Autor prireĊivaĉ i urednik
Ivan Rumbak dipl. iur.
Izdavaĉ
Humanitarna organizacija svjetska organizacija Roma u hrvatskoj
10 040, Zagreb, Ĉetvrte Poljanice 2.
OIB: 86996398605
RNO: 0102616
MB: 01518127
Lektura, korektura
ĐurĊica Benković
Likovna i tehniĉka obrada:
Ivan Rumbak dipl. iur.
Recezent
Evelina Grigorova
Tisak
Naklada 2000 primjeraka
Prvo izdanje
EAN-9789539935786
ISBN-953-99357-8-4
1.
Ivan Rumbak dipl. iur.
Romski jezik
Romani ćhib
Humanitarna organizacija svjetska organizacija Roma u hrvatskoj
10 040, Zagreb, Ĉetvrte Poljanice 2.
BESPLATAN PRIMJERAK
2.
RIJEČ AUTORA
Povijest manjinskih jezika usko je povezana s politiĉkim i društvenim kretanjima na
europskom kontinentu. Iako Romi predstavljaju i veliki udio unutar hrvatskog stanovništva,
oni ipak imaju svoj karakteristiĉan i poseban odnos s hrvatskim društvom.
Nedostatak jednakosti u ekonomskom, socijalnom, politiĉkom i kulturnom ţivotu još je jedan
znaĉajan problem unutar romske zajednice. Svaka skupina Roma koja ţivi u hrvatskoj pati od
nezaposlenosti, niskog ţivotnog standarda, nedostatka obrazovanja, kao i poteškoća pristupu
socijalnih usluga i programa. Uz niz problema koji su svakodnevno prisutni unutar romske
zajednice, Romi su ipak, koliko – toliko, zaštitili sam romski jezik od izumiranja.
Pravi kljuĉ koji otkriva porijeklo Roma je upravo njihov romski jezik. Romski jezik je
sigurno tijekom svih svojih povijesnih razdoblja doţivio svoje promjene, no on zasigurno
ostaje dio po kojem su sami Romi prepoznatljivi kao narod. Romi su podnijeli hrabro i
dostojanstveno sve kulturne i jeziĉne promjene i unatoĉ svemu ostavili su svoju vitalnost i
prilagodljivost koje samo definiraju njihovu grupu. Povijesno gledano, Romi su kroz cijelu
svoju povijest opkoljeni kulturnim razlikama, jezicima drugih naroda i razliĉitim društvima.
Romi u Republici Hrvatskoj govore dvojeziĉno, to jest svojim materinjim romskim jezikom
odreĊenim romskim dijalektom, a ujedno govore i hrvatski jezik. Porijeklo romskog jezika
moţe se pronaći u svetom sanskrt jeziku Indije, ili toĉnije u Prakrit narodnom jeziku, kao i u
drugim jezicima kao što su Hindski, Gujarati, Urdu i Mahratta jezici. Romski jezik bio je pod
velikim utjecajem iranskih jezika, što upućuje na dug put tim prostorima, a svoju mješovitu
gramatiku i sintaksu moţe pripisati balkanskim jezicima grĉkom, turskom, rumunjskom,
maĊarskom i bugarskom jeziku, te bi se moglo reći da je to ustvari balkanizirani indijski
jezik.
Izvorni romski jezik, dolazi u kontakt s drugim jezicima, te je podijeljen u razliĉite romske
dijalekte. Romski jezik u Republici Hrvatskoj je ustvari rezultat procesa jeziĉne promjene
koja je asimilirala fonologiju i sintaksu, ali u uporabi je ostalo veliki broj romskih rijeĉi. To je
jedini jezik koji se koristi na svoj prirodan naĉin u svim zemljama Europe pa i šire. On je
sredstvo komunikacije izmeĊu Roma razliĉitih nacionalnosti i grupa i ne da isti samo obavlja
svoju funkciju, nego je i jedan od glavnih obiljeţja samih Roma. Romski jezik je nepisane
tradicije te je i to jedan od razloga što je pretrpio velike promjene, a ujedno je stekao i veliku
raznolikost, te stoga ima svoje razne dijalektalne oblike.
Kao i u bilo kojem drugom jeziku romski jezik predviĊa potrebu za kombiniranjem oblika,
osobito kada se ţeli zapisati ono što je izraţeno. Standardizacija romskog jezika ima za cilj
ujediniti sve kriterije, objaviti naĉin sa kojim se koncept moţe prikazati u svakom romskom
3.
dijalektu kako bi se na kraju mogao stvoriti zajedniĉki i prihvatljiv prostor gdje se razliĉiti
dijalekti pribliţavaju. Cijeli taj proces morao bi se temeljiti na rigoroznom poštivanju
razliĉitih romskih narjeĉja. Oporavak romskog jezika neće biti lak zadatak, ali to je ujedno i
veliki izazov koji se mora što prije riješiti i to zbog multikulturalnosti, poštivanja manjina kao
i plaćanja dijela povijesnog duga prema samim Romima.
Jezik je oduvijek bio kulturna vrijednost koja je definirala ljude, isti je oznaĉavao ili rušio
granice, te je bio najbolji ambasador etniĉkog ili nacionalnog obiljeţja bilo koje drţave, bilo
kojeg naroda. Ljudi bez jeziĉnog identiteta, bez obzira u kojoj se fazi on trenutaĉno nalazi,
osuĊeni su na asimilaciju. Romi ţive unutar svih naroda i kultura, oni traţe samo poštovanje i
sklad, a pri tome ne ţele zaboraviti svoj identitet kojeg niz stoljeća brane upravo korištenjem
svojeg romskog jezika.
Bilo je nekoliko pokušaja za stvaranje i širenje standardnog oblika romskog jezika, no na
ţalost, niti jedan pokušaj nije bio prihvaćen od strane samih Roma, i to iz razloga jer se niti
jedna romske skupina ne ţeli odreći svojeg dijalekta i ne ţele priznati neki drugi dijalekt kao
prestiţnim dijalektom. Po samom dijalektu se u stvari i vrši podjela na razliĉite romske
skupine, razliĉita romska plemena, koje istim postaju i prepoznatljive unutar same romske
svjetske zajednice.
Proteklih godina vidno je nastajao jeziĉni pluralizma u korištenju romskog jezika, a uraĊene
jeziĉne kodifikacije prvenstveno su samo regionalne, te su kao takve namijenjene za
regionalnu, a ne širu upotrebu. Ujedno regionalne inicijative su uglavnom autonomne, to jest
rad su jednog ili manjeg broja pojedinaca, koji su u svoj rad ugradili, ili pak nameću, svoj
vlastiti romski dijalekt, a kao takvi postaju neprihvatljivi za cjelokupnu romsku zajednicu jer
primjenjuju vlastita, a ne konaĉna i trajno upotrebljiva rješenja.
Hrvatske vlasti su poĉele potpisivanje i ratifikaciju niza europskih dokumenata, meĊu kojima
je, a kada su nacionalne manjine u pitanju, jedan od najvaţnijih dokumenata upravo Europska
povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima.
Najkraće reĉeno, Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima odreĊuje da su
regionalni ili manjinski jezici oni jezici koji su tradicionalno u uporabi na odreĊenom
teritoriju jedne drţave od strane drţavljana te drţave koji ĉine brojĉano manju skupinu od
ostatka stanovništva te drţave, i koji su razliĉiti od sluţbenog jezika te drţave, što ne
ukljuĉuje dijalekte sluţbenog jezika te drţave ili jezike radnika migranata.
Vijeće Europe donijelo je 1992. godine Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim
jezicima. Povelju su do sada ratificirale dvadeset i ĉetiri drţave Armenija, Austrija, Cipar,
Crna Gora, Ĉeška, Danska, Finska, Hrvatska, Lihtenštajn, Luksemburg, MaĊarska,
Nizozemska, Norveška, Njemaĉka, Poljska, Rumunjska, Srbija, Slovaĉka, Slovenija,
Španjolska, Švedska, Švicarska, Ukrajina te Ujedinjeno Kraljevstvo, a u još devet zemalja
postupak ratifikacije je u tijeku.
Republika Hrvatska usvojila je 1997. godine Zakon o potvrĊivanju Europske povelje o
regionalnim ili manjinskim jezicima (NN-18/97) ĉime je ratificirana Povelja. Prilikom
ratifikacije Povelje Republika Hrvatska dala je dvije izjave, jednu rezervu te je odredila koje
će se mjere iz Povelje primjenjivati u Republici Hrvatskoj, ujedno je prilikom ratifikacije dala
4.
izjavu da će se odredbe Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima primjenjivati
u odnosu na talijanski, srpski, maĊarski, ĉeški, slovaĉki, rusinski i ukrajinski jezik.
Budući da je drţavama potpisnicama ostavljeno da same odrede koji su to jezici regionalni ili
manjinski na njenom teritoriju, Republika Hrvatska prihvatila je da su to talijanski, srpski,
maĊarski, ĉeški, slovaĉki, rusinski i ukrajinski jezik, dok se romski i drugi jezici manjina
nigdje ne spominju. Ovaj popis jezika, meĊutim, nije nuţno konaĉan, jer u obzir se mogu
uzeti oni jezici koji su u sluţbenoj uporabi na odreĊenom teritoriju u drţavi, kao i oni jezici
koji nisu u sluţbenoj uporabi, ali su zastupljeni u pojedinim sferama društvenog ţivota. Tako
nije iskljuĉeno da se popis regionalnih ili manjinskih jezika u Republici Hrvatskoj proširi, a
Romi upravo oĉekuju da se i njihov jezik uvrsti u odredbe Europske povelje o regionalnim ili
manjinskim jezicima kako bi se zaštitio od izumiranja. TakoĊer, Romi u Republici Hrvatskoj,
pa i u svijetu, nemaju standardizirani romski jezik što ujedno i oteţava njegovo priznanje i
ratifikaciju. Ratifikaciju, to jest priznanje nekog manjinskog jezika, daje drţava u kojoj
odreĊena manjina ţivi i u kojoj ima i veći broj pripadnika te nacionalne manjine. Isto tako
drţava mora priznati i standardizaciju nekog manjinskog jezika, a sa standardizacijom se
ujedno odreĊuju pravila pisanja i pravopisa to jest upotrebe manjinskog jezika. Tako se je tek
u posljednji pet godina unutar romske zajednice u Republici Hrvatskoj pojavio pokret koji
zagovara upotrebu i zaštitu romskog jezika i pisma, te standardizaciju samog romskog jezika.
Prema podacima Drţavnog zavoda za statistiku u 2001. godini u Republici Hrvatskoj je
popisano 331.383 pripadnika nacionalnih manjina što je 7,47% u odnosu na ukupan broj
stanovništva od 4,437.460 i to: Albanaca 15.082 (0.34%), Austrijanaca 247 (0.01%),
Bošnjaka 20.755 (0,47%), Bugara 331 ( 0.01%), Crnogoraca 4.926 (0.11%), Ĉeha (10.510),
(0,24%), MaĊara 16.595 (0.37%), Makedonaca 4,270 (0,10%), Nijemaca 2,902 ( 0.07%),
Poljaka 567 ( 0.01%), Roma 9,463 (0,21%), Rumunja 475 ( 0,01%), Rusa 906 ( 0.02%),
Rusina 2.337 ( 0,05%), Slovaka 4,712 ( 0.11%), Slovenaca 13.173 (0.30 %), Srba 201,631
(4,54%), Talijana 19,636 (0,44%), Turaka 300 (0.01%), Ukrajinaca 1.977 (0.04%), Vlaha 12
(0,00 %), Ţidova 576 ( 0.01%).
Procjenama Vijeća Europe i romskih udruga broj Roma u Republici Hrvatskoj kreće se od 40
000 do 60 000. Veliki broj Roma nisu se u popisu biraĉa izjasnili kao pripadnici romske
nacionalne manjine, tako da su u popise biraĉa upisani ili kao pripadnici većinskog hrvatskog
naroda, ili kao pripadnici neke druge nacionale manjine. Razlog navedenom je da Romi
nemaju izraţenu jaku nacionalnu svijest, da nisu upućeni u postupak izjašnjavanja, a pojedini
Romi, iz nekog razloga, ţele prikriti svoju nacionalnu pripadnost.
Upravo poradi svega navedenog smatrao sam da je potrebno objaviti podatke istraţivanja
kojeg smo proveli, a kako bi se šira pa i sama romska zajednica upoznala sa romskim
jezikom, njegovim razliĉitim dijalektima, problemima u standardizaciji i tako dalje.
Vlada Republike Hrvatske neposredno provodi politiku u podruĉju prava nacionalnih manjina
putem Ureda za nacionalne manjine, Savjeta za nacionalne manjine, ministarstava i drugih
drţavnih tijela.
Pripadnici nacionalnih manjina ostvaruju većinu etniĉkih prava putem redovitih institucija
Republike Hrvatske kao i većinski hrvatski narod ĉime se osigurava zaštita od asimilacije i
getoizacije i omogućava razvoj kulturnog i etniĉkog identiteta u cilju njihove integracije u
hrvatsko društvo.
5.
Sukladno kriterijima za utvrĊivanje financijske pomoći osigurana su sredstva iz drţavnog
proraĉuna Republike Hrvatske za razliĉite programe udruga i ustanova nacionalnih manjina i
to za programe informiranja, izdavaštva, kulturnog amaterizma, kulturnih manifestacija u
cilju oĉuvanja kulture, jezika i obiĉaja nacionalnih manjina. Pored ovih, financiraju su i
programi koji proizlaze iz bilateralnih ugovora, program izgradnje graĊanskog povjerenja i
programi stvaranja pretpostavki za ostvarivanje kulturne autonomije za Rome, ĉime se
romskoj nacionalnoj manjini ţeljelo pomoći da osigura uvjete za vlastiti kulturni razvitak.
Općim kriterijima potiĉe se i financijski pomaţe ostvarivanje kulturnih i informativnoizdavaĉkih programa udruga i ustanova pripadnika nacionalnih manjina koji izraţavaju
potrebu za oĉuvanjem etniĉkog, kulturnog i jeziĉnog identiteta što je i doprinos ukupnom
razvitku Republike Hrvatske, te se odrţava dostignuta razina ostvarivanja etniĉkih prava koja
su znaĉajna za pripadnike nacionalnih manjina. Poklanja se posebna pozornost kulturnom
amaterizmu i ustanovama kulture zbog njihove vaţnosti u oĉuvanju etniĉkog identiteta i
podupiru programi koji pridonose unaprjeĊenju tolerancije i uspostavljanju multietniĉkog
povjerenja, te se provode zakljuĉci i odredbe ugovora i sporazuma o zaštiti prava nacionalnih
manjina kojih je Republika Hrvatska stranka.
Kao pripadnici autohtone nacionalne manjine Romi u Republici Hrvatskoj imaju Ustavom
zajamĉena gospodarska, socijalna, kulturna i druga prava. Pripadnici romske nacionalne
manjine u Republici Hrvatskoj mogu slobodno upotrebljavati u privatnom i javnom ţivotu
svoj jezik i pismo. Na taj naĉin organizirali su i izdavaĉku djelatnost na vlastitom jeziku i
pismu, no broj do sada izdanih djela na romskom jeziku vrlo je mali. Republika Hrvatska,
ministarstva i lokalna tijela financijski podupiru ovu djelatnost.
Kod izrade primjena Ustavnog zakona Vlada Republike Hrvatske uoĉila je problem
smanjivanja broja govornika manjinskih jezika, kao i nedovoljnu prisutnost manjinskih jezika
u primjeni. Stoga je predloţila Hrvatskom saboru niz zakljuĉaka, a izmeĊu ostalog preuzela je
obvezu da bi u predstojećem razdoblju u suradnji s udrugama nacionalnih manjina osmislila
kampanju potpore korištenju manjinskih jezika u sluţbenim postupcima i jaĉanja svijesti
nacionalne manjine o potrebi oĉuvanja vlastitog jezika kao znaĉajnog elementa svog
kulturnog identiteta. Istovremeno će se kroz postupke nadzora voditi raĉuna o usklaĊenosti
akata jedinica lokalne samouprave s pozitivnim propisima u ovom podruĉju kao i sam nadzor
zakonitosti postupanja njihovih tijela.
Republika Hrvatska smatra da su jezici kojima se koriste nacionalne manjine u Republici
Hrvatskoj neteritorijalni. Naime pripadnici nacionalnih manjina ţive na cijelom podruĉju
Republike Hrvatske i neka prava ostvaruju na cijelom hrvatskom podruĉju mada u većem
broju ţive na podruĉju pojedinih ţupanija.
Naime, prema Popisu stanovništva iz 2001. godine, bilo je ukupno 150.792 govornika
dvadeset i dva manjinska jezika.
Podaci se temelje izjašnjavanjem graĊana o materinjem jeziku od ĉega se tek na sedam, gore
navedenih jezika, primjenjuje Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima odnosi
ukupno 96.787 govornika.
6.
Poloţaj romske i drugih nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj zajamĉen je Ustavom
Republike Hrvatske i postojećim zakonodavstvom.
Prema odredbama Ustavnog zakona i Zakona o uporabi manjinskog jezika kao i prema
propisima koji su na bili na snazi prije njihovog donošenja, manjinski jezik se uvodi u
sluţbenu uporabu, i to na temelju zakona, ako je manjina zastupljena u lokalnoj jedinici u
odreĊenom postotku, na temelju bilateralnih meĊunarodnih ugovora, ostvarivanjem steĉenih
prava na temelju statuta lokalne jedinice, te ako nisu ispunjeni zakonski uvjeti prema kojima
je obvezatno uvoĊenje manjinskog jezika u sluţbenu uporabu.
Romska nacionalna manjina niti u jednoj općini, a isto tako niti u jednome gradu, ne
ispunjava uvjete za uvoĊenje romskog jezika u uporabu na temelju zakona. Tako da niti u
jednoj lokalnoj jedinici romski jezik nije u sluţbenoj uporabi uz hrvatski jezik. Isto tako
moramo navesti da nikada nije bio postavljen zahtjev unutar bilo koje lokalne jedinice za
uvoĊenje romskog jezika u sluţbenu uporabu. Romske udruge koje djeluju u Republici
Hrvatskoj takoĊer nikada nisu postavljale na dnevni red i samo pitanje sluţbene uporabe
romskog jezika.
Kada je rijeĉ o obrazovanju na manjinskom jeziku potrebno je naglasiti da Republika
Hrvatska osigurava svim manjinama, bez obzira na to da li se obvezala na njih primijeniti
Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima, primjenu razliĉitih oblika
obrazovanja na njihovom jeziku zavisno od potreba pojedine nacionalne manjine. Svi oblici
obrazovanja odvijaju se uz financijsku potporu iz drţavnog proraĉuna.
Pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj ostvaruju pravo na obrazovanje na
jeziku i pismu nacionalne manjine temeljem Ustava, Ustavnog zakona, Zakona o obrazovanju
na jeziku i pismu nacionalnih manjina i drugih zakonskih propisa koji ureĊuju naĉin
ostvarivanja prava nacionalne manjine na obrazovanje na vlastitom jeziku i pismu.
Obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina provodi se za talijansku, srpsku,
maĊarsku, ĉešku, slovaĉku, ukrajinsku, rusinsku, njemaĉku, austrijsku, albansku i
makedonsku nacionalnu manjinu i to u nekom modela. Odgoj i obrazovanje ostvaruje se od
predškolske dobi do visokoškolskog obrazovanja, to jest zapoĉinje u djeĉjim vrtićima, te se
nastavlja u osnovnim i srednjim školama i visokoškolskim ustanovama. Za pripadnike
manjina koje nemaju institucionalno organiziran nijedan oblik nastave, što je sluĉaj za romsku
nacionalnu manjinu, jezik, pismo i specifiĉnosti romske nacionalne manjine njeguju se
organiziranjem raznih ljetnih i zimskih škola, dopisno konzultativnom nastavom, kao i
drugim eksperimentalnih programa obrazovanja.
U pedagoškom standardu primjenjuje se tako zvana aktivna politika u skladu sa Zakonom o
odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, pa se tako razredni odjeli
formiraju bez obzira na broj uĉenika. TakoĊer se formiraju ustanove s nastavom na jeziku i
pismu nacionalne manjine. Nastava se odvija prema planu i programu hrvatskoga školskog
sustava.
Cjelokupna nastava na jeziku i pismu nacionalnih manjina u sustavu je školstva s tim što se
specifiĉnosti manjine ostvaruju kroz uĉenje materinjeg jezika i dodatnim sadrţajima u
predmetima povijesti, zemljopisa, glazbene i likovne kulture.
7.
U svim modelima uz svoj jezik pripadnici nacionalnih manjina imaju obvezni program
hrvatskog jezika i pisma u istom broju sati kao i materinjeg jezika.
Jezik manjine kao jezik sredine u školskim ustanovama na hrvatskom jeziku i pismu ostvaruje
samo talijanska nacionalna manjina. Pripadnici manjina imaju pravo organizirati školske
ustanove na svom jeziku i pismu i to pravo ostvaruju talijanska, srpska, ĉeška i maĊarska
nacionalna manjina. Nastava vjerskog odgoja organizira se sukladno vaţećem nastavnom
planu i programu te sporazumima izmeĊu vjerskih zajednica i Vlade Republike Hrvatske.
Vlada Republike Hrvatske je putem Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa osigurala
sredstva za izradu autorskih udţbenika, te za prevoĊenje i tiskanje odobrenih udţbenika. Za
sada se udţbenici prevode i tiskaju samo za nastavu osnovnih škola i njegovanje jezika i
kulture. Za srednje škole nije preveden nijedan udţbenik niti za jednu nacionalnu manjinu.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa dalo je suglasnost za korištenje udţbenika koji su
za potrebe nastave na jeziku i pismu nacionalnih manjina uvezeni iz matiĉnih drţava.
Osigurana sredstva za nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, rasporeĊena su na programe
tiskanja i prevoĊenja udţbenika, priruĉnika i knjiga, programe ljetnih i zimskih škola,
posebnih programa za Rome i programe seminara i usavršavanja uĉitelja i nastavnika.
Sukladno odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju sveuĉilište,
veleuĉilište ili visoka škola sama utvrĊuje postupak odabira pristupnika za upis na naĉin koji
jamĉi ravnopravnost svih pristupnika bez obzira na rasu, boju koţe, spol, jezik, vjeru,
politiĉko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinu, roĊenje, društveni
poloţaj, invalidnost, seksualnu orijentaciju i dob. Visoka uĉilišta utvrĊuju kriterije na temelju
kojih se obavlja klasifikacija i odabir kandidata za upis. U cilju samog povećanja broja
upisanih romskih studenata trebalo bi u dogovoru s Rektorskim zborom i Vijećem veleuĉilišta
i visokih škola uvesti kvote za Rome.
Savjet za nacionalne manjine upozorio je na odreĊene nedostatke vezane uz provoĊenje
Zakona o odgoju i obrazovanju, a koji se odnose na nedovoljan broj savjetnika za manjinske
jezike i manjinsko školstvo. TakoĊer je upozoreno na nepostojanje kriterija za raspodjelu
sredstava i naĉina kontrole trošenja sredstava, koja se rasporeĊuju za tiskanje udţbenika na
jezicima nacionalnih manjina, organizaciju ljetnih škola za pripadnike nacionalnih manjina i
edukaciju manjinskih uĉitelja. Temeljem preporuka Savjeta za nacionalne manjine u
Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa zaposleni su savjetnici za manjinske jezike i
školstvo, no nije zaposlen niti jedan savjetnik koji je pripadnik romske nacionalne manjine.
Razlog tome je upravo nedostatak školovanog kadra koji dolaze iz romske zajednice, kao i
nestandardizirani romski jezik.
Ĉlankom 12. Ustava Republike Hrvatske propisana je sluţbena uporaba hrvatskog jezika i
latiniĉnog pisma. U pojedinim lokalnim jedinicama, uz hrvatski jezik i latiniĉno pismo, u
sluţbenu se uporabu moţe uvesti i drugi jezik te ćiriliĉno ili koje drugo pismo i to pod
uvjetima koji su propisani zakonom.
Prema definiciji stavka a) ĉlanka 1. Europske povelje o primjeni regionalnih ili manjinskih
jezika, odnosno uporabe regionalnog ili manjinskog jezika na odreĊenom teritoriju drţave,
navodimo da se u Republici Hrvatskoj ne moţe precizno oznaĉiti odreĊeni teritoriji, budući da
8.
su pripadnici nacionalnih manjina prisutni na cjelokupnom teritoriju i to u većem ili manjem
broju. Tako u sluţbenoj uporabi pored hrvatskog jezika i latiniĉnog pisma nisu uvedeni jezik i
pismo pripadnika nacionalnih manjina, jer u istima nijedna nacionalna manjina ne ĉini jednu
trećinu ukupnog broja stanovništva.
S obzirom na uĉešće nacionalnih manjina u ukupnom broju stanovnika u Zagrebaĉkoj,
Krapinsko-zagorskoj, Varaţdinskoj, Koprivniĉko-kriţevaĉkoj, Virovitiĉko-podravskoj,
Poţeško-slavonskoj, Brodsko-posavskoj, Splitsko-dalmatinskoj, Dubrovaĉko-neretvanskoj i
MeĊimurskoj ţupaniji, a sukladno Ustavnom zakonu i Zakonu o uporabi manjinskog jezika i
pisma, nema temelja za uvoĊenje manjinskih jezika u ravnopravnu sluţbenu uporabu. Poradi
navedenog niti nema primjere korištenja romskog jezika pred pravnim osobama s javnim
ovlastima. Pri tome valja istaknuti okolnost da tijekom proteklih godina u nadleţnim tijelima
nisu zaprimljeni zahtjevi na jeziku i pismu nacionalnih manjina koji bi iziskivao izdavanje
upravnih akata na manjinskim jezicima ili pismu.
TakoĊer, Hrvatska radiotelevizija, prema ĉlanku 5. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, duţna
je proizvoditi i/ili objavljivati emisije koje su namijenjene informiranju pripadnika
nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. Hrvatska radiotelevizija teme o nacionalnim
manjinama obraĊuje u specijaliziranim emisijama pod nazivom «Prizma» i «Manjinski
mozaik» kao i gotovo u svim drugim dijelovima TV programa, a u skladu s programskim
sadrţajima i ţanrovima pojedinih programa. Što se tiĉe TV programa emisije «Prizma» nismo
zadovoljni niti sa programom, niti sa kvalitetom navedene emisije. U izradi navedene emisije
preferiraju se samo pojedine nacionalne manjine, bez obzira na broj pripadnika manjina u
ukupnom broju stanovnika u Republici Hrvatskoj, tako da se pojedinim manjinama daje veći
broj ukupnog uĉešća unutar navedene emisije. TakoĊer, već duţi vremenski period unutar TV
emisije pod nazivom «Prizma» nema prevoditelja za romski jezik, a razlog navedenome nije
nam poznat. Tako su Romi prilikom davanja intervjua prisiljeni govoriti hrvatskim jezikom.
Kada govorimo o emitiranju radijskih programa manjinski radijski programi provode se na
radio postajama Prvog programa Hrvatskoga radija, Radiopostaje Rijeka, Radiopostaje Pula,
Radiopostaje Osijek i MeĊunarodnog programa Hrvatskoga radija «Glas Hrvatske». Jezici
koji su zastupljeni u navedenim emisijama su talijanski, ĉeški i maĊarski jezici. No meĊutim
na navedenim radio postajama ne emitiraju se emisije koje su na romskom jeziku.
Zahvaljujemo Republici Hrvatskoj koja omogućava emitiranje emisija na lokalnim radio
postajama kao i TV programima diljem Hrvatske, no niti jedna emisija ne vodi se na
romskom jeziku. Ostvarivanje informiranja i izdavaštva provodi se tiskanjem dvomjeseĉnika
«Mladi za mlade», tromjeseĉnika «Romengo ĉaćipe», tromjeseĉnog lista «Anglunipe budućnost» objavljivanjem knjiga koje sadrţe romsku tematiku, kao i objavljivanjem
dvojeziĉnih, romsko - hrvatskih slikovnica koje su namijenjene romskoj djeci.
Svjesna opasnosti asimilacije govornika manjinskih jezika i nastojeći oĉuvati manjinske
jezike kao posebnu i veliku kulturnu vrijednost Republika Hrvatska, a u suradnji s
institucijama i udrugama nacionalnih manjina, poduzima mjere za zaštitu manjinskih jezika i
pruţa poticaje pripadnicima nacionalnih manjina na uĉenju i uporabi svojeg materinjeg jezika.
Ivan Rumbak dipl. iur.
9.
UVOD
Svaki jezik je ustvari komunikacijski sustav, koji se moţe sastojati od rijeĉi, tonaliteta kojim
se izgovaraju te rijeĉi, to jest svaki jezik se sastoji od naglasaka ili tako zvane auditivne
komponente jezika, te vizualne komponente jezika, geste, stava i pokreta koji dopunjuju
reĉenu informaciju. Znaĉenje rijeĉi nije odreĊeno onime što ona predstavlja u fiziĉkom
svijetu, nego njenim odnosom s drugim rijeĉima. To direktno ukazuje na to da je ljudski naĉin
razmišljanja vezan za odreĊeni jezik, pa ĉak i njegov vokabular.
Jezik je sredstvo sporazumijevanja, ali i socijalizacije, formiranja identiteta i sociokulturne
integracije pojedinca i društvenih grupa. Posredstvom jezika formiramo svoj identitet,
definiramo kulturnu samobitnost i specifiĉnost svojeg naroda, on ujedno pokazuje osobni i
etniĉki društveni karakter, ali je i zajedniĉki kulturni obrazac nacionalne i globalne kulture
koju dijelimo sa drugima. Sama kljuĉna dimenzija Roma ustvari je njihov romski jezik.
Dinamiĉki promatrano u romskom jeziku skrivena je proţivljena povijest jednog naroda,
njegovih uspona i padova, u njemu su zabiljeţene sve poruke i oţiljci u njegovom rastu od
korijena pa do cvijeta.
No, rezultati višegodišnje negativne asimilacije uradile su ĉudnu jeziĉnu kreaturu unutar
samog romskog jezika. Neosporivo politiĉko pravo je da svatko, jezik kojim govori, zove
svojim materinjim jezikom. TakoĊer, u Republici Hrvatskoj mora biti upravo sveto pravo na
jeziĉnu nijansu i raznolikost, u kojoj se prirodno razlikujemo ali i meĊusobno prepoznajemo.
Sporna je meĊutim tendencija pojedinaca, pripadnika same romske nacionalne manjine, koji
su svrstani u etniĉko razliĉite romske tabore, da nasilnim intervencijama u sam romski jezik
umeću umjetne, nepoznate i neprihvaćene nove nazive i razlike. Sporna je i sama etniĉka
ideologija samog romskog jezika, koja se tako, a na tendencijama pojedinaca, uvodi i nameĉe
drugim Romima, i to sve obilno doprinosi u negativnom i sluţbenom rješenju da se romski
jezik uvede u obrazovanje, javnu upotrebu, da se obavi njegova standardizacija i tako dalje.
U standardizaciju romskog jezika u Republici Hrvatskoj potrebno je ukljuĉiti same poznate
hrvatske i strane romske lingviste i intelektualce, romsku zajednicu, a sa ambicijom da se u
otvorenoj diskusiji unese više svjetla u ovaj kompleks pitanja i problema. Ova knjiga je
ustvari pruţanje informacija o postojanju romskog jezika u Republici Hrvatskoj, prisutnosti
raznih romskih dijalekata, te smo mišljenja da je potrebno ustanoviti kojim romskim jezikom,
dijalektom, se zapravo sluţe Romi u Republici Hrvatskoj, imamo li njegove normative,
postoji li romski pravopis, a ako postoji dali u istome postoje i pravopisne pogreške.
10.
Dajući pravo Romima da daju ime svojem jeziku, te da ga sami ureĊuju i dotjeruju prema
svojim potrebama, prije svega moramo utvrditi da su Romi u isti ugradili veliki broj
posuĊenica iz drugih jezika, te da se u stvari radi i o razliĉitim romskim dijalektima. U samom
romskom jeziku najduţe su se zadrţale same posuĊenice, a u njegovoj normi nije bilo
knjiţevno - kulturne tradicije. Na temelju samih analiza, a u odnosu na predratno stanje,
saĉuvanost romskog jezika nije se bitno promijenilo.
Kada već postoji romski jezik postavlja se pitanje kako ga definirati, kako ocijeniti njegovu
sadašnju jeziĉnu situaciju u Republici Hrvatskoj, te tko uopće ima pravo postavljati standarde
i norme romskog jezika. Kada postoji ljudska zajednica koja ţeli imati svoj vlastiti jezik, onda
ona na to ima i bezuvjetno pravo. Romski jezik još nije u potpunosti izgraĊen, nije niti
standardiziran, ali isti već postoji, bar u naĉelu, a kada bude posve formiran i standardiziran,
to jest u svakoj pojedinosti prepoznatljiv, te kada bude u općoj uporabi zajednice koja ga ţeli,
bit će prihvaćen i priznat kao i svaki drugi jezik.
Sada je još rano da se romski jezik definira prema svojim konkretnim osobinama, jer one još
nisu definitivno utvrĊene, ali isti mora biti onakav kakvim ga sami Romi ustvari i ţele.
Problem je u tome da u Republici Hrvatskoj ţivi veliki broj razliĉitih romskih skupina koje
koriste i razluĉite romske dijalekte, a niti jedna romska skupina ne ţeli se odreći svojeg
prepoznatljivog dijalekta, to jest govora. U svakom sluĉaju, Romi koji niz godina ţive u
Republici Hrvatskoj ţele za sebe romski jezik kojim govore niz vjekova, ne prihvaćajući
nikakav drugi romski dijalekt niti ţele graditi ili uĉestvovati u izgradnji nekakvog posebnog
romskog jezika. Rekao bih da je sadašnja jeziĉna situacija naprosto u previranju.
Romski jezik nije još uvijek sreĊen, te je u stvari kao takav i zbunjujući. Još uvijek nije
postignuta sigurnost u tome što jest a što nije romski jezik. No to stanje je, ĉini se, iz dana u
dan sve bolje. Gore je to što se uporno pokazuje teţnja da se romskom jeziku ospori
legitimnost. To se sada najneposrednije oĉituje u odbojnom odnosu prema istom što je posve
neprihvatljivo, a uz to trajno oteţava da se hrvatska javnost uvjeri da romski jezik ustvari
postoji kao što postoji i opravdana potreba da se isti standardizira i prizna u Republici
Hrvatskoj. Romski jezik u Republici Hrvatskoj ne postoji kao standardni jezik, no njegovo
ime ima dugu tradiciju.
Za mene je nesumnjivo da postoji romski jezik. To proizlazi iz moga uvjerenja da svaki narod
ima pravo obiljeţavati jezik kojim se sluţi i onako ga upotrebljavati kako je on ustvari i
ispravan za samu upotrebu. Smatram potpuno razumljivim da su Romi spremni upotrebljavati
za svoj jezik naziv «Romani ćhib», romski jezik, jer u tom nazivu oni sami bivaju
istovremeno i priznati kao nacionalna manjina u Republici Hrvatskoj. Svi romski dijalekti
koji se govore u Republici Hrvatskoj imaju svoj osnovni rjeĉnik osim što isti u sebi sadrţi
rijeĉi posuĊenice, kredite, koje dolaze od kontakta sa razliĉitim jezicima.
Da li, i koliko će se ova ţelja moći ispuniti zavisi u prvom redu od toga jesu li Hrvati spremni
prihvatiti ovu «ponudu», i dalje od toga, kako će izgledati norma i uzus romskog jezika. Ja
zato mislim da bi forsirano nametanje nekog romskog dijalekta pridonijelo otuĊivanju izmeĊu
raznih skupina Roma unutar Republike Hrvatske jer bi se pojedine skupine smatrale
zapostavljenima i odbaĉenima. Ipak izgleda da će romski jezik tokom vremena dobiti
samostalnu, nezamjenljivu fizionomiju i to jednostavno zbog toga što sami Romi imaju
potrebu i ţelju da isti saĉuvaju od samog daljnjeg propadanja.
11.
RIJEČ RECEZENTA
Autor je u ovom djelu objavio podatke koje je godinama prikupljao i koji su vezani uz romski
jezik, no navedeno ne umanjuje sam znaĉaj i vaţnost ovog djela jer kao takvi nikada nisu
objavljeni u Republici Hrvatskoj. Knjiga «Romski jezik» ĉitljiva je i prilagodljiva širokim
narodnim masama svih društvenih slojeva. Glavna tema je romski jezik, te se realistiĉno
pitanje i problemi romskog jezika proteţu kroz knjigu. Samom temom, bez uobiĉajenih
recezentskih fraza, ova knjiga sama sebe preporuĉuje i izdavaĉu i ĉitaocima.
Znajući da je borba za romski jezik i jeziĉnu slobodu isto što i zauzimanje za nacionalnu
slobodu samih Roma autor knjige pokušava ĉitaocima objasniti što je romski jezik i kroz koje
je faze, povijesne promjene razvoja isti prošao. Autor kroz svoju knjigu predstavlja sve
nedoumice, strahove i strepnje o nedvojbenom izumiranju romskog jezika, te kontinuirani
izostanak sustavnije društvene i drţavne skrbi o njemu. Sve navedeno najdrastiĉnije se
oĉitova u posvemašnjem ignoriranju obrazovne politike spram jezikoslovne izobrazbe Roma
na njihovom materinjem romskom jeziku i samom oĉuvanju romskog jezika, te njegovoj
samoj standardizaciji. On se, ujedno k tome i prirodno uklapa u sva ona nastojanja koja su od
sredine sedamdesetih godina usmjerene ka oĉuvanju i standardizaciji romskog jezika i pisma,
no po mojim saznanjima ovo je prvo ovakvo djelo vezano uz romski jezik koje je objavljeno
na hrvatskom jeziku, te istome poradi navedenog daje respektabilni naslov koji je posvećen
romskom jeziku u cjelini.
Spomenuti naslov, s jedne strane, promiĉe i potiĉe skrb o njegovanju romskog jezika, jeziĉne
kulture i lingvistiĉke posebnosti romskog jezika nastavljajući sve one jezikoslovne vatre što
su već nastale i koje gore u krugovima jezikoslovaca koji se bave i prouĉavaju romski jezik,
senzibilizirajući pri tome i samu širu javnost za sam romski jezik. Tako se unutar navedenog
djela objašnjava porijeklo Roma i romskog jezika, njegova povijest, njegovo aktualno stanje,
problemi koji su vezani uz standardizaciju romskog jezika i pisma, a istim se djelom ujedno
inicira i nameĉe potreba dugoroĉnih kapitalnih nacionalnih projekata koje treba provesti
vezano uz oĉuvanje i standardizaciju romskog jezika.
Drugom djelu tog ozraĉja moglo bi se pridodati i tako zvano opće stanje i duh vremena koji
nerijetko, poĉinju od neriješenih jezikoslovnih pitanja, pa idu sve do preosjetljivosti za makar
i najmanje otklanjanje ponekih rješenja koja su više tantijemska nego li jezikoslovne naravi.
U takvom ambijentu nastaje i ova prva hrvatska verzija pisanog objašnjavanja romskog
jezika.
Sam autor zakljuĉuje da je nuţdno temeljito doraditi i uskladiti mnoga neusklaĊena rješenja
koja postoje unutar romskog jezika, njegovog pravopisa, gramatike, razliĉitih dijalekata, same
12.
standardizacije romskog jezika, te vjeĉnih nesuglasica koje postoje unutar romske zajednice, a
koje su vezane uz sve navedeno. Ipak još treba uraditi svekolike napore kako bismo dobili
jedan cjelovit, struĉno kompetentan i znanstveno pouzdan, u osnovi neprijeporan, opći
standardizirani romski jezik i pismo. Navedeno se je do sada radilo samo na regionalnom
nivou i u većini sluĉajeva od strane pojedinaca, to jest to su u većini sluĉajeva uglavnom bili
samostalni radovi, redaktorsko – tehniĉki zahvati pojedinaca, koji su samostalno, ponekad i
nestruĉno i bez ikakvog znanja radili razne «dorade» i postavljali «svoju vlastitu
standardizaciju» romskog jezika.
Treba se primarno brinuti o romskom jeziĉnom standardu i svim njegovim bitnim
sastavnicama. Ta se zadaća mora povjeriti samim Romima kako bi zajedno, u skladu sa
zahtjevima i naputcima jezikoslovaca, u najkraćem vremenu obavili usklaĊivanje, to jest
samu standardizaciju romskog jezika i pisma.
Proĉitavši djelo posve sam uvjeren kako se radi o itekako znaĉajnom djelu. Konaĉan sud o
tome ipak prepuštam budućim ĉitateljima, premda se uopće ne dvojim u tome da i svi ostali
koji su na ovaj ili onaj naĉin sudjelovali u realizaciji ovoga projekta i objavljivanja samoga
djela zasluţuju društveno i struĉno priznanje.
Bugarska, Sveuĉilište Sofia
ekspert na psiholingvistici romskog jezika
Evelina Grigorova
13.
SADRŢAJ
Rijeĉ autora ………………………………………………………………
Uvod……………………………………………………………………...
Rijeĉ recenzenta………………………………………………………….
Sadrţaj…………………………………………………………………...
Što je jeziĉna politika…………………………………………………….
Izazov jeziĉnoga planiranja………………………………………………
Prepreke s kojima se susreće jeziĉno planiranje na romskom jeziku……
Tko su zapravo Romi…………………………………………………….
Romi u Hrvatskoj………………………………………………………...
Kretanje broja Roma u RH prema popisima stanovništva 1948. - 2001…
Porijeklo imena…………………………………………………………..
Romi kao nomadi kroz dugi vremenski period…………………………..
Jezik Roma……………………………………………………………….
Klasifikacija i status romskog jezika…………………………………….
Obiĉaji Roma……………………………………………………………..
Romske proslave i slavlja………………………………………………...
Kultura Roma…………………………………………………………….
Obrana identiteta jezika i religije………………………………………...
Razvoj romske manjinske svijesti……………………………………….
Istraţivanje o jezicima koje govore Romi ………………………………
Klasifikacija i status……………………………………………………...
Povijest…………………………………………………………………...
Pregled romskog jezika
Opće informacije – porijeklo…………………………………………….
Faze razvoja romskog jezika…………………………………………….
Fonologija romskog jezika………………………………………………
Imenice i njihova deklinacija – Padeţ…………………………………...
Nominativ i obliquus……………………………………………………
Markeri………………………………………………………………….
Jedinice padeţnog sistema………………………………………………
Upotreba padeţa…………………………………………………………
Zamjenice i njihova deklinacija -Zamjenice i njihova podjela………….
Liĉne zamjenice i njihova deklinacija……………………………………
Sociolingvistika - sociolingvistiĉka situacija romskog jezika…………...
Poloţaj Roma u drţavama……………………………………………….
Romske skupine u Republici Hrvatskoj………………………………....
Podjele samih romskih skupina…………………………………………
Unutarnje podjele iz romske perspektive……………………………….
14.
3.
10.
12.
14.
17.
18.
19.
20.
21.
21.
24.
25.
27.
31.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
38.
39.
42.
45.
46.
46.
48.
49.
50.
50.
51.
51.
52.
54.
54.
55.
55.
Podjela na temelju jezika………………………………………………..
Podjela prema naĉinu ţivota……………………………………………
Status romskog jezika……………………………………………………
Što je romologija…………………………………………………………
Geografska distribucija…………………………………………………..
Povijest romske lingvistike………………………………………………
Opće strukturne i karakteristike romskog jezika………………………...
Klasifikacija i status romskog jezika……………………………………
Dijalekti romskog jezika i njihova klasifikacija…………………………
Razlike u romskim dijalektima………………………………………….
Miješani jezik……………………………………………………………
Ostale romske skupine…………………………………………………..
Romi grupnog identiteta………………………………………………...
Mješoviti Romi…………………………………………………………
Ne romske skupine……………………………………………………...
Etniĉke grupe……………………………………………………………
Grupe putnika…………………………………………………………...
Pokriveni dijalekti romskog jezika……………………………………...
Tablica nekih dijalektalnih razlika………………………………………
Miješani romski jezici……………………………………………………
Romski jezik kao sluţbeni jezik…………………………………………
Bogatstvo rijeĉi………………………………………………………….
Staro indijski jezik………………………………………………………
Rani romski jezik………………………………………………………..
Proto – Romski jezik……………………………………………………
Utjecaj turskog jezika na romski jezik…………………………………..
Današnji romski dijalekti……………………………………………….
Jeziĉne - genetske pripadnosti…………………………………………..
Povijesna distribucija……………………………………………………
Kako se je promjena dijalekata proširila preko geografskih zona………
Rana faza diferencijacije romskog dijalekta…………………………….
Podjela romskog jezika na sjever i jug………………………………….
Podjela romskog jezika na sjeverozapad – sjeveroistok…………………
Leksikon…………………………………………………………………
Gramatika………………………………………………………………..
Izuĉavanje romskih dijalekata…………………………………………...
Klasifikacije i sorte romskog jezika……………………………………..
Standardizacija romskog jezika………………………………………….
Današnja distribucija i status…………………………………………….
Kodifikacija romskog jezika…………………………………………….
Prepreke s kojima se susreće jeziĉno planiranje na romskom jeziku……
Znaĉenje jeziĉnog pluralizma……………………………………………
Sluţbeno priznavanje romskog jezika……………………………………
Uniformnost romskog jezika…………………………………………….
Prisutnost i upotreba jezika u raznim podruĉjima……………………….
Europska dimenzija romskog jezika……………………………………..
Romska knjiţevnost – romska pisana rijeĉ………………………………
15.
56.
56.
57.
59.
59.
60.
65.
66.
67.
68.
84.
89.
95.
96.
97.
98.
100.
102.
105.
107.
107.
107.
108.
109.
110.
115.
115.
116.
117.
117.
118.
118.
120.
127.
128.
129.
129.
130.
134.
135.
137.
138.
140.
142.
143.
145.
146.
Romsko knjiţevno stvaralaštvo i kulturna baština
Roma u Republici Hrvatskoj…………………………………………….
Romski jezik izumire u Republici Hrvatskoj……………………………
Zakljuĉak………………………………………………………………..
Vaţno izvorište jezikoslovnih podataka………………………………...
Preporuke………………………………………………………………..
Donatori…………………………………………………………………
In Memoriam Kasum Cana Prizren 1968. - Zagreb 2011………………
16.
147.
149.
150.
151.
152.
154.
155.
Što je jezična politika
Mnoge zemlje imaju jeziĉnu politiku osmišljenu tako da favoriziraju svoj jezik, ili da se pak
obeshrabri uporaba odreĊenog jezika ili skupine jezika. Iako, povijesno gledajući, svaki
većinski narod koristi jeziĉnu politiku za promicanje svojeg sluţbenog jezika na raĉun drugih,
u ovom novijem periodu mnoge zemlje imaju politiku za zaštitu i promicanje regionalnih i
nacionalnih jezika.
Jeziĉna politika je ono što vlada ĉini sluţbeno putem zakonodavstva, koje odluke donosi, koju
politiku primjenjuje, kako se jezik koristi, kako njeguje svoj vlastiti jezik, koji su nacionalni
prioriteti pri svemu tome, ali isto tako ima i obvezu da uspostavi prava pojedincima ili
skupinama za zaštitu i uporabu svojeg materinjeg jezika.
Oĉuvanje kulturne i jeziĉne raznolikosti u današnjem svijetu glavna je briga velikog broja
znanstvenika, umjetnika, knjiţevnika, politiĉara i onih koji brane jeziĉna ljudska prava.
Procjenjuje se da je u ovom trenutku oko šest tisuća jezika u opasnosti od izumiranja. Mnogi
ĉimbenici utjeĉu na postojanje i korištenje bilo kojeg jezika, ukljuĉujući veliĉinu i izvorni broj
govornika, te njegovu uporabu u formalnoj komunikaciji i geografskoj disperziji. Nacionalna
politika prema jeziku moţe ublaţiti ili pak pogoršati posljedice nekih od tih faktora.
Jeziĉna prava su ljudska i graĊanska prava u pogledu individualnih i kolektivnih prava da
mogu birati jezik ili jezike za komunikaciju u privatnom ili javnom ţivotu. Ostali parametri za
analizu jeziĉnih prava ukljuĉuju stupanj teritorijalnosti, iznos od pozitivnosti, orijentaciju u
smislu asimilacije ili odrţavanja, i njegovu samu javnu upotrebu. Jeziĉno prava ukljuĉuju,
meĊu ostalim, pravo na vlastiti jezik u pravnim, upravnim i pravosudnim aktima, obrazovanju
na materinjem jeziku i uporabi istog u medijima. Jeziĉnih prava, u meĊunarodnom pravu,
obiĉno se rješavaju u širem okviru kulturnih i obrazovnih prava.
Jeziĉna prava prvi su puta bila ukljuĉeni kao meĊunarodna ljudskih prava u Općoj deklaraciji
o ljudskim pravima iz 1948. godine. Vaţni dokumenti za jeziĉna prava ukljuĉuju dokumente
Opće deklaracije o jeziĉnim pravima, Europske povelje o regionalnim ili manjinskim
jezicima, i Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina.
Jeziĉna politika odnosi se na dogovore sa kojima se mogu utvrditi odnos izmeĊu jezika i
samog društva u kojem se jezik koristi. Proces planiranja, izvršavanja i procjene takvog
postupaka naziva se planiranje jezika. Jeziĉna politika i planiranje jezika mogu se
usredotoĉiti, na primjer, na status samog romskog jezika u hrvatskom društvu. Planiranje
statusa jezika takoĊer moţe ukljuĉivati i oţiviti korištenje ugroţenih jezika ili se moţe
odluĉivati o jeziku koji se koristi u samom obrazovanju. Jeziĉna politika moţe biti usmjerena
na sadrţaj jezika, na konsolidaciju, poseban oblik jezika koji treba standardizirati. Isto tako
sva pitanja koja su vezana u vezi s korištenjem jezika moraju se takoĊer nalaziti unutar
podruĉja planiranja korpusa.
17.
Izazov jezičnoga planiranja
Što treba poduzeti kada se govori o zaštiti manjinskih jezika? Europska povelja o regionalnim
ili manjinskim jezicima navodi nekoliko konkretnih implementacija prepoznavanja i zaštite
jezika kao što su to;
 Opća zaštita, promicanje i poštovanje prema jeziku, kao i poticanje njegove uporabe u
privatnom i javnom ţivotu.
 Ukljuĉivanje jezika u obrazovni sustav, osobito na primarnoj razini.
 Ukljuĉivanje materinjeg jezika u predškolski odgoj i obrazovanje za one uĉenike ĉije
obitelji to zahtijevaju.
 Promocija izuĉavanja i istraţivanja o jeziku i uĉenje jezika u sekundarnom i na
tercijarnom nivou.
 Pruţanje prijevoda i osiguravanje prevoditelja za jezik u javnim sluţbama.
 Pruţanje radijskog i televizijskog programa na jeziku i podrška u izdavanju novina i
ĉasopisa, te proizvodnja i distribucija audio i audiovizualnih ostvarenja na jeziku.
Zadaća vlade u odnosu na te izazove je prije svega kako bi omogućila takve aktivnosti, na
primjer donošenje odluka o obliku nastavnog plana i programa. Sljedeće je da ih i financijski
podrţe, to jest da se podmire troškovi za proizvodnju resursa, odnosno zapošljavanja i obuke
potrebnog osoblja, i konaĉno, da usvoji politiku koja potiĉe uporabu i razvoj manjinskih
jezika. MeĊutim, tu je i dalje izazov u sluĉaju romskog jezika jer u Republici Hrvatskoj ne
postoji tradicija korištenja romskog jezika za sve gore navedeno, te takoĊer ne postoji niti
osposobljeno osoblje, uĉitelji, autori, nastavni materijali, knjige, filmovi na romskom jeziku, a
sve to potrebno je kako bi se omogućilo uvoĊenje romskog jezika u relevantne domene.
Takva situacija je poziv za jeziĉno planiranje, te treba imati ciljane napore da se ponovno
oblikuje romski jezik i da ga se opremi s potrebnim funkcijama, to jest treba utvrditi i
postaviti sustav pisanja i sustav pravopisa, te utvrditi tehniĉki rjeĉnik za pokriće
institucionalnih domena korištenja.
Tradicionalno, jeziĉno planiranje je ukljuĉivanje dvije aktivnosti domene. Prva je prvenstveno
društveno - politiĉka, a cilja na status reguliranja samog jezika. Druga je više tehniĉko jeziĉna, i ima za cilj jeziĉne materijale ili korpus samog jezika. Ovdje se procesi odluĉivanja
trebaju tradicionalno usmjeriti na rješavanje sljedećih pitanja;
 Koji oblik jezika, to jest koji romski dijalekt, bi se trebao koristiti za pisanje i u
samom obrazovanju, medijima i drugim javnim funkcijama?
 Koji sustav pisanja bi trebao biti usvojen ili dizajniran za upotrebu romskog jezika, to
jest kako treba biti kodificiran sam romski jezik?
 Kako bi se sam vokabular romskog jezika mogao proširiti za svoje nove funkcije?
 Kako, na koji naĉin, i tko moţe donositi odluke koje su vezane u odnosu na izbor
sorte, dijalekta romskog jezika koji će se koristiti u sustavu pisanja?
18.
 Kako se sam vokabular romskog jezika propagira meĊu potencijalnim daljnjim
korisnicima romskog jezika?
Prepreke s kojima se susreće jezično planiranje na romskom jeziku
Romski jezik je samo jedan od mnogih jezika širom svijeta koji nemaju tradiciju i sami
standard. Nepostojanje standarda ponekad zbunjuje s navodima «razliĉitih romskih jezika» i
prisustvovanja brojnih romskih narjeĉja. U stvari, većina europskih romskih jezika prikazuju
dijalektalne varijacije, i tip samih razlika, koje postoje izmeĊu razliĉitih dijalekata romskog
jezika uopće, a isto nije niti ništa neobiĉno. Izostanak standardnog romskog jezika za
upotrebu u regionalnoj komunikaciji, u pisanom obliku, ili unutar institucija, meĊutim ne
znaĉi da ne postoji oĉigledan izbor za pojedinaĉnu sortu romskog jezika koja bi se mogla
iskoristiti za korištenje u javnom ţivotu ili za korištenje u samom sustavu pisanja na romskom
jeziku.
U nekim aspektima, romski jezik je doista u jedinstvenoj situaciji. On je raspršen meĊu
mnogim razliĉitim regijama i zemljama diljem Europe pa i šire. Ne postoji niti jedno sluţbeno
tijelo, ili agencija kojoj je, ili bi joj moglo biti, povjereno zauzimanje za planiranje jezika i
koja bi mogla donijeti odluku za standardizaciju romskog jezika u cjelini. Odgovornost leţi na
pojedinaĉnim vladama, dok su sve aktivnosti kodifikacije romskog jezika raznolike i
regionalne. Svi govornici romskog jezika su uglavnom dvojeziĉni, ponekad govore i druge
manjinske jezike s utjecajem samog romskog jezika, odreĊenog romskog dijalekta. To se
odnosi i na sam unutarnji oblik jezika, osobito kada se koriste tehniĉke ili institucionalne
rijeĉi, a njegov «vanjski» oblik, to jest izbor sustava samog pisanja, ĉesto ovisi, i to zbog
same udobnosti i pristupaĉnosti, na sustav pisanja pojedinih drţavnih jezika.
Tako postoji dilema da u cilju zaštite i promicanja romskog jezika, prava na vlastiti materinji
jezik kao i drugih ljudskih prava, postoji potreba da se izradi obrazovni materijal i mediji na
romskom jeziku, te da treba pruţiti i samo obrazovanje na romskom jeziku. U nedostatku
standardiziranog, pisanog romskog jezika, to ne moţe biti uĉinjeno bez samog jeziĉnog
planiranja. MeĊutim, ne postoji jedinstven koncept na kojem moţemo temeljiti planiranje
samog romskog jezika, i nema oĉitih akreditiranih ili ovlaštenih tijela koji bi mogla izraditi i
provesti takav koncept.
Ipak, planiranje romskog jezika više nije nikakav tabu. Doista, u posljednjih desetak godina,
ili više, nije bilo uspona na lokalnim i regionalnim aktivnostima planiranja romskog jezika i
to diljem Europe. Pokret za jeziĉnu kodifikaciju i samu standardizaciju romskog jezika dao je
rezultate i to samo u obliku regionalnih rješenja, to jest dao je rezultate koji se više nikako ne
mogu ignorirati.
19.
Tko su zapravo Romi
Općenito se smatra da su Romi dio kolektivne mitologije, jer nisu imali svoj pisani jezik, sve
do nedavno, a samo podrijetlo im je bilo nepoznato i zaklonjeno nekim povijesnim i mitskim
priĉama. Usprkos svojoj dugoj odvojenosti od Indije romska kultura zadrţala je osnovne
religijske postavke iz hinduizma, a vezano za drevne zakone o ĉistoći.
Romi (na romskom jeziku, Rom, Rrom, ili Rroma) tradicionalno su ustvari nomadski narod
porijeklom iz sjeverozapadne Indije, a njihov jezik se klasificira i pripisuje Indo - Iranskoj
jeziĉnoj porodici. U sjeverozapadnoj Indiji ima jezika kojima je romski jezik srodan. Njihove
migracije poĉinju iz Azije moţda u trinaestom stoljeću, i otuda su se poĉeli širiti Europom.
Na podruĉje zapadne Europe dolaze negdje u petnaestom stoljeću, da bi se u šesnaestom
stoljeću proširili cijelom Europom. Tri su glavne etniĉke zajednice na koje su se Romi
podijelili svojom ekspanzijom, to su: Gitani (Gitanes), Kalderaši (Kalderash) i Manuši
(Manush).
Romi predstavljaju «raspršenu manjinu», no znaĉajna karakteristika za sve Rome je ĉinjenica
da su oni saĉuvali svoj vlastiti jezik iako su se kretali unutar razliĉitih kultura. Te migracije
rezultirale su nizom promjena i utjecaja na stvaranje niza dijalekata unutar romskog jezika, ali
isti je još uvijek saĉuvan. Jezik je znaĉajan za Rome, jer je isti definicija za priznavanje
njihovog identiteta.
Fiziĉki su tamnoputi i niţeg rasta, crne kose. Kod tamnoputijih hrvatskih Roma javlja se u
80% sluĉajeva dolihokefalnost ĉiji indeks lubanje iznosi 74,4, dok se kod svjetlijih ĉešće
javlja brahikefalnost s indeksom 79,8. Studije o genetskom podrijetlu bugarskih, baltiĉkih i
vlaških Roma ukazuju da oko 50% prouĉenih Y kromosoma i mitohondrijske DNK pripadaju
muškoj haplo grupi H (ha) i ţenskoj haplo grupi M (em), haplo grupama koje su široko
rasprostranjene širom Juţne i središnje Azije. Muška haplo grupa R1a1 je rijetka meĊu
Romima, ali je ima oko 50% u muškim Y kromosomima u sjevernoj Indiji i Pakistanu.
Povijest Roma je jedan neprestana borba i stalni progoni koji se dešavaju još i danas.
Dolaskom na prostore Europe Romi su bili porobljeni, proganjani, mućeni i ubijani, a njihova
prava bila su izvan zakona. Kroz cijelu svoju povijest, Romi su se borili samo za svoja
socijalna i ljudska prava, no u velikoj mjeri svjetske vlade i sama javnost ostale su gluhe i
ravnodušne. Ĉesto ih se naziva «Ciganima», no taj narod ima bogatu i dugu povijest.
Romi su se po prvi put pojavili na prostorima Republike Hrvatske tijekom kraja trinaestog
stoljeća i to na prostorima tadašnjeg Dubrovnika. Dolazak na prostore Dubrovnika vjerojatno
je potaknut od strane najezde Turaka kada su Romi iz straha od novih egzodusa bjeţali od
turskih osvajaĉa i traţili zaštiti unutar tadašnje Dubrovaĉke Republike. Znaĉajan broj Roma
tada se premješta dalje u zapadnoeuropske zemlje. Neka romska plemena uspjela su se odrţati
u mediteranskoj regiji, ali ih se je većina povukla u Srednju i Istoĉnu Europu.
20.
Sredinom osamnaestog stoljeća Marija Terezija (1740. – 1780.) i Josip II. (1780. – 1790.),
bavili su se romskim pitanjima. Marija Terezija donijela je uredbu o zabrani korištenja imena
«Cigan», te je kasnije ograniĉila romske brakove i naredila je da romska djeca budu oduzeta
od svojih roditelja kako bi odrastala u seljaĉkim obiteljima. Konaĉno Josip II. ĉak je zabranio
korištenje romskog jezika tijekom 1783. godine. Prisilne asimilacije bitno se je pokazala
uspješnom tijekom devetnaestog i dvadesetog stoljeća kada je većina romskog stanovništva,
oni koji su niz stoljeća ţivjeli na prostorima Republike Hrvatske i koji su zadrţali svoje
obiĉaje, kulturu i svoj materinji jezik, ustvari odustali od istoga zaboravljajući svoj materinji
jezik, te su se posve ili pak djelomiĉno asimilirali unutar hrvatskog društva. Endemska
diskriminacija prema Romima, htjeli to neki priznati ili ne, i danas postoji, a ĉini se da će ista
biti i nadalje dio šireg društvenog obrasca diskriminacije i marginalizacije koja će se
vjerojatno i nadalje nastaviti u doglednoj budućnosti.
Romi u Hrvatskoj
Prvi popis puĉanstva proveden nakon Drugog svjetskog rata u sastavu bivše drţave na tlu
današnje Republike Hrvatske, onaj iz 1948. godine zabiljeţio je svega 405 Roma. Oni su tada
u knjizi broj IX. popisa: «Stanovništvo po narodnosti» svrstani u kategoriju pod nazivom
Cigani. Tako mali broj Roma u stvari je posljedica stradanja Roma za vrijeme Drugog
svjetskog rata u NDH. Prema procjenama istraţivaĉa gubici Roma u Drugom svjetskom ratu,
na prostoru ex Jugoslavije, iznose sedamnaest tisuća. Tijekom 1953. godine popisano je 1269
Roma, da bi u popisu 1961. godine broj izjašnjenih Roma pao na svega 313. Od tog perioda
od popisa do popisa broj Roma stalno raste. Tako je 1971. godine popisano 1257 Roma, 1981.
3858, a 1991. 6695.
Kretanje broja Roma u RH prema popisima stanovništva 1948. - 2001.
Prema popisu iz 1991. godine u MeĊimurskoj ţupaniji ţivjelo je 1920 (28,7%), u Gradu
Zagrebu 994 (14,8%), a u Osjeĉko - baranjskoj ţupaniji 782 (11,7%) Roma. Jedina ţupanija u
kojoj nije popisan niti jedan Rom bila je Poţeško - slavonska. Posljednjim popisom iz 2001. u
Hrvatskoj je popisano 9463 Roma iako se smatra da je njihov broj puno veći. Isto tako znamo
da je znatan broj Roma u Republiku Hrvatsku došao kao izbjeglice iz drugih drţava bivše
Jugoslavije. Prema nekim izjavama, prema podacima Vijeća Evrope u Hrvatskoj ţivi izmeĊu
30 i 40 tisuća Roma.
21.
Na ţupanijskoj razini, najveći broj romske populacije ţivi u MeĊimurskoj ţupaniji, njih 2887
ili 30,5% što ĉini 2,4% stanovništva ţupanije. Slijede Grad Zagreb s 1946 ili 20,6% te
Osjeĉko - baranjska ţupanija s 10,3% ili 977 Roma. Dakle, otprilike polovina svih Roma
Hrvatske ţivi u MeĊimurju i Zagrebu. U meĊupopisnom razdoblju od 1991. do 2001. godine
broj Roma najviše se je povećao u Brodsko - posavskoj ţupaniji sa 223 na 586, indeks 262,8,
i Sisaĉko – moslavaĉkoj ţupaniji sa 315 na 708, indeks 224,8.
Promatrano po popisima, atipiĉne varijacije u broju i udjelu Roma rezultat su prirodnog
prirasta, migracija, ali u znaĉajnoj mjeri i stalne promjene etniĉke pripadnosti. Taj subjektivni
ĉinilac karakteristiĉan je za romsku populaciju. Od devedesetih godina dvadesetog stoljeća
sve više dolazi do buĊenja nacionalne svijesti kod samih Roma, a dolazi i do buĊenja njihove
etniĉke emancipacije. Demografski razvitak Roma odlikuju nepovoljne tendencije u
prirodnom kretanju, kao i u najvaţnijim strukturama stanovništva. Romi su u Republici
Hrvatskoj relevantna manjina, a takvo stanje je i u svim drţavama Srednje i Jugoistoĉne
Europe. MeĊutim, višegodišnja marginalizacija, segregacija i diskriminacija uvjetovala je
njihov iznimno teţak poloţaj na svim prostorima.
Romi su zadrţali svoju bogatu kulturu kao rezultat njihove nespremnosti da se asimiliraju. Da
budu sretni potrebno im je jako malo, no oni su najmanje obrazovani, najmanje ih
zapošljavaju, najsiromašniji su, svakodnevno doţivljavaju šikaniranja i ispade mrţnje, a kako
bi uspjeli pobjeći bijedi, odriĉu se svojih korijena, zaboravljaju svoj jezik, no nitko ne moţe
poreći da su visoka aristokracija u muziĉkom svijetu, i barem taj mali dio nitko im ne moţe
oduzeti.
Romi i danas imaju odreĊene probleme u Republici Hrvatskoj, na primjer u obrazovnom
sustavu. Samo 48% Roma u dobi od petnaest i više godina završi osnovno obrazovanje, od
ĉega su unutar navedenog postotka djeĉaci završavaju osnovno obrazovanje u 67%, a
djevojĉice ĉine tek 33%. Trenutno, tek oko 72% romske djece završi osnovno obrazovanje.
Udio romskih uĉenika u srednjoškolskom obrazovanju se je ipak povećao, a postotak romske
djece u srednjoškolskom obrazovanju iznosi 49% te je i ovdje vidljivo da se djeĉaci više
školuju unutar srednjoškolskog obrazovanja nego djevojĉice. Srednjoškolsko obrazovanje
Roma u većini sluĉajeva obuhvaća upise u najniţe razine srednjeg obrazovanja koji pruţaju
samo ograniĉenu mogućnost za zapošljavanje, to jest u većini sluĉajeva školuju se u
zanatskim djelatnostima.
Objektivni problemi:
 U obrazovanju romska djeca imaju loše šanse jer tek nešto više od 78% romske djece
završi osnovnu školu, a samo trećina njih nastaviti školovanje unutar srednjoškolskog
obrazovanja.
 Samo siromaštvo koje je prisutno unutar romske zajednice, dovodi da većina Roma
ţivi u znatno lošijim uvjetima od drugih.
 Loše zdravstveno stanje prisutno je unutar romske zajednice i danas, a ţivotni vijek
Roma je oko deset godina manji u odnosu na ne Romsku populaciju.
 U većini sluĉajeva, 72%, samo djeĉaci završavaju osnovno i srednje obrazovanje dok
djevojĉice poradi stereotipnih razmišljanja roditelja ostaju zakinute za obrazovanje te
rano sklapaju braĉnu zajednicu.
22.
 Postoje znaĉajne predrasude prema Romima koje utjeĉu na motivaciju za integraciju.
 Segregacija unutar školovanja romskih mališana i nadalje postoje jer ne Romi imaju
tendenciju da su romska djeca problematiĉna, zaostala i prljava. TakoĊer, bilo je
sluĉajeva, u kojima su zdrava i posve normalna romska djeca dodijeljena na nastavu
za uