanstvo.
"Otupili smo i na divni Božji dar praštanje, a Krist nas oko
oltara okuplja da izgraðuje - odgaja naše zajedništvo. Kao
što peremo ruke kada pristupamo obiteljskom stolu, oltaru
trebamo pristupati pranjem srca. Slaviti posvetu znaèi
dozvoliti da nas Kristova ljubav tako zahvati da nijedna
kriza ne može uništiti naše dostojanstvo vjernika katolika",
rekao je izmeðu ostalog kardinal Puljiæ. Na kraju je poruèio:
"Želim da ova posveta crkve istinski ohrabri vjeru koja je
saèuvala naš narod kroz povijest. Mi smo ta generacija koja
treba namrijeti vjeru buduæim pokoljenjima. Zato mladima
želim dati primjer, svjedoèanstvo naše vjere da se ne bojimo
života, buduænosti, jer naša vjera ne ovisi niti od Amerike
niti o Europe, niti bilo kojeg parlamenta. Naša vjera je ona
koja je posijana u našim srcima krštenjem, hrani nas
sakramentima i Rijeèju Božjom. Zato neka nam i ova
posveta crkve vrati i ponos i dostojanstvo i vjernost kojom
æemo sadašnjost živjeti tako da namrijemo buduæim
pokoljenjima."
Kao domaæi sin kotorski biskup Ilija Janjiæ sveèano je na
kraju mise otkrio spomen ploèu na ulazu u župnu crkvu.
Domaæi župnik Josip Senjak zahvalio je svima koji su
pomogli u obnovi te crkve sagraðene na ruševinama u ratu
1992. porušene crkve. Posebno je zahvalio svojim
župljanima koji su sudjelovali u pripremama proslave
velièanstvenog dogaðaja za taj kraj, koji se nakon
katastrofalnih svibanjskih poplava ponovno diže doslovno iz
pepela.
Èlanovi udruga proizišlih iz Domovinskog rata i
predstavnici vlasti prije mise položili su vijence i zapalili
svijeæe ispred spomenika podignutog svim u posljednjem
ratu poginulim braniteljima i civilima, a molitvu je u
zajedništvu sa sveæenicima predvodio kardinal Puljiæ.
Župa sv. Vida u Vidovicama osnovana je godine 1853. Prije
posljednjega rata imala je 2977 Hrvata katolika, a prema
posljednjem blagoslovu obitelji vratilo se i tu ih stalno u 358
obitelji živi 920. Rijetko se koja župa u svijetu može
pohvaliti s tako velikim brojem duhovnih zvanja kao župa
Vidovice, kojoj je sve do godine 1979. pripadala i sadašnja
župa Kopanice, te su od godine 1960. Crkvi u Hrvata
iznjedrile 45 sveæenika dijecezanskih i redovnièkih, jednog
biskupa i 51 redovnicu. Danas ih je živuæih 33 sveæenika,
jedan biskup - mons. Ilija Janjiæ, i 36 redovnica. Iz te dvije
župe rodom potjeèu još osmorica franjevaca, koji su živjeli
do 1900. godine kada su župom upravljali bosanski
franjevci.
Veæina njih sudjelovala ne proslavi posvete kao i na
duhovnim vježbama za sveæenike, redovnike i redovnice
rodom iz tih dviju župa, održanim od 19. do 22. listopada u
župama Vidovice i Kopanice pod geslom "Isus Krist - uzor
ljubavi prema Bogu, domu i narodu".
U sklopu duhovnih vježbi predstavljen je i Zbornik radova o
mladiæu Šimi Ivkiæu, koji je umro godine 1929. u
Vidovicama, na glasu svetosti. Zbornik "Šimo Ivkiæ - Job
naših dana!" predstavili su prof. Pavo Kobaš, Želimir Janjiæ i
Benjamin Petroviæ. Domaæi sin Ilija Orkiæ pripremio je
video prezentaciju o Šimi Ivkiæu, a pjevao je crkveni zbor
pod vodstvom s. Benigne Zelinike.
Dan KŠC-a "Ivan Pavao II." u Bihaæu
Slavlje predvodio biskup Komarica, utemeljitelj Katolièkoga
školskog centra
Bihaæ, 24.10.2014. (IKA/TABB) - Na spomendan sv. pape
Ivana Pavla II., 22. listopada, proslavljen je Dan škole
Katolièkoga školskog centra "Ivan Pavao II." u Bihaæu.
Sveèana proslava poèela je misom koju je u župnoj crkvi Sv.
Ante Padovanskog predvodio banjoluèki biskup Franjo
Komarica u koncelebraciji s osmoricom sveæenika, veæinom
ravnatelja KŠC iz cijele Bosne. Pjevanje su predvodili
srednjoškolci i njihovi profesori iz gimnazije KŠC.
Srdaènu dobrodošlicu svima je izrazio domaæi župnik fra
Anto Zrakiæ, te ih potaknuo da mole zagovor svetog pape
Ivana Pavla II. za osobnu nakanu, svoje najbliže, župu, ali i
za sve ljude dobre volje kako bi zajednièki gradili sretnu
buduænost.
Biskup Komarica u homiliji istaknuo je koliko je sv. Ivan
Pavao II. bio blizak katolicima i svim stanovnicima BiH.
"Bio je on meðu nama kao osobiti Božji dar ne samo
katolicima u našoj biskupiji i zemlji nego i svim našim
sugraðanima, ljudima dobre volje. Osobito se zalagao za
prestanak rata i pravedni mir u našoj zemlji, za svjetski mir,
za ekumenizam meðu kršæanima, za dijalog s drugim
religijama svijeta, za socijalnu pravdu i za ljudska prava, i za
dostojanstvo svakog èovjeka, za kršæanski brak i osobito za
kršæansku obitelj." Biskup je homiliju zakljuèio rijeèima:
"Svetac je èovjek koji ljudima donosi nešto što je u njemu
samome, nešto što je iznenaðujuæe ugodno, kao što su:
ljepota, dobrota, ljubaznost, smisao življenja. I naš novi,
osobito dragi nam svetac, papa Ivan Pavao II. to je èinio.
Cijelom svijetu i nama u ovoj biskupiji, zemlji i gradu donio
je Boga, živoga i djelotvornoga! Budimo mu zahvalni
izvršavajuæi one naputke koje nam je svima – osobito
mladima - ostavio".
Dr. don Slavo Grgiæ, ravnatelj KŠC "Ivan Pavao II.", pozvao
je okupljene na misi na drugi dio programa koji je održan u
prostorijama KŠC, koje se djelomièno još grade. Program su
29. listopada 2014. broj 43/2014
21
Crkva u Hrvata
animirali uèenici KŠC-a zajedno sa svojim uèiteljima - a
prisustvovali su uz biskupa, uèenike i djelatnike škole,
ravnatelji drugih šest katolièkih školskih centara u BiH, te
roditelji uèenika èija djeca pohaðaju škole KŠC, ali i onih
èija su djeca završila svoju odgojno obrazovnu formaciju u
KŠC te onih koji planiraju svoju djecu upisati u KŠC.
Na kraju je biskup Komarica - utemeljitelj KŠC Ivan Pavao
II., zahvalio svim izvoðaèima, poglavarstvu KŠC i svim
profesorima, uèiteljima i roditeljima na uloženom trudu i
radu oko što kvalitetnije formacije i informacije uèenika koji
pohaðaju škole KŠC. Naveo je i rijeèi sv. pape o potrebi
zajednièkog rada obitelji, nastavnika i odgojitelja, te samih
uèenika. Izrazio je radost, zbog sve uspješnijeg djelovanja
Centra u Bihaæu, ali i svih ostalih KŠC-a u Banjoluèkoj
biskupiji i Vrhbosanskoj nadbiskupiji.
Škole KŠC-a i u Bihaæu i u drugih šest gradova pohaða
veliki broj nekatolièke djece. Katolièki školski centar – kao
najmlaði od ukupno sedam Centara u Bosni osnovao je
biskup Komarica godine 2006. Prve godine, u iznajmljenim
prostorijama, nastavu je pohaðalo 15 uèenika. Ukupno se
ove školske godine u KŠC-u odgaja i obrazuje oko 350
uèenika i polaznika kroz: produženi boravak, osnovnu školu,
gimnaziju i srednju medicinsku školu.
Bobovac: Molitveni dan za Domovinu i hodoèašæe
Oružanih i redarstvenih snaga BiH
Sarajevo, 25.10.2014. (IKA/KTA) - Trinaesti Molitveni dan
za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i jedanaesto
hodoèašæe na Bobovac katolika pripadnika Ministarstva
obrane, Oružanih snaga BiH i redarstvenih snaga održani su
25. listopada. Misno slavlje na Bobovcu, koji se nalazi na
podruèju župe Kraljeve Sutjeske pedesetak kilometara
sjeverno od Sarajeva, predvodio je kardinal Vinko Puljiæ u
zajedništvu s vojnim biskupima u BiH i Republici Hrvatskoj
mons. Tomom Vukšiæem i mons. Jurjom Jezerincem te uz
koncelebraciju vojnih kapelana u BiH kojima su se
pridružile kolege iz Hrvatske i Slovenije te ostali sveæenici
iz BiH, meðu kojima i župnik i gvardijan franjevaèkog
samostana u Kraljevoj Sutjesci fra Zoran Jakoviæ.
Sve je pozdravio kardinal Puljiæ te pozvao na molitvu za sve
žitelje u BiH kako bi sebe ugraðivali u boljitak te zemlje.
Hrvate katolike je potaknuo da kroz molitvu na tom
povijesnom mjestu sebi posvjeste vlastiti identitet. "Neka se
na ovom brdu dogodi preobraženje naše vjere kao bi živjeli u
radosti života", kazao je kardinal Puljiæ.
U propovijedi biskup Vukšiæ pozdravio je sve koji su se
okupili na tom "važnom mjestu naše prošlosti, punom
znaèenja i poruke, da bi svi zajedno molili za svoju
zemaljsku Domovinu, za njezinu sreæu i napredak, za
pravedno i sretno rješenje otvorenih pitanja, za zarastanje
rana iz prošlosti, za izgradnju društvene pravde i sloge, za
uspješno rješavanje sadašnjih životnih problema, za
gospodarski razvitak i sigurna radna mjesta, za zakonito i
moralno poštovanje i provoðenje nedavno iskazane izborne
volje, da pripadnici svakoga naroda u vlasti budu njegovi
predstavnici". Zamolio je vršitelje civilne vlasti "da uvijek
budu u službi pojedinaènog i opæega dobra", a vojnike i
redarstvenike "da uvijek budu u službi mira i društvenoga
reda" te potaknuo da se svi ljudi stave u službu dobra.
"No, mi smo ovdje okupljeni kao katolièki vjernici. Kao
èlanovi Katolièke Crkve koji na kršæanski naèin i mole i
vole, koji na kršæanski naèin grade vlastitu sreæu, koji na
kršæanski naèin sudjeluju u izgradnji društva, koji na
kršæanski naèin trebaju obnašati politièke, gospodarske,
vojnièke, kulturne, znanstvene, odgojne, prosvjetne i svake
druge dužnosti", kazao je biskup Vukšiæ istièuæi da, bez
22
29. listopada 2014. broj 43/2014
ika
obzira na razlièite službe, svi imaju istu zadaæu: da svatko u
svom zvanju i djelovanju, opremljen za "djelo služenja",
nastoji kako bi prispio do "èovjeka savršena", to jest da
svoju službu vrši odgovorno i zrelo, pošteno i pravedno,
priskaèuæi u pomoæ potrebnima, istinujuæi u ljubavi".
Istièuæi kako i danas ima mnogo dobrote meðu ljudima koju
trebaju prepoznati te javno pohvaliti i podržati kako bi se još
više širila, biskup Vukšiæ podsjetio je na primjer tragiènih
poplava od prije nekoliko mjeseci te naglasio da želi "na
poseban naèin i najsrdaènije zahvaliti pripadnicima Oružanih
naga Bosne i Hercegovine koji su ponovno pokazali dobrotu
svojim nesebiènim pomaganjem ugroženim ljudima i
potvrdili da su vrlo svijetla toèka ovoga društva". "Zbog
istoga razloga, jednako srdaèno pozdravljam pripadnike
Oružanih snaga Republike Hrvatske, na èelu s njihovim
biskupom Jurjom, koje nam je vrlo drago opet vidjeti ovdje,
jer se s velikom zahvalnošæu sjeæamo takoðer te vojske koja
je velikodušno pomagala u onim tragiènim danima. To
jednako vrijedi i za vojnike katolike iz Republike Slovenije
koji su meðu prvima poslali karitativnu pomoæ žrtvama
poplava, ali i za vojnike iz još nekih zemalja. Bog vas
blagoslovio", rekao je biskup Vukšiæ koji je misu prikazao
za sve okupljene, a posebice za nadbiskupa Puljiæa koji
narednih dana navršava 20 godina kardinalske službe.
