TEMA Šaljive policijske priče 3 SINJSKE NOVINE novine RUJAN 2010. GODINE - BROJ 7 CIJENA 8,00 KN Str. 25. Čuvaju li Sinjani svoje vodno bogastvo? KUKUZOVAC PRVO GRADILIŠTE RAZGOVOR: Ljubomir Moće Bogdan ZANIMLJIVOSTI: Sinjske novine obišle pola svijeta mjesni odbori KULTURA Suhač RAZGOVOR: Tanja Mravak Povratak stolnog tenisa Darkwood: Najbolji bend u regiji Str. 29. Prinove u Junaku i Alkaru Str. 13. sinj7A4.indd 1 sportske teme Str. 34. St 21.9.2010. 0:12:21 2 novine Uvodnička - Sadržaj UVODNIČKA Na žalost i nas je zahvatila recesija. Mjesecima smo se borili i uspijevali vam osigurati besplatan primjerak novina. No morali smo u dogovoru s nakladnikom donijeti ovu odluku o naplaćivanju novina. Do sada smo nekako zatvarali financijsku konstrukciju sponzorima i donacijama, ali evo došlo je i to vrijeme, nadamo se da ćete nas razumjeti. U svakom slučaju evo sedmog broja Sinjskih novina, dakle izlazimo već više od pola godine. Ako sve bude u redu oko Božića ćemo proslaviti prvu godinu rada. Cijena novina biti će 8 kuna, smatramo da nije previsoka za 44 stranice zanimljivog štiva. Samo za usporedbu, dnevni listovi imaju cijenu od 7 kuna a mi smo ipak mjesečnik. Nadamo se da ćete nas i ovaj puta podržati, a odmah napominjem da će dio novca od prodaje novina ići na pokrivanje troškova a dio novca u humanitarne svrhe. Novine ćete moći kupiti na privatnim kioscima u gradu kojih je desetak te kod kolportera i na još nekim mjestima a o svemu ćete na vrijeme biti obaviješteni. Inače i ovaj broj smo se potrudili naći zanimljive teme pa se nadamo da ćete se zabaviti i ponešto doznati uz svoju Sinjsku novinu. Malo i kasnimo ali to je splet određenih tehničkih problema i okolnosti na koje nismo mogli utjecati. Alka i Velika Gospa su za nama, mogli bi reći da su protekli u najboljem redu. I na jednom i drugom blagdanu našeg kraja bilo je puno gostiju i još jednom smo se pokazali pravi domaćini. Što se tiče Alke bila je atraktivna, po prvi puta su alkari u svojoj kući primili goste, a samo natjecanje je bilo uzbudljivo. Sinjske novine čestitaju ovogodišnjem slavodobitniku Mariju Šušnjari, a u ovom broju nismo željeli pisati suhoparno novinsko izvješće sa Alke nego smo napravili jednu reportažu iz, kako se novinarski kaže “drugačijeg kuta gledanja”. Na Kukuzovcu se gradi što raduje, a baš pred zatvaranje ovog broja dobili smo obavijest da gradska vlast pokreće inicijativu da se bivše vojno skladište i strelište na Kukuzovcu vrati pod upravu grada Sinja. E, da ne zaboravim, posebne pohvale i čestitke Sinjskom pučkom kazalištu. Naime, ove godine bilježe 54 godine od osnutka, a za Dane Alke i Velike Gospe su priredili zaista tri atraktivna programa, Duju Manzana i Matu Manistru, Opsadu te Ribarsku noć. I na kraju, sad ću malo po domaću, prid nama je vrime drva, badanja, bačava, kolinja, kiseljenja kupusa i ostalih zimskih radosti. Škola je počela, odmori su završili, studenti otišli a mi smo i dalje s vama. Nadamo se da ćemo dočekat prvi rođendan, stoga vam još jednom zahvaljujemo na povjerenju i potpori. Čitajte nas i guštajte. SADRŽAJ str. 4.-5. Aktualno Vjestice str. 6. Aktualno Izložba Kinološkog društva Sinj str. 7. Aktualno Svjetsko prvenstvo u slatkovodnom ribolovu str. 8. Aktualno Reportaža Alka str. 9. Aktualno Dječja Vučkovića alka str. 10.11. Razgovor Ljubomir Moće Bogdan, dobitnik nagrade grada za životno djelo str. 12. Novosti iz mjesnih odbora str. 13.-14. Reportaža Suhać str. 15. Kritično oko str. 16.-17. Mladi i biznis Popay i Flumen hippus str. 18. Zanimljivi ljudi Dejan Poljak str. 19. Zanimljivi ljudi Petar Čarić str. 20.-21. Sinj kroz prošlost str. 22. Vremeplov str. 23.-24. Sinjsko-zagrebačka Razgovor dr.sc. Danica Ramljak str. 25.-28. Tema Šaljive policijske priče str. 29.-31. Kultura SKUP, Tanja Mravak, Darkwood str. 32-33. Zanimljivosti str. 34. Sport Vjestice str. 35. Sport NK Junak str. 36. Sport KK Alkar str. 37. Sport AK Sinj str. 38. Sport STK Sinj str. 39.-40- Čitatelji pišu Izvor brda nebesa str. 40.-41. Čitatelji pišu Počeci javne vodoopskrbe u Sinju str. 42. Priče čitatelja str. 43. Enigmatika Glavni urednik Vito Perić IMPRESSUM Fotografija iz arhive Ognjena Kolaka koja Sinjske novine broj 7 rujan 2010.g. prikazuje nekadašnji Pazar u Sinju. Ova Izlaze jednom mjesečno, cijena 8 kuna fotografija je inače bila i na razglednicama iz onog doba. Nakladnik: Grad Sinj Izdavač: Kulturno-umjetničko središte Sinj Glavni urednik: Vito Perić mobitel 099/217 09 31 e-mail: [email protected], [email protected] Grafička obrada: Frano Šabić Lektura: prof. Tatjana Kovač-Lovrić Tisak: Grafika Markulin Zagreb Novinari: Vito Perić, Žarko Kodžoman, Iva Milanović Litre Suradnici u ovom broju: Filip Ratković, Slavko Primorac, Slaven Kardoš, Snježanka Jadrijević, Ante Paut-Pito, GRAD SINJ Mario Despotović-Fizi, Dragana Modrić-Poljak, Mate Ivandić,Božidar Jadrijević, Dragan Milanović tel.: 821 081 Dragašev Prolaz, 21230 Sinj sinj7A4.indd 2 21.9.2010. 0:12:24 novine sinj7A4.indd 3 Reklama 3 21.9.2010. 0:12:29 4 novine Aktualno SJEĆANJE NA 25. KOLOVOZA 1991.g. Piše: Vito Perić “Skuvaj mi duplu kavu, jaču, ovo će sigurno potrajat, moran se pribrat”, reka je jedan gardista našem konobaru u Domu mladih u nedilju ujutro u 8 uri, na dan 25. kolovoza 1991.g. Naravno, svi smo bili tu taj dan, po pozivu, jer se znalo da se sprema napad na vojarnu Tadije Anušića. Zagumbalo se opasno, oni napadaju, mi bez oružja, i donesena je odluka, uzeti svoje oružje da se možemo branit. Mi civili u Domu, gardisti i rezervni sastav MUP-a, okolo po parku, iza stabala, iza zidića, napetost se osjeća u zraku, vrime sunčano, ali jutro malo ladnije nego inače, jer je već prošlo ono vrilo lito, i svježije je. Iz općine stižu upute, organizira se montiranje razglasa kako bi se JNA pozvala na predaju i mirno napuštanje kasarne. Mi u Domu zadužili jedan pištoljić i kašetu molotovljevog koktela (boca sa benzinom i paverom) za slučaj da iz kasarne iziđu oklopna vozila pa da bacamo po nji- ma. Naši sa FAP-ovima blokirali cestu, Hitna iz Doma zdravlja u pripravnosti, vatrogasci tu, sve je spremno da optočne. I nešto prije jedan sat popodne prvi pucnji. Zagrmilo na sve strane, praši se a ja u kancelariji na katu i moj Bože iz Lučana (pripadnik rezervnog sastava MUP-a). Praši po balkonu na katu Doma, a ja i Bože zalegli ispod stola. “Dodaji mi šanžere a ja ću pucat priko balkona kad oni kalaju”, govori mi Bože i ja uredno dodajem i punim. Doša i mali Šolto, postavili mu klupu na balkon, na koju je on postavio lakog šarca. Nakon nekog vrimena smirilo se i ušlo se u noć. Spavali smo po klupama u domu, trčali priko đardina do općine po nove upute i tako cilu noć. Na žalost poginula dvojica naših, Erceg i Kamber. Ipak na kraju uspili smo, vojska otišla, ono nešto oružja se skupilo i završila je akcija. Dok je trajalo stalno smo dobivali vijesti iz Vrlike, tamo je bilo gadno, i ranjenih i mrtvih. Evo prošlo lipon 19 godina, dogodine okruglih 20, od jedne, po meni važne akcije i povijesnog datuma za ovaj kraj, a i za cilu Hrvatsku. Djelatnici policijske postaje Sinj posjetili su centar Juraj Bonaći i darivali štićenike sa četiri digitalna prijemnika te promidžbenim materijalom, prslucima za sigurnost u prometu, bilježnicama, bojama za crtanje, privjescima i dr.). Kako je rekao pomoćnik načelnice PP Sinj, Ante Samardžić policajci svake godine u okviru provođenja akcija za sigurnost u prometu animiraju i educiraju sve sudionike u prometu, a poglavito djecu, pa će tako osim centra Juraj Bonaći posjetiti vrtiće i škole na području Sinja. Akcija za sigurnost u prometu ove godine se provodi pod motom "Poštujte naše znakove". Osoblje centra je zahvalilo na darovima te policajcima darovalo jednu sliku s motivima Starog grada i Kamička koju su izradili štićenici centra. Izniman projekt Otvorenih zabavnih škola nogometa koje prati UEFA, održan je u našem gradu šestu godinu za redom.Na športskim terenima u Trnovači u pet dana zabavljalo se i igralo 196 djece od šest do trinaest godina. Uz asistenciju 12 trenera nogometa i njihovih pomagača djeca su uživala u igri zabavi i učenju. Najbolji i najspretniji posljednjeg dana igara dobili su nagrade iz ruku sinjskog gradonačelnika Ivice Glavana, lidera projekta za RH Velimira Subana, vratara Hajduka Vladimira Balića i nogometnog menadžera Ivice Penića. FR ZABAVNO I KREATIVNO LJETO! Ovogodišnje 2. kulturno ljeto za djecu Udruge Srma po nazivom ''Ljeto je eto, a šta sad'' odvijalo se od 19.7.-20.8.2010.g. pod pokroviteljstvom Grada Sinja. Kroz 20 besplatnih radionica u klimatiziranoj prostoriji u Galeriji Galiotović prošlo je 74 djece najviše iz Sinja (10 iz Dubrovnika, Omiša, Splita...) Djeca, većinom učenici nižih razreda osnovnih škola, uživala su u kreativnim aktivnostima – likovna radionica, kazalište lutaka, dizajn odjeće i izrada skulptura i instalacija. U provedbi radionica i završne priredbe sudjelovalo je i 15 volonterki, koje su volontirale 100 sati. Završni program je održan 20. kolovoza na Trgu dr. Franje Tuđmana pod nazivom ''Naša mašta radi svašta'' i izvedeno je slijedeće: -izložba dječjih slika, kolaža, socijalnih radova i mozaika s likovne radionice ''Simboli Sinja'', dječji radovi s radionice izrade skulptura i instalacija (akvarij, alke, instalacija jata leptira u prostoru) -lutkarska predstava ''Junak dana'' koju su na originalni tekst izvela djeca koja su sama osmislila izgled lutaka i sami ih izradili -mala modna revija ukrašene odjeće i dekorativnih modnih dodataka vlastoručne izrade koje su po ''modnoj pisti'' pronijeli polaznici radionice ''Dizajn odjeće i dekorativnih predmeta''. Na kraju je sve završilo kako je i počelo – zabavno i razigrano, sladoledijadom i zakuskom. SJ sinj7A4.indd 4 21.9.2010. 0:12:33 novine Gradonačelnik Ivica Glavan, zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnine na području GZK sa Franom Cvrljom vlasnikom obrta „C MONT“ Glavice Aktualno 5 Ovim putem obraćamo se Sinjskoj i široj javnosti kako bi iste upoznali s najavama ravnatelja Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije o namjeri otkazivanja Ugovora o radu i izradi Programa zbrinjavanja viška radnika unutar predmetne Ustanove, a u sklopu koje se nalazi i Ispostava Doma zdravlja Sinj u kojoj bi prema određenim saznanjima također trebalo doći do otkazivanja ugovora o radu odnosno otpuštanja zaposlenika Osupnuti i iznenađeni takvim najavama iste najoštrije osuđujemo, te smo spremni iskoristiti sve zakonske i ostale mogućnosti kako bi spriječili daljnju devastaciju i srozavanje zdravstvene zaštite građana Grada Sinja i ostalih građana s područja Jedinica lokalne samouprave bivše Općine Sinj koji zdravstvenu zaštitu ostvaruju u sklopu Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, Ispostavi Sinj. Napominjemo da je samo tijekom 2007. godine iz Ispostave Doma zdravlja Sinj već otišlo 40 zaposlenika, te bi se daljnjim smanjivanjem broja zaposlenih nepovratno smanjila kvaliteta usluga pružanja zdravstvene zaštite.Stoga zaključno apeliramo na v.d. ravnatelja i ostala nadležna tijela da preispitaju opravdanost donošenja jedne takve odluke, od iste odustanu te poduzmu aktivnosti koje bi rezultirale podizanjem kvalitete usluge pružanja zdravstvene zaštite i poboljšavanjem uvjeta u Ispostavi Doma zdravlja Sinj, sve na zadovoljstvo naših sugrađana. Nakon što je u studenome 2009. g. između Grada Sinja i Frane Cvrlje, vlasnika obrta „C MONT“ Glavice zaključen Predugovor o kupoprodaji nekretnine kojom prigodom je kupac uplatio iznos 30 % kupoprodajne cijene, 09. rujna 2010.g. gradonačelnik Ivica Glavan, zaključio je s g. Cvrljom i Ugovor o kupoprodaji nekretnine na području GZK. Zaključivanjem ugovora Grad Sinj prodao nekretninu ukupne površine 3.018 m2, radi izgradnje proizvodno-poslovne građevine namijenjene proizvodnji FE-elemenata-bravarskoj radionici, a od dana zaključivanja Gradonačelnik Ivica Glavan nagraovog ugovora počinju teći rokovi za dio je 8 najuspješnijih učenika iz ispunjenje ugovornih obveza.Obrt sinjskih srednjih škola na Državnoj „C MONT“ Glavice, bavi se gradnjom maturi, po dvoje iz svake škole... Sinj vodova i održavanjem strojeva, treje prvi grad koji je nagradio učenike nutno ima 12 uposlenih a u GZK-Sinj za uspjeh na državnoj maturi, a nanamjerava zaposliti 5-7 novih zaposgrada ih neće obvezivati - naglasio je lenika.Uskoro se očekuje ishođenje na primanju sinjski gradonačelnik. Potvrde glavnog projekta, a po naUčenici su nagrađeni gradskim stivodima investitora isti su vrlo brzo pendijama i s po dvije povratne auspremni krenuti u izgradnju i realizatobusne karte, ukoliko će studirati ciju planirane investicije na području izvan Županije.Grad Sinj iz tekućih GZK-Sinj. Nakon polaganja kamena donacija u školstvu izvojio je 16.000 temeljca za gradnju skladišnog pros- kuna, za svakog učenika po dvije tisuće.Nagrade su dobili: Kristina Vlašić, tora tvrtke Alca d.o.o. na Kukuzovcu Nives Labrović, Lucija Kodžoman, Andrija Bogdan, Bože Poljak, Antonio su krenuli i prvi radovi. Niče objekt u Poljak, Iva Rančić i Kristina Vučemilo. kojem će posao naći oko 60 radnika. BESPLATNI INTERNET I LIVE WEB CAMERA NA GLAVNOM TRGU Nakon Zagreba, Splita, Zadra, Bjelovara i ostalih gradova i Sinj je u suradnji sa tvrtkom Metronet telekomunikacije d.d. dobio je svoj prvi HotSpot i to na glavnom gradskom Trgu Kralja Tomislava. Besplatni bežični pristup internetu temeljen na WiFi tehnologiji građani će moći svakodnevno koristiti ukoliko posjeduju uređaje za primanje WiFi signala. Na vrhu pijace u suradnji s tvrtkom M4 Markioli Grupa d.o.o. je postavljena web kamera gdje će građani u bilo kojem trenutku preko web-a na stranici http://www.tzsinj.hr/webcam.html moći promatrati središnji trg i okolne ulice. 10. rujna 2010. godine u Gradskoj vjećnici održan je nastavak Izvanredne sjednice Gradskog vijeća Grada Sinja prekinute 7. rujna 2010. godine. Usvojen je Zaključak o raspisivanju natječaja za prodaju/pravo građenja građevinskog zemljišta na području Gospodarske zone Kukuzovac,. Opći i posebni uvjeti za prodaju/davanje prava građenja na zemljištu u Gospodarskoj zoni Kukuzovac Sinj, upute ponuditeljima za prodaju/davanje prava građenja na zemljištu u Gospodarskoj zoni Kukuzovac Sinj i kriteriji za vrednovanje (bodovna lista) zahtjeva za kupnju zemljišta u Gospodarskoj zoni Kukuzovac u Sinju. Sjednica je prekinuta jer su vjećnici HDZ-a I HSLS-a napustili sjednicu zbog, kako su naveli nepoštivanja procedure i poslovnika o radu vijeća. Na prekinutoj sjednici trebalo se raspravljati o prijedlogu raspisivanja natječaja za prodaju zemljišta u GZK kako bi tvrtke Olasagasti Vis i Delicije Žrnovnica mogli predati natječajnu dokumentaciju i tako sakupiti svu potrebnu dokumentaciju za dodjelu sredstava iz IPARD programa EU jer je rok do kraja rujna. Nakon sjednice priopćenjima su se oglasili HSLS I HDZ koji su ustvrdili da se ovakvim načinom pogoduje pojedinim investitorima na štetu drugih. Vladajuća koalicija je odbacila takve navode uz tvrdnju da se radilo o otvaranju mogućnosti za uvođenje investitora u zonu i na taj način ubrzanja procesa gradnje novih pogona koji bi u konačnici donijeli 40-ak novih radnih mjesta u Sinju. sinj7A4.indd 5 21.9.2010. 0:12:34 6 novine Aktualno U našem gradu za vrijeme Alke boravili su i Hrvati iz Vojvodine, predsjednik i dopredsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, Petar Kuntić i Dujo Runje te Ivan Budinčević, vjećnik DSHV u Subotici. Kuntić je ujedno i poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije, a Runje u Skupštini AP Vojvodine.»Dojmovi su pozitivni jer je po prvi put nakon desetljeća cjelokupan državni vrh RH došao na alku, te je za nas to bila prigoda za razgovore. U Alkarskim dvorima smo razgovarali s premijerkom Kosorom, kao i s potpredsjednikom Vlade Uzelcem, te s predsjednikom Hrvatskog sabora Bebićem koji nam je obećao potporu u realizaciji posjeta predstavnika Hrvatskog nacionalnog vijeća svim važnim institucijama hrvatske države u rujnu. Poslije Alke pozvani smo na svečanu večeru u čast predsjednika Ive Josipovića gdje smo se podsjetili na proslavu 20. obljetnice DSHV-a i razgovarali o nekim pitanjima iz područja školstva na hrvatskom jeziku u Srbiji. Razgovarali smo i s čelnikom SDP-a Zoranom Milanovićem. Primljeni smo i u Gradskom poglavarstvu Sinja te je dogovoren nastup sinjskih gospodarstvenika na sajmu u Subotici i razmjena na kulturnom polju, a razgovarali smo i o mogućnostima zajedničkih projekata u okviru programa prekogranične suradnje Hrvatske i Srbije.Tijekom boravka u Sinju ugostio nas je i predstavnik Srpskog narodnog vijeća grada Sinja Dušan Stojanac s kojim nastavljamo započetu suradnju.