BROJ 156 GODINA XIX Amor Mašovi}: Mladi} nije uhapšen Halmstad zagrlio Bosance i Hercegovce Izet Muratspahi}: Treba nam više jedinstva NORRKÖPING APRIL-JUNI CIJENA 25 SEK "Dukat" Göteborg "Bosanska Krajina" Malmö Pobjednici u školskom takmi~enju Diplome za doprinos Saveznoj smotri HALMSTAD 2011 Umjesto uvodnika OSNOVAN/GRUNDAT 1993 Izdavač/Utgivare SAVEZ BOSANSKOHERCEGOVAČKIH UDRUŽENJA U ŠVEDSKOJ BOSNISK-HERCEGOVINSKA RIKSFÖRBUNDET I SVERIGE Glavni i odgovorni urednik/ Chef redaktör och ansvarig utgivare Muharem Numanspahić Grafički urednik/Grafisk redaktör Samir Rajić Lektor/Korrekturläsare Dr. Izet Muratspahić Redakcija/Redaktion Elma Jakupović Muhamed Mujakić Sadeta Murić Muharem Numanspahić Almedina Sačić Adresa redakcije/Redaktionens adress Glas BiH, Box 2293 600 02 Norrköping tel 0046 (0)11 16 66 22 fax 0046 (0)11 16 69 33 www.bhsavez.org e-post: [email protected] List izlazi tromjesečno. Godišnja pretplata: 4 broja 100 SEK Švedska: PG 621 69 04-0 Pretplata i reklame na tel: 0046 (0)11 16 66 22 Poštovani prijatelji, Nije bilo tako davno kad su bosansko-hercegovačka udruženja običavala organizovati ”neobavezna” druženja. Kroz takva druženja se ćaskalo, opuštalo, plesalo i uživalo. Posebnu draž tim druženjima davalo je to što su obično bile prisutne sve generacije, pa su tako uspostavljani bliski kontakti i širenje kruga poznanika i prijatelja i među mladima. Naročito su važna ova upoznavanja za udruženja iz manjih sredina u kojima živi mali broj Bosanaca i Hercegovaca. Za ovo je dovoljna želja za zajedništvom i mrvica vlastitog truda. Poslije dužeg zatišja, ponovo rastu susreti i druženja među bh. udruženjima. Pohvalno i vrijedno svake podrške! Uzeću sebi za pravo da procijenim budućnost Bosanske dopunske škole kroz prizmu trenutnog stanja i interesa koji vlada među našim građanima. Ovo stanje može vrlo lako da se okrene na puno bolje, pod određenim uslovima. Prvi i osnovni je svijest o važnosti i zainteresovanost roditelja, s obzirom da djeca ne mogu shvatiti i razumjeti ovaj značaj. Drugi je uslov svijest i istinska želja vaspitača koji rade s djecom, vaspitača koji vide samo dijete. Ne bi nas smjeli pokolebati ni nedostatak sredstava da bi se naš rad nagradio (radili smo uvijek za svoju dušu i za volju djece), ni nerazumijevanje roditelja, niti opšte nerazumijevanje među našim građanima i članstvom u Savezu. Ne postoji ni jedan argument protiv rada Bosanske dopunske škole, dok su svi argumenti ZA. Budućnost ovog segmenta rada Saveza jednostavno mora postojati. Imamo viziju opstanka i razvoja Saveza. Prvi i najvažniji uslov je maternji jezik. Kako voditi Savez ako generacije koje će ga preuzeti ne znaju jezik? Hoće li nam trebati prevodioci u udruženjima? Neće, sigurna sam! Radimo zajedno da do toga ne bi došlo! Sadeta Murić e-post: [email protected] Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Štampa/Tryck LTAB Linköpings Tryckeri AB Naslovna stranica/Omslag Muharem Numanspahić O naslovnici Trebalo je da prođe 16 godina pa da se najmasovnije susretanje amatera koji njeguju bosanskohercegovačku kulturu i tradiciju održi na trgu, na otvorenom. Napokon, u Halmstadu se i to dogodilo: na jednom mjestu su se ispreplele kulture, tradicije i narodi. Jednoiposatni program u subotu 14. maja zainteresirao je i ove djevojčice koje su sa zanimanjem propratile igru svojih vršnjakinja. Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011 3 Intervju: Amor Mašovi} Mladi} nije uhapšen Razovor vodio: Muharem Numanspahi} A mor Mašović je jedan od rijetkih Bošnjaka čiji rad ne izaziva podozrijevanje kod ostalih sunarodnjaka. Traganje za nestalim je njegov poziv zadnjih petnaest godina. Grobnice, zvjerstva neprijatelja Bosne i Hercegovine i tragične sudbine žrtava nisu uništile optimizam ovog rođenog Sarajlije. Iskoristili smo njegovo učešće na tribini ”Genocid i istraživanje genocida” u izvrsnoj organizaciji Islamske zajednice Bošnjaka Göteborga i zamolili ga za jedan razgovor. - Poštovani Amore, odlukom Haškog suda nedvojbeno je dokazano da se radi o genocidu počinjenom u oblasti Srebrenice. Ti zastupaš tezu da genocid nad Bošnjacima još uvijek traje kao i da je genocid izvršen na cijelom području manjeg entiteta. Danas postoje presude koje su donijeli evropski sudovi koji su sudili pojedincima iz redova zločinaca i koji su ustanovili da je genocid počinjen. Uzmimo na primjer da je konkretno Nikola Jorgić na području sela Grapska, jedno veliko selo kod Doboja, počinio genocid, dakle imao namjeru da likvidira kompletno muslimansko stanovništvo sa toga područja. Prijedor se, izuzev po broju žrtava, ne razlikuje puno od Srebrenice. I tamo je u jednom zgusnutom vremenskom periodu i na ograničenom prostoru ubijeno na hiljade Bošnjaka., ali i Hrvata i Roma koji su tu živjeli. Slično je bilo u Ključu, Sanskom Mostu, Posavini, Istočnoj Hercegovini, Istočnoj Bosni, Centralnoj Bosni, sarajevskim općinama koje su bile pod opsadom.Nesumnjivo je da je na svim tim područjima počinjen genocid i to je vidljivo iz činjenice da su sve te općine, a više ih je od trideset, 4 ušle u optužnice protiv Miloševića, Karadžića i prvobitne optužnice protiv Mladića, ali da se kasnije, iz razloga ekonomičnosti postupka, ovaj broj smanjio. Gospodin Gregory H. Stanton, poznati američki istraživač genocida, kaže da posljednja faza genocida je negiranje genocida. Mi smo danas svjedoci te posljednje faze genocida. Ja bih toj fazi dodao još ovu činjenicu da je to prvi put u historiji, a to ni nacisti nisu radili, jer kad su se oni obračunali sa svojim žrtvama, oni ih nisu više uznemiravali. Samo su Ćosić, Milošević, Karadžić, Mladić, ulazili i mrtve žrtve uznemiravali, komadali ih bagerima, buldožerima, premiještali ih iz grobnice u grobnicu. Posmrtni ostaci jedne žrtva nađeni su čak u četiri grobnice. Sve je to jasno dokazano u sudskim dokazima ekshumacije i identifikacije žrtava. Činjenica je da vlasti u manjem bh. entitetu ne žele ni danas da otkriju lokacije grobnica kao i da se to izmještanje manjih grobnica vjerovatno i danas radi u općinama gdje se desio genocid. Sve to upućuje na ovaj zaključak do koga sam ja došao, da genocid kad je u pitanju nesrpsko stanovništvo u Bosni i Hercegovini nije nikad ni okončan. To se vidi i kroz onemogućavanje ljudima da se vrate svojim kućama, to se vidi i kroz naziv manjeg bh. entiteta, kroz postupanje prema onom malom broju predstavnika zakonodavne i izvršne vlasti koji nisu srpskoga porijekla i prema njihovim minimalističkim zahtjevima koji su zasnovani na Ustavu toga bh. entiteta, i na konvenciji o ljudskim pravima i slobodama. Iz svega toga jasno proističe da genocid nikad nije okončan. - Dotakao si se hapšenja Mladića. Da li ti smatraš da njegovo hapšenje može doprinijeti pomirenju unutar Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011 Bosne i Hercegovine? General Ratko Mladić, to treba jasno reći, nije uhapšen. Mladić je dobrovoljno pristao da učestvuje u jednom dogovoru u trouglu Brisel - Banja Luka – Beograd. U njegovoj predaji Haškom tribunalu umiješani su predsjednik manjeg bh. entiteta, predsjednik Srbije i prvi ljudi iz Evropske zajednice. Tajming za tu predaju ili navodno ”hapšenje” odredio je glavni haški tužilac sa pripremljenim izvještajem za Savjet bezbjednosti UN-a. Apsolutno ne vjerujem da će njegova predaja na bilo koji način utjecati na ponovno stjecanje povjerenja među ljudima. Naprotiv, pokazalo se u reakcijama političara, pa i Mladićevih saboraca iz perioda agresije na Republiku BiH , da je to izazvalo neku vrstu animoziteta, nacionalizma sa desetinama hiljada ljudi na mitinzima podrške Mladiću i veličanju njegovih zločina i genocida. Stvari treba postaviti drugačije. Mora se govoriti istina, ona je gruba, ona boli, ona je užasna za veliki broj sljedbenika Miloševića, Ćosića, Karadžića, Mladića. Dok se oni ne suoče sa tom istinom, dok im se ta istina ne saspe u lice, dok im se ne kaže da su na strani zločina, oni će stupati stopama svojih ideologa i provodilaca te ideologije. Mi imamo jednu apsurdnu situaciju: Bošnjaci, kao žrtve genocida i drugih najvećih ratnih zločina, pokušavaju reći i dokazati da odgovornost za genocid i zločine nije kolektivna. Bošnjaci zaista tako i misle. Ali oni koji treba da prime tu poruku, oni tvrde suprotno: njih preko 80% podržava Mladića i Karadžića. To je jedna potpuno apsurdna situacija: dok žrtva nastoji uvjeriti drugu stranu da je odgovornost locirana na jedan mali ili nešto malo veći broj pojedinaca, dotle ona druga strana koja treba da prihvati tu ispruženu ruku, da se saglasi sa tim i osudi one iz svojih redova koji su počinili zločin, kaže ne, druga strana kaže: „Svi smo mi Ratko Mladić“. - Mladić je ozbiljno bolestan i mnogi smatraju da je pitanje dana kad će umrijeti. Da li je to još jedna podvala srpske politike prema BiH? Vrijeme će pokazati, ali ja ne mislim da je samo Beograd odgovoran za tu situaciju. Dakle, ako se to desi da Ratko Mladić ne dočeka kraj suđenja, onda je to vrlo jasan signal Bošnjacima i cijelom svijetu da je međunarodna zajednica još jednom pristala na nečasnu vrstu dogovora kakvi su bili oni između Miterana i Miloševića, između francuskih i srpskih generala tokom i poslije agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Ja mislim da bi Evropi trebalo da je stalo da on poživi i da dočeka kraj suđenja, radi sebe, radi sticanja bar zrnca nekakvog povjerenja jednog evropskog naroda kao što su Bošnjaci. Za Ratka Mladića bi ta situacija o kojoj ti govoriš bila najbolja. Ukoliko on eventualno umre u zatvoru prije presude, on bi postao mučenik kod onih koji će zasnivati svoje stavove na tome da li je neko pravomoćno osuđen ili nije i reći će svako je nevin dok se ne dokaže. To nije vrijedilo za naciste, ali za ove fašiste svako je nevin dok se ne osudi. Dakle, on bi opet ušao u mitomaniju, legendu kao časni general. Ja sam to jednom već rekao. Mladić je najviše štete nanio svojim najbliže potčinjenim, dakle generalima iz svoga generalštaba. Svojim navodnim skrivanjem, došlo je do toga da čitav