Liturgijsko pjevanje animirao je župni zbor iz Žepèa pod
ravnanjem s. Samuele Markoviæ, èlanice Družbe Marijinih
sestara.
Kardinal Puljiæ odredio je i da se 25. listopada, na smrtni dan
kraljice Katarine Kosaèe, u svim vrhbosanskim župama slavi
misa za Domovinu te da se za zbornu molitvu uzme obrazac
iz Rimskog misala na str. 722, a ostalo iz obrasca Za
napredak naroda.
Molitveni pohod Bobovcu pokrenuo je kardinal Puljiæ u
znak sjeæanja na dan smrti bosanske kraljice Katarine
Kosaèe 25. listopada 1478. s ciljem ujedinjenja u molitvi za
osobne potrebe, za vlastiti narod i domovinu Bosnu i
Hercegovinu ali i za sve ljude i narode koji u njoj žive. U
listopadu 2002. godine kardinal Puljiæ uputio je dopis
župnim uredima i crkvenim institucijama u kojem, izmeðu
ostalog, stoji: "Nekoliko zadnjih godina na obljetnicu smrti
bosanske kraljice Katarine Kotromaniæ-Kosaèa redovito sam
slavio svetu misu na njezinu grobu u Rimu. Posavjetovavši
se sa svojim suradnicima, odluèio sam da ubuduæe na
obljetnicu smrti kraljice Katarine molimo za ovu zemlju –
našu Domovinu u svim crkvama, a posebno æemo to èiniti na
Bobovcu. U tom duhu odreðujem da dana 25. listopada u
svim župnim zajednicama bude uzet obrazac Mise za
Domovinu", napisao je tom prigodom kardinal Puljiæ
pozvavši sveæenike, redovnike, redovnice i ostale vjernike
da doðu na Bobovac te mole za domovinu Bosnu i
Hercegovinu. Takoðer je zamolio sve predstavnike vlasti i
medija da tom èinu ne bude davana nikakva politièka
konotacija, istièuæi kako želi da to bude iskljuèivo vjernièka
molitva.
Inozemne vijesti
ika
Inozemne vijesti
Lombardi o sinodi i velikoj pozornosti koju je privukla u
javnosti
Vatikan, 23.10.2014. (IKA) - Na netom završenu Treæu
izvanrednu biskupsku sinodu o obitelji i veliku pozornost
koju je privukla u javnosti osvrnuo se u razgovoru za Radio
Vatikan o. Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda
Svete Stolice. Istaknuo je da je to bio samo dio puta, a ne
potpuna sinoda; "bio je to trenutak dugoga i temeljitoga
razluèivanja Crkve kao zajednice u hodu". Papa je izabrao
taj slojeviti put upravo zato što je rijeè o suoèavanju s vrlo
teškim i zanimljivim temama, povezanima sa životom, s
iskustvom crkvene zajednice koja obuhvaæa Božji narod,
vjernike, laike, ali i pastire kao odgovorne za taj put. Bilo je,
dakle, rijeèi o temama koje su i doktrinarne i ujedno
pastoralne te je upravo zbog toga sinoda bila posebno
zanimljiva i praæena.
Papa Franjo potaknuo je opæu Crkvu na hod preko specifiène
teme kao što je obitelj, i zahvaljujuæi i toj slojevitoj i
artikuliranoj metodi pritom je uspio ukljuèiti zajednicu
Crkve na svim njezinim razinama: poèeo je sa savjetovanjem
u zajednicama; zatim na konzistoriju s kardinalima, na
sinodi s predsjednicima biskupskih konferencija i svim
zajednicama u svijetu; a onda se opet vraæa na redovnu
sinodu, stoga s više biskupa, i vjerojatno s više promatraèa
koji predstavljaju cijelu crkvenu zajednicu, objasnio je
Lombardi.
Papa Franjo govorio je u propovijedi na misi na poèetku
sinode i na prvoj kongregaciji, a poslije je samo slušao, kako
bi ostavio prostor za slobodno izražavanje koje je snažno
potaknuo na prvoj opæoj kongregaciji. Nije uzeo rijeè sve do
završnoga govora u subotu naveèer, napomenuo je
Lombardi. Tijekom cijeloga trajanja sinode Papa je bio
krajnje miran, èak i u trenucima u kojima se moglo èiniti da
postoje napetosti unutar sinode. Potpuno se pouzdavao u
vodstvo Duha te stoga u sposobnost crkvene zajednice, i
posebno sinode, za duhovno istraživanje i traženje dobra za
Crkvu, istaknuo je ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice.
Što se pak tièe komunikacije, Lombardi je istaknuo da valja
voditi raèuna o tomu da je to bila sinoda "sui generis" te se
nisu mogli rabiti jednaki modeli kao na prethodnima. To se
posebno odrazilo u razgovoru o objavljivanju izlaganja
tijekom opæe rasprave. Na prijašnjim sinodama vrijeme za
raspravu na zajednièkom zasjedanju bilo je mnogo duže, te
je tako i raspored izlaganja bio postupniji. Na ovoj smo
sinodi imali u tri i pol dana prosjeèno 70 izlaganja dnevno,
koja ne bi bilo moguæe objaviti redovitim putom, rekao je
Lombardi.
Druga tema o kojoj se dosta raspravljalo jest objavljivanje
dokumenta "Relatio post disceptationem", što se uvijek
èinilo, stoga ni u Tajništvu sinode, ni u Tiskovnom uredu
nije bilo nikakve dvojbe, meðutim poslije se shvatilo da
sinodski oci nisu bili svjesni da æe dokument biti objavljen.
Vjerojatno je njegovo objavljivanje iznenadilo zbog vrlo
velikoga zanimanja koje je vladalo ove godine, dok u
prijašnjim sluèajevima objavljivanje tog dokumenta nije
imalo poseban odjek i nije potaknulo rasprave, kazao je
Lombardi.
Upravo je taj dokument oznaèio prijelaz u drugi dio sinode,
u rad manjih skupina, koji je mnogo bolje shvaæen u odnosu
na prijašnje sinode, i to i od strane novinara, i promatraèa,
rekao je Lombardi te izrazio uvjerenje da je objavljivanje
dokumenta bilo potrebno. Napomenuo je da je ova sinoda
održana transparentnije i s boljom komunikacijom u odnosu
na prethodne pa je svima koji su doista željeli razumjeti što
se dogaða na sinodi, bogatstvo komunikacije u tomu
pomoglo.
Komentiravši praæenje sinode, Lombardi je kazao da je
problem uvijek u dubini kojom se shvaæa ono što se dogaða,
i koji je put Crkve. Ono što obièno nedostaje jest razina
shvaæanja vjere, što je za Crkvu bitno. Nije rijeè o
vrednovanju sinode s vidika svrstavanja na neku stranu, i s
vidika upravljanja Crkvom od strane Pape kao strateški
ljudskoga problema, nego je rijeè o tomu da se shvati da je
Papa želio da Crkva krene na put, i Crkva je doista krenula
na put traženja Božje volje, u svjetlu Evanðelja i vjere, kako
bi pronašla odgovore na najveæa pitanja o obitelji, a u nekom
smislu i o antropologiji, o stanju muškarca i žene u
današnjem svijetu. Krenula je slobodna i vrlo sposobna za
uzajamno slušanje, te uz veliko pouzdanje i bez straha,
zakljuèio je Lombardi.
Zatvaranje granica nije rješenje za problem ebole
Sa susreta Vijeæa BK Afrike i Madagaskara preporuèuje se
da sve afrièke zemlje sudjeluju i imaju strogi nadzor nad
raspodjelom prihoda od rudarstva
Douala, 23.10.2014. (IKA) - Zatvaranje državnih granica
nije rješenje za problem ebole, istièe se u završnom
priopæenju godišnjega koordinacijskog susreta Vijeæa
biskupskih konferencija Afrike i Madagaskara, održanog
prošloga tjedna u Douali, u Kamerunu, izvješæuje agencija
Fides. U priopæenju se istièu patnje afrièkih zemalja
pogoðenih epidemijom ebole, kao i potreba inventivnosti u
traženju rješenja.
Drugi problem o kojem se govorilo bila je demokracija u
Africi, te je istaknuto kako su "odbijanje demokratskih
obrata i nedostatak poštovanja prema zakonu temeljni uzroci
napetosti i stanja nereda u više afrièkih zemalja." Afrièki
biskupi stoga pozivaju na "poštovanje ustava i demokratskih
obrata, što je temelj bilo kakvog održivog razvoja". Takav
razvoj može omoguæiti ispravno iskorištavanje afrièkih
prirodnih bogatstava, istièe se u priopæenju. Dosljedno,
poziva se na transparentnost u meðunarodnim inicijativama
izvlaèenja prirodnih bogatstava te se preporuèuje da sve
afrièke zemlje sudjeluju i imaju strogi nadzor nad
raspodjelom prihoda od rudarstva. Priopæenje završava
najavom kongresa Vijeæa za pravdu i mir, koje æe se održati
u Namibiji, sljedeæe godine, na temu integralnoga ljudskog
razvoja.
Crkva u Venezueli poziva na dijalog
Caracas, 23.10.2014. (IKA) - Crkva u Venezueli ponovila je
svoju spremnost za posredovanje izmeðu zaraæenih
politièkih strana u toj južnoamerièkoj zemlji. Samo
dijalogom izmeðu socijalistièke vlade predsjednika Nicolasa
Madura i graðanske oporbe može se prevladati ozraèje
podjela, sukoba i nasilja, rekao je predsjednik
Venezuelanske biskupske konferencije nadbiskup Diego
Rafael Padron Sanchez. "Dok oni ne sjednu za stol i ne
pregovaraju o toèkama oko kojih je potrebno postiæi
konsenzus, ne možemo riješiti naše probleme", izjavio je
nadbiskup za internetsko izdanje novina "El Universal".
Nedavno ubojstvo socijalistièkog zastupnika Roberta Serra
kao i veæ višemjeseèno pritvaranje oporbenog politièara
Leopolda Lopeza, polariziraju društvo, upozorio je Padron.
29. listopada 2014. broj 43/2014
23
Inozemne vijesti
Papa s èlanovima Meðunarodne udruge za kazneno
pravo
Kršæani i ljudi dobre volje pozvani su boriti se ne samo za
ukidanje smrtne kazne u svim njezinim oblicima, nego i za
poboljšanje uvjeta u zatvorima, istaknuo je Sveti Otac,
podigavši glas i protiv trgovine ljudima, kao i protiv
korupcije
Vatikan, 23.10.2014. (IKA) - Kršæani i ljudi dobre volje
pozvani su boriti se ne samo za ukidanje smrtne kazne u
svim njezinim oblicima, nego i za poboljšanje uvjeta u
zatvorima – jedna je od glavnih misli iz govora koji je papa
Franjo održao skupini pravnika, èlanova Meðunarodne
udruge za kazneno pravo, koje je 23. listopada primio u
audijenciju. Papa je takoðer podigao glas protiv trgovine
ljudima, kao i protiv korupcije, izvještava Radio Vatikan.
Doživotna je zatvorska kazna "prikrivena smrtna kazna",
zbog toga je odnedavno nema u vatikanskom Kaznenom
zakoniku, rekao je Papa govoreæi, vrlo detaljno, o tomu što
države danas èine da se poštuje pravda, i kako odreðuju
kazne. Sveti Otac govorio je uobièajenom otvorenošæu,
kritizirajuæi vremena, poput našega, u kojemu politika i
mediji èesto potièu na nasilje i na javnu i privatnu odmazdu,
uvijek tražeæi žrtvenoga jarca. Podsjetivši da je sveti Ivan
Pavao II., kao, uostalom, i Katekizam, osudio smrtnu kaznu,
papa Franjo nije samo osudio pribjegavanje smrtnoj kazni,
nego je upozorio i na takozvana izvansudska ili izvanpravna
izvršenja kazni, koje on naziva "namjernim ubojstvima" koja
poèinjaju javni službenici zaklanjajuæi se iza države.
