close

Enter

Log in using OpenID

Amor Mašovi}: Mladi} nije uhapšen Halmstad zagrlio Bosance i

embedDownload
BROJ 156 GODINA XIX
Amor Mašovi}: Mladi} nije uhapšen
Halmstad zagrlio Bosance i Hercegovce
Izet Muratspahi}: Treba nam više
jedinstva
NORRKÖPING APRIL-JUNI CIJENA 25 SEK
"Dukat" Göteborg
"Bosanska Krajina" Malmö
Pobjednici u školskom takmi~enju
Diplome za doprinos Saveznoj smotri
HALMSTAD 2011
Umjesto uvodnika
OSNOVAN/GRUNDAT 1993
Izdavač/Utgivare
SAVEZ BOSANSKOHERCEGOVAČKIH
UDRUŽENJA U ŠVEDSKOJ
BOSNISK-HERCEGOVINSKA
RIKSFÖRBUNDET I SVERIGE
Glavni i odgovorni urednik/
Chef redaktör och ansvarig utgivare
Muharem Numanspahić
Grafički urednik/Grafisk redaktör
Samir Rajić
Lektor/Korrekturläsare
Dr. Izet Muratspahić
Redakcija/Redaktion
Elma Jakupović
Muhamed Mujakić
Sadeta Murić
Muharem Numanspahić
Almedina Sačić
Adresa redakcije/Redaktionens adress
Glas BiH, Box 2293
600 02 Norrköping
tel 0046 (0)11 16 66 22
fax 0046 (0)11 16 69 33
www.bhsavez.org
e-post: [email protected]
List izlazi tromjesečno.
Godišnja pretplata: 4 broja 100 SEK
Švedska: PG 621 69 04-0
Pretplata i reklame na tel:
0046 (0)11 16 66 22
Poštovani prijatelji,
Nije bilo tako davno kad su bosansko-hercegovačka udruženja
običavala organizovati ”neobavezna” druženja. Kroz takva druženja
se ćaskalo, opuštalo, plesalo i uživalo. Posebnu draž tim druženjima
davalo je to što su obično bile prisutne sve generacije, pa su tako
uspostavljani bliski kontakti i širenje kruga poznanika i prijatelja i
među mladima. Naročito su važna ova upoznavanja za udruženja iz
manjih sredina u kojima živi mali broj Bosanaca i Hercegovaca. Za
ovo je dovoljna želja za zajedništvom i mrvica vlastitog truda. Poslije
dužeg zatišja, ponovo rastu susreti i druženja među bh. udruženjima.
Pohvalno i vrijedno svake podrške!
Uzeću sebi za pravo da procijenim budućnost Bosanske dopunske
škole kroz prizmu trenutnog stanja i interesa koji vlada među
našim građanima. Ovo stanje može vrlo lako da se okrene na puno
bolje, pod određenim uslovima. Prvi i osnovni je svijest o važnosti
i zainteresovanost roditelja, s obzirom da djeca ne mogu shvatiti i
razumjeti ovaj značaj. Drugi je uslov svijest i istinska želja vaspitača
koji rade s djecom, vaspitača koji vide samo dijete.
Ne bi nas smjeli pokolebati ni nedostatak sredstava da bi se naš
rad nagradio (radili smo uvijek za svoju dušu i za volju djece), ni
nerazumijevanje roditelja, niti opšte nerazumijevanje među našim
građanima i članstvom u Savezu. Ne postoji ni jedan argument protiv
rada Bosanske dopunske škole, dok su svi argumenti ZA. Budućnost
ovog segmenta rada Saveza jednostavno mora postojati. Imamo viziju
opstanka i razvoja Saveza. Prvi i najvažniji uslov je maternji jezik.
Kako voditi Savez ako generacije koje će ga preuzeti ne znaju jezik?
Hoće li nam trebati prevodioci u udruženjima? Neće, sigurna sam!
Radimo zajedno da do toga ne bi došlo!
Sadeta Murić
e-post: [email protected]
Rukopisi, crteži i fotografije se ne
vraćaju
Štampa/Tryck
LTAB
Linköpings Tryckeri AB
Naslovna stranica/Omslag
Muharem Numanspahić
O naslovnici
Trebalo je da prođe 16 godina pa da se najmasovnije susretanje amatera
koji njeguju bosanskohercegovačku kulturu i tradiciju održi na trgu,
na otvorenom. Napokon, u Halmstadu se i to dogodilo: na jednom
mjestu su se ispreplele kulture, tradicije i narodi.
Jednoiposatni program u subotu 14. maja zainteresirao je i ove
djevojčice koje su sa zanimanjem propratile igru svojih vršnjakinja.
Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011
3
Intervju: Amor Mašovi}
Mladi} nije uhapšen
Razovor vodio: Muharem Numanspahi}
A
mor Mašović je jedan od
rijetkih Bošnjaka čiji rad ne
izaziva podozrijevanje kod
ostalih sunarodnjaka. Traganje za
nestalim je njegov poziv zadnjih
petnaest godina. Grobnice, zvjerstva
neprijatelja Bosne i Hercegovine i
tragične sudbine žrtava nisu uništile
optimizam ovog rođenog Sarajlije.
Iskoristili smo njegovo učešće na
tribini ”Genocid i istraživanje
genocida” u izvrsnoj organizaciji
Islamske
zajednice
Bošnjaka
Göteborga i zamolili ga za jedan
razgovor.
- Poštovani Amore, odlukom Haškog
suda nedvojbeno je dokazano da se
radi o genocidu počinjenom u oblasti
Srebrenice. Ti zastupaš tezu da
genocid nad Bošnjacima još uvijek
traje kao i da je genocid izvršen na
cijelom području manjeg entiteta.
Danas postoje presude koje su
donijeli evropski sudovi koji su sudili
pojedincima iz redova zločinaca i koji
su ustanovili da je genocid počinjen.
Uzmimo na primjer da je konkretno
Nikola Jorgić na području sela Grapska,
jedno veliko selo kod Doboja, počinio
genocid, dakle imao namjeru da likvidira
kompletno muslimansko stanovništvo
sa toga područja.
Prijedor se, izuzev po broju žrtava, ne
razlikuje puno od Srebrenice. I tamo
je u jednom zgusnutom vremenskom
periodu i na ograničenom prostoru
ubijeno na hiljade Bošnjaka., ali i Hrvata
i Roma koji su tu živjeli. Slično je bilo
u Ključu, Sanskom Mostu, Posavini,
Istočnoj Hercegovini, Istočnoj Bosni,
Centralnoj Bosni, sarajevskim općinama
koje su bile pod opsadom.Nesumnjivo je
da je na svim tim područjima počinjen
genocid i to je vidljivo iz činjenice da
su sve te općine, a više ih je od trideset,
4
ušle u optužnice protiv Miloševića,
Karadžića i prvobitne optužnice protiv
Mladića, ali da se kasnije, iz razloga
ekonomičnosti postupka, ovaj broj
smanjio.
Gospodin Gregory H. Stanton,
poznati američki istraživač genocida,
kaže da posljednja faza genocida je
negiranje genocida. Mi smo danas
svjedoci te posljednje faze genocida.
Ja bih toj fazi dodao još ovu činjenicu
da je to prvi put u historiji, a to ni
nacisti nisu radili, jer kad su se oni
obračunali sa svojim žrtvama, oni ih
nisu više uznemiravali. Samo su Ćosić,
Milošević, Karadžić, Mladić, ulazili i
mrtve žrtve uznemiravali, komadali ih
bagerima, buldožerima, premiještali
ih iz grobnice u grobnicu. Posmrtni
ostaci jedne žrtva nađeni su čak u četiri
grobnice. Sve je to jasno dokazano
u sudskim dokazima ekshumacije i
identifikacije žrtava. Činjenica je da
vlasti u manjem bh. entitetu ne žele ni
danas da otkriju lokacije grobnica kao
i da se to izmještanje manjih grobnica
vjerovatno i danas radi u općinama
gdje se desio genocid. Sve to upućuje
na ovaj zaključak do koga sam ja došao,
da genocid kad je u pitanju nesrpsko
stanovništvo u Bosni i Hercegovini
nije nikad ni okončan. To se vidi i kroz
onemogućavanje ljudima da se vrate
svojim kućama, to se vidi i kroz naziv
manjeg bh. entiteta, kroz postupanje
prema onom malom broju predstavnika
zakonodavne i izvršne vlasti koji nisu
srpskoga porijekla i prema njihovim
minimalističkim zahtjevima koji su
zasnovani na Ustavu toga bh. entiteta,
i na konvenciji o ljudskim pravima i
slobodama. Iz svega toga jasno proističe
da genocid nikad nije okončan.
- Dotakao si se hapšenja Mladića.
Da li ti smatraš da njegovo hapšenje
može doprinijeti pomirenju unutar
Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011
Bosne i Hercegovine?
General Ratko Mladić, to treba jasno
reći, nije uhapšen. Mladić je dobrovoljno
pristao da učestvuje u jednom dogovoru
u trouglu Brisel - Banja Luka – Beograd.
U njegovoj predaji Haškom tribunalu
umiješani su predsjednik manjeg
bh. entiteta, predsjednik Srbije i prvi
ljudi iz Evropske zajednice. Tajming
za tu predaju ili navodno ”hapšenje”
odredio je glavni haški tužilac sa
pripremljenim izvještajem za Savjet
bezbjednosti UN-a. Apsolutno ne
vjerujem da će njegova predaja na bilo
koji način utjecati na ponovno stjecanje
povjerenja među ljudima. Naprotiv,
pokazalo se u reakcijama političara, pa i
Mladićevih saboraca iz perioda agresije
na Republiku BiH , da je to izazvalo
neku vrstu animoziteta, nacionalizma sa
desetinama hiljada ljudi na mitinzima
podrške Mladiću i veličanju njegovih
zločina i genocida.
Stvari treba postaviti drugačije. Mora
se govoriti istina, ona je gruba, ona boli,
ona je užasna za veliki broj sljedbenika
Miloševića, Ćosića, Karadžića, Mladića.
Dok se oni ne suoče sa tom istinom, dok
im se ta istina ne saspe u lice, dok im
se ne kaže da su na strani zločina, oni
će stupati stopama svojih ideologa i
provodilaca te ideologije.
Mi imamo jednu apsurdnu situaciju:
Bošnjaci, kao žrtve genocida i drugih
najvećih ratnih zločina, pokušavaju reći
i dokazati da odgovornost za genocid i
zločine nije kolektivna. Bošnjaci zaista
tako i misle. Ali oni koji treba da prime
tu poruku, oni tvrde suprotno: njih
preko 80% podržava Mladića i Karadžića.
To je jedna potpuno apsurdna situacija:
dok žrtva nastoji uvjeriti drugu stranu
da je odgovornost locirana na jedan
mali ili nešto malo veći broj pojedinaca,
dotle ona druga strana koja treba da
prihvati tu ispruženu ruku, da se saglasi
sa tim i osudi one iz svojih redova koji
su počinili zločin, kaže ne, druga strana
kaže: „Svi smo mi Ratko Mladić“.
- Mladić je ozbiljno bolestan i mnogi
smatraju da je pitanje dana kad će
umrijeti. Da li je to još jedna podvala
srpske politike prema BiH?
Vrijeme će pokazati, ali ja ne mislim
da je samo Beograd odgovoran za
tu situaciju. Dakle, ako se to desi da
Ratko Mladić ne dočeka kraj suđenja,
onda je to vrlo jasan signal Bošnjacima
i cijelom svijetu da je međunarodna
zajednica još jednom pristala na
nečasnu vrstu dogovora kakvi su bili
oni između Miterana i Miloševića,
između francuskih i srpskih generala
tokom i poslije agresije na Republiku
Bosnu i Hercegovinu. Ja mislim da bi
Evropi trebalo da je stalo da on poživi
i da dočeka kraj suđenja, radi sebe, radi
sticanja bar zrnca nekakvog povjerenja
jednog evropskog naroda kao što su
Bošnjaci.
Za Ratka Mladića bi ta situacija o
kojoj ti govoriš bila najbolja. Ukoliko
on eventualno umre u zatvoru prije
presude, on bi postao mučenik kod onih
koji će zasnivati svoje stavove na tome
da li je neko pravomoćno osuđen ili nije
i reći će svako je nevin dok se ne dokaže.
To nije vrijedilo za naciste, ali za ove
fašiste svako je nevin dok se ne osudi.
Dakle, on bi opet ušao u mitomaniju,
legendu kao časni general.
Ja sam to jednom već rekao. Mladić
je najviše štete nanio svojim najbliže
potčinjenim, dakle generalima iz
svoga generalštaba. Svojim navodnim
skrivanjem, došlo je do toga da čitav
generalštab Mladićeve vojske ode u Hag.
