Prelijepog proljetnog dana, trećega marta ove godine, u Jönköpingu je održana Dvadeset prva godišnja skupština Saveza bh. udruženja u Švedskoj. Bosansko-hercegovačko udruženje ”Sarajevo” iz ovoga grada preuzelo je ulogu domaćina i obavilo je na najbolji mogući način, uz svesrdnu pomoć djevojaka iz udruženja „BiH“ Mjölby. Prije početka Skupštine prisutnima se predstavila folklorna grupa udruženja „Sarajevo“. Delegati iz 32 udruženja, njih 67, prisustvovalo je ovom najvažnijem godišnjem skupu predstavnika naših udruženja. Uvodnu riječ imao je Fikret Kadić, predsjednik Saveza, koji je pozdravio prisutne delegate i goste Skupštine. U svome izlaganju Kadrić se osvrnuo na proteklu godinu u kojoj su napravljeni značajni pomaci u organizovanju saveznih smotri, gdje se sa uspjehom tražila (i dobila) podrška švedskih općina. Prijem u NBV, nagradno putovanje za pobjednike Smotre u BiH i studijsko putovanje za aktiviste u Brisel su događaji koji su obilježili prošlu godinu. Redovne aktivnosti Saveza obavljene su prema planu i sa predviđenim troškovima. U saradnji sa NBV-om počeo je rad na Strategiji razvoja Saveza bh. udruženja. U ovoj godini se obilježava 20 godina rada Saveza i svečana akademija će se održati u gradu osnivanja, u Örebröu. Za ovu godinu su smanjena sredstva od Uprave za omladinska pitanja (Ungdomsstyrelse), ali to ne mora utjecati na provođenje zacrtanih planova. ”Smatram da ćemo sa dobrim planiranjem aktivnosti, uz dobru organizaciju rada, racionalno ponašanje i iznalaženje novih mogućnosti finansiranja, uspjeti finansirati sve naše aktivnosti i izmiriti sve obaveze za 2012. godinu“, istakao je Fikret Kadić. 2 Glas BiH | broj 159 | januar-mart 2012. Piše: Muharem Numanspahić Skupštini su se obratili i pozdravili delegate: Alma Vražalica, prvi sekretar BiH ambasade, Jonatan Hjort, predsjednik saveza NBV-a, Sofia Rosén, predstavnik NBV-a, Irma Kilim, predsjednica Bosanskohercegovačkog omladinskog saveza (BHUF), Azra Jelačić, predsjednica Bosanskohercegovačko-švedskog saveza žena u Švedskoj, Izet Bešić ispred Saveza logoraša BiH u Švedskoj, Fehim Halilović, predsjednik Merhameta, Senada Bešić, predstavnica Bosanskohercegovačkog saveza žena u Švedskoj i Merdana Ramezić, predstavnica FOLKSAMA. Među gostima su bili i Aida Serdarević, predstavnica NBV-a, Edin Pezo, potpredsjednik Saveza logoraša, Fikret Tufek, novinar „Bosanske pošte“. Skupštini su prisustvovali raniji predsjednici Saveza bh. udruženja: Hamdija Tabaković, Muhamed Babović, Nesib Karišik i Sadeta Murić, te predsjednici i predstavnici regionalnih organizacija: Smajo Murguz, Sead Maslan i Fikret Muratagić-Rako. Radno predsjedništvo, koje su sačinjavali Sadeta Murić, Ferid Suljanović, Mujo Metaj, Melina Glavaš i Alma Sejdinović, rutinirano je vodilo Dvadest prvu skupštinu. Dnevi red i predloženi materijali su prihvaćeni uz jednu manju dopunu, te je Glavni odbor Saveza bh. udruženja oslobođen odgovornosti za rad u protekloj godini. Kod pla- niranja aktivnosti za ovu godinu, pored već predloženih, Muhamed Babović je istakao da imamo dva zadatka kojima bi trebali posvetiti posebnu pažnju. To su prijavljivanje za glasanje na sljedećim izborima, kao i planirani popis stanovništva. „Onaj koji ne bude obavio ovaj drugi dio, imaće sto muka da dokaže da je živ a ne da povrati imovinu,“ slikovito je istakao značaj popisa stanovništva Babović. Odlučeno je da se jedna kruna po članu koje udruženje prima kao podršku za aktivnost, odvoji za humanitarnu pomoć. Skupština je razriješila Fikreta Kadića dužnosti predsjednika Saveza bh. udruženja, koji je iz privatnih razloga spriječen da nastavi svoj rad. Sadeta Murić se u ime Skupštine zahvalila Kadiću na izuzetnom doprinosu koji je dao unaprijeđenju rada Saveza, kao i Ismetu Nuhanoviću, bivšem potpredsjedniku Skupštine. Za novog predsjednika izabrana je Azra Jelačić, članica „Bosanske Krajine“ iz Malmöa. Novi članovi GO su Melina Glavaš, koja je izabrana za potpredsjednika Saveza, Smajo Murguz i Jasmin Bajrić. Članovima GO Fahudinu Muratagiću, Dževadu Zahiroviću, Ekremu Šehiću, Beširu Rašoviću, Muji Metaju i Enisi Deumić teku mandati. Po automatizmu u GO ulaze predsjednik BHUF-a Irma Kilim i predsjednik BHSKF-a koji će biti izabran na njihovoj sljedećoj godišnjoj skupštini Na skupštini je prikupljena i humanitarna pomoć za učenika iz Travnika. Opširnije na www.bhsavez.org Slika: Glavni odbor i saradnici Stoje: Dževad Zahirović, Fikret Kadić, Nesib Karišik, Enisa Deumić, Azra Jelačić, Smajo Murguz i Jasmin Bajrić Sjede: Melina Glavaš, Muhamed Cerić, Bešir Rašović, Mujo Metaj, Ekrem Šehić i Irma Kilim Intervju Hadžem Hajdarević, književnik (BiH) Biti svjedok u svome vremenu Hadžem Hajdarević, pjesnik, prozni pisac, esejist, publicist, urednik izdanja drugih autora, dugogodšnji predsjednik Organizacijskog odbora Međunarodne književne manifestacije „Sarajevski dani poezije”, uza sve i povremeni politički aktivist u bosanskohercegovačkome društveno-političkom životu, rođen je 18. jula 1956. u Kruševu kod Foče. Školovao se na Popovu Mostu (osnovna škola) i Sarajevu (Gazi Husrevbegova medresa i Filozofski fakultet, studij južnoslavenskih jezika i književnosti). Živi u Sarajevu i trenutno je uposlen na Institutu za jezik Razgovarao: Amir Talić • Prijatelji smo, dugo se znamo, ne moramo se persirati... Počnimo od države? U politički nesređenoj BiH, kako ti, kao pisac, kao kulturni i naučni radnik, odnedavno i političar, vidiš razliku između pozitivnih i negativnih elemenata koji čine današnju bosansku zbilju u dramatično zapetljanom klupku raznih „dejtona“ i „paradejtona“? HAJDAREVIĆ: I samima sebi često postavljamo ista ovakva pitanja – koliko, zašto, dokle..., pa onda, više u potištenosti negoli nadi, dajemo (ili, bit će, umišljamo) neke moguće odgovore. Možda je naš ključni bosanski „problem“ u tome što suviše naivno i emotivno trčimo za „konačnim“ odgovorima... Lahko je reći da je Bosna bolesno, razrušeno, umorno društvo; ključno je pitanje koliko svako od nas može neposredno sudjelovati u ozdravljenju bh. društva. Ne živi se od emocija i krupnih konstatacija, još manje od tuge i (samo)sažaljenja. Sve će nas podaviti oštra pređa iz dejtonskoga zamršenog klupka ne budemo li dovoljno mudri, racionalni, odrješiti, sistematični u uspostavljanju onih akcionih prioriteta u kojima, metodom razbora, strpljivosti i postupnosti, naša energija može doći do punoga kreativnog izražaja. • Gdje su korijeni takvog stanja društvene svijesti? Kako valorizirati postojeće vrijednosti, pa da, napokon, onaj pozitivni dio bosanske supstance ispliva ispod taloga i kala koji je pritišće? HAJDAREVIĆ: Tu nema nikakve čarobne formule. Čarobnosti su 4 Glas BiH | broj 159 | januar-mart 2012. bliske brzim emocijama i maštarijama. Vremena koja su uslijedila nakon agresije i rata, pokazala su da su u BiH, pod plaštom zaštite nacionalnih, duhovnih, državnopravnih i samo Bog Dragi zna kojih „viših“ i „još viših“ interesa, najviše profitirali tajkunski i političko-mafijaški lobiji. Njima je najviše odgovarala strategija haosa. U običnom čovjeku odjednom su se „zgurdumili“ svi „sveti“ i svi „sakralni“ pojmovi: nacija, država, zemlja, duhovnost, vjera, patriotizam, domovina, pa su, barem kad su Bošnjaci u pitanju, oni koji su bili obavezni graditi državu i državne institucije najviše mudrovali i kapriciozno „principijelisali“ uprazno, a oni koji su morali brinuti za duhovno i moralno stanje naroda, narod su svodili na vjersku i politički neosviještenu masu, te povlađivali kriminogenim pojedincima ili stranačkim grupacijama. Da bi ikakav „pozitivni dio bosanske supstance isplivao ispod taloga i kala“, najprije moraju biti doneseni zakoni koji smiruju a ne uznemiravaju bh. društvo. Živim za dan kad će, na državnom nivou, biti donesen zakon o porijeklu stečene imovine i kad će i bosanski „sanaderi“ sjesti na optuženičku klupu i odgovarati na pitanja kako su trošili bosanske živce i bosanske novce. Vjerujem u taj dan, kao što vjerujem i u zemlju Bosnu. • Ti si, prije i poslije svega, pisac. Kako vidiš status i položaj pisaca u aktualnom bh. društvu? Koliko je to uporedivo s kulturnom atmosferom iz komunističkog perioda? HAJDAREVIĆ: Kultura se doživljava više kao budžetska nevolja negoli kao realna životna potreba. I ono novca što se odvoji za kulturu prvenstveno je namijenjeno raznim festivalskim, manifestacijskim, da ne kažem teferičkim kulturnjačkim potrebama. Tako, naprimjer, odnos prema knjizi najjasnije pokazuje da BiH sve više postaje beogradsko-zagrebačka kulturna, jezička, intelektualna, mentalna kolonija. Najmanje dvije trećine novonabavljenih knjiga za biblioteke u BiH kupljeno je od izdavača iz Hrvatske i Srbije. Jedino se, koliko-toliko, o kulturi i kulturnoj politici vodi računa u Kantonu Sarajevo. Drugdje je odnos užasavajući. Uz to, u Sarajevu postoji stravična disproporcija između toga koliko zajagme filmadžije i pozorištarci a koliko, kao crkavica, ostane piscima i slikarima. U tzv. „komunističkom periodu“ stanje u kulturi je bilo znatno povoljnije u smislu institucionalne sređenosti i poštovanja elementarnih umjetničkoestetskih standarda. • Društvo pisaca BiH? Koga ono predstavlja u kontekstu nacionalnih i entitetskih udruženja u našoj zemlji? HAJDAREVIĆ: Društvo pisaca BiH, najprije, predstavlja pisce, pisanu riječ, nastajuću bosanskohercegovačku literaturu. Kad kažem bosanskohercegovačku, to ne znači da litaretaura nema i svoj nacionalni predznak, da bude i bošnjačka, crnogorska, hrvatska ili, pak, srpska. Društvo pisaca BiH je multietnička, otvorena, ideološki i stranački neuvjetovana spisateljska asocijacija; svoje članove ima i u Banjoj Luci, Mostaru, Brčkom, Livnu, Bihaću, u svim krajevima BiH. Da je više političke i državotvorne pameti, Društvo bi za one koji se busaju u prsa da su, kao, za državu BiH moralo biti jedan od bosanskih ponosa i prioriteta. Jedino od Kantona Sarajevo dobiva za svoj rad, na godišnjem nivou, 18.100 KM, što nije dovoljno za elementarne troškove. Dio sredstava se iskamči za književnopromotivne projekte. Tu je na prvom mjestu Međunarodna književna manifestacija Sarajevski dani poezije. • Postoji li ikakva saradnja između Društva pisaca BiH i velikog broja bosanskih autora koji žive u