Svi su kršæani i ljudi dobre volje stoga danas pozvani boriti
se, ne samo za ukidanje smrtne kazne, bila ona legalna ili
ilegalna, i u svim njezinim oblicima, nego i založiti se za
poboljšanje uvjeta u zatvorima, u poštovanju ljudskoga
dostojanstva ljudi lišenih slobode, istaknuo je Papa i pritom
dodao da to povezuje i s kaznom doživotnoga zatvora, koja
odnedavno više ne postoji u vatikanskom Kaznenom
zakoniku. Kazna doživotnoga zatvora je, prema Papinim
rijeèima, prikrivena smrtna kazna.
Samilost je oèita u cijelom Papinu govoru o oblicima
kriminala koji su opasnost za ljudsko dostojanstvo, kao i o
legalnom kaznenom sustavu koji, rekao je Sveti Otac bez
okolišanja, u svojoj primjeni katkada nije legalan jer ne
poštuje to dostojanstvo. Posljednjih se desetljeæa proširilo
uvjerenje da se kroz javnu kaznu mogu riješiti najrazlièitiji
društveni problemi, kao kad bi se za razlièite bolesti
propisivao uvijek isti lijek, primijetio je Papa. Zbog toga je
kazneni sustav prešao svoje granice i proširio se na podruèje
slobode i ljudskih prava, ali bez stvarnoga uspjeha.
Papa Franjo je, primjerice, preventivni zatvor nazvao
suvremenim oblikom nedopuštene prikrivene kazne, koja se
skriva iza patine zakonitosti. Zbog toga bi moglo doæi do sve
više zatvorenika bez suda, odnosno osuðenih bez poštovanja
pravila sudskoga postupka, a u nekim ih je zemljama 50%
od cjelokupnog broja, primijetio je Sveti Otac, te upozorio i
na žalosne zatvorske uvjete na raznim stranama svijeta.
Razlozi su èesto u nedostacima u kaznenom sustavu, nekada
zbog nedostatne infrastrukture i planiranja, dok je u
nemalom broju sluèajeva rijeè o samovoljnom i
nemilosrdnom oèitovanju moæi nad osobama lišenima
slobode, istaknuo je Sveti Otac.
Osvrnuvši se na okrutne, neèovjeène i ponižavajuæe mjere i
kazne, Papa je tamnovanje u najstrožim zatvorima usporedio
oblikom muèenja. Izoliranje na tim mjestima prouzrokuje
psihièku i tjelesnu patnju, koja pak poveæava težnju ka
samoubojstvu. Muèenje se više ne primjenjuje samo kao
sredstvo za postizanje priznanja ili potkazivanja, nego je to
prava dodatna bol na zlo vlastito samom tamnovanju,
ustvrdio je sa žalošæu papa Franjo te dodao da se na taj naèin
24
29. listopada 2014. broj 43/2014
ika
muèenje ne vrši samo u ilegalnim zatoèenièkim centrima, ili
u suvremenim koncentracijskim logorima, nego i u
zatvorima, u ustanovama za maloljetnike, psihijatrijskim
bolnicama i drugim zatvorskim i kaznenim ustanovama.
Strogosti zatvora imaju biti pošteðena, prije svega, djeca,
istaknuo je Papa te dodao – ako ne potpuno onda barem na
ogranièen naèin; zatim starije i bolesne osobe, trudne žene,
invalidi, ukljuèujuæi majke i oèeve koji su jedini odgovorni
za djecu i invalide.
Sveti Otac osvrnuo se i na trgovinu ljudima, koja je rezultat
apsolutnoga siromaštva koje obuhvaæa milijardu ljudi, a
najmanje je 45 milijuna ljudi primorano na bijeg i zbog
sukoba. Buduæi da nije moguæe poèiniti tako slojeviti zloèin
kao što je trgovina ljudima bez sudioništva država,
djelovanjem ili propustom, oèito je da se, kada nastojanja
oko sprjeèavanja i suzbijanja te pojave nisu dostatna,
ponovno nalazimo pred zloèinom protiv èovjeènosti. I još
više, dodao je Papa, ako se dogodi da onaj tko je odreðen da
zaštiti osobe i zajamèi im slobodu, umjesto toga postane
sudionik onih koji trguju ljudskim biæima, u tom su sluèaju
države odgovorne pred svojim graðanima i pred
meðunarodnom zajednicom.
Odlomak o korupciji u Papinu govoru bio je opširan i
detaljno razraðen. Korumpirana je osoba ona koja preèicama
oportunizma dolazi do vjerovanja da je pobjednik koji,
potpuno bezobrazno, vrijeða i, ako može, progoni one koji
mu proturjeèe. Korupcija je zlo veæe od grijeha. Više nego
oprošteno, to zlo ima biti lijeèeno, napomenuo je Papa.
Istaknuvši da je krivièna kazna selektivna, Sveti Otac
napomenuo je da je ona poput mreže koja hvata samo male
ribe, dok velike ostavlja slobodne u moru. Oblici korupcije
koje treba ozbiljnije progoniti jesu oni koji prouzrokuju
veliku štetu za društvo, gospodarsku i društvenu, kao i bilo
koju vrstu prepreke za funkcioniranje sudstva s namjerom da
se postigne nekažnjenost za vlastita ili tuða zlodjela.
Na kraju je Sveti Otac potaknuo nazoène struènjake za
kazneno pravo da se u primjenjivanju kazne uvijek vode
mjerilom pozornosti. To ima biti naèelo koje podupire
kaznene sustave, napomenuo je papa Franjo te istaknuo:
"Poštovanje ljudskoga dostojanstva, ne samo da ima biti
poput granice samovolji i pretjerivanjima državnih
dužnosnika, nego i mjerilo za orijentaciju u proganjanju i
suzbijanju ponašanja koja su najveæi napadi na dostojanstvo
i integritet ljudskoga biæa."
Poæi æu u Tursku sa željom da se nadvladaju prepreke
koje nas još uvijek dijele od pravoslavnih
Papa Franjo primio èlanove zaklade "Orientale lumen" iz
Amerike, u prigodi njihova ekumenskog hodoèašæa
Vatikan, 24.10.2014. (IKA) - Poæi æu u Tursku sa željom da
se nadvladaju prepreke koje nas još uvijek dijele od
pravoslavnih, rekao je papa Franjo primivši 24. listopada
èlanove zaklade "Orientale lumen" iz Amerike, u prigodi
njihova ekumenskog hodoèašæa. Bez unutarnje obnove nije
moguæ pravi ekumenski dijalog, istaknuo je Papa, prenosi
Radio Vatikan.
Za nešto više od mjesec dana, na putu katolièkopravoslavnoga dijaloga održat æe se još jedan važan dogaðaj.
Ponovno æe jedan susret, jedan zagrljaj, na trenutak fizièki
poništiti udaljenost koja postoji veæ tisuæu godina, a koju se
od Drugoga vatikanskog sabora smatra sve manjom. U
Istanbulu æe, naime, 30. studenoga, ekumenski patrijarh i
rimski biskup ponovno biti zajedno, stoga je papa Franjo u
vidiku tog susreta izrazio svoje osjeæaje.
Èlanovima zaklade "Orientale lumen" – amerièke zaklade
koja nosi ime apostolskoga pisma koje je sveti Ivan Pavao II.
ika
objavio 2. svibnja 1995. godine, posveæujuæi ga upravo
jedinstvu kršæana s Istoka, Papa je povjerio svoja oèekivanja.
Posjet rimskoga biskupa Ekumenskom patrijarhatu, i
ponovni susret patrijarha Bartolomeja sa mnom, bit æe
znakovi duboke povezanosti koja ujedinjuje sjedišta u Rimu
i u Carigradu, kao i želje da se, u ljubavi i istini, nadvladaju
prepreke koje nas još uvijek dijele, rekao je papa Franjo.
Podsjetivši potom da svako kršæansko hodoèašæe nije samo
putovanje, nego ponajviše prigoda za put unutarnje obnove,
Sveti Otac kazao je da su takve dimenzije svakako bitne i za
nastavak na dugom putu koji vodi do pomirenja i potpunoga
zajedništva meðu svima koji vjeruju u Krista. Nema
istinskoga dijaloga bez spremnosti za unutarnju obnovu i za
traženje veæe vjernosti Kristu i Njegovoj volji, napomenuo je
Papa.
Izrazivši radost zbog odluke da to hodoèašæe posvete Ivanu
XXIII. i Ivanu Pavlu II., koji su u travnju proglašeni svetima,
papa Franjo napomenuo je da je primjer te dvojice svetaca
zacijelo prosvjetljujuæi za sve nas, jer su uvijek svjedoèili
žarku želju za jedinstvom kršæana. Meðu brojnim stvarima
koje bi se mogle spomenuti, želio bih samo podsjetiti da je u
trenutku kada je najavio sazivanje Drugoga vatikanskog
sabora, sv. Ivan XXIII. meðu ciljevima istaknuo upravo
jedinstvo kršæana, a sv. Ivan Pavao II. je pak svojom
enciklikom "Ut unum sint" dao veliki poticaj ekumenskom
zauzimanju Katolièke Crkve.
Na kraju je papa Franjo nazoène potaknuo da mole za njega
kako bi po zagovoru dvojice njegovih svetih prethodnika
mogao obavljati službu rimskoga biskupa, u služenju
zajedništvu i jedinstvu Crkve, slijedeæi u svemu
Gospodinovu volju.
Odobren statut meðunarodne udruge Signis
Vatikan, 24.10.2014. (IKA) - Papinsko vijeæe za laike je 24.
listopada sveèano uruèenim dekretom odobrilo statut
meðunarodne udruge Signis. Govoreæi za Radio Vatikan
Alvito De Sousa, glavni tajnik Udruge, rekao je da je Signis
laièka udruga profesionalnih obavijesnih djelatnika iz
cijeloga svijeta, koji se bave medijima i komunikacijom.
Signis je udruga, odnosno savez udruga, skup katolièkih
ustanova i udruga za struèno usavršavanje kako bi obavijesni
djelatnici poboljšali svoj rad, jaèali svoju vjeru, kao i ulogu
obavijesnih djelatnika u izgradnji mira i u evangelizaciji,
kazao je De Sousa.
Na primjedbu da je na obavijesnim sredstvima velika
odgovornost za mir u svijetu, rekao je kako je svima poznato
da se obavijesna sredstva mogu rabiti za voðenje rata i
èinidbu zla u svijetu, ali je isto tako poznata moæ obavijesnih
sredstava; vjerodostojna komunikacija u svijetu stvara
kulturu mira. Težak je rad katolièkih novinara jer u svijetu
mnogi žele rat i njima je sve jednostavno i lako. Naprotiv,
vrlo je teško mirotvorcima, jer trebaju promicati
profesionalnu komunikaciju kako bi se kultura rata
prometnula u kulturu mira, kazao je tajnik Signisa.
Na upit kako æe se odobravanje statuta odraziti na rad
Signisa, rekao je da priznavanjem statuta Crkva daje veliku
potporu Signisu, jer priznaje rad naših èlanova u cijelom
svijetu. Crkva dakle službeno podupire naš rad i naše
èlanove, a mi i jesmo katolièka udruga, za koju sada znaju
svi katolièki novinari. Priznanje je dakle vrlo važno za naš
rad, zakljuèio je Alvito De Sousa.
.
