close

Enter

Log in using OpenID

broj 158 godina xix norrköping oktobar

embedDownload
BROJ 158 GODINA XIX
NORRKÖPING OKTOBAR-DECEMBAR CIJENA 25 SEK
Saopštenje za javnost
Pressmeddelande
Za švedsku televiziju (SVT), Eva Hamilton
Till SVT, Eva Hamilton
Izvršni direktor Švedske televizije (SVT) Eva Hamilton piše
u saopštenju, nakon što je Međunarodni kazneni sud za ratne
zločine u Haagu (ICTY) kritikovao norveški dokumentarac
"Grad koji je žrtvovan", prikazan od strane SVT u kasno ljeto,
da film „doprinosi dodatnom problematiziranju genocida koji se
dogodio u Srebrenici“.
Ona brani emitovanje filma, iako je on osuđen od strane Stručne
komisije norveškog udruženja novinara, Norveškog helsinškog
odbora i oštro kritikovan od Haškog suda. Eva Hamilton ne vidi
problem u tome što su stigle 44 pritužbe Stručnoj komisiji i što
je film oštro bio kritiziran od strane Fredrika Malma, Jasenka
Selimovića, Tončija Percana i ostalih.
Umjesto da pokaže skrušenost, Eva Hamilton zanemaruje
novinarsku odgovornost i pokazuje aroganciju tvrdeći da „ to
ulazi u zadatak SVT-a da stalno pruža nove perspektive, nove
fragmente saznanja. Svejedno što to može biti ekstra osjetljivo
kada su se sukobi dogodili nedavno u prošlosti, te da postoje
mnogi ljudi koji su doživjeli te zločine."
Kakav je značaj ICTY-a ako ćemo dovoditi u pitanje njihove
odluke? Hoće li SVT uskoro dozvoliti emitovanje "novih
istraživanja", tvrdeći, naprimjer, da su Židovi odgovorni za
holokaust tokom Drugog svjetskog rata?
Podsjećamo Evu Hamilton da je jedan od ICTY-jevih zadataka
da informiše ako se rad Suda pogrešno shvatio ili na drugi način
iskrivio. Zbog toga, Haški sud ima našu punu podršku.
Istina pomaže da se liječe ratne traume onima koji su patili.
Istina pridonosi pomirenju. Zato ne treba Eva Hamilton skrivati
svoju oholost, nedostatak interesa za događanja oko genocida
u Srebrenici i nedostatak empatije iza slobode izražavanja. Mi
moramo biti na oprezu i spriječiti reviziju historije.
Sveriges Televisions vd Eva Hamilton skriver i ett uttalande,
efter att den internationella krigsförbrytartribunalen i Haag
(ICTY) riktat kritik mot den norska dokumentären ”Staden som
offrades” som SVT sände i slutet av sommaren, att ”den bidrar
ytterligare till att problematisera det folkmord som ägde rum i
Srebrenica.
Hon försvarar filmsändning även om den är fälld av norska
granskningsnämnden, den norska Helsingforskommittén, hårt
kritiserat av Haagtribunalen. Hon ser inget problem att det har
kommit 44 anmälningar till Granskningsnämnden och filmen
har hårt kritiserats av Fredrik Malm, Jasenko Selimovic, Tonchi
Percan m.fl.
Istället att visa viss ödmjukhet struntar Eva Hamilton i
publicistiskt ansvar och visar en arrogans genom att hävda att
”det ingår i SVT:s uppdrag att ständigt försöka bidra med nya
perspektiv, nya skärvor av kunskap. Även om det blir extra
ömtåligt när konflikterna inträffat så nyligen i historien att det
finns många människor som själva har upplevt grymheterna.”
Vad är mening med ICTY om vi ska ifrågasätta deras beslut?
Kommer SVT inom kort att bevilja sändning av "en ny research”
genom att till exempel hävda att judarna är ansvariga för
holocaust under andra världskriget?
Vi vill påminna Eva Hamilton om att en av ICTYs uppgifterna
är att informera om tribunalens arbete har missuppfattats eller
på något annat sätt förvrängs. Därför har Haagtribunalen vårt
fullt stöd!
Sanningen hjälper till att bota krigstrauma för de som
drabbades av. Sanningen bidrar till försoning! Därför ska Eva
Hamilton inte dölja sin arrogans, ointresse för händelser runt
Srebrenicagenocid och brist på empati bakom yttrandefrihet. Vi
måste vara vaksamma och förhindra historierevisionism!
Savez bosanskohercegovačkih udruženja u Švedskoj
Stranka dijaspore Bosne i Herceegovine
Udruženje Sjećanje na žrtve genocida – ”Nikad više!”
Bosansko-švedski savez žena u Švedskoj
Bosanskohercegovački savez žena u Švedskoj
Bosanskohercegovački omladinski savez u Švedskoj
Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj
Savez bosanskohercegovačke muslimanske omladine u Švedskoj
Savez Banjalučana u Švedskoj
MDD Merhamet u Švedskoj
Savez logoraša BiH u Švedskoj
Bosnisk-Hercegovinska Riksförbundet i Sverige
Bosnien–Hercegovina Diaspora Partiet
Förening Minnet av Folkmordsoffer ”Aldrig Mer!”
Bosnisk-Svenska Kvinoförbundet i Sverige
Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund i Sverige
Bosnisk-Hercegovinska Ungdomsförbundet i Sverige
Savjetovanje o ljudskim pravima u Švedskoj
manjina; prava osoba sa smanjenim funkcijama; prava u
vezi sa lišavanjem slobode; zabrana torture i nečovječnosti;
pravo na zaštitu privatnog i familijarnog života; sloboda
izražavanja; sloboda religije; pravo na zaštitu vlastite imovine
i dr. Iznijeto je niz primjera kršenja ljudskih prava u Švedskoj
iz više navedenih oblasti, kao i prijedloga za otklanjanje istih u
budućnosti. Predstavnik Saveza je u svojoj diskusiji ukazao na
nedavne krupne propuste SVT u emisiji o Srebrenici i upitao
dokle idu granice slobode izražavanja i da li će neko odgovarati
zbog ovoga. Ukazao je i na sve češće traženje izjašnjavanja kod
gradnje pojedinih vjerskih objekata, dok za druge vjerske objekte
se ne traži izjašnjavanje. Predložio je da država ne preuzima
iskrivljenu sliku iz medija, koja pojačava predrasude, nego da
ima jednu neutralnu sliku po ovom pitanju.
S.H.
Pod vođstvom državnog sekretara Arbetsmarknadsdepartementa
Švedske g. Jasenka Selimovića sa saradnicima, u Stockholmu
je 02.novembra održano savjetovanje o budućem radu na
pitanjima ljudskih prava u Švedskoj. Prisustvovalo je oko
120 učesnika iz svih organizacija u Švedskoj, koje se bave
pitanjima ljudskih prava. Od bh.organizacija jedino je Savez
bh.udruženja imao predstavnika. Glavni cilj ovog savjetovanja
je bio da se da mogućnost svima da iznesu viđenja situacije o
ljudskim pravima u Švedskoj danas. Na savjetovanju su data
posebna pravna područja za iznošenje mišljenja i rasprave po
njima: Ne diskriminacija; ravnopravnost i nasilje nad ženama;
prostitucija i trgovina ljudima; prava djece; prava nacionalnih
Bosniakiska Islamiska Samfundet
Bosnien-Hercegovina Muslimska Ungdomsförbundet i Sverige
Riksförbundet Banja Luka
MDD Merhamet i Sverige
Bosnien Hercegovinas Koncentrationlägerfångarnas Riksförbund
Umjesto uvodnika
OSNOVAN/GRUNDAT 1993
Izdavač/Utgivare
SAVEZ BOSANSKOHERCEGOVAČKIH
UDRUŽENJA U ŠVEDSKOJ
BOSNISK-HERCEGOVINSKA
RIKSFÖRBUNDET I SVERIGE
Glavni i odgovorni urednik/
Chef redaktör och ansvarig utgivare
Muharem Numanspahić
Grafički urednik/Grafisk redaktör
Samir Rajić
Lektor/Korrekturläsare
Dr. Izet Muratspahić
Redakcija/Redaktion
Muhamed Mujakić
Sadeta Murić
Muharem Numanspahić
Almedina Sačić
Adresa redakcije/Redaktionens adress
Glas BiH, Box 2293
600 02 Norrköping
tel 0046 (0)11 16 66 22
fax 0046 (0)11 16 69 33
www.bhsavez.org
e-post: [email protected]
List izlazi tromjesečno.
Godišnja pretplata: 4 broja 100 SEK
Švedska: PG 621 69 04-0
Pretplata i reklame na tel:
0046 (0)11 16 66 22
e-post: [email protected]
Rukopisi, crteži i fotografije se ne
vraćaju
Štampa/Tryck
LTAB
Linköpings Tryckeri AB
Naslovna stranica/Omslag
Naredne godine navršava se 20 punih godina aktivnog djelovanja Saveza
bh. udruženja u Švedskoj. Bilo je uspona i padova u radu, ali je stalno bilo
jedinstva i toga mora biti i u budućnosti.
Jedan od uslova jedinstvenog djelovanja će sigurno biti dobro pripremljeni
i provedeni izbori u 2012. godini. Izbori će se odvijati u dva nivoa, na
saveznom i na lokalnom nivou, u našim udruženjima.
Na Saveznom nivou vršit će se izbori za članstvo u izvršne organe Saveza
bh. udruženja, što je veoma važno i za bh. udruženja koja predlažu
kandidate iz baze, ali i za Kandidacionu komisiju koja vrši odabir i
predlaže Skupštini konačan prijedlog za izbore. To je, dakle, veoma
ozbiljan zadatak, kojem naše članstvo treba odgovorno i ozbiljno prići.
Moramo iz baze predložiti najbolje koje imamo, članove koji imaju i
organizacione i kreativne sposobnosti, one koji žele volonterski raditi i
koji su opredijeljeni za Savez.
Čast je biti i kandidat, ali je čast i obaveza biti izabran u izvršne organe
Saveza.
Izabrani imaju odgovornost i prema Skupštini i članstvu Saveza, te svojim
radom trebaju opravdati ukazano im povjerenje.
U više naših udruženja birat će se novi članovi u upravne odbore, te će i tu
biti potrebna ozbiljna priprema prije skupština po udruženjima. Znajući
da je volonterski rad u opadanju, bit će teško, ali ne i nemoguće, pronaći
one koji još uvijek žele dobrovoljno raditi. Posebnu pažnju u pripremama
za izbore treba pokloniti srednjoj i mlađoj generaciji i dati im prednost
pri biranju, gdje je to god moguće. U mnogim udruženjima je potrebna
više nego ikad ”svježa krv”, nove ideje, a to dolazi sa novim ljudima i uz
podršku starijih.
Volonterski rad je potcijenjen, ne daje mu se adekvatna pažnja i ne vrednuje
se pravedno u društvu u cjelini. Kao odgovorni članovi udruženja i Saveza
moramo stvarati novu atmosferu u udruženjima i Savezu, isticati i hvaliti
volonterski rad, podržati izvršne organe i svojim ličnim angažmanom
pomoći im, ne ostaviti ih same u provođenju aktivnosti. Iskreno se nadam
i vjerujem da ćemo obaviti zadatke oko izbora i time stvoriti pretpostavke
za dalji i uspješniji rad u udruženjima i Savezu.
Članstvo u NBV-u nameće i obaveze koje se trebaju ispoštovati,
prvenstveno startanjem novih kružoka.
Svim članovima naših udruženja i svim građanima iz BiH želim sretnu
i berićetnu nastupajuću 2012. godinu.
Fikret Kadić, predsjednik Saveza bh. udruženja u Švedskoj
O naslovnici
Nova razmišljanja i nova druženja
„Aktivitetscenter“ iz Halmstada došao je u posjetu „Ljiljanu“ iz Växjö
(str.21), „Dukat“ je bio na zasluženoj turneji po Evropi (str. 8-12), a
KUD iz Ključa je posjetio tri naša udruženja u Švedskoj (str. 19).
Savez bh. udruženja je bio prisutan na svim ovim druženjima: prvima je
omogućio da se upoznaju, drugima da otputuju a trećim „pripomogao“
da dođu u ovu našu daleku zemlju.
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
3
Održan „Dan švedske trgovine u BiH“
POSEBNA PRILIKA ZA BH.
KOMPANIJE
Pi{e: Alema Pendek
A
mbasada Švedske u Bosni i
Hercegovini, Švedsko trgovinsko
vijeće
i
Vanjskotrgovinska
komora Švedske i Norveške u BiH 25.
oktobra u Sarajevu organizovali su “Dan
švedske trgovine u Bosni i Hercegovini”.
Od okolišne tehnologije do sigurnosnih
sistema, od zrakoplovstva do željeznica,
bio je djelokrug švedskih kompanija
koje su u sklopu Dana švedske trgovine
u BiH posjetile našu državu i istražile
mogućnosti buduće saradnje i ulaganja.
Švedski ambasador u BiH, Bosse
Hedberg, ovom prilikom kazao je da ovaj
događaj predstavlja pokušaj Švedske
ambasade, Švedskog trgovinskog vijeća
i Privredne komore Švedske i Norveške
da omoguće stvaranje mreže, odnosno
susreta predstavnika poslovnog svijeta i
razmjenu informacija, kako bi se istražile
mogućnosti za buduće poslovanje.
„Švedske kompanije koje su prisutne
na konferenciji, njih desetak, u mnogim
slučajevima predstavljaju ljudi porijeklom
iz BiH. Cilj njihove posjete je da se susretnu
s predstavnicima bh. poslovne zajednice i
istraže mogućnosti za zajedničko poslovanje“,
kazao je ambasador Hedberg.
"Cilj skupa je da nađemo sponu za zajedničko
poslovanje švedskih i bh. kompanija, a u
središtu pažnje kompanija koje su prisutne
bit će drvna i metalska industrija, energetika
i okoliš. Ove kompanije znače posao. Oni ne
bi bili ovdje da nisu prepoznali potencijal za
rast i ulaganja".
Istaknuo je da se nada da će u ovim
teškim vremenima, ovaj skup omogućiti
povećanje saradnje između kompanija
što će omogućiti stvaranje
novih radnih mjesta.
Predstavnik Privredne komore
Švedske i Norveške Slobodan
Nešković rekao je ovom
prilikom kako trgovinska
razmjena između Švedske i
BiH nije zadovoljavajuća.
„BiH izvozi u Švedsku oko 35
miliona KM, a Švedska u BiH oko
45 miliona KM, što je beznačajan
iznos, posebno za Švedsku“, kaže
Nešković.
On je naglasio kako je
Švedska zemlja s najviše
multinacionalnih kompanija
na svijetu u odnosu na broj
stanovnika. Kompanije kao
što su Ericsson, Volvo, Scania,
IKEA i druge imaju ogroman
obrt. S druge strane, u BiH
zaista postoje mogućnosti i
tradicija.
"Mnogo toga se može dobiti
upoznavanjem sa načinom na koji
švedske kompanije posluju. Oni su
ozbiljni, upućeni i temeljiti. Kada
ulažu, oni ulažu dugoročno",
istakao je Nešković.
Ambasador Švedske u BiH
4
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
Panonski mornar u Sarajevu
Bh. premijera filma „Kao rani mraz“
Dugometražna igrana balada „Kao
rani mraz“, rediteljski prvijenac
najpoznatijeg
vojvođanskog
muzičara, pjesnika i kantautora
Đorđa Balaševića, napokon se našla
i pred sarajevskom publikom.