dijaspori. HAJDAREVIĆ: Koliko znam, neka institucionalna povezanost ne postoji. Postoje samo lične, prijateljske relacije, ništa više. Veliki dio značajnih bosanskih autora živi i stvara u inostranstvu (Dragoslav Dedović, Munib Delalić, Aleksandar Hemon, Miljenko Jergović, Refik Ličina, Semezdin Mehmedinović, Safeta Obhođaš, Josip Osti, Faiz Softić, Enes Topalović, mnogi drugi), i njihova je literatura jedan od najboljih ambasadora BiH u svijetu. Postoji i veliki broj bosanskih autora u dijaspori koji književnosti i svemu što je vezano za Bosnu prilaze s populističkih pozicija. To je očekujuće i normalno ukoliko ne dolazi do smutnje kad je u pitanju poštovanje književnoestetskih standarda. Obradovala me je antologija bh. priče na švedskom jeziku od prije dvije-tri godine u redakciji profesora Izeta Muratspahića. To je istinski patriotski čin! Koliko je samo Bosanaca u SAD, Kanadi, u skandinavskim zemljama, Australiji, u zemljama njemačkoga govornog područja, u Francuskoj, zemljama Beneluksa, a još nema antologije bh. poezije ili priče na mnogom od tih jezika. I za ono što ima, poput, primjerice, antologije bh. poezije na engleskom, koju je priredio Chris Agee (Scar On The Stone, London, 1998.), zaslužni su stranci. Potpuno je zakazala diplomatska mreža BiH. Kad naletim na neku od internetskih stranica bh. udruženja rasutih po bijelom svijetu, uhvati me tuga čime se sve bave, koje ih sve prikaze i aveti muče, a šta se sve prešućuje. • Je li to govoriš zato što si na ponekim internetskim stranicama na „crnoj listi“, gdje se ide dotle da te se, kao svršenika sarajevske Medrese, proglašava i islamofobom? HAJDAREVIĆ: Upravo su neki od tih tekstova, poput insinuantnih objeda izvjesnog Agovića s portala Bošnjaci.net ili psihotičnih tirada Fatmira Alispahića, direktna karikaturalna ilustracija naše političke i medijske samoizgubljenosti. Ideološka piromanija i etiketomanija samo je nesretni recidiv iz totalitarnih vremena. Tim se pisanijama ne vrijedi baviti. • Zadržat ćemo se na Društvu pisaca i njegovim aktivnostima. O tim pitanjima možemo kasnije... Šta bi mogao reći o Međunarodnoj književnoj manifestaciji Sarajevski dani poezije? Tu je i Nagrada „Bosanski stećak“. Riječ je o najvećoj književnoj smotri u regionu... HAJDAREVIĆ: Protekle, 2011. godine su održani 50. Sarajevski dani poezije. Manifestacija je okupila pje- snike iz više od dvadeset zemalja. Nagradu/priznanje „Bosanski stećak“ za 2011. godinu dobio je istaknuti američki pjesnik srpskog porijekla Charles Simic. Nagrada se dodjeljuje onom stranom ili domaćem pjesniku koji, uz najviše književnoestetske domete u svome ostvarenom literarnom opusu, vodi računa i o književnoetičkom aspektu napisane ili izgovorene riječi. Simic je velik pjesnik i velik čovjek. Sretan sam što su ovo priznanje/nagradu do sada dobili i Boris A. Novak (Slovenija), Tadeusz Rózewicz (Poljska), Abdulah Sidran i još neki drugi značajni pjesnici iz naše zemlje, pa rahmetli Mahmud Derviš (Palestina), Otto Tolnai (mađarski pjesnik iz Srbije), Petar Gudelj (Hrvatska) i dr. U sedmodnevnom trajanju Manifestacije nastojimo, i simbolički, povezati mnoge bosanske rasutosti, pa su književni programi održavani i u Banjoj Luci, Brčkom, Goraždu, Mostaru, Sanskom Mostu, Tuzli, u mnogim drugim bh. mjestima. Vodi se računa da dođu i istaknutiji bosanski pjesnici koji žive u inostranstvu. Sarajevo u maju postane pjesnička prijestolnica svijeta. Norvežani su prije nekoliko godina, kao specijalni gosti Manifestacije, napravili i dokumentarni film o Sarajevu kao gradu poezije. • Ako su već izdavaštvo i knjiga u takvome nepovoljnom stanju, ima li onda bosanski pisac svoje čitaoce? HAJDAREVIĆ: Uvijek se nadam da dobri pisci imaju svoje čitaoce. Bez obzira što i u književnosti marketing igra vrlo važnu ulogu. • Uposlenik si Instituta za jezik u Sarajevu. Kako se odvija rad Instituta? Objavljen je Rječnik bosanskog jezika. Kojim jezikom govorimo u Bosni? Šta bi mogao reći o nasilju nad jezikom i njegovoj politizaciji na prostoru BiH, ali i u Srbiji, Hrvatskog, Crnoj Gori? HAJDAREVIĆ: Institut za jezik u Sarajevu funkcionira od ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Dugi niz godina bio je sveden na puko preživljavanje. Prije tri godine Institut je, kako si naveo, objavio veliki, jednotomni Rječnik bosanskog jezika. Radujem se da sam neposredno sudjelovao u tom projektu. Kasnije je, u redakciji direktora Instituta dr. Ibrahima Čedića, objavljen i Rječnik stranih riječi bosanskog jezika. Od aktualne vlasti u Kantonu Sarajevo očewww.bhsavez.org 5 Intervju Hadžem Hajdarević, književnik (BiH) kujemo već obećanu pomoć za izradu velikog pravopisa bosanskog jezika. Pitanje jezika na južnoslavenskim prostorima još uvijek je izloženo međusobnim upornim poricanjima i nacionalističkim uvjetovanostima. Često sam pisao da jezik nije nešto što se posuđuje, iznajmljuje, uzima na kredit, jezik je najvlastitiji dio čovjekova bića i identiteta. Narod bez jezika bi bio što i rijeka bez vode. Onaj ko ti spori pravo na ime tvoga jezika, spori ti i pravo da te ima, da postojiš, da pamtiš... Fašizoidno je bilo kome oduzimati pravo da svoj jezik imenuje onako kako misli i osjeća. Ne treba bježati ni od toga da je pitanje jezika i jedno od fundamentalnih političkih pitanja. Ako prihvatimo aksiom da je jezik elementarno osjećanje čovjekove slobode, onda o tome nema raspravljanja... Ne bih se upuštao u jezičku politiku u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, ali mogu reći da me u Bosni često žacne nagon za reduciranjem u izboru stilskojezičkih sredstava. Nervira me orijentalizacija bosanskog jezika od strane pojedinih autora u ravni usiljene i neprirodne potrage za simboličkom funkcijom jezika. • Eto, naveo si me na sljedeće pitanje. Šta bi mogao reći o ugroženosti bosanskog jezika kod naših raseljenih građana? Kako to riješiti? HAJDAREVIĆ: Mislim da to više zavisi od građana koji žive u inostranstvu negoli od nas koji živimo u Bosni. U očuvanju jezika mnogo se može učiniti preko domovinskih udruženja, klubova, škola, organiziranih kulturnih, obrazovnih, sportskih i drugih manifestacija. Zahvaljujući saradnji Instituta za jezik u Sarajevu, izdavačke kuće BH Most i asocijacije aktiva nastavnika bosanskoga jezika u Švedskoj, ovih se dana treba pojaviti Pravopisni priručnik bosanskog/hrvatskog/srpskog jezika s osnovama gramatike za učenike i nastavnike bosanskog jezika u inostranstvu. Projekt je dobio podršku Federalnog Ministarstva obrazovanja, državnog Ministarstva za izbjeglice i mnogih drugih bh. državnih tijela, ustanova i udruženja. Krajem prošle godine, zajedno s direktorom izdavačke kuće BH Most (Sarajevo) Muhudunom Čolićem, sudjelovao sam u razgovoru s nastavnicima bosanskoga jezika u Malmöu, Geteborgu i još nekim mjestima u Švedskoj. Jezik se čuva kon6 Glas BiH | broj 159 | januar-mart 2012. tinuiranim čitanjem, njegovanjem u krugu porodice i živom vezom s bosanskim asocijacijama u zemlji u kojoj se boravi. • Ušli ste u politiku, zašto? Kosi li se to sa slobodom pisca? Može li se sačuvati obraz u postojećem političkom blatu? HAJDAREVIĆ: Posljednjih sam godina bio jedan od onih koji je govorio da mi se politika gadi, i zaista mi se gadi, ali kakav bi to domaćin digao ruku od svoje kuće ako je tu njegovu kuću – nek mi se oprosti na gruboj direktnosti – ugrozila, recimo, septička jama... On će, kao dobar i odgovoran domaćin, nastojati da to uredi. Ušli mi ili ne ušli u politiku, moramo priznati da je politika ušla u sve nas. Biti isključivo po strani, znači dozvoliti da u bosanskoj političkoj bujici i dalje glavnu riječ vode „trupci“ što ih je poplava izbacila u naše avlije i živote. Prihvatio sam se naći na listi SDP-a da se sutra ne bih stidio pred djecom kako mi je u jednom teškom i haotičnom vremenu bilo svejedno. Tvrdim da BiH, kao državu, iz postojećega političkog blata, iz svih dejtonskih i postdejtonskih „jama“, jedino može izvući socijaldemokracija. Nikakva naciokracija, turboideološka orgijanja, niti uskonacionalno kokošije sljepilo, nego samo jednaka pravda i sloboda za sve bh. tradicijske vrijednosti. U politiku sam se upustio kao već zreo čovjek. Nisam prije bio nikakav član ni SKJ, ni SDA, ni ikakvoga, ni ičijega mindera. Već sam, kao pisac, dovoljno poznat i afirmiran da mi nije trebala nikakva promocija putem politike. • U jednom si tekstu pisao da je BiH više monokulturalna negoli multikulturalna. HAJDAREVIĆ: Oduvijek to mislim i pišem. Način na koji se danas govori o bosanskoj multikulturalnosti zapravo je ubrzano stvaranje paraleriziranih naciokratskih suprotstavljajućih torova. Bosnu valja braniti bosanskim a ne prolaznim naciokratskim argumentima. • To je ono tvoje „razdvajanje“ pojmova zemlja i država... HAJDAREVIĆ: Da. Volim naglašavati kako imamo lijepu zemlju u odnosu na dramatično neuređenu državu. Bosna je bila i opstala zato što je uvijek bila zemlja. Na nama je da ustrajemo u gradnji jednako lijepe i prosperitetne države. • Kritizirao si rad Islamske zajednice u BiH. Kao da si u tihom sukobu s Rijasetom IZ-e? HAJDAREVIĆ: Nisam nimalo sretan što sam, kako konstatiraš, kritizirao rad Islamske zajednice, ali bio bih još nesretniji i sebi nikad ne bih oprostio da sam prešutio određene političke nesuvislosti i bahatosti. Stalo mi je do institucije Rijaseta, prosperiteta Islamske zajednice i intenzivnije duhovne i moralne profilacije našega društva. U BiH smo, međutim, bivali dovođeni u ponižavajuću situaciju da nam je počesto banalizirano vjersko osjećanje te razrokim intereždžijskim smicalicama banalizirana kultura i nacionalna osviještenost ko smo to mi i gdje smo to mi. • Na kraju, ono sto je za mene kao pisca lično i najvažnije u razgovoru s tobom. Može li Hadžem Hajdarević biti samo pjesnik i pisac s pogledom dječaka sa Tjentišta u Sarajevu? HAJDAREVIĆ: Može. I ne mora. Pjesnici su ljudi koji ostanu biti nagrađeni ili, pak, kažnjeni djetinjstvom. Moje djetinjstvo u selu Kruševo, blizu Tjentišta (Općina Foča), trajna mi je životna radost i inspiracija. Nova knjiga pjesama, koja bi trebalo da se pojavi početkom aprila ove godine u izdanju zagrebačkoga VBZ-a, nosi naziv Sutjeska. To je moja zavičajna rijeka. Kroz život sam išao širom otvorenih očiju i otvorena srca. Majka Hamida me je naučila nježnosti prema životu, a otac Agan opreznosti i osjećanju odgovornosti prema obavezama. • Je li šta u međuvremenu objavljeno? HAJDAREVIĆ: Ovih dana mi je, u izdanju sarajevske Dobre knjige, objavljena knjiga kolumni Život u akvariju. Mada to nije književnost u tradicionalnom njezinu razumijevanju, jako mi je važna ova knjiga. Tu sam iznio neke vlastite poglede na aktualne događaje i mijene. Biti u vremenu, biti svjedok, živjeti, a javno prešutjeti šta se svojom glavom i svojim srcem mislilo/osjećalo o istom tom vremenu isto je i kao ne biti u tom vremenu, ne biti ikakvim svjedokom, zapravo, gotovo da znači uopće i ne živjeti... Opširnije na www.bhsavez.org Ogromno interesovanje kod Bosanaca i Hercegovaca izazvao je film Angeline Jolie ”U zemlji krvi i meda”. Ovo je, bez sumnje, ostvarenje koje će se dugo pamtiti i o kome će se pera lomiti u našoj domovini. Za ovaj film je istaknuti francuski filozof i pisac Bernard-Henri Levy napisao da je ” nevjerovatno istinit”. ”Silovanja kao oružje rata, ponižavanje ljudi kroz izmučena tijela njihovih žena, to etničko čišćenje, ja sam koristio ne kao dekor već kao temu filma koji sam ja snimao u Bosni. Riječ je o dokumentarcu iz 1994. godine. Ostvarenje je bazirano na ovim tragedijama, ono je njihova rekonstrukcija skoro 20 godina poslije u mađarskim filmskim studijima, scenario, scene i sam naziv filma su nevjerovatno istiniti i vjerodostojno oslikavaju mračno na- silje koje ja, nažalost, mogu potvrditi”, piše Levy. Film je postao i lakmus preko koga se oslikavaju odnosi u Bosni i Hercegovini. Reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić je rekao da je film „ U zemlji krvi i meda“ najbolje što nam se desilo poslije Dejtona i da je ovo ostvarenje holivudske zvijezde i ambasadora Ujedinjenih nacija, izuzetno značaj- no za Bosnu i Hercegovinu i za Bošnjake. Značaj ovoga filma shvatilo je i 7.000 posjetilaca na promotivnom prikazivanju filma u sarajevskoj „Zetri“. U RS-u film je zabranjen i nije prikazivan, ali je blogerka Radost Stroynik u privatnom stanu u Prijedoru organizovala gledanje Angelininog rediteljskog prvijenca. Stroynik je izjavila da se na taj korak odlučila “jer je i ona deo naroda i ne želi da dozvoli drugima da u njeno ime vode ratove ili cenzurišu umetnička ostvarenja“. To je iniciralo našu poznatu rediteljicu Jasmilu Žbanić da izdvoji ovaj „čin istinske hrabrosti, pobune i samopoštovanja pojedinca“. Film je u kinima BiH vidjelo već preko 60.000 gledalaca. Alema Pendek Sarajevska zima po 28. put Festival počeo ‘Buđenjem duhova’ Sarajevo je poznato po brojnim kulturnim manifestacijama i festivalima. Od 1984. godine zimske mjesece u glavnom gradu BiH obilježava “Sarajevska zima”, koja, predvođena Ibrahimom Spahićem, svake godine okupi više stotina učesnika iz svih krajeva svijeta i koja građanima BiH donese neke nove umjetnike, predstave, izložbe, umjetničke performanse. Ni ovogodišnje nezapamćeno nevrijeme, te proglašenje vanrednog stanja, nisu spriječili ili odgodili “Sarajevsku zimu”. Festival je počeo prema ranije utvrđenom programu, s tim da je zbog snijega došlo do otkazivanja gostovanje izvjesnog broja umjetnika, a došlo je i do promjene termina pojedinih manifestacija, kao i mjesta događanja. Zavjesu na ovogodišnjem 28. po redu izdanja Festivala koji će se s temom “2012” održavati do 21. marta ove godine, imao je čast da podigne performans “Buđenje duhova”, koji je održan u najstarijoj bh. kulturnoj instituciji, Zemaljskom muzeju BiH. U performansu otvaranja festivala učestvovaloje 125 mladih, što je simboličan broj jer je toliko godina u ovom mjesecu napunio i Zemaljski muzej BiH, a performans u režiji Nedžada Begovića satkao je priču o Bosni, onoj prije stotina godina i onoj danas, protkanu različitim mitovima i pričama. “Neka se daleki svjetovi i umjetnosti sretnu. Otvorite um i srce, otvorite se jedni prema drugima, čuvajte pahuljicu i nemojte se bojati čarolije grada”, kazao je Ibrahim Spahić, direktor Festivala na njegovom otvaranju, naglašavajući da u ovoj priči nije car go, već narod, koji je nesretan što mu je vlast oduzela glas i pravo na kulturu, te napominjući da je ova godina presudna za kulturu grada i BiH. U prvim danima festivala publika je imala priliku uživati u koncertu umjetnika iz Koreje, koncertu pijaniste Karla Eichingera, jazz koncertu danskih umjetnika, mogle su se pogledati i brojne izložbe, baletne predstave, filmovi, dramske predstave... Inače, u okviru Festivala će biti realizirani projekti iz različitih oblasti umjetničkog stvaralaštva, uz učešće više od 1.000 umjetnika iz 47 zemalja. Posjetite web-stranicu za više informacija www.sarajevskazima.ba Alema Pendek www.bhsavez.org 7 Likovi aktivista Murat Hačković Koreografije za dušu i sjećanje Svi će vam kazati da je ing. šumarstva Murat Hačković (45), rođeni Sandžaklija (Crniš kod Tutina), završio studij šumarstva u Sarajevu, Bošnjak u duši, s osjećanjem za pravi folklor, čije su se koreografije i ostvarenja u „Dukatu” u Göteborgu pročule, pa je tako ostavio neizbrisiv trag na širim prostorima Skandinavije. Hačković je „Dukatov” dukat, madžarija i safurin! Skroman, tih, nenametljiv, a opet „strog”, za poštovanje kroz rad, uvažavan kod sviju. Od malena je bio odgovoran pa otud i „vukovac” kao učenik generacije, ali folklor je bio i ostao njegova vječna ljubav.Njime se bavi od 7. razreda pa su ga TV-kamere zabilježile još 1982. Godine u Tutinu, da bi to potvrdio članstvom u najprestižnijem bh. ansamblu AKUD „Slobodan Princip Seljo”. Nastavio je s folklorom i u Švedskoj, gdje je sinonim za uspješne koreografije, pa po onoj narodnoj kažu, ne takmiči se ako „Dukat“ nastupa! „Dukat“ je slavu bh. folklora pronio gotovo po svim zemljama Europe, nastupao na gotovo svim saveznim smotrama kulture u Švedskoj, pobjeđivao dok je bilo ocjenjivanja, nastupao revijalno, na prošloj Saveznoj smotri kulture u Halmstadu pobijedio i dobio nagradno putovanje u BiH. Hačkoviću opet uspjesi ne znače ono što drugi imaju kao kriterij, on želi da folklor cvjeta u bh. mladosti, posebno dijaspori. Stigne biti i sa suprugom Nezirom, sinom Vahidinom (9) i kćerkom Sarom (7), oni ga razumiju. Uspješan svugdje! • Gdje si zaposlen? U Volvo fabrici putničkih automobila, šef sam u dva pogona završne montaže sa oko 50 radnika i zamjenik sam šefa finalne montaže sa oko 600 radnika u dvije smjene. •Kako tvoja porodica gleda na aktivnost u „Dukatu“? 8 Glas BiH | broj 159 | januar-mart 2012. Šabović je tada bio u upravnom odboru BiH udruženja u Göteborgu i na sijelu se slučajno povela diskusija o folklornoj sekciji, koja u to vrijeme nije imala koreografa. Na njegov sam prjedlog došao da pogledam probu folklornog ansambla i tu ”zaglavih” do dana današnjeg. Ansambal sa 30-ak članova bio je tek formiran, što je bio i dobar preduslov da nastavim onako kako sam zamišljao da novonastali ansambal treba da se razvija u nešto što će da traje. Rezultat toga je danas očigledan. Razgovarao: Fikret Tufek „Dukat“ traži puno odricanja na poslovnom i privatnom planu. Primjera radi, desetodnevna turneja, treba sa vrlo odgovornog radnog mjesta dobiti odobrenje za putovanje, znajući pritom da tvoj posao niko ne odrađuje i da te čeka. Onda, odsutan si od porodice, koja je svjesna koliko je „Dukat“ važan segment u našem bitisanju van domovine i zato imam ogromno razumijevanje. • Od kada si u Švedskoj? Od 1991. godine. Zapravo, Švedska mi je bila suđena i moj dolazak nema direktne veze sa ratom u Bosni. Moj rahmetli otac je radio dugo u Švedskoj i ja sam u podsvijesti „znao” da ću jednog dana i ja živjeti ovdje, no to su bila maštanja koja su odudarala od stvarnih životnih planova. Poslije završenih studija na Šumarskom fakultetu u Sarajevu dolazim ovamo kao turista. • Kako si se uključio u „Dukat“? U martu 1996. i to slučajno, ne mogu reći ni po nagovoru ni po ličnom angažmanu. Moj prijatelj Kemal • Moto za rad u „Dukatu“? Vrlo je jednostavan – jedna jedina riječ: „opstanak”, u svakom pogledu značenja te riječi. Opstanak naše kulturne baštine, opstanak „Dukata“ kao takvog, opstanak nas samih... • Kako se priprema „Dukat“ za nastupe? „Dukat“ je čitava mašinerija i pored onog što se vidi na sceni potrebna je logistika da se sve od početka dok kraja odvija kako je planirano. Svijet to ne razumije, pa često pitaju da li bi „Dukat“ mogao da odigra samo nešto malo. Kad je nastup u pitanju, kod nas nema ni puno ni malo, ni ozbiljno ni neozbiljno, svakom nastupu se prilazi sa ozbiljnošću i već unaprijed određenim smjernicama koje se moraju ispoštovati: sastavljanje ansambla za nastup od onih koji su u mogućnosti da učestvuju, spremanje nošnji po imenu i prezimenu, zakazivanje proba… sve do momenta poslije nastupa dok ne saznamo da su se svi vratili kućama. • Kako se ti usavršavaš? Imam sreću da imam veliko iskustvo i odatle još uvijek crpim ono što mi je potrebno u radu.Tu su i dobri kontakti s eminentnim osobama kroz razmjenu iskustava. • Šta ti znači rad u „Dukatu“? Likovi aktivista Ima svoje mjesto, posebno opečaćeno ogromnim iskustvom sa dosta uspona, promjena, iznenađenja, iskušenja, razočarenja i svega onog uz ime ”institucije” kao što je „Dukat“. • Planovi za budućnost? Što se tiče rada u „Dukatu“, neće biti značajnih promjena jer naš rad se zasniva na već oprobanom receptu u koji se stalno dodaju male promjene za prilagođavanje. Veliki akcent se stavlja na osposobljavanje kadrova koji će „Dukat“ nositi i voditi dugi niz godina. Što se mene lično tiče, postoji jasan plan kako dalje i tačan datum dokle, no to nije sada najvažnije. • Šta predlažeš kao vrsni poznavalac folklora? Cilj nam je da folklorna tradicija, između ostalog, bude znak prepoznavanja. Da bi folklorna tradicija opstala, mora biti interesovanja za nju, kojeg nema bez nadgradnje, kao i u svakoj umjetnosti. Naravno, ne nakaradne nadgradnje, nego spoja izvornog sa klasičnim, sa tonovima modernog. Okrenemo li se primijetit ćemo to isto svuda oko nas, pa zašto ne uradimo isto i sa folklorom. To je ono što smo mi u „Dukatu“ testirali i preživjeli! Portreti entuzijasta Siketovo dječije carstvo Vehid Degirmendžić-Sike je iz Olova. U Švedsku je došao krajem 1995. godine. Ništa neobično. Dolje rat i stradanje, a ovdje mir i - nada. Priključuje se porodici (supruzi Maidi i malodobnom sinu Dini). Dijeli sudbinu hiljada drugih, ali je danas, ipak, po nečemu poseban. Vehid vodi jedan neobičan klub za djecu i mladež, koji izaziva širu pažnju i respekt. Pokrenuo ga je 2000-te, a u međuvremenu i njegova se porodica povećala za još jednog člana - kćerku Azru. Kada dođete u prostorije kluba, koji se nalazi u geteburgškom naselju Hjällbo, bolje rečeno u dječije carstvo, imponira besprijekorna čistoća, kao u apoteci. Malo je čudno, s obzirom na „klijentelu” koja ispunjava prostorije. Sve je tu na svome mjestu: rekviziti za stolni tenis, bilijar, šah, pikado, tv i kompjuterske igrice, te mnogobrojni muzički instrumenti. Klub je internacionalnog karaktera, jer kako reče Sike, „ni sam ne znam iz kojih sve zemalja, osim Bosne i Hercegovine, dolaze djeca. I ne treba da znam, sva su djeca svijeta ista”. Sike ne voli da priča o sebi i jedino što sam saznao o njemu bilo je to, da je prije zaposlenja u općini Olovo, radio kao profesionalni muzičar, pa nije ni čudo što u klubu postoji tako puno muzičkih instrumenata. „Da bi uspješno mogao raditi sa djecom”, veli, „prvo moraš zadobiti njihovo puno povjerenje. Moraš im ući u dušu. Djeca ne vole laž, ne vole namrgođena lica. Uz to”, naglašava, „moraš imati volju, strpljenje i jasan cilj.” A ovdje je jasan cilj: što više spriječiti da djeca svoje slobodno vrijeme provode na ulici. „Taj strah od ulice”, kaže Sike, „svakom roditelju visi kao Damaklov mač nad glavom. Dovoljna je jedna mala greška da se dijete otisne i osjeti naličje ulice. Posljedice toga su poznate (prva cigareta, prva čaša pića, prvo probanje droge, nasilničko ponašanje itd.) Ja ovdje, kroz zabavno-edukativni program sa djecom, a imam ih 207, nastojim da oni izbjegnu te neželjene posliedice. Razgovaramo, igramo se, učimo, družimo… Ovakav rad u klubu prepoznat je i od odgovornih u komuni, koja jednim dijelom participira u finansiranju našeg programa, a vrlo česti gosti su nam direktori i nastavnici ovdašnjih škola.“ Muhamed Kapetanović www.bhsavez.org 9 Vijesti iz udruženja Udruženje ”BiH” Norrköping za Dan nezavisnosti BiH Prigodnim programom pod sloganom ”Bosna, to je jedna dobra zemlja”, sekcije Udruženja ”BiH” iz Norrköpinga obilježile su Prvi mart – Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Bila je to prilika da se starije generacije, a posebno generacije rođene u Švedskoj, podsjete kako je to bilo prije dvadeset godina. Nakon intoniranja himni Bosne i Hercegovine i Kraljevine Švedske, o historijskim činjenicama vezanim za put BiH od Referenduma za nezavisnost i međunarodnog priznanja BiH kao suverene države, do agresije i ”Dejtonskog mira”, govorila je Azra Sarajlić. Pjesnik Nedžad Ibrišimović je poetski naslikao najljepšu sliku Bosne, a te njegove slike-stihove odrecitovala je Medina Purić, učenica trećeg razreda osnovne škole. Članica Mješovitog hora, Baisa Mujakić, recitovala je stihove pjesnika Hamde Čame ”Ljubav prema Domovini”. Veterani amaterskog kulturno-umetničkog rada – članovi Mješovitog hora, još jednom su bili tu da svojim učešćem uveličaju ovu svečanost. Pod dirigentskom pa- licom Nihada Mujakića izveli su pjesmu ”Ruse kose curo imaš”, za koju mnogi balkanski narodi tvrde da je njihova, a ona je ipak najviše bosanska. Završnicu su imale sve kategorije folklorne sekcije ”Zlatni ljiljan”, sa koreografom Farukom Sarajlićem. Za neke je ovo bio prvi nastup pred ”pravom publikom”, pa su zato dobili i najviše aplauza. Za one koji su i pored sutrašnjeg radnog dana mogli ostati duže, pjevali su i svirali Nihad Huskanović i Sanjin Jegić. Scenario i konferansu svečane akademije preuzeo je na sebe Muhamed Mujakić. T.S. Skenirano iz novina Bh. udruženje iz Emmabode je četvrtog februara uspješno organizovalo deveti po redu fudbalski turnir za veterane. Osam ekipa, čiji igrači su bili stariji od 33 godine, odigrali su fin i miran turnir, kako i priliči ozbiljnom svijetu, reče nam predsjednik udruženja Nihad Bešić. Odlika ovoga turnira je učešće kako bosanskohercegovačkih tako i švedskih ekipa. Finalna utakmica između ”BiH” iz Alveste i ekipe Madesjö završena je pobjedom Alveste sa 3:2. U borbi za treće mjesto „BiH“ Värnamö nadigralo je ekipu ”Södra Timber” iz Långasjöa sa 1:0. Iz Alveste dolaze i Džemil Vajrača, proglašen najboljim igračem, i Mustafa Memić, najbolji golgeter. Uspješno je organizovana i prodaja lutrije, te prikupljanje humanitarne pomoći za srčanu operaciju Aladina Bašića. Domaćini vas srdačno pozivaju da se dogodine prijavite za deseti, jubilarni turnir. 10 Glas BiH | broj 159 | januar-mart 2012. Ravnopravnost među ljudima i raznovrsnost u društvu, bile su teme o kojima se raspravljalo u gimnaziji Sunnerbo u Ljungbyju. Cilj ovih tematskih dana bio je spriječiti rasizam i mržnju prema strancima. Aktivno učešće u ovoj manifestaciji uzeli su članovi bh. udruženja „Una“ Ljungby, koji su odgovarali za plesni program, te za predstavljanje bosanskohercegovačke kuhinje. Vijesti iz udruženja Iz bh. udruženja ”Ljiljani” Hallstahammar dobili smo zanimljiv prijedlog: takmičenje bh. udruženja pod motom: „Ko ima najbrojniju i najsređeniju zbirku sportskih trofeja?“ Posredstvom bračnog para Cerić – Sevdžide i Smaila, dobili smo hronološki i po disciplinama sređen popis osvojenih sportskih trofeja od osnivanja udruženja, pa do danas. Od 1994. godine do danas osvojeno je 37 pehara. U fudbalu su pehari najbrojniji – 25: za prvo mjesto 14, za drugo 5 i za treće mjesto 6. Žene su u košarci 1994. godine u Västeråsu bile prve, muškarci u stonom tenisu imaju jedno treće mjesto. U nadvlačenju konopca jednom su bili prvi, a dva puta drugi, a u šahu su osvojili 7 pehara – 5 za prvo i 2 za drugo mjesto. U prilogu je i fotografija sportskih trofeja u uzornom udruženju ”Ljiljani” iz Hallstahammara. Bh. udruženje ”Ljiljan” i sam grad Växjö (Vekše) spremni su da ugoste Bosance i Hercegovce na Smotri kulture i školstva, sedamnaestoj po redu. Sve pretpostavke su ostvarene za divno jednodnevno druženje starih prijatelja. Prvi dio programa, gdje ćemo se predstaviti našim švedskim i drugim prijateljima, predviđen je za nastup na Storgatanu, najprometnijoj pješačkoj ulici. Ovaj prostor je u blizini Konserthuset (Koncertna kuća), mjesta gdje će se održati najmasovniji susret amatera, kulturnih djelatnika bh.dijaspore. Konserthus je moderna građevina, otvorena 1991. godine. Sastoji se od četiri zgrade ukupne površine od 15.000 m2. Veći od dva foajéa ima površinu od 1.100 m2 i idealan je za izložbe. Prozračnost i otvorenost Koncertne kuće daje 5.000 m2 staklenih površina. Sala u kojoj će se održavati naša smotra nosi ime operske dive Christine Nilsson i prima 800 osoba. Sjedišta su poredana kao u amfiteatru, tako da svaki posjetilac ima nesmetan pogled na veliku scenu od 300 kvadrata. Akustičnost ove sale je na dobrom glasu i među operskim pjevačima. Planirajte 19. maj u vašim kalendarima za susret sa prijateljima, ovaj put u Växjöu, najzelenijem od svih evropskih gradova. www.bhsavez.org 11 Intervju Fikret Kadić Na kraju mandata Uvrstili smo Saveznu smotru u kulturna dešavanja švedskih komuna • Dvije godine si predsjednik Saveza bh. udruženja. Kako si doživio taj period? Bila je to za mene istovremeno čast i velika obaveza. Svoje slobodno vrijeme posvetio sam radu za Savez bh. udruženja, a obaveza je bilo napretek. U radu nisam štedio sebe, ali ni kolege iz Glavnoga odbora. Na samom početku bilo je određenih nesporazuma koje sam uz pomoć većeg dijela članova GO i udruženja uspio riješiti. Kad danas razmišljam koliko sam vremena potrošio na nečije ”dobre namjere”, a nisam se bavio onim što sam planirao, osjećam se u duši nezadovoljno. Međutim, kad analiziram urađeno u dvogodišnjem periodu, ipak sam zadovoljan postignutim i moj mandat smatram uspješnim. • Napravljene su promjene u načinu rada i organizovanja Saveza i njegovih aktivnosti. Kojim promjenama si najviše zadovoljan? Promjene su bile neophodne, ali one idu sa dozom rizika. Dio promjena je u normativnom dijelu. Napravili smo sporazume o saradnji sa Bosansko-hercegovačko-švedskim savezom žena i sa Bosansko-hercegovačkim omladinskim savezom u Švedskoj. Tu su još promjene naših normativnih akata. Tu mislim na statutarne promjene sa ciljem smanjenja broja članova GO, pravilnike o unutrašnjoj organizaciji, smanjili smo broj i vrijeme trajanja sjednica GO, uveli internet sjednice. Prijem u članstvo NBV-a znači i novi pristup u saradnji sa ovom organizacijom. Sa NBV-om ostvarili smo i jedno grupno studijsko putovanje u Brisel, kao nagradu za volonterski rad u izvršnim organima Saveza. Imamo urađen i jedan projekt kojeg ovih dana podnosimo Upravi za omladinska pitanja 12 Glas BiH | broj 159 | januar-mart 2012. (Ungdomsstyrelsen). Ono čime sam najviše zadovoljan su promjene u načinu organizovanja Savezne smotre kulturnog stvaralaš- tva i školstva. Uvrstili smo, napokon, Saveznu smotru u kulturne aktivnosti grada u kojem je održavamo i time smo ostvarili mogućnost dobija- nja finansijske podrške. Istovremeno smo izašli jednim dijelom programa iz zatvorenog prostora i predstavili našu kulturnu baštinu na otvorenom. Jedan dio promjena se odnosi na drugačije propozicije za organizovanje Regionalnih i Savezne smotre, • Zbog porodičnih i zdravstvenih razloga napuštaš funkciju predsjednika. Kojim putem, po tvom mišljenju, Savez treba nastaviti? Dvije godine su vrlo brzo prošle, kao da je jučer sve to počelo. Međutim, obaveze nose čovjeka, uzimaju svoj danak, umoran sam, imam i zdravstvenih poteškoća, tako da su i to razlozi da se povučem i oslobodim dijela obaveza. Što se tiče Saveza bh udruženja, on nastavlja svojim tokom. Svi ti ljudi koji su bili angažirani u i oko Saveza su prolazni, pa i ja, samo on ostaje. U svom radu Savez je imao uspona i padova, kao i organizacionih promjena, ali je nastavljao sa djelovanjem. Činjenica jeste da imamo krizu volonterskog rada i manje sredstava, tako da to ima i imat će uticaja u daljem radu. Zato i jesmo započeli rad na Strategiji razvoja koja će obuhvatiti analizu stanja u Savezu i bh. udruženjima, sagledati naše realne mogućnosti i želje u ovom vremenu, doći do odgovora šta to želimo i kako da ostvarimo. Progonoze su nezahvalne, Azra Jelačić Nova predsjednica Saveza bh. udruženja u Švedskoj je Azra Jelačić, djevojačkog prezimena Memić. Azra je rođena u Banjoj Luci, na Adi, 1961. godine. Po završetku elektrotehničke škole radila je u „Slateksu“ i „Jelšingradu“. Udajom za Nihada 1983. godine uzima prezime Jelačić, koje sa ponosom nosi i ne planira ga, kako kaže, mijenjati. Kao novovjenčani, preseljavaju se u naselje Hiseta u Banjoj Luci. Imaju dva odrasla sina Mirzu i Nermina. Familija je protjerana iz Banje Luke u aprilu 1994. U izbjegličkom centru Gašinci ostaju tri mjeseca, a nakon toga dolaze u Švedsku, u Malmö, gdje i danas žive. Od 1999. godine zaposlena je u Bladins školi. Prije mjesec dana završila je višu pedagošku školu (Lärarhögskolan) u Malmöu, te se vratila na posao u Bladins skolu. Bez iskustva u društvenom djelovanju u bivšoj Jugoslaviji, ali sa tananim osjećajem za ovu vrstu rada, ovdje, u Švedskoj, 1998. godine počinje njen angažman vođenjem aktiva žena, te Odbora za kulturu u udruženju „Bosanska Krajina“. Inače, cijela familija Jelačić je, svako na svoj način, dala doprinos u ovom udruženju. 