Inozemne vijesti
Beogradska nadbiskupija proslavila 90. obljetnicu
postojanja
Nadbiskup Hoèevar najavio poèetak priprema za održavanje
prve Sinode Beogradske nadbiskupije
Beograd, 26.10.2014. (IKA/KTA) - Sveèanom euharistijom
u beogradskoj katedrali Uznesenja BDM Beogradska
nadbiskupija proslavila je u nedjelju 26. listopada 90.
obljetnicu postojanja. Misu je predvodio vrhbosanski
nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljiæ u zajedništvu s
beogradskim nadbiskupom metropolitom Stanislavom
Hoèevarom, apostolskim nuncijem u Srbiji mons. Orlandom
Antoninijem, biskupima subotièkim Ivanom Penzešom,
požeškim Antunom Škvorèeviæem, srijemskim Ðurom
Gašparoviæem,
temišvarskim
Martinom
Roosem,
apostolskim egzarhom u Srbiji Ðurom Ðuðarom, pomoænim
biskupima zagrebaèkim Mijom Gorskim i banjoluèkim
Markom Semrenom te uz koncelebraciju sveæenika koji
djeluju u Beogradskoj nadbiskupiji te sveæenika iz drugih
biskupija u Srbiji, Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini
i Sloveniji. Katedralu su ispunili vjernici iz svih 16 župa
Beogradske nadbiskupije, redovnica, a iz Sarajeva su došli
bogoslovi Franjevaèke teologije. Prije poèetka mise nuncij
Antonini proèitao je èestitku koju je uime pape Franje uputio
državni tajnik kardinal Petar Parolin. Nadbiskup Hoèevar u
pozdravu je istaknuo: "Ukljuèujuæi se u tajnu sveopæe Crkve,
možemo s posebnom snagom obuhvatiti stvarnost naše
mjesne Crkve beogradske: i to u povijesnoj zbilji, jer se
zahvalno sjeæamo prije sto godina potpisanoga Ugovora
izmeðu Svete Stolice, pod vodstvom sv. pape Pija X., i
tadašnje Kraljevine Srbije, te prije 90 godina imenovanja
prvoga nadbiskupa, franjevca Rafaela Rodiæa iz Požege u
Hrvatskoj. ... Ovim sveèanim slavljem želimo samo
zapjevati iskreni 'Te Deum' za sve darove križa". Posebno je
pozdravio kardinala Puljiæa, istièuæi da, imajuæi na umu kako
je prije 100 godina bilo i u Sarajevu i u Beogradu mnogo
enigmi i proturjeènosti, danas pružaju jedni drugima zagrljaj
mira i jedinstva. Srdaèno je pozdravio vikara Patrijarha
srpskog episkopa toplièkog Arsenija i predstavnike drugih
vjerskih zajednica te predstavnike Uprave za Crkve, Grada
Beograda i druge. Ohrabrio je obitelji i sve vjernike
Beogradske nadbiskupije u vjeri, bijuæi duhovni boj zajedno
s njima i zaklinjujuæi ih da uvijek hrabro ustraju pod križem
na putu prema vjeènom životu.
Na poèetku propovijedi kardinal Puljiæ napomenuo je da ga s
nadbiskupom Hoèevarom povezuje više stvari: obojica su
roðeni 1945. godine; obojica su šesti po redu nadbiskupi
nakon ponovne uspostave Vrhbosanske i Beogradske
nadbiskupije koje su bile pod otomanskom vlašæu kroz više
stoljeæa. Podsjetio je da je Beogradska nadbiskupija trebala
zaživjeti prije sto godina, ali se to dogodilo tek 10 godina
kasnije, te je pohvalio što su u Beogradskoj nadbiskupiji u
posljednje vrijeme puno uèinili na upoznavanju vlastite
povijesti. Napominjuæi da u Beogradskoj nadbiskupiji
katolièka zajednica kao manjinska živi s veæinskom
pravoslavnom zajednicom i drugim vjerskim zajednicama te
da postoje brojni miješani brakovi, kardinal Puljiæ kazao je
da su pozvani pomoæi ljudima da otkriju i upoznaju Boga.
Istaknuo je kako taj jubilej takoðer treba obnoviti jedinstvo,
slogu i isti cilj te mjesne Crkve, dodavši da problemi unutar
Crkve najèešæe dolaze upravo od nespremnosti da se uzme
Kristov križ i želje da se nametne vlastito mišljenje kao
najmudrije. "Kristov križ pratio je povijest ove mjesne
Crkve, a pratit æe ga i dalje jer mi Krista raspetog slijedimo.
Želim da svatko od nas u Kristovu križu otkrije izvor nade i
snage da može svagdanji život živjeti i svjedoèiti te zraèiti
nadom koju trebamo unijeti u ovaj svijet", kazao je kardinal
Puljiæ.
29. listopada 2014. broj 43/2014
25
Inozemne vijesti
Na kraju mise nadbiskup Hoèevar proèitao je proglas kojim
je najavio poèetak priprema za održavanje prve Sinode
Beogradske nadbiskupije, najavivši da æe službeni poèetak
priprema po svim župama obilježiti 29. studenoga.
Godine 1914. izmeðu Kraljevine Srbije i Svete Stolice
sklopljen je Konkordat kojim je ustanovljena Beogradska
nadbiskupija. Pod jurisdikciju Nadbiskupije potpadala je i
sufraganska Skopska biskupija. Prvi nadbiskup Rafael Rodiæ
došao je na službu godine 1924. Nakon njega Beogradsku
nadbiskupiju vodili su: Josip Ujèiæ (1936–1964), Gabrijel
Bukatko (1964–1980), Alojzije Turk (1980–1986), Franc
Perko (1986–2001) i sadašnji nadbiskup Stanislav Hoèevar,
koji je za beogradskog nadbiskupa imenovan 31. ožujka
2001. godine. Površina današnje nadbiskupije iznosi oko
50.000 èetvornih km i obuhvaæa cijelu Srbiju bez Vojvodine
i Sandžaka, a ima oko 40.000 vjernika. Papa Ivan Pavao II.
formirao je godine 1986. Beogradsku metropoliju, kojoj
pripadaju i Subotièka i Zrenjaninska biskupija. Godine 1997.
formirana je Biskupska konferencija Jugoslavije, u kojoj je
šest biskupa: zrenjaninski, subotièki, barski, kotorski,
prizrenski apostolski administrator i beogradski, koji je
ujedno i predsjednik BK. Biskupska konferencija u
današnjem obliku osnovana je 2001. g. kao Meðunarodna
biskupska konferencija svetih Æirila i Metoda i saèinjavaju je
biskupije Srbije, Crne Gore i Makedonije.
Nadbiskupija je podijeljena na 16 župa: šest župa u
Beogradu, uz župe u Valjevu, Šapcu, Boru, Zajeèaru, Nišu,
Kraljevu, Kragujevcu, Kruševcu, Smederevu i Ravnoj Reci.
U okviru kragujevaèke župe nalazi se kapelica u Kruševcu, a
u okviru Ravne Reke kapelice u Užicu i Vrnjaèkoj Banji.
Pored dijecezanskih sveæenika, u Beogradskoj nadbiskupiji
djeluju i redovnici: franjevci Provincije Bosne Srebrene,
lazaristi Slovenske provincije, isusovci Hrvatske provincije i
salezijanci Slovenske provincije. Tu su i redovnice:
milosrdnice, usmiljenke, Isusove male sestre i zajednica
sestara službenica Bezgrešne Djevice Marije. Djeluju i dva
laièka pokreta: Pokret fokolara i Neokatekumenski put.
Sveèanost postavljanja biste Benedikta XVI. u Vatikanu
Vatikan, 27.10.2014. (IKA) - Prigodom postavljanja biste
pape Benedikta XVI. na Papinskoj akademiji znanosti 27.
listopada, papa Franjo obratio se okupljenim èlanovima
akademije, podsjeæajuæi na duh "dragoga pape Ratzingera",
na njegov nauk, primjer, djela, odanost Crkvi. "Taj duh",
rekao je papa Franjo, "ne samo da vremenom ne pada u
zaborav, veæ se èini sve veæim i jaèim iz naraštaja u
naraštaj". Papa Franjo takoðer je zahvalio èlanovima
akademije na završetku njihova šestoga plenarnog
zasjedanja, na zalaganju za znanstveni napredak, kako bi se
poboljšali uvjeti ljudskoga života – osobito za najsiromašnije.
Osvrnuvši se na temu upravo zakljuèenoga plenarnog
zasjedanja - evolucija pojma prirode, Papa je podsjetio kako
Bog u stvaranju nije poput maðionièara s magiènim
štapiæem, veæ stvara biæa koja se razvijaju prema unutarnjem
zakonu koje je Stvoritelj usadio u svako stvorenje. "Veliki
prasak, koji se postavlja na poèetak svijeta, ne proturjeèi
božanskom stvaralaèkom djelu, veæ ga zahtijeva. Evolucija u
prirodi ne opovrgava ideju stvaranja, jer evolucija
pretpostavlja stvaranje biæa koja evoluiraju", istaknuo je
Papa. Èovjek predstavlja novinu, jer mu Bog darom slobode
daje posebnu autonomiju. Èovjeku, dalje, povjerava vlast i
odgovornost za sve stvoreno. Na znanstvenika, stoga – a
napose kršæanina koji je znanstvenik – spada stav ispitivanja
buduænosti èovjeèanstva i zemlje, kako bi ih oèuvao i
uklonio prijeteæe opasnosti, kako za okoliš tako i za èovjeka.
"Koliko god ogranièena, èovjekova djela sudjeluju u Božjoj
26
29. listopada 2014. broj 43/2014
ika
moæi, i stoga èovjek može izgraditi svijet prikladan za
njegov tjelesni i duhovni život. Potrebno je izgraditi humani
svijet za sve ljude, a ne samo za privilegiranu skupinu ili
klasu", kazao je Papa. Upozorio je i da èovjekova djela –
kada njegova autonomija postane protivna slobodi –
"uništavaju stvoreno i èovjek se stavlja na mjesto Stvoritelja,
a to je teški grijeh protiv Boga". Papa je potaknuo okupljene
da nastave raditi i ostvarivati teoretske i praktiène inicijative
na korist ljudima te je novim èlanovima Papinske akademije
znanosti uruèio prigodno obilježje pripadnosti toj instituciji.
Papa: Ljubav prema siromašnima je u središtu evanðelja
U obraæanju predstavnicima puèkih pokreta Papa osudio
"sablazan siromaštva" te najavio da priprema encikliku o
ekologiji
Vatikan, 28.10.2014. (IKA) - O zemlji, kuæi i poslu govorio
je papa Franjo sudionicima meðunarodnoga susreta puèkih
pokreta, koje je 28. listopada primio u audijenciju. Papa je
rekao da treba ojaèati demokraciju, pobijediti glad i rat, te
svima jamèiti dostojanstvo, poglavito siromašnijima i
marginaliziranima. Papa je rekao da se puèki pokreti danas
suoèavaju "s razarajuæim uèincima novèane moæi", dodajuæi
da se "sablazan siromaštva ne pobjeðuje promièuæi strategije
koje siromašne pretvaraju u udomljena i bezopasna biæa".
Isus bi takve nazvao dvoliènjacima, jer ne žele da siromašni
ostvare svoja prava, kazao je Sveti Otac.
Kad govorim o tim stvarima, nekima se èini da je Papa
komunist. Ne shvaæaju da je ljubav prema siromašnima u
središtu Evanðelja. Zemlja, kuæa i posao su "sveta prava", to
je socijalni nauk Crkve. Obraæajuæi se pak "campesinosima",
rekao je da je zloèin što milijuni osoba pate zbog gladi, a
"financijska špekulacija uvjetuje cijenu hrane, izjednaèujuæi
je s drugom potrošnom robom", te ih potaknuo da se bore za
dostojanstvo seljaèkih obitelji.
Obraæajuæi se beskuænicima, rekao je da živimo u "velikim,
modernim, oholim i taštim gradovima". Ti su gradovi za
sretnu manjinu, a tisuæama naših bližnjih, ukljuèujuæi djecu,
nijeèu krov nad glavom. U svijetu nepravdi, obiluju
eufemizmi zbog èega se neku bijednu osobu jednostavno
naziva "osobom bez stalnoga boravišta". Èesto se iza
eufemizma skriva zloèin, ustvrdio je Papa, a potom pohvalio
gradske uprave koje se posveæuju urbanoj integraciji.