generalštab Mladićeve vojske ode u Hag. Meni je lično jedan visokopozicionirani službenik u Savjetu bezbjednosti UN-a, na moje pitanje na konferenciji u Turskoj ”Zašto je osnovan Haški tribunal?” odgovorio ”...da bismo zaustavili ljude poput Miloševića, Karadžića, Mladića”. Cilj je, dakle, bio procesuirati najznačajnije zločince koji su sve ovo osmislili. Da su se Karadžić i Mladić uhapsili `96-te, danas bi najvjerovatnije, i Krstić koji je osuđen za genocid, i Tolimir i Beara i Gvero i Galić, srbijanski general Perišić, i Dragomir Milošević, general koji je držao u opsadi i ubijao djecu u Sarajevu, Simić koji je ubio djecu na Kapiji u Tuzli, bili slobodni. Slobodan Milošević je zapravo onaj koji je osudio te generale pa i one političare tipa Krajišnika, Plavšićke, Brđanina i nekih srednje i niže rangiranih u tom zločinačkom lancu. Ako nešto ima dobro u tom zakašnjelom ”hapšenju” je da smo imali prilike tokom suđenja ovim zločincima, iz njihovih usta, iz usta njihovih žrtava i iz usta ”insajdera” unutar toga establišmenta, čuti jako puno činjenica, vidjeti jako puno dokaza što se sve ne bi desilo da su ovi glavni krivci imali lične kuraži da izađu pred lice pravde. Ali ne, oni su stalno govorili: „Mi ćemo stati samo pred sud svoga naroda“, ali, eto, pokazalo se da su i tu obmanjivali i sebe i svoje porodice i svoj narod. - Da li ćemo mi moći izvoditi pred sudove osobe odgovorne za ove zločine nakon 60 godina, kao što to rade Jevreji danas? Mi ni za koji dan ili koju heftu to nećemo moći uraditi. Sudeći po sporazumima koji su spremni za potpisivanje na nivoima javnih tužilaštava za ratne zločine Bosne i Hercegovine i Srbije, to se neće moći. Taj posljednji sporazum koji sam imao u rukama apsolutno zanemaruje mjesto zločina, državljanstvo zločinca i fokusira se isključivo na prijavljeno mjesto stanovanja zločinca. To će u praksi značiti da svaki onaj koji čuje da je na potjernici, da mu se sprema hapšenje, a to nije uopšte teško doznati jer u tim službama, što znamo od ranije, dolazi do redovnog curenja informacija, sjedne u auto, legalno pređe granični prelaz i u prvom mjestu preko rijeke Drine prijavi mjesto prebivališta. Dakle, neko ko je recimo državljanin BiH rođen u Bratuncu gdje je i počinio zločin biće deportovan na suđenje u Srbiju samo zato što se dosjetio da prijavi mjesto prebivališta u toj državi.Od toga časa za njegovo eventualno suđenje su odgovorni organi u Republici Srbiji, a znajući sa kakvom poletnošću oni to rade, onda je izvjesno da će oni prije doživjeti svoju biološku smrt nego odgovarati za zločine. Apsurdna je to situacija: kome je i kako u Bosni i Hercegovini moglo pasti na um jedno rješenje koje zaista ne egzistira nigdje u svijetu?! - Ima li Bosna i Hercegovina šansi da preživi kad su kod dva druga ravnopravna naroda jake struje koje hoće da je unište? Znate, Bošnjaci kao žrtve su ponekad previše nervozni i nestrpljivi valjda baš zbog te svoje nesreće. Državu treba izgrađivati ciglu po ciglu. Jedna generacija će sigurno postaviti čvrste temelje te države koju njeni neprijatelji, iako je napadaju i oštećuju, ne mogu i srušiti. Dakle, mi bismo htjeli da ova generacija koja je iznijela rat na svojim plećima, koja je na svaki način bila žrtva, da ona doživi taj trenutak takve Bosne i Hercegovine za koju se ginulo i za koju se prolijevala krv. To se vjerovatno neće desiti, bez obzira na ova obećanja da će to Evropa brzo izmijeniti. Hoće, neke stvari će se izmijeniti, ali neki ljudi se nikada neće izmijeniti i neki velikodržavni projekti će dugo, dugo i u Evropi opstajati. Ali Bosna i Hercegovina sigurno opstaje. Ja sam to nedavno rekao: po prvi put o njezinom opstanku odlučuju Bošnjaci sami, niko izvana. Bošnjaci su ti koji trebaju odlučiti ako sutra jedna strana unutar ili izvan BiH počne raspravljati ili dirati u njezine granice hoće li se to dozvoliti ili će je braniti svim dozvoljenim legitmnim sredstvima. A i rat je legitimno sredstvo, čime ga ja ne prizivam, za odbranu granica svake države. A Bosna i Hercegovina je i Banja Luka, Doboj, Bijeljina, Foča, Sarajevo, Mostar, Ljubuški...Dakle, Bošnjaci su ti koji odlučuju i ako se oni pomire s tim da im ne treba Bosna i Hercegovina u njezinim današnjim granicama, onda će Bosna najvjerovatnije krenuti tim putem. Ja iskreno vjerujem da ove mlađe generacije koje nisu osjetile rat na svojim plećima, ali koje daleko bolje, dugoročnije razmišljaju od naše generacije, to neće dozvoliti i zato sam siguran da Bosna i Hercegovina opstaje. Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011 5 Iz bh. udru`enja Slovenci sa dušom bosanskom Jedno udruženje Bosanaca i Hercegovaca u Sloveniji poželjelo je sklopiti poznanstvo i družiti se sa zemljacima u Švedskoj. Poslali su svoju inicijativu Glavnom odboru Saveza bh. udruženja koja je odmah proslijeđena udruženjima. Prijedlog je prihvatilo bh. udruženje u Gislavedu i rođeno je jedno novo poznanstvo koje je za samo nekoliko dana preraslo u prijateljstvo. Tako je grupa članova kulturnoumjetničkog udruženja ”KUD DEM” (njih 25) boravila u Švedskoj od 12. do 16.maja. U Gislaved su stigli 12. maja u poslijepodnevnim satima. Primljeni su od strane domaćina u prostorijama udruženja, a uz osvježenje poslije napornog puta su se predstavili jedni drugima. Gosti su tom prilikom upoznati i sa programom boravka. Sljedećeg dana razgledali su ovaj smålandski gradić i okolinu. Uveče je upriličeno kulturno veče aranžirano iz dva dijela. U prvom dijelu večeri u trajanju od oko dva sata gostujuće društvo izvelo je svoj kulturno-zabavni program. Bio je pravi užitak slušati sevdalinke, saz, klasičnu muziku na violini, recitacije, dramske komade i folklor u izvođenju jedne ne tako velike, ali vrlo sposobne grupe. Drugi dio večeri prošao je u opuštenom razgovoru i druženju do kasno u noć. Bilo bi muzike, plesa, igre i šale ko zna dokad da se sutradan nije moralo raniti u Halmstad. Gosti su vidjeli i našu Smotru. Tako su upoznati sa većim dijelom naše djelatnosti u toku godine, odnosno našim programom i planom rada. Dan poslije Smotre gostovali su u Huskvarni u našem udruženju ”Sarajevo” i obišli Jönköping. U ponedjeljak, 16. maja, gostovali su u udruženju ”Bosna” Borås. Na ovaj način pokušali smo pokazati što je moguće više Švedske, a i upriličiti susrete sa što je moguće više Bosanaca i Hercegovaca u Švedskoj. Bilo je zamorno ali i uspješno. Među gostima bilo je i Slovenaca. Simpatično je bilo slušati mladoga Tončija kad poslije prve večeri u Gislavedu kaže: ”Družio sam se i ranije sa Bosancima i Hercegovcima, ali nisam znao da imate ovakve običaje i kulturu”. Poslije par dana reče: ”Ja sam Slovenac, ali mi je sad duša bosanska”, a pred sam polazak kući: ”Ja sam od sada Bosanac”. Tako se rastadosmo i uz smijeh i uz suze sa obećanjima za uzvratnu posjetu i trajno prijateljstvo. „Lukavac“ u Boråsu GKUD ”Lukavac” iz Lukavca je ovoga maja mjeseca 2011. godine bio gost bh. udruženja ”Bosna” Borås. Aktiv žena udruženja ”Izvor” organizirao je cjelodnevno druženje sa gostima. Dan je započeo kraćim predavanjem na temu ”Položaj žene u BiH”. Gošća Emina navela je nekoliko statističkih podataka iz života žena u BiH. Saznali smo da se stvari u BiH kreću sporo, ali da ima pomaka. Da je tema bila zanimljiva pokazuje i Sadeta Murić podatak da je predavanju prisustvovalo oko pedesetak slušalaca, ali nažalost vremena nije bilo dovoljno za sve diskusije. Poslije šetnje gradom i obilaska svih znamenitosti Boråsa, put je vodio do “Invandrar hus”- „Imigrant instituta“. Ljubazni domaćini Miguel i Anki su u nekoliko sati provedenih sa nama, pričom o useljenicima u Švedskoj i njihovom doprinosu švedskom društvu, uveli goste u svijet koji im je bio potpuno nepoznat. Nažalost, ni općina Borås, a ni švedsko društvo, ne prepoznaju vrijednost ove kuće, gdje možete naći na hiljade rukopisa, pisama, knjiga, časopisa, slika i skulptura koje svjedoče o bogatstvu koje sa sobom donose ljudi koji dođu 6 Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011 u Švedsku kao useljenici. Kući je uskraćena sva materijalna pomoć i naša grupa je bila jedna od posljednjih koja ju je posjetila. Pored nastupa u udruženju, Lukavičani su bili gosti u Ericssonu i u fabričkim prostorijama se predstavili publici u kojoj su pored Šveđana bili i poslovni partneri iz Kine i Indije. Restoran je taj dan ponudio bosansku hranu. Jedan dan je protekao u druženju sa bh. udruženjem u Gislavedu. Zajedno smo zapjevali “Ja, må hon leva...” jednoj 50-godišnjoj članici folklorne grupe. Mnogo lijepih poznanstava steklo se u ovih nekoliko dana. Imena nećemo spominjati - prepoznat će se svi oni koji su postali prijatelji. Kao uspomenu na ovaj susret gostima je, između ostalog, poklonjena knjiga “Švedsko srce moje majke” Zilhada Ključanina i sigurna sam da će se čitati sa mnogo više razumijevanja i empatije nego što se čitala prije ovog susreta. A.S. Gislaved – Motala Posljednjeg aprilskog dana udruženje ”BiH” iz Gislaveda otputovalo je u uzvratnu posjetu udruženju ”Ljiljan” iz Motale. Prije nekoliko godina su članovi ovog udruženja posjetili Gislaved i zajedno priredili nezaboravno veče i druženje za pamćenje. Nakanu za uzvratnu posjetu dotad je uvijek nešto priječilo, ali smo konačno uspjeli ostvariti to željeno druženje. Od samog dolaska smo stekli utisak i osjećaj da smo zbilja gosti jednom udruženju, a ne grupici aktivista, jer su nas dočekale sve generacije. Hvala muškarcima za sav trud, neka su nam živi i zdravi, ali nema ništa bez nasmijanih žena, uvijek spremnih, kako za rad tako i za šalu i igru. Po dolasku smo ugošćeni osvježavajužim pićima, kratko porazgovarali, pa ručali uz čitav niz naših omiljenih jela, kolača i napitaka.. To, naravno, nikad gostu nije cilj, ali svakako upotpunjuje sliku dobrog domaćina. Poslije smo krenuli u obilazak grada i znamenitosti Motale. Vrijeme nas je prilično poslužilo, pa smo mogli vidjeti gotovo sve što su domaćini ocijenili važnim i vrijednim za vidjeti. Naročito veliku pažnju privukli su propusti za brodove Göta kanala. Ljepota