Meni je lično jedan visokopozicionirani
službenik u Savjetu bezbjednosti UN-a,
na moje pitanje na konferenciji u Turskoj
”Zašto je osnovan Haški tribunal?”
odgovorio
”...da bismo zaustavili
ljude poput Miloševića, Karadžića,
Mladića”. Cilj je, dakle, bio procesuirati
najznačajnije zločince koji su sve ovo
osmislili. Da su se Karadžić i Mladić
uhapsili `96-te, danas bi najvjerovatnije,
i Krstić koji je osuđen za genocid, i
Tolimir i Beara i Gvero i Galić, srbijanski
general Perišić, i Dragomir Milošević,
general koji je držao u opsadi i ubijao
djecu u Sarajevu, Simić koji je ubio
djecu na Kapiji u Tuzli, bili slobodni.
Slobodan Milošević je zapravo onaj koji
je osudio te generale pa i one političare
tipa Krajišnika, Plavšićke, Brđanina i
nekih srednje i niže rangiranih u tom
zločinačkom lancu. Ako nešto ima
dobro u tom zakašnjelom ”hapšenju”
je da smo imali prilike tokom suđenja
ovim zločincima, iz njihovih usta, iz
usta njihovih žrtava i iz usta ”insajdera”
unutar toga establišmenta, čuti jako
puno činjenica, vidjeti jako puno dokaza
što se sve ne bi desilo da su ovi glavni
krivci imali lične kuraži da izađu pred
lice pravde. Ali ne, oni su stalno govorili:
„Mi ćemo stati samo pred sud svoga
naroda“, ali, eto, pokazalo se da su i tu
obmanjivali i sebe i svoje porodice i svoj
narod.
- Da li ćemo mi moći izvoditi pred
sudove osobe odgovorne za ove zločine
nakon 60 godina, kao što to rade
Jevreji danas?
Mi ni za koji dan ili koju heftu to nećemo
moći uraditi. Sudeći po sporazumima
koji su spremni za potpisivanje na
nivoima javnih tužilaštava za ratne
zločine Bosne i Hercegovine i Srbije,
to se neće moći. Taj posljednji
sporazum koji sam imao u rukama
apsolutno zanemaruje mjesto zločina,
državljanstvo zločinca i fokusira
se isključivo na prijavljeno mjesto
stanovanja zločinca. To će u praksi
značiti da svaki onaj koji čuje da je na
potjernici, da mu se sprema hapšenje,
a to nije uopšte teško doznati jer u tim
službama, što znamo od ranije, dolazi
do redovnog curenja informacija, sjedne
u auto, legalno pređe granični prelaz
i u prvom mjestu preko rijeke Drine
prijavi mjesto prebivališta. Dakle, neko
ko je recimo državljanin BiH rođen u
Bratuncu gdje je i počinio zločin biće
deportovan na suđenje u Srbiju samo
zato što se dosjetio da prijavi mjesto
prebivališta u toj državi.Od toga časa
za njegovo eventualno suđenje su
odgovorni organi u Republici Srbiji, a
znajući sa kakvom poletnošću oni to
rade, onda je izvjesno da će oni prije
doživjeti svoju biološku smrt nego
odgovarati za zločine.
Apsurdna je to situacija: kome je i kako
u Bosni i Hercegovini moglo pasti na um
jedno rješenje koje zaista ne egzistira
nigdje u svijetu?!
- Ima li Bosna i Hercegovina šansi
da preživi kad su kod dva druga
ravnopravna naroda jake struje koje
hoće da je unište?
Znate, Bošnjaci kao žrtve su ponekad
previše nervozni i nestrpljivi valjda baš
zbog te svoje nesreće.
Državu treba izgrađivati ciglu po ciglu.
Jedna generacija će sigurno postaviti
čvrste temelje te države koju njeni
neprijatelji, iako je napadaju i oštećuju,
ne mogu i srušiti. Dakle, mi bismo htjeli
da ova generacija koja je iznijela rat na
svojim plećima, koja je na svaki način
bila žrtva, da ona doživi taj trenutak
takve Bosne i Hercegovine za koju se
ginulo i za koju se prolijevala krv. To
se vjerovatno neće desiti, bez obzira
na ova obećanja da će to Evropa brzo
izmijeniti. Hoće, neke stvari će se
izmijeniti, ali neki ljudi se nikada neće
izmijeniti i neki velikodržavni projekti
će dugo, dugo i u Evropi opstajati. Ali
Bosna i Hercegovina sigurno opstaje.
Ja sam to nedavno rekao: po prvi put o
njezinom opstanku odlučuju Bošnjaci
sami, niko izvana. Bošnjaci su ti koji
trebaju odlučiti ako sutra jedna strana
unutar ili izvan BiH počne raspravljati
ili dirati u njezine granice hoće li
se to dozvoliti ili će je braniti svim
dozvoljenim legitmnim sredstvima. A
i rat je legitimno sredstvo, čime ga ja
ne prizivam, za odbranu granica svake
države. A Bosna i Hercegovina je i Banja
Luka, Doboj, Bijeljina, Foča, Sarajevo,
Mostar, Ljubuški...Dakle, Bošnjaci su ti
koji odlučuju i ako se oni pomire s tim
da im ne treba Bosna i Hercegovina u
njezinim današnjim granicama, onda
će Bosna najvjerovatnije krenuti tim
putem. Ja iskreno vjerujem da ove
mlađe generacije koje nisu osjetile
rat na svojim plećima, ali koje daleko
bolje, dugoročnije razmišljaju od naše
generacije, to neće dozvoliti i zato sam
siguran da Bosna i Hercegovina opstaje.
Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011
5
Iz bh. udru`enja
Slovenci sa dušom
bosanskom
Jedno
udruženje
Bosanaca
i
Hercegovaca u Sloveniji poželjelo
je sklopiti poznanstvo i družiti se sa
zemljacima u Švedskoj. Poslali su svoju
inicijativu Glavnom odboru Saveza bh.
udruženja koja je odmah proslijeđena
udruženjima. Prijedlog je prihvatilo
bh. udruženje u Gislavedu i rođeno je
jedno novo poznanstvo koje je za samo
nekoliko dana preraslo u prijateljstvo.
Tako je grupa članova kulturnoumjetničkog udruženja ”KUD DEM”
(njih 25) boravila u Švedskoj od 12. do
16.maja.
U Gislaved su stigli 12. maja u
poslijepodnevnim satima. Primljeni
su od strane domaćina u prostorijama
udruženja, a uz osvježenje poslije
napornog puta su se predstavili jedni
drugima. Gosti su tom prilikom
upoznati i sa programom boravka.
Sljedećeg dana razgledali su ovaj
smålandski gradić i okolinu. Uveče je
upriličeno kulturno veče aranžirano
iz dva dijela. U prvom dijelu večeri
u trajanju od oko dva sata gostujuće
društvo izvelo je svoj kulturno-zabavni
program. Bio je pravi užitak slušati
sevdalinke, saz, klasičnu muziku na
violini, recitacije, dramske komade i
folklor u izvođenju jedne ne tako velike,
ali vrlo sposobne grupe.
Drugi dio večeri prošao je u opuštenom
razgovoru i druženju do kasno u noć.
Bilo bi muzike, plesa, igre i šale ko zna
dokad da se sutradan nije moralo raniti
u Halmstad. Gosti su vidjeli i našu
Smotru.
Tako su upoznati sa većim dijelom naše
djelatnosti u toku godine, odnosno
našim programom i planom rada.
Dan poslije Smotre gostovali su
u Huskvarni u našem udruženju
”Sarajevo” i obišli Jönköping. U
ponedjeljak, 16. maja, gostovali su
u udruženju ”Bosna” Borås. Na ovaj
način pokušali smo pokazati što je
moguće više Švedske, a i upriličiti
susrete sa što je moguće više Bosanaca
i Hercegovaca u Švedskoj. Bilo je
zamorno ali i uspješno. Među gostima
bilo je i Slovenaca. Simpatično je bilo
slušati mladoga Tončija kad poslije prve
večeri u Gislavedu kaže: ”Družio sam se
i ranije sa Bosancima i Hercegovcima,
ali nisam znao da imate ovakve običaje
i kulturu”. Poslije par dana reče: ”Ja sam
Slovenac, ali mi je sad duša bosanska”,
a pred sam polazak kući: ”Ja sam od
sada Bosanac”. Tako se rastadosmo i
uz smijeh i uz suze sa obećanjima za
uzvratnu posjetu i trajno prijateljstvo.
„Lukavac“ u Boråsu
GKUD ”Lukavac” iz Lukavca je ovoga
maja mjeseca 2011. godine bio gost bh.
udruženja ”Bosna” Borås.
Aktiv žena udruženja
”Izvor”
organizirao je cjelodnevno druženje
sa gostima. Dan je započeo kraćim
predavanjem na temu ”Položaj žene u
BiH”. Gošća Emina navela je nekoliko
statističkih podataka iz života žena
u BiH. Saznali smo da se stvari u BiH
kreću sporo, ali da ima pomaka.
Da je tema bila zanimljiva pokazuje i
Sadeta Murić
podatak da je predavanju prisustvovalo
oko pedesetak slušalaca, ali nažalost
vremena nije bilo dovoljno za sve
diskusije.
Poslije šetnje gradom i obilaska svih
znamenitosti Boråsa, put je vodio do
“Invandrar hus”- „Imigrant instituta“.
Ljubazni domaćini Miguel i Anki su
u nekoliko sati provedenih sa nama,
pričom o useljenicima u Švedskoj
i njihovom doprinosu švedskom
društvu, uveli goste u svijet koji im je
bio potpuno nepoznat.
Nažalost, ni općina Borås, a ni švedsko
društvo, ne prepoznaju vrijednost
ove kuće, gdje možete naći na hiljade
rukopisa, pisama, knjiga, časopisa, slika
i skulptura koje svjedoče o bogatstvu
koje sa sobom donose ljudi koji dođu
6
Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011
u Švedsku kao useljenici. Kući je
uskraćena sva materijalna pomoć i
naša grupa je bila jedna od posljednjih
koja ju je posjetila.
Pored nastupa u udruženju, Lukavičani
su bili gosti u Ericssonu i u fabričkim
prostorijama se predstavili publici u
kojoj su pored Šveđana bili i poslovni
partneri iz Kine i Indije. Restoran je taj
dan ponudio bosansku hranu.
Jedan dan je protekao u druženju sa bh.
udruženjem u Gislavedu. Zajedno smo
zapjevali “Ja, må hon leva...” jednoj
50-godišnjoj članici folklorne grupe.
Mnogo lijepih poznanstava steklo se
u ovih nekoliko dana. Imena nećemo
spominjati - prepoznat će se svi oni koji
su postali prijatelji.
Kao uspomenu na ovaj susret gostima
je, između ostalog, poklonjena knjiga
“Švedsko srce moje majke” Zilhada
Ključanina i sigurna sam da će se čitati
sa mnogo više razumijevanja i empatije
nego što se čitala prije ovog susreta.
A.S.
Gislaved – Motala
Posljednjeg aprilskog dana udruženje
”BiH” iz Gislaveda otputovalo
je u uzvratnu posjetu udruženju
”Ljiljan” iz Motale. Prije nekoliko
godina su članovi ovog udruženja
posjetili Gislaved i zajedno priredili
nezaboravno veče i druženje za
pamćenje. Nakanu za uzvratnu posjetu
dotad je uvijek nešto priječilo, ali smo
konačno uspjeli ostvariti to željeno
druženje.
Od samog dolaska smo stekli utisak
i osjećaj da smo zbilja gosti jednom
udruženju, a ne grupici aktivista, jer
su nas dočekale sve generacije. Hvala
muškarcima za sav trud, neka su
nam živi i zdravi, ali nema ništa bez
nasmijanih žena, uvijek spremnih,
kako za rad tako i za šalu i igru.
Po
dolasku
smo
ugošćeni
osvježavajužim
pićima,
kratko
porazgovarali, pa ručali uz čitav niz
naših omiljenih jela, kolača i napitaka..
To, naravno, nikad gostu nije cilj, ali
svakako upotpunjuje sliku dobrog
domaćina.
Poslije smo krenuli u obilazak grada i
znamenitosti Motale. Vrijeme nas je
prilično poslužilo, pa smo mogli vidjeti
gotovo sve što su domaćini ocijenili
važnim i vrijednim za vidjeti. Naročito
veliku pažnju privukli su propusti za
brodove Göta kanala. Ljepota parkova
je oduševila sve prisutne, a ujedno
smo prisustvovali i pripremama
za Valborgmässoafton- što je kod
nas nekad u domovini nazivano
”logorskom vatrom”, a održavano uoči
1. maja.
Na kraju smo otkrili i šta su domaćini
priredili kao ”iznenađenje” dana. To je
bila posjeta divnoj izložbi umjetničke
fotografije Gorana Mulahusića, člana
ovog udruženja. Naveče, uz Nadirovu
pažljivo i s ukusom odabranu muziku,
bili smo na nogama do samog kraja
druženja. Opuštenost i raspoloženje
među prisutnima bilo je na visini do
samog polaska kući. A moralo se, jer
kako kaže narodna, ”Treba i zasvirati
i za pojas zadjenuti”. Tako smo pred
ponoć zahvalili domaćinima za
nezaboravan dan i uputili se prema
Gislavedu.
M.S.
Helsingborg – Halmstad
Članovi ”Aktivitet centra BiH” iz
Halmstada i gosti iz udruženja ”BiH
94”iz Helsingborga proveli su jedan
proljetni dan uz dobro druženje, nova
prijateljstva, pjesmu i specijalitete
bosanske kuhinje.
Gosti,
njih
trinaest,
mahom
muškaraca, došli su u uzvratnu
posjetu našem udruženju. Doček, sa
dozom humora i žaljenjem domaćina
što “nije došla i poneka žena sa njima”,
nastavljen je druženjem i razmjenom
iskustava. Nakon ručka upriličen je
obilazak grada Halmstada sa ciljem
upoznavanja o historiji grada i
institucijama od vitalnog značaja.
Po povratku u prostoriju udruženja
u tipičnom bosanskom ambijentu i
domaćinskoj atmosferi, početak još
jednog proljeća obilježila je bosanska
pjesma, harmonika, ples i naravno
smijeh i humor koji nama, Bosancima
i Hercegovcima, počesto nedostaju
kada živimo izvan naše domovine.
Bila nam je velika čast što su neki od
naših dragih gostiju iz Helsingborga
postali počasni članovi ”Aktivitet
centra” iz Halmstada. Kako to obično
biva kod nas Bosanaca i Hercegovaca,
kada idemo u goste, da idemo “s
obrazom”, tako je bilo i ovaj put.
Članovi udruženja iz Helsingborga
su darovali domaćinima vrijedan
komplet knjiga, poznatog i priznatog,
profesora i pisca gospodina Ševke
Kadrića, pa smo time obogatili našu
skromnu biblioteku. Nesumnjivo, to
će pomoći svima nama da spoznamo
istinu, obogatimo svoj maternji jezik
i shvatimo koliko vrijedimo. To će
biti jos jedna mogućnost za mlade
generacije da čitaju i uče svoj jezik i
svoju književnost.
Mangafić Požegija dr. Samra
Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011
7
Pozitivna Bosna i Hercegovina
BiH ima velike prirodne resurse
Bogatstvo meda,~aja, ljekobilja
Proizvodnjom prehrambenih artikala i
proizvoda za široku potrošnju kao što su
esencijalna ulja, začini, čajevi, kozmetički
preparati i slično u BiH se bavi više od 250
malih i srednjih preduzeća
B
osna i Hercegovina je država
čiji šumski i seoski krajolici
kriju pravo bogatstvo. Ona je
bogata ljekovitim i aromatičnim biljem,
sekundarnim šumskim plodovima i
pčelama. Njihovim razvojem BiH se
može izgraditi u moderno i napredno
društvo, a istovremeno i sačuvati i
unaprijediti ove resurse.
U skladu s tim skoro svakog mjeseca
širom BiH održavaju se sajmovi organske
i zdrave hrane, prezentiraju se domaći
proizvodi, te je tako i Sarajevo domaćin
brojnim manifestacijma na kojima
se promovira domaća proizvodnja,
prije svega med i proizvodi od meda,
ljekobilje, šumski plodovi kao i organska
hrana. Neki od tih događaja bili su
Četvrti gastronomski festival „Hrana sa
Sevdahom“, održan u aprilu u Sarajevu,
u maju je to bio Sajam domaće hrane, a
naredna manifestacija je već početkom
juna. Naime, od 8. do 12. juna u Sarajevu,
na Trgu oslobođenja-Alija Izetbegović,
održat će se 9. Međunarodni festival čaja
i ljekovitog bilja, Tea-fest.
Kako nam je kazala Samira KaticaArnautović, direktorica Festivala, riječ
je o originalnoj sajamskoj, turističkoj
i kulturnoj manifestaciji koja okuplja
proizvođače i prerađivače ljekovitog
8
i aromatičnog bilja, organske hrane,
pčelarskih proizvoda i preparata na toj
bazi, te proizvođače opreme za preradu
ljekovitog i aromatičnog bilja.
„Jedan od ciljeva ovog Festivala
jeste promjena tradicionalnog, često
nestručnog,
načina
prikupljanja
ljekovitog i aromatičnog bilja i
šumskih plodova. S tim u vezi mi
smo obišli skoro cijelu BiH gdje smo
prezentirali mogućnosti, unapređenje
i modernizaciju sakupljanja, berbe i
prerade ljekovitog i aromatičnog bilja
i šumskih plodova. Posebno smo se
bazirali na plantažiranje jer BiH ima i
te kako dobre resurse za razvoj ovog
sektora“, naglasila je Katica-Arnautović.
U BiH se više od 100.000 porodica u
seoskim područjima smatra sakupljačima
samoniklog ljekovitog bilja i drugih
šumskih plodova, a proizvodnjom
prehrambenih artikala i proizvoda za
široku potrošnju, kao što su esencijalna
ulja, začini, čajevi, kozmetički preparati i
slično, bavi se više od 250 malih i srednjih
preduzeća.
Na festivalu će se ove godine okupiti
više od 50 različitih firmi, pojedinaca
i organizacija iz svih dijelova BiH, kao
i iz zemalja regiona. Također, u cilju
promoviranja pčelarstva i pčelarskih
udruženja, od 7. do 11. septembra održat
će se deveti po redu Sajam pčelarstva i
pčelarske opreme - BEE FEST - Dani
pčelarstva.
Svi ovi sajmovi pokazuju da BiH ima
itekako potencijala, samo da je potrebno
malo više rada i zalaganja i od nadležnih
institucija kako bi bh. proizvodi bili
zaštićeni i na pravi način predstavljeni i
širom Evrope i svijeta.
Tekst i slike: Alema Pendek, ”Oslobodjenje”
Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011
Zajedni~ki do bolje države
Na lokalitetu Gluhi Do na planini
Ljubina iznad Konjica 5. maja otkrivena
je spomen-ploča prvim vojnim žrtvama
konjičke općine, koji su prije 19 godina na
Ljubini izgubili živote. To su: Suad Alić,
Ivan Azinović, Vicko Azinović i Marinko
Bebek.
Izgradnja spomen-ploče zajednička
je inicijativa Općinskog udruženja
porodica šehida i poginulih boraca,
te Udruge obitelji poginulih, umrlih i
nestalih hrvatskih branitelja konjičkog
područja, a riječ je o prvom zajedničkom
spomen-obilježju poginulim Bošnjacima
i Hrvatima u Bosni i Hercegovini.
Kako je istaknuto prilikom otkrivanja
spomen-ploče na lokalitetu Gluhi Do
bio je sukob srpskih snaga i pripadnika
Armije RBiH i Hrvatskog vijeća obrane,
koji su prvi osjetili šta im se priprema
„Nažalost, ta mladost, ti patrioti, krenuli
su da brane svoje najmilije, svoj grad i
državu BiH i na tom putu izgubili ono
što im je najdragocjenije - svoje živote“,
kazao je prilikom otkrivanja spomenploče predsjednik Organizacije porodica
šehida i poginulih boraca općine Konjic
Enes Halebić.
Otkrivajući spomen-ploču prisutni su
poručili da se samo na ovakav način,
odnosno samo zajedničkim snagama
može živjeti skupa.
Predsjednik FBiH Živko Budimir je tom
prilikom istakao kako je zadaća svih
nas da gradimo mostove prijateljstva,
mostove povjerenja, te da gradimo
normalnu zajednicu od BiH.
Izgradnju spomen-ploče zajednički su
finansirali Općina Konjic i Ministarstvo
za pitanja boraca Hercegovačkoneretvanskog kantona.
Likovi aktivista
Folklor u duši cijeli život
Indira Derviševi}
Piše: Fikret Tufek
I
ndira Dervišević (46) rođena je u
Banjaluci, kako s ponosom kaže,
u Gornjem Šeheru. Počela je s
folklorom još kao omladinka u KUD-u
”Budućnost” Gornji Šeher. Dolaskom
zbog rata u Švedsku folklor nije za nju
prestao, naprotiv, postao je dio njenog
zanimanja u jednom od najvećih
i najuspješnijih bh. udruženja u
Švedskoj, u ”Bosanskoj krajini” Malmö.
Punih 16 godina Indira Dervišević
radi kao entuzijasta i profesionalac s
djecom i omladinom i nikad joj nije
teško. Izvrstan je pedagog, a rad s
mladima neizmjerno je blago ne samo
za udruženje nego i društvo u širem
smislu riječi. Roditelji će vam o Indiri
kazati samo riječi hvale. U Udruženju
kažu da je alfa i omega za sve i uvijek
tamo gdje se kultura dešava.
- Folklor sam počela igrati sa trinaest
godina, a aktivno sam igrala punih
dvanaest godina. Bila je to i ostala moja
velika ljubav. Sada radim profesionalno
kao koreograf.
Kako je to počelo u Švedskoj?
- Kada sam došla 1993. godine, mislila
sam da je folklor ostao samo mladenačka
ljubav, ali kada je 1995. startovalo
udruženje ”Bosanska Krajina” ideja o
folkloru u meni je ponovo oživjela. Bila
sam aktivan član
Udruženja da bih
u septemru 1998.
godine krenula
sa
osnivanjem
folklorne sekcije.
Od toga dana
pa do danas
radim sa djecom
i
omladinom
kao koreograf. U
samom početku
bilo je poteškoća
sa materijalima
za folklor, pa
sam radila sa
djecom
po
sjećanju dok sam ja igrala. 2001.
godine odlazim na seminar u Sarajevo,
koji mi je bio od velike pomoći da se
podsjetim starih igara i obogatim
svoje znanje sa dosta novog materijala.
Ne mogu a da ne spomenem veliku
pomoć Refika Kulića-Fikana iz
Sarajeva, s kojim i danas ostvarujem
kontakt u vezi sa folklornim igrama.
- Taj posao traži puno odricanja?
- Probe folklora održavamo dva puta
u sedmici u tri grupe (juniori, srednja
grupa i seniori), sa trenutno oko 100
djece i omladine. U folkloru smo
ostvarili
zavidne
rezultate, tu su, dok
su bila takmičenja,
nekoliko
puta
osvojena prva mjesta
na
regionalnim
smotrama i prvo
mjesto na Saveznoj
smotri
2003.
godine u kategoriji
juniora i seniora. Sa
ostalim kulturnim
sekcijama, kao što
su
recitatorska,
dramska i horska, u kojoj i ja učestvujem,
obišli smo Švedsku od Malmöa pa do
Luleåa, kao i nekoliko puta susjednu
Dansku. Imali smo uspješno gostovanje
i uzvratnu posjetu KUD-u ”Kula” iz
Švicarske.
- Radiš s velikim entuzijazmom?
- Imam još uvijek veliko interesovanje
za nove članove što mi je jako drago,
a mogu se i pohvaliti da je od samog
početka do današnjeg dana kroz moj
rad u Švedskoj prošlo preko 300 djece
i omladine. To je zavidan rezultat
s obzirom da se nalazimo u drugoj
državi, a što mene čini jako sretnom,
ponosnom i zadovoljnom, kaže Indira
Dervišević.
Takva Indira Dervišević uvijek je
prisutna na lokalnim, regionalnim i
saveznim smotrama kulture gdje je
”Bosanska krajina”. Tako je bilo i na
regionalnoj smotri 30. aprila u Eslövu,
kada je dovela tri folklorne selekcije sa
86 učesnika, kao i na Saveznoj smotri
u Halmstadu 14. maja, kada su ”njeni”
juniori i seniori nastupili i na trgu i u
teatru u Halmstadu, pobrali aplauze
i dobili zvanična priznanja. Seniori su
osvojili drugo mjesto.
Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011
9
Iz Saveza
Održana Dvadeseta skupština Saveza
bh. udruženja Švedske
U
Ljungbyju je 12. marta održana
Dvadeseta skupština Saveza
bosanskohercegovačkih
udruženja u Švedskoj. Vrijedni
domaćini bili su članovi ovdašnjeg
udruženja ”UNA”. Elegantna folklorna
grupa ovoga udruženja izvela je splet
igara naroda Bosne i Hercegovine i
potpredsjednik Saveza logoraša BiH u
Švedskoj, Muhamed Babović, Nesib
Karišik, Bakir Prlja i Sadeta Murić
- raniji predsjednici Saveza; Sead
Maslan, Muhamed Hadžibegović
i Sead Jujić – predstavnici oblasnih
organizacija i Branko Tomić, novinar
”Bosanske pošte”.
najmanjih u posljednjih deset godina,
ali zasnovan na realnim osnovama
za ostvarenje. Troškovi su planirani
strogo i nema mogućnosti za bilo kakve
komocije. 2011. godina je prelomna i
ona će pokazati možemo li finansijski
pokriti postojeće aktivnosti ili ćemo
morati da se odričemo nekih od njih”,
naglasio je Fikret Kadić,
Svi predloženi izvještaji su jednoglasno
usvojeni, među njima i pravilnici o
finansijskom poslovanju i organizaciji
rada unutar Saveza.
time poželjela dobrodošlicu gostima i
učesnicima Skupštine.
Jubilarnoj godišnjoj skupštini Saveza
bh.udruženja u Švedskoj prisustvovala
su 53 delegata iz 23 udruženja te
članovi izvršnih organa. Pored delegata
Skupštini su prisustvovali dragi
gosti: Darko Zelenika, ambasador
BiH u Kraljevini Švedskoj; Amir
Karahodža – sekretar u Ambasadi BiH
u Kraljevini Švedskoj; Idriz Karaman
- predstavnik BIZ-a i prvi predsjednik
Saveza; Vera Pavlović i Nadira Kilim
- predstavnici NBV-a Švedske; Azra
Jelačić – predsjednica Bosanskošvedskog saveza žena, Irma Kilim –
predsjednica Bosanskohercegovačkog
omladinskog saveza, Edin Pezo –
10
Predsjednik Saveza, Fikret Kadić, je
u uvodnom izlaganju naglasio da je
prošla godina bila izrazito zahtjevna jer
je od samog početka došlo do ostavki
članova Glavnog odbora, nesnalaženja
novoizabranih, te destrukcija od strane
pojedinih članova ovoga najvišeg
izvršnog organa Saveza bh. udruženja.
Planirani budžet za 2010. godinu
bio je za 260.000 kruna veći od
stvarno ostvarenih prihoda. Da bi
sve planirane aktivnosti za prošlu
godinu bile i realizovane štedjelo se u
svim oblastima rada Saveza, ali se nije
moglo izbjeći negativno poslovanje od
124.000 kr.
”Budžet za 2011. godinu je oko
1.300.000 kruna i sigurno jedan od
Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011
Od ove godine Glavni odbor Saveza
broji sedam redovnih članova, tri
zamjenika te dva člana po funkciji. Novi
Glavni odbor Saveza bh. udruženja u
Švedskoj čine:
Fikret Kadić, predsjednik, Ismet
Nuhanović, potpredsjednik, Mujo
Metaj, Aktivitetscenter BiH Halmstad,
Fahudin Muratagić – ”Dukat”
Göteborg, Dževad Zahirović – ”Miris”
Örebro i Musa Babović – ”Mejdan”
Arboga. Saida Bekić, ”Gävle” Gävle
(podnijela ostavku zbog privatnih
razloga, op.a.). Predsjednica Bosanskošvedskog saveza žena Azra Jelačić i
predsjednica Bosanskohercegovačkog
omladinskog saveza Irma Kilim su po
funkciji članovi Glavnog odbora. Za
zamjenike članova Glavnog odbora
izabrani su: Bešir Rašović – ”Rubin”
Eslöv, Enisa Deumić – ”BiH” Mjölby i
Ekrem Šehić – ”BiH” Värnamo.
Azra Jelačić je pročitala pismo
podrške generalu Armije BiH Jovanu
Divjaku u kojem se traži njegovo
oslobađanje i prestanak progona
bosanskohercegovačkih patriota.
B.P
Održana 16-ta Savezna smotra kulture i stvaralaštva
Halmstad zagrlio Bosance i Hercegovce
Piše:Muharem Numanspahi}
H
almstad, jedan od najljepših
gradova na zapadnoj obali
Švedske, otvorio je sva tri
svoja krunisana srca i ugostio toga 14.
maja baštinike bosanskohercegovačke
kulturne tradicije. Preko devetsto
motivisanih učesnika 16-te smotre
kulturnog stvaralaštva i školstva došlo je
da pokaže ono što su amaterski iskreno
i uporno vježbali i učili zadnjih godinu
dana.
Ovogodišnja Smotra bila je prekretnica
po više osnova. Ono što je, možda,
najvažnije za opstanak Smotri, je
da se ovoga puta našao modus koji
olakšava finasiranje jedne ovako
obimne i skupe manifestacije. Savez
bosanskohercegovačkih
udruženja
u Švedskoj, kao glavni organizator
i finansijer ovog najmasovnijeg
amaterskog sretanja bh. dijaspore u
oblasti kulture i školstva, tražio je na
koji način smanjiti te svoje troškove.
Pored Bosansko-švedskog saveza žena
i Bosanskohercegovačkog omladinskog
saveza u Švedskoj, koji su kao stalni
suorganizatori snosili i jedan dio
troškova, izvjestan prihod dolazio je
i od prodaje reklamnog prostora na
Smotri. Ali, Smotra je i dalje bila i biće
skup projekt.
Ovoga
puta,
zahvaljujući
prvenstveno Muji Metaju i udruženju
„Aktivitetscenter BiH“ u Halmstadu,
te njihovom „dobrom imenu“ unutar
ove opštine, ali i kotara, počelo se
razmišljati drugačije. Mujo je predložio
da se pokuša kod opštinskih političara
i službenika u Halmstadu naći
razumijevanja za ovu manifestaciju.
Razgovori su počeli prije usvajanja
budžeta za kulturne aktivnosti. Nakon
nekoliko susreta sa Lenom Ljungberg,
Annelie Abrahamsson, Ann-Charlotte
Westlund, te našom Aidom Hadžialić,
potvrđeno je povjerenje koje Mujo i
”Aktivitetscenter BiH” imaju na ovoj
regiji. Odobrena je pozamašna novčana
pomoć od strane Kommunstyrelsena,
Kulturnämndena i regiona Halland,
a uz to ugovoren i nastup na glavnom
trgu. Jedna skromna inicijativa urodila
je plodom samo zato što su naši
zemljaci dugo godina zajedno gradili
most povjerenja sa svojim švedskim
komšijama i institucijama. Da ovo
udruženje ima šta da pokaže vidjeli smo
i na izložbi koja je postavljena u auli
Halmstads Teatera.
Takođe, prema navedenom dogovoru,
po prvi put održan je devedesetominutni
program na otvorenom, u centru jednog
švedskog grada. Šetnja učesnika Smotre
od Halmstads Teatera do glavnog
trga postala je predivna revija gdje su
šarenilo narodnih nošnji i mladalačka
veselost bili najbolja reklama Bosne
i Hercegovine. Skraćeni nastupi
folklornih grupa učinili su cijeli program
dinamičnijim i prihvatljivijim publici.
Veliki broj Šveđana je, zahvaljujući ovom
nastupu, ostvario prvi kontakt sa našim
folkornim blagom i sigurno je stekao
pozitivnu sliku o Bosni i Hercegovini.
Tog lijepog proljetnog dana na trgu smo
imali, pored amatera iz naših udruženja,
i goste iz Švedske, ”Vallås folkdanslag”
iz Halmstada i iz Slovenije, KUD ”DEM”
iz Kranja.
Fikret Tufek, novinar ”Bosanske pošte” i
voditelj naših Smotri već dugi niz godina,
bio je sa nama i ovaj put. Program na
trgu vodio je sa lakoćom i sam inspirisan
ovim učinjenim pomakom. Na samoj
Smotri u Halmstads Teateru trebala
mu je, ipak, pomoć: preko devetsto
učesnika, 73 kulturne tačke, podijeljene
između juniora i seniora i razvrstane u
9 disciplina (horovi, recitacije, recitali,
ilahije- kaside, monodrame, drame,
folklori, sevdalinke i ritmičke igre), te
blizu deset sati programa, previše su i za
ovog majstora žive riječi. Pomoć mu je
došla od Mirele Cerić i Hadise Terović,
svestranih članica ”Bosanske Krajine” iz
Malmöa.
Učesnici Savezne smotre su udruženja:
”Bosanska krajina” Malmö, ”BiH”
Gislaved, ”BiH-BKC” Norrköping, ”BKF
Sarajevo” Malmö, ”BiH” Värnamo,
”Dukat” Göteborg, ”BKD Sarajevo”
Jönköping,
”Ljiljan”
Landskrona,
”Ljiljan” Växjö, ”Bosna” Borås, ”Bosna”
Skillingaryd, ”Miris” Örebro, ”BiH 92”
Trelleborg, ”Una” Ljungby, ”Rubin”
Eslöv, ”Mejdan” Arboga, ”Bosanka”
Skövde,
”KUD
Kolo”
Köping,
”Aktivitetscenter BiH” Halmstad, ”Meša
Selimović” Linköping i ”BiH” Mjölby
Saveznu smotru kulture i školstva
otvorio je predsjednik Saveza bh.
udruženja Fikret Kadić. Među gostima
bil su mr. Darko Zelenika, veleposlanik
BiH u Švedskoj, Ruben Baggström,
predsjednik NBV-a, Ann-Charlotte
Westlund, predsjednica skupštine
opštine
Halmstad,
Zaim
Pašić,
predsjednik
G.O. SSD BiH, Fadila
Jašarević, NBV, Aida Hadžialić, članica
u vladi Halmstada, te raniji predsjednici
Saveza bh. udruženja: Muhamed
Babović, Edib Poljo, Bakir Prlja, Nesib
Karišik i Sadeta Murić.
Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011
11
Detalj sa trga
Vallås Folkdanslag Halmstad
Igra folklora i publike
"Ljiljan" - Landskrona
Predstavnici opštine Halmstad
Fotografi na poslu
12
"BiH" Gislaved
Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011
"Miris" - Örebro
"BiH" - Värnamo
”BiH” Nörrköping
Voditelji Hadisa Terovi}, Fikret Tufek i Mirela Ceri}
^lanovi žirija: Muhamed Softi}, Rabija Arslanagi} i Faik Saltagi}
Veterani iz Norrköpinga
Diplome udruženjima za u~eš}e na Smotri
Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011
Foto: M. Sa~i} i M. Numanspahi} 13
Žiri u sastavu: Muhamed SoftićHamo iz „Kola Bosanskog“ Sarajevo,
Rabija Arslanagić i Faik Saltagić
odredio je pobjednike 16-te Savezne
smotre.
Folklor seniori:
1. ”Dukat” Göteborg
2. ”Bosanska krajina” Malmö,
3. ”BiH-BKC” Norrköping.
Folklor juniori:
1. ”Ljiljan” Landskrona,
2. ”BiH-BKC” Norrköping,
3. ”BiH” Gislaved.
Sevdalinka seniori:
1. ”BKF Sarajevo” Malmö,
2. ”BiH” Värnamo,
3. ”Ljiljan” Landskrona.
Sevdalinka juniori:
1. ”Una” Ljungby,
2. ”Dukat” Göteborg,
3. ”BiH 92” Trelleborg.
Horovi seniori:
1. ”BiH-BKC” Norrköping,
2. ”Bosanska krajina” Malmlö,
3. ”Ljiljan” Växjö.
Ilahije/kaside seniori:
1. ”Dukat” Göteborg,
2. ”Bosanska krajina” Malmö,
3. ”BKF Sarajevo” Malmö.
Ilahije juniori:
1. ”Dukat” Göteborg,
2. ”Bosanska krajina” Malmö.
Ritmičke igre seniori:
1. ”BiH” Värnamo.
Ritmičke igre juniori:
1. ”BiH” Värnamo, 2. ”Bosna” Skövde,
3. ”Bosna” Skillingaryd.
Monodrama/drama seniori i juniori:
1.”Nina” -”Bosanska krajina” Malmö
2.”Ogledalo ljubavi” - ”Bosanska
krajina” Malmö
3. ”Rođendanski poklon” -”Bosanska
krajina” Malmö,
4. ”Sreća” – ”Bosanska krajina” Malmö.
Recitacija seniori/juniori:
1. ”Želja ”- ”Una” Ljungby
2. ”Već sam ti pričala to”-”Bosanska
krajina” Malmö.
Recital seniori/juniori:
1. ” Bosna i njeni gradovi ” – ”Bosanska
krajina” Malmö
2. ”Naušnice od trešanja”- ”Bosanska
krajina” Malmö.
14
Izvan konkurencije najbolji nastupi
recitacije:
1. Dževdeta Zubić ”Sarajevo”
Jönköping,
2. Sabahudin Bahtijaragić ”Miris”
Örebro,
3. Sadeta Sokol, ”Ljiljan” Växjö.
Rezultati takmičenja učenika u
znanju:
IV razred: 1. Dino Ahmetović Gislaved, Zinajda Crnalić - Gislaved,
Emin Tulek - Gislaved i Nejla Ćoralić
- Linköping, 2. Nermina Muminović Borås, 3. Medin Kazić - Gislaved i Sara
Menković - Skövde.
V razred: 1. Emina Grudić - Gislaved,
2. Emina Avdić - Gislaved, 3. Ajla
Verem - Linköping i Almedina
Džanković - Gislaved.
VI razred: 1. Amina Ćorić - Linköping,
2. Anes Sejdić - Gislaved, 3. Jasmina
Tica - Linköping.
VII razred: Amil Ćorić - Linköping,
Faja Dedić - Gislaved, Lejla Grudić Gislaved, Ajla Sarajlić - Gislaved i Azra
Šehić – Gislaved, 2. Haris Aljičević Gislaved, 3.Haris Bronja - Borås.
VIII razred: 1. Medina Avdić Gislaved, Nermina Buljubašić - Borås,
2.Harun Dedić - Gislaved, 3. Behzad
Crnalić - Gislaved.
IX razred: 1.Selma Beganović - Borås,
2. Elmir Dugić - Mjölby.
REKLI SU O SMOTRI:
Ann-CharlotteWestlund,
kommunfullmäktiges ordförande i
Halmstad: Eftersom jag inte hade sett
något program innan festivalen, hade
jag inga förväntningar innan vilket
gjorde att jag verkligen uppskattade att
få vara med. Jag var inte medveten om
den omfattning som arrangemanget
innebar. Detta gjorde att jag blev
mycket imponerad av denna färgstarka
festival.
Zaim Pašić, predsjednik G.O. SSD
BiH: Prije svega želim pozdraviti bh.
dijasporu Švedske i zahvaliti se vašem
predsjedniku g. Fikretu Kadiću na
pozivu i mogućnosti da pozdravim
veoma veliki broj aktivnih građana
Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011
BiH okupljenih u vašem Savezu.Moje
impresije sam prenio članovima GO
SSD BiH i izrazio veliko zadovoljstvo
što imamo tako dobro organizovanu
i aktivnu bh. dijasporu u Švedskoj.
Svjestan sam da nije lako doći do ovako
dobro organizovanih udruženja koja se
bave svim oblicima kulture i očuvanja
onog najljepšeg, a to je bosanski jezik
koji se gaji kroz pisanu riječ, folklor,
pjesmu sevdalinku i naravno školsko
obrazovanje najmlađih.
Još jednom vam čestitam na veoma
dobrom radu i podršci aktivnostima
SSD BiH. Hvala svim volonterima bez
kojih nema ni aktivnosti.
Muhamed Softić-Hamo, Sarajevo:
Na ovogodišnjoj Smotri kulturnog
stvaralaštva i školstva bh. udruženja u
Švedskoj bio sam u funkciji člana žirija.
Šesnaest godina održavaju se ovakve
smotre i samo to je veliki uspjeh.
Ovogodišnjih 900 učesnika ostvarilo
je zavidne rezultate i napredak u
odnosu na ranije godine. Ovakve
pokazatelje nema ni jedan savez
naših građana koji žive u evropskim
državama, pa i u svijetu. Također, treba
dati podršku svim ljudima koji rade u
Savezu te nesebičnu pomoć mnogim
etuzijastima kao što su Bešir Rašović,
Indira Dervišević, Murat Hačković i
niz drugih aktivista. Oni su garant da
će ukupni rezultati i kvalitet smotre
biti u uzlaznoj putanji. Samo zajednički
rad, razmjena iskustava, razumjevanje
i uzajamno pomaganje jesu recept za
uspjeh i napredak.
Dinka Hrustanović, Kranj, Slovenija:
Ja sam prvi put imala priliku da doživim
ovakvu manifestaciju u dijaspori i bila
sam oduševljena dobrom organizacijom
i velikim okupljanjem naših Bosanaca
i Hercegovaca na jednom mjestu.
Imala sam priliku da vidim raznovrsne
igre, nošnje na kojim mogu samo da
čestitam koreografima i izvođačima
i da im poželim nastavak uspješnoga
rada. Mi u Sloveniji, nažalost, ne
možemo nešto ovako organizovati jer
pomoć slovenačke države ili opština za
ovakve manifestacije ne postoji.
Apel za pomo} „Merhametu Banjaluka“
Piše:Fikret Tufek
M
DD „Merhamet“ pruža
pomoć onima u nevolji,
a postoji u BiH od
1913. godine. MDD „Merhamet
Banjaluka“ djeluje od 1992. godine,
kada je zbog rata čak 23.000
Banjalučana svih nacionalnosti bilo
na njegovom spisku. I pored toga
MDD „Merhamet Banjaluka“ je
u takvoj materijalnoj sistuaciji da
mu je i samom potrebna pomoć.
Saznajemo ovo od predsjednika
„Merhameta Banjaluka“ dipl. ing.
Fahrudina Prlje (55):
- Glavni problem nakon 19 godina
uspješnog rada i brojne pomoći u
ratu i nakon rata je da je „Merhamet
Banjaluka“ podstanar u vlastitom
gradu - naše prostorije su u privatnoj
kući rahmetli Seida Biberića u
Docu. Želimo, prije svega uz
pomoć dijaspore, prikupiti novac
za kupovinu objekta u kojem bi
bile za stalno smještene prostorije
„Merhameta“. Naše su skromne
procjene da je za rješavanje tog
problema potrebno 200.000 KM.
Kada bi samo Banjalučani u dijaspori
dali novca u vrijednosti kutije
cigareta, taj problem bismo riješili.
- Je li to apel
Banjalučanima u svijetu?
- Da, upućujemo apel Banjalučanima
da se uključe u prikupljanje novca.
Molimo „Udruženje Banjalučana u
Švedskoj“ da povede akciju. Poziv
je ovo i svim drugim udruženjima
u dijaspori i Banjalučanima u tim
udruženjima da se angažuju i daju svoj
doprinos.
- Kakvo je stanje s
Bošnjacima u Banjaluci?
- Po našoj evidenciji
ca 7.000 Bošnjaka
ima u Banjaluci.
Inače sam
„Merhamet“ ima 500
aktivnih članova koji
mjesečno plaćaju
1 KM članarine.
- Imali ste značajnu
ulogu nakon rata?
-„Merhamet“ je
bio posrednik u
realizaciji akcije
holandske vlade koja
je sa 1,7 miliona
KM sanirala kuće
povratnicima. Bilo
je i drugih značajnih
projekata kao i
podjele razne pom
oći
- Koje su vam najvažnije
aktivnosti danas?
- Narodna kuhinja sa 170 korisnika
svih nacionalnosti, od kojih 135
redovno dolazi po jedini obrok
dnevno svim danima osim nedjelje,
dok se za 35 bolesnih i iznemoglih
hrana dostavlja. Kapacitet kuhinje je
200 obroka dnevno, a broj korisnika
se nažalost stalno povećava. Opština
daje 40.000 KM godišnje. Tokom
zadnje dvije godine od vlade RS
dobili smo sredstva od ca 60.000
KM, te smo s tim parama sanirali
objekt i nabavili opremu za kuhinju.
- Ambulanta „Merhameta“
ima važnu ulogu?
- Da, njene usluge dobija 2.000
korisnika kroz preglede i posjete, a
potrebe su daleko veće, sve preko dr.
Hanumice Horozović, medicinske
sestre i vozača s jednim vozilom.
– „Merhamet“ ima
i socijalnu službu?
- Naša socijalna služba ima socijalnog
radnika i 5 njegovateljica, pomažu
u kućnoj njezi za 9 najugroženijih
osoba, s tim da su potrebe daleko veće.
- Prima li „Merhamet
Banjaluke“ i druge vrste pomoći?
- Ima pojedinaca Banjalučana
koji novčano pomognu. Pomoć
Bošnjacima u Banjaluci i sada
je potrebna. Kao dobar primjer
navodim upravo MDD „Merhamet“
Švedske i predsjednika Halilovića,
koji pomaže rad ambulante i pruža
povremenu pomoć javnim kuhinjama.
Više o MDD Merhamet Banjaluka
na: www.merhametbl.com e-mail:
[email protected]; Unicredit banka
AD Banja Luka – SWIFT: BLBABA22,
nr. BA39 5517 2048 0286 8582;
tel. 051-327 270 ili mobil 065-800 039
(Fahrudin Prlja).
Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011
15
Godišnja skupština BŠSŽ-a
Kada se radi srcem
Tekstovi: Muhamed Mujaki}, Fotosi:Mirsad Sa~i}
S
voju
Dvanaestu
godišnju
skupštinu
Bosansko-švedski
savez žena (BŠSŽ) održao je
u prostorijama Gamla Folkets hus
u Motali. Skupštini je prisustvovao
51 delegat iz 15 udruženja, a među
zvanicama bili su: mr. Darko Zelenika,
ambasador BiH u Kraljevini Švedskoj,
Amir Karahodža, generalni konzul,
Fadila Jašarević, predstavnik NBV-a,
Fikret Kadić, predsjednik Saveza bh.
udruženja, Fehim Halilović, predsjednik
MDD
Merhamet,
Irma
Kilim,
predsjednica BHUF-a, Mirsad Filipović,
predsjednik
Saveza
Banjalučana,
Zlatko Avdagić, predsjednik bh.
udruženja ”Ljiljan”, te predstavnici
sredstava informisanja Branko Tomić
(„Bosanska pošta“) i Muhamed Mujakić
(„Glas BiH“). Izvanredan domaćin bila
je sekcija žena u Motali koja djeluje
u okviru bh. udruženja ”Ljiljan”.
Otvarajući Skupštinu i rezimirajući
jednogodišnju aktivnost, predsjednica
BŠSŽ-a Azra Jelačić istakla je da su
pozitivni rezultati odraz odgovornosti
i povjerenja u Savez. ”Kada se radi sa
srcem, uspjeh je siguran”, naglasila je
Azra Jelačić. Nakon faze etabliranja
najviše se, između ostalog, radilo na
omasovljavanju organizacije, pomoći u
radu rukovodstvima sekcija i udruženja,
edukaciji putem seminara, integraciji,
ravnopravnosti i informisanju. Na
zavidnom nivou ostvarena je saradnja
sa Ambasadom BiH u Stockholmu,
NBV-om
i
drugim
švedskim
institucijama i organizacijama na svim
nivoima, Savezom bh. udruženja, te sa
svim savezima i organizacijama sa bh.
predznakom koje djeluju u Švedskoj.
Kancelarija Saveza osposobljena je za
kvalitetno funkcionisanje, a mnogo više
moglo se uraditi na polju rekreacije u
16
Darko Zelenika i Sadeta Muri}
svim sredinama.
Kultura i humanitarne aktivnosti
Najobimnije izvještaje imala je sekcija
kulture (potpisala Rabija Arslanagić)
i humanitarne aktivnosti (potpisale
Zekija Vojniković i Emira Čutuk).
Tendencija da se bh. kultura i tradicija
predstave u što raznovrsnijim oblicima
prepoznala se u organizaciji proslave
25. novembra – Dana držanosti BiH,
te proljetne manifestacije ”Žena je tu”.
Posebno raduje sve veće učešće članica
sa vlastitim literarnim tekstovima.
U više prilika organizovano je
prikupljanje sredstava za razne oblike
humanitarne pomoći pojedincima i
organizacijama u BiH i za tu svrhu
sakupljeno je preko 16.000 kruna. U
Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011
ovoj iznos nije ubrojana pomoć koju
su samostalno prikupile i poslale u BiH
pojedine sekcije i udruženja.
Svi predloženi izvještaji usvojeni se bez
primjedbi, a u narednim planovima
dogovoreno je da se Međunarodni
dan žena obilježi zajedničkom
manifestacijom.
Dopune Statuta i dopuna naziva Saveza
Predloženi tekst Statuta usvojen
je uz još neke dopune, a u sklopu
toga prihvaćena je inicijativa da se
naziv Saveza dopuni, te da se nakon
zakonske procedure koristi novi naziv:
„Bosanskohercegovačko-švedski savez
žena“. Prihvaćen je prijedlog da u 2011.
godini Savezom rukovodi Glavni odbor
u sastavu: Azra Jelačić, predsjednica,
te Štefica Andrijević, Almedina
Sačić, Fatima Selimagić, Jasminka
Bračković, Rabija Arslanagić, Zekija
Vojniković, Melkina Filipović i
Mina Zaimović. Predsjednica Jelačić
je napomenula da je naredna godina
izborna i da većini članica GO ističe
mandat. ”Da bi odgovorili zahtjevima
vremena u kojem živimo trebali bismo
kod novih kandidata voditi računa
da vladaju švedskim jezikom, koriste
savremena sredstva komuniciranja
i da imaju odgovarajuće iskustvo
u društvenom radu”, dodala je na
kraju Azra Jelačić. Zaključujući rad
Skupštine Sadeta Murić je zahvalila
svima na odazivu uz konstataciju:
”Kada se radi dobro i kada se imaju
dobri rezultati – onda i ljudi dođu”.
Specijalni program za prijatelja i saradnika
”Dovi|enja druže moj, dovi|enja”
Uvodni dio Dvanaeste godišnje
skupštine BŠSŽ-a, održane 26. marta
u Motali, ostaće
svim prisutnim
u sjećanju kao draga i jedinstvena
uspomena. Jedan sat programa osmislila
je uvijek lirski nadahnuta Rabija
Arslanagić, a realizirali su ga Mirsad
Begović, Hadisa Terović, Mirela Cerić i
Merdana Ramezić. Bilo je tu Jesenjina,
Šantića, Barakovića, stiha i sevdalinke
i Mostara. Sve je to bilo kao poseban
poklon sa puno emocija za mr. Darka
Zeleniku, ambasadora BiH u Švedskoj.
Ambasador Zelenika završava svoj
mandat i odlazi na novu dužnost. Tako
je to u diplomatiji. Svoj prvi kontakt sa
bh. građanima u Švedskoj amasador
Zelenika je imao augusta 2008. godine
kada je u Norrköpingu prisustvovao
manifestaciji ”Genocid u BiH – Da se ne
zaboravi i ne ponovi”. Teško je od tada
naći neku svečanost i prigodu, a da se
Ambasador nije odazvao. Svojim ličnim
doprinosom pokazao je kako jedna bh.
ambasada treba da bude u službi svojih
državljana. Članice BŠSŽ-a došle su
na originalnu ideju kako ovjekovječiti
ovo prijateljstvo i saradnju: izrađen
je album sa fotosima manifestacija na
kojima je bio ambasador Zelenika i
fotosima svih gradova u kojima djeluju
sekcije i udruženja BŠSŽ-a. Album će se
dopuniti fotosima sa Skupštine i uručiti
na proljetnoj kulturnoj manifestaciji.
Duboko dirnut ambasador Zelenika se
zahvalio na pažnji i poklonu koji će ga
u svakom trenutku podsjetiti na ljude i
dane u Švedskoj.
Proljetna kulturna manifestacija
JA ŽENA, MENI UZOR ŽENA
Kilim iz Skillingaryda izložila je slike
na temu žene. Stihove Senade Šehić
iz BKD ”Sarajevo” Huskvarna čitala
je Alena Baltić, a Fadila Ferhatović
iz ”Ljiljana” Landskrona recitovala
je pjesmu ”Žena”. Folklorna grupa
”Ljiljana” iz Motale izvela je kolo sa
Ilidže, a Azra Avdagić je recitovala
Jesenjinovo ”Pismo majci”. Melkina
Filipović je svoj tekst posvetila svim
ženama, a Mirjana Berberović iz
”Izvora” Borås govorila je o Amili
Smajović i fenomenu bosanskog ćilima.
Sadeta Muri} kao žena – uzor
Udruženje ”BiH” iz Värnama bilo
je domaćin proljetne kulturne
manifestacije BŠSŽ-a pod nazivom
”Ja žena, meni uzor žena”. Na
manifestaciju se odazvalo 15 udruženja
koja su pripremila program u skladu
sa nazivom manifestacije. Azra Jelačić,
predsjednica Saveza, pozdravljajući
prisutne i goste, istakla je značaj i
korist druženja, te zajedničko učešće
u pripremi programa. Ova prilika je
iskorištena da se amabasadoru Zeleniki
uruči poklon – fotoalbum, koji je
sad kompletiran i osim fotografija
popraćen je prigodnim tekstovima.
Ambasador Zelenika se još jednom
zahvalio na pažnji i saradnji za vrijeme
njegovog mandata u Švedskoj, te
podsjetio na poštovanje uslova kojima
su državljani BiH dobili slobodu ulaska
u zemlje Evropske unije.
U ime NBV-a skup je pozdravila
Nadira Kilim. Predsjednica aktiva
žena iz Värnama – Alma Sejdinović
je zaželjela dobrodošlicu i povodom
Dana majki svim učesnicama poklonila
po jednu ružu. Emira Čutuk je najavila
prikupljanje priloga za sudske troškove
odbrane generala Jovana Divjaka i
liječenje borca 17. viteške krajiške
brigade.
Voditelj programa Azra Avdagić
najavljivala je tačke programa u
kojem su učestvovale: Azra Jelačić stihovi Naze Iković iz Halmstada, hor
domaćina i Merima Tihić sa stihovima
o majci. Tekst Sadete Sokol iz Växjöa
čitala je Izeta Burazerović, a Nadira
Da su bh. žene ovladale modernim
komunikacijama pokazala je Almedina
Sačić ostvarajući kontakt ”uživo” sa
Rabijom Arslanagić uz komentar
da se osjeća kao na Euroviziji. Zbog
pogoršanog zdravstvenog stanja Rabija
je ostala kod kuće i telefonska veza bila
je način da bude sa svojim ženama. I
još jedan razlog – onaj pravi: Rabija je
htjela da da prilog programu govoreći
o ženi koja je svojom aktivnošću za
mnoge postala uzor. Na koga se
odnosila Rabijina priča postalo je jasno
kada su se na velikom ekranu počele
nizati fotografije Sadete Murić. Rezime
svih uspjeha i nagrada koje je Sadeta
dobila u Švedskoj od 1993. godine do
danas našao bi se u ocjeni izrečenoj
na godišnjoj konferenciji NBV-a pred
delegatima iz cijele Švedske: Sadetin
rad je postao model za NBV.
Veliko priznanje Prijedorčanki Sadeti,
ali i svim vrijednim bh. ženama koje
ona predstavlja. Za ovu priliku je
malo prostora da se opiše atmosfera
u sali nakon što je Rabija završila
svoje kazivanje. Za sva čestitanja i i
tople iskrene riječi Sadeta se odužila
rekavši: ”Ovo je moj najradosniji dan
u životu nakon rođenja mojih unuka”.
I zar je moglo biti ljepšeg završetka ove
manifestacije ”Ja žena, meni uzor žena”
od ovog događaja? Svoj veliki doprinos
ukupnoj atmosferi dali su muzički par
iz Värnama Senka i Šeki, te ljubazni
domaćini udruženja ”BiH”.
Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011
17
Iz mog ugla
Treba nam više jedinstva
Dr. Izet Muratspahi}
A
ko biste tražili od mene da
u jednoj riječi sažmem ono
što nam je u ovom trenutku
i u dijaspori i u domovini najviše
potrebno, onda je to definitivno –
jedinstvo.
Svaki čas čujemo nekakve svađe,
nesuglasice, čak i otvorene sukobe, a
najčešće oko stvari gdje bismo morali
imati slična mišljenja ili bar nekakav
konsenzus. Svi smo debelo svjesni da
nam nedostatak jedinstva i nepotrebna
međusobna gloženja donose samo
probleme, pa opet nastavljamo da
„tražimo dlaku u jajetu“ u svakoj akciji
i uglavljujemo klip u točak vlastitog
prosperiteta. Postavlja se pitanje zašto
je to tako, koji su motivi i razlozi da
se radi u korist vlastite štete, kad je
svakom od nas kristalno jasno da bez
jedinstva nema nikakvog napretka.
Politika je u tome najsnažniji motiv,
bar u domovini, ali i ima i onih čisto
ljudskih slabosti, ljubomore i zavisti,
u stilu „neka komšiji crkne krava“,
„što bi on bio bolji od mene“ ili „šta
ja imam od svega toga“. Upleteni
su tu i tamo i razni drugi faktori, s
jasnim ciljem da razjedine naš narod i
odvrate mu pažnju od egzistencijalnih
problema, a što je nastavak poznatog
starog projekta. Lijepe se etikete na
svakoga iole važnijeg intelektualca,
omalovažavaju dokazani naučnici
i pokušava onemogućiti bilo kakva
kohezivnost naroda.
U nas, pak, u dijaspori, više je
primjetljiva nekakva opća letargija
prema svemu, mrtvilo i izoliranost,
što ne daje dovoljne poticaje za jaču
i sveobuhvatniju akciju. Imamo masu
pojedinaca koji ostvaruju izuzetne
rezultate na osobnom planu u raznim
područjima, ali nemamo pobjedničkog
tima koji bi kontuinuirano i fleksibilno
18
radio na ispunjavanju zadaća koje
pred nama stoje u ovom vremenu i
ovoj zemlji u kojoj živimo. Imamo
masu udruženja i nekoliko saveza koji
aktivno rade i realiziraju veliki broj
važnih aktivnosti, ali im očito nedostaje
novih ideja i pomoći u transformaciji
prema novom vremenu i njegovim
zahtjevima. Uspješni pojedinci i vrsni
intelektualci drže se izvan naših
udruženja i saveza, što predstavlja
veliki gubitak u našem zajedničkom
radu i prezentaciji cijele naše dijaspore.
Zašto sposobni pojedinci nisu u
udruženjima krucijalno je pitanje
na koje treba naći odgovor, a onda
se koncentrirati na moduse da se to
stanje promijeni. Da bi se to ostvarilo,
mora biti više dobre volje kod svih nas,
spremnosti na priznavanje vlastitih
grešaka i pronalaženju kompromisnih
rješenja. Naravno da ima i onih kojima
odgovara da se ništa ne mijenja jer bi
osobno ostali bez neke sitne koristi, ali
to je neophodan korak da bi se otvorio
prosperitetniji put cijele grupe.
Osobno ne prihvatam obrazloženje
tipa „Pitali smo ih, a oni neće“ jer je
to nespojivo s osnovnim načelima
intelektualaca koji uvijek teže
napretku i integrativnim procesima.
Tim ljudima jednostavno treba prići
na drugačiji način, zamoliti ih za
pomoć, s obzirom da nam je njihova
pomoć doista potrebna. Znam da će se
na ove riječi neki u našim udruženjima
i savezima odmah naljutiti i uzviknuti:
„Ko su oni da ih molimo!“ Moj odgovor
je da u tome upravo leži odgovor na
pitanje zašto se takvi ljudi drže izvan.
U nedovoljno diplomatskom pristupu
prema njima. Oni su sposobni ljudi
svaki u svojoj oblasti, a na nama je
da ih na neki način privolimo da
rade zajedno s nama. Oni koji misle
Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011
da je ispod njihovog dostojanstva da
mole za pomoć stručnog čovjeka,
jednostavno ne obavljaju dobro svoju
funkciju. Ivica Osim je riješio pitanje
Nogometnog bh. saveza za nekoliko
sedmica. Imao je dovoljno mudrosti i
razgovarao s ljudima kod kojih je ležao
ključ rješenja. Od njega valja učiti kako
se postiže cilj.
Mada je suvišno objašnjavati zašto
nam je potrebno jedinstvo, ipak bih
skrenuo pažnju na našu situaciju u
Švedskoj i par najvažnijih segmenata
djelovanja na koje moramo fokusirati
naše resurse. Mislim da nam je već
svima jasno da dosadašnji oblici naših
aktivnosti moraju biti reducirini
i prilagođeni novom vremenu i
zahtjevima
švedskoga
društva.
Humanitarne aktivnosti ne mogu više
biti u prvom planu, kao ni glomazna
okupljanja koja odnose velika sredstva,
a učinak im je uglavnom ograničen na
zadovoljenje našeg druženja. Pored
toga, za vrlo kratko vrijeme padaju u
zaborav. Savez bh. udruženja napravio
je dobar iskorak u tom smjeru kad je
ovogodišnju smotru održao u оkviru
kulturnih dana grada Halmstada.
Smotra je sigurno koštala puno manje,
a učinak je nesrazmjerno bolji od
ranijih.
Osnovna zadaća svih Bosanaca i
Hercegovaca u Švedskoj u narednom
vremenu je da što više rade na očuvanju
našeg jezika, književnosti, kulture i
tradicije uopće, kao i integraciji u novo
društvo. To stoji u statutima svih naših
organizacioja kao primarni zadatak.
Ne smije biti antagonizma između
onih koji vode Bosanske dopunske
škole i nastavnika koji predaju naš jezik
u švedskim školama kao „modersmål”.
Oni imaju istu djecu, predaju isti jezik
i ostvaruju identičan cilj. Saradnju
između njih ne smije kočiti par
pojedinaca, povrijeđenih nekad, zbog
nečeg. Samo zajedničkim djelovanjem
mogu se ostvariti bolji rezultati i
potaći roditelje da prijave svoju djecu
na nastavu maternjeg jezika. Bosanske
dopunske škole imaju problema s
brojem djece, pa će sigurno morati
izvršiti neke transformacije, a to mogu
najefikasnije uraditi opet uz saradnju
sa Savezom nastavnika bosanskog
jezika i roditeljima. Mora se raditi
više na prevođenju naše literature na
švedski jezik i podržavati književno
stvaralaštvo bh. pisaca koji žive ovdje.
Treba organizirati seminare na kojima
će poznati stručnjaci raspravljati
o određenim vitalnim pitanjima i
donijeti konkretne smjernice daljeg
djelovanja.
Možda sve ovo na prvi pogled izgleda
preambiciozno. Međutim, ne treba
zaboraviti da nas ima u Švedskoj
oko šezdeset hiljada, da smo vrlo
obrazovana grupa koja je brzo naučila
švedski jezik, u velikom broju dobila
posao i da skoro nema institucije
u Švedskoj u kojoj ne radi neki naš
čovjek. Treba nam samo jedinstvo.
Moramo izbiti zavist iz sebe jer, kako
kaže jedna kineska poslovica, „Zavist
je kao zrno pijeska u oku“ ili poznati
rimski historičar Livije “Zavist je
slijepa i ništa drugo ne zna nego kuditi
vrline.”
Osobno mi je vrlo draga misao koja
bi mogla biti primjerena u ovom
trenutku, a glasi: „Pametni ljudi
diskutiraju ideje, prosječni događaje,
a glupi raspravljaju o drugim ljudima.“
Jednom riječju, trebamo slijediti
mudre savjete, ujediniti se i prepustiti
da svako radi onaj posao koji najbolje
zna. Jer, kako je sjajno rekao Edison
„Kada bismo svi učinili ono za što smo
sposobni, zapanjili bismo sami sebe.“
Otvoreno bijenale savremene umjetnosti ARK Underground
Titovo sklonište privla~i veliki broj posjetilaca
U
prostorima Atomske ratne
komande
(ARK),
tajnog
skloništa
za
nekadašnji
jugoslavenski politički i vojni vrh (D-0
ARK) u Konjicu je 27. maja svečano
otvoreno 1. bijenale savremene
umjetnosti "Time Machine- No
Network" D-0 ARK Underground,
projekt koji je Vijeće Evrope proglasilo
kulturnim događajem Evrope.
U betonskoj masovnoj konstrukciji
tajnog Titovog bunkera, na oko 6.500
metara kvadratnih prostora i oko
novi režim posjeta.
Tako svi zainteresovani izložbu mogu
pogledati ponedjeljkom, srijedom i
petkom u terminima od deset, dvanaest
i četrnaest sati uz organiziran prijevoz
autobusima.
Ulazak na Bijenale u Titovom bunkeru
je besplatan, a posjetitelji će izdvajati
tri KM za povratnu kartu do ARK-a.
Organizirani prijevoz polazi od sjedišta
Turističke zajednice Konjic, smještenog
u neposrednoj blizini Autobuske
stanice u Konjicu. Na informativnom
punktu Bijenala (u centru grada, na
Trgu državnosti) posjetitelji mogu
dobiti sve potrebne informacije vezane
za Bijenale.
300 metara dubine ispod površine
zemlje, 47 umjetnika stvaraju i izlažu
svoja umjetnička djela. Tokom prva
tri dana ovaj impoznatni objekat je
posjetilo 3.000 ljubitelja umjetnosti,
ali i svih onih koji su željeli da vide 60
umjetničkih radova, od 44 umjetnika iz
18 evropskih i svjetskih država. Zbog
velikog interesa koji vlada za posjetu
Bijenalu, ali i zbog specifičnosti objekta
ARK, organizatori su odlučili da se do
27. septembra 2011. godine, do kada će
Bijenale biti zvanično otvoreno, uvede
Inače, postavku Prvog bijenala upriličio
je kustos Branislav Dimitrijević, a
otvarajući Bijenale član Predsjedništva
BiH Bakir Izetbegović izrazio je iskrene
čestitke za taj kulturološki iskorak
i afirmaciju BiH na kulturnoj sceni
Evrope i svijeta. Projekt je realiziran
u organizaciji Bijenala savremene
umjetnosti Sarajevo, pod visokim
pokroviteljstvom Predsjedništva BiH,
te sudjelovanje resornih ministarstava
BiH, FBiH, Kantona Sarajevo i Grada
Konjica.
Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011
19
Posjeta iz Bosne i Hercegovine
Dobro došli, dragi Travni~ani
Nesib Karišik
L
ijep i sunčan dan u Värnamu.
Očekujemo goste iz Travnika
na
dogovorenom
mjestu.
Delegacija
Saveza,
predstavnik
Oblasne organizacije Jönköpinskog
kotara, predstavnik bh.udruženja
”BiH” iz Värnama i predstavnik NBV-a
iz tog kotara na dočeku. Stiže autobus
”Bosna toursa” iz Travnika. Srdačni
i topli pozdravi i ”priznanje” gostiju
da su malo ranije stigli i da su par sati
odmarali na Laganu, kako bi ispoštovali
vrijeme dolaska. Zajednički odlazak u
udruženje gdje nas čeka osvježenje i
ručak sa predusretljivim domaćinima:
Seadom, Ekremom, Esmom, Refikom
i Suljom. Nakon obilaska grada
i poznatog parka Apladalen, sa
zanimljivim starinama prošlosti, put
nas vodi ka Örebru, mjestu gdje će gosti
boraviti u toku posjete. ”Dobro došli,
dragi Travničani!” – viori se transparent
ispred prostorija bh.udruženja ”Miris”
u Örebru. Napuniše se prostorije
djecom, roditeljima i familijama koje
primaju. Neki uzeše svoje i odoše.
Drugi su ostali na večeri koju je priredio
domaćin. Djeca odmah oko bilijara,
ručnog fudbala i drugih automata u
klubu, a neko se dočepa sintisajzera i
začu se narodno kolo.
Novi dan i razgledanje grada. Rasturili
se posvuda sa svojim novim jaranima.
Mnogo zanimljivosti i divljenje
gostiju. Naveče je susret sa rajom koja
je bila kod njih. Došli samo učenici
iz ”Meše Selimovića” iz Linköpinga.
Svi radosni i zadovoljni. Vrijedni
domaćini, predvođeni Dževadom,
Almom, Dinom, Nenom, Mirsom,
Izom, Almirom, Crnim, Jukom i
Bibijem, pripremili bogat program.
Smijenjuju se ”mali” i ”veliki” folklori
iz ”Mirisa”. U goste došle i djevojke iz
”Kola” iz Köpinga. Trese se cijeli sprat,
a aplauzi ne prestaju. Recituju Cober i
20
U uzvratnoj posjeti Savezu bh.udruženja u Švedskoj od 01-06. juna boravilo
36 učenika i 7 nastavnika iz OŠ ”Kalibunar” iz Travnika
Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011
Sejo. Almir pjeva uz
pratnju Nedima iz
Travnika.
Iznenada
skočiše svi dječaci
iz Travnika i onako
u horu zapjevaše
Halidovu ”Miljacku”
ponavljajući više puta
”Ko bi rek´o čuda da
se dese….”, aludirajući
na njihov dolazak, a
u sali suze i prolom
oduševljenja.
Sutradan
smo
u
Karlskogi, u posjeti
muzeju
Alfreda
Nobela.
Domaćin
nam je Rešo iz
kotara
Örebra sa
saradnicima.
Priča
nam kustos muzeja o
događajima iz tog vremena i o Alfredu,
kada iznenada ustaje do tada nepomični
kip lika Alfreda Nobela i kaže kustosu
da on ne treba pričati o njemu i da će
on sam nastaviti priču o svom životu.
Pravo i prijatno iznenađenje za sve
prisutne. Ručak je upriličen u restoranu
u centru grada, vlasništvo naših ljudi.
Karlskoga je blizu, pa je po povratku
ostalo vremena i za šetnju Örebrom. A
naveče opet druženje, žamor i pjesma.
Posjeta Stockholmu se očekuje sa
posebnim zanimanjem. Čuli su puno o
”Veneciji sjevera” i samo je ostalo da to
sve i dožive. Počeli smo sa upoznavanjem
od Södertälja i poznatih teretaša
”Skania”, preko bolnice Hudinge i
Kraljeve krivine (Kungens kurva) čiji je
naziv, čitajući ga naški, izazvao dosta
šaljivih komentara. Prije skretanja u
centar pokažemo im Älvsjö – sajmište,
ogromnu zgradu Ericssona i Globen
u daljini. Iskusni vozači primijetiše na
vrijeme da smo ”previsoki” za prolaz
ispod podvožnjaka za Kungsholmenu,
pa produžismo na Norrtull i ulazak
u centar sa te strane. U strogom
smo centru i autobus nas ”istresa”
na autobuskom terminalu, odakle
se šetnjom vraćamo do Sergelovog
trga i fontane, dok vozači uz pomoć
Dževde ostadoše da traže parking. Kod
Kulturhuseta nas čeka BiH konzulica
Alma, po dogovoru, i pridružuje nam
se u daljem obilasku metropole. Velika
je gužva na najpoznatijoj maršruti
Stockholma, a bogami i velika vrućina.
Djeca bi da zastanu kod svake atrakcije,
mađioničara,
uličnog
cirkusanta,
svirača, beskućnika, grupe maserki na
otvorenom i da se sa svima slikaju. Valja
sve ovo pokazati jer će u protivnom
priča biti ”šuplja” i neuvjerljiva. Zastaju
kod svakog butika. Pitaju da li oni satovi
u izlogu stvarno koštaju 5 miliona, da
li bi ih čo´jek smio i kupiti pa nositi,
da li ćemo sresti kralja i kraljicu. Kod
Riksdaga zajednička slika i objašnjenje
o švedskom Parlamentu. Ubrzo
stigosmo i do Kraljevog dvorca i opet
slika, ali sada sa kraljevim stražarom
sa prednje strane palače. Popeli smo
se na plato predvorja ulaza u Dvorac,
sa stražarima na sve strane i stotinama
pitanja sa svih strana. Većinska je
želja da kraljica i kralj samo mahnu sa
prozora i da to zabilježimo kamerama.
Rekli smo im da smo bacali kamenčiće
na prozor i da niko ne otvara, te da
su nam stražari rekli da su otišli na
plažu i da će se vratiti kad´ prehladi.
-Poručite im da se čuvaju i da ne izgore
na suncu, pročitaše nas djeca. Kroz
Stari grad jedva prolazimo od mase
naroda, koji razgleda, kafeniše i ruča
haman na sred ulice. Progurasmo se
nekako do McDonaldsa na Slussenu,
gdje smo prezalogajili i malo se
odmorili uz prelijep pogled na brodice
koje krstare prema Djurgårdenu i
Skansenu. A pored nas Katarina lift
i desetak metara visine, koji nas vodi
do Mösebackena i kuće poznatog
švedskog pisca Augusta Strindberga.
Nakon odmora svi se rasturiše po
grupama u čaršiji sa namjerom da kupe
poneki poklon svojima. Djevojčice bi
najradije u H&M, a dječaci u butike
sa sportskom opremom. Na povratku
priči nikad kraja. Osjeti se zadovoljstvo
ali i umor. Valja sutra ponovo na put
i to dalji, u High Chaparral-kaubojski
grad. Bh.omladinski savez organizovao
izlet za preko pet stotina djece i
omladine iz više udruženja i uklopio
i Travničane u taj aranžman. Kauboji,
Indijanci, Meksikanci, bande, pljačke
voza i banke, restorani, diližanse. Kao
na pravom divljem zapadu. Kupili se
šeširi, opasači sa revolverima i šerifske
značke. Slikali se sa pravim Šerifom.
Djeca su se srela sa djecom koja su im
bila u posjeti prošle godine. Nastavnici
takođe. Sutra se kreće nazad za
Bosnu. Na ispraćaju na stotine djece
i roditelja iz Örebra. Zagrljaji i suze,
kao i obično na rastancima. Stekli su
se novi prijatelji. Uskoro će i odmori,
pa će neko navratiti i u Kalibunar. A
vi, Travničani, pozdravite dolje i dođite
nam opet. Valjda će biti prilike.
Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011
21
Gradovi u Bosni i Hercegovini
Velika Kladuša
Amir Tali}
S
jeverozapadni dio BiH čine gradovi
koji su kroz historiju bili granični
odbrambeni bedemi prema Zapadu
što je Krajišnicima dalo epetitet ratnika.
Epske junačke pjesme su bosansku
epiku stavili u rang čuvenog Homerovog
pjevanja.