Govoreæi pak o siromaštvu, rekao je da je najveæe
siromaštvo ono koje ne omoguæuje zaradu za svagdanji kruh,
koje onemoguæuje dostojan posao. Papa je podsjetio na
mlade bez posla, dodajuæi da takvo stanje nije neizbježno jer
je posljedica gospodarskog sustava, koji na prvo mjesto
stavlja profit i potrošnju. Rekao je da svi imaju pravo na
dostojnu plaæu i na socijalnu sigurnost. Ovdje ima i
"'cartonerosa', putujuæih prodavaèa, rudara, 'campesinosa',
kojima se nijeèe pravo na rad; stoga svoj glas želim ujediniti
s vašim i poduprijeti vas u vašoj borbi", ustvrdio je Sveti
Otac. Osvræuæi se na odnos izmeðu ekologije i mira, rekao je
da se taj problem tièe sviju, te da o njemu ne mogu
odluèivati sami politièari. Papa je ponovio da je u tijeku
"Treæi svjetski rat", koji se vodi u pojedinim dijelovima
svijeta. Da bi se održali, neki gospodarski sustavi moraju
voditi rat. Danas se na cijeloj zemlji uzdiže vapaj za mirom:
Nikada više rat, ustvrdio je Sveti Otac, dodajuæi da priprema
encikliku o ekologiji. Svijet je zaboravio Boga Oca, postao
je siroèe jer je odstranio Boga. Papa je potaknuo puèke
pokrete na promjenu sadašnjeg sustava, na izgradnju
drukèije strukture. To valja odvažno i razumno èiniti, uporno
bez nasilja. Mi kršæani imamo lijep program: blaženstva i
25. poglavlje Matejeva evanðelja, zakljuèio je Sveti Otac.
Prilog dokumenti
ika
Prilog dokumenti
Priopæenje sa 49. plenarnog zasjedanja HBK
Zagreb, 21. – 23. listopada 2014.
Od 21. do 23. listopada 2014. održano je u sjedištu HBK u
Zagrebu plenarno 49. zasjedanje Hrvatske biskupske
konferencije pod predsjedanjem mons. Želimira Puljiæa,
zadarskoga nadbiskupa, predsjednika HBK. Na zasjedanju
su uz èlanove HBK sudjelovali apostolski nuncij u Republici
Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D'Errico, izaslanik
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine vojni ordinarij
mons. Tomo Vukšiæ, subotièki biskup mons. Ivan Penzeš i
srijemski biskup mons. Ðuro Gašparoviæ.
Pozdravljajuæi nazoène, nadbiskup Puljiæ prikazao je glavne
teme zasjedanja te je spomenuo dvije godišnjice: 100 godina
od poèetka Prvoga svjetskoga rata i 50 godina otkada je
Pavao VI., 24. listopada 1964., proglasio svetoga Benedikta
zaštitnikom Europe. Papa Franjo je povodom visoke
obljetnice poèetka Prvoga svjetskoga rata pohodio
Redipugliu na sjeveru Italije gdje je stradalo mnogo ljudi,
meðu kojima i brojni Hrvati. Papa nije govorio o krivcima za
rat, nego o zloæi rata opæenito, kao i strategiji razaranja, te je
rat nazvao ludošæu, naglasivši kako se i danas na razne
naèine vode ratovi u svijetu.
U radnom dijelu zasjedanja biskupi su upoznati s
pripremama i programom Drugoga nacionalnoga susreta
hrvatskih katolièkih obitelji koji æe se održati u nedjelju 19.
travnja 2015. u svetištu Majke Božje Trsatske u Rijeci na
temu "Obitelj! Nositeljica života, nada i buduænost
Hrvatske". Program susreta zapoèet æe u subotu 18. travnja
2015. bdjenjem na kojem æe sudjelovati obitelji Rijeèke
metropolije, kao i obitelji iz drugih biskupija. Uoèi
središnjega euharistijskoga slavlja u nedjelju bit æe prigodni
program koji æe se sastojati od svjedoèenja obitelji, molitve i
pjesme.
Prije 30 godina, 1984., održan je u Mariji Bistrici Nacionalni
euharistijski kongres (NEK) kao vrhunac devetogodišnje
proslave Trinaest stoljeæa kršæanstva u Hrvata (1976. –
1984.). Taj je dogaðaj ostavio snažan trag u našem
crkvenom i širem društvenom životu. A za uspjeh toga
pastoralnoga projekta zaslužni su tadašnji pastiri Crkve u
Hrvata, biskupi, župnici i katehete koji su u složenim
okolnostima komunistièke vladavine uspjeli ostvariti neke
zajednièke
prioritetne
programe.
Spominjuæi
se
Nacionalnoga euharistijskoga kongresa od prije tri
desetljeæa, biskupi su razgovarali kako u sadašnjem
pastoralu odabrati strateške pastoralne prioritete.
Biskupi su upoznati s tijekom i zakljuècima Treæe
izvanredne opæe biskupske sinode o temi "Pastoralni izazovi
vezani uz obitelj u kontekstu evangelizacije" koja je od 5. do
19. listopada održana u Rimu. Zakljuèci s izvanredne sinode
poslužit æe kao pripremni dokument za redovitu biskupsku
sinodu o obitelji koja æe se održati u listopadu iduæe godine.
Na zasjedanju je predstavljeno apostolsko pismo svetoga
Ivana Pavla II. "Apostolos suos", u kojem je obraðena
teološka i pravna narav biskupskih konferencija.
Hrvatskoj tako i u BiH i Srbiji prikupio više od osam
milijuna kuna pomoæi. Potpora Crkve je i puno veæa jer su
pojedine biskupije i njihovi Caritasi te redovnièke ustanove i
župe novèana sredstva i pomoæ u robi donirali direktno
postradalima. Takoðer, biskupi Hrvatske biskupske
konferencije na prethodnom su zasjedanju darovali za
stradale 12 milijuna kuna.
Objavljena je poruka hrvatskih biskupa o rodnoj teoriji pod
naslovom "Muško i žensko stvori ih!". Poruka se temelji na
biblijsko-kršæanskoj antropologiji poimanja èovjeka, tijela i
spolnosti s osobitim osvrtom na rodnu teoriju. Poruka polazi
od Kristove zapovijedi Crkvi da propovijeda evanðelje
svemu stvorenju uzimajuæi u obzir izazove s kojima se
Crkva u toj zadaæi naviještanja evanðelja trajno suoèava. S
jedne strane uvijek se radi o izazovu inkulturacije evanðelja,
a s druge strane potrebna je kritièka prosudba kulture.
Biskupi ovim prigodnim pismom upozoravaju na novu
filozofiju seksualnosti koja nijeèe narav koju èovjek dobiva
roðenjem. Najbolji odgovor na izazove nove ideologije je
autentièan navještaj i svjedoèenje evanðelja vlastitim
životom.
Prihvaæen je Statut Hrvatske katolièke mreže, središnje
medijske ustanove HBK-a koja æe sjediniti djelovanje
Hrvatskoga katolièkoga radija, Informativne katolièke
agencije, Tiskovnoga ureda HBK-a te odjela koji æe se baviti
novim medijima.
Biskupi su raspravljali i o mandatima u pojedinim tijelima
HBK-a. Buduæi da je mons. Vlado Košiæ u dva susljedna
mandata obnašao službu predsjednika Komisije HBK-a
"Iustitia et pax", za novoga predsjednika imenovan je
bjelovarsko-križevaèki biskup mons. Vjekoslav Huzjak.
U sklopu Godine posveæenoga života, koju je proglasio papa
Franjo, planiran je susret Bogu posveæenih osoba u Mariji
Bistrici 14. ožujka 2015.
Na plenumu je dogovoren i kalendar zasjedanja i važnijih
susreta u iduæoj godini. Zajednièko zasjedanje biskupa iz
Hrvatske i Bosne i Hercegovine bit æe 26. sijeènja 2015. u
Zagrebu. Izvanredno zasjedanje HBK-a održat æe se 28.
sijeènja 2015., a redovito proljetno plenarno zasjedanje
HBK-a na programu je od 14. do 16. travnja 2015. Susret
biskupa HBK s redovnièkim poglavarima planiran je za 9.
lipnja 2015., a jesensko redovito plenarno zasjedanje HBK
održat æe se od 27. do 29. listopada 2015.
Tajništvo HBK
.
Podnesena su i izvješæa o radu pojedinih tijela HBK. Meðu
ostalim istaknuto je kako je Hrvatski Caritas u suradnji s
biskupijskim Caritasima za stradale u poplavama kako u
29. listopada 2014. broj 43/2014
27
Prilog dokumenti
"Muško i žensko stvori ih!"
Poruka biskupa Hrvatske biskupske konferencije
1. Èovjek pred izazovom novih moguænosti što mu ih
pružaju suvremena znanost i tehnika
Crkva je u svojoj dvotisuæljetnoj povijesti, izvršavajuæi
zapovijed svojega Uèitelja: "Poðite po svem svijetu i
propovijedajte evanðelje svemu stvorenomu" (Mk 16, 15),
neprestano pratila èovjeka u njegovim životnim traženjima,
mukama i lutanjima. Pritom je više puta prelazila razne
kulturalne pragove i u svjetlu Božje rijeèi i zakona koje je
Bog u trenutku èovjekova stvaranja upisao u njegovu narav
prosuðivala kulture, svjetonazore i ideologije s kojima je
dolazila u dodir. Tako ona i danas služi èovjeku u susretu sa
suvremenom relativistièkom i laicistièkom kulturom i
razlièitim izazovima i odgovornostima koje pred njega
stavljaju suvremena znanstvena i tehnièka dostignuæa. U
svezi s time spomenut æemo samo pitanja o poèetku i kraju
ljudskoga života, složenu problematiku genetskoga
inženjeringa te razlièita druga bioetièka pitanja, kao i
probleme i opasnosti što proistjeèu iz bezobzirnoga
manipuliranja prirodom.
Znanost i tehnika oslobodile su u znatnoj mjeri èovjeka od
hirova prirode, što je u njemu stvorilo dojam da može njome
posve ovladati i podložiti je sebi, i to ne samo prirodu izvan
sebe, nego i svoju vlastitu narav. Pretpostavka za to bila je
obezvrjeðivanje naravnoga zakona, èime se željelo ukloniti
svaku zaprjeku ljudskoj samovolji. Tako se èovjek, pod
dojmom moæi koju je postupno zadobivao, a uvjeren da ne
postoji nikakav naravni, unaprijed zadani, poredak stvari,
sve više poèeo stavljati na mjesto Boga i prisvajati sebi
ulogu svemoænoga stvoritelja i zakonodavca, èija je sloboda
apsolutna. Ne samo prema uèenju Biblije (usp. Post 3), nego
i prema povijesnom iskustvu, to je glavni uzrok svih ljudskih
nesreæa. Naime, pokušavajuæi po svojoj mjeri radikalno
preoblikovati svijet, pa i samu svoju narav, te sebe postaviti
za apsolutnoga gospodara života i smrti, za mjerilo istine i
laži, za zadnji kriterij dobra i zla, èovjek dovodi u opasnost
sebe i sve stvoreno. Analizirajuæi posljedice takvih
èovjekovih nastojanja, francuski teolog H. de Lubac je
rekao: "Nije istina da èovjek ne može organizirati zemlju bez
Boga. Istina je da je on bez Boga može, na kraju krajeva,
organizirati samo protiv èovjeka. Iskljuèivi humanizam je
nehumani humanizam" (1).
Jedna od mnogih posljedica te èovjekove preuzetnosti je i
aktualna antropološka revolucija, koja svoj najradikalniji
izraz i oblik ima u tzv. rodnoj ideologiji. Èini se da se u toj
ideologiji ostvaruje upravo ono što je predviðao E. Fromm
kada je govorio da æemo, nakon polaganoga umiranja Boga
u prošlom stoljeæu, u našem stoljeæu svjedoèiti smrti èovjeka
(2).
Stoga mi, hrvatski biskupi, želimo ovom porukom skrenuti
pozornost upravo na tu radikalnu i u krajnjoj liniji veoma
nehumanu revoluciju, revoluciju koju se pokušava, kao širu
lepezu "kulture smrti", na sve naèine usaditi u ljudsko
društvo s ciljem da se posve izmijene ne samo temelji
zajednièkoga života i njegove nosive vrijednosti, nego i sam
èovjek. Na to nas potièe i obvezuje kako osjeæaj zbunjenosti
mnogih pojedinaca, vjernika i onih koji se tako ne
izjašnjavaju, tako i zabrinutost mnogih obitelji i zajednica
koje susreæemo u razlièitim prigodama. Uvjereni smo da
svatko komu je stalo do istinskoga èovjekova dobra ne može
ostati ravnodušan prema tom uèenju. Svima zato želimo
izložiti i ponuditi biblijsko-kršæanska uvjerenja i uèenje
vezano uz pitanja koja otvara rodna ideologija. Želimo ih
podijeliti s vjernicima i sa svim ljudima dobre volje koji
zajedno s nama dijele istu tjeskobu i zabrinutost, jer se samo
zajednièki možemo oduprijeti opasnosti koja prijeti èovjeku
28
29. listopada 2014. broj 43/2014
ika
i njegovoj buduænosti na zemlji. Èinimo to uvjereni da je,
pred obiljem razlièitih ponuda i izazova kojima je izložen
današnji èovjek i cjelokupno društvo, nužno oblikovati jasne
kriterije razluèivanja i ispravna odabira. A upravo je
ispravno oblikovanje savjesti ono podruèje na kojemu, kako
je papa Benedikt XVI. istaknuo u svojemu govoru u
Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu (4. lipnja 2011.),
Crkva današnjem društvu može pružiti najdragocjeniji
doprinos (3).