« rekao je Kuntić KINOLOŠKO DRUŠTVO SINJ ORGANIZIRALO VRLO USPJEŠNU IZLOŽBU PASA NA KOJOJ JE BILO PREKO 350 IZLAGAČA IZ 15 EUROPSKIH ZEMALJA SA OKO 100 PASMINA PASA Piše: Dragan Milanović Foto: Dragan Milanović KD Sinj je svojom CAC izložbom upotpunio program Dana Alke i Velike Gospe. Bila je ovo izuzetna prigoda da se na jednom mjestu nađe preko 350 izlagača iz 15 Europskih zemalja, Norveške, Rusije, Crne Gore, Španjolske, sa oko 100 pasmina pasa. Izuzetno kvalitetan i prozračan poligon, sa debelom hladovinom i odličnom ugostiteljskom ponudom već dugo godina predstavlja pravi mamac za izlagače, ali i domaće posjetitelje. Izvrstan odaziv bilo je svojevrsna nagrada KD-u Sinj za njegovih 40 godina djelovanja. Dobrodošlicu prisutnima zaželio je gradonačelnik Ivica Glavan koji je rekao da su njegovi sugrađani ovakvom organizacijom Nacionalne izložbe već u sinj7A4.indd 6 Europi jer su Europu doveli u Sinj. Običaj je da u Sinju dominiraju lovne pasmine, ali ove godine su sve FCI grupe imale svoje predstavnike. Sasvim je normalno da je 30-ak istarskih kratkodlakih goniča mamilo poglede domaće publike. Konkurencija je bila žestoka, a njihov je predstavnik AZOR iz uzgoja Čogelja Damira, a vlasnika Danijela Špoljarića iz Gospića u konačnici pobijedio sve konkurente i opravdano ponio titulu najljepšeg psa izložbe. Pored istrijanaca i druga autohtona pasmina posavskih goniča imala je 11 kvalitetnih predstavnika. Među ptičarima je isto tako vladala jaka konkurencija. Moglo se vidjeti zaista lijepih primjeraka espanjel bretona, engleskih setera, pointera, njemačkih kratkodlakih ptičara, a pravo iznenađenje priredili su njemački oštrodlaki ptičari kojih već duže vrijeme nije bilo u tolikom broju. Četiri međunarodno priznata suca Vibor Ježek, Srećko Kukić, Tomo Pavić, i Nenad Jagodić kojima se u revijalnom dijelu priključio i Nikola Smolić imali su velik posao i odgovornost da među ovolikim brojem pasa izaberu stvarno najljepše. Tim više što je večernja izložba u Kninu uvjetovala da se sve odradi po protokolu. U sklopu Sinjske izložbe održana je i Specijalna izložba engleskih pointera koju je sudio „doktor“ za pointere Tomo Pavić. Jasno, glasno, stručno i precizno ukazao je na sve dobre i loše strane pojedinih primjeraka ove pasmine. Prema njegovom mišljenju najbliža izvornom standardu engleskog pointera bila je BETA, vlasnika Srećka Žulja iz Posušja. NAJLJEPŠI PAS IZLOŽBE Istarski kratkodlaki gonič, AZOR,vl: Danijel Špoljarić Jazavčar patuljasti, NORDEN LIHT DUKKY FORKANTRACE, vl: Vukušić Julija & Kan trace Američki stafordski terijer, ATRACTIVE LADYDIVA STING,vl: Nikola Glavinić 21.9.2010. 0:12:36 novine Aktualno 7 Prvo sportsko natjecanje svjetskog ranga u našem kraju Piše. Filip Ratković Foto. Filip Ratković Svjetsko prvenstvo u lovu pastrve prirodnim mamcima Predsjednik HRS Vladimir Sever pregledva teren na Rudi Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, je donijelo je odluku za izdavanje odobrenja za održavanje Svjetskog prvenstva u lovu pastrve prirodnim mamcima 2010. Našem ribolovnom društvu „Cetina“ pripala je čast da na rijeci Rudi organizira ovo prvenstvo što je po prvi puta da se u cetinskom kraju održava jedna svjetska sportska manifestacija. Naravno uz veliku potporu Hrvatskog ribolovnog saveza. Više od trista članova sa cijelog prostora cetinskog kraja uključena je u rad naše udruge. Zahvaljujući kvalitetnom radu sinjskih ribiča čelni ljudi iz Saveza dodijelili su im ovo značajno sportsko natjecanje. Svjetsko prvenstvo će se odvijati od 15. do 19. rujna ove godine na gornjem dijelu toka Rude. Kako doznajemo od predsjednika ŠRS RH Vladimira Severa natjecanje će okupiti više od pedeset ribiča iz raznih zemalja svijeta. To je prilika koja otvara mogućnosti promidžbe kraja, mjesta, ljepota prirode i sportskog ribolova, te drugih vrijednosti Sinja, Otoka i Trilja. Pre- ma riječima.Severa treba iskoristiti ovu jedinstvenu priliku i zajednički nastupati. Ovo je prvo Svjetsko prvenstvo u ovom kraju. Očekujemo i pomoć navedenih mjesta jer će to dugoročno imati iznimno velike prednosti u razvoju ribolovnog turizma. Poslije ovog događanja stotine ribiča će poželjeti doći na naše rijeke, a to treba iskoristiti, jer ova vrsta turizma je profitabilna. Kada tome dodate našu gastro ponudu i gostoljubivost to će biti pravi recept za uspješan turizam. Predsjednik ŠRD „Cetina“ Sinj Ante Poljak poziva na zajednički angažman ribiče iz svih mjesta cetinskog kraja da pomognu u pripremi terena na Rudi. Organizirani su se tečajevi i edukacije kadra za ovo natjecanje u suđenju i samom natjecanju. Poslije prvenstva otvorit će se mogućnost za niz projekata koji će u konačnici stvoriti kvalitetan iskorak u ribolovnom turizmu. Ako tome dodamo i malo više ozbiljnosti i brige za naše rijeke i ribe će biti više, a to je cilj svakom ribiču. IN MEMORIAM BRANKO ALEBIĆ BIĆI Rođen 1948.g. umro 9. srpnja 2010.g. Bići, kako smo ga svi zvali, nije dosanjao svoj san, a to je Svjetsko ribičko prvenstvo u sinju. Cijeli život društveno i sportski aktivan. košarka, planinari, i razne druge udruge, a najviše u ribolovnom društvu. Upravo je i bio na funkciji predsjednika ŠRD Cetina kad nas je napustio. Radni vijek proveo je u Dalmatinci i dijelom u privatnom poslu. Upravo za njegova mandata u ŠRD Cetina krenula je inicijativa o organizaciji svjetskog prvenstva u ribolovu. sinj7A4.indd 7 21.9.2010. 0:12:38 8 novine Aktualno Kako se (ne) pritrat za Alku Piše: Žarko Kodžoman Foto: Žarko Kodžoman Pogled na alkarske svečanosti iz malo drukčijeg kuta „Prozuji malo gradom, vidi šta ima, poslikaj za novine, Alka je, bit će sigurno dosta toga zanimljivoga“, tako su otprilike glasile urednikove riči dan prije ovogodišnje Sinjske alke. E da, mislilo se da kroz čitav dan slikajem, pratim. Znate ono, malo iza kulise. A ja sam već ima plan za taj dan. Ne se previše pritrat! Al' kako? No krenimo redom. Krenijo u grad rano ujutro. Rano? A šta je to rano za Alku? Doša u grad u sedam ujutro, a ono već svita onako solidno. Neki alkari i alkarski momci već su ispili jutarnju kavicu. Da ne bi bilo zabune, bili su prethodno na misi na Starom gradu. Moraju se i oni mrvicu odmorit! A koji su to bili? A neću vam reć! Da ne bi sad ispalo da sam cinkaroš! A svratija sam i do samostanskog dvorišta. U šest je počela misa. Svita krcato! Noć prije stizali su hodočasnici iz Solina, Trogira, ma odsvakle. Aj tamo, aj vamo, a popijo sam i ja prvu kavu, prolista tiskovine. Izgubilo se tu podosta vrimena, a s kim, opet vam neću reć. E, a onda u 10 za 15 naišla kočija s vojvodinim ađutantom Franom Ivkovićem. Super, idealno za slikavanje. I krenio malo kući kad nabasa na alkara Tina Radanovića. „Aj popij jednu kavu brzinski“, reka je. „Može. Ovo će mi bit druga“, odgovorim i nastavim: „U kol'ko triba kod tebe doć na ručak?“ „U 12 ipo“. E tu je caka. Znate kako su svake godine u zadnje vrime naše televizije odlučile posjetiti nekog alkara, napravit reportažu s ručka, pa kako se alkar oblači, pa ovo, pa ono. I ja sinj7A4.indd 8 Naš novinar je odlučio ovogodišnju Alku provesti „radno, zabavno i svečano“. Evo šta je napravio. sam htio napravit nešto približno isto, ali nisam se tijo pritrat. Oša sam kod onoga alkara koji mi je najbliže kući, kod Radanovića. A on mi je priko žice. To je bilo idealno da spojim ugodno s korisnim. Da se razumimo, ja sam dobio poziv od njega prije, nisam upa ka padobranac. Kod njega se zadrža skoro tri ure. Znam šta ćete reć. Je, bio je dobar ručak. Nije ničega falilo. Skupilo se tu probrano društvo, uz članove obitelji i rodbinu bile su tu i Tinove kolege iz policije, među inima i novi načelnik Policijske uprave Splitsko-dalmatinske Josip Bukvić. Triba je doć i Miki Rapaić, naš bivši nogometni reprezentativac, ali ispriča se dva dana prije, nije moga, ima je posla, mora je otputovat negdi. Ćuš tamo, ćuš amo, prođe vrime. Otkucalo skoro dva sata, „moj“ alkar napokon u punoj opremi dočeka i konja. Derby se zove. Tribalo je i „beštiju“ ukrasit. Za to su se pobrinuli Tinovi prijatelji, Malac, Bibi i Matko. Ubrzo je i ta procedura skončana i vitez se uputio na megdan. „Nadam se da se vidimo večeras na fešti opet ovde“, rekao sam uz zahva- lu na gostoprimstvu Radanovićevim roditeljima i uputio se prema trkalištu. Ali valjalo bi još šta pribilježit, poslikat. A koga, a di. I onda na Pijaci za štandom uz zamjetan broj primjeraka knjige „Žedni krvi, gladni izdaje“ njen autor legendarni vukovarski branitelj Petar Janjić – Tromblon. Nakon šta sam mu se predstavio i okino fotku pitam ga: „Pošto ti je knjiga?“ „50 kuna“, odgovori Janjić. „Jesi tu poslije Alke? Ne da mi se sad to vucarat na trkalište. Uzeo bi knjigu. Vidijo sam te i prošle godine, ali je nisam kupijo. Moram to sada uzet“. „Bit ću tu i po završetku Alke“, odgovori Tromblon. I tada nabasa na kvartet klape Sinj, Mojimira Čačiju, Stipu Breku i još dvojicu koju, pravo da vam kažem ne znam. Mislim, ljudi moji, zaboravio sam njihova imena iako sam ih upoznao. Sa mnom je bila i kolegica iz Sinjskih novina Iva Milanović-Litre koja je odlučila napraviti zajedničku fotografiju s Mojimirom Čačijom. Kol'ko je tada bilo sati? Mislim negdi u četiri za 15. A Alka počinjala u četiri ipo. I onda nas je Čačija počastio i sladoledom. Gospodski nema šta. I onda biž' na trkalište. A kako je tamo bilo znate i sami. Mario Šušnjara je slavio nakon pripetavanja s Petrom Tomaševićem. Ovom prilikom čestitamo obojici. „Moj“ je malo zakaza, triput u jedan, ali nema veze, bit će bolje dogodine. E da, održa sam obećanje dato Tromblonu. Po povratku s trkališta uze sam njegovu knjigu. Virujte mi ljudi, isplatilo se. 21.9.2010. 0:12:41 novine Aktualno 9 Tata Vi slavodobitnik 55. Vučkovića Dječje Alke Vedran Vučković zvani Tata Vi je u sve tri trke pogodio u sridu Piše: Žarko Kodžoman Foto: Žarko Kodžoman U zaseoku Vučkovići u Brnazama i ove je godine održana tradicionalna Vučkovića Dječja Alka. Ova je bila 55. po redu, a slavodobitnik je bio alkarić Vedran Vučković - Tata Vi. U sve tri trke Tata Vi je pogodio u sridu i tako s maksimalnih devet punata odnio pobjedu. S istim rezultatom Vedran je pobijedio i na natjecanju za Čoju. Na nadmetanju za Baru slavio je pak alkarić Josip Vučković - Čep. I ovogodišnja 55. Vučkovića Dječja Alka privukla je veliki broj građana koji su zdušno navijali za svoje alkariće. Među brojnim gledateljima bili su prisutni i gradski dužnosnici, uključujući i gradonačelnika Sinja Ivicu Glavana. Uz slavodobitnika Tata Vija razloga za veselje je naravno imao i njegov alkarski momak Jure Vučković zvani Kunja. Za „čvrstu desnicu“ i „oko sokolovo“ Vedran je dobio ne samo divljenje i štovanje gledatelja, nego i brojne nagrade. „Pali“ su tu, između ostaloga, i Gospina slika, 50 eura, vikend u Šibeniku i glavna nagrada - bicikl. Nagradu od 50 eura dobio je i jedan alkarić koji je u tri dana natjecanja „skupio“ nula punata. Inače, prilikom ovogodišnjih alkarskih nadmetanja u zaseoku Vučkovići održano je i natjecanje alkara-veterana, a pobjedu je odnio slavodobitnik 290. Sinjske alke Mladen Vučković. HIPODROM d.o.o. Put Piketa 24 21230 Sinj telefoni: 021/822-158, 826-544 Poljoprivredni centar Hipodrom nudi Vam: - bogat izbor stočne hrane - sredstva za gnojidbu bilja - sredstva za zaštitu bilja - sisteme za navodnjavanje - kompletan asortiman Stihla: motorne pile, motorne kose i koslilice - ogradne mreže i žice, stupove, mreže za hlad, compact kolica. - sjeme, cvijeće, ukrasno drveće i grmovi i još mnogo toga. HVALA NA POVJERENJU Vaš Poljoprivredni centar hipodrom d.o.o. Sinj sinj7A4.indd 9 21.9.2010. 0:12:44 10 novine Razgovor RAZGOVOR S OVOGODIŠNJIM DOBITNIKOM NAGRADE GRADA ZA ŽIVOTNO DJELO LJUBOMIR MOĆE BOGDAN, OTAC SINJSKOG FOLKLORA Razgovarao: Vito Perić Snimio: Vito Perić "Cilu noć do zore sam na Pijaci i Žankovoj glavici gleda kako momci i cure za Gospu plešu kola i bilježio njihove korake i pokrete" Nediljko Bandalo i drugi. Od toga je i nastalo amatersko kazalište. Inače predsjednik društva je bio Zvonko Trupac, a on je bio isprid ondašnje republičke vlade zadužen za gradnju Dalmatinke. Čujem da je i danas živ u Zadru, ima priko 90 godina. Što je još bilo u tadašnjem kulturnom društvu Alkar? Barba Moće kad ste počeli plesati? "Ljubav prema pismi i plesu je u mojoj obitelji otkad znamo za se. Ćaća i mater su pivali po cile dane, a mater mi je prva pokazala kako se pleše staro sinjsko kolo. Kad sam otiša u vojsku tamo su za vrime odmora između radnih obveza sa razglasa svirala razna kola. Sluša sam i zaljubio se u to. Prvo kolo koje sam plesa bilo je "Ruzmarin“, slavonsko kolo. To smo učili kad smo bili na školovanju u internatu 1949.g. u Rijeci. A kad ste se vratili u Sinj i kako je dalje tekla priča o folkloru? "U Sinj stižem 1955.g. Ali prije toga ti moram kazat kako sam osta u Rijeci i radio u brodogradilištu "3. maj". Tamo smo imali kulturno društvo "Brodograditelj“ u kojem sam vježba. A bio sam poslije i u društvima "V. Nazor“ i "Zamet“. Tko vas je u tim mladim danima najviše naučio i tko vam je bio mentor? "Prominio sam puno učitelja i koreografa. Najviše sam naučio kod Ćole Milojkovića, pa jedan iz Hrvatskog narodnog kazališta Rijeka, pa Make- sinj7A4.indd 10 donci i tako dalje. E Makedonci su me očarali. Oni imaju onaj čudesan ritam i osjećaj za glazbu, melodioznost i gracioznost. Inače sam onda već zna oko 70 plesova. A radio sam puno i dok sam bio u vojsci u kojoj sam proveo ukupno 5 godina i 3 miseca. Vježbao sam u folklornim sekcijama u Puli, Zadru. Tamo sam naučio turske, albanske i bugarske plesove. Načuli smo da ste karijeru mogli nastaviti u SAD-u? Je istina je, mislio sam poslije vojske ići u Pitsburgh. Tamo je bila kolonija hrvatskih iseljenika i dobio sam poziv. Mislio sam se uključiti u folklor tamo, čak sam i spremio muške i ženske vrličke nošnje i poslao ih tamo njima. Ali eto ipak sam odustao i vratio se u Sinj. A imali smo i glazbeni sastav, preteču VIS-a Alkar. Nazvali smo ih Ritam. Uprava tvornice dala ondašnjih 600.000 dinara da kupimo nošnje, a mi kupili instrumente i osnovali sastav. Onda smo osnovali tamburaški zbor kojeg je vodio Mile Šimac. Bili su drugi u Dalmaciji na jednom natjecanju. U folkloru je bilo 20-ak članova, a plesali su uz harmonikašku pratnju Ljubice Radić. Najbolji plesač je bio pok. Nediljko Bandalo. Puno je tu našeg svita bilo, nažalost dio ih je pokojnih, ali ima ih dosta živih koje se rado sjećaju tih dana. Iz KUD-a "Alkar“ otišli ste u Glavice u KUD "Frano Masnić". Je, to je bilo 1956. ili 1957.g. KUD je već djelovao, a osnovan je odmah iza rata i vodio ga je Pile Vuković. Tamo je isto bila dramska sekcija i mali pjevački zbor. Sićan se da je Marko Veselica glumio u Čiča Tominoj kolibi. On je bio posve pametan, u jednog godini završio bi dva razreda. Kad smo već kod škole ja i Marko smo išli skupa, moram spomenut našu učiteljicu Luciju Petričević, pa Branka Grabovca i vjeroučitelja fra Ivana Markovića. Inače u školama je vjeronauk bio predmet sve do 1960.g. pa su ga ukinuli. Bili ste među boljim folklorima u Dalmaciji? I šta se onda događa dalje? E tamo su me zaposlili u almatinki. Tražili su me jer su čuli za moje ktivnosti u folkloru. Vodio sam KUD "Alkar“ koji je djelovao u tvornici. U KUD-u je bila i dramska sekcija, pok. Jure Sikirica, tvoj ćaća, pok. Kaća, pok. Miljenko Vrančić, pok. Nastupali smo u kazalištu u Splitu na smotri Dalmacije i osvojili prvo misto. Napravili smo kulturnu revoluciju. Plesali su najviše Modrići, Jelinčići, Anušići, Ljubičići, Milanovići. Sićan se Pave Bogdan, Pavare Romac, poslije Poparić, Kate Šušnjarine, to su bile prave cure i plesale su odlično. 21.9.2010. 0:12:45 novine Razgovor 11 jedna vrsta punjenja za kubure pa smo s njima to nastavili izvoditi. Kapeline je osposobio za kubure pok. Ivan Tičinović. Dobili smo poziv i na Svjetski festival folklora u Engleskoj, ali nije bilo novaca pa nismo otišli. Vodili ste i druge folklorne skupine u našem kraju? Vodio sam skoro pet godina Hrvace, od 1976.g. a onda i i Brnaze. U Brnazama sam imao pravu suradnju. Pokojni Mijo Šabić, Ante Mandac, pok. Božidar Vučković, Ante Mastelić i Damir Delija. Išli smo na smotru u Karlovac i dobili zlatnu medalju, baš za „Sinjski dernek“. Kada ste prekinuli aktivnu karijeru? Kad je započeo vaš istraživački rad u folkloru? Od 1957.g. počeo sam odati po našim selima i počeo prikupljati materijal za radit Sinjsko kolo. Zna bi za Gospu po cilu noć do jutra odat gradom, po pijaci, Žankovoj glavici i drugim ulicama di se plesalo kolo. Onda se znalo di ko pleše. Vrličani na dnu pijace, naši iz bližega ispod crkve, oni iz daljega na Žankovoj glavici. Onda je negdi 1962.g. ili godinu iza došla zabrana plesanja kola, pa su svi plesali u fratarskom oboru. Kad sam obilazio sela pomaga mi je Ivica Librenjak, a puno su mi pomogli savjetima, pričama i fra Mijo Anušić, fra Ivan Marković i pok. fra Soldo. A i ja sam njima pomaga, uvik sam im dava nošnje za cure i momke u procesiji i na misi za Gospu. prodavači na dernecima, dovođenje neviste, probanje jel cotava, igra na mure, prodavanje grotulja, zamiranje cure na derneku, bacanje jabuke priko kuće. To je tada bilo nešto novo u cijelom folkloru bivše države. Osvajali smo prve nagrade i svagdi smo radili spektakl. Sićam se na Smotri folklora u Zagrebu 1966.g. sa KUDom „F. Masnić“ smo nastupili u originalnim alkarskim (momačkim) odorama šta nam je posudila Nevenka Čatipović. Iste godine smo gostovali na Beogradskoj estradi. Uveli smo u program i stari običaj pucanja iz kubura kad mlada dolazi u kuću pa smo dobili kritike da to nije primjereno. Onda sam ja jednom zgodom bio u Italiji i donio „kapeline“ to je Negdi prid rat sam počeo gubiti volju. Dugo je trajalo, mogu reći da sam tijekom karijere priko 3500 ljudi naučio plesati. Postiga sam puno toga. Dobiva sam nagrade, bio u stručnim odborima, nekoliko godina sam bio na Međunarodnim školama folklora i cijenjen sam i danas u tim našim folkloraškim krugovima. Svoje djelo „Sinjski dernek“ sam i autorski zaštitio i polažem autorska prava na Sinjsko kolo, novo i staro i sinjske običaje. Ali nažalost i danas kradu moje djelo. Osim toga otuđene su nam i neke vrijedne nošnje pa ovim putem molim da se vrate. Znat će oni na koga se to odnosi. Ali i sad bi ima snage i volje osnovat novo društvo, što nije isključeno,“ završio je na kraju barba Moće. Onda ste osamdesetih godina prošlog stoljeća osnovali još jedan KUD? Tako je, 1987.g. smo osnovali KUD „Dalmatinka“. Prišli su članovi iz Glavica, KUD „Alkar“ se ugasio i krenuli smo s radom. A kad ste napravili Sinjsko kolo? Napravio sam program „Sinjski dernek“ i to 1960.g. U njemu se izvodilo staro sinjsko kolo i novo za koje sam ja napravio koreografiju. Uz kolo u derneku su prikazani i naši stari običaji, sinj7A4.indd 11 21.9.2010. 