Dan nakon spektakularnog koncerta
koji je održan 18. novembra u
prepunoj sarajevskoj dvorani „Juan
Antonio Samaranch“ publika je
uživala u ovom filmu. Dvorana
je bila ispunjana do posljednjeg
mjesta, a svi Balaševićevi obožavaoci
dva i po sata uživali su u filmu
koji je okarakterisan kao ljubavni,
ali i životni. To je film prepun
dijaloga koji nikoga ne ostavljaju
ravnodušnim i koji nose sudbinsku
istinu o životu, prijateljstvu, ljubavi,
vjeri i smrti.
Za film sâm Balašević kaže da
je "vojvođanski", a sniman je po
njegovoj knjizi "Kao rani mraz".
Knjiga je pisana kao scenario za
dugometražnu igranu baladu, a
naslanja se na jednu od najpoznatijih
Balaševićevih pjesama "Priča o Vasi
Ladačkom", ovog puta ispričana
očima
Vasinog
sestrića
Nikole,
svjedoka svega što
se dogodilo nakon
radnje opisane u
pjesmi.
Negdje pred kraj
projekcije
filmska
traka je iznenada
stala, a na scenu, uz
oduševljenje brojne
publike, pojavio se
Balašević. „Ovdje smo
stali sa snimanjem
jer više nismo imali
para, a ja sam tu da
vam prepričam kako
bi film tekao dalje da
smo ih imali - kazao je
kroz smijeh Balašević
i dodao:
„Mojoj kćerki Jovani,
koja
je
završila
Akademiju,
znali
su reći: `Nek' ti tata
snimi film` i tata je
napisao i snimio“.
Obilježeno 65 godina od izgradnje
pruge Brčko-Banovići
Kada su brigadiri gradili zemlju
Prije 65 godina gotovo 70 hiljada
dobrovoljaca iz svih krajeva bivše
Jugoslavije i oko 20 zemalja svijeta
učestvovalo je u izgradnji Omladinske
pruge Brčko-Banovići.
Brigadiri
su dobrovoljnim radom na svojim
plećima iznijeli najveću investiciju
poslije rata 1940 -1945.
Tako nešto danas se ne može ni
zamisliti. Zato ne čudi s koliko se
nostalgije nedavno u Tuzli obilježilo 65
godina gradnje pruge Brčko–Banovići.
SUBNOR Tuzlanskog kantona i
Udruženje građana „Josip Broz Tito“
su zajedno sa strankom Socijalističke
demokratske partije (SDP) organizovali
svečanu vožnju vozom od Banovića do
Brčkog i nazad.
Voz ukrašen državnim zastavama i
odgovarajućim transparentima, već
u Tuzlu je stigao pun onih koji su
željeli da učestvuju u ovom jubileju.
Dok su na tuzlanskoj stanici veselo
ulazili u voz, evocirajući uspomene i
prisjećajući se nekih drugih vremena,
za trenutak kao da je vrijeme stalo, kao
da se zaboravilo na 2011. godinu i teška
vremena u kojima odrastaju generacije
koje se gotovo i nemaju priliku voziti
na domaćim prugama.
Na samom obilježavanju mnogi su
prvi put ušli u voz, poveli su ih njihovi
djedovi, očevi i ostali, koji su potomke
željeli upoznati i sa ovim prevoznim
sredstvom kao i prošlošću naše zemlje.
Atmosfera na željezničkoj stanici u
Tuzli za mnoge je bila vrlo emotivna,
te su se čule i priče nekadašnjih
brigadira. Sadašnji penzioneri prisjetili
su se vremena kada su i sami odlazili
na radne akcije.
- Bila su to vremena kada smo s
ponosom išli na radne akcije. Radilo
se, osim nedjelje, svaki dan po šest sati,
znali smo dobro zapeti, ali ono što je
bilo nezaboravno su druženja. Mnoga
su se tu prijateljstva a i ljubavi razvile.
Za mene je bilo čast učestvovati u
izgradnji zemlje, a sada se čude
da je sve bilo na dobrovoljnoj bazi.
Obučeni u iste uniforme, puni vjere
u bolje sutra, spavali smo na tvrdim
slamaricama, jeli šta nam daju i nismo
se žalili, kazao je Sabit Jakupović koji je
učestvovao na nekoliko radnih akcija
na izgradnji nekadašnje Jugoslavije.
Vožnja Banovići-Brčko-Banovići bila
je revijalnog karaktera. Organizatori
u bili iznenađeni odzivom. U toku
cijele vožnje vladala je veoma
vesela atmosfera i sve je prošlo bez
ikakvih problema. Osim prisjećanja i
poređenja sa današnjim vremenom,
bilo je priča i o udarnicima radnih
akcija. Neki su ponijeli i udarničke
značke, te objasnili da se na 120
brigadira dijelilo 15 udarničkih znački
i 15 pohvala. Za radne akcije se moralo
imati 17 godina, tako da je najviše
bilo brigadira između 17 i 19 godina.
Ostajali su po dva mjeseca a oni stariji,
radnici i studenti, po mjesec dana uz
pravdanje izostanaka. Radilo se svaki
dan, osim nedjeljom i kada pada kiša,
pa su se neki baš kiši znali radovati jer
je to značilo i više pjesme i druženja.
Kako reče jedan od putnika „ Bila su to
vremena kada su se žuljevi s ponosom
pokazivali“.
Malobrojni zvaničnici koji su bili
prisutni na obilježavanju, govorili su
o potrebi osposobljavanja željezničkog
saobraćaja u našoj zemlji, a da li će od
toga šta i biti ostaje da vidimo.
Sabina Mešić
Saga
satkana
od
nekoliko
životnih
priča, puna lijepih,
intelignetnih
i
duhovitih dijaloga,
izazvala je snažne
emocije kod publike.
A.P
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
5
Intervju: hafiz Sulejman Bugari
MORA BITI DOGOVORA IZME\U
UMA I SRCA
Razgovor vodili: R. Arslanagi} i M. Numanspahi}
H
fz. Sulejman ef. Bugari je
imam Bijele džamije na Vratniku
u Sarajevu i da'we (islamski
misionar). Hafiz Bugari radi i kao koordinator
Centra za borbu protiv ovisnosti od droga u
BiH.
Poštovani hafize Bugari, kako vi
vidite našu, bosanskohercegovačku
dijasporu u Švedskoj?
- Ovo je već četvrti put da dolazim
u Švedsku i posebno mi se sviđa
organiziranost naših ljudi ovdje i, opet
naglašavam, saradnja sa ovdašnjim
institucijama
i
organizacijama.
Naravno, uvijek može biti bolje, ali ne
treba odustati od projekata koji su važni
za Bosance i Hercegovce.
Vi ste hafiz i često govorite o
samospoznaji, istraživanju i pronalaženju samoga sebe.
Da li ta samospoznaja zavisi od
religijske pripadnosti?
Kad se kaže samospoznaja, to je
općenito. Kao što je Seneka rekao, prava
vlada je ona kad čovjek vlada samim
sobom. To je temelj, razumijevanje
svega. Dakle, bez samospoznaje čovjek
ne može shvatiti smisao u životu. Ima
ljudi koji su u vjeri, religiji, ali nisu
spoznali sebe. Svako može kazati da
je spoznao nešto, ali moj pogled je, na
osnovu onoga što sam čitao, posmatrao
ljude za koje mogu reći da su ostvarili
individualnu spoznaju, da ona stvarna
spoznaja je kod jednog jedinog. Svako
ima neku svoju individualnu spoznaju.
Karakteristika njena je da čovjek bude
takav, da dođe do takvog stepena
da jednostavno bude opće dobro za
okruženje, da svi koji ga okružuju budu
rahat od njega.
Može li to čovjek postati bez vjere?
Ajnštajn je rekao, nauka bez vjere je
hroma, a vjera bez nauke je slijepa.
Jedno bez drugog ne može ići. Da se
shvati bit, smisao one globalne, stvarne
istine o kojoj se govori, ne može se bez i
6
jednog i drugog.
Vi na svojim nastupima kažete da je
Zapad taj koji misli glavom a Istok
taj koji razmišlja srcem. Može li se to
spojiti?
Može, i te kako. Sva i psihologija i
filozofija vodi ka tome da se napravi
spoj između uma i srca. Kada nema tog
spoja, onda se radi o isključivostima,
krajnostima koje su sada prisutne u
svijetu. Spoj mora biti između toga
dvoga, čovjek je spoj tijela i duše, uma
i srca. Kako jedan psiholog kaže, mora
biti dogovora između uma i srca, da um
provjerava srcem koliko je to u redu.
Često uhvatimo sebe da kažemo da je to
što smo uradili logično, ali da ipak ne
osjećamo da je to dobro.
Allah nam je odredio dva meleka u
životu koji nas vode, meleka razuma i
meleka srca...
Tako je. Spoj između uma i srca za mene
je harmonija. Skoro sam pročitao knjigu
od jednog hrvatskog pisca koji kaže da
znanje koje izlazi iz uma je mrtvo, a
znanje koje izlazi iz srca je živo znanje.
Dakle, dobićeš ti ono što je potrebno
tijelu, ali ćeš ostati gladan dušom.
Mislim da je taj spoj potreban da bi
čovjek našao smiraj.
Vi kažete u jednom intervjuu da je
vjera zajednica čovjeka. Je li to jedina
zajednica, može li se mimo vjere
ostvariti zajednica?
Naravno da može, ali vjera ”ukroti”
čovjeka, ona mu određuje norme koje
su nepromjenjive a univerzalne. Kada
nema tih univerzalnih normi, onda se
dešava to da čovjek mijenja zakon u
negativnom smislu, samo da bi isključio
nekoga iz te zajednice. Dakle, vjera čini
da se čovjek boji, ne zbog toga što on
može da uradi loše djelo da ga niko ne
vidi, nego zbog toga što on vjeruje da
će biti ispitivan za to, biće odgovoran
za to. Možda neće ovdje odgovarati,
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
pa ja kažem često ljudima: ”Možeš ti
mene prevariti, ali nećeš onaj sud koji te
čeka ”, jer vjernik očekuje taj sud. Ljudi
se udružuju na različite načine, svako
ima pravo da se udružuje. Vjera, inače,
uči čovjeka da on bude druželjubiv. Mi
kažemo za onoga čovjeka koji nema
prijatelja, pripazi ga se, u smislu da
on izlazi iz kolosijeka. Ponašanje će
pokazati koja je ta zajednica koja će biti
uzor svima. To ne znači ako je to vjerska
zajednica da su oni uzor. Ne, čak mogu
biti negativni, mogu biti loš primjer
nekim svojim ponašanjem.
U vjeri nema podvojenosti…
Upravo tako. Vjera ne da da ti isključuješ
bilo kojeg čovjeka. Mora da u njemu
ima neka pozitiva, bez obzira je li on
vjernik ili ne. Jedan od stubova koji je
prepoznatljiv u Bosni i Hercegovini je
otvorenost prema drugom i drugačijem,
bez obzira šta je on to izabrao - to je ono
što čini Bosnu Bosnom. Poenta je u tome
kako svi zajedno da učestvujemo da
sačuvamo zajednicu od svega onoga što
je može poremetiti. To je put vjere, tako
je ja razumijem.
Je li vjera privatna stvar svakog
pojedinca?
Gospodar je dao svakome izbor
vjerovanja, mogućnost da bira, ali
on kaže da će svako biti pitan što je
dozvolio da uništi sebe i svoju porodicu.
Jedna od definicija vjere je i ponašanje,
ophođenje, to je i Božiji poslanik rekao:
naša vjera je ponašanje. Ako kažeš vjera
je privatnost, onda se tu misli na same
obrede, ali vjera je i djelovanje. Znači ja
ne mogu sakriti svoje lijepo ponašanje,
ja moram podijeliti to sa ljudima,
razgovarati. Tvoje ponašanje će dakle
pokazati koliko tvoje vjerovanje ima
osnove. Gospodar je rekao Muhamedu:
”Muhamede, ti nećeš nagoniti ljude da
vjeruju!” Vidite koliko je važan ovaj dio
ajeta. To znači da čovjek ima slobodu da
bira.
Vidiš kako je u čovjeku ugrađena ta neka
vrsta sebičnosti, ono ”ja ipak radim za
svoje najviše”. Šta znači svoje? Mislim
da treba pomoći svakom čovjeku koji je
ovisan i koji se žali na tu svoju ovisnost.
Vi
navodite
primjer
razgovora
Muhameda a.s. sa jednim mještaninom
o pjesniku u njihovom selu. Mještanin
kaže da ga poznaje, te da zna i njegove
stihove.
Jeste, Muhamed a.s. kaže tada da su
njegovi stihovi u vjeri, ali srce još nije.
Dakle, on kao Božiji poslanik, naravno i
svi oni koji ga slijede trebaju imati takav
pogled, poštuje i cijeni svaku pozitivnu
stranu u čovjeku a da se bori, da mu
pomogne da se oslobodi od svega onoga
što ga remeti, i to samo ako on to želi.
Izuzetak je ako čovjek izađe iz svoje
prirode pa počinje da ometa druge. E,
to nije u redu.
Malo bismo se osvrnuli i na vaš rad u
Centru za borbu protiv ovisnosti od
droga .
Koji su vaši metodi da vratite ovisnike
u normalan život, bez droga?
U tom centru koristimo sve metode
koje se koriste i u drugim savremenim
centrima, počevši od metadonskog
liječenja u bolnici, te terapija koje
pozitivno
utječu
na
ovisnika:
edukativna, radna i duhovna terapija,
dakle sve ono što mu može probuditi
osjećaje koji su zaleđeni u njemu. Ono
što je prepoznatljivo u našem Centru je
upravo ta duhovna terapija, da ovisnik
shvati koji su uzroci njega doveli da on
koristi drogu i šta je posljedica toga,
dakle da je izgubio majku, prijatelje,
ženu, dijete… Mi njemu omogućavamo
da on vidi šta je zapravo on uradio, da
se oslobodi ne samo te ovisnosti, pošto
ja imam običaj da kažem da ima 365
ovisnosti. To može biti alkohol, pušenje,
kocka, internet….Svaka ta ovisnost
košta i to najviše porodicu.
Mi koristimo takav metod gdje se
pristupa bićem, da sa svih strana
sagledamo njegov život i da mu
pomognemo da on uvidi u čemu griješi
ne bi li on sam rekao: ”Ovo vidim da
nije dobro, ovo ne želim”. Kako oni
sami kažu, vjera je ta najjača snaga koja
im je pomogla da se oslobode te i drugih
vrsta ovisnosti koje su nam poremetile
pogled na drugog čovjeka, život,
okruženje i društvo. Jer ako jedan centar
oslobodi čovjeka samo od ovisnosti
drogama, on izađe iz centra a ostala mu
je ovisnost od kocke, alkohola, on popije
i onda se vrati opet drogi. Ovdje se
njegovom voljom mijenja njegov pogled
na ovisnost i on želi da se oslobodi
svega onoga što smeta njemu, njegovoj
porodici, zajednici i svakom čovjeku.
Oni su odabrali duhovnost kao svoj
put, ne potcjenjujući ničiji rad na tom
polju, a mi smo im to ponudili. I druge
vjere zajednice imaju svoje centre i neka
svako radi, poenta je da se naša djeca
oslobađaju svega onoga što remeti
zajednicu.
Fantastična je Vaša konstatacija da kad
poroci napadaju na dijete onda oni ne
pitaju koje je religije ili nacije.
Ja sam pobornik toga. Slušao sam dva
učitelja kako razgovaraju i onaj jedan
upita: „Kako je, boga ti, sa djecom?“
„Znaš kako je sa tuđom djecom..“
„Otkud tuđa, to su naša djeca“,
odgovori mu učitelj.