2. Èovjek u vrtlogu rodne ideologije
Rodnu ideologiju susreæemo pod razlièitim nazivima: rodna
teorija, rodna perspektiva, gender-ideologija i drugo. Iako je
ta ideologija danas raširena i prisutna u brojnim podruèjima
života, krajnji cilj koji se njome želi ostvariti èesto nije tako
lako uoèljiv. Naime, pobornici te ideologije svoje djelovanje
oznaèavaju kao "plemenito nastojanje i borbu protiv
diskriminacije" ili govore o "zalaganju za uspostavu slobode
i jednakopravnosti" ili pak "za ostvarenje tolerantnosti".
Pomnijim promatranjem rodne ideologije mogu se razotkriti
njezini ciljevi i metode kojima se služi.
2.1. Novo shvaæanje seksualnosti
U rodnoj ideologiji suoèavamo se s novim poimanjem
ljudske seksualnosti, zapravo s novom ideologijom
seksualnosti. Rodna ideologija smjera na same èovjekove
korijene. Bez èvrstoga uporišta u biologiji, tradiciji i kulturi,
ona polazi od pretpostavke da je èovjek po sebi bezrodno
biæe. Njegov spol jest nešto što je biološki zadano, ali njegov
rod s time nema nikakve veze. Polazeæi od tvrdnje Simone
de Beauvoir, jedne od idejnih zaèetnica rodne ideologije, da
"se ženom ne raða, ženom se postaje", rodna ideologija kaže
da mi zapravo nismo žene i muškarci na temelju prirodnih
èinjenica koje nas odreðuju. Radikalno odvajanje spola i
roda tvori teorijsko uporište rodne ideologije. Muški i ženski
rod (gender), u tumaèenju te ideologije, razvija se unutar
odreðenoga društvenoga konteksta. Kao takav podliježe
razlièitim socijalnim i drugim utjecajima. Prema tome, dva
roda, muški i ženski, nisu èovjeku prirodno uroðeni, veæ su
mu na neki naèin nametnuti.
2.2. "Rod je fluidna kategorija"
Ako je rod društveno konstruiran, on je podložan
promjenama. To znaèi da postojeæi društveni konstrukt, kažu
zastupnici te ideologije, treba razgraditi. To treba uèiniti jer
je èovjek – ujarmljen u dvorodnost (muško – žensko) –
izgubio svoju elementarnu slobodu. Za nju se treba ponovno
izboriti, što æe uspjeti kada se dokinu muškost i ženskost kao
rodne kategorije. Takva rodna "sloboda" znaèi da rod ne
može biti uvjetovan nikakvom biološkom datošæu. On ne
može biti ni vremenski ogranièen. Èovjek æe moæi birati i
formirati svoj rod prema vlastitim željama i prohtjevima.
Moæi æe biti što god želi i dok god to želi. Zato se rod treba
shvatiti kao fluidnu kategoriju, kao kontinuum u kojemu
nema ni stalnosti ni stabilnosti. On je nepredvidiv i nièim
odreðen – osim samovoljom èovjeka koja se ovdje
doživljava kao najveæi doseg ljudske slobode koja se u
konaènici nameæe kao zadnji kriterij svakoga osobnoga
izbora. Rod je, posegnemo li za usporedbom, sveden gotovo
na razinu profesije koja se mijenja prema želji ili potrebi.
Takvo shvaæanje roda otkriva se kao jedna od perjanica
suvremene diktature relativizma.
Polazeæi od takvoga shvaæanja èovjeka, postaje razumljivo
da ideologizirano shvaæanje èovjeka vodi u ideologizirano
shvaæanje roda koje vodi u otvoreno nijekanje smisla i
znaèenja spola i spolne razlièitosti u oblikovanju osobnoga
identiteta pojedinca. Irelevantnost tih razlièitosti prepoznaje
se i u govoru o braku i obitelji, a najdramatiènije se oèituje u
pokušajima izjednaèavanja homoseksualnih zajednica s
ika
heteroseksualnim brakom. Rodne ideologije rade na tome da
se brak, kao zajednica muškarca i žene, i obitelj, kao intimna
zajednica ljubavi i potpunije èovjeènosti, zamijene
proizvoljnim tipovima "ljubavnih odnosa" i "obitelji".
3. Taktike rodne ideologije
Iako smo nerijetko svjedoci njezina gruba i bezobzirna
nametanja, rodna ideologija više teži suptilnom ucjepljivanju
u najrazlièitije društvene pore. Rodna ideologija se širi
prema toèno razraðenom planu. Okosnicu toga plana èine
"zakon postupnosti", ideologiziranje temeljnih pojmova,
usmjerenost na odgojno-obrazovni sustav, implementacija u
zakonodavstvo, napadi na svaku religiju i Crkvu te odbijanje
rasprave o praksi "tjelesnih užitaka" i njihovim riziènim
èimbenicima, a umjesto toga ustrajanje na "ljudskim
pravima", "slobodi izbora" i "nediskriminaciji".
3.1. Djelovanje prema zakonu postupnosti
Rodna se ideologija ne uvodi odjednom, nego korak po
korak. Cilj joj je da èovjek promijeni svijest o sebi kao
dvorodnom biæu. Da bi se to postiglo, promicatelji rodne
ideologije usredotoèuju se na ona podruèja u kojima ta
svijest spontano nièe i razvija se. To su brak i obitelj. Te se
naravne institucije pokušava relativizirati slijedeæi
psihološko-pedagoški zakon postupnosti. Najprije im se
mijenja postojeæi sadržaj i znaèenje. Sljedeæi je korak, koji
se danas tek "potiho" najavljuje, rastakanje, odnosno
nestanak tradicionalnoga poimanja braka i obitelji. S tim se
ciljem poduzimaju razlièite inicijative kojima je cilj odvojiti
djecu od njihovih obitelji i od utjecaja obiteljskoga odgoja.
Tako se želi u procesu odrastanja djece oslabiti i
onemoguæiti prirodnu identifikaciju s majkom i ocem koja je
vrlo važna za oblikovanje muškoga, odnosno ženskoga
identiteta.
3.2. Ideologiziranje temeljnih pojmova
S taktikom postupnosti usko je povezano ideologiziranje
pojmova i nasilje na jeziènom podruèju. To se èini
uvoðenjem novih, èesto dvosmislenih pojmova, kao i
prekrajanjem starih – nekim oblikom "lingvistièkoga
inženjeringa" s vrlo profinjenim metodama. Naime,
odreðene se rijeèi potiskuju iz upotrebe, što dovodi do
njihova zaborava, a onda i do gubitka njihova autentiènoga
smisla i znaèenja. Upravo je to stvarni smisao i cilj
zamjenjivanja rijeèi "majka", "otac", "supružnici" rijeèima
"roditelj 1", "roditelj 2", "partner A", "partner B" ili "C"...
Sve to pridonosi razaranju jedino prihvatljivoga pojma braka
i obitelji, onoga utemeljenoga na ljudskoj naravi i na
biblijskom nauku, kao i stvaranju fluidnoga spolnoga
identiteta. Imajuæi u vidu važnost znaèenja i upotrebe
spomenutih pojmova, možemo razumjeti zbog èega je u
Hrvatskoj u odreðenim krugovima pružan tako snažan otpor
i protivljenje da se referendumom izglasa i zatim u Ustav
unese definicija braka kao životne zajednice muškarca i
žene. Kolika je važnost takvoga ishoda referenduma
pokazuje i èinjenica da se pobornici rodne ideologije s njime
ne mire, nego nastavljaju na drugi naèin i dalje voditi svoju
borbu protiv njegova biološkoga i iskonskoga društvenoga
znaèenja.
3.3. Usmjerenost na odgojno-obrazovni sustav
Rodna se ideologija obraæa najveæim dijelom djeci i mladeži.
Naime, nije lako urušiti prirodan i "stabilan" rodni identitet
zrelih muževa i žena. Iako ga nije lako razoriti, ipak se
agresivnim, ali podmuklim djelovanjem može i to postiæi ili
makar utjecati na stvaranje iskrivljenoga poimanja spolnoga
i rodnoga identiteta muškarca i žene. U tom svjetlu moramo
promatrati i prosuðivati panerotizaciju društva i kulture, kao
i toleriranje ili èak poticanje raznih devijantnih naèina
seksualnoga ponašanja (npr. pornografijom i sl.). Djeca i
Prilog dokumenti
mladež izloženi su danas nebrojenim negativnim primjerima
i utjecajima te planskim odgojno-obrazovnim programima i
smjernicama koje oni nisu, u životnoj fazi u kojoj se nalaze,
sposobni razumjeti, što u njima stvara osjeæaj zbunjenosti i
konfuziju. A to i jest cilj pobornika rodne ideologije. Naime,
u takvom je kontekstu djeci i mladima otežano pravilno
oblikovati vlastitu spolnost, što za posljedicu ima lutanja i
traženja samih sebe unutar "kontinuuma roda". Smjernice
takve naravi mogle se prepoznati i u dijelu 4. modula
Zdravstvenoga odgoja (spolni odgoj), koji se i dalje kroz
školski program nastoji nametnuti našoj djeci, èak i protiv
volje njihovih roditelja. U svemu tome nemalo zbunjuje
èinjenica kršenja relevantnih meðunarodnih i domaæih
pravnih akata (npr. Opæa deklaracija o ljudskim pravima, èl.
26, paragraf 3; Ustav RH, èl. 63), koji roditeljima daju ne
samo pravo, nego i dužnost odgajanja vlastite djece. Umjesto
da se ta prava i dužnosti poštuju, oni se, kako vidimo,
uvoðenjem programa te praksom koja se na njih oslanja
posve ignoriraju i osporavaju. Treba istaknuti da tako
stvorena situacija nije sluèajna. I ovom prilikom želimo
naglasiti da roditelji imaju prirodno i zakonsko pravo i
dužnost odgajati svoju djecu u skladu sa svojim
svjetonazorom i vrijednosnim sustavom, odnosno vjerom.
Svatko tko im to osporava ili onemoguæava, èini prema
njima tešku nepravdu i krši jedno od njihovih temeljnih
prava. Stoga je posve razumljivo da je ideološko nametanje i
upletanje u podruèje odgoja u više europskih zemalja
potaknulo žestoke reakcije i prosvjede roditelja i mnogih
drugih kojima je stalo do ispravnoga i cjelovitoga odgoja
buduæega naraštaja.
3.4. Implementacija u zakonodavne sustave
Rodnu ideologiju se implementira ne samo u odgojnoobrazovne, veæ i u zakonodavne sustave. Njezini pobornici
žele utjecati na zakonodavstvo i putem njega. To se èini
preko razlièitih meðunarodnih institucija, poèevši od UN-a
preko europskih krovnih institucija pa sve do
zakonodavstava pojedinih zemalja. Zajedno s nekim drugim
suvremenim svjetonazorskim trendovima, rodna se
ideologija etablira kao svojevrsna duhovna diktatura koja
beskompromisno guši osobnu i društvenu slobodu. Tu se
antropološku revoluciju nameæe "odozgor prema dolje", širi
se od raznih centara moæi i nastoji zahvatiti èitavo
èovjeèanstvo. Zakoni koji promièu rodnu ideologiju kao u
pravilu žele redefinirati brak i obitelj s ciljem izjednaèavanja
istospolne zajednice s heteroseksualnim brakom. U
sljedeæem se koraku, kako se to može vidjeti u nekim
zemljama, uvode zakoni koji istospolnim zajednicama
omoguæuju i posvajanje djece. Ti se zakoni donose prema
spomenutoj taktici postupnosti, uvodeæi drukèiji pogled na
vrijednosti i legalizirajuæi nove naèine ponašanja.