2004. godine postaje predsjednica ovog udruženja. U Glavni odbor Saveza bh. udruženja ulazi 2005. i tu ostaje do 2008. godine. Te godine postaje predsjednica Bosansko-hercegovačko švedskog saveza žena te, po toj funkciji, ostaje i dalje među članovima GO Saveza bh. udruženja. Sve ovo vrijeme angažovana je u GO Skåne kotara, obavljajući odgovorne zadatke. Za predsjednicu Saveza bosanskohercegovačkih udruženja izabrana je 3. marta 2012. na XXI skupštini održanoj u Jönköpingu. ali još uvijek imamo entuzijasta koji će nastaviti sa radom, unoseći nove ideje i svježu krv, koristiti dosadašnje iskustvo i odoljeti svim izazovima. Pitaš me, kojim putem treba nastaviti - ja kažem, svi putevi vode u bazu, tamo treba čuti članstvo, upoznati ljude na terenu, steći njihovo povjerenje. Treba obrazovati članstvo u smislu volonterskog angažmana i uključivanja u švedsko društvo kako bi znali iskoristiti postojeće mogućnosti ove zemlje. U svakom gradu gdje imamo naše bh. udruženje, ono mora biti prepoznatljivo radom i angažmanom u sistemu komune. Na kraju, neka mi bude dozvoljeno da parafraziram Kenedija: ”Ne pitaj šta Savez može učiniti za tebe, nego šta ti možeš učiniti za Savez.” Odbor za kulturu Saveza bh. udruženja u Švedskoj Na sastanku Odbora za kulturu Saveza bh. udruženja u Švedskoj, koji je održan 28. januara 2012. u bh. udruženju ”BiH” u Göteborgu, raspravljano je o ”Utvrđivanju prijedloga načina organizovanja regionalnih i savezne smotre kulture”. Bešir Rašović, predsjednik odbora za kulturu, istakao je u uvodu da se nakon višegodišnjeg rada mora neizostavno pristupiti racionalizaciji završnih regionalnih i savezne smotre kulture. „Do sada je“, kazao je Rašović, „bilo deset muzičkih i govornih kulturnih sadržaja, te je vrijeme ili da se oni razdvoje u dvije grupe ili da se izvrši značajna racionalizacija kroz skraćivanje trajanja sadržaja i smanjenje broja kulturnih sadržaja.“ Fikret Kadić, predsjednik Saveza bh udruženja u Švedskoj, podržao je inicijativu i rekao da je više nemoguće da savezna smotra traje preko deset sati, da će se skratiti kulturni sadržaji na kreativno dozvoljeni nivo, te da na saveznoj smotri više nema potrebe da se prikazuju kulturni sadržaji u kojima ne učestvuje više udruženja. Ovakav pristup organizaciji regionalnih i savezne smotre kulturnog stvaralaštva podržali su i članovi odbora za kulturu: Rabija Arslanagić, Mujo Metaj, Faik Saltagić, Fahrudin Muratagić i Enisa Deumić. Nakon iscrpne i veoma kvalitetne rasprave doneseni su zaključci: Očuvaće se masovnost kroz jedinstvenu izvedbu muzičkih i govornih sadržaja u jednom danu. Formiraće se jedinstven stručni žiri za regionalne smotre koji će vršiti selekciju najboljih ostvarenja za saveznu smotru. Smanjiće se minutaža u svim kulturnim sadržajim, te reduciranje sadržaja na saveznoj smotri. Sve kulturne tačke moći će se izvoditi samo pod uslovom da se premijerno prikazuju. Izvršiće se i racionalizacija u vođenju programa kombinacijom voditelja i korištenjem elektronskih najava na platnu. Predloženo je, a na sjednici Glavnog odbora i usvojeno, da se Savezna smotra kulture održi 19. maja 2012. godine u Växjöu, Konserthus, gdje će prije takmičarskog dijela, nastupiti oko 600 učesnika iz bh. udruženja u nošnjama u centru grada. Fikret Tufek www.bhsavez.org 13 Mina 13 år med bosnierna Det har varit en spännande resa. Genom NBV (Nykterhetsrörelsens Bildningsverksamhet) har jag mött så många olika människor från Bosnien & Hercegovina. Jag har haft privilegiet att under lång tid lära känna många bosnier. Vi har mötts på resor och konferenser, seminarier och i projekt. Vi har nu äntligen varit med om att välkomna bosnisk hercegovinska organisationer som Medlemsorganisationer (MO) och ägare till NBV! Vilken resa! Allt detta har fått mig att reflektera lite kring den bosniska folksjälen. Naturligtvis finns det lika många sätt att leva och tänka som det finns bosnier. Ändå vill jag ge er några av mina tankar: Alla dessa fantastiska, hängivna kvinnor! Så många varma tankar och goda bakverk jag fått del av under alla dessa år. En av mina allra bästa väninnor, Fadila, är från Bosnien. Hon är trohet, godhet och humor i en härlig blandning! Hon har gett mig 14 Glas BiH | broj 159 | januar-mart 2012. så mycket. Hon säger att hon reser hem, när hon reser till Bosnien, men när hon sedan reser tillbaks till Sverige reser hon också hem! Man är mycket stolt över den egna kulturen och har många stora manifestationer! Det är viktigt att visa respekt och aldrig låta omvärlden glömma det förfärliga som hänt i kriget. Det egna språket talas länge och gärna med uttrycksfullhet och många gester. Man tycker om högtidliga ceremonier och reser sig respektfullt för både den bosniska och svenska nationalsången och flaggan. När man samlas sjunger man gärna de bosniska sångerna med stor inlevelse och alla kan texterna! Ivriga att bidra till det svenska samhället, flitiga och intelligenta, har många bosnier redan börjat en karriär i Sverige. Ambitiösa och intresserade är de eftersökta både som personal och som förtroendevalda. NBV och Nykterhetsrörelsen har all anledning att vara glada att de valde oss! Finns det då inget som är svårt med att arbeta tillsammans med bosnierna? Jo, visst kan det finnas jobbiga typer även här. Var finns inte det? Fördomsfulla, envisa, maktmänniskor har jag stött på, och särskilt några män kan använda härskartekniker mot mig som kvinna. Ett annat problem är att en del bosnier inte kan svenska och jag inte kan bosniska, så det blir lite tröttsamt efter ett tag. Dessutom har jag lite svårt att fördra att man röker så ofta och så mycket. Men detta betyder ändå ganska lite, då jag har fått bilden av ett fantastiskt folk! Bosnierna har kommit för att stanna, hoppas jag! Vårt svenska samhälle har stor glädje av att de finns! Jag tror att när man sedan tittar tillbaka på den här perioden i vår historia, kommer vi att se hur viktiga bosnierna varit för att vi i Sverige ska kunna fortsätta att bygga ett samhälle fyllt av kreativitet, värme, stolthet, omtanke och kärlek. Ulla Lingesjö, Verksamhetsutvecklare på NBV Förbundet Osjećam se privilegovanom da sam imala priliku da upoznam mnoge Bosance i Hercegovce u Švedskoj, ali i jedan značajan broj u BiH. Dabome, zahvaljujući NBV-u srela sam ljude porijeklom iz cijele Bosne i Hercegovine, kako stare tako i mlade, žene i muškarce, i upoznala se sa njima. To je jedan uzbudljiv doživljaj. Zajedno smo putovali, održavali konferencije, seminare, a i realizirali zajedničke projekte. I konačno smo dočekali i to da bosanskohercegovačke organizacije postanu članice i vlasnice NBV-a. Zaista interesantan zajednički put! Sve ovo me je navelo da malo razmislim o duši Bosanaca i Hercegovaca. Naravno, koliko ima Bosanaca i Hercegovaca isto toliko ima i načina na koji žive i razmišljaju. Ali, ipak, ja ću iznijeti nekoliko mojih razmišljanja. Te sve fantastične, odane žene! Mnogo, mnogo inspirativnih ideja, srdačnosti i konstruktivnih mišljenja sam čula i dobila, i mnogo ukusnih kolača sam probala u toku ovih godina. Jedna od mojih najboljih prijateljica, Fadila, je iz BiH. Odanost, dobrota i dobra volja, sjajna je kombi- nacija. Jako puno mi je pružila. Ona govori ”idem kući” kada putuje u Bosnu, ali poslije, kada putuje nazad u Švedsku, kaže isto ”idem kući”. Bosanci i Hercegovci ponosni su na vlastitu kulturu koju predstavljaju na mnogim manifestacijama. Važno je pokazati respekt i ne dozvoliti svijetu da zaboravi strahote koje su se desile u toku rata. Vlastitim jezikom pričaju rado, izražajno i sa mnogo gestova. Svi mi volimo svečane ceremonije na kojima se sa uvaženim respektom podjednako ustaje na intoniranje bosanskohercegovačke ili švedske himne i uzdizanje zastava. Kada se okupe, rado pjevaju bosanske pjesme, sa velikim uživanjem i svi znaju tekstove pjesama. S najvećim žarom žele dati doprinos švedskom društvu, marljivi i inteligentni, mnogi Bosanci i Hercegovci su započeli svoju karijeru ovdje u Švedskoj. Ambiciozni i zainteresirani, poželjni su, kako kao zaposleni, tako i kao dobrovoljno angažirani. NBV i Trezvenjački pokret imaju sve razloge da budu sretni što su izabrani za saradnike. Nameće se i pitanje: postoje li poteškoće u saradnji sa Bosancima i Hercegovcima? Da, postoje osobe sa kojima se teže sarađuje, ali gdje nema napornih ljudi? Srela sam različite ljude, od onih sa predrasudama, tvrdoglave, moćnike, a posebno nekoliko ljudi koji znaju da iskoristite vještinu vladanja prema meni kao ženi. Jedan drugi problem je da dio Bosanaca i Hercegovaca ne poznaje dovoljno švedski jezik, a ja ne znam bosanski, što dovodi do otežavanja i zamaranja u komunikaciji. Uz to, teško mi je naći opravdanje da jedan dio njih puše, i to mnogo. Ali sve ovo je prilično malo i ne remeti sliku koju sam dobila da se radi o jednom fantastičnom narodu. Bosanci i Hercegovci će ostati ovdje u Švedskoj, ja se nadam! Naše švedsko društvo ima velike koristi da ste vi ovdje sa nama. Ja vjerujem da u budućnosti, kada se jednom bude gledala historija sadašnjeg vremena, moći ćemo vidjeti koliko su Bosanci i Hercegovci bili važni za Švedsku i njen razvoj, u izgradnji društva