Ja mislim ipak da ste Vi svakom
ovisniku prišli na taj način da ste mu
otvorili srce za duhovno samim vašim
načinom tumačenja Kur'ana.
Ja kad sam shvatio jedan govor
poslanika Muhameda a.s. kada je rekao:
”Meni je draže da izađem u susret
čovjeku, da mu nešto odradim nego
da ostanem dva mjeseca u džamiji,
da budem u potpunom spominjanju
Boga”. Najdraže djelo Gospodaru jeste
da oraspoložiš srce nečije. A znaš zašto
je najdraže? Zato što je najteže doći do
tog, zato što čovjek najviše voli sebe a
gospodar mu je dao drugog čovjeka da
on upravo sebe upozna kroz tog drugog
čovjeka, odnosno, koliko si na usluzi
drugom, ti toliko vrijediš.
Svaki čovjek ima svoju ulogu, svidjela
se nama ili ne ta uloga. To je kao u filmu
kad nam se ne sviđa nečija uloga, ali ona
tu ima itekako smisao. Jedan od vjerskih
temelja je da vjerujemo da sve, bilo to
dobro ili loše, dolazi od Njega. Šta ovo
znači? Mi inače studiramo samo smisao
Dobra a zaboravljamo da shvatimo
smisao Lošeg, bez kojega ne možemo
vidjeti šta je Dobro.
Kako vi gledate na politiku?
Ako na politiku gledamo kao na
metodologiju kako što bolje raspodijeliti
blagodati zajednice, onda to svi trebaju
znati, onda svi trebaju biti političari.
Politika kao sredstvo kojim će se
manipulisati ljudskim pravima, to je
nešto protiv čega svi treba da se borimo.
Neka nas Bog sačuva od političara koji
hoće da sakriju svoju pasivnost koristeći
se tuđim radom, ono što mi kažemo da
žive na tuđim leđima.
Da li biste se vi, vjerski službenici,
lakše dogovorili od političara u Bosni
i Hercegovini? Da li biste vi lakše
očuvali Bosnu i Hercegovinu?
Nas će očuvati onaj koji je najpravedniji,
bez obzira ko je. Dakle, onaj koji pokaže
svojim djelovanjem da je pravedan
prema svakom, on ima prvenstvo, on
je taj na koga se mogu osloniti i koga
mogu uzeti da vodi zajednicu.
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
7
Pobjednik iz Halmstada na turneji
HANAU I TURBE UGOSTILI KUD ”DUKAT”
Piše: Šeherzada Cucovi}
O
svojeno prvo mjesto na
Saveznoj smotri kulture i
školstva donijelo je KUD-u
”Dukat” iz Göteborga nagradno
putovanje u BiH. Kako nije došlo
do realizacije nastupa na Danima
dijaspore u Sarajevu, na turneju se
krenulo put Njemačke (Hanau) i
Turbeta kod Travnika. Organizatori
putovanja bili su Savez bh.
udruženja u Švedskoj i Uprava
društva. Domaćin u Njemačkoj
bilo je bh. udruženje KSV ”Hanau”
iz istoimenog grada i ovo je bio
nastavak već započete uspješne
saradnje. Bosanci i Hercegovci u
gradu na Majni obilježili su 25.
novembar – Dan državnosti BiH,
pa je ovo ujedno bila i prilika da
”Dukat” doprinese dostojnom
obilježavanju praznika. Masovan i
svečan doček gostiju iz Švedske, te
prepuna sala na koncertu, pokazali
su interes za ”Dukat” i njegovu
kvalitetu. Predstavnik domaćina
8
Hanau: svi na okupu
Mirsad Memić i gostiju Rako
Muratagić čestitali su prisutnima
Dan državnosti BiH, a Muratagić
je ukratko govorio o ulozi Saveza
i ”Dukata” na njegovanju naše
kulture i tradicije. Za vrijeme
boravka u Hanau posjećene su
znamentosti grada, među kojima i
spomenik piscima bajki za djecu braći Grim. Oprostivši se od svojih
domaćina, ”Dukat” je nastavio svoj
put prema Bosni.
Desetogodišnje prijateljstvo
Domaćin u BiH bilo je KUD
”Karaula” iz Turbeta kod vezirskog
grada Travnika. Nakon što su se
gosti odmorili u planinarskom
domu na Vlašiću i okrijepili
poznatim vlašićkim specijalitetima,
uslijedio je zajednički koncert. U
prepunoj koncertnoj sali posjetioci
su došli da obilježe Dan državnosti
BiH i deset godina uspješne saradnje
ova dva društva. U publici i među
izvođačima bilo je puno prijatelja
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
i poznanika iz ranijih druženja, pa
priči nikad nije bilo kraja. U ime
domaćina o saradnji je govorio
predsjednik KUD-a ”Karaula” Ferid
Jusić, a ispred gostiju predsjednik
KUD-a ”Dukat” Rako Muratagić.
Izražena je obostrana želja da se ova
saradnja nastavi.
Boravak u Turbetu iskorišten je
da ”Dukatova” mladost posjeti
Sarajevo i obiđe dio njegovih
znamenitosti. Na zajedničkom
ručku na Baščaršiji sabirali su se
utisci sa turneje i prikupljala snaga
za dug i naporan povratak. U
Göteborgu su ”Dukatovci” dočekani
od preko stotinu svojih članova.
Turneja je pokazala da u ”Dukatu”
postoji velika pokretačka snaga koja
može biti primjer i drugima u radu
sa omladinom. Savez bh. udruženja
i ”Dukat” još jednom su učvrstili
vezu dijaspore i matice Bosne i
Hercegovine i pokazali kako treba
njegovati svoju tradiciju i kulturu.
Likovi aktivista
Dukati u duši
FAIK SALTAGI]
Piše: Fikret Tufek
Z
a kulturu treba damar (osjećaj),
govori mi, kad se sretnemo,
Banjalučanin Faik Saltagić
(71), koji se još u rodnoj Banjaluci
bavio i kulturom i folklorom. Kada
je zbog rata sa suprugom Eminom
došao u Švedsku 1994. godine,
nije ni slutio da će mu kulturni rad
opet biti usud. Još manje da će biti
član Glavnog odbora Saveza bh.
udruženja u Švedskoj i predsjednik
Odbora za kulturu 2001.-2008. Osim
toga bio je i u regionalnom odboru
Saveza, Udruženju Banjalučana,
odlazio u BiH i druge zemlje da
prenese iskustva, ali i s mladima
„Dukata“, pa su mu šetnje Sarajevom
ostale
urezane
kao
najdraža
uspomena. Cijelo vrijeme u Švedskoj
je na Mölndalu (Göteborg), koji je
zamijenio voljenu Banjaluku.
- Po struci sam pravnik, radio sam
u Elektro-Banjaluci, potom sam
bio sekretar RKUD ”Vaso Pelagić”,
došao rat i dobio sam otkaz od
glumca pijanice koji bez mene ni u
zahod nije znao otići. Respektabilan
je to ansambl bio, s puno folklornih
koncerata, bili smo odmah iza
CKUDM ”Veselin Masleša”, jedno
od 16 koliko ih je bilo u Banjaluci.
Imao sam veze širom Juge i ugovorao
koncerte na Jadranu, u Austriji,
Njemačkoj…
Dolaskom u Švedsku opet si u
kulturi?
Banjalučani iz sekcije su me dočekali
i uveli među raju, govorio sam im da
imam šuhu za folklor, pa da ćemo
”sklepati” nešto. Animirali smo
prijatelje da dovedu djecu. Došli
roditelji, četiri-pet porodica s djecom,
sačinimo i upravu udruženja. Bilo je
i problema, prvi koreograf pobjegao,
kažem ”čuvajte
djecu dolazim”,
kad ide Kemo
iz
Sarajeva
s
Muratom
Hačkovićem. Ja
mu odmah velim:
”Hajde brate”, on
udari
rukama:
”Hajmo djeco”,
ja
presretan,
vidim zna. Bilo
je to u proljeće
1996., tako do
dan-danas.
Senka Krdžalić
bila
sekretar,
Rako Muratagić
blagajnik,
pomagali Fatima,
Nura i Sija, na
koncertima sam
sve
angažirao,
u zadnjih 15
godina
puno
sam
koncerta
organizirao, išao
s njima gotovo svugdje. Nisam
bio u Sloveniji prošle godine, bio
hasta, ali sam sredio koncert, kad
je Murat rekao da nisu dugo nigdje
gostovali, bila je o tome reportaža u
”Glasu BiH”: ”Hvala i našem Faiku,
ovo kao i sva ostala gostovanja on
je organizirao…” . Odmah sam
ozdravio!
Bio si angažovan Savezu bh.
udruženja?
Da, Savezu sam puno dao, treba
svake godine biti bar jedan kocert
što ga Saveza inicira, da se folkloraši
sastaju, zajedno igraju. Organizirao
sam seminare s koreografima
iz Sarajeva, npr. Hadžija, Sikan,
pa Muhamed Tufekčić-Tufo iz
Norveške, puno je to značilo.
"Dukat“ je bio uzor?
Da, to nas krasi, profesionalizam.
Sjećam se kad smo bili u Sarajevu,
priđe mi poznanik, koreograf u
Austriji, kaže da vidimo ko je
bolji. Kad je „Dukat“ odigrao, on
je zanijemio. Sjećam se gostovanja
u Finskoj, Austriji, Sloveniji, BiH,
Engleskoj, smještaja u hotele,
svesrdno nas dočekali. Eto, te fine
uspomene su ostale da krase i moja
i sjećanja dukatovaca.
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
9
Predstavljamo vam "DUKAT"
Bilo je i neprijatnih situacija?
Ne previše, ja sam bio u sjenci, ali eto
nekad su me i prozivali kad ne ide
kako treba, ili na takmičenjima. Ma,
nije problem kad se drugo udruženje
proglasi boljim, ali svi su shvatili
da je „Dukat“ nešto posebno, van
konkurencije, najbolji, jer Hačković
je amater profesionalac, kad se tome
doda organizacija, onda je „Dukat“
nedostižan. „Dukat“ svuda inicira
druženja sa ostalim folklorima
u bh. udruženjima i nastupa na
svim značajnijim manifestacijama i
jubilejima.
Puno si uradio - priznanja?
Ma, znam da sam puno valjao,
Pi{e: Fikret Tufek
je stariji Nermin (45) u Švicarskoj;
ovdje imam dva unuka, Mirza (17) i
Adnan (15), život znače. Družim se
s braćom i sestrom, ja sam najstariji,
pa Idriz, Kemo, Eso i Vahida. Nije
Banjaluka što je bila. Obiđem grad,
promijenili nazive, kad pročitam,
mislim da sam zabaso! Nisam prvi
put sa suprugom Minom otišo na
more, nije nas vuklo, ko da nas je
grom strefio. Banjaluku sanjam i
u srcu nosim, ovdje preživljavam.
„Dukatom“ rane liječim. Često ne
znam ni gdje sam! Rat nas je po
svijetu razbacao, nikad više spojiti
nespojivo…
„Dukatovi“ dukati
KUD “Dukat” Göteborg
Nijedno bh. kulturno-umjetničko
društvo nije ostavilo tako snažan
pečat na prostorima Skandinavije
i šire kao što je to KUD ”Dukat”
Göteborg, koji je obilježio15 godina
rada.
Prva proba u ”Dukatu” bila je 10.
marta 1996. ”Dukat” je u početku
imao 30-tak članova u folklornoj
sekciji
u
sklopu
udruženja
”BiH”. Folklorna sekcija dobija
naziv ”Dukat” i poslije djeluje u
istoimenom udruženju do 2009.
godine, kad postaje BH udruženje
kulturnjaka ”Dukat”. ”Dukat” je
gostovao u Švedskoj: Göteborg,
Malmö, Borås, Hässleholm, Växjö,
Skövde,
Motala,
Uddevalla,
Trollhättan, Åmål, Västerås, Örebro,
Lysekil, Lidköping, Norrköping,
Mölnlycke, Gislaved, Jonköping.
Gostovao je i u drugim zemljama:
Norveška, Finska, Danska, Nemačka,
Austrija, Engleska, BiH... Nastup na
Baščaršijskim večerima u Sarajevu
1999. godine je najznačajniji. Krajem
novembra 2011. ”Dukat” je bio na
nagradnoj tureneji u BiH! Nastupao
10
svemu dođe kraj, godine, grom ih
ubio! Puno je diploma, pohvala,
zahvalnica, neki dan je jedna stigla.
Treba to sve srediti, uspomene.
Zovnuo sam Murata i Raku i kazao
da ne mogu više početkom 2011.,
kada je formirana nova uprava, rekli
su da imaju respekt, da sam počasni
član, dobro došao, rado odem među
moje dukate…
Penzionerski dani?
Vrijeme provodim mirnije, odem u
prostorije „Dukata“ ili košarkaške,
sretanje s ljudima, sad sve manje.
Nostalgiju ublažim banjalučkim
ćevapima kod Salke u Geteborgu.
Ovdje je mlađi sin Samir (40), dok
je na većini saveznih smotri kulture
u Švedskoj, te ostvario, dok su
smotre imale takmičarski karakter,
četiri pobjede, te i petu na poslednjoj
smotri u Halmstadu 2011., kad je
ponovo uvedeno takmičenje.
Druženje i reprezentativne igre
”Dukatov” moto je da se mladi
druže i vole, da im je lijepo, da šire
poznanstva, a usput da pokažu i
čuvaju našu tradiciju. Lična karta
”Dukata”, simbolično kazanao,
su igre po kojima je prepoznatljiv:
”Begovski akšamluk”, ”Kosovski
pejzaž”, ”Kreševo”, ”Malovaroške
igre”, ”Sandžačke igre”, ”Pjesmom i
igrom kroz Bosnu”, ”Glamoč”… Više
desetaka koreografija postavljeno je
u ”Dukatu”, neke su mijenjane, neke
se igraju i danas, neke se uopšte
ne igraju sada i stoje u planu za
ponovno izvođenje.
- ”Dukat” je specifičan i poseban
s ciljem da istraje i opstane, da
prezentira dostojno tradicionalno s
primjesama modernog, sa jasnom
vizijom, oprobanom koncepcijom
i iskusnim rukovodsvom, kaže
koreograf Murat Hačković, te ističe
da ga je održala moć prepoznavanja
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
intonacije želja ansambla. - Dok
toga ima, ima i dobre podloge
za dalje planove. Sa varijacijama
i raznolikim pristupom radu
izbjegavam monotoniju i zasićenost.
Folkloraš mora stalno imati izazov
u novom koraku kojeg mora
savladati, uvježbati, a kasnije uživati
u njegovom izvođenju. Ne može se
zadržati ansambal više godina sa
samo 20-tak različitih koraka, mora
ih biti najmanje 200-300 koji se stalno
dopunjavaju i dograđuju.
„Dukatovi“ dukati, oni koji igraju,
hvale Hačkovića i kažu da je on
”glava” i alfa i omega, jednostavan,
nenametljiv, traži mnogo ali to je
svima jasno, to je njegov imidž, a
lijepo druženje i aplauzi samo su dio
onog što ”Dukat” mladima pruža.
Kadrovi i rukovodstvo
Rukovodsvo ”Dukata” je u biti
zajedno od početka, svako radi svoj
dio posla profesionalno, ne ulazeći
u odgovornosti drugih. ”Dukat”
nije udruženje za jednu sezonu jer u
njemu se planira na duge staze. Ključ
uspjeha je da omladina ima interesa
da dođe bez pritiska roditelja.
Početkom 2011. na godišnjoj
Predstavljamo vam "DUKAT"
Nastup na Saveznoj Smotri kulture u Halmstadu
skupštini došlo je do malih promjena
u rukovodstvu. „Dukatov“ upravni
odbor: Rako Muratagić predsjednik,
Murat Hačković, potpredsjednik,
Amila Kasum blagajnik, Armina
Rizvić sekcije žena i Damir Harbaš
omladina, te rezervni članovi Nina
Muratagić i Elma Mujkanović.
Dosadašnji dugogodišnji članovi
uprave, Faik Saltagić i Senka
Krdžalić, dobili su status počasnih
članova društva.
U ”Dukatu“ je ostvareno i više
uzajamnih ljubavi mladih i brakova.
Svaki igrač koji je prošao kroz
školu ”Dukata” ostavio je nešto
specifično. Izuzetno puno talenata
je prodefilovalo kroz redove ovog
društva.
Kroz ”dukate” je prošlo više
generacija mladih i na stotine
vrijednih članova folklora.
Murat Ha~kovi}. koreograf "Dukata"
Sa posljednje posjete BiH
Prvu postavu KUD-a ”Dukat” 1996.
sačinjavali su igrači sa prosječnom
godinom rođenja 1977., dok 2011.
prvu postavu čine igrači prosječno
rođeni 1995/96.
Dokumentacija članstva seniorskog
folklornog ansambla KUD-a ”Dukat”
je jako precizna. Svako ime koje je
prošlo kroz prvi ansambal upisanio
je i može se vidjeti na ”Dukatovoj”
web stranici u rubrici članstvo, sa
dosad preko 210 članova samo prve
postave.
Juniorska grupa KUD "DUKAT"
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
11
„Bosna“ Borås slavi i stvara
DVA DANA ZA DOMOVINU
Pi{e: Almedina Sa~i}
P
ovodom obilježavanja Dana
državnosti BiH, udruženje
”Bosna” Borås upriličilo je dva
susreta svojih članova. Dva dana,
jedan povod, a dva sasvim različita
događaja.
25. novembar vraća sjećanje na dane
novembra 1943. godine, kada se
voljom delegata ”antifašista Bosne i
Hercegovine”, u hladnom Mrkonjić
Gradu, “...vratilo, ponavljam „vratilo“
a ne dalo, Bosni i Hercegovini
historijsko i političko pravo da se i
danas, u konačnici, zove državom!
Državom i domovinom svih nas
zajedno, a ne nečijom više a nečijom
manje, i to tako da svako od nas ima
pravo na cijelu BiH”, riječi su člana
Predsjedništva BiH, Željka Komšića.
Udruženje je čestitku Domovini
poslalo pjesmom, igrom i lijepom riječi,
koju su otpjevali, odigrali i kazivali
članovi sekcija udruženja. Prilika je
iskorištena da se novoosnovani hor
prvi put predstavi publici. Folklorna
grupa je prisutne obradovala novom
koreografijom.
Najmlađi
članovi
udruženja, polaznici bh. dopunske
škole, svojim su recitacijama izmamili
najveće aplauze. Pod vođstvom
neumornog Safeta Omerovića, mala
12
vojska je svaki put sve bolja i jača.
Ne smijemo zaboraviti šta se desilo
U subotu, 26. novembra, udruženje
je izgledalo sasvim drugačije. Jedna
crvena ruža je bila jedina dekoracija
na bijelom podijumu ispod slika iz
Srebrenice, koje su se izmjenjivale na
zaslonu. Dan je bio posvećen svim
žrtvama posljednje agresije na našu
domovinu.
Riječ Srebrenica postala je sinonim za
strahote koje su se dogodile tokom
agresije na BiH, pa je i program nosio
naslov “Sjećanje na Srebrenicu”.
U programu, pripremljenom na
bosanskom i švedskom jeziku,
učestvovao je mladi hor ilahija i kasida
islamske zajednice iz Boråsa i seniori,
recitatori udruženja.
Posebno upečatljivo bilo je kazivanje
Admira Buljubašića, koji je hronološki,
sat po sat, prepričao kako je, ostavivši
uplakane majku i sestru, kao
12-godišnjak, krenuo sa kolonom
muškaraca na marš do Tuzle. Preživio
je, ali je izgubio oca i brata.
Admir je novinaru iz Borås Tidning-a
rekao: ”Mnogi ne žele da pričaju o
Srebrenici, ili uopšte o ratu, teško im je
da i misle o tome. Ali ljudi u Srebrenici
su ubijani pred očima cijelog svijeta i
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
Poklon Mirjane Berberovi} sekciji “Srebrenica 95” primio je Admir Buljubaši}
niko nije ništa uradio da ih spasi. Ja
hoću da ispričam sve što znam, jer
je veoma važno da svi znaju šta se
desilo.”
Suze u očima prisutnih bile su samo
još jedana potvrda koliko su duboke
rane koje nosimo u sebi.
Nakon Admira, svoje utiske o
Srebrenici ispričale su i naše drage
gošće.
Anne-Marie Ekström (FP), drugi
zamjenik predsjedavajućeg u skupštini
opštine Borås i nekadašnji zastupnik u
švedskom parlamentu (FP) za Västra
Götalands jug.
Anne-Marie je posjetila BiH u dva
navrata, prvi put 2004. godine u
delegaciji švedskog parlamenta i drugi
put 2005. godine privatno: „U vrijeme
moje posjete Srebrenici dolazilo je
proljeće sa tek procvalim stablom
trešnje. Možda je to bio dobar znak
koji budi nadu da će i Srebenica i BiH
kao zemlja doživjeti novo proljeće.“
Ingrid Holgerson, predstavnik švedske
crkve je, u nadahnutom govoru,
koristeći poređenje sa svijećama koje
se pale za Advent, govorila o borbi
protiv „mraka“ i podsjetila da život
ide dalje i da jedni drugima možemo
biti velika podrška.
Majbritt Davidsson, već rado viđen
gost u udruženju, došla je u pratnji
supruga Bertila. Posebno je izdvojila
priču o mladiću koji joj je bio domaćin
u Potočarima. Izgubio je gotovo cijelu
porodicu, a ne mrzi, jos uvijek vjeruje
u ljude i ima čisto srce. ” U Potočarima
je nevjerojatna tišina. Tamo su čak i
ptice utihnule.”
Majbritt je žena velikog srca. Već
više od 5 godina je aktivni učesnik u
humanitarnim akcijama pomoći za
BiH.
U prostorijama udruženja bila
je postavljena izložba fotografija
”Srebrenica” Dijane Muratoski, gošće
iz Kristianstada.
Obilježen Dan državnosti BiH u Skövdeu
ŠVEDSKOM SU SE ŠIRILI ZVUCI
BH.KULTURE
Piše: Fikret Tufek ; Foto: Muharem Sitnica-Si}a
S
kövde je bilo BiH u malom.
Centralna
proslava
Dana
državnosti Bosne i Hercegovine
u Švedskoj održana je u 26. novembra
2011. godine u Kulturhusetu (dom
kulture) u Skövdeu pred više od 350
učesnika i gostiju.
Svečanu priredbu povodom Dana
državnosti BiH organizovao je BH
Savez žena u Švedskoj u saradnji sa
Savezom bh. udruženja, Bosanskošvedskim savezom žena, BH
Savezom omladine, Islamskom
zajednicom Bošnjaka, Muslimanskim
omladinskim savezom, Savezom
Banjalučana, Savezom logoraša,
MDD Merhametom i NBV-om
(Trezvenjački obrazovni savez).
Svečana akademija počela je
himnom BiH, švedsku himnu izveo
je hor udruženja ”Ljiljan” Växjö
s dirigenticom Besimom Mašić, a
pjesmu ”Zemljo moja”, otpjevao je
hor ”Sevdalinka”, sekcije udruženja
”Zajedno” Lidköping – solisti:
Suad Mehinović, Senad Zahirović i
Behidža Fatimić.
Suad Mehinović izveo je recital
„Nema nama mira, dok nam
otimaju Bosnu“, na tekst Džemala
Poljakovića iz udruženja „Zajedno“
Lidköping. Igre iz BiH izvela je
folklorna grupa udruženja „Miris“
Örebro u koreografiji Ajle Dizdarević.
Sadeta Sokol govorila je vlastitu
recitaciju „Pjesma posvećena Bosni“,
dok je Zekija Čehić, iz istoimenog
udruženja „Ljiljan“ Växjö, uz pratnju
Hajrice Zukanovića, otpjevala „Da
sam ptica i da imam krila“. Obje
su dobile snažne aplauze. „Poemu
Bosni“ recitovala je autorica Enisa
Popović-Čengić. Mehmed Hasković
govorio je „Sarajevo nije šala“,
na tekst Benjamin Isovića, dok
je sevdalinku „Neko tiho ulicom
pjevuši“ izveo hor „Sevdalinka“, što
je publika jednodušno prihvatila.
Program
uz
Dan
državnosti
BiH vodila je Senada Bešić, a
dobrodošlicu svima i čestitku
poželjela je i uputila predsjednica
Bh. saveza žena u Švedskoj, Emina
Ćejvan. I veleposlanik mr. Darko
Zelenika čestitao je Dan državnosti
svim građanima BiH u Švedskoj.
Prije zvanične manifestacije sa oko 40
slika predstavila se Sada Ožegović iz
Kristianstada.
U programu uz Dan državnosti i
godišnju manifestaciju Bh. saveza
žena pod nazivom „Isti korijeni“,
nastupilo je preko 150 učesnika
volontera, u pripremi Odbora za
kulturu, na čelu sa Nerminom
Halilovićem. Nakon toga priređeno
je zabavno veče uz muziku benda
„Zlatne strune“. U divnoj atmosferi
kroz kulturu spojili su se BiH i
Švedska. Dan državnosti BiH
dostojanstveno je obilježen.
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
13
Seminar u Jönköpingu
KAKAV SAVEZ BH. UDRUŽENJA
ŽELIMO?
U
Jönköpingu, jednom od
bisera Vätterna, 22. i 23.
oktobra održan je zajednički
introdukcioni seminar Saveza bh.
udruženja i trezvenjačke obrazovne
organizacije NBV. Teme seminara
su bile “Razvoj i strategija aktivnosti
udruženja“ i „Jačanje saradnje
između organizacija članica i NBVa“. Seminar je održan u prostorijama
Södra Vätterbygdens Folkhögskola,
a odazvali su se predstavnici
19 udruženja i tri regionalne
organizacije.
Učesnike seminara pozdravili su
Fadila Jašarević, NBV, i Fikret Kadić,
predsjednik Saveza. Fadila Jašarević
je istakla mogućnosti koje se otvaraju
sa novim statusom našeg Saveza
unutar NBV-a, ali i obavezama koje
se moraju ispoštovati. Predsjednik
Kadić se kraćom analizom osvrnuo na
trenutnu situaciju koja vlada unutar
Saveza i udruženja. Promjene koje
su izvršene izmještanjem kancelarije
i smanjenjem administrativnog
osoblja dale su rezultat, ali je i
novčana pomoć koja se dobija od
švedskih institucija manja. Do sada
se nivo aktivnosti održao uz veliki
angažman naših članova.
„U nadolazećem vremenu bit će
veoma teško zadržati postojeće
stanje i sigurno je da ćemo trebati
razmijeniti mišljenja o prioritetima u
aktivnostima i njihovom obimu, ali i
o općim troškovima Saveza”, istakao
je Kadić.
Iskusni predavači, koji su izabrani
uz pomoć NBV-a, iznijeli su niz
zanimljivih pogleda na udruženja,
kao i na mogućnosti saradnje među
brojnim članicama NBV-a.
Carin Sundström, predavač iz
Wendelbergs
Folkhögskolan,
govorila je o važnosti identiteta
udruženja za njegov razvoj i
istovremeno
inicirala
učesnike
seminara da razmišljaju o načinima
na koje se to može ostvariti.
Robert Lindh iz trezvenjačke
organizacije IOGT-NTO upoznao
je učesnike sa načinom njihovog
rada, gdje se fokus stavlja na tri
oblasti djelovanja: alkoholnu i
narkopolitiku,
preventivni,
te
socijalni rad. Ova, materijalnofinansijski veoma jaka organizacija,
vodi čak dva Narodna univerziteta
u Švedskoj.
Ann Sofie Roberntz je ispred NBV-a
govorila o alkoholu i drogama, dok
je Ulla Lingesjö govorila o potrebi
očuvanja fizičkog i mentalnog
zdravlja.
Drugog dana seminara rezimirane su
diskusije i određeni pravci rada koje
Sa predavanja o Strategiji Saveza
14
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
je predsjednik Saveza Fikret Kadić
ukratko sažeo sljedećim riječima:
„Pokazano je interesovanje za
krovnu organizaciju, odlučnost za
borbu za članstvo, iskazana želja
za poboljšanje komunikacije na
relaciji savez-udruženja, naročito
informisanje unutar udruženja,
iskazana je spremnost i želja da se
krene u ofanzivu po udruženjima
i institucijama za angažovanost
mlađih u izvršne organe, čule
su se kvalitetne diskusije, ideje i
prijedlozi. Posebno je istaknuta
briga za bosansku dopunsku školu
i želja da se udruženja angažuju
na poboljšanju stanja. Bogatiji sam
za iskustvo na seminaru, posebno
zadovoljan otpočinjanjem aktivnosti
na izradi Strategije razvoja, čime će
Savez dobiti novu viziju u narednih
5-10 godina”.
M.N.
Studijsko putovanje u Brisel (Bruxelles)
LOBIRANJE I ALIJANSE
N
BV, Trezvenjačka obrazovna
organizacija,
organizirala
je studijsko putovanje za
članove Glavnog odbora i izvršnih
organa Saveza bh. udruženja u
Brisel. Pored članova našeg Saveza,
na putovanje su išle i predstavnice
Bosansko-švedskog saveza žena
kao i predstavnici Bosanskohercegovačkog saveza žena u
Švedskoj.
U Briselu NBV ima svoju kancelariju,
putem koje pokušava utjecati na
evropske vlastodršce u svojoj borbi
protiv alkohola i ostalih droga.
Izuzetno kompaktna šema i poučna
predavanja su, pored neobično
lijepog vremena, obilježile ovo
trodnevno druženje. Od 21. do 23.
novembra održano je pet predavanja
čija je osnova bila u upoznavanju
načina rada Evropske unije i
trenutnoj situaciji koja karakteriše
zapadni Balkan, odnosno, Bosnu i
Hercegovinu. Vrijedne domaćice
Emelie Aho i Alina Anderberg sa
uspjehom su organizovale ove
aktivnosti.
Prvo predavanje bilo je o EU, utjecaju
i radu NBV-a u Briselu. Emelie Aho
je odmah naglasila da je najefikasniji
način rada u Briselu lobiranje i
stvaranje alijansi. Da je to istina
pokazalo se tokom svih sljedećih
susreta.
Robert Rönström, jedan od 344 člana
Odbora za ekonomsku i socijalnu
politiku pri Regionalnom komitetu
EU, naglasio je da ovaj komitet
daje svoje mišljenje po određenim
pitanjima Evrposkoj komisiji, koja
nije obavezna da ih uvaži.
Ranije dogovoreni sastanak sa
savjetnicima
Anne
Ibrišagić,
evropskog parlamentaca, nije održan
zbog njihove zauzetosti na drugim
poslovima. Pozitivne vibracije došle
su od slovenačkog EU-parlamentarca
Jelka Kalcina u slučajnom susretu u
zgradi parlamenta.
Iz
razgovora
sa
Charlottom
Erikson pri Stalnom švedskom
predstavništvu u Briselu, proisteklo
je da se najveći dio EU pitanja, oko
80%, riješi na nivou službenika, 15%
riješi se na nivou predstavništava, a
tek 5% na ministarskom nivou.
Predstavnike Bosne i Hercegovine,
Luciju Ljubić-Lepine i Anisu Kerken
sreli smo u novokupljenoj zgradi,
gdje su smješteni i ambasada
i predstavništva države BiH u
glavnom gradu Belgije. Obje
sagovornice su nam prenijele sliku
podjela koje postoje i u radu naših
organizacija u Briselu.
Večernja šetnja gradom završila se
kupovinom čokolada, probanjem
vafli i posjetom simbolu Brisela,
Manneken Pis-u (dječaku koji piški),
te veličanstvenoj općinskoj zgradi.
Posljednjeg
studijskoga
dana,
Cristina Borreguero i Lothar
Jaschke govorili su o mogućnostima
diplomatske saradnje BiH i EU, kao i
o uslovima koji još nisu ispunjeni od
strane države BiH, a koji su kočnica
daljem radu ka približavanju naše
domovine Evropskoj uniji.
M.N.
Susret sa Jelkom Kalcinom u Europskom parlamentu
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
15
Iz Bosansko-{vedskog saveza `ena
Piše:Enisa Deumi}
NEO^EKIVANO,POZITIVNO I
NEZABORAVNO
J
edan pisac je napisao da čudo
života možemo istinski razumjeti
jedino ako dopustimo da se
dogodi nešto neočekivano.
Putovanje i seminar BŠSŽ-a u
Stockholmu, 08-09. oktobra, bio
je jedan od tih trenutaka i susreta
gdje su mala, lijepa i pozitivna
iznenađenja krasila susret Bosanki i
Hercegovki u Švedskoj.
Bosansko-švedski savez žena je svoj
peti (mali jubilej) susret i seminar
održao, kako smo već rekli, u
Stockholmu. Seminar je okupio oko
80 žena, majki, sestara, djevojaka,
a najbitnije prijateljica, koje su se
sastale da zajedno provedu dva dana
i razgovaraju o temi seminara - ”Mi
u svijetu stvarnosti”.
Predavači
seminara
bili
su:
16
predsjednik
upravnog
odbora
NBV-a, Jonatan Hjort, kao i njegovi
suradnici: Ulla Lingesjö, Ann-Sofie
Roberntz, Carina Sommarström i
Fadila Jašarević. Osim njih, posebno
predavanje održao je i Hfz. Sulejman
ef. Bugari. Njegovo izlaganje
pobudilo je izuzetnu pažnju svih
posjetilaca.
Sa
interesantnim
mišljenjima i opštom porukom o
respektu, osmijehu i ljubavi, ef.
Bugari je sa grupom vodio otvoreni
dijalog na jedan veoma lijep način
koji nije često viđen kod duhovnih
lidera.
Naši domaćini i prijatelji koji si su se
potrudili da nam bude lijepo tokom
dana bile su članice udruženja „Žena“
iz Stockholma, na čelu sa Šteficom,
Zekijom i ostalima. Večernje
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
druženje je upriličeno u prelijepim
bijelim i svijetlim prostorijama bh.
udruženja „Neretva“.
Poslije večere je, uz druženje i
neobavezno ćaskanje, bilo i spontane
pjesme, jer smo među prisutnima
imali i talentovanih izvođača lijepe
bosanske sevdalinke. Tako smo dan
zaokružile dobrim starim bosanskim
sevdahom.
Poslije ovakvog druženja ostaje nam
da se naučimo da ljubav ne znači
gledati jedni u druge, već zajedno
gledati prema naprijed, u istom
smijeru. Gdje će taj naš smjer voditi,
to zajednički moramo odrediti, a
ovakva druženja neka nam uvijek
pomognu u tome.
Prošireni sastanak GO BŠSŽ-a
"Panta rei" (Sve teče). Ovo su poznate
riječi čuvenog grčkog filozofa
Heraklita. I onaj koji nikada nije ovo
stanje iskazao riječima zna da je sve
oko nas u kretanju i nikada ništa nije
isto kao što je nekada bilo.
Da spirala razvoja organizacije
BŠSŽ ne bi išla nadolje, najveći
dio odgovornosti ima GO Saveza.
Redovni sastanci GO vremenski
ne dopuštaju duže diskusije ili
dublje analize samog angažmana
članova GO ponaosob, pa se osjetila
potreba za jednim sveobuhvatnim
razgovorom sa samo jednom tačkom
dnevnog reda: Strategija razvoja
BŠSŽ-a.
Progovoriti o onome šta smo do sada
uradile, šta nas inspiriše ili koči,
čega se plašimo i kako vidimo Savez
u budućnosti, teme su o kojima
se razgovaralo u Malmöu, 3. i 4.
decembra.
Prisutno je bilo 20 osoba: članovi GO
BŠSŽ-a, članovi Revizione komisije
Saveza i potpredsjednik GO Saveza
bh. udruženja u Švedskoj (kao član
GO BŠSŽ-a po funkciji).
Zašto „Strategija razvoja BŠSŽ-a“?
Nakon analize koja je obuhvatila
dosadašnji način rada GO, došlo se
do zaključka da ima mnogo prostora
koji nije obuhvaćen već stvorenim
rutinama u radu Saveza. Već
ustaljene norme i aktivnosti trebaju
osvježenja, nove ideje treba da se
ostvaruju lakše, a samim tim i brže.
Kako to ostvariti? Koje su nam
mogućnosti, ograničenja, zamke? Na
posljednjoj Godišnjoj skupštini čula
se konstatacija da „rastemo veoma
brzo“. Šta ovo, ustvari, znači? Da li
je naš rad postao samo puka rutina?
Treba li razgovarati i podsjetiti se na
sam smisao našeg organizovanja?
Šta ja radim ovdje?
Masa pitanja o kojima je trebao
iskren i otvoren razgovor.
Uveliko je ustaljeno razmišljanje da
je Savez nešto ili neko ko će uraditi
stvari i obično se veže za pojedinca
koji se pojavio kad ste prvi put došli
u kontakt sa spoznajom da Savez
postoji. I nije sasvim isključeno da se
na sastancima podigne ruka i glasa
za nešto zato da se ide linijom manjeg
otpora, zbog pasivnosti, ili zato što
se nema dovoljno samopouzdanja za
započeti diskusiju, pitati.
Ovako sam sebe isključuješ iz rada i
čini ti se da lično nemaš odgovornost,
a sav svoj angažman svedeš na poneki
dolazak na sastanak GO. Rezultat
ovakvog razmišljanja ne donosi
dobro ni pojedincu koji je izabran da
predstavlja svoju organizaciju, niti
organizaciji u cjelini.
Pojedinci koji se u tom slučaju više
angažuju prisiljeni su da se bave sa
mnogo više stvari nego što to realno
mogu da urade i vrlo lako se umore.
Tada svi trpimo.
Razvojna spirala okrene se nadolje i
više niko nije zadovoljan.
Sekcije Bh-švedskog saveza žena
SAFIRICE NA JULMARKNADU
Nema švedskog grada ni naselja
a da nije već u pretprazničkom
(božićnom) dekoru. Posebno su
aktuelni razni ”julmarknadi”(božićni
sajmovi) na kojima se po popularnim
cijenama
prodaje
raznovrsna
roba. Ovo je i prilika kada se na
ovim manifestacijama pojavljuju
i udruženja građana sa svojim
proizvodima. Na jednu od takvih
manifestacija uključio se i Aktiv žena
”Safir” iz Norrköpinga. Popularne
”Safirice” uspjele su dobiti mjesto za
izlaganje u prostorijama Muzeja rada
i u dva dana bile su najposjećenije od
davadesetak izložbenih i prodajnih
štandova.
Umjesto zaključka
Da li su nađena rješenja ili odgovori
na sva ova pitanja? Nisu, niti je realno
bilo moguće to uraditi. Ono što je
važno jest da smo svi jasnije sagledali
organizaciju kao cjelinu, sve zahtjeve
društva koji se moraju ispuniti da bi
i dalje postojali i djelovali. Otvorena
su pitanja pojedinačne i kolektivne
odgovornosti u GO, odgovornosti
pred članstvom koje nam daje
mandat za rad.
Mnogo stvari je rečeno, diskusije
su započete.Tabela na kojoj smo
zabilježili sve što je „hitno i bitno“,
i ono sto je „bitno, a možda manje
hitno“, samo je osnov za dalji rad na
zadanu temu.
Osnovni zaključak sa ovog sastanka
je: Organizaciju činimo „MI“, a
ne „NEKO“ ili „ONI“, i samo svi
zajedno možemo naprijed.
Almedina Sačić
”Bosanske pite – burek, sirnica,
zeljanica rasprodane su kratkom
vremenu juče i danas. Od kolača
je ostalo par komada i to će biti
prodano do zatvaranja sajma”,
kaže Aida Nezirević koja je danas
u društvu Baise Babić i neumorne
predsjednice Medihe Osmić. ”Juče je
bila i Zibija Ajanović, a zbog bolesti
nekih članica nismo stigle pripremiti
pita onoliko koliko se tražilo, ali i
ovoliki interes nas je iznenadio”,
pojašnjava Mediha Osmić i govori
o narednim aktivnostima ”Safira”.
Vrijeme provedeno na manifestaciji
iskorišteno je i za kontaktiranje
sa
raznim
humanitarnim
organizacijama i za očekivati je
njihove zajedničke nastupe u
ovakvim i sličnim prilikama.
M. M.
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
17
Iz mog ugla
SUMIRANJE REZULTATA
Dr. Izet Muratspahi}
D
ecembar je mjesec sumiranja.
Sve što je urađeno ili nije
urađeno, a bilo planirano
da se uradi, pretače se pretkraj
ovog mjeseca u kratke i koncizne
forme zaključaka i cifre. To je šablon
koji manje-više važi svuda. Zato je
prigoda da i ja kratko sumiram našu
proteklu godinu u Švedskoj. Onako
lično, iz mog ugla.
Šta je to uradila bh. dijaspora u
Švedskoj u 2011. godini? Koliko je
ostvareno onoga što je trebalo i što
je bilo planirano? Jesmo li opravdali
očekivanja ili smo negdje „kiksali“
i propustili da učinimo nešto važno
i neophodno? Ova, i niz drugih
pitanja, nameću se već na početku
ovog sumiranja.
Da je sreće, ovim segmentom
bi se ozbiljno bavilo adekvatno
ministarstvo
za
dijasporu
u
domovini i kroz zajednički dogovor
sa
predstavnicima
dijaspore
kontinuirano utvrđivalo smjernice
budućeg djelovanja. Međutim, u
našem slučaju su to još uvijek iluzije
kojima se ne treba zanositi.
Po mom sudu, ova godina je bila
uglavnom pozitivna, ako stavimo
na vagu cjelokupan angažman bh.
dijaspore u Švedskoj. I to na svim
glavnim strukovnim i generacijskim
nivoima. Djeca su nam dobro učila
u školama i ove godine. Prednjače
među doseljeničkom djecom i
uglavnom ne zaostaju za švedskim
vršnjacima. Studenti se dobro snalaze
na univerzitetima, a značajan broj
postiže i vanredne uspjehe. Srednja
generacija je uglavnom uposlena i po
procentima spada među najuspješnije
doseljeničke grupe. Neki su ostvarili
zavidne rezultate, pa smo i u ovoj
18
Ako bismo uspjeli, pišući hiljade pisama svim mogućim svjetskim
„faktorima“, da nana Fata ostvari svoje imovinsko i ljudsko pravo
i popije u narednoj godini kahvu u svojoj avliji, onakvoj kakva je
bila, onda bi moje sumiranje rezultata u decembru 2012. godine stalo
u jednu rečenicu, koja bi glasila: „Ostvarili smo fantastičan rezultat!"
godini s radošću mogli pratiti
proglašavanje nekih naših ljudi kao
najuspješnijih i najboljih. Sportisti,
umjetnici i privrednici, bili su takođe
zapaženi u mnogim sredinama.
Naši stari se dostojanstveno nose
s godinama i iseljeničkom tugom
i stojički nadomještaju nepovratak
periodičnim višemjesečnim ljetnim
boravkom u zavičajima. Preostalo
vrijeme u Švedskoj repariraju
zdravlje, čuvaju unučad i spašavaju
ih od totalne asimilacije. Nemjerljiv
je njihov doprinos u učenju i
očuvanju bosanskog jezika kod naše
djece i najviše zahvaljujući njima još
možete sresti prvačiće koji čisto i
tečno govore maternjim jezikom.
Međutim, postoji i ona druga
strana medalje. Nije, naravno, sve
sjajno kako na prvi pogled izgleda.
Moderni tempo života i mnogobrojne
promjene, koje su sastavni dio svake
emigracije, donijeli su neizbježne
posljedice i bh. dijasporcima u
Švedskoj. Želja da se nadomjesti
sve što je izgubljeno ili propušteno
u „bivšem“ životu, upregla je naše
ljude u preambiciozne poslove i
projekte, pa njihova leđa počinju da
popuštaju. Ne mogu se više gutati
preveliki zalogaji i izdržavati stres
prevelikih obaveza, pa mnogi sve
češće obilaze doktorske ordinacije.
Ni porodica više nije onako sveta
kao prije i ne žrtvujemo se za njeno
održavanje i njegovanje po svaku
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
cijenu. Sve češće se slijede švedski
adeti i „demokratija“, pa malo-malo
poneki brak potone s ceduljicom na
kuhinjskom stolu, u stilu „postao/
la sam umoran/umorna od tebe“.
Podržavam slobodu svih ljudi i
pravo izbora, ali isto tako smatram
da je porodica najvažnije uporište u
životu, da djeca trebaju rasti uz oba
roditelja zajedno, pa mi se promjene
ovakve vrste ne čine posebno dobrim
rješenjem. Ali, i to je, valjda, cijena
novog života.
Što se tiče naših organizacija: saveza,
udruženja i klubova ovdje, oni su
bili aktivni u ovoj godini i realizirali
veliki broj aktivnosti. Ostvareni
su pozitivni kontakti i saradnja sa
švedskim organizacijama, što je od
krucijalne važnosti za cijelu našu
doseljeničku grupu i njeno uspješno
integriranje u ovdašnju zajednicu.
Svako od njih nastojao je da u što
većoj mjeri ispuni zacrtani plan, a ono
što je, po meni, bilo jako pozitivno
u ovoj godini jest poboljšana
njihova međusobna koordinacija
i sinhronizirano djelovanje u
nekim važnim prilikama. Često
su održavani sastanci i planirane
aktivnosti koje su od zajedničkog
interesa. Od aktivnosti te vrste
posebno bih izdvojio otvorena
i hitra reagiranja na određene
pojave i istupe i u domovini i u
Švedskoj koje su bile negativne, bilo
da se radi o istupu neke ličnosti,
prikazivanju uvredljivog filma na
televiziji, objavljivanju neprijateljski
usmjerenog članka u novinama i sl.
Međutim, postoje još neki segmenti
djelovanja koji su ostali nerealizirani
(ili nedovoljno realizirani), a tiču se
vrlo važnih nosilaca našeg identiteta.
Radi se o našem jeziku i književnosti.
Ne možemo biti zadovoljni onim
što smo učinili u protekloj godini
na planu očuvanja i razvijanja
maternjeg jezika u Švedskoj, niti sa
prezentacijom bh. literature. Nismo
objavili nijedan prijevod na švedski
jezik nekog od naših klasika.
Nemamo razumijevanje ni za
ovdašnje naše pisce, jer im ne
pomažemo u objavljivanju njihovih
knjiga. Veliki broj naše djece ne
pohađa nastavu našeg jezika ni
u švedskoj školi, a ni u nekoj od
dopunskih škola. Znamo da je
neminovna posljedica ovakvog
ponašanja
postepeno
gubljenje
maternjeg jezika i asimilacija, pa
bismo morali ovim aktivnostima
posvetiti više pozornosti.