parkova je oduševila sve prisutne, a ujedno smo prisustvovali i pripremama za Valborgmässoafton- što je kod nas nekad u domovini nazivano ”logorskom vatrom”, a održavano uoči 1. maja. Na kraju smo otkrili i šta su domaćini priredili kao ”iznenađenje” dana. To je bila posjeta divnoj izložbi umjetničke fotografije Gorana Mulahusića, člana ovog udruženja. Naveče, uz Nadirovu pažljivo i s ukusom odabranu muziku, bili smo na nogama do samog kraja druženja. Opuštenost i raspoloženje među prisutnima bilo je na visini do samog polaska kući. A moralo se, jer kako kaže narodna, ”Treba i zasvirati i za pojas zadjenuti”. Tako smo pred ponoć zahvalili domaćinima za nezaboravan dan i uputili se prema Gislavedu. M.S. Helsingborg – Halmstad Članovi ”Aktivitet centra BiH” iz Halmstada i gosti iz udruženja ”BiH 94”iz Helsingborga proveli su jedan proljetni dan uz dobro druženje, nova prijateljstva, pjesmu i specijalitete bosanske kuhinje. Gosti, njih trinaest, mahom muškaraca, došli su u uzvratnu posjetu našem udruženju. Doček, sa dozom humora i žaljenjem domaćina što “nije došla i poneka žena sa njima”, nastavljen je druženjem i razmjenom iskustava. Nakon ručka upriličen je obilazak grada Halmstada sa ciljem upoznavanja o historiji grada i institucijama od vitalnog značaja. Po povratku u prostoriju udruženja u tipičnom bosanskom ambijentu i domaćinskoj atmosferi, početak još jednog proljeća obilježila je bosanska pjesma, harmonika, ples i naravno smijeh i humor koji nama, Bosancima i Hercegovcima, počesto nedostaju kada živimo izvan naše domovine. Bila nam je velika čast što su neki od naših dragih gostiju iz Helsingborga postali počasni članovi ”Aktivitet centra” iz Halmstada. Kako to obično biva kod nas Bosanaca i Hercegovaca, kada idemo u goste, da idemo “s obrazom”, tako je bilo i ovaj put. Članovi udruženja iz Helsingborga su darovali domaćinima vrijedan komplet knjiga, poznatog i priznatog, profesora i pisca gospodina Ševke Kadrića, pa smo time obogatili našu skromnu biblioteku. Nesumnjivo, to će pomoći svima nama da spoznamo istinu, obogatimo svoj maternji jezik i shvatimo koliko vrijedimo. To će biti jos jedna mogućnost za mlade generacije da čitaju i uče svoj jezik i svoju književnost. Mangafić Požegija dr. Samra Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011 7 Pozitivna Bosna i Hercegovina BiH ima velike prirodne resurse Bogatstvo meda,~aja, ljekobilja Proizvodnjom prehrambenih artikala i proizvoda za široku potrošnju kao što su esencijalna ulja, začini, čajevi, kozmetički preparati i slično u BiH se bavi više od 250 malih i srednjih preduzeća B osna i Hercegovina je država čiji šumski i seoski krajolici kriju pravo bogatstvo. Ona je bogata ljekovitim i aromatičnim biljem, sekundarnim šumskim plodovima i pčelama. Njihovim razvojem BiH se može izgraditi u moderno i napredno društvo, a istovremeno i sačuvati i unaprijediti ove resurse. U skladu s tim skoro svakog mjeseca širom BiH održavaju se sajmovi organske i zdrave hrane, prezentiraju se domaći proizvodi, te je tako i Sarajevo domaćin brojnim manifestacijma na kojima se promovira domaća proizvodnja, prije svega med i proizvodi od meda, ljekobilje, šumski plodovi kao i organska hrana. Neki od tih događaja bili su Četvrti gastronomski festival „Hrana sa Sevdahom“, održan u aprilu u Sarajevu, u maju je to bio Sajam domaće hrane, a naredna manifestacija je već početkom juna. Naime, od 8. do 12. juna u Sarajevu, na Trgu oslobođenja-Alija Izetbegović, održat će se 9. Međunarodni festival čaja i ljekovitog bilja, Tea-fest. Kako nam je kazala Samira KaticaArnautović, direktorica Festivala, riječ je o originalnoj sajamskoj, turističkoj i kulturnoj manifestaciji koja okuplja proizvođače i prerađivače ljekovitog 8 i aromatičnog bilja, organske hrane, pčelarskih proizvoda i preparata na toj bazi, te proizvođače opreme za preradu ljekovitog i aromatičnog bilja. „Jedan od ciljeva ovog Festivala jeste promjena tradicionalnog, često nestručnog, načina prikupljanja ljekovitog i aromatičnog bilja i šumskih plodova. S tim u vezi mi smo obišli skoro cijelu BiH gdje smo prezentirali mogućnosti, unapređenje i modernizaciju sakupljanja, berbe i prerade ljekovitog i aromatičnog bilja i šumskih plodova. Posebno smo se bazirali na plantažiranje jer BiH ima i te kako dobre resurse za razvoj ovog sektora“, naglasila je Katica-Arnautović. U BiH se više od 100.000 porodica u seoskim područjima smatra sakupljačima samoniklog ljekovitog bilja i drugih šumskih plodova, a proizvodnjom prehrambenih artikala i proizvoda za široku potrošnju, kao što su esencijalna ulja, začini, čajevi, kozmetički preparati i slično, bavi se više od 250 malih i srednjih preduzeća. Na festivalu će se ove godine okupiti više od 50 različitih firmi, pojedinaca i organizacija iz svih dijelova BiH, kao i iz zemalja regiona. Također, u cilju promoviranja pčelarstva i pčelarskih udruženja, od 7. do 11. septembra održat će se deveti po redu Sajam pčelarstva i pčelarske opreme - BEE FEST - Dani pčelarstva. Svi ovi sajmovi pokazuju da BiH ima itekako potencijala, samo da je potrebno malo više rada i zalaganja i od nadležnih institucija kako bi bh. proizvodi bili zaštićeni i na pravi način predstavljeni i širom Evrope i svijeta. Tekst i slike: Alema Pendek, ”Oslobodjenje” Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011 Zajedni~ki do bolje države Na lokalitetu Gluhi Do na planini Ljubina iznad Konjica 5. maja otkrivena je spomen-ploča prvim vojnim žrtvama konjičke općine, koji su prije 19 godina na Ljubini izgubili živote. To su: Suad Alić, Ivan Azinović, Vicko Azinović i Marinko Bebek. Izgradnja spomen-ploče zajednička je inicijativa Općinskog udruženja porodica šehida i poginulih boraca, te Udruge obitelji poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja konjičkog područja, a riječ je o prvom zajedničkom spomen-obilježju poginulim Bošnjacima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Kako je istaknuto prilikom otkrivanja spomen-ploče na lokalitetu Gluhi Do bio je sukob srpskih snaga i pripadnika Armije RBiH i Hrvatskog vijeća obrane, koji su prvi osjetili šta im se priprema „Nažalost, ta mladost, ti patrioti, krenuli su da brane svoje najmilije, svoj grad i državu BiH i na tom putu izgubili ono što im je najdragocjenije - svoje živote“, kazao je prilikom otkrivanja spomenploče predsjednik Organizacije porodica šehida i poginulih boraca općine Konjic Enes Halebić. Otkrivajući spomen-ploču prisutni su poručili da se samo na ovakav način, odnosno samo zajedničkim snagama može živjeti skupa. Predsjednik FBiH Živko Budimir je tom prilikom istakao kako je zadaća svih nas da gradimo mostove prijateljstva, mostove povjerenja, te da gradimo normalnu zajednicu od BiH. Izgradnju spomen-ploče zajednički su finansirali Općina Konjic i Ministarstvo za pitanja boraca Hercegovačkoneretvanskog kantona. Likovi aktivista Folklor u duši cijeli život Indira Derviševi} Piše: Fikret Tufek I ndira Dervišević (46) rođena je u Banjaluci, kako s ponosom kaže, u Gornjem Šeheru. Počela je s folklorom još kao omladinka u KUD-u ”Budućnost” Gornji Šeher. Dolaskom zbog rata u Švedsku folklor nije za nju prestao, naprotiv, postao je dio njenog zanimanja u jednom od najvećih i najuspješnijih bh. udruženja u Švedskoj, u ”Bosanskoj krajini” Malmö. Punih 16 godina Indira Dervišević radi kao entuzijasta i profesionalac s djecom i omladinom i nikad joj nije teško. Izvrstan je pedagog, a rad s mladima neizmjerno je blago ne samo za udruženje nego i društvo u širem smislu riječi. Roditelji će vam o Indiri kazati samo riječi hvale. U Udruženju kažu da je alfa i omega za sve i uvijek tamo gdje se kultura dešava. - Folklor sam počela igrati sa trinaest godina, a aktivno sam igrala punih dvanaest godina. Bila je to i ostala moja velika ljubav. Sada radim profesionalno kao koreograf. Kako je to počelo u Švedskoj? - Kada sam došla 1993. godine, mislila sam da je folklor ostao samo mladenačka ljubav, ali kada je 1995. startovalo udruženje ”Bosanska Krajina” ideja o folkloru u meni je ponovo oživjela. Bila sam aktivan član Udruženja da bih u septemru 1998. godine krenula sa osnivanjem folklorne sekcije. Od toga dana pa do danas radim sa djecom i omladinom kao koreograf. U samom početku bilo je poteškoća sa materijalima za folklor, pa sam radila sa djecom po sjećanju dok sam ja igrala. 2001. godine odlazim na seminar u Sarajevo, koji mi je bio od velike pomoći da se podsjetim starih igara i obogatim svoje znanje sa dosta novog materijala. Ne mogu a da ne spomenem veliku pomoć Refika Kulića-Fikana iz Sarajeva, s kojim i danas ostvarujem kontakt u vezi sa folklornim igrama. - Taj posao traži puno odricanja? - Probe folklora održavamo dva puta u sedmici u tri grupe (juniori, srednja grupa i seniori), sa trenutno oko 100 djece i omladine. U folkloru smo ostvarili zavidne rezultate, tu su, dok su bila takmičenja, nekoliko puta osvojena prva mjesta na regionalnim smotrama i prvo mjesto na Saveznoj smotri 2003. godine u kategoriji juniora i seniora. Sa ostalim kulturnim sekcijama, kao što su recitatorska, dramska i horska, u kojoj i ja učestvujem, obišli smo Švedsku od Malmöa pa do Luleåa, kao i nekoliko puta susjednu Dansku. Imali smo uspješno gostovanje i uzvratnu posjetu KUD-u ”Kula” iz Švicarske. - Radiš s velikim entuzijazmom? - Imam još uvijek veliko interesovanje za nove članove što mi je jako drago, a mogu se i pohvaliti da je od samog početka do današnjeg dana kroz moj rad u Švedskoj prošlo preko 300 djece i omladine. To je zavidan rezultat s obzirom da se nalazimo u drugoj državi, a što mene čini jako sretnom, ponosnom i zadovoljnom, kaže Indira Dervišević. Takva Indira Dervišević uvijek je prisutna na lokalnim, regionalnim i saveznim smotrama kulture gdje je ”Bosanska krajina”. Tako je bilo i na regionalnoj smotri 30. aprila u Eslövu, kada je dovela tri folklorne selekcije sa 86 učesnika, kao i na Saveznoj smotri u Halmstadu 14. maja, kada su ”njeni” juniori i seniori nastupili i na trgu i u teatru u Halmstadu, pobrali aplauze i dobili zvanična priznanja. Seniori su osvojili drugo mjesto. Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011 9 Iz Saveza Održana Dvadeseta skupština Saveza bh. udruženja Švedske U Ljungbyju je 12. marta održana Dvadeseta skupština Saveza bosanskohercegovačkih udruženja u Švedskoj. Vrijedni domaćini bili su članovi ovdašnjeg udruženja ”UNA”. Elegantna folklorna grupa ovoga udruženja izvela je splet igara naroda Bosne i Hercegovine i potpredsjednik Saveza logoraša BiH u Švedskoj, Muhamed Babović, Nesib Karišik, Bakir Prlja i Sadeta Murić - raniji predsjednici Saveza; Sead Maslan, Muhamed Hadžibegović i Sead Jujić – predstavnici oblasnih organizacija i Branko Tomić, novinar ”Bosanske pošte”. najmanjih u posljednjih deset godina, ali zasnovan na realnim osnovama za ostvarenje. Troškovi su planirani strogo i nema mogućnosti za bilo kakve komocije. 2011. godina je prelomna i ona će pokazati možemo li finansijski pokriti postojeće aktivnosti ili ćemo morati da se odričemo nekih od njih”, naglasio je Fikret Kadić, Svi predloženi izvještaji su jednoglasno usvojeni, među njima i pravilnici o finansijskom poslovanju i organizaciji rada unutar Saveza. time poželjela dobrodošlicu gostima i učesnicima Skupštine. Jubilarnoj godišnjoj skupštini Saveza bh.udruženja u Švedskoj prisustvovala su 53 delegata iz 23 udruženja te članovi izvršnih organa. Pored delegata Skupštini su prisustvovali dragi gosti: Darko Zelenika, ambasador BiH u Kraljevini Švedskoj; Amir Karahodža – sekretar u Ambasadi BiH u Kraljevini Švedskoj; Idriz Karaman - predstavnik BIZ-a i prvi predsjednik Saveza; Vera Pavlović i Nadira Kilim - predstavnici NBV-a Švedske; Azra Jelačić – predsjednica Bosanskošvedskog saveza žena, Irma Kilim – predsjednica Bosanskohercegovačkog omladinskog saveza, Edin Pezo – 10 Predsjednik Saveza, Fikret Kadić, je u uvodnom izlaganju naglasio da je prošla godina bila izrazito zahtjevna jer je od samog početka došlo do ostavki članova Glavnog odbora, nesnalaženja novoizabranih, te destrukcija od strane pojedinih članova ovoga najvišeg izvršnog organa Saveza bh. udruženja. Planirani budžet za 2010. godinu bio je za 260.000 kruna veći od stvarno ostvarenih prihoda. Da bi sve planirane aktivnosti za prošlu godinu bile i realizovane štedjelo se u svim oblastima rada Saveza, ali se nije moglo izbjeći negativno poslovanje od 124.000 kr. ”Budžet za 2011. godinu je oko 1.300.000 kruna i sigurno jedan od Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011 Od ove godine Glavni odbor Saveza broji sedam redovnih članova, tri zamjenika te dva člana po funkciji. Novi Glavni odbor Saveza bh. udruženja u Švedskoj čine: Fikret Kadić, predsjednik, Ismet Nuhanović, potpredsjednik, Mujo Metaj, Aktivitetscenter BiH Halmstad, Fahudin Muratagić – ”Dukat” Göteborg, Dževad Zahirović – ”Miris” Örebro i Musa Babović – ”Mejdan” Arboga. Saida Bekić, ”Gävle” Gävle (podnijela ostavku zbog privatnih razloga, op.a.). Predsjednica Bosanskošvedskog saveza žena Azra Jelačić i predsjednica Bosanskohercegovačkog omladinskog saveza Irma Kilim su po funkciji članovi Glavnog odbora. Za zamjenike članova Glavnog odbora izabrani su: Bešir Rašović – ”Rubin” Eslöv, Enisa Deumić – ”BiH” Mjölby i Ekrem Šehić – ”BiH” Värnamo. Azra Jelačić je pročitala pismo podrške generalu Armije BiH Jovanu Divjaku u kojem se traži njegovo oslobađanje i prestanak progona bosanskohercegovačkih patriota. B.P Održana 16-ta Savezna smotra kulture i stvaralaštva Halmstad zagrlio Bosance i Hercegovce Piše:Muharem Numanspahi} H almstad, jedan od najljepših gradova na zapadnoj obali Švedske, otvorio je sva tri svoja krunisana srca i ugostio toga 14. maja baštinike bosanskohercegovačke kulturne tradicije. Preko devetsto motivisanih učesnika 16-te smotre kulturnog stvaralaštva i školstva došlo je da pokaže ono što su amaterski iskreno i uporno vježbali i učili zadnjih godinu dana. Ovogodišnja Smotra bila je prekretnica po više osnova. Ono što je, možda, najvažnije za opstanak Smotri, je da se ovoga puta našao modus koji olakšava finasiranje jedne ovako obimne i skupe manifestacije. Savez bosanskohercegovačkih udruženja u Švedskoj, kao glavni organizator i finansijer ovog najmasovnijeg amaterskog sretanja bh. dijaspore u oblasti kulture i školstva, tražio je na koji način smanjiti te svoje troškove. Pored Bosansko-švedskog saveza žena i Bosanskohercegovačkog omladinskog saveza u Švedskoj, koji su kao stalni suorganizatori snosili i jedan dio troškova, izvjestan prihod dolazio je i od prodaje reklamnog prostora na Smotri. Ali, Smotra je i dalje bila i biće skup projekt. Ovoga puta, zahvaljujući prvenstveno Muji Metaju i udruženju „Aktivitetscenter BiH“ u Halmstadu, te njihovom „dobrom imenu“ unutar ove opštine, ali i kotara, počelo se razmišljati drugačije. Mujo je predložio da se pokuša kod opštinskih političara i službenika u Halmstadu naći razumijevanja za ovu manifestaciju. Razgovori su počeli prije usvajanja budžeta za kulturne aktivnosti. Nakon nekoliko susreta sa Lenom Ljungberg, Annelie Abrahamsson, Ann-Charlotte Westlund, te našom Aidom Hadžialić, potvrđeno je povjerenje koje Mujo i ”Aktivitetscenter BiH” imaju na ovoj regiji. Odobrena je pozamašna novčana pomoć od strane Kommunstyrelsena, Kulturnämndena i regiona Halland, a uz to ugovoren i nastup na glavnom trgu. Jedna skromna inicijativa urodila je plodom samo zato što su naši zemljaci dugo godina zajedno gradili most povjerenja sa svojim švedskim komšijama i institucijama. Da ovo udruženje ima šta da pokaže vidjeli smo i na izložbi koja je postavljena u auli Halmstads Teatera. Takođe, prema navedenom dogovoru, po prvi put održan je devedesetominutni program na otvorenom, u centru jednog švedskog grada. Šetnja učesnika Smotre od Halmstads Teatera do glavnog trga postala je predivna revija gdje su šarenilo narodnih nošnji i mladalačka veselost bili najbolja reklama Bosne i Hercegovine. Skraćeni nastupi folklornih grupa učinili su cijeli program dinamičnijim i prihvatljivijim publici. Veliki broj Šveđana je, zahvaljujući ovom nastupu, ostvario prvi kontakt sa našim folkornim blagom i sigurno je stekao pozitivnu sliku o Bosni i Hercegovini. Tog lijepog proljetnog dana na trgu smo imali, pored amatera iz naših udruženja, i goste iz Švedske, ”Vallås folkdanslag” iz Halmstada i iz Slovenije, KUD ”DEM” iz Kranja. Fikret Tufek, novinar ”Bosanske pošte” i voditelj naših Smotri već dugi niz godina, bio je sa nama i ovaj put. Program na trgu vodio je sa lakoćom i sam inspirisan ovim učinjenim pomakom. Na samoj Smotri u Halmstads Teateru trebala mu je, ipak, pomoć: preko devetsto učesnika, 73 kulturne tačke, podijeljene između juniora i seniora i razvrstane u 9 disciplina (horovi, recitacije, recitali, ilahije- kaside, monodrame, drame, folklori, sevdalinke i ritmičke igre), te blizu deset sati programa, previše su i za ovog majstora žive riječi. Pomoć mu je došla od Mirele Cerić i Hadise Terović, svestranih članica ”Bosanske Krajine” iz Malmöa. Učesnici Savezne smotre su udruženja: ”Bosanska krajina” Malmö, ”BiH” Gislaved, ”BiH-BKC” Norrköping, ”BKF Sarajevo” Malmö, ”BiH” Värnamo, ”Dukat” Göteborg, ”BKD Sarajevo” Jönköping, ”Ljiljan” Landskrona, ”Ljiljan” Växjö, ”Bosna” Borås, ”Bosna” Skillingaryd, ”Miris” Örebro, ”BiH 92” Trelleborg, ”Una” Ljungby, ”Rubin” Eslöv, ”Mejdan” Arboga, ”Bosanka” Skövde, ”KUD Kolo” Köping, ”Aktivitetscenter BiH” Halmstad, ”Meša Selimović” Linköping i ”BiH” Mjölby Saveznu smotru kulture i školstva otvorio je predsjednik Saveza bh. udruženja Fikret Kadić. Među gostima bil su mr. Darko Zelenika, veleposlanik BiH u Švedskoj, Ruben Baggström, predsjednik NBV-a, Ann-Charlotte Westlund, predsjednica skupštine opštine Halmstad, Zaim Pašić, predsjednik G.O. SSD BiH, Fadila Jašarević, NBV, Aida Hadžialić, članica u vladi Halmstada, te raniji predsjednici Saveza bh. udruženja: Muhamed Babović, Edib Poljo, Bakir Prlja, Nesib Karišik i Sadeta Murić. Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011 11 Detalj sa trga Vallås Folkdanslag Halmstad Igra folklora i publike "Ljiljan" - Landskrona Predstavnici opštine Halmstad Fotografi na poslu 12 "BiH" Gislaved Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011 "Miris" - Örebro "BiH" - Värnamo ”BiH” Nörrköping Voditelji Hadisa Terovi}, Fikret Tufek i Mirela Ceri} ^lanovi žirija: Muhamed Softi}, Rabija Arslanagi} i Faik Saltagi} Veterani iz Norrköpinga Diplome udruženjima za u~eš}e na Smotri Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011 Foto: M. Sa~i} i M. Numanspahi} 13 Žiri u sastavu: Muhamed SoftićHamo iz „Kola Bosanskog“ Sarajevo, Rabija Arslanagić i Faik Saltagić odredio je pobjednike 16-te Savezne smotre. Folklor seniori: 1. ”Dukat” Göteborg 2. ”Bosanska krajina” Malmö, 3. ”BiH-BKC” Norrköping. Folklor juniori: 1. ”Ljiljan” Landskrona, 2. ”BiH-BKC” Norrköping, 3. ”BiH” Gislaved. Sevdalinka seniori: 1. ”BKF Sarajevo” Malmö, 2. ”BiH” Värnamo, 3. ”Ljiljan” Landskrona. Sevdalinka juniori: 1. ”Una” Ljungby, 2. ”Dukat” Göteborg, 3. ”BiH 92” Trelleborg. Horovi seniori: 1. ”BiH-BKC” Norrköping, 2. ”Bosanska krajina” Malmlö, 3. ”Ljiljan” Växjö. Ilahije/kaside seniori: 1. ”Dukat” Göteborg, 2. ”Bosanska krajina” Malmö, 3. ”BKF Sarajevo” Malmö. Ilahije juniori: 1. ”Dukat” Göteborg, 2. ”Bosanska krajina” Malmö. Ritmičke igre seniori: 1. ”BiH” Värnamo. Ritmičke igre juniori: 1. ”BiH” Värnamo, 2. ”Bosna” Skövde, 3. ”Bosna” Skillingaryd. Monodrama/drama seniori i juniori: 1.”Nina” -”Bosanska krajina” Malmö 2.”Ogledalo ljubavi” - ”Bosanska krajina” Malmö 3. ”Rođendanski poklon” -”Bosanska krajina” Malmö, 4. ”Sreća” – ”Bosanska krajina” Malmö. Recitacija seniori/juniori: 1. ”Želja ”- ”Una” Ljungby 2. ”Već sam ti pričala to”-”Bosanska krajina” Malmö. Recital seniori/juniori: 1. ” Bosna i njeni gradovi ” – ”Bosanska krajina” Malmö 2. ”Naušnice od trešanja”- ”Bosanska krajina” Malmö. 14 Izvan konkurencije najbolji nastupi recitacije: 1. Dževdeta Zubić ”Sarajevo” Jönköping, 2. Sabahudin Bahtijaragić ”Miris” Örebro, 3. Sadeta Sokol, ”Ljiljan” Växjö. Rezultati takmičenja učenika u znanju: IV razred: 1. Dino Ahmetović Gislaved, Zinajda Crnalić - Gislaved, Emin Tulek - Gislaved i Nejla Ćoralić - Linköping, 2. Nermina Muminović Borås, 3. Medin Kazić - Gislaved i Sara Menković - Skövde. V razred: 1. Emina Grudić - Gislaved, 2. Emina Avdić - Gislaved, 3. Ajla Verem - Linköping i Almedina Džanković - Gislaved. VI razred: 1. Amina Ćorić - Linköping, 2. Anes Sejdić - Gislaved, 3. Jasmina Tica - Linköping. VII razred: Amil Ćorić - Linköping, Faja Dedić - Gislaved, Lejla Grudić Gislaved, Ajla Sarajlić - Gislaved i Azra Šehić – Gislaved, 2. Haris Aljičević Gislaved, 3.Haris Bronja - Borås. VIII razred: 1. Medina Avdić Gislaved, Nermina Buljubašić - Borås, 2.Harun Dedić - Gislaved, 3. Behzad Crnalić - Gislaved. IX razred: 1.Selma Beganović - Borås, 2. Elmir Dugić - Mjölby. REKLI SU O SMOTRI: Ann-CharlotteWestlund, kommunfullmäktiges ordförande i Halmstad: Eftersom jag inte hade sett något program innan festivalen, hade jag inga förväntningar innan vilket gjorde att jag verkligen uppskattade att få vara med. Jag var inte medveten om den omfattning som arrangemanget innebar. Detta gjorde att jag blev mycket imponerad av denna färgstarka festival. Zaim Pašić, predsjednik G.O. SSD BiH: Prije svega želim pozdraviti bh. dijasporu Švedske i zahvaliti se vašem predsjedniku g. Fikretu Kadiću na pozivu i mogućnosti da pozdravim veoma veliki broj aktivnih građana Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011 BiH okupljenih u vašem Savezu.Moje impresije sam prenio članovima GO SSD BiH i izrazio veliko zadovoljstvo što imamo tako dobro organizovanu i aktivnu bh. dijasporu u Švedskoj. Svjestan sam da nije lako doći do ovako dobro organizovanih udruženja koja se bave svim oblicima kulture i očuvanja onog najljepšeg, a to je bosanski jezik koji se gaji kroz pisanu riječ, folklor, pjesmu sevdalinku i naravno školsko obrazovanje najmlađih. Još jednom vam čestitam na veoma dobrom radu i podršci aktivnostima SSD BiH. Hvala svim volonterima bez kojih nema ni aktivnosti. Muhamed Softić-Hamo, Sarajevo: Na ovogodišnjoj Smotri kulturnog stvaralaštva i školstva bh. udruženja u Švedskoj bio sam u funkciji člana žirija. Šesnaest godina održavaju se ovakve smotre i samo to je veliki uspjeh. Ovogodišnjih 900 učesnika ostvarilo je zavidne rezultate i napredak u odnosu na ranije godine. Ovakve pokazatelje nema ni jedan savez naših građana koji žive u evropskim državama, pa i u svijetu. Također, treba dati podršku svim ljudima koji rade u Savezu te nesebičnu pomoć mnogim etuzijastima kao što su Bešir Rašović, Indira Dervišević, Murat Hačković i niz drugih aktivista. Oni su garant da će ukupni rezultati i kvalitet smotre biti u uzlaznoj putanji. Samo zajednički rad, razmjena iskustava, razumjevanje i uzajamno pomaganje jesu recept za uspjeh i napredak. Dinka Hrustanović, Kranj, Slovenija: Ja sam prvi put imala priliku da doživim ovakvu manifestaciju u dijaspori i bila sam oduševljena dobrom organizacijom i velikim okupljanjem naših Bosanaca i Hercegovaca na jednom mjestu. Imala sam priliku da vidim raznovrsne igre, nošnje na kojim mogu samo da čestitam koreografima i izvođačima i da im poželim nastavak uspješnoga rada. Mi u Sloveniji, nažalost, ne možemo nešto ovako organizovati jer pomoć slovenačke države ili opština za ovakve manifestacije ne postoji. Apel za pomo} „Merhametu Banjaluka“ Piše:Fikret Tufek M DD „Merhamet“ pruža pomoć onima u nevolji, a postoji u BiH od 1913. godine. MDD „Merhamet Banjaluka“ djeluje od 1992. godine, kada je zbog rata čak 23.000 Banjalučana svih nacionalnosti bilo na njegovom spisku. I pored toga MDD „Merhamet Banjaluka“ je u takvoj materijalnoj sistuaciji da mu je i samom potrebna pomoć. Saznajemo ovo od predsjednika „Merhameta Banjaluka“ dipl. ing. Fahrudina Prlje (55): - Glavni problem nakon 19 godina uspješnog rada i brojne pomoći u ratu i nakon rata je da je „Merhamet Banjaluka“ podstanar u vlastitom gradu - naše prostorije su u privatnoj kući rahmetli Seida Biberića u Docu. Želimo, prije svega uz pomoć dijaspore, prikupiti novac za kupovinu objekta u kojem bi bile za stalno smještene prostorije „Merhameta“. Naše su skromne procjene da je za rješavanje tog problema potrebno 200.000 KM. Kada bi samo Banjalučani u dijaspori dali novca u vrijednosti kutije cigareta, taj problem bismo riješili. - Je li to apel Banjalučanima u svijetu? - Da, upućujemo apel Banjalučanima da se uključe u prikupljanje novca. Molimo „Udruženje Banjalučana u Švedskoj“ da povede akciju. Poziv je ovo i svim drugim udruženjima u dijaspori i Banjalučanima u tim udruženjima da se angažuju i daju svoj doprinos. - Kakvo je stanje s Bošnjacima u Banjaluci? - Po našoj evidenciji ca 7.000 Bošnjaka ima u Banjaluci. Inače sam „Merhamet“ ima 500 aktivnih članova koji mjesečno plaćaju 1 KM članarine. - Imali ste značajnu ulogu nakon rata? -„Merhamet“ je bio posrednik u realizaciji akcije holandske vlade koja je sa 1,7 miliona KM sanirala kuće povratnicima. Bilo je i drugih značajnih projekata kao i podjele razne pom oći - Koje su vam najvažnije aktivnosti danas? - Narodna kuhinja sa 170 korisnika svih nacionalnosti, od kojih 135 redovno dolazi po jedini obrok dnevno svim danima osim nedjelje, dok se za 35 bolesnih i iznemoglih hrana dostavlja. Kapacitet kuhinje je 200 obroka dnevno, a broj korisnika se nažalost stalno povećava. Opština daje 40.000 KM godišnje. Tokom zadnje dvije godine od vlade RS dobili smo sredstva od ca 60.000 KM, te smo s tim parama sanirali objekt i nabavili opremu za kuhinju. - Ambulanta „Merhameta“ ima važnu ulogu? - Da, njene usluge dobija 2.000 korisnika kroz preglede i posjete, a potrebe su daleko veće, sve preko dr. Hanumice Horozović, medicinske sestre i vozača s jednim vozilom. – „Merhamet“ ima i socijalnu službu? - Naša socijalna služba ima socijalnog radnika i 5 njegovateljica, pomažu u kućnoj njezi za 9 najugroženijih osoba, s tim da su potrebe daleko veće. - Prima li „Merhamet Banjaluke“ i druge vrste pomoći? - Ima pojedinaca Banjalučana koji novčano pomognu. Pomoć Bošnjacima u Banjaluci i sada je potrebna. Kao dobar primjer navodim upravo MDD „Merhamet“ Švedske i predsjednika Halilovića, koji pomaže rad ambulante i pruža povremenu pomoć javnim kuhinjama. Više o MDD Merhamet Banjaluka na: www.merhametbl.com e-mail: [email protected]; Unicredit banka AD Banja Luka – SWIFT: BLBABA22, nr. BA39 5517 2048 0286 8582; tel. 051-327 270 ili mobil 065-800 039 (Fahrudin Prlja). Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011 15 Godišnja skupština BŠSŽ-a Kada se radi srcem Tekstovi: Muhamed Mujaki}, Fotosi:Mirsad Sa~i} S voju Dvanaestu godišnju skupštinu Bosansko-švedski savez žena (BŠSŽ) održao je u prostorijama Gamla Folkets hus u Motali. Skupštini je prisustvovao 51 delegat iz 15 udruženja, a među zvanicama bili su: mr. Darko Zelenika, ambasador BiH u Kraljevini Švedskoj, Amir Karahodža, generalni konzul, Fadila Jašarević, predstavnik NBV-a, Fikret Kadić, predsjednik Saveza bh. udruženja, Fehim Halilović, predsjednik MDD Merhamet, Irma Kilim, predsjednica BHUF-a, Mirsad Filipović, predsjednik Saveza Banjalučana, Zlatko Avdagić, predsjednik bh. udruženja ”Ljiljan”, te predstavnici sredstava informisanja Branko Tomić („Bosanska pošta“) i Muhamed Mujakić („Glas BiH“). Izvanredan domaćin bila je sekcija žena u Motali koja djeluje u okviru bh. udruženja ”Ljiljan”. Otvarajući Skupštinu i rezimirajući jednogodišnju aktivnost, predsjednica BŠSŽ-a Azra Jelačić istakla je da su pozitivni rezultati odraz odgovornosti i povjerenja u Savez. ”Kada se radi sa srcem, uspjeh je siguran”, naglasila je Azra Jelačić. Nakon faze etabliranja najviše se, između ostalog, radilo na omasovljavanju organizacije, pomoći u radu rukovodstvima sekcija i udruženja, edukaciji putem seminara, integraciji, ravnopravnosti i informisanju. Na zavidnom nivou ostvarena je saradnja sa Ambasadom BiH u Stockholmu, NBV-om i drugim švedskim institucijama i organizacijama na svim nivoima, Savezom bh. udruženja, te sa svim savezima i organizacijama sa bh. predznakom koje djeluju u Švedskoj. Kancelarija Saveza osposobljena je za kvalitetno funkcionisanje, a mnogo više moglo se uraditi na polju rekreacije u 16 Darko Zelenika i Sadeta Muri} svim sredinama. Kultura i humanitarne aktivnosti Najobimnije izvještaje imala je sekcija kulture (potpisala Rabija Arslanagić) i humanitarne aktivnosti (potpisale Zekija Vojniković i Emira Čutuk). Tendencija da se bh. kultura i tradicija predstave u što raznovrsnijim oblicima prepoznala se u organizaciji proslave 25. novembra – Dana držanosti BiH, te proljetne manifestacije ”Žena je tu”. Posebno raduje sve veće učešće članica sa vlastitim literarnim tekstovima. U više prilika organizovano je prikupljanje sredstava za razne oblike humanitarne pomoći pojedincima i organizacijama u BiH i za tu svrhu sakupljeno je preko 16.000 kruna. U Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011 ovoj iznos nije ubrojana pomoć koju su samostalno prikupile i poslale u BiH pojedine sekcije i udruženja. Svi predloženi izvještaji usvojeni se bez primjedbi, a u narednim planovima dogovoreno je da se Međunarodni dan žena obilježi zajedničkom manifestacijom. Dopune Statuta i dopuna naziva Saveza Predloženi tekst Statuta usvojen je uz još neke dopune, a u sklopu toga prihvaćena je inicijativa da se naziv Saveza dopuni, te da se nakon zakonske procedure koristi novi naziv: „Bosanskohercegovačko-švedski savez žena“. Prihvaćen je prijedlog da u 2011. godini Savezom rukovodi Glavni odbor u sastavu: Azra Jelačić, predsjednica, te Štefica Andrijević, Almedina Sačić, Fatima Selimagić, Jasminka Bračković, Rabija Arslanagić, Zekija Vojniković, Melkina Filipović i Mina Zaimović. Predsjednica Jelačić je napomenula da je naredna godina izborna i da većini članica GO ističe mandat. ”Da bi odgovorili zahtjevima vremena u kojem živimo trebali bismo kod novih kandidata voditi računa da vladaju švedskim jezikom, koriste savremena sredstva komuniciranja i da imaju odgovarajuće iskustvo u društvenom radu”, dodala je na kraju Azra Jelačić. Zaključujući rad Skupštine Sadeta Murić je zahvalila svima na odazivu uz konstataciju: ”Kada se radi dobro i kada se imaju dobri rezultati – onda i ljudi dođu”. Specijalni program za prijatelja i saradnika ”Dovi|enja druže moj, dovi|enja” Uvodni dio Dvanaeste godišnje skupštine BŠSŽ-a, održane 26. marta u Motali, ostaće svim prisutnim u sjećanju kao draga i jedinstvena uspomena. Jedan sat programa osmislila je uvijek lirski nadahnuta Rabija Arslanagić, a realizirali su ga Mirsad Begović, Hadisa Terović, Mirela Cerić i Merdana Ramezić. Bilo je tu Jesenjina, Šantića, Barakovića, stiha i sevdalinke i Mostara. Sve je to bilo kao poseban poklon sa puno emocija za mr. Darka Zeleniku, ambasadora BiH u Švedskoj. Ambasador Zelenika završava svoj mandat i odlazi na novu dužnost. Tako je to u diplomatiji. Svoj prvi kontakt sa bh. građanima u Švedskoj amasador Zelenika je imao augusta 2008. godine kada je u Norrköpingu prisustvovao manifestaciji ”Genocid u BiH – Da se ne zaboravi i ne ponovi”. Teško je od tada naći neku svečanost i prigodu, a da se Ambasador nije odazvao. Svojim ličnim doprinosom pokazao je kako jedna bh. ambasada treba da bude u službi svojih državljana. Članice BŠSŽ-a došle su na originalnu ideju kako ovjekovječiti ovo prijateljstvo i saradnju: izrađen je album sa fotosima manifestacija na kojima je bio ambasador Zelenika i fotosima svih gradova u kojima djeluju sekcije i udruženja BŠSŽ-a. Album će se dopuniti fotosima sa Skupštine i uručiti na proljetnoj kulturnoj manifestaciji. Duboko dirnut ambasador Zelenika se zahvalio na pažnji i poklonu koji će ga u svakom trenutku podsjetiti na ljude i dane u Švedskoj. Proljetna kulturna manifestacija JA ŽENA, MENI UZOR ŽENA Kilim iz Skillingaryda izložila je slike na temu žene. Stihove Senade Šehić iz BKD ”Sarajevo” Huskvarna čitala je Alena Baltić, a Fadila Ferhatović iz ”Ljiljana” Landskrona recitovala je pjesmu ”Žena”. Folklorna grupa ”Ljiljana” iz Motale izvela je kolo sa Ilidže, a Azra Avdagić je recitovala Jesenjinovo ”Pismo majci”. Melkina Filipović je svoj tekst posvetila svim ženama, a Mirjana Berberović iz ”Izvora” Borås govorila je o Amili Smajović i fenomenu bosanskog ćilima. Sadeta Muri} kao žena – uzor Udruženje ”BiH” iz Värnama bilo je domaćin proljetne kulturne manifestacije BŠSŽ-a pod nazivom ”Ja žena, meni uzor žena”. Na manifestaciju se odazvalo 15 udruženja koja su pripremila program u skladu sa nazivom manifestacije. Azra Jelačić, predsjednica Saveza, pozdravljajući prisutne i goste, istakla je značaj i korist druženja, te zajedničko učešće u pripremi programa. Ova prilika je iskorištena da se amabasadoru Zeleniki uruči poklon – fotoalbum, koji je sad kompletiran i osim fotografija popraćen je prigodnim tekstovima. Ambasador Zelenika se još jednom zahvalio na pažnji i saradnji za vrijeme njegovog mandata u Švedskoj, te podsjetio na poštovanje uslova kojima su državljani BiH dobili slobodu ulaska u zemlje Evropske unije. U ime NBV-a skup je pozdravila Nadira Kilim. Predsjednica aktiva žena iz Värnama – Alma Sejdinović je zaželjela dobrodošlicu i povodom Dana majki svim učesnicama poklonila po jednu ružu. Emira Čutuk je najavila prikupljanje priloga za sudske troškove odbrane generala Jovana Divjaka i liječenje borca 17. viteške krajiške brigade. Voditelj programa Azra Avdagić najavljivala je tačke programa u kojem su učestvovale: Azra Jelačić stihovi Naze Iković iz Halmstada, hor domaćina i Merima Tihić sa stihovima o majci. Tekst Sadete Sokol iz Växjöa čitala je Izeta Burazerović, a Nadira Da su bh. žene ovladale modernim komunikacijama pokazala je Almedina Sačić ostvarajući kontakt ”uživo” sa Rabijom Arslanagić uz komentar da se osjeća kao na Euroviziji. Zbog pogoršanog zdravstvenog stanja Rabija je ostala kod kuće i telefonska veza bila je način da bude sa svojim ženama. I još jedan razlog – onaj pravi: Rabija je htjela da da prilog programu govoreći o ženi koja je svojom aktivnošću za mnoge postala uzor. Na koga se odnosila Rabijina priča postalo je jasno kada su se na velikom ekranu počele nizati fotografije Sadete Murić. Rezime svih uspjeha i nagrada koje je Sadeta dobila u Švedskoj od 1993. godine do danas našao bi se u ocjeni izrečenoj na godišnjoj konferenciji NBV-a pred delegatima iz cijele Švedske: Sadetin rad je postao model za NBV. Veliko priznanje Prijedorčanki Sadeti, ali i svim vrijednim bh. ženama koje ona predstavlja. Za ovu priliku je malo prostora da se opiše atmosfera u sali nakon što je Rabija završila svoje kazivanje. Za sva čestitanja i i tople iskrene riječi Sadeta se odužila rekavši: ”Ovo je moj najradosniji dan u životu nakon rođenja mojih unuka”. I zar je moglo biti ljepšeg završetka ove manifestacije ”Ja žena, meni uzor žena” od ovog događaja? Svoj veliki doprinos ukupnoj atmosferi dali su muzički par iz Värnama Senka i Šeki, te ljubazni domaćini udruženja ”BiH”. Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011 17 Iz mog ugla Treba nam više jedinstva Dr. Izet Muratspahi} A ko biste tražili od mene da u jednoj riječi sažmem ono što nam je u ovom trenutku i u dijaspori i u domovini najviše potrebno, onda je to definitivno – jedinstvo. Svaki čas čujemo nekakve svađe, nesuglasice, čak i otvorene sukobe, a najčešće oko stvari gdje bismo morali imati slična mišljenja ili bar nekakav konsenzus. Svi smo debelo svjesni da nam nedostatak jedinstva i nepotrebna međusobna gloženja donose samo probleme, pa opet nastavljamo da „tražimo dlaku u jajetu“ u svakoj akciji i uglavljujemo klip u točak vlastitog prosperiteta. Postavlja se pitanje zašto je to tako, koji su motivi i razlozi da se radi u korist vlastite štete, kad je svakom od nas kristalno jasno da bez jedinstva nema nikakvog napretka. Politika je u tome najsnažniji motiv, bar u domovini, ali i ima i onih čisto ljudskih slabosti, ljubomore i zavisti, u stilu „neka komšiji crkne krava“, „što bi on bio bolji od mene“ ili „šta ja imam od svega toga“. Upleteni su tu i tamo i razni drugi faktori, s jasnim ciljem da razjedine naš narod i odvrate mu pažnju od egzistencijalnih problema, a što je nastavak poznatog starog projekta. Lijepe se etikete na svakoga iole važnijeg intelektualca, omalovažavaju dokazani naučnici i pokušava onemogućiti bilo kakva kohezivnost naroda. U nas, pak, u dijaspori, više je primjetljiva nekakva opća letargija prema svemu, mrtvilo i izoliranost, što ne daje dovoljne poticaje za jaču i sveobuhvatniju akciju. Imamo masu pojedinaca koji ostvaruju izuzetne rezultate na osobnom planu u raznim područjima, ali nemamo pobjedničkog tima koji bi kontuinuirano i fleksibilno 18 radio na ispunjavanju zadaća koje pred nama stoje u ovom vremenu i ovoj zemlji u kojoj živimo. Imamo masu udruženja i nekoliko saveza koji aktivno rade i realiziraju veliki broj važnih aktivnosti, ali im očito nedostaje novih ideja i pomoći u transformaciji prema novom vremenu i njegovim zahtjevima. Uspješni pojedinci i vrsni intelektualci drže se izvan naših udruženja i saveza, što predstavlja veliki gubitak u našem zajedničkom radu i prezentaciji cijele naše dijaspore. Zašto sposobni pojedinci nisu u udruženjima krucijalno je pitanje na koje treba naći odgovor, a onda se koncentrirati na moduse da se to stanje promijeni. Da bi se to ostvarilo, mora biti više dobre volje kod svih nas, spremnosti na priznavanje vlastitih grešaka i pronalaženju kompromisnih rješenja. Naravno da ima i onih kojima odgovara da se ništa ne mijenja jer bi osobno ostali bez neke sitne koristi, ali to je neophodan korak da bi se otvorio prosperitetniji put cijele grupe. Osobno ne prihvatam obrazloženje tipa „Pitali smo ih, a oni neće“ jer je to nespojivo s osnovnim načelima intelektualaca koji uvijek teže napretku i integrativnim procesima. Tim ljudima jednostavno treba prići na drugačiji način, zamoliti ih za pomoć, s obzirom da nam je njihova pomoć doista potrebna. Znam da će se na ove riječi neki u našim udruženjima i savezima odmah naljutiti i uzviknuti: „Ko su oni da ih molimo!“ Moj odgovor je da u tome upravo leži odgovor na pitanje zašto se takvi ljudi drže izvan. U nedovoljno diplomatskom pristupu prema njima. Oni su sposobni ljudi svaki u svojoj oblasti, a na nama je da ih na neki način privolimo da rade zajedno s nama. Oni koji misle Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011 da je ispod njihovog dostojanstva da mole za pomoć stručnog čovjeka, jednostavno ne obavljaju dobro svoju funkciju. Ivica Osim je riješio pitanje Nogometnog bh. saveza za nekoliko sedmica. Imao je dovoljno mudrosti i razgovarao s ljudima kod kojih je ležao ključ rješenja. Od njega valja učiti kako se postiže cilj. Mada je suvišno objašnjavati zašto nam je potrebno jedinstvo, ipak bih skrenuo pažnju na našu situaciju u Švedskoj i par najvažnijih segmenata djelovanja na koje moramo fokusirati naše resurse. Mislim da nam je već svima jasno da dosadašnji oblici naših aktivnosti moraju biti reducirini i prilagođeni novom vremenu i zahtjevima švedskoga društva. Humanitarne aktivnosti ne mogu više biti u prvom planu, kao ni glomazna okupljanja koja odnose velika sredstva, a učinak im je uglavnom ograničen na zadovoljenje našeg druženja. Pored toga, za vrlo kratko vrijeme padaju u zaborav. Savez bh. udruženja napravio je dobar iskorak u tom smjeru kad je ovogodišnju smotru održao u оkviru kulturnih dana grada Halmstada. Smotra je sigurno koštala puno manje, a učinak je nesrazmjerno bolji od ranijih. Osnovna zadaća svih Bosanaca i Hercegovaca u Švedskoj u narednom vremenu je da što više rade na očuvanju našeg jezika, književnosti, kulture i tradicije uopće, kao i integraciji u novo društvo. To stoji u statutima svih naših organizacioja kao primarni zadatak. Ne smije biti antagonizma između onih koji vode Bosanske dopunske škole i nastavnika koji predaju naš jezik u švedskim školama kao „modersmål”. Oni imaju istu djecu, predaju isti jezik i ostvaruju identičan cilj. Saradnju između njih ne smije kočiti par pojedinaca, povrijeđenih nekad, zbog nečeg. Samo zajedničkim djelovanjem mogu se ostvariti bolji rezultati i potaći roditelje da prijave svoju djecu na nastavu maternjeg jezika. Bosanske dopunske škole imaju problema s brojem djece, pa će sigurno morati izvršiti neke transformacije, a to mogu najefikasnije uraditi opet uz saradnju sa Savezom nastavnika bosanskog jezika i roditeljima. Mora se raditi više na prevođenju naše literature na švedski jezik i podržavati književno stvaralaštvo bh. pisaca koji žive ovdje. Treba organizirati seminare na kojima će poznati stručnjaci raspravljati o određenim vitalnim pitanjima i donijeti konkretne smjernice daljeg djelovanja. Možda sve ovo na prvi pogled izgleda preambiciozno. Međutim, ne treba zaboraviti da nas ima u Švedskoj oko šezdeset hiljada, da smo vrlo obrazovana grupa koja je brzo naučila švedski jezik, u velikom broju dobila posao i da skoro nema institucije u Švedskoj u kojoj ne radi neki naš čovjek. Treba nam samo jedinstvo. Moramo izbiti zavist iz sebe jer, kako kaže jedna kineska poslovica, „Zavist je kao zrno pijeska u oku“ ili poznati rimski historičar Livije “Zavist je slijepa i ništa drugo ne zna nego kuditi vrline.” Osobno mi je vrlo draga misao koja bi mogla biti primjerena u ovom trenutku, a glasi: „Pametni ljudi diskutiraju ideje, prosječni događaje, a glupi raspravljaju o drugim ljudima.“ Jednom riječju, trebamo slijediti mudre savjete, ujediniti se i prepustiti da svako radi onaj posao koji najbolje zna. Jer, kako je sjajno rekao Edison „Kada bismo svi učinili ono za što smo sposobni, zapanjili bismo sami sebe.“ Otvoreno bijenale savremene umjetnosti ARK Underground Titovo sklonište privla~i veliki broj posjetilaca U prostorima Atomske ratne komande (ARK), tajnog skloništa za nekadašnji jugoslavenski politički i vojni vrh (D-0 ARK) u Konjicu je 27. maja svečano otvoreno 1. bijenale savremene umjetnosti "Time Machine- No Network" D-0 ARK Underground, projekt koji je Vijeće Evrope proglasilo kulturnim događajem Evrope. U betonskoj masovnoj konstrukciji tajnog Titovog bunkera, na oko 6.500 metara kvadratnih prostora i oko novi režim posjeta. Tako svi zainteresovani izložbu mogu pogledati ponedjeljkom, srijedom i petkom u terminima od deset, dvanaest i četrnaest sati uz organiziran prijevoz autobusima. Ulazak na Bijenale u Titovom bunkeru je besplatan, a posjetitelji će izdvajati tri KM za povratnu kartu do ARK-a. Organizirani prijevoz polazi od sjedišta Turističke zajednice Konjic, smještenog u neposrednoj blizini Autobuske stanice u Konjicu. Na informativnom punktu Bijenala (u centru grada, na Trgu državnosti) posjetitelji mogu dobiti sve potrebne informacije vezane za Bijenale. 300 metara dubine ispod površine zemlje, 47 umjetnika stvaraju i izlažu svoja umjetnička djela. Tokom prva tri dana ovaj impoznatni objekat je posjetilo 3.000 ljubitelja umjetnosti, ali i svih onih koji su željeli da vide 60 umjetničkih radova, od 44 umjetnika iz 18 evropskih i svjetskih država. Zbog velikog interesa koji vlada za posjetu Bijenalu, ali i zbog specifičnosti objekta ARK, organizatori su odlučili da se do 27. septembra 2011. godine, do kada će Bijenale biti zvanično otvoreno, uvede Inače, postavku Prvog bijenala upriličio je kustos Branislav Dimitrijević, a otvarajući Bijenale član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović izrazio je iskrene čestitke za taj kulturološki iskorak i afirmaciju BiH na kulturnoj sceni Evrope i svijeta. Projekt je realiziran u organizaciji Bijenala savremene umjetnosti Sarajevo, pod visokim pokroviteljstvom Predsjedništva BiH, te sudjelovanje resornih ministarstava BiH, FBiH, Kantona Sarajevo i Grada Konjica. Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011 19 Posjeta iz Bosne i Hercegovine Dobro došli, dragi Travni~ani Nesib Karišik L ijep i sunčan dan u Värnamu. Očekujemo goste iz Travnika na dogovorenom mjestu. Delegacija Saveza, predstavnik Oblasne organizacije Jönköpinskog kotara, predstavnik bh.udruženja ”BiH” iz Värnama i predstavnik NBV-a iz tog kotara na dočeku. Stiže autobus ”Bosna toursa” iz Travnika. Srdačni i topli pozdravi i ”priznanje” gostiju da su malo ranije stigli i da su par sati odmarali na Laganu, kako bi ispoštovali vrijeme dolaska. Zajednički odlazak u udruženje gdje nas čeka osvježenje i ručak sa predusretljivim domaćinima: Seadom, Ekremom, Esmom, Refikom i Suljom. Nakon obilaska grada i poznatog parka Apladalen, sa zanimljivim starinama prošlosti, put nas vodi ka Örebru, mjestu gdje će gosti boraviti u toku posjete. ”Dobro došli, dragi Travničani!” – viori se transparent ispred prostorija bh.udruženja ”Miris” u Örebru. Napuniše se prostorije djecom, roditeljima i familijama koje primaju. Neki uzeše svoje i odoše. Drugi su ostali na večeri koju je priredio domaćin. Djeca odmah oko bilijara, ručnog fudbala i drugih automata u klubu, a neko se dočepa sintisajzera i začu se narodno kolo. Novi dan i razgledanje grada. Rasturili se posvuda sa svojim novim jaranima. Mnogo zanimljivosti i divljenje gostiju. Naveče je susret sa rajom koja je bila kod njih. Došli samo učenici iz ”Meše Selimovića” iz Linköpinga. Svi radosni i zadovoljni. Vrijedni domaćini, predvođeni Dževadom, Almom, Dinom, Nenom, Mirsom, Izom, Almirom, Crnim, Jukom i Bibijem, pripremili bogat program. Smijenjuju se ”mali” i ”veliki” folklori iz ”Mirisa”. U goste došle i djevojke iz ”Kola” iz Köpinga. Trese se cijeli sprat, a aplauzi ne prestaju. Recituju Cober i 20 U uzvratnoj posjeti Savezu bh.udruženja u Švedskoj od 01-06. juna boravilo 36 učenika i 7 nastavnika iz OŠ ”Kalibunar” iz Travnika Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011 Sejo. Almir pjeva uz pratnju Nedima iz Travnika. Iznenada skočiše svi dječaci iz Travnika i onako u horu zapjevaše Halidovu ”Miljacku” ponavljajući više puta ”Ko bi rek´o čuda da se dese….”, aludirajući na njihov dolazak, a u sali suze i prolom oduševljenja. Sutradan smo u Karlskogi, u posjeti muzeju Alfreda Nobela. Domaćin nam je Rešo iz kotara Örebra sa saradnicima. Priča nam kustos muzeja o događajima iz tog vremena i o Alfredu, kada iznenada ustaje do tada nepomični kip lika Alfreda Nobela i kaže kustosu da on ne treba pričati o njemu i da će on sam nastaviti priču o svom životu. Pravo i prijatno iznenađenje za sve prisutne. Ručak je upriličen u restoranu u centru grada, vlasništvo naših ljudi. Karlskoga je blizu, pa je po povratku ostalo vremena i za šetnju Örebrom. A naveče opet druženje, žamor i pjesma. Posjeta Stockholmu se očekuje sa posebnim zanimanjem. Čuli su puno o ”Veneciji sjevera” i samo je ostalo da to sve i dožive. Počeli smo sa upoznavanjem od Södertälja i poznatih teretaša ”Skania”, preko bolnice Hudinge i Kraljeve krivine (Kungens kurva) čiji je naziv, čitajući ga naški, izazvao dosta šaljivih komentara. Prije skretanja u centar pokažemo im Älvsjö – sajmište, ogromnu zgradu Ericssona i Globen u daljini. Iskusni vozači primijetiše na vrijeme da smo ”previsoki” za prolaz ispod podvožnjaka za Kungsholmenu, pa produžismo na Norrtull i ulazak u centar sa te strane. U strogom smo centru i autobus nas ”istresa” na autobuskom terminalu, odakle se šetnjom vraćamo do Sergelovog trga i fontane, dok vozači uz pomoć Dževde ostadoše da traže parking. Kod Kulturhuseta nas čeka BiH konzulica Alma, po dogovoru, i pridružuje nam se u daljem obilasku metropole. Velika je gužva na najpoznatijoj maršruti Stockholma, a bogami i velika vrućina. Djeca bi da zastanu kod svake atrakcije, mađioničara, uličnog cirkusanta, svirača, beskućnika, grupe maserki na otvorenom i da se sa svima slikaju. Valja sve ovo pokazati jer će u protivnom priča biti ”šuplja” i neuvjerljiva. Zastaju kod svakog butika. Pitaju da li oni satovi u izlogu stvarno koštaju 5 miliona, da li bi ih čo´jek smio i kupiti pa nositi, da li ćemo sresti kralja i kraljicu. Kod Riksdaga zajednička slika i objašnjenje o švedskom Parlamentu. Ubrzo stigosmo i do Kraljevog dvorca i opet slika, ali sada sa kraljevim stražarom sa prednje strane palače. Popeli smo se na plato predvorja ulaza u Dvorac, sa stražarima na sve strane i stotinama pitanja sa svih strana. Većinska je želja da kraljica i kralj samo mahnu sa prozora i da to zabilježimo kamerama. Rekli smo im da smo bacali kamenčiće na prozor i da niko ne otvara, te da su nam stražari rekli da su otišli na plažu i da će se vratiti kad´ prehladi. -Poručite im da se čuvaju i da ne izgore na suncu, pročitaše nas djeca. Kroz Stari grad jedva prolazimo od mase naroda, koji razgleda, kafeniše i ruča haman na sred ulice. Progurasmo se nekako do McDonaldsa na Slussenu, gdje smo prezalogajili i malo se odmorili uz prelijep pogled na brodice koje krstare prema Djurgårdenu i Skansenu. A pored nas Katarina lift i desetak metara visine, koji nas vodi do Mösebackena i kuće poznatog švedskog pisca Augusta Strindberga. Nakon odmora svi se rasturiše po grupama u čaršiji sa namjerom da kupe poneki poklon svojima. Djevojčice bi najradije u H&M, a dječaci u butike sa sportskom opremom. Na povratku priči nikad kraja. Osjeti se zadovoljstvo ali i umor. Valja sutra ponovo na put i to dalji, u High Chaparral-kaubojski grad. Bh.omladinski savez organizovao izlet za preko pet stotina djece i omladine iz više udruženja i uklopio i Travničane u taj aranžman. Kauboji, Indijanci, Meksikanci, bande, pljačke voza i banke, restorani, diližanse. Kao na pravom divljem zapadu. Kupili se šeširi, opasači sa revolverima i šerifske značke. Slikali se sa pravim Šerifom. Djeca su se srela sa djecom koja su im bila u posjeti prošle godine. Nastavnici takođe. Sutra se kreće nazad za Bosnu. Na ispraćaju na stotine djece i roditelja iz Örebra. Zagrljaji i suze, kao i obično na rastancima. Stekli su se novi prijatelji. Uskoro će i odmori, pa će neko navratiti i u Kalibunar. A vi, Travničani, pozdravite dolje i dođite nam opet. Valjda će biti prilike. Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011 21 Gradovi u Bosni i Hercegovini Velika Kladuša Amir Tali} S jeverozapadni dio BiH čine gradovi koji su kroz historiju bili granični odbrambeni bedemi prema Zapadu što je Krajišnicima dalo epetitet ratnika. Epske junačke pjesme su bosansku epiku stavili u rang čuvenog Homerovog pjevanja. Mujo Hrnjica je jedan od krajiških junaka opjevan i slavljen. Njegova slava i sad se veliča među Krajišnicima. Akademski vajar Zlatko Dizdarević izradio je monumentalnu skulpturu Muje Hrnjice na konju u tridesetmetarskoj veličini koja se u gipsanom obliku kao matrica nalazi u jednom Agrokomercovom pogonu. Čeka investitora da se odlije i da se to „Božije čudo“ postavi na brdo iznad Kladuše. Boraveći odmah poslije rata u Velikoj Kladuši, spavao sam nekoliko dana u Starom gradu i divio se arhitektonskom rješenju krajiškog sela podno zidina kladuške kule. Alija Pozderac je idejni tvorac ove turističke atrakcije koja je prije posljednjeg rata bila izuzetno posjećena. Velika Kladuša danas broji blizu 50.000 hiljada stanovnika i na površini 331 kvadratnih kilometara najnaseljenije je područje u BiH. Prvi put se spominje 1280. godine. Kladuša je dobila ime po prvom svom vladaru Kladaru. Granica između dva carstva je oko Kladuše posijala i druge utvrđene gradove. Podzvizd je podignut 1450. godine a sagradila ga je Marija Zvizda. Grad Vran ozidala je kneginja Vrana, kćerka Dobrišina. Todorovo je 1560. godine nosilo ime Novigrad, pa potom Todor Grad. Kad su Turci zauzeli ove gradove, Krajišnici su postali elitni ratnici graničari, ali i vojnici u pohodima prema Beču. Znalo je proći i 30 godina da u selima Krajine nema momka za ženidbu jer su ginuli na turskim frontovima. Junaštvo se slavilo. Krajišnici se bunili i ratovali i protiv moćne turske carevine. Bune u krvi gušene. Čuven je onaj epski stih: „Oj, Krajino, krvava haljino!“ U Drugom svjetskom ratu na prostoru Kladuše djelovala je čuvena Huskina milicija. Huska Miljković, predratni komunista, u teškoj situaciji za Krajinu osnovao je vojsku koja je branila bošnjačka sela od četnika popa Đujića, ustaša, a jedno vrijeme i od partizana. Njegova brza konjica stizala je u svaki zaseok Krajine. Pjevala se pjesma: „Ide Huska, jaše konja Vrana, za njim ide četa Muslimana. Svi za din, svi za din…“ Prelaskom u partizane Huska je mučki Mujo Hrnjica, rad akademskog vajara Zlatka Dizdarevi}a 22 Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011 ubijen, a njegova milicija transformirala se u muslimanske brigade koje su ratovala na svim ratištima bivše Jugoslavije. U buni 1952. godine zbog komunističkih nameta Krajišnici su ponovo stradali. Mnogi su osuđeni na smrt, a čitava krajiška sela su raseljena i odvedena u rudnike Srednje Bosne. I danas žive u Zenici, Kaknju.. Procvat Velike Kladuše i većeg dijela ”Ljute krajine" dogodio se sedamdesetih godina. Porodica Pozderaca odigrala je veliku ulogu stvarajući svjetski poljoprivredni gigant „Agrokomerc“. Njihov eksponent i karizmatični Babo Fikret Abdić od zaostalog i zapuštenog krajiškog regiona otvorio je moćnu ekonomsku provinciju prema Evropi. Takav trend nije mogao proći kod vlasti iz Beograda i montirana je afera „Agrokomerc“ koja je Krajinu bacila u sunovrat. Babo je suđen na montiranom procesu, ali se slobodan vratio u Kladušu na ćilimima zastrte ulice kao kralj. To će u biti pogubno za cijeli region u agresiji na BiH 1992/95. godine kada je Fikret Abdić izdajnički predao Krajišnike srpskom agresoru i upustio se u bratoubilački rat protiv Armije Republike BiH u kojem je izginulo preko 3.000 Bošnjaka. Danas je u zatvoru u Hrvatskoj osuđen za ratne zločine nad vlastitim narodom. Kako danas žive Kladušani? Posvađani porodično, jer su rođena braća ratovali jedini protiv drugih, raseljeni po cijelom svijetu, nesretni i obeščašćeni bez stalnog zaposlenja, osiromašeni i vraćeni stotinu godina nazad, tuguju za prošlim vremenima blagostanja i berićeta. Veliki gigant „Agrokomerc“ i dalje propada u posvađanoj i podijeljenoj bosanskoj tragediji. Niko se danas ozbiljno ne bavi problemom nesretnog i ponositog naroda. Objavljeno je nekoliko knjiga, političkih pamfleta o kladuškoj tragediji, ali osim magistarskog rada Smaila Kličića objavljenog u zanimljivoj knjizi „Uzroci i posljedice Autonomije“, ništa nije vrijedno pažnje. Ova knjiga može biti osnov za dijalog između tkz. Autonomaša i Alijevaca, kako se danas međusobno etiketiraju. Dejtonskim sporazumom su legitimirane političke partije koje su ideološki oblikovale rat u BiH, što produžava agoniju u cijeloj BiH, ali ni čim ne opravdava da se budućnost mora graditi dijalogom i potpunim historijskim definiranjem prošlosti na osnovu historijskih činjenica. Istina je samo jedna. Mladi Velike Kladuše idu u školu pod jednim krovom, zajedno, druže se na zajedničkim zabavama. Upravo taj potencijal može odigrati ključnu ulogu da se problemi prevaziđu. Ekonomski prosperitet će omogućiti da mladi ostanu u svom gradu, da se ne izgube u bijelom svijetu. Evropska perspektiva i ulazak u Evropsku uniju, vjerujem, zatvoriće poglavlje traumatične i nesretne sudbine Kladušana. Ovaj lijepi grad se bori sa nedaćama koje su prisutne u cijeloj BiH. „Agrokomerc“ bi mogao da ponovo bude privredni faktor broj jedan u cijeloj Bosanskoj krajini. Male firme koje sasvim dobro posluju održavaju život Kladuše. Dijaspora raseljena po cijelom svijetu bitan su element ekonomske održivosti i bitisanja običnih ljudi. Vjerujem u Veliku Kladušu da može postati veća i ljepša. Samo da nam je malo strpljenja, pameti, međusobnog oprosta, a uzdajmo se i u Božiju pomoć. Osmo svjetsko prvenstvo SSDBiH igralo sa dva poluvremena i već u petak se odigralo prvo kolo. U grupi sa Švedskom bile su: Engleska, Republika Irska i Njemačka. Švedska je pobjedama protiv Njemačke (1-0), Engleske (2-0) i Irske (3-1) zauzela prvo mjesto u grupi. Nikad ubjedljivije. U četvrtfinalu sa 2-1 ”pada” i Austrija. U polufinalu susret sa Slovenijom završava sa 0-0, jer pomoćni sudija poništava Šveđanima regularan gol priznat od glavnog sudije. Iz penala sa 3-2 pobjednik je Slovenija. Susret za treće mjesto završen je bez pobjednika 2-2. Kod penala na sceni je opet sudija iz Prijedora koji poništava još jedan gol ekipi Švedske i Norveška je treća uz minimalu pobjedu. Neshvatljivo je da je taj sudija, sumnjive ratne prošlosti u prijedorskom kraju, dobio priliku da sudi na ovom prvenstvu. Bez poraza ~etvrti Bez imalo pretjerivanja ekipa Švedske trebala je biti u finalu, a eventualno osvajanje prvog mjesta bilo bi bez mrlje. Bez žutog kartona i bez izgubljenog susreta u regularnom toku još jednom osvojeno je samo četvrto mjesto. Na svečanoj podjeli trofeja momci su bili potišteni, a ponajviše kapiten Smajo Smailović. Osvajač mnogobrojnih pehara na turnirima u Švedskoj žarko je želio da ovog puta njegova ekipa ponese naslov najboljeg. Muharem Numanspahić i Muhamed Cerić bili su ponosni na svoje igrače kao i navijačka ekipa – Fikret Kadić, predsjednik Saveza bh. udruženja u Švedskoj, Fikreta, Jasmina i Muhamed Mujakić, te Ismeta i Hasan Bašić. Najsretniji je Adnan Čirak koji je nagrađen kao najefikasniji strijelac prvenstva. Nedjelja je provedena u odmoru i razgledanju sadržaja u centralnoj kuli na Starom gradu, a u ponedjeljak smo se oprostili od ljubaznog hotelskog osoblja i domaćina ekipe Aladina Ćerimovića, ekonomiste u Centru za socijalni rad. Sa plaže u Švedsku Iz Kladuše kratak odmor na Plitvicama, pa preko Like i Senja pravo na plažu u Crikvenici. Kupalo se i igrala odbojka na pijesku, a sa suncem u zalazu poletjelo se i oko ponoći spustilo u kišnu švedsku stvarnost. Još jedno predivno druženje sa bh. dijasporom i još jedan početak za naredno prvenstvo. BEZ PORAZA ^ETVRTI Osvojivši prvo mjesto na kvalifikacionom tuniru u Alvesti predstavnici oblasti ”Sjever” stekli su pravo da predstavljaju Savez bh. udruženja u Švedskoj na Osmom svjetskom prvenstvu u malom fudbalu kojeg organizuje Svjetski savez dijaspore BiH. Prvenstvo je po prvi put održano u BiH – krajiška opština Velika Kladuša imala je čast i zadovoljstvo da ugosti sportaše iz dijaspore. Krajina dočekala toplinom i suncem Na aerodromu Skavsta kod Nyköpinga u ranim jutarnjim satima okupila se ekipa u sastavu: Muharem Numanspahić – vođa puta, Muhamed Cerić – predsjednik Odbora za sport i selektor, te igrači: Vernes Čajo, Adnan Čirak, Edin Gigović, Semir Jašarević, Emir Mehanović, Emil Mehić, Semir Mehmedović i Smajo Smajlović. Oko dva sata leta i avion se spustio na Krk – jedan od najvećih jadranskih otoka. Još tri sata vožnje minibusom i ekipa iz Švedske stigla je u suncem okupanu Veliku Kladušu. Smještaj je obezbijeđen u turističkom kompleksu Stari grad. Kuće su izgrađene u klasičnom bosanskom stilu sa modernim namještajem, a naseljem dominira kula u pjesama opjevanih krajiških bošnjačkih junaka Muje i Halila Hrnjice. Kratak odmor i odlazak u Sportski centar na izvlačenje parova u takmičarskim grupama. U~estvovalo 15 reprezentacija Na ovogodišnje prvenstvo su se odazvale ekipe iz Amerike, Austrije, Belgije, Češke, Danske, Engleske, Holandije, Hrvatske, Irske, Italije, Kanade, Norveške, Njemačke, Slovenije i Švedske. Na svečanom otvaranju učesnike su pozdravili Admil Mulalić, načelnik opštine i Zaim Pašić, predsjednik SSDBiH. Po prvi put se Tekst i foto: M. Mujakić Stoje s lijeva: Emir Mehanovi}, Vernes ^ajo, Semir Mehmedovi}, Edin Gigovi}, Emil Mehi}, Aladin ^erimovi} Sjede: Muhamed Ceri}, Smajo Smajlovi}, Adnan ^irak, Semir Jašarevi}, Muharem Numanspahi} Telefonirajte jeftino za Bosnu i Hercegovinu! Med Com Hem kan du ringa till Bosnien för bara 1,10:-/minut. Allt du behöver göra är att skaffa fast telefoni från Com Hem. Om du väljer telefonabonnemanget Small och tillvalet Utland (totalt bara 88:-/månad) så får du våra allra lägsta minutpriser. Ring Kundservice på 0771-55 00 00 för att beställa. Erbjudandet gäller tillsvidare. Öppningsavgift 0,59:-/samtal tillkommer. Bindningstid 12 månader. Abonnemangskostnad under bindningstid: 1 056:-. Modem 1:- (ord pris 595:-) och frakt 97:- tillkommer. Med autogiro eller e-faktura sparar du 35:- i tillägg för pappersfaktura. Besök comhem.se för mer information om våra avtalsvillkor och samtalstaxor.
© Copyright 2024 Paperzz