U svojim temeljnim postavkama rodna se ideologija ne samo
razlikuje od temelja kulture i civilizacije u kojoj je èovjek
tijekom mnogih tisuæljeæa rastao i u kojoj se društvo
oblikovalo, nego je i u dubokoj suprotnosti sa zakonima
ljudske naravi i s kršæanskom, odnosno biblijskom vizijom
èovjeka. Htjeli bismo stoga ne samo upozoriti na zablude
rodne ideologije, nego i pokazati temelj na kojemu æe i
današnji èovjek moæi graditi svoj identitet i s njim povezano
dostojanstvo i ljepotu ljudskoga življenja.
4. Èovjek je stvoren kao muškarac i žena
Viziju èovjeka, njegove naravi i njegova poslanja kršæanin
otkriva veæ na prvim stranicama Biblije. Božje stvaralaèko
djelo svoj vrhunac doseže u stvaranju èovjeka. On je dio
stvorene prirode, ali i biæe kojemu Bog posveæuje posebnu
brigu i pažnju. Sve što je stvoreno èovjek nadilazi svojom
produhovljenom naravi, svojim vjeènim odreðenjem i
29. listopada 2014. broj 43/2014
29
Prilog dokumenti
upuæenošæu na transcendenciju, na svojega Stvoritelja.
Jedino je èovjek, meðu svim stvorenjima, kako èitamo na
poèetku Biblije, stvoren "na sliku Božju" (Post 1, 27). Time
je njegovo dostojanstvo uzdignuto do nesluæenih visina.
Èovjek, meðutim, kaže biblijski pisac, nije stvoren sam i nije
sam sebi dostatan. Bog èovjeka stvara u razlièitosti spolova,
kao muško i žensko: "muško i žensko stvori ih" (Post 1, 27).
Nakon što ga je stvorio, Bog iznova potvrðuje da èovjek,
stvoren kao muškarac i žena, odgovara njegovu naumu: "I
vidje Bog sve što je uèinio, i bijaše veoma dobro" (Post 1,
31).
U muškarcu i ženi prepoznajemo njihovu razlièitost, ali i
uzajamnu usmjerenost, komplementarnost koja je
neodvojiva od njihove naravi. Spol i rod usko su i
neodvojivo povezani, iznutra meðuovisni, moglo bi se reæi –
dva su lica jedne te iste "ljudske" stvarnosti. Muško i žensko,
kako ih je Bog zamislio i stvorio, dva su jednakovrijedna,
zbog toga i jednakopravna roda.
Tu temeljnu istinu o sebi samome i o svojoj naravi èovjek
nije nikad dovodio u pitanje. Oni do kojih nije prispio
kršæanski navještaj svojim su razumom – polazeæi od naravi
stvorenoga svijeta i èovjeka – spoznali temeljne oznake i
kriterije èovjekove egzistencije. Èak i ako je u pojedinim
razdobljima bilo devijacija, one su uvijek, prije ili kasnije,
prepoznate kao takve.
5. Muškarac i žena – jedinstvo u razlièitosti
Biti žena ili biti muškarac naèin je postojanja, a ne tek puki
"atribut" ljudskoga biæa. Èovjek je biæe koje komunicira,
daje i prima, u èemu njegova spolnost ima vrlo veliko
znaèenje. Tako æe razlièitost muškarca i žene svoj osobit
smisao dobiti u njihovu uzajamnom sjedinjenju. Na tu usku
povezanost i jedinstvo koje su pozvani ostvarivati upuæuje i
sam Isus: "Dvoje njih bit æe jedno tijelo" (Mt 19, 5).
Razlièitost muškarca i žene nije zaprjeka, veæ poseban put
ostvarenja braènoga i obiteljskoga zajedništva. To
zajedništvo svoj blagoslov dobiva u daru/roðenju novoga
ljudskoga biæa. Braèno zajedništvo muškarca i žene prirodno
je okruženje za nastanak i rast ljudskoga života. Upravo ta
iskonska zajednica muža i žene mjesto je prvih koraka i
prvih rijeèi, prvih spoznaja svijeta i poèetnih koraka vjere.
Zato je znaèenje majke i oca u obitelji i u odgoju
nemjerljivo. Nikada ne æe moæi "jedan otac" ili "više oèeva"
zamijeniti majku u obitelji. Ali isto tako ni "jedna majka" ili
"više majki" ne mogu zamijeniti oca u obitelji. Njihova je
uloga nezamjenjiva i komplementarna. Ako igdje, onda u
obitelji èovjek ima priliku uèiti živjeti u razlièitosti i
prihvaæati drugoga. Obitelj je, kaže papa Franjo, temeljna
stanica društva, mjesto "gdje se uèi suživotu u razlièitosti i
pripadnosti drugima" (4). Ona je škola solidarnosti i ljubavi,
ambijent darivanja i prihvaæanja.
6. Istina o èovjeku upisana je u samoga èovjeka
U rodnoj se ideologiji mogu prepoznati antropološke
posljedice spolnoga, braènoga i obiteljskoga relativizma koji
ide do te mjere da se nijeèu prirodne datosti èovjeka.
Znaèenje i "govor" tijela gotovo se potpuno zanemaruje.
Rodna ideologija suprotstavlja se i "ljudskoj ekologiji". Na
tu je èinjenicu upozorio i papa Benedikt XVI. koji kaže:
"Oèigledno je duboka zabluda ove teorije i antropološke
revolucije koja u njoj nalazi svoj temelj. Èovjek nijeèe da
ima narav koju predodreðuje njegova tjelesnost, koja
obilježava ljudsko biæe. On sam nijeèe vlastitu narav i
odluèuje da mu ona nije predodreðena datost nego nešto što
on sam sebi stvara. Muškarac i žena kao datost stvaranja,
kao narav ljudske osobe, više ne postoje. Èovjek porièe
vlastitu prirodu. On je sada samo duh i volja. Manipulacija
30
29. listopada 2014. broj 43/2014
ika
prirodom koju, kada se odnosi na okoliš, danas osuðujemo,
postaje ovdje, kad je u pitanju on sam, èovjekov temeljni
izbor" (5).
Benedikt XVI. dobro uoèava da se tu dogaða nešto gotovo
nepojmljivo, ali nažalost stvarno. Naime, dok èovjek s jedne
strane danas sve više osjeæa da ipak ne može do beskraja
manipulirati prirodom, nego da mora, ako je želi spasiti i
saèuvati, koliko-toliko poštivati zakonitosti koje su u nju
upisane, s druge strane, kad se radi o njegovoj vlastitoj
prirodi, to ne želi i ne æe, nego se i dalje prema njoj i
zakonima u nju upisanima odnosi posve samovoljno. Danas
se s pravom zgražamo zbog neodgovorna odnosa prema
prirodi i zbog nebrojenih oblika manipuliranja njome. Isto
tako zabrinuti smo za buduænost našega planeta. No kad je u
pitanju sam èovjek, kao da nestaju zgražanje i osuda, a
manipuliranje i eksperimentiranje njegovom vlastitom
prirodom postaju pohvalni i poželjni. Kako to razumjeti?
Kako objasniti toliku zabrinutost za buduænost prirode, a
poigravati se buduænošæu èovjeka, koji je kruna svega što je
Bog stvorio? Tko tako zasljepljuje èovjeka i poigrava se
njime?!
7. Èovjek, remek-djelo stvaranja
Èinjenica da je èovjek stvoren kao osoba na sliku Božju ili –
kako je rekao papa Franjo – da je "remek-djelo stvaranja" (6)
otkriva velièinu èovjekova dostojanstva. Istina njegove
naravi, to da je stvoren i da postoji kao muško i žensko,
prožima i treba prožimati èovjeka u potpunosti. U
protivnom, ne æe moæi otkrivati bogatstvo vlastite spolnosti,
nego æe stalno biti izložen opasnosti da mu netko drugi kaže
"tko je on". Rodna ideologija tako s jedne strane apsolutizira
ljudsku slobodu, a s druge strane lišava èovjeka temeljnoga
oslonca na kojemu poèivaju njegov identitet i dostojanstvo.
Znajuæi to, ne dopustimo da ni mi koji ispovijedamo vjeru u
Boga Stvoritelja, ni ikoji èovjek, a pogotovo nitko od
malenih, tj. djece i mladeži, ne upadne u tu smrtonosnu
mrežu. Nemojmo se bojati biti ljudima kakvima nas je Bog
zamislio i stvorio. Nemojmo preotimati Bogu njegovo
mjesto i ulogu. Ne stavljajmo se na Božje mjesto.
Prihvatimo biti njegova stvorenja, njegova djeca. To je jedini
put do istinske slobode, sreæe i ljudske punine.
8. Pružajmo svjedoèanstvo života
Najbolji odgovor na izazov nove ideologije jest autentièan
navještaj i življenje evanðelja. To je najbolja zaštita protiv
mentaliteta i duha rodne ideologije jer uèvršæuje svijest
kršæanina o njegovu "èovještvu" kakvo je izišlo iz ruku
Božjih. To je svijest da smo djeca Božja, da smo
jednakovrijedna braæa i sestre ("muško i žensko") kojima je
povjerena buduænost èovjeèanstva i svega stvorenoga. Mi
smo Božja "slika" preko koje on na jedinstven naèin želi biti
prisutan u svijetu. Taj je svijet on stvorio. Štoviše, nakon što
je bio grijehom narušen, po Sinu svojemu Isusu Kristu,
obnavlja ga i spašava.
Ta svijest mora prožeti svakoga od nas. Prožeti njome, ne
æemo moæi ne osjetiti potrebu svojim životom i radom
humanizirati ljudsko društvo, biti stvarateljima humanijega
svijeta. Iz te perspektive nije ni moguæe drukèije djelovati.
Tako æemo otkriti da navještaj evanðelja znaèi živjeti one
vrijednosti – ljubav, vjernost, brak i obitelj – koje su
odgovor na duboku èežnju ljudskoga srca.
Na kraju ove poruke obraæamo se vama, draga mladeži,
rijeèima Andrea Frossarda, èlana Francuske akademije: "Vaš
se naraštaj, dragi mladi, nalazi uoèi dana kad æe biti stavljen
u položaj kakva ranije nije bilo. Neæete se trebati boriti za
istinu kao Solženjicin i ruski disidenti, za slobodu poput
europskih pokreta otpora, ili kineskih studenata za pravdu u
ika
ime siromašnih i potlaèenih; neæete trebati samo braniti
dostojanstvo ljudskog biæa, morat æete se izjasniti o samoj
njegovoj srži… Vi æete se morati pitati o ljudskoj naravi i,
ako niste zaboravili nauèavanje svojih Crkava, znat æete da
jedina ispravna definicija koja je o njoj ikad dana – jest ona
iz Svetog pisma i Objave, ona koja je na poèetku naše
civilizacije i poštovanja dostojanstva èovjeka, uz koje
stoljeæima barem rijeèima pristajemo. Svaka druga definicija
snižava ljudsku osobu" (7).
Stoga vas, dragi mladi, kao i sve do kojih ova naša poruka
doðe, pozivamo da se èvrsto držite te jedine ispravne
definicije èovjeka, da prema njoj živite, a svaku drukèiju,
lažnu i èovjeka nedostojnu, odluèno odbacujete. "Na svoju
sliku stvori Bog èovjeka, muško i žensko stvori ih!" (Post 1,
27). To je èovjekovo dostojanstvo i identitet koji smo svi
pozvani živjeti i jedni drugima svjedoèiti!
U Zagrebu 15. listopada 2014.
_____________
1 H. de Lubac, Il dramma dell'umanesimo ateo, tal. pr.,
Brescia 1982., 9.
2 E. Fromm, Psicanalisi della societa contemporanea, tal. pr.,
Milano 1960., 386.
3 Usp. Govor pape Benedikta XVI. na susretu s
predstavnicima civilnog društva, akademske zajednice,
kulture, poduzetnika, diplomatskog zbora i s poglavarima
vjerskih zajednica, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, 4.
lipnja 2011., u: Zajedno u Kristu. Pohod pape Benedikta
XVI. Hrvatskoj, Zagreb 2012., 73.
4 Papa Franjo, Evangelii gaudium – Radost evanðelja, br. 66.
5 Govor pape Benedikta XVI. predstavnicima Rimske kurije
21. prosinca 2012.
6 Homilija pape Franje u Domu sv. Marte 28. veljaèe 2014.
7 Andre Frossard, Bog u pitanjima, hrv. pr., Split, 2009.,
142–143.