Uspješni nastupi Klju~ana u
bh. udruženjima
U narednoj godini, po meni,
trebamo nastaviti djelovati još
složnije i odgovornije. Svaki od ovih
segmenata u kojemu imamo slabije
rezultate može se lako popraviti.
Važno je da saradnja bude što bolja
i uspjeh je siguran. Na kraju, ako
biste mene pitali šta bih osobno želio
da se realizira u narednoj godini,
među najvažnije zadatke bih stavio
pomoć nani Fati Orlović iz Konjević
Polja. Ona se već 11 punih godina
bori s vjetrenjačama i vodi spor
u vezi s bespravno izgrađenom
pravoslavnom crkvom u dvorištu
njene porodične kuće. Ako bismo
uspjeli, pišući hiljade pisama svim
mogućim svjetskim „faktorima“, da
nana Fata ostvari svoje imovinsko
i ljudsko pravo i popije u narednoj
godini kahvu u svojoj avliji, onakvoj
kakva je bila, onda bi moje sumiranje
rezultata u decembru 2012. godine
stalo u jednu rečenicu, koja bi glasila:
„Ostvarili smo fantastičan rezultat!“
Svojim
nastupima
članovi
KUD-a „Stari Grad“ ugrijali su
srce i dlanove publike u našim
udruženjima. Za Dan Republike, 25.
novembra, nastupili su pred 80-tak
gostiju u udruženju „Miris“ Örebro.
Predsjednik udruženja Dževad
„BiH“ Värnamo je bio inicijator
dolaska KUD-a „Stari Grad“ iz
Ključa na kraću ali intenzivnu
turneju po Švedskoj. Prema riječima
predsjednika ovog
udruženja
Ekrema Šehića, ovo gostovanje ne bi
moglo biti organizovano da se nije
zatražila pomoć od naših uduženja
i pojedinaca. Pozivu su se odazvali,
pored domaćina ”BiH” Värnamo,
”Miris” Örebro, Regionalni odbor
Örebro, ”Ljiljan” Växjö, „6 zlatnih
ljiljana“ Tranås, „BiH“ Gislaved,
”Ljiljan”
Landskrona,
”Behar”
Göteborg,
”Mejdan”
Arboga,
Islamska
zajednica
Värnamo,
Savez bh. udruženja u Švedskoj,
Bosanskohercegovački savez žena
u Švedskoj, NBV-Jönköpings län
i desetina pojedinaca, tako da je
ukupno prikupljeno oko 43.000
kruna, a dolazak u Švedsku dijelom
su finasirali i članovi KUD-a
vlastitim sredstvima.
Zahirović je oduševljen: „ Zadivljen
sam našim gostima i njihovim
programom! Našu, inače redovnu
proslavu Dana Republike, uveličali
su ovoga puta članovi jednog
kulturno-umjetničkog društva iz
Bosne i Hercegovine. Ugostiti naše
zemljake i donijeti osmijehe na lica
naših članova, satisfakcija su i meni i
svim aktivistima u udruženju“.
Nakon noćenja kod Bosanaca i
Hercegovaca u Örebru, održan je
isto tako kvalitetan program i u
Norrköpingu, u novim prostorijama
udruženja „BiH“.
Dvije noći i jedan koncert u „BiH“
Värnamo, pred blizu dvjesto
posjetilaca, učvrstili su vezu među
omladinom Ključa i Värnama.
„Repertoar igara KUD-a ”Stari
Grad” oduševio je i našu publiku“,
kaže predsjednik udruženja Šehić.
Pokazali su se kao profesionalci i
predsjednik KUD-a Fikret Huskić,
ženski hor pod upravom Alije Šehić
i folklor na čelu s Abidom Kanješić.
”Nije nimalo lako organizovati
ovakva gostovanja“, misli Šehić i
„dolasku kulturnih grupa iz BiH
trebalo bi se prilaziti organizovanije.“
Naime, uz sve što je učinjeno, ostaje
izvjesna praznina jer se nije uspjelo u
nastojanju da KUD iz Ključa nastupi
i na centralnoj manifestaciji proslave
Dana državnosti BiH za Švedsku u
Skövdeu, čime bi gostovanje bilo još
ljepše i potpunije.
foto: Djurdja Mustafa
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
19
Nana ima rije~
^OVJEK ZA SVA VREMENA
Pi{e: Rabija Arslanagi}
”Idi do kraja. Ljudi su takvi kakvi
jesu, jer su daleko od Vrline. Ne
pokušavaj ih mijenjati-promjena
mora doći iznutra. Zagledaj se u
svoj duh i u njemu potraži uzroke
tuđeg nesavršenstva. Ako sebe
približiš Vrlini za samo jedan pedalj,
približio si se svim ljudima za
dva pedlja. Dubina skriva uzroke,
površina otkriva posljedice. Sad kad
si se odlučio na taj put, ravnomjerno
koračaj do kraja.”
Zapisujem ove mudrosti na papiriće
i čuvam ih u mojoj torbici. I, vidiš,
dobro dođu.
Fenomen razumijevanja bez riječi,
slušanje tog govora, to široko
prevođenje stanja budnosti ili stanja
odsutnosti duha, podstiče me da
svaštarim sa emocijama. U tom
svaštarenju i vrtlogu emocija znam
samo jedno, da je potrebna istina i
put do ljudi. Put do Visoravni istine je
sazdan od čuda i mudrosti, a nastala
je od ljudskih legendi-onih koji su
imali svoj narod, svoju mladost,
svoju istinu i svoju spoznaju.
Pokušavam da vam dam jednu
sliku tog fenomena, čovjeka koji
vas na svoj sopstveni način, na svoj
osebujan način približava Bogu,
približava vašu duhovnost jednoj
realnoj spoznaji života kojim živite.
Njegova razmišljanja i njegova
spoznaja istine života je: Pouka treba
da izvire iz djela iz istine o životu, a
ne od nametanja. U djelu treba da se
prepoznaje dijete i čovjek uopće. Bog
je ljudima dao za putovođe u životu
dva meleka, dva anđela čuvarapamet i srce, da ih uzajamno čuvaju.
Treba smoći snage i sačuvati pamet,
sačuvati srce za duge dane. Odabiru
li naša sadašnja osjećanja sjećanja iz
ranijeg vremena, ili ranije vrijeme
određuje naša sadašnja osjećanja?
20
Eto, kod mene su bila i sadašnja i
prošla vremena; spoznaja vrijednosti
ljudske mudrosti, veličine ljudske
duše u jednom trenu odluke.
Željela sam dovesti u Švedsku,
u jednu drugu sredinu, rekla bih
hipersenzibilnu sredinu, čovjeka
koji će nam se svojom specifičnom
karizmom približiti još više.
Taj čovjek je hafiz Sulejman efendija
Bugari.
Uspjela sam u toj svojoj želji, te sam uz
pomoć BŠSŽ-a (Bosansko-švedskog
saveza žena), Karitasa iz Göteborga i
Saveza logoraša iz BiH, organizovala
u Švedskoj njegov sedmodnevni
boravak u toku kojeg je održao
izuzetno
vrijedna
predavanja.
Teme
njegovih
predavanja
zahvatale su vrlo aktuelna pitanja
u svim društvima: ”Porodica,
roditelji u svijetu droge”,”Žena u
svijetu diskriminacije nad njom“,
„Duhovnost i put ka istini u dijalogu
i živoj riječi između ljudi” itd.
Gostovanje je započelo u Göteborgu
u Karitasu gdje je među tridesetak
prisutnih nacija održao predavanje
o važnosti dijaloga i respekta,
uvažavanja, ljudi među sobom.
Dva dana boravka u Stockholmu
organizovana su u režiji BŠSŽ-a.
To vrijeme je doživljeno kao da je
proteklo u jednom dahu. Oko 80
članica ovog saveza prisustvovalo
je predavanju i diskusiji. Uvaženog
gosta posjetioci su prihvatili sa
oduševljenjem, ali i sa malom dozom
čuđenja, jer bilo je zanimljivo vidjeti
uvaženog gosta u dijalogu sa ženama
i o ženama, njihovoj ulozi u odgoju
i društvu uopšte. Slijedilo je veliko
iznenađenje. Bila su to dva kratka
dana puna dinamike i diskusija na
vrlo osjetljive teme. Razgovor se
ticao žene kroz historiju, pa sve do
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
danas. Pitanje vjerskih vjenčanja,
šarijatskih
zakona,
praktična
primjena tih zakona, smisao zakona,
vjere, suvremenosti, emancipacije
žene danas i slično.
Posljednji dan bio je u Gislavedu
i nije mogao biti negdje drugdje.
Ovo
bosansko-hercegovačko
udruženje je kruna vjerovanja,
kruna korektnosti, kruna respekta
čovjeka prema čovjeku, kruna
gostoprimstva i ljubavi. Ono što
je posebno za ovo udruženje je i
jedna prestižna bosanska škola
maternjeg jezika sa nastavnicom
Sadetom Murić. Ljepota te večeri u
Gislavedu je i rođendanska čestitka
hafizu Bugariju, koji je baš u vrijeme
posjete napunio 45 godina života.
Rođendanska pjesma i čestitka bile
su na švedskom jeziku iz poštovanja
prema zemlji u kojoj živimo i u kojoj
smo ga sa najvećim poštovanjem i
ljubavlju ugostili. Torta i rođendanski
poklon bilo je iznenađenje za gosta,
a i za mnoge prisutne. Slavljenik,
hafiz Bugari, svoju tortu poklonio
je
učenicima/pobjednicima
na
školskom takmičenju u Halmstadu.
Za svako nagrađeno dijete (njih 16)
pripremljen je poklon koji je ovom
prilikom uručio lično hafiz. Teško je
bilo odrediti kome je ova ceremonija
uručivanja poklona više godila,
hafizu Bugariju ili djeci. Svejedno,
važno je da su svi u sali blistali od
sreće. Hafiz je uz uručivanje poklona
i čitanje imena nagrađene djece
ujedno i protumačio značenje imena
prozvanog djeteta.
Biće to trenutak za pamćenje.
Sama atmosfera i sam ambijent u
udruženju ponese te svojom ljepotom
ophođenja, ljepotom ljudske duše,
smirenošću ponašanja, osjećajem
pripadnosti toj sredini i tim ljudima.
Vrhunac večeri za mene, a kako sam
primijetila i za ostale, bilo je učenje
Dove (za dobro svih nas). Dova je
učena na našem maternjem jeziku,
na našem bosanskom jeziku. Možete
zamisliti tu sliku: blizu 300 ljudi u
tišini aminuje na Dovu, a fantastični
glas hafiza Sulejmana završava veče
pjevanjem illahija i kasida.
Kako nam je lijepo kad smo zajedno!
Jedan nezaboravan dan u Gislavedu,
jedna vrhunska i topla sredina, sa
jednim izvanrednim susretom sa
čovjekom za sva vremena, ostaje za
pamćenje. Ostavio nam je u amanet
ljubav, poštovanje prema čovjeku,
dijalog među ljudima. Dobro
vaspitanje je najveće dobro koje
možemo i dobiti a i ostaviti djeci.
Njegovo
osebujno
tumačenje
Kur`ana i hadisa je čista filozofija
koju treba znati razumjeti, znati
objasniti i znati primijeniti u kontaktu
s ljudima. Upravo to je veličina
hafiza Sulejmana ef. Bugarija, a u
tumačenju Kur`ana i ta osebujnost.
Misao od koje bježimo, ugodnost
vjerovanja u ispravnost svojih misli i
djela, uzimanje sebe kao mjerila svih
stvari... Priznati sve strano i od nas
različito, ali bez duboke sumnje koja
sažeže mozak i osuši grlo, velika je
stvar.
Neka je blažena misao (ako nije naša)
od koje bježimo. Ima istina koje nisu
za sve ljude, niti su za sva vremena.
( opširnije na : www.bhsavez.org )
Naša druženja
Č
Dva bh. udruženja, jedna duša
eterdesetak
članova
bh.
udruženja ”Aktivitetscentra”
iz Halmstada je 16. oktobra,
ranom zorom, autobusom krenulo
put Växjöa. Vodio ih je predsjednik
Mujo Metaj. Poslije nekoliko kratkih
uvodnih riječi predsjednik i vođa
puta je predao mikrofon harmonikašu
Emiru Pačavaru, a oko njega su uz
sevdalinku upredali glasove Alma
Hašimbegović, Fatima Metaj, Fikret
i Nedeljka Ramangafić, Sakib Bašić,
Mensur i Nađa Ribić, Nevzeta
Mlivić, Esad Habibović... Pjesma nije
prestajala sve do grada domaćina.
A tamo, već ispred prostorija bh.
udruženja ”Ljiljan”, vidjele su se ruke
koje mašu i pozivaju na druženje.
Čekali su domaćini: Izeta Burazerović,
Mira Karahalilović, Ajša Cerić, Amira
Selimbegović, Jasna August, Mina
Kurtović, Fatma Kuruzović, Refija
Mehmedović i Mileva Insanić. Našlo
se tu i nekoliko muških glava: Sadik
Beglerović-Burek,
Feko
Pendek,
doktor Avdo Suljević, Atif Insanić,
Ilijaz Imamović...
Oni koji su se već ranije sretali sad su
se grlili, oni što su se sretali po prvi
put, raspitivali su se ko su, odakle su,
a onda ponavljali kako je svijet mali,
jer svako je nekog i nečijeg znao, a i
bez toga, Bosna im je zajednička bila
svima.
U prostorijama udruženja ”Ljiljan”
prvo kafa dočekuša, pa red pozdrava i
razmjena poklona, pa onda razgledanje
po gradu… ručak. Domaćini nisu
dali da ih šta zatekne, da im šta
budnome oku promakne, sve uigrano i
domaćinski bilo. Pored specijaliteta po
stolu poredanih, pokazivane su vitrine
sa uspomenama iz ranijih okupljanja,
gostovanja,
drugovanja.
Predali
gostima cijelu knjigu na dva jezika
rađenu, prvu i jedinu te vrste u cijeloj
Skandinaviji, o svojim aktivnostima,
svom postojanju i na ovom prostoru u
nepuna dva desetljeća.
Hor žena gostima pjesmu pjevao,
pjevači bili obučeni kao za velike smotre
kulturnog stvaralaštva, a vodila ih i
intonaciju davala nastavnica muzike
Besima Mašić. Iako tada bolestan,
pojavio se i predsjednik Saveza bh.
udruženja u Švedskoj Fikret Kadić,
goste i domaće pozdravio i pozvao da
se češće druže na radost svih i posebno
najmlađih.
Zajednički gost oba udruženja
bio književnik Ševko Kadrić sa
novom knjigom za djecu i odrasle
”Farbanje neba” i ponovo na oba
jezika, domaćem bosanskom i skoro
domaćem švedskom.
”Bosanskim jezikom pokazujemo
odakle dolazimo, švedskim gdje
smo došli, bez prvog smo repa bez
korijena, boje i mirisa, bez drugog
smo izgubljeni u vremenu i prostoru.
Osuđeni smo da njegujemo i učimo i
jedan i drugi”, rekao je o knjizi i jeziku
Kadrić.
Pretpostavljate kuda je priča dalje
mogla ići u malom prostoru, gdje
se dobro organizovana dva bh.
udruženja sretnu – pjesmi, naravno,
uz harmoniku, dobro upredenu.