ispunjenog kretivnostima, toplinom ponosom, pažnjom i ljubavlju. Ulla Lingesjö (prevod sa švedskog) Linköping 29-og u mjesecu Tranås 29-og u mjesecu Örebro 28-og u mjesecu Malmö 30-og u mjesecu Trollhättan 27-og u mjesecu Landskrona 30-og u mjesecu Motala 29-og u mjesecu Uppsala 28-og u mjesecu Helsingborg 30-og u mjesecu Norrköping 29-og u mjesecu Varberg 30-og u mjesecu Halmstad 30-og u mjesecu Skultunna 28-og u mjesecu Värnamo 29-og u mjesecu Göteborg 30-og u mjesecu Stockholm 28-og u mjesecu Västerås 28-og u mjesecu 27-og u mjesecu Strängnäs 28-og u mjesecu Växjö 29-og u mjesecu Alvesta Borås 29-og u mjesecu www.bhsavez.org 15 TRAŽIŠ Na 12. redovnoj Godišnjoj skupštini Bosansko-švedskog saveza žena u Švedskoj, održanoj 26. marta 2011. godine, donešena je odluka o promjeni imena Saveza: Sadašnje ime: Bosansko-švedski savez žena u Švedskoj Bosnisk-svenska kvinnoforbundet i Sverige mijenja se u: Bosanskohercegovačko-švedski savez žena u Švedskoj Bosniskhercegovinsk-Svenska kvinnoforbundet i Sverige 13. redovna Godišnja skupština BOSANSKOHERCEGOVAČKOŠVEDSKOG SAVEZA ŽENA U ŠVEDSKOJ će se odrzati 24. marta 2012. godine u Halmstadu / Adresa: Medborgarservice Andersberg, Grönevångs torg, Halmstad Medborgarservice Andersberg je zanimljivo mjesto koje je nastalo iz potrebe da ljudi koji žive u naselju Andersberg imaju prostor gdje mogu dobiti široku lepezu informacija, upustava, usluga i aktivnosti. U sklopu servisa možete dobiti pomoć oko popunjavanja različitih formulara, pomoć vezanu za pitanja stanovanja, pomoć oko pitanja vezanih za probleme omladine, djece, roditelja, pomoć novopridošloj useljeničkoj dje- ci u općini Halmstad i još mnogo toga. Ovo je ujedno i mjesto gdje možete doći i popiti kafu sa svojim prijateljima, naći lijepu knjigu u biblioteci ili iznajmiti salu za društvena ili privatna okupljanja. Kako reče naš domaćin Mujo Metaj, dio zasuga za postojanje ovakvog mjesta pripada i „Aktivitets centru Bosna/Hercegovina“, bh. udruženju koje će biti domaćin ovogodišnje Skupštine BSKF-a. Tražiš osmijeh skrivenoga oka. Tražiš osmijeh zašuškane duše. Tražiš osmijeh usahloga duha. Tražiš osmijeh tihog žubora jednog potoka. Tražiš osmijeh gdje duša dušu traži. Tražiš osmijeh gdje se poged ledi. Tražiš osmijeh gdje sunce u gramima sja. Tražiš osmijeh gdje tuđina dušu drobi. Tražiš osmijeh gdje svoj tuđin je svome. Tražiš osmijeh gdje živ živi, a da i ne zna. Tražiš, a dan sve kraći biva. Tražiš osmijeh, a noć obavila i jutarnji sjaj. Tražiš osmijeh, a duša ti umrla. Tražiš osmijeh, a duša mi razasuta u zabačenom kutku vremena. Rabija ARSLANAGIĆ Žena i pisana riječ Očuvati jezik, kulturu i tradiciju bosanskohercegovačkih naroda, osnovni je cilj postojanja i rada BOSANSKOHERCEGOVAČKOŠVEDSKOG SAVEZA ŽENA. Već tradicionalna manifestacija “Žena i pisana riječ” postala je prepoznatljiva po svom prilazu ovim temama. Ovogodišnja manifestacija “Sanjaj i budi se na svom jeziku” planiranje je za 6. maj 2012. godine. Ove godine navršava se 20 godina od proglašenja nezavisnosti BiH. Veliki broj njenih građana raseljen je po svijetu. Obilježavajući ovu godišnjicu, želimo potvrditi važnost prepoznavanja svojih korijena, veličinu očuvanja identiteta i maternjeg jezika. Više informacija o manifestaciji bit će naknadno objavljeno. 16 Glas BiH | broj 159 | januar-mart 2012. Sa prošlogodišnje manifestacije "Žena i pisana riječ" 8. mart Međunarodni dan žena Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, usvojena 1948. godine, predstavlja jedan od najvažnijih međunarodnih dokumenata gdje se ravnopravnost muškaraca i žena pominje kao jedan od temeljnih ciljeva Ujedinjenih nacija. Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije protiv žena (1979) predstavlja centralni i najobuhvatniji dokument o ravnopravnosti spolova i rezultat je višegodišnjeg rada Komisije UN-a o statusu žena. Evropska komisija je 5. marta 2010. godine donijela Žensku povelju i obavezala se ojačati ravnopravnost spolova u svim svojim politikama. U cilju provedbe Ženske povelje u praksu, donešen je akcijski plan za promovisanje ravnopravnosti između muškaraca i žena – Strategija za ravnopravnost spolova. Evo nekoliko izvoda iz teksta „EU STRATEGIJA ZA RAVNOPRAVNOST IZME\U ŽENA I MUŠKARACA 2010-2015” Postizanje ravnopravnosti između žena i muškaraca je integralni dio procesa koji vodi stvarnoj demokratiji. Kao preduvjet, sudjelovanje svih članova društva, žena i muškaraca, u svim sferama života, mora biti u potpunosti osigurano. Spolne uloge i dalje utiču na važne odluke pojedinca vezane uz obrazovanje, karijeru, posao, familiju i broj djece. Ove odluke, opet, utječu na privredu i na društvo u cjelini. Svima je, dakle, u interesu ponuditi istinske mogućnosti izbora jednako ženama kao i muškarcima u različitim fazama njihova života. Muškarci bi trebalo da odigraju značajnu ulogu u postizanju ravnopravnosti između žena i muškaraca, posebice kada su oni ti koji donose odluke. Veće sudjelovanje muškaraca u oblasti privatnoga života, posebno u svakodnevnoj brizi o djeci, familiji i kući, kao i ravnopravnije dijeljenje odgovornosti pri donošenju odluka u političkom, javnom i profesionalnom životu sa ženama, poboljšalo bi kvalitet života za sve. Uz sve ovo ne zaboravimo da “jednaka prava nisu povlastice”. www.bhsavez.org 17 Jezik je glavni stup našeg identiteta P rije dvadesetak dana, otprilike, dobio sam niz mailova od naših ljudi iz nekoliko gradova, prilično dramatične sadržine, a u kojima je bila glavna tema status bosanskog jezika u Švedskoj. Većina onih koji su mi poslali mailove pitali su zašto još uvijek neki pokušavaju negirati naš jezik i predlagali neodložnu reakciju. Povod za uznemirujuće mailove bio je slučaj u jednoj biblioteci u kojoj bibliotekar nije znao kako da pomogne čovjeku koji je pitao gdje može u toj biblioteci pronaći knjige na bosanskom jeziku. Naime, na njihovim policama sa našim knjigama nije bilo oznake „Bosniska“ i te knjige su različito katalogizirane. Pregledavši sve prispjele mailove i njihove priloge, vidjeh da je dotični bibliotekar bio ažuran i odmah potražio savjete od drugih biblioteka i drugih instanci. Uslijedili su različiti odgovori, među kojima ima korektnih savjeta iz biblioteka gdje je to pitanje regulirano u skladu sa zvaničnim odnosom Švedske prema našem jeziku, ali ima i jedan u kojem se na izvjestan način dovodi u pitanje postojanje bosanskog jezika. Ljudi naravno imaju pravo da iznose lična viđenja o bilo kojoj temi, pa i o svakom jeziku, ali bi se svi u službenoj komunikaciji, kad se od njih traži stručni savjet, trebali pridržavati stvarnih činjenica i zakonskih odluka. A tu je situacija sasvim jasna u pogledu svih jezika novonastalih država nakon raspada Jugoslavije (pa i bosanskog), kako njihovih statusa, tako i njihovih oficijelnih imena. Osobno nisam pobornik ishitrenih reakcija i žučnih protesta, već mirne analize stanja i provjere svih 18 Glas BiH | broj 159 | januar-mart 2012. Piše: Dr. Izet Muratspahić Veliki broj naše djece ne pohađa nastavu maternjeg jezika ni u švedskoj školi, a ni u nekoj od dopunskih škola. Mnogi od nas ni u vlastitoj kući ne razgovara s djecom na maternjem jeziku. Teško ćete danas ovdje razgovarati i sa nekom odraslom osobom, a da u tom razgovoru ne bude makar nekoliko švedskih riječi ubačeno u naš jezički sistem činjenica, pa u skladu s tim odgovorih na primljene poruke. Nakon nekoliko dana nazvao sam i dotičnu biblioteku i razgovarao sa odgovornim osobljem o konkretnom slučaju. Objasnio sam da je zvanični naziv jezika u BiH „bosanski/hr- vatski/srpski“, da tako stoji u Ustavu BiH i da je to davno oficijelno priznato u Švedskoj i mnogim državama u cijelom svijetu, pa bi trebalo da tako stoji i u bibliotekama. Bibliotekar se uljudno zahvalio i rekao mi da su oni u međuvremenu ispravili grešku. Dakle, problem je brzo riješen i naše knjige sada stoje i u toj biblioteci na polici sa imenom „Bosniska/Kroatiska/Serbiska“, što je sasvim u skladu sa relevantnim odlukama i činjenicama. Pomenuti događaj, po mom mišljenju, nije sam po sebi vrijedan posebne pažnje jer može biti i rezultat nedovoljne informiranosti bibliotekarskog osoblja, kojemu nije lako da se snađe u masi naziva raznih jezika i knjiga. Međutim, itekako je važan za nas, Bosance i Hercegovce u Švedskoj, kao jasan primjer naših nedopustivih propusta u odnosu prema našem jeziku. Mi se vrlo nemarno ponašamo kad je u pitanju vlastiti maternji jezik, njegov status i zaštita ovdje, gdje je on po prirodi stvari konstantno na margini i izložen riziku opstanka. Htjeli mi to priznati ili ne, vrlo malo radimo na očuvanju našega jezika, kako pojedinačno, tako i kroz udruženja i saveze kojima pripadamo. Veliki broj naše djece ne pohađa nastavu maternjeg jezika ni u švedskoj školi, a ni u nekoj od dopunskih škola. Mnogi od nas ni u vlastitoj kući ne razgovara s djecom na maternjem jeziku. Teško ćete danas ovdje razgovarati i sa nekom odraslom osobom, a da u tom razgovoru ne bude makar nekoliko švedskih riječi ubačeno u naš jezički sistem. Mi ne kupujemo, nego „handlamo“, ne uzimamo zajam, nego „lån”, ne plaćamo kazne, nego „böter”, ne vodimo djecu u vrtić, nego „dagis“, ne idemo na odmor, nego na „semester“, i tako unedogled. Sa djecom je, naravno, još teže. Njihovo miješanje jezika je konstantno, a fond riječi toliko siromašan da stalno moraju tražiti oslonac u švedskom jeziku da bi kazali ono što žele. Jedina sreća je što većina nas još uvijek jednom godišnje posjeti domovinu, pa se tamo donekle obnovi jezički sistem. Izlaz iz ove situacije je poznat i jednostavan. U kući treba govoriti maternjim jezikom, djeca trebaju pohađati nastavu maternjeg jezika, a u kućnoj biblioteci treba imati knjiga na našem jeziku i čitati ih. Što se tiče naših udruženja i saveza, trebali bi u svojim programima imati više promocija naše literature, više predavanja, seminara, debata, okruglih stolova i, naravno, pokušati predstaviti i neko klasično djelo naših pisaca na švedskom jeziku. Svako od njih ima u početnim članovima svojih statuta brigu o maternjem jeziku, pa u skladu s tim treba i postupati. Moja iskustva, nažalost, pokazuju da je bilo pojedinaca na odgovornim funkcijama nekih naših organizacija, a vjerovatno ih ima i danas, koji