0:12:47 12 novine Mjesni odbori SVE SE MOŽE KAD SE VRIJEDNE LUČANSKE RUKE SLOŽE Piše: Vito Perić Foto: AB foto Mještani Lučana zajedničkim snagama i uz pomoć dobrih ljudi, donatora i gradskih vlasti Sinja su uredili okoliš crkve Svete Kate i mjesno groblje. Tako je napravljena staza koja vodi od mrtvačnice do ulaza u crkvu, zatim je očišćeno staro groblje i na dijelovima uređena zelena površina, te uređen parking prostor uz groblje, uređena i obnovljena kapela Svetog Ante i postavljen veliki Zavjetni križ kojeg je blagoslovio gvardijan fra Bože Vuleta, a prigodnu misu je održao prof. fra Šimun Bilokapić. Zavjetni križ je podignut u znak sjećanja i poštovanje prema svima onima koji su kroz stoljeća sanjali san o slobodnoj Hrvatskoj, robijali i borili se za nju riječju, djelom i životom, a podigao ga je ponosni puk Lučana. Svi Lučanjani odreda hvale svog dušebrižnika fra Franu Pupića Bakrača koji je pokrenuo inicijativu za ovu hvalevrijednu akciju te animirao mještane koji su se odazvali i u velikom broju sudjelovali u ra- sinj7A4.indd 12 dovima. Doduše to im nije bilo teško jer su Lučane poznate po vrsnim meštrima, zidarima, piturima, drvodjelcima i drugima. Lučanjani su uoči Dana domovinske zahvalnosti i obilježavanja oslobodilačke akcije Oluja, 4. kolovoza priredili i veliku feštu povodom dovršetka radova na uređenju na kojoj je bilo preko 3000 ljudi. Pozvani su svi dosadašnji gradonačelnici Sinja, predstavnici sadašnje gradske vlasti predstavnici Crkve Čudotvorne Gospe sinjske, Hrvatske vojske i drugi uglednici koji su sa mještanima i brojnim gostima iz cijelog cetinskog kraja slavili ovaj veliki pothvat mještana Lučana. Na fešti su goste zabavljali članovu Udruge 21.9.2010. 0:12:49 novine Reportaža 13 SUHAĆ JE ODUVIJEK BIO IZLETIŠTE VAROŠANA Sinjani i danas rado šeću po brežuljcima Suhaća, mjesnog odbora nadomak grada, a u proljeće i jesen se vraćaju kući sa košarama punim plodova prirode Piše: Vito Perić Foto: Vito Perić Suhać, šetnica za varošane, područje bogato nasadima vinograda i voćaka, prepuno brežuljaka, ledina, potočića, šumaraka i kraj u kojem od davnina obitavaju vrijedni mještani. "Zašto naziv Suhać“, pitamo predsjednika MO, Mira Bulja koji nas je dočekao u hladu Vodice, poznate česme u središtu mjesta, na križanju seoskih putova. Suvać-suva zemlja "Pa vjerojatno zato što je ovdje suva zemlja, iako je, što je malo kontradiktorno, ovaj kraj bogat vodama. Ima i potoka, ima i bunara, te podzemnih voda. Evo upravo ovdje gdje smo sada je izvor koji su mještani uredili u bunar i nazvali ga Vodica. Otkako je sela taj bunar postoji, i on nam je vrlo važan. U davna vremena tu se nekada pojila stoka u za to posebno uređenim koritima, a mještani su dolazili po vodu," priča Miro Bulj. Suhać ili kako je u našem kraju uvriježen naziv Suvać, se dijeli na Gornji i Donji. Prostire se od Šimaca do Matića, pa do Pavića nebesa, i sve do Sinja, do Ćosina potoka, a s druge strane sve do Hrvaca. "Ima negdje oko 800 stanovnika, a birača je na zadnjim izborima bilo upisano u knjige 590. Tu su prezimena Ćurković, Bašić, Šego, Lazić, Čačija, Pandža, Bulj, Borović, Krivo, Nešić, Perković, Buljan, Abram Vuletić, Domjanović, Medvid, Gabrić, Perić, Čovi, Matić, sinj7A4.indd 13 Vidić, Marić, Gaurina, Kovačević, nadam se da nisam nekoga izostavio,“ pedantno je pobrojao predsjednik odbora Bulj svoje sumještane po prezimenima. Većina mještana Suhaća radila je u sinjskim tvrtkama, Sadra, Autoprijevoz, Dalmatinka, a bilo je i onih koji su putovali za Split u škver, željezaru ili druga poduzeća. Za vrijeme Domovinskog rata, kako naglašava Bulj, odaziv Suhaćana u obrambene hrvatske snage je bio vrlo dobar. "I sada imamo ljudi koji su profesionalno u vojsci i policiji. Naravno, uz rad u poduzećima, mještani nisu zapustili svoje zemlje. Poznato je da na Suhaću ima izvrsnih terena za vinovu lozu, pa tako i danas imamo tradiciju vinogradarstva i vinarstva . Uz to dio mještana se bavi i voćarstvom, a odnedavno ima pokušaja i maslinarstva, jer je ovaj teren za to idealan. Imamo i svoje vrtlove, ali to je uglavnom za kućnu upotrebu. Stočarstva je sada manje nego prije, no još uvijek ima i onih koji se bave ovcama, kozama, ima i nešto krava, a evo moram reći da još uvijek ima i domaćina koji drže svinje,“ kaže Bulj. U proljeće i jesen Suhać postaje raj za ljubitelje prirode i sakupljače njenih plodova ima gljiva, bruškandula, kupina, divljeg šumskog voća, šparoga, pa u jesen i proljeće mnogi Sinjani i sami mještani Suhaća krenu u potragu za plodovima prirode. I sinjska udruga gljivara Sunčanica ima svoje "sjedište“ na Suhaću, a prvi čovjek udruge je učitelj Branko Šego. No, i drugi Suhaćani su pravi majstori u pronalaženju gljiva, a specijalizirali su se za smrčke. Miro Bulj kaže kako bi područje Suhaća trebalo proglasiti eko-zonom. Ima više razloga za to. Čist zrak, bogatstvo voda, biljnog i životinjskog svijeta, prekrasne staze za šetnju, blizina grada. Na Suhaću, što je rijetkost drugdje, još možete naći oskorušu, a kraj je bogat i stablima akacije Pa mi smo, kako se ono kaže, pluća grada. No moram pohvaliti svoje sumještane koji su ekološki svjesni, i velika većina nas čuva svoj okoliš. Znam, sad ćete kazati kako ste šećući Suhaćem spazili u koritima potoka i u provalijama vododerina, razne vrste otpada, auto karoserija i koječega. Imamo problema s tim, ali isto tako sumnjamo da pod okriljem noći to odlažu ilegalno oni koji dođu sa strane, a ne možemo valjda postavljati seoske straže da se obranimo od takvih eko-vandala,“ kaže Bulj. Suhać, je svi će se složiti, idealna šetnica, jer je okoliš prekrasan. Na ovim brežuljcima i u šumarcima 21.9.2010. 0:12:50 14 Suhać nije „crna točka“ sinjskog kraja Zanimljivost suhaćke zemlje je u tome što u njoj ima vrlo malo, gotovo ništa kamena. Slična je po sastavu onoj u Hrvatskom zagorju. Nekada je i na Suhaću bilo rudokopa, odnosno kava iz kojih se vadila slanica (Slane stine, kava kod Bulja i druge). Ova kod naselja Bulji je sanirana, a imamo problema sa Slanim stinama. Naime tamo smo prije izvjesnog vremena organizirali i prosvjede jer smo došli do spoznaja da se tu odlaže štetan otpad. Želimo zaštiti Suhać od takvih utjecaja, no po tom pitanju još ništa nije riješeno. Problem se još uvijek odlaže sa strane. Inače ovdje dugo nije djelovao mjesni odbor, nemamo ni prostorije, a nekada smo ih imali u bivšoj državi. Nemamo ni igralište za djecu, mislim da smo jedini mjesni odbor koji nema igralište. Imamo problema i sa vodoopskrbom. Još prije dvije godine napravili smo troškovnik za rješavanje dvije linije vode prema Lazićima i Čovićima. Problem je uz to što kad, slikovito rečeno, u jednom kraju sela netko otvori špinu u drugom kraju padne pritisak. Treba još i dio putova asfaltirati i pojačati javnu rasvjetu. Očekujemo da se riješi i nogostup od Slanih stina do auto servisa Jajo. Suhaćani su od pamtivijeka bili povezani sa crkvom Gospe Sinjske. „Obzirom na blizinu grada u nas nikada nije ni izgrađena crkva, nego smo uvijek išli u Gospinu crkvu. Od običaja pamtim Gospin pozdrav, a također je bio običaj da se, kada smo išli u grad sinj7A4.indd 14 novine Reportaža kod kuće Ante Ajdukovića-Cara, gdje je nekada bila Gospina bista, prekrstimo, to je ostalo i danas iako biste više nema. Možda pokrenemo inicijativu da se kod Vodice izgradi mala kapela, kaže Bulj te dodaje kako je i iz Suhaća bilo mnogo i fratara i časnih sestara. Osim toga Suhaćani su bili aktivni u društvenom život Sinja, pa je tako zabilježeno da ih je velik broj bio u vatrogasnom društvu, te u glazbi gdje su se posebno isticali Ćurkovići i Bašići. „Nemojte zaboraviti napisati da imamo i dva najbolja učenika koji su osvojili niz priznanja i nagrada, Filipa Borovića i Željka Bašića. Imamo i liječnika, sportaša, intele- ktualaca raznih vrsta, ali prije svega radišnog svita,“ rekao je Bulj. Suhać je često puta u javnosti predstavljan kao „crna točka“ sinjske krajine. „Mediji su često iskrivljavali sliku našeg mjesta. Na žalost dogodilo se nekoliko nemilih stvari, ali to nije razlog da se cijelo mjesto sotonizira. Statistički gledano, broj kriminalnih slučajeva nije niša veći ni manji nego u ostalim mjestima našeg kraja, no splet nesretnih okolnosti je upravo doveo do toga da mi budemo nekakva baba-roga kojom se plaše mala djeca. Suhać je oduvijek bio mirno i gostoljubivo mjesto. Pa svi Sinjani su ovdje desetljećima dolazili u konobe na vino i dobru marendu, igrali balote, šetali, i tako je i danas. Evo moram dodati da i odnos među mještanima pokazuje da smo mi sasvim obični ljudi. Naime dio stanovništva je pravoslavne vjeroispovijesti. Nikada, osim sporadičnih incidenata, po tom pitanju nije bilo svađa niti prijepora. I naši susjedi pravoslavci su velikim dijelom sudjelovali u obrani domovine. Odnosi su stoljećima povijesno dobri, ali uvijek ima pojedinaca i s jedne i s druge strane koji imaju nesuglasica“, rekao je na kraju Bulj. I da završimo ovu priču s dvije stare suvaćke. Kažu mještani koji su cijeli život radili na zemlji da se nekada govorilo „Suvać, Suvać, šta usadiš to i nađeš“, kada bi se htjelo opisati kakva je zemlja na Suhaću, a suhaćki momci kada bi odlazili u grad, znali bi onako u šali zapjevati, „Mi smo momci sa Suvaća, i volimo cura i kolača!“. 21.9.2010. 0:12:52 novine Kritično oko 15 NESNOSNI SMRAD U NAJSTROŽEM CENTRU NAŠEG GRADA. JE LI U PITANJU NEMAR ILI NEMOĆ NADLEŽNIH? Piše: Vito Perić Foto: Vito Perić Mislili smo ispod ove slike staviti samo dvije riječi, “BEZ KOMENTARA”, ali smo se odlučili da vas podsjetimo na ovaj problem koji, gledajući sliku nije tako strašan kako se čini, no kad ovo pročitate možda ćete promijeniti mišljenje. Radi se o čuvenom portunu u ulici Andrije Kačića Miošića (put vatrogasaca), ulazu u jednu staru gradsku dvokatnicu u kojoj živi nekoliko obitelji. Taj portun je već bio medijska zvijezda, jer su prije godinu dana dnevne novine pisale o tom problemu. Naime građani koji žive u blizini su pisali peticiju gradskim komunalnim službama jer se doslovce nije moglo živjeti od nesnosnog smrada koji se širio uslijed raspadanja otpadaka hrane i drugog otpada iz tog portuna. Prijetila je i opasnost od zaraze, pa je čak i specijalizirana tvrtka poslala svoje djelatnike po nalogu inspekcija da raskuže portun. Neki stanari su se čak mislili iseliti iz tog dijela grada, a neki koji su trebali useliti u renovirani dio zgrade to još uvijek nisu učinili upravo zbog ovog dugotrajajućeg komunalnog problema. No nakon što smo svi mislili da je problem riješen, ovo ljeto se ponovo pojavio. Iako je na ovoj slici koja je slikana prije dva tjedna vidljiva manja količina otpada nesnosni smrad se i dalje širi iz portuna ulicom pa sve do vrha pijace. A to je užasno za ljetnih vrućina. Stanari su digli ruke, a što je najgore izgleda da su i nadležni digli ruke, pa se vlasnica smeća (nama svima dobro znana) i dalje komoda i odlaže na svoju privatnu Mojanku otpad bez ikakvih zabrana. Uzdravlje! STANARI SAMOINICIJATIVNO UREĐUJU OKOLIŠ IZMEĐU ZGRADA U KVARTU Piše: Vito Perić Foto: Vito Perić Evo i jedne lipe. Naime iako je ova rubrika zamišljena da bude samo za komunalne probleme, odlučili smo u nju ubaciti i foto vijest o komunalno dobrom potezu. Stanari zgrada u naselju Tripalov voćnjak u blizini autobusnog kolodvora i osnovne škole Ivana Lovrića već nekoliko mjeseci samoinicijativno uređuju okoliš svojih zgrada. Tako su posadili ukrasne biljke, stabla, cvijeće, nabavili velike pitare za cvijeće, uredili kutak za odmor, betonski stol i dvije klupe, na kojem stariji poslijepodne bace na briškule, uredili travnjake, a sada uređuju stazu preko jedne travnate površine prema školi. “Ovo radimo kako bi mame mogle poslijepodne šetati djecu u kolicima, a i kad se djeca iz škole vraćaju kući da ne hodaju po blatu. Ako ostane mjesta napravit ćemo i jedan zog za balote tako da možemo popodneva provoditi u druženju. Sami radimo sve,ali moram pohvaliti gradsku vlast koja nam je izišla u susret i na našu zamolbu osigurala za neke zahvate građevinske strojeve. Također moram pohvaliti vlasnika objekta Pinjur u blizini naših zgrada koji se ponudio pomoći i u materijalu i u drugim stvarima,“ rekao nam je popularni Ikola kojeg smo zatekli s lopatom u ruci dok je njegov susjed Edo Radinović upravo u kolicima odvozi materijal. “Evo vidite i mlađi su spremni pomoć i to nam je drago. Triba bit uredno oko zgrada jer tu živimo i trudimo se da nam bude lipo i sređeno,“ dodao je Ikola pokazujući na djecu koja su guštala na “gradilištu“ igrajući se u zemlji s lopaticama, kanticama i grabljicama. Šaljite primjedbe, priče i fotografije na adresu: [email protected] sinj7A4.indd 15 21.9.2010. 0:12:54 16 novine Mladi i biznis I „prija“ ušla u biznis! Piše: Žarko Kodžoman Foto: Žarko Kodžoman Anela Šušnjara nakon dugog niza godina u ugostiteljstvu otvorila je vlastiti fast food „Popay“ Njeno ime i prezime možda vam neće ništa značiti. E, ali kad kažete „prija“ veliki broj Sinjana će znati o kome se radi. Riječ je o našoj 31-godišnjoj sugrađanki Aneli Šušnjari koja je nakon dugog niza godina u ugostiteljstvu i sama odlučila pokrenuti vlastiti posao, otvorila je fast food „Popay“ u unajmljenom prostoru na adresi Matićeva 4. „A šta ću ti govorit'? Čitav sam život u ugostiteljstvu, počela sam raditi s 15 godina, na pirevima po restoranima, potom tri i po' godine u Austriji, zatim osam godina u jednom fast foodu u Sinju i evo na kraju sam odlučila otvoriti vlastiti fast food. Tila sam imat' neku sigurnost, volim raditi ovaj posao, a u prilog mi ide i to šta poznajem dosta svita. Evo, radimo već četiri miseca i zasad sam zadovoljna, za početak ide dobro. Dosta svita dođe“, kaže popularna „prija“. Ali nije to sve! Uz nju rade još dvije kolegice, Marijana Doljanin i Ana Matić. sinj7A4.indd 16 „Kako su one dospile ovde? Digla ih s biroa! Eto vidiš, rješavam i problem nezaposlenosti u Sinju“, kaže glavna junakinja naše priče. Radno vrijeme je od ponedjeljka do četvrtka od osam ujutro do ponoći, petkom od osam ujutro do jedan iza ponoći, subotom od osam ujutro do dva iza ponoći, a nedjeljom od osam ujutro do ponoći. A to sve znači samo jednu stvar. „To znači da radim stalno, ne odmaram se nikako“, smije se Anela. Promet je najbolji vikendom. Ali tada su i mnogi naši sugrađani kasno navečer „pod gasom“. No, to Anelu ništa ne brine. „Ma kakvi, nemam ja konta. U subotu navečer bolje i lakše izađem na kraj s pijanima nego s triznima. Naime, trizni znaju bit' neraspoloženi“, kaže Šušnjara bez dlake na jeziku. A čega ima u ponudi? „Svega, nema čega nema. Piletina na žaru, topli sendviči, hamburgeri, čevapi, topli sendviči iz krušne peći, pizzete, ma ima svega. Najbolje idu topli sendviči i piletina na žaru s tijestom iz krušne peći. Mislim da su cijene pristupačne, poglavito velika pizza koja košta 20 kuna. Moram reći još i ovo, veliko hvala mesnici „Vitić“ i pekarni “Sveta Ana – Bigi“. S njima poslovno surađujem i od samog početka su mi puno pomogli“, kaže Šušnjara i na kraju pojašnjava još jednu stvar. „Ma svaka večer kod nas je smišna. Puno se „vergla“, ljudi ovde dolaze na „čašicu razgovora“. Svaki dan dolaze konobari iz Gaje, West Pointa, Rode, Marjanovića, stani malo da se još sitim, ispričavam se ako sam koga zaboravila. Pozdrav sinjskim konobarima ma gdje bili! E da, dolaze mi vamo još ljudi šta rade u pošti, bolnici, iz Splitske banke, PBZ-a“, rekla je na kraju u jednom dahu Šušnjara. Ako je koga zaboravila spomenut' nemojte joj uzeti za zlo. Ipak je ona „prija“. 21.9.2010. 0:12:55 novine Mladi i biznis 17 Ante Grubišić Čabo, samostalni knjigovođa, upravitelj Flumen Hippusa Razgovarali smo s još jednim mladim poduzetnikom koji je zajedno s nekolicinom entuzijasta prvi u našem kraju pokrenuo novu vrstu zadružnog poduzetništva „Radimo za dobit, ali postoji i socijalni dio priče, jer imamo obvezu slobodne resurse ulagati u razvoj lokalnog društva i edukaciju.“ Razgovarao: Vito Perić Foto: Vito Perić Što je to Flumen Hippus? Flumen Hippus je zadruga osnovana prije nepunih pola godine, a zamišljena da vremenom postane servis svakom poslovnom subjektu koji želi imati cjelokupnu uslugu na jednom mjestu: od samog osnivanja, preko knjigovodstva, pisanja projekata, informatičke podrške do praćenja samog poslovanja i savjetovanja. Međutim, to joj nije i jedini cilj. Postoji i onaj socijalni dio cijele priče. Zadruga ima obvezu svoje slobodne resurse uložiti u razvoj lokalnog društva i edukaciju. Koliko je osoba do sada uključeno i kojom dinamikom to napreduje? Za sada imamo dvije stalno zaposlene osobe i još tri vanjska suradnika. Dva projekta,već su gotova. Prvi je softver za PC kasu s ekranom osjetljivim na dodir tzv. "touch screen". Drugi je vezan uz edukaciju, pa smo tako u svibnju dali priliku jednoj mladoj osobi sa završenim studijem ekonomije da odradi jednogodišnju plaćenu stručnu praksu. Nadalje, s poslovne strane, pripremamo cjelokupni poslovni informatički sustav, "open source" tipa, sa potpuno novim konceptom rada. Još dva projekta su u izradi, od kojih je jedan vezan za proizvodnju i biti će jako sinj7A4.indd 17 zanimljiv i s poslovne i s kreativne strane. A ostalo... recimo da ideja ima na pretek, ali bitno je prvo stabilizirati financijske prihode u narednom poslovnom razdoblju. S obzirom na okolnosti i poteškoće u naplati koje muči cijelo društvo, mišljenja sam da smo na jako dobrom putu. Kažite, koliko je vremena trebalo za realizaciju same ideje zadruge? Stvarno vrijeme za smišljanje cjelokupnog programa nije dugo trajalo. Skupa s nekolicinom sinjskih entuzijasta djelo sam iste vizije. Budući da se dosta dugo poznajemo, ideja o osnivanju jedne poslovne zajednice praktički se iznjedrila sama od sebe. Ostalo je bila čista formalnost. A što je s prethodnim iskustvom? Svatko ima nešto svoje što je naučio kroz razne poslove prije, te sada pokrivamo široki spektar djelatnosti. Međutim, bez specijalizacije to ne znači ništa. Znali smo više nego dovoljno za početak, a plan je bio širiti se svakih šest mjeseci na pojedinom području. Sada već tri visoko kvalificirane osobe pokrivaju: projekte, informatiku i knjigovodstvo. Kratkoročni cilj je stabilizirati se u ta tri područja. Dugoročno, slijedi širenje svakog pojedinačnog odjela, a zatim i nove djelatnosti. 21.9.2010. 0:12:56 18 novine Zanimljivi ljudi Dejan Poljak – antika i kiparstvo ruku pod ruku Ovaj samostalni umjetnik utemeljio je Udrugu Gaj Laberije koja jedina u svijetu promovira antičke sportove, a najvrjednije kiparsko djelo mu je replika Dioklecijanove palače Piše: Žarko Kodžoman Foto: Božidar Jadrijević i arhiva Dejana Poljaka Samostalni umjetnik iz Glavica, kipar Dejan Poljak, rođen je 25. studenoga 1971. g. u Njemačkoj, u gradu Nürnbergu. Utemeljitelj je i predsjednik Udruge Gaj Laberije koja nosi ime po rimskom dječaku s loptom koji se toliko volio loptati za svog života da su mu u spomen njegovi vjerni prijatelji dali isklesati stelu (nadgrobni spomenik). Stoga je zapravo puni naziv ove udruge Promotor Kulturnog Događaja (PKD) Gaj Laberije, a jedan od najbitnijih segmenata njenog djelovanja je utakmica Dalmata i Rimljana. PKD Gaj Laberije djeluje službeno kao udruga već tri godine, a prethodno je funkcionirala u sklopu Športske zajednice Grada Sinja. Jedina je u svijetu koja promovira antičke sportove. Cilj afirmacija i promoviranje stele Gaja Laberija „Sama ideja o osnivanju ovakve udruge došla je još 2004. g., a na nju sam došao uz pomoć svog prijatelja Božidara Jadrijevića. Njen je cilj afirmacija i promoviranje stele Gaja Laberija. Želimo prenijeti svima da se na ovom našem području, između Sinja i Trilja, igrala igra s loptom. Nekoć davno mladi ratnici ilirskog plemena Dalmata, po kojima je ovo područje Rim proglasio Dalmacijom, kratili su vrijeme dobacujući jedni drugima loptu izrađenu od neke vrste kože, pretpostavka je bikove. Kada su Rimljani napali cetinski kraj i ostatak Dalmacije, Dalmati su bježeći pred njima prenijeli igru i na kontinent koji danas nazivamo Europa. Naša udruga već pet godina u nizu svojom predstavom Dalmati i Rimljani brine se da ova priča ne padne u zaborav. Imamo sve potrebne dokaze da se sa ovog mjesta počela igrati najvažnija sporedna stvar na svijetu - nogomet“, kaže Dejan Poljak koji ističe da Udruga Gaj Laberije broji 92 člana. „Naši su članovi iz cijele Dalmacije - iz Sinja, Trilja, Zadra, Šibenika, Dubrovnika, a članarina se ne plaća. Udruga je neprofitna i financira se sinj7A4.indd 18 isključivo uz pomoć grada, županije i države. Moram napomenuti da su od samog početka sluh za ovaj naš projekt imali Grad Sinj, Turistička zajednica Sinja,Turistička zajednica Trilja i Splitsko-dalmatinska županija“, objašnjava Poljak. A za prezentaciju antičkih sportova potrebna je naravno i adekvatna oprema. „Imamo 72 kostima. To nam šiva „Uzor“ iz Splita. A tu su još i kacige, štitovi i drugo“. Udruga Gaj Laberije ima niz nastupa diljem Lijepe naše. Klesao Dioklecijanovu palaču godinu i sedam mjeseci „Evo, nedavno smo u Sinju zajedno s Turističkom zajednicom Grada Sinja organizirali 2. Međunarodne Dane Antike. Nastupali smo na Danima Dioklecijana u Splitu, ali najveću težinu imaju naši nastupi u pulskoj Areni. Naime, u Puli se već devet godina u nizu organiziraju Dani Antike, a Udruga Gaj Laberije je ove godine nastupila po treći put. Svi mi znamo što predstavlja nastup u pulskoj Areni, to je hram kulture i nama je posebna čast što svake godine dobijemo pozivnicu i imamo se prilike tamo prezentirati“, kaže ovaj samostalni umjetnik. Osim što je maksimalno posvećen Udruzi Gaj Laberije, Poljak se već 15 godina bavi kiparstvom. Kao samouki kipar izrađuje tj. kleše radove isključivo u autohtonom dalmatinskom, sinjskom kamenu – muljici. Napravio je niz replika u kamenu, a posebno je ponosan na repliku Dioklecijanove palače. „Imam ukupno 20-tak radova. Najviše sam vremena izgubio na izradu replike Dioklecijanove palače po Hebrardu, nju sam klesao čak godinu i sedam mjeseci. Normalno, nisam ju radio svaki dan. Znate kako je s umjetnicima, ponekad im se ne da pa pauziraju dan-dva, a onda opet „ožeži“ po kamenu. Mogu još istaknuti da sam napravio repliku tvrđave Klis po Firiću i tvrđave Sinj po Gunjači. Klesanje je zaista mukotrpan rad. Imao sam i 15-tak što samostalnih što grupnih izložbi“, kaže Poljak. I na kraju, opet smo se vratili Laberiju s početka priče. „Isklesao sam repliku stele rimskog dječaka s loptom Laberija. To je moje najteže djelo, ta replika ima 60 kilograma“, kaže na kraju Poljak koji je spomenutim isklesanim djelom na najbolji mogući način objedinio svoje dvije velike ljubavi – antiku i kiparstvo. 21.9.2010. 0:12:57 novine Zanimljivi ljudi 19 Oj kućo moja, starino moja! Piše: Žarko Kodžoman Foto: Žarko Kodžoman Petar Čarić iz Brnaza već 40 godina skuplja stare predmete, a cijelu kuću i okućnicu uresio je u starinskom stilu u prirodi. Kuću sam počeo uređivati u starinskom stilu još kao mladić, kad sam imao 20 godina. Sve starine koje imam sam pronašao, a nešto vrlo malo sam kupio. Ipak, najveću starinu ima moj sin Ivan koji nastavlja moju tradiciju. On je na Braču pronašao školjku koja je stara milijune godina. Dosad je skupio 150 primjeraka raznih starina. On skuplja odvojeno od mene“, kaže Čarić koji nas je iz prizemlja proveo na kat u svoju sobu. I bračna soba u starinskom stilu Brnažanin Petar Čarić, inače zaposlenik Hrvatskih željeznica, od svoje 12 godine skuplja starine. „Sad su mi 52 godine. Znači punih se 40 godina bavim time, skupio sam 1000 primjeraka različitih starina. A počeo sam sasvim slučajno. Kao dječak sam lovio s praćkom ptice i po lokalnim makadamskim putevima pronalazio stare novčiće. Tako je sve krenulo“, kaže Čarić. Ali to nije sve. Petar je cijelu kuću uredio u starinskom stilu. Ma ne samo kuću, nego i okućnicu pa i puno šire od toga. A u kući, poglavito u dnevnom boravku, ima od starina svega i svačega – novčića, škrinja, pegla, noževa, starih alata i oruđa. Nema čega nema. A da sve odiše davnim vremenima tu je i stol napravljen od borovine, a na njemu pepeljara od oraha. „Evo vidite, imam dva panja, jedan u obliku orla, a drugi u obliku dinosaura. Jednostavno, takve sam ih našao „I bračna soba je u starinskom stilu. Od kreveta pa nadalje. Sve je onako kako je bilo davno prije, kako je bilo za naših starih“. Iz kuće nas je Čarić odveo vani, a odmah ispred je bila kariola. Ali ne bilo kakva. „To su tzv. kuleze, kariola je napravljena odnosno pletena od pruća. Napravio sam je po starom uzorku“. Idemo dalje. Tu je i runilica za kukuruz. „To ti je staro 7080 godina. Plug, sijačica i kopačica koje imam kao takve su bile u uporabi prije 100injak godina. Isto vrijedi i za stvari za domaćinstva koje posjedujem pijate, lonce i tave. Sve sam to skupljao svugdje, ali 90 posto tih stvari je s područja Cetinske krajine. Nalazio sam starine i na de- ponijima. Inače, postoji još par ljudi u Cetinskoj krajini koji se bave skupljanjem starina“, kaže Petar koji je napravio i jednu malu kućicu za odmor, tzv. „ševaretu“, od muljike i vapnenca, naravno iznutra urešenu u starinskom stilu. „Želja mi je da cijelo imanje odiše starinom i tradicijom. Želio bih imati stari bunar i staro gumno, napraviti još četiri starinske kućice. No, naravno sve ovisi o novcu. Krenuo sam lagano i sa izgradnjom sušare, želja mi je da tu budu izloženi moji skupljeni primjerci“, kaže Čarić koji naglašava da je surađivao i s Turističkom zajednicom Grada Sinja. „Nedavno sam svoje starine izlagao na sajmu na trgu dr. Franje Tuđmana u Sinju. Direktor Turističke zajednice Latinac mi je čak predložio da kuću iznajmim turistima. To je dobra ideja, no onda ja ne bih ima gdje stanovati. Inače, od Turističke zajednice sam 2006. g. dobio i nagradu za najljepšu okućnicu na području grada Sinja“, rekao je na kraju Čarić. www.bz-patriot.hr Mob: 098 920 83 19 sinj7A4.indd 19 21.9.2010. 0:13:00 20 Sinj kroz prošlost novine Izložba dokumentarne građe o Sinjskoj alci koju je organizirala Foto-video udruga Sinj u galeriji Galiotović Priredili: Filip Ratković i Vito Perić U okviru Dana Alke i Velike Gospe Foto-video udruga Sinj postavila je izložbu više od dvjesto fotografija i dokumenata o Alci.To je nastavak projekta koji ima za cilj stalno prikupljanje arhivske građe vezane za Alku i našu nebesku zaštitnicu Gospu Sinjsku. Predsjednik udruge Filip Ratković, je na otvaranju izložbe istaknuo potrebu prikupljanja i arhiviranja povijesne građe do proslave 300. obljetnice Alke, rekavši kako foto-video udruga može dati veliki doprinos u tom smislu. Ova izložba je nastavak projekta izložbi o Alci, a koje su osim Sinjana vidjeli Splićani, Zagrepčani i Vukovarci. Prikazan je i dokumentarni film o dječjoj alci koja je održana 1965. godine u Vrličkoj ulici, a komentar filma i izložbe dao je Ivo Dalbello-Dugi. Taj vrsni poznavatelj povijesti Alke govorio je i o Alkama koje su održane izvan Sinja, (Split, Beč,Beograd i Zagreb), a na izložbi su bile i fotografije sa tih Alki. Osobitost izložbi standardno daju i prilozi profesora Stjepana Bekavca koji je prikupio raritetne fotografije i dokumente o Sinjskoj alci. Desetke fotografija moglo se vidjeti po prvi puta, jer su neke alkarske obitelji ustupile dio svojih arhiva kako bi mnogi Sinjani i njihovi gosti mogli uživati u ljepotama jedinstvenog pokretnog spomenika kulture, Sinjske alke, te upoznati nove do sada neotkrivene zanimljivosti iz povijesti Alke.. sinj7A4.indd 20 21.9.2010. 0:13:03 novine sinj7A4.indd 21 Sinj kroz prošlost 21 21.9.2010. 0:13:06 22 Vremeplov novine VJESNIK CETINSKE KRAJINE 15 rujan 1981.g. Priredio: Vito Perić Ovaj broj VCK od 15. rujna prije 29 godina prekopirali smo u dvije stranice., naslovnicu i stranicu 8 koja je nosila naziv Gradska kronika. Na naslovnici poruka đacima koji su te godine prvi puta pošli u osnovnu školu, “Sretno! Đaci-prvaci” te tekst o dva desetljeća od osnutka Pokreta nesvrstanosti. Na prvim stranicama novina uglavnom vijesti iz društveno-političkog života i obilježavanja događaja iz NOB-a. Potom članci iz radnih organizacija, Cetinke, Šumskog gospodarstva i novosti z školstva, uz pravne savjete koje je onda uređivala Sofija Perić, a odnosili su se uglavnom na pitanja iz područja radnog zakonodavstva.Na slijedećoj stranici i pol priopćenje predsjedništva SO Sinj o Biteliću, odnosno, kako je navedeno “neprihvatljivim izmišljotinama o Biteliću koje su iznesene u medijima tih dana. Vijest o 8. brnaškom derneku, te predstavljanje mjesne zajednice Vrlika i putopisna reportaža iz Vrlike. U gradskoj rubrici članak o potkradanju u sinjskim trgovinama, potom o postavljanju hidranata, otvorenju jaslica u dječjem vrtiću Neda Pavić, te postavljanju klupa na šetalištu kod crkve, koje se onda zvalo Šetalište Ante Jonića. Tu je i članak o premještanju fontane iz Lovrića obora na pijacu te članak o gužvama ispred knjižare Mladost na pijaci. Kritički osvrt Nedjeljka Musulina o propadanju tvrđave Stari grad, tekstovi iz sporta, vijest o tradicionalnim galopskim utrkama na Piketu, tekst o gostovanju KUD-a Iva Delija iz Brnaza u Sansepolcru, te članak o sukobu u KK Alkar na relaciji trener-uprava. U tekstu stoji kako je momčad tadašnjeg košarkaškog drugoligaša preuzeo Petar Perajica zbog nesporazuma između Stipe Vrcana i uprave. I na zadnjoj stranici uz standardnu križaljku tekst koji potpisuje Žalac a naslovljen je “Lipi li stvari-vino i Junak”. U tekstu se na humorističan način dva penzionera, Ante i Mate osvrću na aktualnosti u gradu, a to je kako i gdje te po kojoj cijeni kupiti grožđe i o poskupljenju ulaznica za junakove utakmice. sinj7A4.indd 22 21.9.2010. 0:13:11 novine Sinjsko-zagrebačka 23 RAZGOVOR S POVODOM Dr. sc. DANICA RAMLJAK, RAVNATELJICA INSTITUTA RUĐER BOŠKOVIĆ I PREDSJEDNICA KLUBA SINJANA U ZAGREBU I DOBITNICA OVOGODIŠNJE NAGRADE GRADA SINJA „Svaka vlast u Sinju mora raditi za opće dobro i nadilaziti političke razlike.“ Dobili ste nagradu grada, kakav je to osjećaj? To je jako lijep osjećaj kad u svom gradu koji ti jako puno znači dobiješ nagradu i zbog toga mi je ovo veoma draga nagrada i zahvalna sam Gradskom vijeću što su mi je dodijelili. Ja sam u životu dobila dosta nagrada i priznanja od kojih ističem prestižnu američku Cochran stipendiju kad sam u jakoj konkurenciji s 200 vodećih znanstvenika iz zemalja bivše Jugoslavije nakon rigoroznih testiranja dobila s još troje kolega priliku za dodatno znanstveno usavršavanje u SAD-u. Druga meni posebno draga nagrada je kad sam dobila prvo mjesto na znanstvenom festivalu u Washington D.C., u konkurenciji s tada vodećim mladim znanstvenicima, zatim sam nominirana od strane prestižnog Sveučilišta Georgetown u SAD na kojem sam tada radila za nagradu koja se dodjeljuje po nobelovcu Howard Teminu za vrhunska dostignuća u znanosti i tak odalje. Selektirana sam uvijek u jakoj konkurenciji za rad na najelitnijim sinj7A4.indd 23 američkim znanstvenim institucijama kao što je vodeći medicinski institut na svijetu National Institute of Health i Sveučilište Georgetown. Sve je to važno, ali nagrada u rodnom gradu mi je ipak najdraža. Jedan je moj Sinj. Što činite i što ste do sada napravili za svoj grad, odnosno znamo da puno lobirate i stalno kontaktirate sa gospodarstvenicima te ih "nagovarate" da ulažu u Sinj? Moje intenzivne aktivnosti vezane za Sinj počele su još početkom rata. Aktivno sam se u Americi uključila u lobiranje za priznanje Hrvatske i pomoć Hrvatskoj i Sinju. Organizirala sam okrugle stolove, sudjelovala u prikupljanju pomoći za cijelu Hrvatsku a posebno Sinj (kad je iz New Yorka poslana pošiljka senzora za noćno izviđanje našoj vojsci u Sinj nazvao me tada Miro Panza i svi smo kao jedan skupljali novce za tu pošiljku), davala sam brojne intervju u američkom tisku o Hrvatskoj i Sinju, nosila prva s prof. Gordanom Matić snimke Dubrovnika prije rata koje nisu imali u CNN u Atlanti, sastala se sa Cyrusom Vanceom, tadašnjim prvim američkim čovjekom za područje bivše Jugoslavije u njegovom uredu u UN u New York-u na temu Peruče i molila ga da intervenira da se ne minira, sastajala sam se američkim senatorima i kongresmenima i lobirala neumorno, prevodila u američkom Senatu i za američke TV postaje o strahotama rata u Hrvatskoj… To je sve ništa u usporedbi s onim što su napravili naši momci u ratu i na tome im uvijek moramo biti zahvalni. Kasnije su moje aktivnosti bile usmjerene na promociju hrvatske kulture, te posebice gospodarskih ulaganja u Hrvatsku. Kao tadašnja potpredsjednica udruge Hrvatska kuća organizirala sam koncerte i pozvala sam mladog klarinetistu Antu Jelinčića iz Sinja na koncert u Washingtonu, omogućila sam da naša klapa Sinj pjeva u Kennedy Centru, najvećoj i najprestižnijoj dvorani u Washingtonu. Do sad sam u Sinj dovela nekoliko investitora koji su sa sadašnjim i prijašnjim vlastima u gradu razgovarali o mogućnostima ulaganja u Sinj. Među njima je jedan od najuspješnijih i najbogatijih Hrvata u svijetu gospodin Steve Bubalo iz SAD, nekoliko ulagača u visoke tehnologije iz Engleske, nedavno u posjeti prije par tjedana visoka delegacija Agrokora, koja je pokazala interes za ulaganje i suradnju s gradom, uskoro veleposlanica Australije i drugi veleposlanici s ulagačima koje namjeravam dovesti. Koje su aktivnosti u Klubu Sinjana u Zagrebu, kako ste se snašli na mjestu predsjednice? Snašla sam se odlično. Nije se teško snaći kad imate odličnu ekipu oko sebe. Svi imaju puno odličnih ideja i entuzijazma da pomognu. Jednom morate doći u Zagreb na naš sastanak i sve ih predstaviti javnosti jer to zaslužuju. A ljudi koji su nam predali kormilo i omogućili klupski prostor u Praškoj 5, Tomo Jukić, Branko Marić i Tiho Mandac, Drago Jukić, Ante Smoljo i mnogi drugi, su nam ostavili dobre temelje. Radimo na promociji Sinja i Cetinske krajine u Zagrebu, organiziramo izložbe, predstavljanja knjiga, predstave sinjskog pučkog kazališta, pomažemo studentima, organiziramo gospodarski forume kao nedavni gdje je promoviran Kukuzovac u Ministarstvu gospodarstva za domaće i inozemne ulagače. Organiziramo Noć Sinjana u Zagrebu i ove godine će biti 4.12. 2010 u hotelu Westin i pozivam vaše čitatelje da si osiguraju kartu na vrijeme jer već sad vlada veliki interes. 21.9.2010. 