Mujo Hrnjica je jedan od krajiških junaka
opjevan i slavljen. Njegova slava i sad se
veliča među Krajišnicima. Akademski
vajar Zlatko Dizdarević izradio je
monumentalnu skulpturu Muje Hrnjice
na konju u tridesetmetarskoj veličini koja
se u gipsanom obliku kao matrica nalazi u
jednom Agrokomercovom pogonu. Čeka
investitora da se odlije i da se to „Božije
čudo“ postavi na brdo iznad Kladuše.
Boraveći odmah poslije rata u Velikoj
Kladuši, spavao sam nekoliko dana u
Starom gradu i divio se arhitektonskom
rješenju krajiškog sela podno zidina
kladuške kule. Alija Pozderac je idejni
tvorac ove turističke atrakcije koja je prije
posljednjeg rata bila izuzetno posjećena.
Velika Kladuša danas broji blizu 50.000
hiljada stanovnika i na površini 331
kvadratnih kilometara najnaseljenije je
područje u BiH. Prvi put se spominje 1280.
godine. Kladuša je dobila ime po prvom
svom vladaru Kladaru. Granica između
dva carstva je oko Kladuše posijala i druge
utvrđene gradove. Podzvizd je podignut
1450. godine a sagradila ga je Marija
Zvizda. Grad Vran ozidala je kneginja
Vrana, kćerka Dobrišina. Todorovo je
1560. godine nosilo ime Novigrad, pa
potom Todor Grad. Kad su Turci zauzeli
ove gradove, Krajišnici su postali elitni
ratnici graničari, ali i vojnici u pohodima
prema Beču. Znalo je proći i 30 godina da
u selima Krajine nema momka za ženidbu
jer su ginuli na turskim frontovima.
Junaštvo se slavilo. Krajišnici se bunili i
ratovali i protiv moćne turske carevine.
Bune u krvi gušene. Čuven je onaj epski
stih:
„Oj, Krajino, krvava haljino!“
U Drugom svjetskom ratu na prostoru
Kladuše djelovala je čuvena Huskina
milicija. Huska Miljković, predratni
komunista, u teškoj situaciji za Krajinu
osnovao je vojsku koja je branila
bošnjačka sela od četnika popa Đujića,
ustaša, a jedno vrijeme i od partizana.
Njegova brza konjica stizala je u svaki
zaseok Krajine. Pjevala se pjesma:
„Ide Huska, jaše konja Vrana,
za njim ide četa Muslimana.
Svi za din, svi za din…“
Prelaskom u partizane Huska je mučki
Mujo Hrnjica, rad akademskog vajara Zlatka Dizdarevi}a
22
Glas BiH | Broj 156 | April-Juni 2011
ubijen, a njegova milicija transformirala
se u muslimanske brigade koje su ratovala
na svim ratištima bivše Jugoslavije.
U buni 1952. godine zbog komunističkih
nameta Krajišnici su ponovo stradali.
Mnogi su osuđeni na smrt, a čitava
krajiška sela su raseljena i odvedena u
rudnike Srednje Bosne. I danas žive u
Zenici, Kaknju..
Procvat Velike Kladuše i većeg dijela
”Ljute krajine" dogodio se sedamdesetih
godina. Porodica Pozderaca odigrala
je veliku ulogu stvarajući svjetski
poljoprivredni gigant „Agrokomerc“.
Njihov eksponent i karizmatični Babo
Fikret Abdić od zaostalog i zapuštenog
krajiškog regiona otvorio je moćnu
ekonomsku provinciju prema Evropi.
Takav trend nije mogao proći kod
vlasti iz Beograda i montirana je afera
„Agrokomerc“ koja je Krajinu bacila u
sunovrat. Babo je suđen na montiranom
procesu, ali se slobodan vratio u Kladušu
na ćilimima zastrte ulice kao kralj. To će u
biti pogubno za cijeli region u agresiji na
BiH 1992/95. godine kada je Fikret Abdić
izdajnički predao Krajišnike srpskom
agresoru i upustio se u bratoubilački rat
protiv Armije Republike BiH u kojem je
izginulo preko 3.000 Bošnjaka. Danas je
u zatvoru u Hrvatskoj osuđen za ratne
zločine nad vlastitim narodom.
Kako danas žive Kladušani? Posvađani
porodično, jer su rođena braća ratovali
jedini protiv drugih, raseljeni po cijelom
svijetu, nesretni i obeščašćeni bez
stalnog zaposlenja, osiromašeni i vraćeni
stotinu godina nazad, tuguju za prošlim
vremenima blagostanja i berićeta. Veliki
gigant „Agrokomerc“ i dalje propada
u posvađanoj i podijeljenoj bosanskoj
tragediji. Niko se danas ozbiljno ne
bavi problemom nesretnog i ponositog
naroda. Objavljeno je nekoliko knjiga,
političkih pamfleta o kladuškoj tragediji,
ali osim magistarskog rada Smaila
Kličića objavljenog u zanimljivoj knjizi
„Uzroci i posljedice Autonomije“,
ništa nije vrijedno pažnje. Ova knjiga
može biti osnov za dijalog između tkz.
Autonomaša i Alijevaca, kako se danas
međusobno etiketiraju. Dejtonskim
sporazumom su legitimirane političke
partije koje su ideološki oblikovale rat u
BiH, što produžava agoniju u cijeloj BiH,
ali ni čim ne opravdava da se budućnost
mora graditi dijalogom i potpunim
historijskim definiranjem prošlosti na
osnovu historijskih činjenica. Istina je
samo jedna.
Mladi Velike Kladuše idu u školu pod
jednim krovom, zajedno, druže se na
zajedničkim zabavama. Upravo taj
potencijal može odigrati ključnu ulogu
da se problemi prevaziđu. Ekonomski
prosperitet će omogućiti da mladi ostanu
u svom gradu, da se ne izgube u bijelom
svijetu. Evropska perspektiva i ulazak
u Evropsku uniju, vjerujem, zatvoriće
poglavlje traumatične i nesretne sudbine
Kladušana.
Ovaj lijepi grad se bori sa nedaćama koje
su prisutne u cijeloj BiH. „Agrokomerc“
bi mogao da ponovo bude privredni
faktor broj jedan u cijeloj Bosanskoj
krajini. Male firme koje sasvim dobro
posluju održavaju život Kladuše.
Dijaspora raseljena po cijelom svijetu
bitan su element ekonomske održivosti i
bitisanja običnih ljudi. Vjerujem u Veliku
Kladušu da može postati veća i ljepša.
Samo da nam je malo strpljenja, pameti,
međusobnog oprosta, a uzdajmo se i u
Božiju pomoć.
Osmo svjetsko prvenstvo SSDBiH
igralo sa dva poluvremena i već u
petak se odigralo prvo kolo. U grupi sa
Švedskom bile su: Engleska, Republika
Irska i Njemačka. Švedska je pobjedama
protiv Njemačke (1-0), Engleske (2-0) i
Irske (3-1) zauzela prvo mjesto u grupi.
Nikad ubjedljivije. U četvrtfinalu sa 2-1
”pada” i Austrija. U polufinalu susret sa
Slovenijom završava sa 0-0, jer pomoćni
sudija poništava Šveđanima regularan
gol priznat od glavnog sudije. Iz penala
sa 3-2 pobjednik je Slovenija. Susret za
treće mjesto završen je bez pobjednika
2-2. Kod penala na sceni je opet sudija
iz Prijedora koji poništava još jedan gol
ekipi Švedske i Norveška je treća uz
minimalu pobjedu. Neshvatljivo je da
je taj sudija, sumnjive ratne prošlosti u
prijedorskom kraju, dobio priliku da sudi
na ovom prvenstvu.
Bez poraza ~etvrti
Bez imalo pretjerivanja ekipa Švedske
trebala je biti u finalu, a eventualno
osvajanje prvog mjesta bilo bi bez mrlje.
Bez žutog kartona i bez izgubljenog
susreta u regularnom toku još jednom
osvojeno je samo četvrto mjesto. Na
svečanoj podjeli trofeja momci su bili
potišteni, a ponajviše kapiten Smajo
Smailović. Osvajač mnogobrojnih pehara
na turnirima u Švedskoj žarko je želio da
ovog puta njegova ekipa ponese naslov
najboljeg. Muharem Numanspahić i
Muhamed Cerić bili su ponosni na svoje
igrače kao i navijačka ekipa – Fikret
Kadić, predsjednik Saveza bh. udruženja
u Švedskoj, Fikreta, Jasmina i Muhamed
Mujakić, te Ismeta i Hasan Bašić.
Najsretniji je Adnan Čirak koji je nagrađen
kao najefikasniji strijelac prvenstva.
Nedjelja je provedena u odmoru i
razgledanju sadržaja u centralnoj kuli
na Starom gradu, a u ponedjeljak smo se
oprostili od ljubaznog hotelskog osoblja
i domaćina ekipe Aladina Ćerimovića,
ekonomiste u Centru za socijalni rad.
Sa plaže u Švedsku
Iz Kladuše kratak odmor na Plitvicama,
pa preko Like i Senja pravo na plažu u
Crikvenici. Kupalo se i igrala odbojka na
pijesku, a sa suncem u zalazu poletjelo
se i oko ponoći spustilo u kišnu švedsku
stvarnost. Još jedno predivno druženje
sa bh. dijasporom i još jedan početak za
naredno prvenstvo.
BEZ PORAZA ^ETVRTI
Osvojivši prvo mjesto na kvalifikacionom
tuniru u Alvesti predstavnici oblasti
”Sjever” stekli su pravo da predstavljaju
Savez bh. udruženja u Švedskoj na
Osmom svjetskom prvenstvu u malom
fudbalu kojeg organizuje Svjetski savez
dijaspore BiH. Prvenstvo je po prvi put
održano u BiH – krajiška opština Velika
Kladuša imala je čast i zadovoljstvo da
ugosti sportaše iz dijaspore.
Krajina dočekala toplinom i suncem
Na aerodromu Skavsta kod Nyköpinga u
ranim jutarnjim satima okupila se ekipa u
sastavu: Muharem Numanspahić – vođa
puta, Muhamed Cerić – predsjednik
Odbora za sport i selektor, te igrači: Vernes
Čajo, Adnan Čirak, Edin Gigović, Semir
Jašarević, Emir Mehanović, Emil Mehić,
Semir Mehmedović i Smajo Smajlović.
Oko dva sata leta i avion se spustio na
Krk – jedan od najvećih jadranskih otoka.
Još tri sata vožnje minibusom i ekipa iz
Švedske stigla je u suncem okupanu
Veliku Kladušu. Smještaj je obezbijeđen
u turističkom kompleksu Stari grad. Kuće
su izgrađene u klasičnom bosanskom
stilu sa modernim namještajem, a
naseljem dominira kula u pjesama
opjevanih krajiških bošnjačkih junaka
Muje i Halila Hrnjice. Kratak odmor i
odlazak u Sportski centar na izvlačenje
parova u takmičarskim grupama.
U~estvovalo 15 reprezentacija
Na ovogodišnje prvenstvo su se odazvale
ekipe iz Amerike, Austrije, Belgije, Češke,
Danske, Engleske, Holandije, Hrvatske,
Irske, Italije, Kanade, Norveške, Njemačke,
Slovenije i Švedske. Na svečanom
otvaranju učesnike su pozdravili Admil
Mulalić, načelnik opštine i Zaim Pašić,
predsjednik SSDBiH. Po prvi put se
Tekst i foto: M. Mujakić
Stoje s lijeva: Emir Mehanovi}, Vernes ^ajo, Semir Mehmedovi}, Edin Gigovi}, Emil Mehi}, Aladin ^erimovi}
Sjede: Muhamed Ceri}, Smajo Smajlovi}, Adnan ^irak, Semir Jašarevi}, Muharem Numanspahi}
Telefonirajte jeftino za
Bosnu i Hercegovinu!
Med Com Hem kan du ringa till Bosnien för bara 1,10:-/minut.
Allt du behöver göra är att skaffa fast telefoni från Com Hem.
Om du väljer telefonabonnemanget Small och tillvalet Utland
(totalt bara 88:-/månad) så får du våra allra lägsta minutpriser.
Ring Kundservice
på 0771-55 00 00
för att beställa.
Erbjudandet gäller tillsvidare. Öppningsavgift 0,59:-/samtal tillkommer. Bindningstid 12 månader. Abonnemangskostnad under bindningstid: 1 056:-.
Modem 1:- (ord pris 595:-) och frakt 97:- tillkommer. Med autogiro eller e-faktura sparar du 35:- i tillägg för pappersfaktura. Besök comhem.se för
mer information om våra avtalsvillkor och samtalstaxor.
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
2
File Size
5 570 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content