Crkva je Kristovo tijelo
Papina kateheza na opæoj audijenciji u srijedu 22. listopada
2014.
Draga braæo i sestre, dobar dan!
Kada se želi istaknuti kako su sastavni dijelovi neke
stvarnosti jedan s drugim tijesno povezani i zajedno èine
jedno, èesto se koristi slika tijela. Poèevši od apostola Pavla,
taj se izraz primjenjuje na Crkvu i prepoznaje se kao njezino
najdublje i najljepše prepoznatljivo obilježje. Danas se,
dakle, želimo zapitati: u kojem smislu Crkva tvori jedno
tijelo? I zašto je definirana kao "tijelo Kristovo"?
U knjizi proroka Ezekiela opisano je pomalo neobièno,
potresno viðenje, ali koje može uliti povjerenje i nadu u naša
srca. Bog pokazuje proroku dolinu punu razbacanih i suhih
kostiju. Prizor pustoši… Zamislite dolinu punu kostiju. Bog
od proroka traži da na njih zazove Duha. U tome trenutku
kosti se poèinju micati, pribirati i povezivati, na njima
najprije rastu žile a zatim se pokrivaju mesom i oblikuje se
tijelo, potpuno i puno života (usp. Ez 37, 1-14). Eto to je
Crkva! Preporuèujem vam da danas kada doðete kuæi uzmete
Bibliju i proèitate 37. poglavlje proroka Ezekiela, ne
zaboravite to uèiniti, to je prelijep tekst. To je Crkva, ona je
remek-djelo, remek-djelo Duha, koji ulijeva u svakog novi
život Uskrsloga i stavlja nas jedne pored drugih, jedne u
službu drugih i za pomoæ i potporu jedni drugima, èineæi
tako od svih nas jedno tijelo, izgraðeno u zajedništvu i
ljubavi.
Crkva, meðutim, nije samo tijelo izgraðeno u Duhu: Crkva
je Kristovo tijelo! I nije samo rijeè o naèinu izražavanja: veæ
mi to jesmo doista! To je veliki dar koji primamo na dan
našeg krštenja! U sakramentu krštenja, naime, Krist nas èini
Prilog dokumenti
svojima, primajuæi nas u srce misterija križa, najvišeg
misterija njegove ljubavi prema nama, da bi nam zatim dao
uskrsnuti zajedno s njime, kao nova stvorenja. Eto, tako se
raða Crkva, i tako se Crkva prepoznaje Kristovim tijelom!
Krštenje predstavlja pravo novo raðanje, koje nas preporaða
u Kristu, èini nas njegovim dionicima i duboko nas
meðusobno povezuje, kao udove istog tijela, èija je on glava
(usp. Rim 12 ,5; 1 Kor 12, 12-13).
Iz toga proizlazi duboko zajedništvo ljubavi. Pouèno je u
tome smislu kako Pavao, potièuæi muževe "ljube svoje žene
kao svoja tijela", kaže "kao i Krist Crkvu. Doista, mi smo
udovi njegova Tijela" (Ef 5, 28-30). Kako bi bilo lijepo
èešæe se sjetiti onoga što jesmo, onoga što je od nas uèinio
Gospodin Isus: mi smo njegovo tijelo, ono tijelo koje ništa i
nitko ne može otrgnuti od njega i kojeg on obasipa svom
svojom predanošæu i ljubavlju, upravo kao zaruènik svoju
zaruènicu. Ta misao, meðutim, mora u nama probuditi želju
da odgovorimo Gospodinu Isusu i dijelimo meðusobno
njegovu ljubav, kao živi udovi istoga tijela. U Pavlovo
vrijeme, korintska zajednica je nailazila na mnoge teškoæe u
tome smislu, doživljavajuæi, kako to èesto biva i kod nas,
iskustvo podjelâ, zavistî, nerazumijevanjâ i marginaliziacijâ.
Sve to nije dobro, jer time, namjesto da se gradi i pomaže
Crkvi rasti kao Kristovo tijelo, razbija je se na mnoge
dijelove i komada. Pomislimo na kršæanske zajednice, u
nekim župama, pomislimo na neke èetvrti, kolike podjele,
kolike zavisti, koliko ogovaranja, koliko nerazumijevanja i
marginalizacije. A do èega sve to dovodi? Unosi raskol
meðu nas. To je poèetak rata. Rat ne poèinje na bojnom
polju: rat, ratovi poèinju u srcu, s nerazumijevanjima,
podjelama, zavistima, s tom borbom s drugima. Korintska je
zajednica bila takva, bili su prvaci u tome! Apostol Pavao je
dao Korinæanima neke konkretne savjete koji vrijedi i za
nas: ne biti ljubomorni, veæ cijeniti u našim zajednicama
darove i vrline naše braæe. Ljubomore: "Kupio je automobil"
i osjetim ljubomoru zbog toga; "Ovaj je dobio na lotu" i opet
ljubomora; "Ovome ide dobro u ovome" i još jedna
ljubomora. Sve to donosi raskol, èini zlo, ne smije se èiniti!
Jer tako ljubomore rastu i ispunjavaju srce. A ljubomorno
srce je nezadovoljno, njegovim žilama namjesto krvi kola
žuè; to je srce koje nije nikada sretno, to je srce koje unosi
podjelu u zajednicu. Ali što mi je èiniti? Cijeniti u našim
zajednicama darove i osobine drugih, naše braæe. A kada me
spopadne ljubomora – jer spopadne sve nas, svi smo grešnici
–, moram reæi Gospodinu: "Hvala ti, Gospodine, što si to dao
toj osobi". Cijeniti osobine, biti bližnji jedni drugima i
sudjelovati u patnji posljednjih i najpotrebitijih; izražavati
svoju zahvalnost svima. Srce koje zna reæi hvala je dobro
srce, to je plemenito srce, to je srce koje je zadovoljno.
Pitam vas: znamo li svi uvijek reæi hvala? Ne uvijek jer nas
zavist, ljubomora pomalo koèe. I, na kraju, savjet kojeg
apostol Pavao daje Korinæanima i mi moramo dati jedan
drugome: ne smatrati nikoga veæim od drugih. Koliki se
samo smatraju veæima od drugih! I mi, mnogo puta kažemo
poput onog farizeja iz prispodobe: "Hvala ti, Gospodine, jer
nisam kao ovaj, veæi sam". Ali to je ružno, to se ne smije
nikada èiniti! A kada hoæeš to uèiniti, sjeti se svojih grijeha,
onih za koje nitko ne zna, zastidi se pred Bogom i reci: "Ali
ti Gospodine, ti znaš tko je veæi, ja neæu više rijeè izustiti". I
to je dobro. I uvijek u ljubavi smatrati se udovima jedni
drugih, koji žive i daruju se na korist sviju (usp. 1 Kor
12–14).
Draga braæo i sestre, poput proroka Ezekiela i poput apostola
Pavla, zazovimo i mi Duha Svetoga, da nam njegova milost i
obilje njegovih darova pomognu živjeti doista kao tijelo
Kristovo, ujedinjeni, poput obitelji, ali obitelji koja je
Kristovo tijelo, i kao vidljivi i lijepi znakovi Kristove ljubavi.
29. listopada 2014. broj 43/2014
31
Prilog dokumenti
Ljubav je mjerilo vjere
Papin nagovor uz molitvu Anðeo Gospodnji u nedjelju 26.
listopada 2014.
Draga braæo i sestre, dobar dan!
Današnje nas Evanðelje podsjeæa da se sav Božji zakon
sastoji u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Evanðelist Matej
pripovijeda kako su se neki farizeji složili da iskušaju Isusa
(usp. 22, 34-35). Jedan od njih, zakonoznanac, uputio mu je
ovo pitanje: "Uèitelju, koja ja zapovijed najveæa u Zakonu?"
(r. 36). Isus, citirajuæi Ponovljeni zakon, odgovara: "Ljubi
Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom
svojom, i svim umom svojim. To je najveæa i prva
zapovijed" (rr. 37-38). I mogao se zaustaviti ovdje. Meðutim
dodaje nešto što zakonoznanac nije pitao. Kaže naime:
"Druga, ovoj slièna: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga"
(r. 39). Ni tu drugu zapovijed Isus nije izmislio, veæ je
preuzima iz Levitskog zakonika. Njegova se novost sastoji
upravo u povezivanju tih dvaju zapovijedi – ljubavi prema
Bogu i ljubavi prema bližnjemu – objavljujuæi da su one
nerazdvojne i komplementarne, dva lica iste medalje. Ne
može se ljubiti Boga ako se ne ljubi bližnjega i ne može se
ljubiti bližnjega ako se ne ljubi Boga. Papa Benedikt nam je
ostavio prelijep komentar u vezi s tim u svojoj prvoj
enciklici Deus caritas est (br. 16-18).
Vidljivi znak kojeg kršæanin može pokazati da posvjedoèi
svijetu i drugima, svojoj obitelji Božju ljubav je ljubav
prema braæi. Zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu je
prva ne zato jer se nalazi na vrhu popisa zapovijedî. Isus je
ne stavlja na vrh, veæ u središte, jer je srž od koje sve mora
polaziti i sve joj se mora vraæati i s njom biti povezano.
Veæ u Starome zavjetu zahtjev da budemo sveti, na sliku
Boga koji je svet, obuhvaæao je takoðer brigu da se brinemo
za slabije kao što su stranci, siroèad i udovice (usp. Izl 22,2026). Isus ispunja taj zakon saveza, on koji ujedinjuje u sebi,
u svome tijelu, božanstvo i èovještvo, u jednom jedinom
otajstvu ljubavi.
U svjetlu tih Isusovih rijeèi, ljubav je mjerilo vjere, a vjera je
duša ljubavi. Ne možemo više odvajati vjerski život,
pobožnost od služenja braæi, konkretnoj braæi koju
susreæemo. Ne možemo više dijeliti molitvu, susret s Bogom
u sakramentima, od slušanja drugoga, od blizine njegovu
životu, osobito njegovim ranama. Upamtite to: ljubav je
mjera vjere. A ti, koliko ti ljubiš? I neka svatko odgovori.
Kakva je tvoja vjera? Moja je vjera kako ja ljubim. A vjera
je duša ljubavi.
U mnoštvu zapovijedi i propisa – negdašnjih i sadašnjih
legalizama – Isus otvara prostor koji omoguæuje zapaziti dva
lica: Oèevo lice i lice brata. Ne daje nam dvije zapovijedi ili
propisa, to nisu zapovijedi i pravila; daje nam dva lica,
odnosno samo jedno lice, Božje, koje se odražava u mnogim
licima, jer je u svakom bratu, poglavito u najmanjem,
najslabijem, najnezaštiæenijem i najpotrebitijem, prisutna
sama slika Boga. I zato, kad sretnemo nekoga od te braæe,
trebamo se zapitati jesmo li kadri u njemu prepoznati Božje
lice: jesmo li to sposobni?
Na taj naèin Isus svakom èovjeku nudi temeljni kriterij na
kojem treba graditi svoj život. Ali prije svega nam je
darovao Duha Svetoga koji nam omoguæuje ljubiti Boga i
bližnjega, onako kako je On ljubio, slobodnim i
velikodušnim srcem. Po zagovoru Marije, naše Majke,
otvorimo svoje srce da prihvatimo taj dar ljubavi, da
možemo uvijek hoditi u tom zakonu dvaju lica, koja su samo
jedno: zakon ljubavi.
32
29. listopada 2014. broj 43/2014
ika
Nakon Angelusa
Draga braæo i sestre,
juèer je u San Paolo u Brazilu blaženom proglašena majka
Assunta Marchetti, roðena u Italiji, suutemeljiteljica sestara
misionarki sv. Karla Boromejskog – skalabrinijanki. Bila je
sestra uzorna u služenju siroèadi talijanskih emigranata; ona
je vidjela Isusa prisutna u siromašnima, siroèadi, bolesnima,
doseljenicima. Zahvaljujmo Gospodinu za tu ženu, koja je
bila neumorni uzor misionarstva i hrabrog posveæenja u
služenju s ljubavlju. I to je podsjetnik i nadasve potvrda
onoga što smo ranije rekli, u vezi traženja Božjeg lica u
bratu i sestri u potrebi.
[…]
Molim vas da molite za mene, ne zaboravite to. Želim vam
ugodnu nedjelju i dobar tek. Doviðenja!
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
6
File Size
406 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content