0:13:11 24 Ima li Sinj perspektivu i što je po vama ključno za razvoj grada? Svakako da ima i to je u potpunosti neiskorišteno. Za razvoj grada je jako važno da ima čelništvo koje ima viziju, strategiju i plan implementacije te strategije za razvoj Sinja. Uz gradonačelnika koji vodi grad potrebno je gradsko vijeće koje surađuje na ključnim strateškim ciljevima i ekipa kompetentnih ljudi i profesionalaca u gradskim službama. Svi ovi koje sam nabrojila su jako važne karike u lancu koji se zove team koji može napraviti iskorak. U strategiji grada treba napraviti dobru SWOT analizu prednosti Sinja za gospodarski razvoj, odrediti slabosti i njih popraviti te analizirati jasno mogućnosti i načine kako to postići. Sinj mora imati taj jasan plan omogućavanja povratka mladih školovanih ljudi natrag u grad. Nažalost, ovo o čemu govorim ja još ne vidim da funkcionira i spremna sam osobno i kroz Klub Sinjana pomoći da se ovo ostvari. Stignete li se sada baviti znanstvenim radom obzirom na funkciju koju obnašate? Znanstveni rad ima više oblika i ako mislite da li radim u laboratoriju, za to sinj7A4.indd 24 novine Sinjsko-zagrebačka nažalost nemam vremena. Ali bavim se itekako drugim oblicima znanosti koji su jednako važni. Čitam još uvijek redovito znanstvenu literaturu, pratim strateška kretanja u znanosti, razvoj novih tehnologija utemeljenih na znanstvenim istraživanjima, pišem kompetitivne znanstvene međunarodne projekte i sudjelujem kao recenzent takvih velikih projekata financiranih i do 12 milijuna Eura u Bruxellesu, procjenjujem strateške znanstvene inicijative za pokretanje gospodarstva.U znanosti sam do grla i uživam u svakoj minuti jer znanost volim i nije mi teško često raditi radit i 16 sati dnevno. Vaše mišljenje o sadašnjoj gradskoj vlasti? Svaka vlast je onoliko dobra koliki rezultat ostvari za svoj grad koji vodi. Ja imam stroge kriterije prema sebi pa tako i prema drugima. Ne volim suditi prerano ljude i njihove poteze jer svi moraju dobiti priliku. Uspješnost ove vlasti biti će mjerljiva postignutim rezultatima, a još je prerano o tome govoriti. Ono što očekujem od svake pa tako i ove vlasti je da radi na opće dobro građana koje predstavlja, da surađuje sa svima koji mogu pomoći razvoju Sinja i da je to iznad političkih razlika. U Sinju još uvijek nedostaje tolerancije prema suprotnoj političkoj strani i često se čelnike raznih javnih institucija mijenja s dolaskom nove vlasti. To mi se ne sviđa jer se čelne ljude treba skidati s obzirom na sposobnost a ne političku orijentaciju. Želim naglasiti da Klub Sinjana u Zagrebu i ja osobno surađujemo s sadašnjom gradskom vlasti i ta suradnja do sada je bila veoma korektna. Imate li i vi želju jednog dana aktivno politički djelovati? U životu je sve moguće. Nemam izravnih planova ali me uvijek zanimao rad za opće dobro. Politika ima tu komponentu ali nažalost u Hrvatskoj se politikom često bave i oni ljudi kojima je osobni interes ispred općeg dobra. Kako su Sinjani u Zagrebu primili Sinjske novine? Sinjske novine su odličan izvor informacija za sve nas i želim da ih nastavite u budućnosti i rado ćemo ih preko Kluba Sinjana popularizirati. Važno je da donose kvalitetne informacije koje će Sinjani i svi oni koji vole Sinj rado čitati. 21.9.2010. 0:13:14 novine Tema 25 ŠALJIVE POLICIJSKE PRIČE Policijski posao je kao i novinarski. Svašta vidiš, svašta čuješ i zabilježiš. Nekako smo navikli da policajci često u vicevima ili istinitim anegdotama ispadnu ona smiješna strana. No, ovaj puta smo obrnuto, zabilježili nekoliko istinitih zgoda gdje je druga strana ispala smiješna. Piše: Vito Perić Foto: Vito Perić Često puta se znamo našaliti na račun policije. A jeste li ikada čuli obrnuto, da se policija šali na naš račun. u većini viceva policajci su oni koji ispadnu smiješni da ne upotrijebimo drugu riječ. No, mi smo istražili ima li slučajeva gdje građani ispadnu da ne kažemo šta. Posjetili smo našu policijsku postaju i zamolili šeficu Vjeru Malbašu da nam pomogne u pravljenju ove teme. "Ajme nemojte mene, ja ću se sitit par događaja ali znate šta, evo ja ću dogovorit sa svojim zamjenikom Mirkom Jandrekom, on je bio na terenu i zna svašta, a dugo je i u poslu," rekla nam je načelnica PP Sinj gospođa Malbaša i uputila nas u kancelariju prekoputa. "A zna sam ja, šefica uvik meni natovari posa, ko da ja i bez vas nemam posla,“ dočekao nas je Jandrek onako pola u šali pola u zbilji, ali je ipak između „mali milijun“ telefonskih razgovora, slanja mailova, faksova i razgovora s kolegama, pristao da nam u dva puta ispriča nekoliko anegdota iz policijske prakse. I na kraju nas je čak i onako turistički proveo kroz policijsku zgradu i pokazao nam neke prostore u kojima naši plavci rade. "Amo redom, ne znam koliko ću se toga sitit, ali bilo je puno događaja i smišnih i ružnih, no ovaj puta ćemo samo o onoj smišnoj strani našeg posla,“ započeo je uvod u priču zamjenik Jandrek. Evo, mi ćemo prepričati ono što smo zabilježili. Naravno identitete ćemo sakriti, možemo vam samo reći da su sve osobe koje se spominju u pričama iz našeg kraja, i svi događaji su se zbili u gradu Sinju i okolici tijekom zadnjih nekoliko godina. PRIČA BROJ 1 Zaustavi policajac vozač osobnog automobila i da mu aparat za alko-test. Vozač napuše do suverenih 2 promila. Policajac mu oduzme dozvolu i isključi ga iz prometa. na to reagira suvozač i kaže policajcu da će on voziti, ali zbog sumnje da je i on alkoholiziran, policajac kaže da se i on treba alkotestirati, no suvozač na to odgovara da je on odvjetnik i da nema osnova da ga policajac alkotestira jer on nije vozač i poznaje zakon bolje od policajca. Pozornik zove šefa i objašnjava slučaj na što šef namigne i kaže da je gospodin odvjetnik u pravu. ovaj sa pobjedničkim smiješkom sjeda za volan i krene. Nakon nekoliko desetaka metara presretne ga policijsko vozilo pod rotacijom. Kad se zaustavi iz policijskog auta iziđe šef i zatraži dozvolu te alkotest. Vozač-odvjetnik pita zašto, a dobije odgovor da je on sada vozač te da je u prometu i policija postupa po propisima. Nakon izvršenog alkotesta, vozač i suvozač pođu kući pješice, bez dozvola i auta. PRIČA BROJ 2 Krim policija dolazi na pretres jednog stana po nalogu. Obzirom da tijekom pretresa po zakonu trebaju biti nazočna dva svjedoka policija od vlasnika stana traži da u susjedstvu pronađe dvije punoljetne osobe koje bi bile svjedoci.. vlasnik stana ode po svjedoke a u stanu ostanu supruga i dijete od 5 godina. Dok čeka,u svjedoke krim policajac zabavlja dijete i pokaže mu lisice i pištolj. „Takav pištolj i ma i moj tata.“ kaže dijete i pokaže rukom na vrh ormara. Policajac pogleda i ustanovi da dijete govori istinu. Pozivaju vlasnika stana da preda predmet kaznenog djela jer se upravo i radilo o potrazi za ilegalnim oružjem. Vlasnik stana kaže da nema ništa, a krim policajac pita: „Šta ćemo ss pištolje na ormaru?“ Vlasnik stana cijeli izbezumljen pita „A kako vi znate za to?“ i nakon toga predaje pištolj policajcima koji mu odgovorili kako znaju gdje je oružje. Policija izvrši ostali dio pretrage i napušta stan. Nakon nekoliko godina u rijetkim susretima vlasnika stana i krim policajca koji je vršio pretragu, vlasnik ga moli da mu oda tko ga je špijunirao i izdao, ali krim policajac to uporno izbjegava. Ipak vlasnik nakon 5 ili 6 godina otkrije da je to bilo njegovo dijete, a policajcu ispriča da je svih tih godina zamrzio sve svoje prijatelje i sumnjao u njih cijelo vrijeme. „Stalno sam ih mjerkao ispod oka kada bi bili u društvu,“ priznao je policajcu vlasnik ilegalnog oružja. sinj7A4.indd 25 21.9.2010. 0:13:15 26 Tema novine PRIČA BROJ 3 Žena sa sela zove policiju i prijavi da joj netko tuče svinje, jer su sve izudaran i krvave. Na očevid iziđe policajac pozornik, a obzirom da je i on sa sela ponešto se razumije u stočarstvo. Tijekom temeljite pretrage utvrdi da su u zidu kočaka bile zabijene brokve o koje su se svinje češale i tako se samoozljedile i krvarile. Nakon očevida policajac preporuči sumnjičavoj ženi da nađe meštra zidara koji će efikasnije riješiti ovaj slučaj od policije. PRIČA BROJ 4 Sinjska policija privodi dvije osobe u psihijatrijsku bolnicu na Ugljanu. Idu trajektom a asistira im liječničko osoblje. Kad su smjestili osobe u bolnicu policajci se vraćaju na trajekt i idu u Zadar. I samo što će trajekt krenuti stiže liječnica koja radi u bolnici te dojavljuje kako je na trajektu jedna ženska osoba, pacijentica iz bolnice koja je pobjegla i sada negdje sjedi na palubi. Trajekt se zaustavlja, stižu bolnička kola, ali osoba koja je pobjegla je teški psihički bolesnik i agresivno se ponaša prema bolničkom osoblju. Čak je i ugrizla jednog bolničara, a drugog ogrebla. Policajac koji je bio u odori kaže osoblju da se povuku i da će on pokušati riješiti problem. Polako prilazi pacijentici i mirnim glasom joj kaže: „Ukoliko nećeš poći s bolničarima u kola zvaćemo policiju, a oni će te zatvorit u ćeliju.“ U tom trenutku pacijentica počne plakati i govorit: „Nemojte zvati policiju sama ću ući u auto,“ I stvarno mirno se preda bolničarima, a na trajEktu su svi putnici odahnuli jer je situacija bila vrlo neugodna. Nakon što se sve smirilo putnici su odreda čestitali policajcu na domišljatosti i častili ga pićem. sinj7A4.indd 26 21.9.2010. 0:13:23 novine Tema 27 PRIČA BROJ 5 Krim policajac u hodniku policijske zgrade zatječe mlađeg delikventa koji čeka na red za ispitivanje jer je osumnjičen za provalnu krađu. Policajac je odjeven u izlizane rebatinke, te kratku jeans jaketu i izgleda kao i osumnjičenik. To je njegovo „radno odijelo“ jer radi na poslovima „droga“. Osumnjičenik ga pita ima li cigaretu i usput ga pita zašto su ga priveli. Policajac prihvati priču i kaže kako je imao krađe, provale i da je baš sad sa ispitivanja. „Šta su te pitali, jesu te tukli?“ pita pravi provalnik. „Nisu me tukli ali su me izmaltretirali. Proveo sam ovdje 24 sata, i na kraju sam prizna sve šta sam napravio i rekli su OK i pustili me,“ odgovorio mu je policajac za kojeg je delikvent cijelo vrijeme mislio da mu je „kolega“. „E tako ću i ja“, kaže delikvent, odbacuje cigaretu i ulazi samoinicijativno u prostoriju za ispitivanje. Nakon krim obrade priznaje inspektorima sva svoja nedjela te usput i opisuje načine na koje je izvodio krađe i provale. NEKOLIKO KRATKIH Inspektor pozove čovjeka na obavijesni razgovor u policiju po sasvim nekom drugom poslu (krađa, remećenje javnog reda i mira ili nešto slično). „Izvadi sve iz džepova“, kaže mu inspektora, a ovaj počne vaditi ključeve, sitan novac, cigarete, upaljač i na kraju 5 grama trave. „E nisam se nadao ovom ulovu“, kaže mu inspektor, a ispitanik se lupi po čelu vidjevši da je zaboravio ostaviti travu kod kuće. Turistička sezona. Gužva na prometnicama, zastoj kroz Sinj, usko grlo, stvara se čep. Policajac iziđe na cestu i pokušava regulirati promet kako bi se smanjila gužva. „Polako, polako“, viče policajac, a jedan vozač zastane te mu dobaci „ Ej, ja ne Polak, ja Čeh!“ Jedna priča iz okolice Sinja koja nije vezana uz policiju, ali policija je prepričava kao anegdotu jer su se zatekli na mjestu priče. Susjed moli susjeda može li s njegovog telefona zvati rodbinu u Njemačku. „Ajde molim te učini mi to , moran zvat, neman novaca, vidiš kakva su vrimena došla,“ moli susjed. „Ma ne mogu brate skup mi je telefon,“ odgovara drugi, a na to će ovaj što moli, „Nema problema doniću ja svoj telefon.“ sinj7A4.indd 27 21.9.2010. 0:13:25 28 novine Tema OZBILJNA STRANA POSLA Nakon što smo zabilježili policijske zgode pitali smo zamjenika načelnice PP Sinj, Mirka Jandreka kakvo je sigurnosno stanje na sinjskom području, ili narodski rečeno „ima li policija nedajbože posla:“ „Pa evo možemo kazati da je trenutno stanje zadovoljavajuće. Statistički gledano u zadnje 3-4 godine nema većih promjena u broju kaznenih djela, znači otprilike isti broj . Srećom zadnjih godina je evidentan pad broja teških kaznenih djela, i onih najtežih. U prometu također bilježimo znatno smanjenje djela koja evidentiramo pod „poginuli u prometu“ ili „teško ozlijeđeni“. Ove godine zabilježena je do sada samo jedna prometna s teškim ozljedama, dok smo ih prošle godine imali 8 zabilježenih. Javni red i mir također je zadovoljavajući, odnosno ne bilježimo porast takvih prekršaja, znači kreće se u nekakvim predvidim okvirima. No u zadnje vrijeme imamo dobre rezultate u tzv. „otkrivačkoj djelatnosti“. Tu smo efikasni i relativno brzo nađemo počinitelje prekršaja ili drugih krim djela,“ rekao je Jandrek. Za sam kraj ove priče o policiji ostavili smo nešto što možemo nazvati i ekskluzivom. Naime zamjenik Jandrek nas je proveo postajom i pokazao neke prostorije. Zamolili smo ga da nas odvede u podrum gdje su zatvorske sobe, samice u kojima prenoće oni koji su se ogriješili o zakon. Ovo je po prvi puta da šira javnost može vidjeti kako izgledaju prostorije u kojoj se zadržavaju zbog kršenja zakona. „Evo ovo vam je to. Jedna postelja, nema dodatnih elemenata na stranicama postelje, zbog same sigurnosti pritvorenika i opće sigurnosti. Video nadzor je 24 sata, kamera je preko puta ćelije i u svakom trenutku dežurni može vidjeti što radi pritvorenik. Obzirom da se ovdje kratko zadržavaju nema potrebe za ičim više osim ležaja, i priručnog sanitarnog čvora. Imali smo i pokušaja samoubojstva, pa zato posebno pazimo da nema ništa dodatno u ćeliji,“ rekao je na kraju Jandrek. Najbolje za vaš dom Proizvodnja PVC i ALU stolarije Poljičke Republike 13, 21240 Trilj tel: +385 (0)21 832 400; fax: 832 589 GSM: +385 (0)91 2 832 400 [email protected] sinj7A4.indd 28 21.9.2010. 0:13:28 Kultura 29 novine Dragana Modrić iz udruge SKUP prenijela je svoje impresije svima onima koji nisu ovo ljeto guštali u druženju s književnicima kako dogodine ne bi propustili ovaj hvalevrijedni događaj koji, evo već drugu godinu SKUPOVCi priređuju u našem gradu Piše: Dragana Modrić Foto: Udruga SKUP NA KAMIČAK SE SPUSTILA ČUDNA VRSTA Sve je počelo ujutro, definitivno prerano obzirom da je večer prije bio moto parti. Padala je kiša. Ispred pivnice nije bilo žive duše. I to baš danas kad treba početi književni dan. Mi iz udruge SKUP ohrabreni lanjskim uspjehom odlučili smo protegnuti ovogodišnje druženje uz knjige na cijeli dan. Prošlo ljeto je Ante Tomić, kojeg je vješto kroz program vodila naša Tanja Mravak, čitao dijelove romana “Čudo u Poskokovoj dragi” i oduševio sve prisutne. Tko je mogao znati da slušamo knjigu koja će po izlasku potući sve rekorde čitanosti u Hrvata, bar tako kaže teta iz emisije Pola ure kulture, a ja joj vjerujem. Dan je počeo loše, ali nije loše sve što loše počme Dan je počeo loše, ali na svu sreću dolaze Irena i Anđela koje su osmis- prvima dolazi, prvo njen osmijeh pa ona, Luiza Bouharaoua (čitaj Buharova), jedna od prvih urednicaThe Split Minda. Stižu Tonita Popović i njene velike tople oči, celebrity Boba Đuderija u virtualnim vrtlozima poznatija kao Marchelina, blogerica, Marijo Glavaš (jako duhovito stvorenje) i Veselin Gatalo (faca starog kova). Kiša pada ali ne odustajemo Svi su tu, a kiša i dalje nemilosrdno oduzima i zadnju nadu da se netko pojavi. Blijedo se pogledavam s Marijom ,Petrom i Fizijem. Najbolje da sve odgodimo, zbog vremena, mjesta, radnje i jedinog para očiju u pivnici osim nas, koji nas gleda kao da smo došli prodavati Kulu stražara. I tada počinje moj najbolji književni dan. Svi su dobre volje, nije im važno što pada kiša, što nema razglasa ni i to besplatno. Ne mogu vjerovati pa je pitam jesam li dobro čula. Da, potpuno besplatno i to redovito za svoje vjerne čitatelje, kojih ima puno, i nema ništa od toga, bar ne na bankovnom računu. Prvi dio programa u kojem pisci čitaju svoje omiljene pisce nazvali smo ''Tuđe je slađe''. Boba je izabrala priču kolege blogera koju ne možemo kupiti, ali je možemo pročitati. U svijetu u kojem se sve mjeri, etiketira, u kojem je cijena uračunata u cijenu, postoje ljudi koji rade nešto besplatno, iz srca. I odmah mi je nekako lakše. Njihovi tekstovi nisu uprljani uređivačkom politikom, senzacijom i profitom. Oni samo pišu, bez obzira što ih neće objaviti visokotiražne novine, i to rade jako dobro. Priča koju je pročitala govori o svakodnevnoj gotovo seinfeldovskoj situaciji, o ci- lile program i poznaju većinu ljudi koji dolaze. Ta spoznaja umiruje i smanjuje napetost. (Madi ) pisci koje ćemo predstaviti afirmirali su se kroz časopis za književnost i kulturu studenata Filozofskog fakulteta u Splitu, The Split Mind, koji su uređivale upravo njih dvije dok su bile studentice hrvatskog jezika i književnosti. Irena je u međuvremenu osvojila Gorana za najboljeg mladog pjesnika pa je danas u dvostrukoj ulozi gosta i domaćina. Stižu i ostali. Među publike ni svega onoga što inače čini ovakav događaj događajem. Svi smo uspjeli stati za jedan stol i bez razglasa, bez publike, bez taštine (inače obavezne umjetničke prtljage) počelo je. Prva je Boba. Govori nam o ljudima poput nje, koji svoje priče objavljuju isključivo na internetu . Skriveni iza svojih avatara i nickova (virtualnih identiteta) pišu .Bez imena, novca,predumišljaja. Pisanje u svom najčišćem obliku. Ona jednostavno piše a ljudi čitaju jenama na knjigama koje po novom zakonu moraju biti dio korica. Uz sve važne podatke o knjizi i autoru tu je kao vrlo relevantna činjenica i cijena. Ne samo što narušava estetiku nego i privatnost procesa darivanja knjige. I u stvarnom svijetu to nitko nije ni primjetio. Svima je to normalno. Možda smo napokon napravili onaj odlučujući skok od životinje koja misli prema životinji koja konzumira. I možda je virtualni svijet doista postao naše zadnje utočište. sinj7A4.indd 29 21.9.2010. 0:13:28 30 novine Kultura Večer na Kamičku koji je posjetila neka čudna vrsta Nakon Bobe čita Marijo koji je izabrao Luizinu priču. Čudno kako čovjeka gledaš po onome što i kako piše. Po onome kako to radi Luiza zaključujem da je vrlo hrabra, iskrena, provokativna. Nakon Marija Anđela je završila jutarnji dio programa. Čitala je Antoniju Novaković i Olju Savičević Ivančević. Za vrijeme njenog čitanja shvatila sam da je za čitanje, baš kao i za pisanje, potrebna vještina. Pravilnim izgovorom, dikcijom i pogledom koji istovremeno kontrolira tekst i slušatelje , Anđela nas je sve držala u napetosti iako nitko nije razumio riječ talijanskog na kojem je pričala. Vrijeme između službenog dijela programa kratili smo obilazeći okolicu grada. Prekrasan izvor Graba i Kosinac oduševili su naše goste. U popodnevnim satima bilo je predviđeno druženje , izmjena informacija i iskustava iskusnijih urednika The Split Minda i naših mladih sna- ga iz udruge SUK koji izdaju časopis UGLAS-glasilo sinjskih mladih umjetnika u kojem priliku dobivaju svi koji žele izraziti misli i osjećaje u pisanom obliku. Vrhunac večeri dogodio se na nedovoljno iskorištenom prostoru Kamička. Ovoga puta su se pisci predstavljali čitajući svoja djela. Boba je pročitala priču Erotika, koja je nagrađena na Casanova festivalu ljubavi I erotike a Tonita je čitala dijelove iz svoje zbirke poezije Moj privatni Western. Osim svoje, Tonita je pročitala nekoliko Ireninih pjesama iz zbirke nagrađene Goranom, Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti. Moram reći da zbog Irene opet čitam poeziju. Zatim je Nebojša Lujanović ( da to je onaj tip koji s dva završena fakulteta čisti snijeg po ulici i lijepi plakate ),pročitao ulomke iz svoga novoga romana Godina Svinje. Marijo je iznio zanimljivu teoriju o ljudima kao slagalicama svojih predaka i svih ljudi koje pustiš u život. Večer je završio Veselin. On nije čitao, samo je pričao, onako iz glave. Dugo i slikovi- to. Davno već zaboravljena usmena predaja.Sjetila sam se knjige Farenheit i pomislila da dođe do kraja pisane riječi kao u toj knjizi, Veso bi bio jedan od civilizacijskih heroja.. Ma svi ljudi tu večer bili su moji heroji. Oni su nekako zaobišli masovnu objektivizaciju, čak su u virtualnim sferama uspjeli posijati sjeme humanosti. Nisu se pretvorili u hladne, loše navođene objekte. U ovom ludom svijetu oni su stali u obranu ljudskosti, zdrave pameti i svega onoga što nas uče da zaboravimo a čini nas boljima. I to bez naknade! Kamičak je ovo ljeto zasigurno posjetila neka čudna vrsta. Smatram da možemo, moramo i trebamo biti ponosni na naše sugrađane i prijatelje, koji pišu i stvaraju. Isto tako, o organizatorima, mojim kolegama iz udruga SKUP i SUK samo riječi hvale. Svaka čast na upornosti, želji i htjenju da se naš grad unaprijedi i obogati još jednim hvalevrijednim projektom koji će, nadam se, postati tradicionalan. Do iduće književne večeri... PRIVELI SMO NA OBAVIJESNI RAZGOVOR TANJU MRAVAK OSUMNJIČENU ZA PISANJE I BAVLJENJE KULTUROM RAZGOVOR JE VOĐEN U ISTRAŽNOM ODJELU 3. POLICIJSKE POSTAJE U GRADU X U ODJELU ZA SUZBIJANJE KULTURNIH AKTIVNOSTI Razgovor vodio: Vito Perić „Neka sam i dalje ću“, poručila je T. M. (35) na pitanje hoće li i dalje Sliku snimio: Vito Perić nastaviti pisati i petljati se s kulturom. Ponedjeljak 30. kolovoza 2010.g. sami, pa da odmah priznam napisa- pisani i nepisani zakon prisiljavao. la sam i igrokaz. Možda će mi ka- Mea culpa. početak razgovora u 14,42. znu ublažiti činjenica da su ga moji Prema našim saznanjima za to što Tanja Mravak. učenici uspješno izveli na festivalu radite ste dobivali i neke nagrade. Osobni podaci: Kakve su i zašto ste baš vi to dobivali Rođena 17. listopada 1974.g. u Sinju INKAZ u Zagrebu. Znate li da je prema Zakonu o a ne neki koji ne pišu? u 8,20 Završila osnovnu i srednju školu u neprovođenju kulturnih djelatnosti Sinju na jedvite jade, a u Splitu u re- u ovoj zemlji to ozbiljan kordnom roku fakultet, i stekla zvanje prekršaj, pače krim diplomirani učitelj. Radi u Centru za djelo? Nisam upoznata što autizam Split kao voditelj skupine. ne opravdava taj Prema našim saznanjima, te nakon počinjeni čin, odnosprovedenih istražnih radnji uočili no moje neznanje me smo da se družite sa sumnjivim in- o toj stvari ne može telektualcima koji navodno nešto izvući i spasiti od pišu pa čak i čitaju. Da li to odgovara zaslužene kazne. A kad smo već usistini? Ne, ne čitaju, samo pišu. Uostalom tanovili da pišete, koje pokažite mi sliku koja je dokaz da se su teme vaših tih nas njima družim, ili mi dovedite dva zovi "priča"? Priče nisu "nazovi" svjedoka. Također smo utvrdili da i vi nešto nego službeni naziv literarnog djela koje pišete, je li to točno? Teme Točno, pišem dnevnik, zapisnike sa proizvedoh. sjednica, recepte prepisujem i tako mojih priča su neugodne istine o ljuddalje. Je li istina, a što se navodno sumnja skim odnosima za što da ste čak pisali i neke knjige ili neke će mi, vjerujem, kazna priče , a što je najgore od svega čak i biti i veća. Ne mogu odoljeti razmišljanju neke pjesme? Pjesme nisam (tu se čuo olakšavajući i pisanju o različitim uzdah istražitelja), ali priznajem pis- prešućenim vrstama anje priča. Doznat ćete vjerojatno i odnosa ma koliko me sinj7A4.indd 30 21.9.2010. 0:13:30 novine Dobila sam prvu nagradu na Ekran pričama 2005.g. Nagrada je bila laptop na kojem sam pisala i zaslužila slijedeće nagrade: nagrada Prozak časopisa Zarez i izdavačke kuće Algoritam, druga nagrada na ovogodišnjem Pričiginu, te uvrštenje u zbirku najboljih hrvatskih priča dvije godine zaredom, jednom u izboru Jagne Pogačnik, a drugi puta u izboru Miljenka Jergovića. Veliko je čudo i meni samoj kako sam to dobila ja, a ne ovi koji ne pišu. Navodno i dalje nastavljate s tom subverzivnom djelatnošću? Vaše informacije, gospodine isljedniče, su točne. U rukama urednika Krune Lokotara trenutno se Kultura 31 nalazi moj gotov rukopis, a koliko čujem i dizajneri Algoritma bave se naslovnicom knjige koja bi trebala izići krajem rujna. Također smo istražili i osobno se uvjerili da ste aktivni u organizaciji kulturnog života u rodnom gradu, iako ne živite u njemu. Pa smo se prošle godine uvjerili na svoje oči i uši da ste nešto petljali s Antom Tomićem, tobože književne večeri ili tako nešto? Udruga SKUP na prevaru me privela i prepustila mi vođenje i dovođenje gospodina Tomića. Moram priznati da sam bila žrtva stokholmskog sindroma te su mi se jako dopali moji zatočitelji iz mračne organizacije mladih Sinja pod kodnim imenom SKUP. Nadalje, živim nomadski i ne mogu se zapravo odrediti gdje stanujem. I na kraju, što imate reći u svoju obranu te kako pravdate ove dosadašnje postupke koji očito ukazuju na to da ste zaraženi kulturom? Zabranjeno voće je najslađe. Stoga, ako ljudi koji se bave službenom kulturom u ovom gradu žele spriječiti daljnje oblike takvih aktivnosti neka odriješe kesu i ulože nešto više novca, volje i vremena u organiziranje kulturnih manifestacija prilagođenih današnjem vremenu i trenutku. DARKWOOD OSVOJIO PRVO MJESTO NA WHFfestu U ŠIROKOM BRIJEGU Priča o bandu Darkwood iz Sinja ( ili možda je bolje '' Kod kuće je najgore '' ) Piše: Mario Despotović-Fizi Foto: Arhiva Darkwooda Tko je Darkvud '? Što je Darkvud ? Maže li se to možda na kruv? A ha, znači taj Darkvud je ono ka bend, oni šta sviraju, oni kikaši šta se krevelje po kavićiman i parkovin! Pa šta odma ne kažeš issati! Evo meni se ovo učinilo kao dobar uvod u jednu kratku i za sinjske prilike nevjerojatnu epizodu i nesvakidašnju priču iz našeg lipoga i prekrasnoga grada. Darkwood ( a ono Darkvud je samo sleng zajebancija) je jedna grupa, ili kako se to danas kaže bend, osnovan neke davne 2006. godine, vjerovali vi ili ne u Otoku. Tijekom godina postave su se često mijenjale, a onu jezgru, osnivače i motore benda nikada nisu mijenjale. Taj dvojac zove se Stipe Botica i Branimir Norac. Kako ste vi naravno pametna i načitana publika, Stipe je Čarlijev iz Otoka, a Brane je Darkov iz Glazbe. Ostatak ove grupe čine Mario Despotović Fizi, Deskijev mali, Ivan Župić Cico i Andrija Vrdoljak, nisam im upozna roditelje po nadimcima, zato skužajte me. No dobro, pa po čemu je sad ta priča toliko posebna sinj7A4.indd 31 da bi bila tema Sinjskih novina? Ajmo mi redom, da Vam ispričam kako je to izgledalo zadnjih misec dana. Mi mladi, pogotovo oni koji se bave sviranjem u Sinju nemamo perspektivu, puno je mladih bendova koji nemaju gdje pokazati svoj talent. Sviraš par godina, možda nešto u garaži i snimiš i to je to, ugasiš se, nestaneš ili ako imaš volje i želje sviraš po pirevima nekakve tuđe lake note koje si nekad davno i sam prezirao. Tako je to valjda u životu. I jednoga dana kaže meni jedan kolega, da mi nemamo šta tražiti u Sinju. “Prijavljuj se na festivale i vozi ća iz grada, pogotovo kad imate talent, autorske stvari i kad ovako udarate u noge i mamite osmjeh na lica sa tekstovima. Tako je i bilo. Prijavimo se mi početkom ljeta na WHF festival. Festival sam po sebi je ogroman, medijski ga pokrivaju Bosna, Hrvatska, Crna gora i Srbija, traje tri dana, u znaku je kratkih filmova, demo bendova, slikanja, performancea i druženja nekih 3000 ljudi po večeri. Od 60 prijavljenih grupa sa područja bivše države, mi mali glazbarići ( svi sviramo u našoj glazbi ) ulazimo među 15 najboljih grupa dostojnih da sviraju pred tolikim svitom a bogami i stručnim žirijem. To što smo prvu večer festivala bili predgrupa velikim Jinxima i nije nas se baš dojmilo. Umisto tonske prove mi smo se u backstageu davili sa domaćom pancetom i kapulom, dok su naši konkurenti iz svih krajeva exJuge radije brinuli o svome izgledu i mučili se dilemama svirati sa kapom ili ne. Došao je i taj moment, instrumente u ruke i penji se na binu. Mirno, spontano, sa pravim glazbarskim stavom, odradili smo koncert ka i budnicu, ovaj put ljudi su skakali i padali od smija na naš totalno opušten nastup, a oni sluhisti su čak i pamtili djeliće tekstova. Tribalo je biti u Širokom Brijegu tu večer, teško je to opisati, bila bi ovo saga ljudi moji.I tako, mi sutra u jutro u aute, nazad kući, u petak smo predgrupa Kawasakiju3P, a u subotu je koncert glazbe, diš to priskakat?!? A u subotu triska! Oko ponoći zvone mobiteli ka blesavi '' Prvi ste! Osvojili ste prvu nagradu! Čestitke, U sridu, Bravo Sinjani''. I stvarno, sutra ujutro na internetu sve piše. Sinjani prvi, na svim portalima u regiji objavljeno da su Sinjani osvojili veliki WHFest. Posebno nam je drago koliku potporu dobijamo od Gustafa, muzika je zabava a ne posao, ok, da se zaraditi koja kuna ali...ma nema veze, gušt je gušt, mi volimo svirati, za slavu je lako. Nema umišljanja i prepotencije. Pa dragi moji, eto velika mi je čast objaviti da mali bend iz Sinja putuje u Mostar na snimanje pravog pravcatog albuma i video spota. Sve smo sami napravili, nikoga nismo ništa pitali, šteta je što smo morali raditi tolike kilometre (da bi se ) da bi nas prepoznali. Svirki i koncerata je ugovoreno puno, sve su daleko, hm, znate onu, '' kod kuće je naj gore!'' Ako nas sretnete u gradu ili u snovima Darkwood su: Stipe Botica - Štrumf ( vokal, bubnjevi ) Branimir Norac - Brane ( gitara, klarinet, vokal ) Mario Despotović - Fizi ( bas gitara, tuba ) Ivan Župić - Cico ( trombon, truba, def ) Andrija Vrdoljak - Andro ( truba, def, utezi ) 21.9.2010. 0:13:31 32 Zanimljivosti novine SINJSKE NOVINE OBIŠLE POLA SVIJETA Priredio: Vito Perić Postali smo planetarna činjenica. Šalimo se malo, ali evo dokaza da su Sinjske novine obišle skoro pola svijeta. Na ovim slikama se vidi da nas "čitaju" u Rusiji odnosno na Crvenom trgu u Moskvi, u Mongoliji, čak i u pustinji Gobi, te na Kineskom zidu. Dobili smo dojave da smo čitani i na Golanskoj visoravni te na drugim mjestima gdje su naši momci u hrvatskim mirovnim snagama pri UN-u. Također smo poslali nekoliko primjeraka našim iseljenicama u Australiji i Njemačkoj. Za one koji su "umreženi" evo informacije da stare brojeve novina mogu čitati na portalu "Glasnik Sinja i Cetinskog kraja", www.vrilo.com. Bruno Pavić, vrsni letač paraglajder, hrvatski reprezentativac. Preletio po svita. Niste znali da je naš iz Sinja. Evo kratke osobne karte. Rođen u Sinju, a trenutno živi i radi Zagrebu. Završava poslijediplomski studij ekoinženjerstva na fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije. Paraglidingom se bavi već devet godina. Član PJK Zagreb kojem je pristupio tijekom studiranja u Zagrebu. Natječe se u disciplinama precizno slijetanje i preleti. Aktivni je član reprezentacije Hrvatske u disciplini precizno slijetanje. Natjecao se u Argentini, Bugarskoj i Sloveniji i ostvario zapažene rezultate: 6 mjesto Argentina, 9 mjesto Bugarska, 4 mjesto Slovenija. Na državnim natjecanjima u disciplini precizno slijetanje tri puta bio drugi, jednom treći te prvak liga kupa. U kategoriji preleti ostvario 10. mjesto te 3. mjesto u serial class na Buzet Openu u Istri. Sudjelovao u paragliding ekspediciji Mont Blanc čiji je cilj bio let sa najvišeg vrha u Europi. U slobodnom preletu preletio 115 km. Dva puta bio kategorizirani sportaš od strane Hrvatskog olimpijskog odbora. Uz paragliding aktivno se bavi slobodnim penjanjem i alpinizmom. sinj7A4.indd 32 21.9.2010. 0:13:36 novine Zanimljivosti 33 Važno je (pre)z(i)vati se Romac! Piše: Žarko Kodžoman Foto: Arhiva Ante Romca Sinj i naša Cetinska krajina bogata je poviješću u svakom pogledu pa tako i nogometnom. Ipak, pedesetih godina prošlog stoljeća na starom Junakovom igralištu odigrana je jedna neobična utakmica. Naime, nogometna momčad sastavljena od 11 igrača s istim prezimenom – Romac odigrala je utakmicu protiv reprezentacije Sinja. Susret je završio miroljubivo, 1:1. Čast Romaca branili su igrači sa sljedećim imenima: Josip – Joko, Ante, Stjepan – Cana, Mirko, Drago – Leonardo, Nikola – Zembo, Stipe – Pipe, Jerko, Ivo – Žicar, Petar i Josip – Jozica. „Našu momčad Romaca organizirao je Stipe – Pipe Romac. Bilo je to vrlo davno, tko će se toga sjetiti. Čekaj, da pogledam sliku. Ja sam tada imao 16-17 godina, ne više“, priča nam 78-godišnji Petar Romac, uz Stjepana – Canu i Mirka, jedan od trojice živućih Romaca sudionika spomenute utakmice. Svi ostali su nažalost pokojni. Pedesetih godina prošlog stoljeća na starom Junakovom igralištu momčad sastavljena od 11 prezimenjaka – Romaca odigrala je 1:1 s reprezentacijom Sinja u Junaka. Najstariji od nas Romaca, Pipe, jedini je imao mogućnost ići bilo gdje. Bio je meštar od baluna, ali jednostavno nije želio napustiti rodni kraj. Sjećam se jednom prigodom kako je više puta gađao loptom u stražnjicu Cicu Delića, hahaha. Htio mu je pokazati koliko je precizan. Inače, ova je utakmica bila jedina koju je momčad Romaca odigrala protiv nekoga. Ni prije ni poslije se tako nešto nije ponovilo“, kaže Petar. A spomenutog susreta se prisjetio još jedan od živućih sudionika, Stjepan – Cana Romac. “Je, je, momčad Romaca je skupio Pipe Romac. On nas je vodio. Bio je vrhunski igrač. Mogao je igrati sve, obranu, vezu, napad. Ja sam igrao u Glavicama, Junaku dok su za njega nastupala braća Zambata, Otočcu, par mjeseci u Varteksu pa opet u Junaku. Mogao sam isto igrati na bilo kojoj poziciji. Igrao sam nogomet dok sam god mogao, dok sam imao snage. U obrani me „Bog nije moga proć'“. U toj utakmici protiv reprezentacije Sinja bilo je puno gledatelja, sigurno oko dvije-tri tisuće. Reprezentaciju Sinja je vodio legendarni Bepo Britvić. Ali davno je bila ta utakmica, tko će se sjetiti svih detalja“, rekao je na kraju Cana. POLIKLINIKA "AKADEM" Sinj Put ferate 9, 21 230 Sinj NOVO Sve se vrtilo oko Pipe Romca „Od tih 11 igrača koji su činili momčad Romaca, nas dvoje – troje nismo trenirali nogomet, nismo igrali za niti jedan klub. Ja sam nastupio u toj utakmici jer sam bio neobično brz, igrao sam desno krilo. Neki od tih Romaca su živjeli u Sinju i igrali u Junaka, a drugi su živjeli i igrali u Glavicama. Neki od njih su iz Glavica poslije prešli sinj7A4.indd 33 Psihijatrija ugovor sa HZZO ( na uputnice ) TEL: 021 82 44 44 21.9.2010. 0:13:39 34 novine Sport KOŠARKAŠKI TURNIR ŠKOLE KOŠARKE KK ALKARA Povodom dana Alke i Velike Gospe škola košarke Alkar tradicionalno je organizirao košarkaški turnir. Turnir je trajao tri dana i natjecala su se tri uzrasta, a nastupilo je više od 150 djece iz Šibenika, Solina, Kaštela, Trilja, Vodica i Sinja. Na turniru nastupila su djeca rođena 1998., 1997. i 1996. godine.Treneri po godištima ŠK Alkar su ; 98-Roko Caktaš- 97 i Ante Perajica 96.Prvog dana su igrala djeca rođena 1997. FINALE 97 ŠK Alkar – ŠK Dražen Petrović 47 : 46 Za najboljeg igrača izabran je Marko Priredio: Žarko Kodžoman ŽRK Sinj Žolo iz ŠK Alkar, a medalje i pehare je uručila dogradonačelnica Sinja Elena Perković – Paloš. FINALE 98 ŠK Dražen Petrović Ši – ŠK Alkar 57 : 33 Najbolji igrač turnira bio je Bruno Medić iz ŠK Dražen Petrović iz Šibenika, a medalje i pehare je uručio predsjednik škole košarke Alkar Kristijan Bota. FINALE 96 ŠK Alkar – ŠK Dražen Petrović 67 : 61 Za najboljeg igrača proglašen je Paut Toni iz ŠK Alkar, a medalje i pehare je uručio je vijećnik Stjepan Filipović – Grčić. SPORT – Vjestice Pripreme za novu sezonu počele su 9. kolovoza. Vjerojatno će se u klub vratiti desno krilo Vedrana Vlajčević koja je prošlu sezonu igrala za Trogir. U kolovozu je u Sinju održan i tradicionalni međunarodni turnir na kojem su u seniorskom uzrastu nastupile četiri ekipe, a u kategoriji djevojčica 98. godište također četiri ekipe. Seniorke ŽRK Sinj su osvojile treće mjesto svladavši Velkov 5 Skoplje 27:16, a djevojčice prvo mjesto pobjedivši Sesvete 14:6. Najbolja rukometašica ŽRK Sinj Anamarija Gugić nastupila je za Hrvatsku na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Južnoj Koreji. Klub će nastaviti i sa ustaljenom praksom da ne dovodi rukometašice sa strane, a tri-četiri igračice iz prošle sezone odlaze na fakultet i njihov status u klubu još nije definiran. na završnici Igara su bile najbolje. Osvojile su zlato i dobile priliku da kao predstavnik Hrvatske sudjeluju na Međunarodnim danima Sportskih igara mladih. Proslavljeni nogometni trener, Šveđanin Sven Goran Eriksson službeno je otvorio igre 24. kolovoza, a Sinjanke su dostojno prezentirale „Lijepu našu“. Pobijedile su Sloveniju i Makedoniju, a u finalu su poražene od objektivno jače reprezentacije Srbije. Za ekipu Sinja koju je vodila trenerica Anita Macan nastupile su; Anđela Babić, Klara Dotur, Božica Marković-Ćoso, Sara Šušnjara, Željka Krivo, Ivana Cvitković, Ana Librenjak, Klara Banovac, Magdalena Firić, Anita Bašić, Marina Titlić i Josipa Glavinić. ŽK RK Kamičak Pripreme seniora za novu sezonu počele su 9. kolovoza pod vodstvom trenera Damira Matijaševića. Klub su napustili Stipe Perić koji je otišao u Hrvace, Ante Radović u Konavljanina i Bože Šentija u Glavice. Stigli su Kunac iz Hrvaca, Labrović iz Glavica i Talaja koji se vratio s fakulteta. ŽK U klub koji igra u II ligi jug stigli su neki novi-stari igrači, Damir Šimleša, Ivan Vladović, Josip Borozan i Nikola Pavić koji su prošlu sezonu nastupali za RK Trilj - Pršut Voštane (bivši RK Cetinka). Stigao je i novi vratar Balov iz Kaštela. Kamičak je napustio vratar Mario Cvitković koji je otišao u prvoligaša RK EMC-Split. Pripreme sinjskih rukometaša počele su 18. kolovoza, a cilj je ulazak u viši rang natjecanja. ŽK ŽOK Sinj Klub je napravio je sjajan rezultat na Sportskim igrama mladih. Pobijedivši suparnice na županijskom nivou, NK Tekstilac NK Glavice Pripreme seniora za novu sezonu počele su krajem srpnja. Novi trener je Boris Pavić, a Robertino Ugrin je preuzeo Hrvace. Novi predsjednik kluba je Ante Romac, a novi Izvršni odbor kluba uz predsjednika čine: Ante Jenjić, Velimir Romac-Zeko, Rade Labrović, Mladen Romac–Kosa, Neven Dinarina i Frano Mamuzić. ŽK Kickboxing klub „Knez“ Sinj U Korenici je održan međunarodni kickboxing kup „Plitvice 2010.