Kasno noću domaćini su goste do
autobusa ispratili. Sad su se svi
grlili, obećavajući skorašnji susret u
Halmstadu.Nešto mislim, divan susret
za dušu i pamćenje, ali i udruženja u
kojima žene organizuju i prave mjeru
za druženje. Priznaćete, da su se samo
muškarci okupljali, sve bi drugačije
bilo.
(opširnije na www.ljiljan.se )
T.S.
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
21
Reportaža: Kozarac
BOSANSKI FENIKS
Pi{e: Amir Tali}
S
jećam se kad sam u toku
oslobodilačkog rata 1992/95.
godine, vezan bukagijama i
pod jakom oružanom pratnjom tkz.
vojske RS BiH, sprovođen u Vojno
istražni zatvor u Banjaluku.
Prolazeći kroz Kozarac kradomice
sam gledao agresorsko varvarsko
djelo uništenih kuća i pustoši.
Koliko god su granatama uništene i
popaljene kuće nadrealno izgledale,
na mnogim su ostali uspravni
dimnjaci iz kojih se nije vihorio
dim i nije se osjećao miris života.
Ja sam se sjetio jednog narodnog
proročanstva, koje kaže: ”Tamo gdje
su dimnjaci ostali uspravni, vratiće
se stanari
S nadom u Božiju pravdu sam i u
zatvoru vjerovao da će zlo da bude
poraženo i da će se sa uspravljenih
dimnjaka zavihoriti dim kao
bosanska zastava. Vihori se...vihori.
Historija Kozarca
Područje Kozarca čini više sela
i zaseoka ispod zapadnog dijela
planine Kozare. Impresivna je
slika petnaestak minareta koj se
ponovo uzdižu i vide sa glavne
ceste. Sami grad ili ”Kozaračka
čaršija” nalazi se na dvanaestom
kilometru od Prijedora prema
Banjaluci. Prvi put se spominje
1334. godine pod nazivom Kozara
(Cazara, Kotzura). Godine 1360.
dobija status slobodnog kraljevskog
grada ”Libera Villa”. Bio je središte
Sanske župe. Tokom 14. i 15. stoljeća
izmjenjuje se ugarska i bosanska
vlast. Turci ga osvajaju 1518. godine
i tu vladaju s malim prekidima 360
godina. U tom razdoblju se razvija
u veliki administrativno-politički
22
centar tog dijela Bosanske krajine.
Cvjetaju trgovina i zanati. Od 1687.
do 1835. je administrativno-upravno
središte kapetanije.
U odmazdi zbog krajiške bune protiv
Turske carevine popalio ga je Omer
paša Latas. U bitkama oko Kozarca
izginuli su mnogi Kozarčani. Prvi
kapetan Kozarca spominje se 1709.
godine i zvao se Murat, sin Mustafe
bega Ćore, koji je doselio iz Bosanske
Kostajnice.
6. septembra 1878. godine, poslije
pada Banjaluke, u Kozarac ulaze
austrougarske trupe. Značajan otpor
novoj okupaciji pružili su uvijek
ratoborni i slobodoljubivi Krajišnici.
Ostala je zapamćena čuvena bitka
pod Banjalukom u kojoj je poražena
moćna austrijska vojska. Nažalost,
bila je to samo jedna dobijena bitka
i Bosna je voljom velikih sila za
kesu dukata prodana na Berlinskom
kongresu. Otpor koji je pružen
okupatoru je dio bogate historije
BiH.
U
periodu
Austro-Ugarske
vladavine Kozarac gubi značaj ali
se ipak razvija i modernizira. Cvjeta
drvna industrija, otvaraju se škole.
U tkz. ženskoj školi 1910. godine ide
30. učenica.
Iz tog perioda je zapamćena jedna
ljubavna romansa između ćerke
vlasnika pilane Austrijanca Šmucera
i mladog i lijepog Kozarčanina
Mehmeda. Ljubav dvoje zaljubljenih
osporavale su obje porodice.
Rodilo se dijete i nekoliko dana
poslije Austrijanku tajno odvedu
u Austriju, a nemalo potom dijete
umre. Mehmed podigne malo turbe/
kapelicu/ i to ostade kao trajno
obilježje nesretne ljubavi. I danas
Kozarčani posjećuju ovo mjesto,
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
zaljubljeni posebno.
U Drugom svjetskom ratu mjesta
Potkozarja su izložena strašnom
stradanju. Naročito je stradalo
srpsko stanovništvo. Ali ni drugi
narodi, antifašistički raspoloženi,
nisu bili pošteđeni.
Krajiška krvava haljina je u svim
ratovima bila zastava stradanja i
uništavanja.
Period poslije Prvog svjetskog rata
Kozarac usporava u razvoju, a i
poslije Drugog rata ništa se posebno
ne mijenja.Prijedor se ubrzano
razvija
zahvaljujući
rudnicima
željeza u Ljubiji i Omarskoj. Mnogi
Kozarčani odlaze na rad u evropske
zemlje i to će se kasnije pokazati vrlo
korisnim za budući razvoj Kozarca.
Kozara je proglašena nacionalnim
parkom, ali Kozarac nema baš velike
koristi od ovog turističkog brenda,
naročito u ovom turbulentnom
vremenu tranzicije.
Agresija na BiH 1992/95. godine
sručila se svom silinom i na Kozarac.
April i maj 1992. su crne stranice
kozaračke
historije.
Neznatan
otpor u odbrani kućnog praga
protiv moćne JNA i raznih domaćih
i stranih paravojski, naročito
ostrašćenih lokalnih Srba, ugušen je
brutalno u krvi i nasilju. Činjenica
da je prema popisu stanovništva
1991. godine u Kozarcu živjelo 3740
Bošnjaka (preko 92 %), dovoljno
govori o karakteru rata i agresije.
Plan da se bošnjačko stanovništvo
raseli, pobije i sva imovina uništi
ovdje je sproveden potpuno. Blizu
2.000 Kozarčana je ubijeno ili se
vode kao nestali. Većina je prošla
kroz logore Keraterm, Omarska
i Trnopolje, gdje su bili izloženi
strašnim
torturama,
mučenju,
silovanju, pljački... Ni u nacističkoj
Njemačkoj nisu zabilježeni metodi
mučenja kao u ovim logorima. Nisu
pošteđena ni djeca, ni starci, ni žene.
Nadprirodno zlo se ovdje iskazalo
u svoj svojoj brutalnosti. Kozarčani
su odvođeni i u druge logore na
teritoriju BiH, u Srbiji i Hrvatskoj.
Ubijani su u logorima Manjača i
Batković. Korićanske stijene na
planini Vlašić su posebnost u
izvršenju egzekucije nad provalijom.
Hrastova glavica, prirodna jama
duboka 20 metara je takođe poslužila
krvolocima za masakr i ubijanje.
Za Korićane su izvršitelji zločina
Zoran Babić, Milorad Škrbić i Željko
Stojinić, suđeni, pa oslobođeni.
Hrastova glavica čuva i danas
svoju tajnu. Niko nije procesuiran.
Teško je mjeriti veličinu zločina u
pokušaju da se nadomjesti pravdom
koje nema. Nema ni onih nevino
pobijenih koje nadamo se samo Bog
može zaštititi svojom pravdom. Ne
oprosti im Bože, jer znali su šta rade.
U oslobodilačkom ratu Kozarčani
su se posebno iskazali. Tri generala:
Sakib Mahmuljin, Fikret Ćuskić i
danas aktivni general Sakib Forić,
te mnogi brigadiri i komandanti
nižih vojnih formacija, ratovali su sa
svojom vojskom na svim frontovima
BiH.
Kozarac danas
Kozarac je u dejtonskoj podjeli BiH
dodijeljen RS-u i to je ovozemaljska
pravda za sva stradanja
proteklog
rata.
Obnavlja se iz pepela.
Dižu se veleljepne
kuće i to govori o ovim
valjanim ljudima da
se nikada ne predaju.
Obnovljene su sve
džamije, imanja se
krče od korova za
nove zasade. Podiže
se nekoliko modernih
farmi. U gradskoj
zoni dižu se raskošni
restorani,
kafići,
olimpijski
bazeni.
Zanatske
radnje,
veletrgovine i nekoliko
manjih industrijskih
objekata čine skroman
potencijal
privrede.
Problem nemogućnosti
zapošljavanja onemogućio
je
potpunji
povratak.
Činjenica
je da Kozarac tokom
godine punim plućima
diše samo ljeti. Za
raseljene
diljem
svijeta, u tom periodu
organiziraju se razni
programi,
svadbe
i teferiči. Kulturno
ljeto sa skromnim sadržajima daje
programski smisao kao i u većini
malih gradova BiH. Tutrbofolk i
zabava osvajaju mladost i njihove
potrebe kulturnog uzdizanja. To
je, nažalost, naša zbilja. Osnovna
škola je svijetla tačka u entitetu
Svetosavskog obrazovanja. Dobro
je da se ova škola sa modificiranim
programom nacionalnih predmeta
može zvati školom pod jednim
krovom. Redovan sam gost na
proslavama dana škole i hvala
Bogu da se multikulturalni smisao
u našoj zemlji ovdje iskazuje punim
kapacitetom. Prisustvo ministra
obrozovanja RS-a Kasupovića daje
nadu. Nažalost, sve je manje đaka
prvačića i to treba da brine građane
Kozarca.
Za turističku ponudu izdvajam
zanimljivosti kulturno-historijskog
naslijeđa. Tarih na kapiji Starog
grada,
primjer
lapidarne
književnosti o izgradnji Kapetanove
kule,
svjedoči
o
stolovanju
kozaračkih kapetana 1736. godine.
Lapidarij i mezarje kapetana gdje se
izdvaja nišan posljednjeg kapetana
Mehmed bega je uređeno, iako je
cijeli prostor bio potpuno devastiran.
Lijepo uređeni restoran sa bogatim
bosanskim jelima je dio sadržaja.
Obnovljena Mutnička džamija iz
tog perioda je kruna obnovljenih
džamija na cijelom teritoriju
Kozarca. Stara pravoslavna crkva
iz 19. stoljeća upotpunjuje smisao i
vjeru u suživot.
Kozara i Mrakovica su nacionalni
park
sa
bogatim
prirodnim
ljepotama,
biljkama,
divljači,
razigranim potocima. Kozarčani su
ponosni na svoj planinarski dom
na Debelom brdu gdje se teferiči
skoro svakog vikenda. Dok rane
zacjeljuju, Kozarac se vraća svojoj
samobitnosti.
(opširnije na www.bhsavez.org )
Spomenik šehidima Kozarca
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
23
Posjeta Västmanlandu
PUNOM PAROM U VÄSTMANLANDU
Pi{e: Nesib Karišik
U
okviru redovnih aktivnosti
Saveza održan je sastanak
predstavnika bh.udruženja
sa područja oblasne organizacije
Västmanlada sa predstavnicima
Saveza bh.udruženja u Švedskoj.
Sastanak je održan 05. novembra
u
Västeråsu,
u
prostorijama
bh.udruženja ”Most”, a ispred
Västmanlada
prisustvovali
su:
Smajo Murguz – predsjednik
oblasne organizacije, Asim Žilić,
Sanela Ališić, Senad Pervan, Asim
Forić, Nedžad Bajramović i Hajrudin
Ališić . Delegaciju Saveza sačinjavali
su: Fikret Kadić, Ekrem Kasapović i
Nesib Karišik.
Predstavnici kotara Västmanlad
iznijeli su podatak da imaju oko
600 članova organizovanih u pet
bh.udruženja, koja djeluju na ovom
području, te da se u svakom od njih
u toku cijele godine odvija neka
od aktivnosti. U ”Mostu”, pored
redovnih aktivnosti, imaju dobru
saradnju sa Riksteatrom putem
kojeg
obezbjeđuju
gostovanja
poznatih umjetnika iz BiH uz
24
plaćanja u saradnji sa komunama,
pri čemu im ostaje dio sredstava
od poreza. BSK (Bosanski sportski
klub) takmiči se u šestoj fudbalskoj
ligi i ima svoj teren, uz sve moguće
pomoći, opremu, putne troškove i
puno navijača. ”SveBiH” je uvezan
sa ostalim udruženjima putem
kulturnih manifestacija i sporta, a
poznati su po svojim kružocima o
održavanju i zasađivanju dvorišta i
bašti. Predsjednik Saveza informisao
je o aktivnostima Saveza u toku ove
godine i posebno naglasio važnost
predstojećih izbora i predlaganja
kandidata za izvršne organe Saveza.
Predstavnici ove oblasti izrazili su
zadovoljstvo sa Savezom po pitanju
redovne informisanosti i saradnje.
Predložili su da se Godišnja
skupština i druge veće manifestacije
održavaju više centralno, kako bi
se i oni mogli aktivnije uključiti, a
konkretno su predložili da se jedan
od seminara u saradnji sa NBV-om
održi na njihovoj regiji. Međusobna
saradnja udruženja sa ovih prostora
je vidljiva na svakom koraku i za
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
svaku je pohvalu.
”Ljiljani” na Danima kulture u
Hallstahammaru
U sklopu Dana kulture koji su
organizovani od 22. oktobra do 06.
novembra u komuni Hallstahammar
u Västmanlandu, predstavilo se i
bosanskohercegovačko udruženje
”Ljiljani”
iz
Hallstahammara
sa velikom izložbom o kulturi i
tradiciji BiH. Bosanci i Hercegovci
su dobili priliku da se predstave 4.
i 5. novembra u predivno uređenim
prostorijama udruženja, koje su
bile otvorene za posjetioce u toku
cijelog dana. Na izložbi su pokazane
naše narodne nošnje, ibrici raznih
veličina, džezve, fildžani, ručni
mlinovi za kafu, više vrsta ćupova,
tacni, bokala, okrugle tepsije, sinija
i oklagija sa svježom jufkom za
pitu i kolače, prave šećerlame sa
Baščaršije, heklani stolnjaci, vezeni
radovi, jedna džamija ”sazidana”od
šibica... Posebnu pažnju privlačila je
figura bosanskog dede u narodnoj
nošnji i sa štapom u ruci, isklesana
Sa nastupa "Zlatnog behara"
u kamenu. Posjetilaca je bilo mnogo
u toku ova dva dana i svi su bili
počašćeni razgovorom, baklavom,
hurmašicama i bosanskom kahvom.
Nisu krili oduševljenje uz ono
karakteristično ”Va’gott!”, a na licima
predsjednice Sanele Ališić i članova
uprave Envera Ramića i Hajrudina
Ališića
smiješak
zadovoljstva.
„Postigli smo naš cilj!“ – zadovoljno
kaže predsjednica udruženja Sanela
Ališić i nastavlja: „Pokazali smo
dio naše bogate kulture i tradicije,
gostoprimstvo i civilizovanost naših
ljudi, razbili skeptičnost domaćina u
pogledu različitosti kultura i trasirali
jos širi put za buduću saradnju na
ovim prostorima. Bh.udruženje
”Ljiljani” je osnovano 1994. godine
i danas broji 183 člana. Imamo
redovne
familijarne
aktivnosti
(zajedničke aktivnosti djece i
roditelja), mali fudbal, rekreaciju,
jogu i mekteb. Svakog zadnjeg petka
u mjesecu imamo Veče u klubu uz
naše specijalitete i dobru muziku, a
svake zadnje subote sastanak aktiva
žena uz kaficu i kolače. Za najmlađe
imamo mjesečno Malo kino, a za
omladinu disko. Zajednički pravimo
doček Nove godine, obilježavamo
8. mart, uz obavezne poklone
ženama, napravimo i zabavu za
Ramazanski bajram i podijelimo
paketiće najmlađima, organizujemo
turnir u malom fudbalu, roštiljijadu
na otvorenome za sve članove i
organizujemo Krstarenje brodom
uz plaćenu kartu članovima. U
decembru ove godine počinjemo
sa Malom školom kuhanja (lakše
vrste kolača, palačinke, pizze)
namijenjenu najmlađima, kao i
dopunsku nastavu bosanskog jezika.
Za narednu godinu i Dane kulture
planiramo pripremiti predavanje o
BiH na švedskom jeziku u gradskoj
biblioteci, uz još bogatiju prezentaciju
naše kulture i tradicije. Posebno
nam je draga posjeta delegacije
Saveza bh.udruženja na čelu sa
predsjednikom, kao i predsjednika
našeg Västmanlandsläna“ - završila
je Sanela Ališić.
”Mejdan” proslavio godišnjicu
Folklorni ansambl ”Zlatni behar”
osnovan je prošle godine pri bh.
udruženju ”Mejdan” iz Arboge.
Uz pomoć članova svih udruženja
sa ovog područja sastavljen je
ansambl od dvadesetak djevojaka
pod vođstvom vrijednog koreografa
Almira
Karahodže.
Nastupali
su u svim gradovima u okolini,
učestvovali na Saveznoj smotri
kulture u Halmstadu... Puni mladosti
i samopouzdanja, lepršavosti u igri i
raznovrsnosti tradicionalnih nošnji,
za kratko vrijeme su osvojili simpatije
gledalaca. Večeras su imali i posebnih
razloga za zadovoljstvo -prepuna je
sala Doma kulture u Arbogi. Bura
aplauza upućena je ambasadoru
Darku Zeleniki za čestitku u povodu
nastupajućeg
Kurban
Bajrama.
Graciozno predstavljanje članica
ansambla uz izvornu muziku i onda
splet bosanskih igara iz okoline
Sarajeva. Puno ih je, a bina mala.
U parteru su ramještene stolice
i napravljen prostor za njihovu
igru. Blještavilo starih svjetiljki
se uklapa sa bogatstvom nošnji
razigranih djevojaka. Redaju se kola
i pjesme. Nastupaju i mladi iz hora
Islamske zajednice iz Västeråsa..
Domaćini su se pobrinuli da gosti
i ostali budu posluženi sa kahvom,
raznim
kolačima,
sokovima,
burekom i sirnicom. Uz čestitke za
ovu godišnjicu poželimo im da za
narednu budu još vredniji i bolji.
(opširnije na www.bhsavez.org )
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
25
Pe}igradska kestenijada
KESTENI KAO BREND
Pi{e: Muhamed Mujaki}
P
rilikom posjete Svjetskom
prvenstvu u malom fudbalu
dijaspore BiH, koje je u maju
održano u Velikoj Kladuši, dobio
sam poziv da dođem na Kestenijadu
u Pećigrad. Prve sednice u oktobru
iz kišne i vjetrovite Švedske supruga
i ja slijećemo u sunčani Zadar, a
nakon predaha put nastavljamo
autobusom od Bihaća do Pećigrada.
Od starog i markantnog grada
Ostrošca prati nas kiša. ”Nije je
bilo skoro dva mjeseca i možda
ste je vi donijeli iz Skandinavije”,
šali se vozač autobusa. Znam da je
kiša dar Božiji, ali zar je morala baš
sad? Rodbina me tješi: “Ako bude
i sutra padavina, pravićemo svoju
Kestenijadu u dvorištu“. Jutro je
ipak osvanulo prohladno i bez
oblaka. Na putu do grada prolazimo
u Kajtezovićima kraj mezarluka sa
najvećim nišanima u BiH. „Oni su
pod zaštitom države“, objašnjava
mi rođak Amir. Putem razgovaramo
i on mi pomaže da odgonetnem
nedoumicu kako su podignute i kako
opstaju velike robne kuće u Cazinu
i oko Cazina. „Sve to počiva na
dolarima od dijaspore“.Stigli smo do
poluotvorenog objekta izgrađenog
za manifestaciju „Znanje – imanje“,
gdje će se održati kulturnoumjetnički program. Propustili smo
Čas historije i polaganje vijenaca
26
na spomen obilježje borcima iz
sve tri bh. naroda poginulim u
borbama za Pećigrad 1944. godine.
Veliki memorijalni park je prepun
omladine – domaćina i gostiju iz
Slovenije i Hrvatske. Starina je
očuvana u jezgri starog grada koji
se nadvio nad okomitim liticama.
Grad, koji se prvi put spominje u
pisanim dokumentima 1334. godine,
bio je uvijek na razmeđu carevina,
mjesto krvavih sukoba, pa i u ovom
nedavnom ratu u BiH. Ostavljamo
bezbrojne štandove sa raznovrsnom
robom, ”preskačemo“ gostionice
sa netom pečenom janjetinom što
pršti pod bradvom vještog mesara
i pohodimo kestenjare. Rasporedili
su se duž puta i sa otvorene vatre,
uz pucketanje, dopire onaj poznati
miris pečenog kestena. „Pošto?“,
pitamo. „Marka“, odgovara starina
i puni plastične čaše vrelog kestena.
Idemo i uživamo u kestenu. Sunce
je, narod se kreće ili je zasjeo na
bolje pozicije da prati program u
poluotvorenoj hali. Želio bih da
sve pratim izbliza i smještamo se
među više stotina posjetilaca. U
grupi folklornih društava primijetim
natpis ”Liskovac”. To je mjesto je
gdje je moj otac započeo učiteljsku
službu davne 1946. godine i gdje
sam se rodio. U razgovoru saznajem
da među veteranima ima nekoliko
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
očevih učenika iz tog doba. Bilo je
veoma dirljivo razgovarati sa njima.
Prekida me kolega Budimlić sa RTV
Bihać i moli da da dam intervju
kolegici iz TV Libertas. ”Znam da
si maksuz iz Švedske došao zbog
ovog i to je za njih interesantno”.
Obavio sam i to i ponovno se
vraćam kestenima i kulturnom
programu. Bilo je zaista milina
pratiti nastupe folklornih grupa,
a posebno veterana iz ovog dijela
Krajine i njihove goste iz Doboja
(Jug). Sati su prolazili i odlučujemo
da još razledamo dijelove grada koji
se obično ne vide kada se prolazi
kolima ili autobusom. Navratili
smo i na ”grah iz kazana” koji je
namijenjen, po običaju, gostima iz
daljine. Domaćini planiraju da ne
ostane sve na turizmu. ”Ljudi ovog
kraja oduvijek su živjeli, između
ostalog, i od kestena. Imamo namjeru
da krajiški kesten oplemenimo,
povećamo broj sadnica i da kesten
postane brend Cazinske krajine.
Danas smo evocirali uspomenu
na NOB, pokazali svoju kulturu
i tradiciju, uspkros suši pržnog
kestena je bilo za sve, a planiramo i
proširenje sadržaja.
Imamo uvjeravanja iz Kantona da
će biti i veća materijalna podrška,
a to znači i kvalitetniji nivo
manifestacije,” sa entuzijazmom
pričaju očito zadovoljni organizatori.
Puno toga za jedan dan i puno toga
da se prenese drugima. Pomažu u
tome kamera i fotoaparat. Pa ko voli
nek` izvoli na narednu Kestenijadu.
Nama ostaje da dobro izvagamo
koliko će prženog kestena za
Švedsku u onih 10 dozvoljenih kg
u ručnom prtljagu. Osim slike treba
pokazati i nešto konkretno.
Sportske strane
POBJEDA PUBLIKE
Za rukometnu utakmicu između
”Bosne” iz Sarajeva i švedskog
prvaka ”Sävehof” iz Göteborga
moglo bi se reći da je to bio derbi
timova koji nisu osjetili slast pobjede
u rukometnoj ligi prvaka.
Domaći tim, koji je bio nešto spretniji
i sretniji, pobijedio je sa rezultatom
24:20, ali da je rezultat bio i u
korist gostujuće ekipe, ne bi bilo
iznenađenje.
Iako je bio radni dan uz direktan
televizijski prenos na švedskoj
televiziji, utakmici je prisustvovalo
preko tri hiljade gledalaca, a od
toga više od polovine Bosanaca i
Hercegovaca koji žive u Göteborgu
i okolnim mjestima. Utakmica
se igrala u prekrasnoj dvorani
”Scandinavium” koja može primiti
preko dvanaest hiljada gledalaca
i prvenstveno je namijenjena za
hokejaške utakmice. Ovaj put bila je
posebno pripremljena za rukometnu
utakmicu između prvaka Švedske i
Bosne i Hercegovine.
Bio sam u prilici da ovaj meč
posmatram u prisustvu sa Zlatanom
Jančićem, bivšim dugogodišnjim
igračem i kapitenom sarajevske
”Bosne”. „Gledajući sa stručnog
aspekta“, kaže mi Zlatan, „domaća
ekipa, nije ni po čemu bolja od ekipe
”Bosne”, što se i pokazalo tačnim
jer je utakmica bila neizvjesna do
samoga kraja.
Ova utakmica neće se dugo pamtiti,
ni zbog pobjede domaćina, ni zbog
poraza gostiju jer se dalo primijetiti
da obje ekipe samo igranje u tako
kvalitetnom takmičenju smatraju
velikim uspjehom.
No, pamtiće se zbog navijača.
Kada su počele pristizati kolone
BiH navijača, “naoružanih” svim
mogućim rekvizitima: zastavama,
šalovima, kapama.. moglo se
pretpostaviti da će navijanje biti
“žestoko”. Tako je i bilo. Korektno
i fer, kao što to i rade bh. navijači.
Frenetični aplauzi, skandiranje i
pjesma stvorili su takvu atmosferu
koja nije do sada zapamćena
u dvorani. To je svakako bilo
iznenađenje i za same igrače”Bosne”
koji sigurno na svojim gostovanjima
nisu imali takvu podršku.
Veli mi Seno Jalončić, koji je ”uživo”
pratio fudbalsku utakmicu u Parizu,
Francuska-BiH, da se ponovio isti
scenarij i u ovoj dvorani. Kada se
dvoranom prolomio gromoglasni
slogan ”Volim te Bosno”, mnogim
našim ljudima zasuzile su oči.
U ekipi domaćina igra i jedan
Bosanac, Alen Kulenović, inače
reprezentativac BiH, koji je ljetos
pristupio klubu iz Göteborga i koji
zbog povrede, od koje se oporavio
pred samu utakmicu, nije dobio
priliku za igru. Vjerujem da bi naši
navijači bodrili i njega, bez obzira što
bi igrao protiv ”svojih”.
Najbolji pojedinac utakmice svakako
je bio golman ”Bosne” Martinović,
koji je za svoje odbrane često dobijao
aplauze i jednih i drugih navijača.
Buru oduševljenja su izazvali igrači
”Bosne” kada su na kraju utakmice
potrčali prema publici, te nekolicina
poklonili svoje dresove navijačima.
Bio je to jedan dirljiv rastanak.
Muhamed Kapetanović
JUBILARNI TURNIR U NÖRRKÖPINGU
Sportsko
društvo
”Bosna”
Norrköping organizovalo je po
petnaesti put fudbalski turnir u
povodu bajramskih praznika. Ovo je
najprestižniji turnir kojeg organizuju
Bosanci i Hercegovci u Švedskoj,
a do sada su učestvovale i ekipe iz
Danske i Norveške. Pobjedničke
ekipe su najčešće bile iz grada
domaćina ili iz Stockholma. Trend se
promijenio i favoriti dolaze iz oblasti
Jönköpinga,
Hallstahammara,
Strängnäsa,
Nyköpinga.
Svih
proteklih godina čekalo se slobodno
mjesto za učešće na turniru, a
ove godine nastupilo je (samo) 25
ekipa. Samo takmičenje donijelo je
najviše dramatike do sada. Veliki
broj utakmica u završnim susretima
odlučen je tek u produžecima. Tako
je bilo i u finalnom susretu kada je
ekipa Nyköpinga osvojila jubilarni
turnir pobjedom od 1:0 nad ekipom
Noll 8 Noll 13. Treće mjesto zauzela
je ekipa Patata FC pobjedom od
4:1 nad ekipom Råslätt. Nagrade
ekipama i pojedincima uručene
su na prigodnoj zabavi u sada već
bivšim
prostorijama
udruženja
”BiH” Norrköping. Uprava kluba,
na čelu sa predsjednikom Mensurom
Mustafićem, zadovoljna uspjehom
turnira, rezervisala je termin za
iduću godinu. Ljubiteljima „futsala“
(malog nogometa) poručuju: ”Dobro
došli na 16. Bajram kup NIF Bosna!”.
M. M.
Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011
27
Mala anketa
među prvačićima
u Bosanskoj
dopunskoj školi u
Gislavedu
Kako se zoveš
i koga imaš u
familiji?
Ja sam Anes Skender.
Imam mamu, babu i
malog brata.
Ja se zovem Emma
Đulić. Imam mamu,
babu i velikog brata.
Ja sam Erna Jakupović.
Imam mamu, babu i
dva mala brata.
Ja sam Enis Hodžić.
Imam mamu, babu i
dva velika brata.
S kim putuješ u
Bosnu?
Sa babom i
mamom i bratom.
Sa familijom. Ponekad
vodimo i cuku. Sad je
ostao u Bosni.
Sa mojom familijom.
Sa mamom i babom.
Ponekad idu i braća.
Koga tamo imaš?
Imam didu i nenu.
Nanu, djeda i rođake.
Nanu, dedu, rodice,
dajdžu i još puno.
U Bosni imam majku
i dedu. To su babini
mama i babo.
Voliš li da ideš u
Bosnu?
Volim.
Aha.
Volim puno.
Volim.
Zašto učiš
bosanski jezik?
Da možemo pričati u
Bosni.
Hoću da znam pričati
sa nanom i djedom.
Mi smo Bosanci i
moramo da pričamo
bosanski. Volim da
moja nana kaže da sam
pametna.
Da znamo čitati, pisati
i pričati i tako to.
Je li to teško?
Nije.
Malo. Ne znam još sva
slova.
Nije nimalo. Kad sam
bila mala, bilo je teško,
sad nije.
Jeste malo. Sad sam
već dosta naučio.
Šta voliš da radiš
kad imaš bosanski?
Volim da pišem slova.
Volim kad se igramo sa
učiteljicom.
Volim pisati i igrati se.
Volim da učim
abecedu.
Ko ti pomaže kad
učiš bosanski?
Mama i babo.
Mama najviše.
Mama i babo, sad
mogu i sama.
Mama i babo. Ponekad
i brat Adi.
S kim najviše
pričaš bosanski?
Sa mamom, babom i
bratom.
Sa nanom. Malo i sa
bratom.
Sa mamom, babom i
braćom.
Sa mamom i babom.
Kada svi
pričamo
bosanski?
Kad smo kod kuće.
U Bosni. Kad mi
dosadi, sa bratom
pričam švedski.
Kad budemo u Bosni,
pričamo samo bosanski.
U Bosni.
U subotu, 10. decembra ove godine, uz
prisustvo oko 120 učenika, nastavnika i
roditelja, na prigodan način obilježen je
završetak prvog polugodišta školske 2011/2012.
godine u Bosanskoj dopunskoj školi udruženja
”Meša Selimović” u Linköpingu. Pored igre,
pjesme, knjiga, slikovnica i najljepših želja od
svojih nastavnika za narednu godinu, 50-tak
učenika se najviše obradovalo novogodišnjim
paketićima. U svih ovih 17 godina postojanja
škole ova praksa se nije nikad iznevjerila, a djeca
i roditelji su svoje raspoloženje izrazili pjesmom
i igrom, uz zvuke harmonike. (Sunita Hamzić)
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
3
File Size
4 037 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content