se „plaše knjiga“ i radije novac okreću u drugim smjerovima. Mislim da je to sasvim pogrešno i zbog toga nam se događaju još uvijek ovakve stvari negiranja našeg jezika i kulture uopće. Jer, da smo u dovoljnoj mjeri educirali naše ljude i upoznali ih o važnosti maternjeg jezika, književne baštine i kulture uopće, te pravima i zaštiti našeg jezika ovdje, ne bi bilo moguće da se i nakon dvije decenije našeg života u Švedskoj događaju ovakve stvari – da u biblioteci nema naziva jezika iznad naših knjiga. Vrlo je logično pitanje: Kako je bilo moguće da Bosanci i Hercegovci koji žive u tom gradu nisu to ranije primijetili i blagovremeno reagirali. Samo dva razloga mogu biti što se dešavaju ovakve stvari: prvi, da naši ljudi ne idu nikako u biblioteke, i, drugi, da ih je „baš briga“ pod kojim imenom jezika stoje knjige njihovih pisaca. I jedan i drugi pogubni su za sve nas ovdje, za naš opstanak, status i identitet. Ono što se čini u ovoj situaciji najprimjernijim jest da svi mi posjetimo biblioteke u našim mjestima i provjerimo da li su natpisi korektni. Knjige sa naših prostora trebaju biti smještene u policama sa jasnim nazivom i zvanično priznatim abecednim redom jezika: „Bosniska/Kroatiska/Serbiska“. Razdjelbu knjiga unutar ova tri jezika teško je zahtijevati, a i realizirati, s obzirom na njihovu sličnost, zajedničku prošlost i pisce koji objavljuju i danas na svakom od njih. Osim toga, ovi jezici bili su pod jednim imenom, ali je, svakako, sasvim neprihvatljivo da se danas koristi to ime, te da se knjige s tih prostora stavljaju pod ime „serbokroatiska“ jer taj jezik, jednostavno, već dvije decenije zvanično ne postoji. Djelo Muhameda Hevaija Uskufija: Predstavljeno reizdanje bosanskoturskog rječnika iz 1631. Ekskluzivno izdanje prvog Bosansko-turskog rječnika, autora Muhameda Hevaija Uskufija, predstavljeno je danas u Tuzli, koje je, u saradnji sa Ministarstvom obrazovanja i nauke FBiH, objavila Općina Tuzla. O ovom djelu govorili su njegovi urednici, prof. dr Svein Monnesland i prof. dr Ahmet Kasumović, zatim recenzent prof. dr Josip Baotić, te općinski načelnik Jasmin Imamović i federalni ministar nauke i obrazovanja Damir Mašić. “Nema sumnje da se radi o jednom od prvih bosanskih rječnika. Siguran sam da su jezici mostovi među narodima, a rječnici mostovi među jezicima, te mogu ponosno kazati da iz mnogo razloga ponovno izdavanje postavljeni snažni temelji već rečeno Bosansko -turskog rječnika je izuzet- bosanskom jeziku, kazao je Mašić.. Bosansko-turski rječnik najstariji no važno za cijelu BiH, jer su njime je južnoslavenski rječnik, štokavskog narječja u Evropi. Autor: Onasa www.bhsavez.org 19 Čitajući knjigu nećeš usavršiti vještinu življenja. Život je neobuhvatno protjecanje i opire se svakom određenju. Čitajući knjigu nećeš doprijeti do istine. Sve što je napisano izmišljeno je, stvarnost se ne pokorava riječima. Čitajući knjige nećeš postati ni sretniji ni bolji –ali knjige moraš čitati da bi sve to shvatio. Piše: Rabija Arslanagić To je bio naslov repotaže na TVekranu OBN televizije. Zašto sam stala na toj temi, na toj reportaži? Umorna i svjesno upućena na zdrav razum, otupjela od ljudskih gluposti, od politike, i bolesnih političara, s gađenjem otvorim, uključim TV i dosta tog svog gledalačkog vremena buljim u prazno. Očito je bila neka igra ili intuicija, bolje rečeno, jedan intuitivan osjećaj, da sam stala i počela vrlo zorno slušati i pratiti tok razgovora koji je vođen. I bila sam ugodno iznenađena! To iznenađenje došlo je od čovjeka koji obnaša svoju diplomatsku dužnost. Bio je to ambasador Kraljevine Švedske u BiH, gospodin Bosse Hedberg i njegova supruga u svom domu u našem Sarajevu. Što je to što me iznenadilo? Bila je to njegova i priča njegove supruge. Dobar dio reportaže, tj. dio tog posjeta i prezentacije jednog diplomate uzima i priča o njihovom odnosu prema pisanoj riječi. Za jednog diplomatu vrlo imponzantno posjedovanje naših književnih naslova. Iznenađenje ide dalje - poznavanje svih naših prevoda na švedski jezik, počevši od Ive Andrića i njegove, Nobelovom nagradom nagrađene „Na Drini ćuprije“, Selimovićeve „Tvrđave“ i „Derviš i smrt“, Sidranove „Zašto tone Venecija“, Samokovlijinog „Nosača Samuela“, Sijarića, Jergovića, Drakulićeve itd. Nije to bilo samo nabrajanje naših knjiga i pisaca, bio je to osvrt na sadržaj i tematiku pisanja ovih autora. Slušajući amabasadora i njegovu suprugu, shvatila sam da to nije tako ni čudno, vizavi toga da oni potječu ipak iz zemlje u kojoj se puno čita, gdje su izdavačke kuće puno jake i gdje se pobožno prate svjetski trendovi pisanja. Slušajući i prateći cijeli tok emisije bila sam sretna da ima ljudi koji prate našu literaturu, našu pisanu riječ, našu povijest, iako je naša zemlja mala zemlja i naš jezik je mali jezik. Naša knjiga, naša pisana riječ pripada, nažalost, maloj literaturi, maloj kulturi, i malom narodu, šteta jeste, ali svojom kvalitetom i svojim opusom sigurno smo u evropskoj ravnini i na ravnopravnom nivou sa drugim narodima Evrope. U toj plejadi naših pisaca različitih žanrova možeš naći sebe, možeš naći poruku i spoznati svijet i sredinu u kojoj živiš. Ne, ne možeš a da se ne vraćaš na ponovno iščitavanje knjiga kao što su: „Tvrđava“, „Travnička hronika“, „Derviš i smrt“, „Vječnik“, „Šehid“ i mnogih drugih, od pisaca koji žive i pišu na tim prostorima. Bože, pitam se, da li je naš čovjek svjestan da mu je najjeftinija zabava knjiga, koja će ga zabaviti, nasmijati, oduševiti, ako je ima samo dva sata u ruci. Helenska mudrost kaže da je čovjek obavezao da u životu sagradi kuću, formira obitelj i napiše knjigu. Za dobru knjigu potrebna su teška vremena i loši prijatelji jer knjiga je kolektivni autoportret vremena u kome živiš i života koji živiš. Ne, ne moraš napisati knjigu, ali nađi vremena, pročitaj, imaj što više vremena da s knjigom relaksiraš sebe i svoju okolinu. kako Semir reče. Za sada je pripremio više intervjua, nekoliko reportaža iz Bosne i Hercegovine, a od prije osam mjeseci radi i animirane filmove. „Prvi eksperimentalni animirani film koji sam napravio pod nazivom „Patriot“ izazvao je interesovanje u srpskim medijima i za 2 dana smo imali preko 50.000 gledanja na You Tubeu. Ipak, cilj mi je praviti animirane filmove koji će biti interesantni i poučni našim najmlađimai i koji će im govoriti da vole našu domovinu BiH, da budu dobri u školi, da slušaju roditelje...“ kaže nam ovaj svestrani amater. Semir je glavni finansijer svih ovih projekata, a oni koji mu poma- žu rade to volonterski. Želja mu je da ljudi prepoznaju vrijednost ovakvog webb TV-a i da potom podrže ovaj projekt. O ovom izuzetnom projektu možete saznati više na www.zlatnjiljiljan.org www.zlatniljiljan.org Na Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine počela je sa radom Webb televizija „Zlatni ljiljan“. Njen osnivač, Semir Lokmić, poznat je kao veliki volonter, ljubitelj kamere i, naravno, naše domovine. Ne mogavši više pasivno da posmatra izjednačavanje naše oslobodilačke borbe i neprekidnog agresorskog napadanja na našu krhku državu, Semir je odlučio da se upusti u projekt otvaranja Webb TV. Njegova zamisao je da probudi i održi patriotska osjećanja kod Bošnjaka i svih prijatelja Bosne i Hercegovine i da širi istinu o ratu u našoj domovini. Dio programa ima vjerski karakter, a i „mnoštvo informativnih emisija će, akobogda, ugledati svjetlo dana“, 20 Glas BiH | broj 159 | januar-mart 2012. Da se ne zaboravi i ne ponovi I Bošnjacima se dogodio holokaust Švedska je jedna od zemalja koja poštuje rezoluciju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija iz 2005. godine o obilježavanju Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta počinjenog nad Jevrejima i drugim nacionalnim manjinama za vrijeme vladavine nacizma u Njemačkoj. Na inicijativu njemačkog saveznog kancelara Romana Herzoga od 3. janura 1996. godine za memorijalni praznik u Njemačkoj uzet je datum 27. januar, dan kada je Crvena armija oslobodila koncentracioni logor Auswitz – Birkenau. U svojoj proklamaciji Herzog je kazao:”Prisjećanje ne smije prestati – ono takođe mora biti upozorenje budućim generacijama da budu na oprezu. Zato je veoma bitno naći pravi način koji će biti efektivan, koji će iskazivati žaljenje za patnje i gubitke, a biti posvećen sjećanju na žrtve, što će pomoći sprječavanju ponavljanja zločina”. I nakon 50 godina ponovljen genocid Komuna i Muzej rada (Arbets museum) u švedskom gradu Norčeping (Norrköping) ove su godine obilježavanju Holokausta dali novu dimenziju. Uz predavanja za omladinu u višim razredima osnovnih škola i srednjoškolcima, organizovana je i tribina u Muzeju rada na kojoj se govorilo o Holokaustu, ali i genocidu u modernom vremenu – agresiji na BiH u periodu od 1992. do l995. godine. O ovoj temi govorili su Zekerijah Čajlaković, imam u Bošnjačkoj islamskoj zajednici u Norčepingu, Katarina Wendal (Wändahl), Švedska crkva, Peter Frojdental (Freundetahl), Jevrejska (mojsijeva) zajednica i Li Teske, predsjednica Skupštine komune Norčeping. Voditeljica tribine Alexandra Hjelm dala je riječ prvo Peteru Frojdentalu iz Jevrejske zajednice, koji je podsjetio da se sjećanjem na žrtve Holokausta izgrađuje kod mladih svijest o otporu, netoleranciji i mržnji po rasnoj i vjerskoj osnovi. Imam Čajlaković je na primjeru agresije na BiH, a posebno zločina u Srebrenici, koji je dobio dimenzije genocida, ukazao da se Holokaust može ponoviti i toliko godina nakon završetka Drugog svjetskog rata. ” Da bi ovozemaljska pravda bila zadovoljena i da bi žrtve i njihove porodice dobile kakvu-takvu satisfakciju, sve planere i izvršioce zločina, bez razlike iz kojeg su naroda, treba imenovati i osuditi. Javno treba imenovati evropske vlade i političare koji su mogli spriječiti zločine u BiH, a nisu, ili i danas sprečavaju da se saznaju prave razmjere stradanja bosanskih civila. Za osudu je plasiranje neistina o Srebrenici putem norveške i švedske televizije, te posjete političara osuđenim ratnim zločincima u zatvoru,” rekao je imam Čajlaković. Katarina Wendal iz Švedske crkve govorila je o saradnji raznih konfesija u Norčepingu, o studijskoj posjeti Bosni Hercegovini koju je organizovao imam Čajlaković za švedske sveštenike da bi se bolje upoznala Bosna i Hercegovina, njena kultura, tradicija i vjere, a u cilju boljeg razumijevanja i saradnje. Li Teske je govorila šta sve komuna Norčeping poduzima da bi među njenim stanovnicima bilo više tolerancije, razumjevanja i saradnje. Ova komuna je poput drugih imala teške trenutke u vrijeme njemačkog nacizma i zato je prihvatala i saosjećala sa izbjeglicama iz ratnih poprišta, pa i Bosne i Hercegovine. Rezultat dugogodišnje aktivnosti To što se stradanje civila u BiH našlo na javnoj tribini zajedno sa Holokaustom u Drugom svjetskom ratu nije slučajan izbor. Od 1992. godine prognanici iz BiH u ovom gradu su aktivni na očuvanju svog jezika, kulture i tradicije, ali i širenja istine o agresiji na suverenu BiH. Ne samo brojnim akcijama za vrijeme rata, nego i poslije – manifestacijama ”Sarajevski zid”, ”Opkoljeno Sarajevo”, ”Genocid u BiH” u Bosanskom kulturnom centru i drugim ustanovama predstavljena je istina o zbivanjima u BiH i dat je odgovor mnogima zašto su Bosanci i Hercegovci ovdje, a ne u svojoj domovini. U tome se, očigledno, i uspjelo. Muhamed Mujakić www.bhsavez.org 21 Od Une do Sane Poratne su teške rane Piše: Fikret Tufek U Bosnu i Hercegovinu, pa i Unsko-sanski kanton, treba otići zimi, da bi se moglo uvidjeti, kao što je vlastitim očima učinio i ovaj reporter, da baš ništa ne liči slici od ljeta, kada mnogi iz dijaspore dođu s punim novčanicima sa Zapada i kada im se sve učini idiličnim. Sredinom decembra gradovi Unsko-sanskog kantona zjape poluprazni, tek uz Božić i Novu godinu dođu „dijasporci“. Kada je o povratku u BiH riječ, analitičari iznose da je registrirano više od milion povrataka, nakon što je BiH zbog rata 1992.- 1995. napustilo ca 2,2 miliona osoba iliti više od polovine predratnog domicilnog stanovništva BiH – do sada je registrirano oko 1.050.000 povrataka. Ministar za ljudska prava i izbjeglice, Safet Halilović, baš je prilikom posjete Sanskom Mostu, kazao da u poslednje tri godine imamo opet „uzlaznu liniju povratka“. Halilović je uručio ključeve povratnicima za devet saniranih stanova za čiju je rekonstrukciju izvršilo ovo Ministarstvo. Unsko-sanski kanton imao je najveće razvojne šanse nakon rata, ne samo zbog blizine Hrvatske i Slovenije, time i Zapada, već i zbog privrednih kapaciteta. Struktura stanovništva ratom je znatno promijenjena, Bošnjaci čine apsolutnu većinu, s malim brojem Hrvata, dok Srba gotovo i nema. Jednonacionalna struktura pokazala se na primjeru kantona pogubnom, razlike i svađe među mahom bošnjačkim strankama pogubne su za razvoj. Nije nimalo lako žiteljima Unsko-sanskog kantona. Nezaposlenost je veća od 55 procenata. Prof. dr. Jusuf Kumalić na Ekonomskom fakultetu u Bihaću, kaže da nije dijaspore i novca koji na taj način dolazi, te ca 14.000 penzionera samo iz Slovenije, da bi kanton odavno pokleknuo. Budućnost vidi u okretanju proizvodnji i ulaganjima npr. u Rudnik mrkog uglja Kamengrad i izgradnju termoelektrane i toplane po najnovijim tehnologijama, što bi u početku obezbijedilo hiljadu radnih mjesta, kasnije i znatno više, a za što postoje realne šanse jer EU želi ulagati u takve energetske projekte. Ima i lijepih vijesti, kao ona da 22 Glas BiH | broj 159 | januar-mart 2012. Kuvajćani žele investirati tri miliona KM u agrar, koji su nakon značajne investicije u proizvodnju meda u općini Sanski Most, zainteresirani za ulaganja i u druge oblike proizvodnje. Investitor Muhamed el-Farisej sastao se s općinskim načelnikom dr. Mustafom Avdagićem i govorio pohvalno o suradnji kroz firmu „Api-med“, koja je u Kuvajt izvezla pet tona meda. Ima i finih primjera pomaganja općinama kantona iz dijaspore - tako je dr. Jasim Kičin, raniji liječnik Doma zdravlja u Sanskom Mostu, sada radi u Lincu, donirao za potrebe smještajnih odjela Opće bolnice u Sanskom Mostu novu posteljinu. Ima i novih poslovnih poteza: krajem 2011. općina Sanski Most postigla je dogovor za izgradnju gradskog mosta na temeljima sadašnjeg – na javnom tenderu izabrana je firma „Prijedorputevi“ iz RS, znači entitetska suradnja na djelu. Izgradnja mosta koštat će 1.150.000 KM, koje je obezbijedila FBiH, a radovi će početi 2012. godine kad dozvole vremenske prilike. Počinje i izgradnja tribina sa 600 sjedećih mjesta za NK „Podgrmeč“, najstariji nogometni klub u bivšoj Jugi. Tribine će se graditi na starom stadionu, izođač je „Grupeks“ iz Velike Kladuše, investicija je ca 200.000 KM koje obezbjeđuje općina i NK „Podgrmeč“. Gradi se i asfaltni put prema podrgmečkom selu Jelašinovci u vrijednosti od 500.000 KM iz federalne kase, prije rata naseljenom srpskim stanov- ništvom, koje se počelo vraćati. „Da nije dijaspore i nekoliko mjeseci dobrog poslovanja, pitanje je da li bi naš restoran na gornjem spratu trgovinskog lanca „VF“ u Sanskom Mostu mogao opstati“, kaže Faruk Hodžić. Vlasnik firme „Bosnia Granit“, Senad Dudić, koja ima 20-tak zaposlenih i izvodi radove u BiH ali i zemljama zapadne Europe, kaže da rad i poslovne ideje jedino mogu promijeniti stanje. Premalo je proizvodnih firmi u kantonu, poput one metalske koju vodi Almir Gvožđar, koja je povezana s njemačkim firmama i ima siguran plasman svojih proizvoda. Gradnja samo trgovina, iliti otvaranje poslovnica velikih svjetskih banaka, samo su prvi znaci teške tranzicije. „Banke su potrebne“, kaže direktor poslovnice Reiffeisen banke Senad Trožić, povratnik iz Švedske, „poslujemo sve bolje zahvaljujući i ulaganjima iz dijaspore.“ Sabiha Babović, direktorica bivše OŠ „Narodni front“ i autorica knjige iz matematike, čija škola blista, kaže da je sve manje djece, posebno u još tri gradske škole, jer kanton boluje i od bijele kuge – tamo gdje nema proizvodnje i gdje vlada nezaposlenost nije dobro. U Fajtovcima, 15 kilometara od Sanskog Mosta, džamija i turbe Mehmeda Alagića, sa fotosima o osmoj godišnjici od njegove smrti. Selo zamrlo, oživi kad dođe dijaspora. Džemal Cerić pokazuje mi novosagrađenu kuću brata Sakiba iz Švedske, pravljenu po švedskom projektu, s velikim uloženim sredstvima, da djeca imaju... Kolika je svrsishodnost ovog i drugih brojnih ulaganja niko ne pita. Snovi generala Mehmeda Alagića o gradu od 100.000 stanovnika nažalost nisu ostvareni. Sanski Most polagahno nestaje, preživljava na kapljice zahvaljujući novcu dijaspore, koji doduše pristiže sve manje, kao što i Sanjani dolaze sve manje jer mnogi odlaze u poznatije svjetske turističke destinacije. Reče mi jednom sanski biznismen Alagić: „Dođite češće u BiH, ne čekajte da vas donesu na tabutima i u mrtvačkim sanducima!“ Sport Februarski turnir u malom fudbalu, koji je održan u Västeråsu u organizaciji bh. udruženja ”BSK”, bio je posljednji u nizu uvodnih turnira za izbor reprezentacije Saveza bh. udruženja u Švedskoj. Muhamed Cerić, koordinator za sport u Savezu, ”budnim okom” pratio je i ovaj turnir i bilo je interesantno čuti koje su dalje u aktivnosti. Predtakmičenja po oblastima su završena. Završni turnir će se održati 24. marta, a domaćin je BKF ”Sarajevo” iz Huskvarne. Nastupiće predstavnici oblasti ”Sjever” – Enköping, Västerås i Hallstahammar; ”Jug”- Landskrona, Helsingborg; ”Zapad”- Borås i Göteborg; ”Centar”- Jönköping, Värnamo i ”Istok”- Norrköping. Pobjednik turnira predstavljaće Savez na Devetom svjetskom prvenstvu dijaspore BiH u Malo je naših sportskih kolektiva koji su u relativno kratkom periodu postigli tako izvrsne rezultate, kao što je fudbalski klub ”Bosona” (ilirski naziv za rijeku Bosnu) iz Göteborga. Naime, ovaj klub, u svom trogodišnjem takmičarskom ”stažu”, prošao je tri ranga i ove godine igra već u petoj diviziji. Kada se osnivao ovaj klub, zajedno sa donošenjem akata o osnivanju, donešen je i dugoročni plan i program rada, i on se i danas uspješno ostvaruje.Jedan od zaslužnih je vođa ekipe Damir Kurbašić. Predsjednik kluba Darmin Muslimović, aktivan igrač, jedno vrijeme trener, ne krije svoje zadovoljstvo, i, kako kaže, taj uspjeh je uspjeh kolektiva, uspjeh svih 35 igrača i preko 120 članova kluba, te agilne uprave. Inače, ta je ekipa spoj iskustva i mladosti što joj daje sasvim realne šanse da i u budućem takmičenju budu kandidati za viši rang, adekvantan njihovom kvalitetu. Presretan je i trener slavljeničke ekipe Nikola Majdandžić, koji veli malom fudbalu od 22. do 24. aprila u talijanskom gradu Biella. „Prošle godine u Velikoj Kladuši bili smo do sada najbliže tituli prvaka. Iako smo bili bez poraza, sklopom raznih okolnosti, zauzeli smo četvrto mjesto. Ove godine očekujem daleko bolji plasman, ako ne i titulu prvaka,” sa odlučnošću kaže Cerić. Domaćin najavljuje najbolju organizaciju do sada Talijanski grad Biella nalazi se podjednako udaljen od velikih industrijskih centara i svim ljubiteljima fudbala poznatih gradova Milana i Torina. Bosanci i Hercegovci u ovom gradu, predvođeni agilnim Alijom Salihovićem, najavljuju najbolju organizaciju Prvenstva do sada. U po- da je ovaj uspjeh došao zbog discipliniranog prilaza igri svakog igrača, drugarske atmosfere i velike želje svih da se postigne zacrtani cilj. U dugoročnom programu ”Bosone” zacrtano je osnivanje vlastite škole fudbala za mlađe uzraste, što je već realizirano. Preko 30-tak dječaka konkurisalo je za mjesto u juniorskom sastavu, i ove godine ti su dječaci upriličili radost u klubu, jer su se kao prvaci u četvrtoj diviziji plasirali u viši rang. Trener juniorske ekipe, Sejad Džaferagić, presretan je ovim moć im je priskočila Gradska uprava nudeći sportsku dvoranu sa oko 3.000 sjedišta, a turistička zajednica planirala je defile svih učesnika u centru grada, a što bi bio prvi ovakav nastup i predstavljanje široj javnosti. Očekuje se da na Devetom svjetskom prvenstvu nastupe reperezentacije iz 16 zemalja članica Svjetskog saveza dijaspore BiH. Muhamed Mujakić uspjehom, a ujedno i ponosan što su mnogi prepoznali stručnost u radu sa mlađim kategorijama: ”Nije nam cilj da ove dječake učimo samo fudbalskim vještinama, nego da im pružimo priliku za druženje, da ne bi zalutali na drugu stranu ulice”. Na kraju, sa sigurnošću se može reći da ”FC Bosona” ne treba brinuti za svoju budućnost jer ovaj uspjeh juniora je garancija da će ovaj klub svoje buduće fudbalere moći regrutirati iz vlastitih redova. Muhamed Kapetanović www.bhsavez.org 23
© Copyright 2024 Paperzz