“ svih uzrasta u semi i light kontaktu, a na njemu je nastupilo i 11 članova Kickboxing kluba „Knez“ Sinj. Organizatori su bil KBK „Škorpion“ Zagreb i Hrvatski kickboxing savez, a sinjski su borci ostvarili odlične rezultate. Prvo mjesto osvojio je Luka Knez u kategoriji dječaka do 25 kg, Matej Knez u kategoriji do 28 kg, a Glorija Župić (najbolja natjecateljica turnira u kategoriji djevojčica) osvojila je prvo mjesto u kategoriji djevojčica do 28 i drugo mjesto u kategoriji do 32 kg. Uz to članovi kluba su osvojili u raznim kategorijama još tri druga i šest trećih mjesta. ŽK sinj7A4.indd 34 21.9.2010. 0:13:42 novine Sport 35 Mirko Labrović: Junak sam shvatio kao veliki izazov Piše: Žarko Kodžoman Novi pomoćni trener „plavih“ smatra da momčad ima još dosta prostora za napredak u igri Junak je vrlo dobro startao u novu sezonu, a nedvojbeno zasluge za to ima i novi pomoćni trener „plavih“ Mirko Labrović koji je stigao na poziciju desne ruke Mile Nižetića taman prije početka priprema za tekuću sezonu. „Hrvace sam vodio šest godina i klub sam napustio sporazumno. Junak sam shvatio kao novi izazov, a stigao sam na poziv Siniše Anušića i Ivice Zorice. U Hrvacama sam dosegnuo vrhunac, osvojio sam u Trećoj ligi prvo, sedmo i šesto mjesto, a triput smo bili i osvajači Županijskog kupa. Jednostavno, bilo je vrijeme za promjenu. Željan sam napredovanja i dokazivanja i mislim da ću to u Junaku i ostvariti. Mišljenja sam da imam ovdje što naučiti, nešto novo i da Junak predstavlja pravi test mojih sposobnosti. Zasad sam svime zadovoljan, suradnja s glavnim trenerom Nižetićem je dobra i korektna, vlada princip međusobnog uvažavanja. Moj moto je rad, rad i samo rad za ekipu i klub“, kaže Labrović koji trenutačno ne posjeduje licencu za vođenje drugoligaških klubova. Opstanak ne bi trebao doći u pitanje „Sljedeće godine kada Hrvatski nogometni savez izda natječaj za PRO licencu prijavit ću se za to“, kaže Labrović koji ističe da dobro poznaje aktualnu momčad Junaka. „S nekolicinom sam igrača radio još u Hrvacama, neke poznajem manje. Ipak, u globalu mogu reći da ovu momčad poznajem dosta dobro“, kaže Labrović. „Što se tiče starta Junaka u novo prvenstvo možemo biti zadovoljni. U prva tri kola smo pobijedili Rudeš doma, a uzeli po bod na gostovanju u Imotskom i Suhopolju. U odnosu na ostale momčadi imali smo vrlo težak raspored koji smo uspješno apsolvirali. Mislim da smo u ta sinj7A4.indd 35 tri spomenuta susreta mogli osvojiti i više bodova. Pod tim poglavito mislim na utakmicu u Imotskom, no realizacija je zakazala. Ova momčad ima još prostora za napredak i da igra još bolje. Godinu dana je iskusnija u odnosu na prethodnu sezonu, a stigla su i doista prava pojačanja, Zlatko Runje, Željko Sablić i Stipe Barać. Na pravom smo putu i tako trebamo i nastaviti. Junaku je sigurno mjesto u gornjem dijelu ljestvice. Opstanak u 2. HNL ne bi trebao doći u pitanje“, smatra pomoćni trener „plavih“. A s dobrim rezultatima rastu i ambicije. „Nakon prvih deset prvenstvenih kola sve će biti jasnije“, kaže Labrović koji nam je iznio i mišljenje koje stvari u igri treba popraviti. „Imamo poteškoća u završnici, u realizaciji . Stvaramo dovoljni broj prilika, ali trebamo više poentirati. Također, moramo popraviti otvaranje igre, transformaciju iz obrane u napad. Imamo dosta kvalitetnih i izjednačenih igrača koji čvrsto drže svoje pozicije. Tu je Runje kao vrhunski vratar, vezni igrači su odlični, a Sablić i Midenjak su dokazana kvaliteta. Ipak, ova dvojica potonja, tj. napad općenito mora dati više“, rekao je na kraju Labrović. Dobar start „plavih“ U prva tri kola novog prvenstva 2. HNL Junak je uknjižio pobjedu kući i dva remija u gostima Piše: Žarko Kodžoman Za razliku od prošle sinjski je drugoligaš novu sezonu otvorio vrlo dobro. Junak je u prva tri kola 2. HNL uknjižio pobjedu kući i dva remija u gostima. No, krenimo redom. Izabranici trenera Mile Nižetića u prvom su kolu gostovali u Imotskom i protiv istoimenog domaćina odigrali 0:0. U čvrstoj, pravoj prvenstvenoj utakmici Sinjani su propustili nekoliko izglednih prigoda. U 12. minuti Midenjak je uputio dobar udarac, no domaći je vratar sačuvao mrežu netaknutom. Vrijedi izdvojiti i nekoliko solidnih pokušaja Sablića. U 80. minuti Midenjak se našao u izglednoj situaciji, no na pet metara udaljenosti od vrata Imoćana promašio je loptu. U smiraj utakmice, u sudačkoj nadoknadi, Petričić je nakon asistencije Sablića imao sjajnu prigodu da donese "plavima" sva tri boda, no promašio je vrata. U sljedećem, drugom kolu 2. HNL Junak je na svom travnjaku dočekao Rudeš i slavio 2:0. "Plavi" su rano stigli do vodstva. Igrala se deseta minuta, Midenjak je centrirao s lijeve strane, a Josip Kozina glavom matirao gostujućeg vratara Žunu za 1:0. Veliku prigodu za domaćina propušta Midenjak u 20. minuti kada se našao u odličnoj prigodi unutar šesnaesterca gostiju, bio je neometan, no njegov je udarac prohujao pored lijeve vratnice. U 32. minuti Midenjak pada unutar kaznenog prostora, domaći igrači traže jedanaesterac, no glavni sudac svira prekršaj van 16 metara. Sam Midenjak je izveo slobodnjak, no lopta je otišla iznad vratnice. S druge strane kod gostiju jedini nešto konkretnije čini kapetan Galić koji dalekometnim šutevima pokušava iznenaditi Runju. U drugom poluvremenu Stipe Barać je u istoj, 55. minuti, dvaput u izglednoj situaciji pucao, no bez učinka. Svaku dvojbu o pobjedniku rješava Stipe Barać u 79. minuti kada šest-sedam metara od vrata prima loptu, spretno ju šalje u donji desni kut nemoćnog Žune i postavlja konačnih 2:0. U trećem kolu Junaka je čekalo gostovanje kod Suhopolja, protivnika koji je prošle sezone u obje prvenstvene utakmice bio bolji. Sam početak susreta nije počeo dobro za "plave". U osmoj minuti jedan domaći igrač je nakon prethodne kontre probio lijevi bok, uputio prizemnu loptu u sredinu, natrčao je Šimunović i s pet metara udaljenosti matirao nemoćnog Runju. U prvoj dionici susreta Suhopolje je bolje stajalo na terenu. U drugom dijelu slika se promijenila. Junak je igrao kvalitetnije, a kao plod takve igre stigao je i izjednačujući pogodak. Igrala se 71. minuta kada je Marko Čulić sjajnim udarcem iz slobodnjaka s 22 metra pogodio lijevi kut domaćeg vratara i poravnao ishod na 1:1. Rezultat se do kraja susreta nije mijenjao, a strijelcu Čuliću poništen je još jedan pogodak zbog zaleđa. Valja napomenuti da je u sve tri utakmice Junak imao navijačku podršku vjernih Maligana. 21.9.2010. 0:13:43 36 novine Sport Željko Župić: Naš je imperativ u redove Alkara ne krije da su ambicije u novoj Liga za prvaka Povratnik sezoni visoke Piše: Žarko Kodžoman Foto: Žarko Kodžoman Pripreme košarkaša Alkara za novu sezonu u punom su jeku. Jedan od važnih kotačića u momčadi trebao bi predstavljati 29-godišnji krilni centar Željko Župić koji se nakon dugo godina provedenih u inozemstvu vratio kući. Župić je sa 14 godina otišao u Cibonu, tu proveo četiri godine, od toga jednu na posudbi u Hermes Analitici. Potom je četiri godine proveo u SAD-u, gdje je završio međunarodni biznis na Sveučilištu u Denveru. Paralelno sa studijem igrao je i košarku za spomenuto sveučilište. Po završetku studija vratio se u Alkara, potom je otišao u grčkog drugoligaša Kaod na jednu sezonu, onda pola godine proveo u tamošnjem prvoligašu Olimpiji, zatim sezonu i pol u Širokom, onda opet u Kaodu dvije godine i evo sada naposljetku opet je stigao doma, u svog Alkara. „Zasitio sam se inozemstva. Sa 14 godina sam otišao od kuće u Cibonu, pa je potom uslijedio studij u Americi pa Grčka. Bilo je vrijeme da se vratim kući. Sa Alkarom sam svake godine pregovarao i evo ovo ljeto se moj dolazak realizirao. Sretan sam zbog toga“, kaže Župić koji dobro poznaje situaciju u sinjskom prvoligašu. Uvijek sam pratio što se događa u Alkaru „Sve sam pratio. Sve te godine koje sam proveo vani bio sam u kontaktu sa svojim prijateljima i suigračima, Režićem i Ćurkovićem. Uvijek bi nakon utakmice razmijenili poruke. Same ovogodišnje kvalifikacije sam sinj7A4.indd 36 intenzivno pratio putem interneta. Što se tiče sadašnjih suigrača, neki su moja generacija, prijatelji smo i tu neće biti nikakvih problema s uigravanjem. Što se tiče mlađih, ima vremena, tek smo krenuli, uigrat ćemo se i sve će doći na svoje“, kaže Župić koji ne krije da su ambicije u novoj sezoni visoke. „Naš je imperativ Liga za prvaka. Ne bih se ni vraćao da smatram da nemamo kvalitetu za ostvariti taj uspjeh. Sinjani zaslužuju da gledaju Cibonu i Zadar. Uz nas tri su momčadi krenule ranije s pripremama, Svjetlost Brod, Zabok i Kvarner. Zasad je takva situacija da smo mi i spomenute ekipe po kvaliteti ravnopravni i borit ćemo se za četiri mjesta koja vode u Ligu za prvaka. A sad, što će biti s drugim klubovima, hoće li se pojačati ili ne, tek treba vidjeti. Naš veliki adut su navijači. Pa kad Alkar igra loše bude 400-500 gledatelja, a kad se zaredaju uspjesi onda ih bude tisuću-dvije. Pozivam sve navijače da nas podrže i u narednoj sezoni“, rekao je na kraju Župić. Trener Poljak: Župić je po kvaliteti iznad A-1 lige A nova sezona počinje 9. listopada. „Veliki dio priprema u Sinju smo odradili, trčanje, teretanu i rad u dvorani. Sada slijede prijateljske utakmice i uigravanje momčadi“, kaže trener Alkara Boris Poljak koji je pun hvale za Župića. „Željko Župić je po kvaliteti iznad A-1 lige. Igrao je NLB ligu, bio u Grčkoj. On je vrlo iskusan igrač koji će donijeti unutarnju stabilnost na terenu, a mlađi igrači uz njega mogu mnogo naučiti. Inače, uz Župića i Delaša stigla su još dva igrača iz Kaštela. Riječ je o playmakeru Anzuloviću i centru Radiću“, rekao je Poljak. o R d.o.o. SEMAFo AUTO ŠKOLA CENTAR ZA OBRAZOVANJE ODRASLIH SINJ - Vrlička 52 a Tel/fax: 021/822-111; 661-110 Mob: 098/265-781 21.9.2010. 0:13:45 novine Sport 37 Điđi: Tek sa atletskom stazom dobivamo prave uvjete Predsjednik i trener atletskog kluba Sinj Jozo Delaš najavljuje da će do sredine Piše: Žarko Kodžoman Foto: Žarko Kodžoman listopada utemeljiti i atletsku školu, a želja je na novoj stazi organizirati i miting na nivou države Atletski klub Sinj utemeljen je 1986. g. i kroz ove 24 godine dao je cijelu plejadu kvalitetnih atletičara. A sada je napravljen i veliki korak naprijed za ovaj klub, radovi na šesterotračnoj atletskoj stazi oko nogometnog igrališta u sklopu ŠRC „Trnovača“ pri samom su kraju (u trenutku izlaska ovog broja staza je vjerovatno potpuno dovršena, op.a.). Tim smo povodom razgovarali s Jozom Delašom – Điđijem, alfom i omegom atletskog kluba Sinj. „Nema nikakve dvojbe, tek sa atletskom stazom dobivamo prave uvjete za rad i bavljenjem atletikom. Na nju su čekale generacije i generacije vrsnih sinjskih atletičara, od utemeljitelja kluba Frane Bogdana, preko Draška Odrljina, Mladena Krstića, Mladena Modrića, Šimuna Domazeta-Loše pa do Lidije Rajčić, Marija Markulina i Janeza Maroevića sve do Ane Poljak i Zorana Marasovića. Ispričavam se svima onima koje sam ovom prigodom izostavio. Tek sada možemo realizirati neke naše planove. Do 15. listopada osnovat ćemo atletsku školu, a na novoj atletskoj stazi organizirat će se prvenstvo škola i međuškolska prvenstva u atletici. Sad će tu biti i svi potrebni uvjetu za prvenstvo Hrvatske u svim kategorijama. Posvetit ćemo se maksimalno mlađim uzrastima, a u planu je i osnivanje sekcije za rekreativce. Naravno kroz dogledno vrijeme želja je organizirati u Sinju i atletski miting na nivou države. Iz proračuna Grada Sinja za klub se izdvaja sto tisuća kuna, a oko 50 tisuća se namakne od sponzora. Glavni sponzori su Graditeljstvo i obrt Mušterić te slastičarnica Cukarin“, kaže Delaš koji naglašava da atletski klub Sinj trenutačno ima oko 70 članova, od toga 40 aktivnih. trener kluba, i član stručne komisije Hrvatskoga atletskog saveza za cestovno trčanje te predsjednik Hrvatske udruge za cestovno i planinsko trčanje (HUCIPT). Delaš naglašava da je atletski klub Sinj osvojio preko 300 pehara. „Svaki od njih je značajan na svoj način. Među najveće uspjehe ovog kluba zasigurno spadaju rekord Lidije Rajčić na polumaratonu u Varaždinu, tri srebra i dvije bronce Mladena Modrića na prvenstvima Hrvatske za kadete i juniore u utrkama na 100, 200 i 400 metara, te osvajanja juniorskog prvenstva Hrvatske na tri i pet kilometara od strane Ane Poljak“, kaže Jozo Delaš koji je istrčao čak 85 maratona, a samo u 2004. g. 9923 kilometra. A ljubav prema atletici prenio je i na svog sina Petra koji je tri godine zare- dom osvojio juniorski kup Hrvatske u cestovnom trčanju. Petra smo zatekli „na lopati“, baš dok je pomagao u postavljanju atletske staze, par dana prije odlaska s hrvatskom reprezentacijom na Svjetski kup u planinskom trčanju u Sloveniji. Nismo ga htjeli previše gnjaviti. „Svojim najvećim uspjehom smatram što sam istrčao normu za polumaraton. Želja mi je ispuniti i normu za Olimpijske igre ili barem za Svjetsko prvenstvo“, kaže Petar koji je iznio i svoje mišljenje koliko će atletska staza značiti za naš grad. „Nadam se da će ona privući i usmjeriti što više djece u Sinju prema atletici. Naravno, ona znači puno za naš grad općenito. Što se tiče mene osobno, ova staza će mi omogućiti da dobijem puno na brzini“, rekao je na kraju Petar Delaš. Klub je osvojio preko 300 pehara „Od 1990. g. do danas iz Sinja je otišlo samo pet naših članova, ali svi su se vratili. Četvero je išlo pojačati novoosnovani atletski klub u Otoku, no nakon godinu dana su se vratili u matični klub, a isti je slučaj bio s Nikolom Marošom koji je bio u splitskom ASK-u. On se isto vratio“, kaže Điđi koji je, uz to što je predsjednik i sinj7A4.indd 37 21.9.2010. 0:13:46 38 novine Sport Vratio se stolni tenis! Sinj je još tijekom sedamdesetih godina imao stolnotenisku sekciju, a nakon duge pauze u gradu pod Kamičkom ping-pong loptice opet su „in“ Piše: Žarko Kodžoman Foto: Arhiva stolnoteniskog kluba Sinj Široka lepeza sportova u Sinju obogaćena je još jednim, ali ne možemo reći novim sportom. Stolni tenis bio je itekako značajan u našem gradu, ali u neka davna vremena. „U sklopu sportskog društva Partizan 1973. g. osnovana je stolnoteniska sekcija koja je okupljala 150 mladih igrača. Sinjski su stolnotenisači nastupali na raznim natjecanjima, igrali su splitsku Prvu ligu, prvenstvo Dalmacije, tzv. Dalmatinijadu. Tada je u Sinju postojalo 15-20 stolnoteniskih momčadi. Pred početak rata stolni tenis u našem gradu je nestao“, rekao je predsjednik STK Sinj Mladen Šuić koji je 1. rujna 2008.g., zajedno sa Slavkom Bilićem osnivanjem kluba obnovio stolnotenisku tradiciju u Sinju. Inače, Mladen je tijekom sedamde- županijsku ligu i registrirali u Stolnoteniskom savezu Hrvatske. Prije to nismo mogli napraviti iz dva razloga; financija, i što nismo imali natjecateljske stolove, a oni su skupi. Svaki košta pet tisuća kuna, a ovi na kojima smo trenirali su školski i na setih u nekoliko navrata bio prvak Sinja u pojedinačnoj konkurenciji, a Slavko je imao zapaženije rezultate u momčadskoj konkurenciji. „Treniramo u dvorani Tehničkoindustrijske škole Ruđer Bošković triput tjedno, ponedjeljkom u 18 sati, utorkom u 20 sati i petkom u 16 sati. Svaki trening je jednom u tom danu, a traje dva sata. Sada imamo 20tak članova, 10-tak starijih i 10-tak djece. Svi su muškarci i dječaci osim jednog člana. Riječ je o curici Kristini Majić. Nadamo se da će se i to popraviti. Najmlađi član stolnoteniskog kluba Sinj ide u četvrti razred osnovne škole“, nadovezao se dopredsjednik kluba Slavko Bilić. njima se ne mogu održavati natjecanja. Nabavili dva prava stola u čemu nam je pomogao gradonačelnik Glavan koji je iskazao razumijevanje za naše potrebe“, kaže Bilić. Stolonoteniski klub Sinj će u Trećoj županijskoj ligi nastupati u sljedećem sastavu: Mladen Šuić, Slavko Bilić, Mirko Poljak, Josip Tiganj, Damir Mijatović, Mario Botica i Ante Bilić. „To je jezgra naše momčadi. Ova liga broji 12 klubova od Zadra do Dubrovnika. Tu su dva kluba iz Splita, dva iz Zadra, STK Knin, Dubrovnik, Konavljanin i drugi“, rekao je Šuić. „Želimo primiti u klub što više djece najmlađeg uzrasta, nabaviti još dva natjecateljska stola, odlaziti na turnire i organizirati turnir u Sinju. Pozivam sve zainteresirane da dođu na treninge i da se uključe u rad kluba“, rekao je na kraju Šuić. Klub kreće i s natjecanjima Ove jeseni obnovljeni klub kreće i s prvim natjecateljskim nastupima. „Sad smo se uključili u Treću sinj7A4.indd 38 21.9.2010. 0:13:47 novine Piše: Slaven Kardoš Foto: Slaven Kardoš IZVORI BRDA NEBESA Nebesa, brdo izdignuto 513 metara nad morem prostire se zapadno od Sinja. Svojim stopalima dodiruje lučanske Bare na sjeveru, grad Sinj na istoku a prema jugu su se između njega i Visoke uvukle livade i oranice, okrajci Sinjskog polja. Šumovito je to brdo kojeg je za vrijeme Drugog svjetskog rata okupacijska talijanska vojska ogolila. Iza rata je pošumljen radnim akcijama. Danas se nekadašnji gaj pretvorio u pravu šumu crnoga bora s južne strane do Pavića klanca i tjemena brda, a ostala površina je obrasla hrastom meduncem, bjelograbom i enklavama kleke (smrike). Šuma u svom okrilju čuva vjeverice, zečeve, kune, jazavce, lisice, divlje svinje, a povremeno i vuka . Veliki broj ptica je u raznolikosti biljnog pokrova našao mjesto za gnijezda.Vrisak, kadulja, brnistra, ružmarin, smilje koje su zasadili Dujo i pokojni Nikola Pavić s prijateljem Tonijem Grabovcem, već se udomaćio uz ivu, dubčac, stolisnik, gospinu travu, majčinu dušicu i druge ljekovite biljke. A kad počnu kračuni, pečurke, slinavac, rujnice, mlječnice, lisičice, capice, vrganji, blagve, onda Nebesa pohode mnogi gljivari. Na južnim padinama brda bili su nekada plodni vinogradi. Danas još možete ubrati grožđa u Kardoševim vinogradima, pokojnog Nikole Pavića, brata mu Duje i Prkoga Pavića. Ostale je šuma uzela u svoje okrilje. No, Nebesa su poznata po svojim izvorištima. Nisu to jaka vrila, jake vode, ali su značajna i vrijedna. Ima ih od njenih najnižih dijelova, pa do samog sljemena. Neki izvori presuše za ljutih suša, a ima ih koje teku istim intenzitetom bez obzira na vremenske situacije. Navest ću najpoznatije. GORUČICA je na najnižoj točci Nebesa. Velik je izvor, ali nestalan. Navru njegove vode u proljeće svom silinom iz utrobe i izbace i čovječju ribicu. Svake godine se to vjerojatno dogodi, ali ne naiđe se pravi trenutak. Godine 2007. 12. travnja jedna sinj7A4.indd 39 Čitatelji pišu 39 je nađena u koritu Goručice blizu Kule. Gospodin Slavko Primorac ju je našao i vratili smo je u izvor. Šteta je što to izvorište nije istraženo i šteta što nije stalno. ČEMER je malo vrilo obraslo bršljanom u šumarku podno Klarića kuća na Čemeru. Teče, grgolji u vječnoj sjeni brijesta ovijenim bršljanom i lijanama pavitine. MILETIN je svima poznati izvor. Već godine 1849. je kaptiran i uređen. Bio je glavni izvor pitke vode za okolne stanovnike. Imao je lijepo kameno korito za napajanje stoke, česmu za nalijevanje posuda (vučija). S Miletina je voda dovedena do fontane Petrovac u Sinju. Osnovni oblici starog Miletina su sačuvani, ali nema korita i česme, a sada fekalije teku prema njemu. ODRINA je izvor pitke vode na samom rubu grada. Služio je za piće i nakon razgranate vodovodne mreže, jer je voda hladna. Na sreću izvorište nije devastirano i još je u prvobitnom obliku. Upitna je kvaliteta vode obzirom na broj septičkih jama koje se slivaju iznad izvorišta. VRBICA je izvor na istočnoj strani Nebesa uz nekadašnji Bobanov vinograd. Pokraj njega i sada rastu dvije velike oskoruše, kruška i nekoliko starih kvrgavih vrba. Izvor je nekada bio važno pojilište stoke. Zna sa da je jedna žena skupljala galebinu i prodavala gnjoj. Danas je Vrbica izvor koji usahne za prvih suša. KARDOŠEVA ČESMA je izvor iznad naselja Kardoši. Izvor koji nikada nije presušio i cijele godine teče is- tim intenzitetom. Za Domovinskog rata granata je pala točno u izvor, ali srećom nije bilo posljedica. Na terenu Česma pišti voda na mnogo mjesta i moguće je iskopati bunare koji će se puniti vodom. Još za vrijeme rimske imperije izgrađen je vodovod od izvora do današnje Ruduše. Prilikom renoviranja suhozida između Kardoša i Klarića pronađene su glinene vodovodne cijevi koje su pohranjene u Muzeju Cetinske krajine. VODICA je nešto više od Česme. Izvor koji nikad ne presuši. Teče jarugom obraslom šašem prema Česmi. Pavići su iza Drugog svjetskog rata pokušali sa izvora dovesti vodu u selo, što svjedoče još vidljivi iskopi. STUPARUŠA je izvor s desne strane puta prije Ercega. Kaptiran je pedesetih godina prošlog stoljeća. Sada je zapuštan, obrastao i nije uočljiv. Ta je voda, navodno, ljekovita i koristila se za liječenje veneričnih bolesti. Iznad izvorišta su dva pokusna kopa lignita gdje su nađeni fosili školjaka i puževa . BUNARIĆI su uz istu cestu čim prođete naselje Pavići. Izvor je u hrastovoj šumi Rastići. Voda je cijevima dovedena do česme koja je napravljena uz put. Česma i korito služili su putniku i namjerniku godinama. Nekoliko puta su obnavljani, ali više puta devastirani. Nažalost i sada stoje kao ruglo i selu i gradu. KRAVIĆA VRILO je izvor na sjevernoj strani Nebesa. Izvire podno stijena pokraj kuće Ivana Marovića. Grgolji pokraj njegove kuće ka Barama u Lučanima. Ivan je iskopao veliki bunar koji mu služi za navodnjavanje. TOČAK je malo vrilo na međini između imanja Svalina i Marovića. Tu su iskopali dva velika bazena gdje se akumulira voda i koriste je za navodnjavanje povrtnjaka. DRAŽANSKO ILI RONDINO VRILO je najsnažnije vrilo sa ove strane brda. Nikada ne presuši. Sa njega su Stupalo doveli vodu u domaćinstva. Prije 4 godine Nikola i Stipe Stupalo iskopali su bazen 10x5x2 koji služi kao akumulacija. Iz njega Nikola navodnjava svoj uzorni eko povrtnjak. 21.9.2010. 0:13:48 40 novine Čitatelji pišu ULICA je izvor iznad naselja Borkovići u Lučanima. Izvor je uređen. Do njega je napravljen rezervoar zatvoren betonskom pločom. Služi kao akumulacija iz koje se zalijevaju vrtovi. Prije izgradnje vodovodne mreže nekoliko kuća je imalo vodu s ovog izvora. Nažalost i ovaj izvor zadnjih godina presuši. VLAKA je izvor podno Borkovića osoja. Inače u tom području ima mnogo manjih izvorišta jer je teren takav da svugdje pišti voda.. Ima još izvora na ovoj strani Nebesa : kod Radića kuća, Principa, Đipalo – Ban, po Barama, Sladoja, kod Žuljevića, pa sa južne strane niže Miletina u Marića, podno vinograda Duje Pavića PIŠTET, malo vrilo na samom sljemenu brda, na najvišoj nadmorskoj razini. Presuši ljeti, ali u ostalom dobu godine je veoma koristan. Prije je bio jačeg intenziteta. Bio je zaplivljen, ali su ga prije dvije godine izviđači OIP“ Malin“ očistili. Čovjek je od davnina koristio i cijenio mjesta gdje je voda izvirala iz zemlje. Čuvali su ih, za njih su ratovala plemena. I danas je najveće bogatstvo pitka voda. Iako 71% našeg plan- eta zauzima voda, manje od jedan posto ukupne vode je prikladna za piće. Svjesni smo da potrošnja vode stalno raste i da će resursi pitke vode biti vrjedniji od nafte. Iako je Hrvatska po obnovljivim zalihama pitke vode peta u Europi i 42.u svijetu ne smijemo se razmetati. U Hrvatskoj je na javne vodoopskrbne vodovode priključeno oko 76% stanovništva. Ostalo stanovništvo se koristi izvorištima, bunarima i gustirnama. Ujedinjeni narodi upozoravaju da će do 2025.g. dvije trećine ljudi na Zemlji biti suočeno s nestašicom vode, a 1,2 milijuna ljudi već sada živi u područjima gdje nedostaje vode. Razvojem javne vodovodne mreže u našem kraju mnogi izvori su zapušteni i devastirani vizualno. No mnogi su zagađeni otpadnim vodama i fekalijama. Trebamo se okrenuti tim alternativnim izvorima pitke vode jer ne znamo kada će nas zadesiti kakva kataklizma, kada će zatajiti javni vodovod. Osim toga to su nam ostavili preci, to je naša povijest. Strani osvajači su uređivali izvorišta, a mi ih uništavamo i zapuštamo. POČECI JAVNE VODOOPSKRBE U GRADU SINJU Piše: Slavko Primorac Foto: Slavko Primorac, Filip Ratković i arhive Opskrba pitkom vodom području Cetinskog kraja sve do polovice 19. st. vršila se putem arteških bunara te bunara u kojima se sakupljala kišnica, odnosno prirodnih vrela – izvora. Stariji stanovnici se sjećaju odlaska žena sa vučijama po vodu, drvenim posudama u koje je moglo stati 20-tak litara vode i koje su nošene na leđima. Bunari kao djelo čovjeka koji pokušava doprijeti do podzemnih tokova vode odnosno sakupiti i pohraniti određene količine kišnice, su poznati u ljudskoj povijesti od najranijih civilizacija. Na našem području također su kroz povijesne periode postojali bunari, čatrnje,gustirne zdenci, od kojih bi bilo najzanimljivije navesti primjer bunara u rimskom naselju Colonia Claudia Aequm u današnjem Čitluku, te u našem kraju i do danas u usmenoj predaji zaostali termin Turski bunar (ovaj naziv navodi na činjenicu da je takav bunar zatečen u funkciji opskrbe vodom nakon Mletačkog osvajanja ovih krajeva koncem 17. st. te naseljavanja kršćanskog pučanstva iz bosanskohercegovačkih krajeva Otomanskog carstva). Nakon oslobađanja Sinja 1686. g. Mletačkoj upravi je prioritet bio naseliti puk sinj7A4.indd 40 koji je trebao braniti osvojene krajeve tako da nije bilo ni pomisli o bilo kakvim značajnim radovima na infrastrukturi, osim ako nije bila u funkciji ojačanja fortifikacija, odnosno vojnih potreba. Sama utvrda je imala zidani bunar, cisternu koja je služila za skupljanje kišnice te bila okosnica onima koji su branili tvrđavu prilikom opsada. U vodoop- skrbnom smislu, i dalje se koriste bunari, te voda sa prirodnih izvora. Prve pomake u kvalitativnom i kvantitativnom poboljšanju vodoopskrbe stanovništva čini Mletačka država za potrebe vojske, franjevci koji su doveli vodu sa izvora u bunar u oboru, te obitelj Lovrić koja je u svoj obor dovela vodu sa izvora. 21.9.2010. 0:13:50 novine Čitatelji pišu 41 1724.g. Voda sa izvora Odrina podzemnim kanalom dovedena je do obora samostana u Sinju za punjenje bunara cisterne. 1735. g. Obitelj Lovrić je do svoje kuće u Lovrića oboru dovela vodu sa izvora Janjetovac ispod Šimčevih kuća 1745.g. Po pisanju fra Ivana Markovića prvi javni bunar je napravljen na gradskom trgu (Pijaci) na mjestu gdje je danas funtana . 1752.g. Na trgu je sagrađen Općinski bunar, izgrađen od kamena na talijanski način. 1757. g. Sinjani su na čelu sa kapetanom Šimunom Surićem tražili od nadležnih vlasti i dobili dozvolu da fratri i obitelj Lovrić moraju ustupiti dio vode koji je išao u njihove bunare za potrebe javnog bunara na pijaci. 1852. g. Na trgu je postavljena kamena fontana dok su uz postojeći bunar izrađena još dva i svi su korišteni su od strane vatrogasaca. bunari su tada bili bez krune samo sa poklopcima u razini trga koji je 1854.g. popločan. 1878. g. Godina koja je uklesana na kamenu fontanu na trgu. 1878. g. postavljena je željezna fontana ispred vojarne na Kvartirima u kojoj je tada bila Austro-ugarska vojska, a voda je dovedena sa izvora Miletin. Narod je funtanu prozvao Petrovac u čast ondašnjeg načelnika općine Petra Tripala 1891-1898. g. U ovom razdoblju u Sinju je izgrađeno 10 bunara sa živom vodom od kojih je po fra. I. Markoviću bilo dva javna a ostali privatni dok je po drugim izvorima bilo pet privatnih bunara i pet javnih (javni bunari su bili ispod zgrade današnje općine,na dnu Alkarskog trkališta, kod mosta prema vojarni Kula, u Splitskoj ulici na Štaliji kod kuće Miluna, na Fratarki. 1891-1898.g U užem dijelu grada su izgrađeni kanali za odvođenje oborinskih voda natkriveni Kamenim pločama. GRADSKI BUNAR „VIDIĆEVAC“ u ul. 126. brigade HV 4 (bivša ulica Kula). Ovaj bunar je izrađen u razdoblju 1891-1898. g. u sklopu akcije gradskih vlasti u cilju poboljšanja opskrbe vodom stanovništva Sinja. Za tu namjenu od obitelji Tripalo je ili dobiven ili otkupljen dio zemljišta (oko 1 000 m koje se i danas u katastarskim knjigama vodi na njihovu imenu). Izgrađeni bunar sa „živom vodom“ su koristili Tomaševići, Križanci, Župići, Kokoti, i dijelom Radošani i to sve do 1960. g. Na kruni bunara vidljivi su tragovi koje su izdubila užad prilikom vađenja vode. U blizini je bila mlinica na Gorućuici, (vodeni mlin sa tri mlinska kamena za mljevenje žita) koji je radio do 60-ih godina prošlog stoljeća. Srušen prilikom radova na betoniranju korita Gorućice koncem sinj7A4.indd 41 70-ih godina Između mlinice i bunara bio je kameni most sa dva luka (jedan od za starije Sinjane poznata 4 mosta) gdje se Gorućica račvala na dva vodotoka. Jedan je išao prema mlinici i bio je veći, dok je drugi išao današnjim rubom ceste prema pazaru i skretao između današnje kuće Paleško i bivše pekare te se spajao sa tokom koji je išao za mlinicu tako da je ovo račvanje tvorilo jedan mali otok na kojemu su danas kuće Paleško, Zec i Martinović. Današnje stanje bunara je vrlo loše. Postoji opasnost urušavanja krune sa koje otpadaju dijelovi dok je u unutrašnjost bunara ubačen otpadni materijal jer nema poklopca. Uz ovaj bunar je početkom XX st. (najvjerojatnije tijekom 1912/13.g. i izgradnje vodovoda Kosinac) izgrađena je zgrada u koju su bile postavljene pumpe te je voda pumpana na vodospremu ispod Starog grada. Ispod vodospreme ili Depožca iskopana su dva arteška bunara te još jedan izvan gabarita objekta i služili su kao nadopuna za vodospremu do koje je dolazila voda sa Kosinca. Ovaj vodoop- skrbni objekt je bio u funkciji do rekonstrukcije cjevovoda sa Kosinca koja se vršila polovicom 50-tih god. XX st. Tom prigodom su na kopanju starih cijevi manjeg profila i postavljanju većeg profila od 250 mm radile i omladinske brigade a između ostaloga dio starih cijevi iskorišten za ogranak vodovoda na aerodromu na Piketu. Do rekonstrukcije vodovoda Sinj je imao vodopskrbu ali tijekom dana, pogotovu ljeti vode je nestajalo, pa je izgradnjom vodovoda stanje popravljeno, ali sve do izgradnje trase sa izvora Ruda stanje je bilo loše, (sjetimo se ljetnih redukcija vode 60ih i 70-ih godina prošlog st.). Kako je bio operacionaliziran rekonstruirani vodovod sa Kosinca tako je polako do kraja 50-tih godina bio izbačen iz uporabe dio sa bunarima kod Gorućice te je prostor adaptiran za privremeni smještaj jednog radnika komunalnog poduzeća. Naziv „Vidićevac“ sam dobio od gospođe Anke Pletikosić koja je već kao dijete dolazila iz Tomaševića na taj bunar, i koja se sjeća kako je voda iz bunara korištena za stanovnike okolnih naselja, od ljudi koji su dolazili karovima u obližnju mlinicu te od vojnika iz obližnje vojarne pred II svjetski rat, tijekom rata i prvih godina poraća . Sam naziv bi se možda mogao vezati za ime seljaka Nikole Vidića koji je kao prvi zastupnik Narodne stranke bio izabran na naknadnim izborima u Sinju i postao član tadašnjeg pokrajinskog sabora u Zadru 15-tak god. Ranije. 21.9.2010. 0:13:52 42 novine Priče čitatelja PRIČE ČITATELJA I u ovom broju Sinjskih novina objavljujemo nekoliko pjesma naše vrijedne suradnice iz Gornjih Glavica Franke Milardović. Nadamo se da će vam se svidjeti. A ŠTA SAD BUDI UZ MENE Gospodine moj, samo Tebi vjerujem, samo uz Tebe moj san miran je. Tvoju ruku trebam ja, Tvoje ime dozivam, samo uz Tebe mogu sve, samo se Tebi predajem! ... Tebi se molim, Tebi se klanjam, s Tobom sam budna, uz Tebe sanjam. K Tebi ću poći, k Tebi ja želim, voljeti Tebe svim bićem cijelim! ... (2x) Gospodine moj, Ti u život vraćaš me, samo uz Tebe moje tuge nestaju sve. Svoju snagu mi Isuse daj, ja želim s Tobom poći u raj, samo uz Tebe postojim ja, samo se Tebi predajem sva! ... Tebi se molim, Tebi se klanjam, s Tobom sam budna, uz Tebe sanjam. K Tebi ću poći, k Tebi ja želim, voljeti Tebe svim bićem cijelim! ... (2x) O čemu da pišem, o čemu da pjevam, ništa mi se ne da i samo zijevam. Morala bih učit, a ne mogu se silit, radije bi iza kuće išla drva pilit. Ljeto je tu, ali brzo će zima i neće nam više trebat u kući klima. I sjetit će se ljudi drva iza kuće kad vani ne bude više tako vruće. A drva neće biti, ni metar ni dva jer sam cijelo ljeto učila jadna ja. I ento i biokemiju i diplomski pisala od muke sam ljudi ja jedva disala. Onda ćaća viče – odnija vrag knjige, njemu su u glavi neke druge brige. Franka Milardović SINJSKE NOVINE PONUDA ZA OGLAŠAVANJE CJENIK OGLASNOG PROSTORA Sinjske novine izlaze jednom mjesečno Nakladnik je Grad Sinj a izdavač gradska ustanova Kulturno umjetničko središte Sinj ( račun 2330003-1100128654 kod Splitske banke d.d. - Sinj) Glavni urednik. Vito Perić mob. 099/21 70 931 e-mail: [email protected], [email protected] Osnovni podaci: Tisak: Grafika Markulin Zagreb Format: A4, offset tisak, full color Naklada: 1500-2000 primjeraka Distribucija: Putem kolportera i na javnim mjestima u gradu i mjesnim odborima 90x65 200 kn 90x130 300 kn 185x130 500 kn 185x260 1000 kn (napomena. dimenzije su u mm) POSEBNA PONUDA Naslovnica 1500 kn Zadnja stranica 1200 kn Umetanje letaka 1700 kn (odnosi se na nakladu od 1500 primjeraka) Prilog po sredini 4 stranice 2500 kn Prilog po sredini 8 stranica 4000 kn POPUST Za tri mjeseca oglašavanja 10% Za šest mjeseci oglašavanja 15% Za dvanaest mjeseci oglašavanja 20% NAPOMENA U cijenu oglašavanja nije uračunat PDV jer je izdavač oslobođen istog sinj7A4.indd 42 21.9.2010. 0:13:58 novine Enigmatika 43 Osmosmjerka 22x13 O G T A S K O S K O NJ A N O D O R A A K A Č I M A K I I C I D I NJ S A Š T R I B I N E K D V O A O U N A R T N Š U M O N A V B N T L S I T U S N K K L O K A V I B S A I O E P I P R N R O H Č N Š H O D L O Ž A A D D S T A T R K A L I E A O D P B D O A A A V U K G Š T I T O N O Š A V Z V R L Č O K O P LJ A N I K S O N O P O U E A O A R E J V T D A Š A B M A R T B L R N P R A T NJ A A T S O N Ž A V D O T S O G I N S P R O B A A J S I A O V Z R L J J A Č O P Slika Ante Zorice R Š T A H S O Č G U mreži osmosmjerke treba pronaći i precrtati dolje navedene pojmove vezane za tradicionalnu sinjsku vitešku igru u spomen obrane grada od Turaka 1715. godine. Neiskorištena slova, čitana vodoravnim slijedom, daju konačno rješenje: naziv ove viteške igre, (vidi sliku) ALAJČAUŠ, BARA, BARJAKTAR, BUZDOVAN, ČASNI SUD, ČOJA, ČVRSTA DESNICA, DVORI, GLAZBA, GODINA, GOSPA, HARAMBAŠA, HITRINA, KAMIČAK, KOLAK, KONJANICI, KOPLJANIK, MNOŠTVO, NARODNA NOŠNJA, ODORA, ODVAŽNOST, OKO SOKOLOVO, POČASNI GOST, PONOS, POTKOVA, POVORKA, PRATNJA, PRELO, PROBA, RATNICI, SLAVODOBITNIK, SNAGA, SRIDA, ŠTITONOŠA, TRIBINE, TRKALIŠTE, TURBAN, USHIT, UTVRDA, VJERA, VOJVODA, ŽILAVOST. Autor: Mate Ivandić CVJEĆARNICA CV VJE EĆARNICA A “EMA” “EM MA” Put Petrovca 15, Sinj PROZVODNJA I PRODAJA SEZONSKOG CVIJEĆA TRAJNICE, SOBNO BILJE ARANŽIRANJE CVIJEĆA ZA SVE PRIGODE D DOSTAVA NA ADRESU ADR DRESU vl. Ivana Iv van ana Štefulj Štefulj f Efendić Effen endi dć 0998510233 sinj7A4.indd 43 21.9.2010. 0:13:59 novine SRPANJ/KOLOVOZ 2010. - BROJ 6 sinj7A4.indd 44 21.9.2010. 0:14:33
© Copyright 2024 Paperzz
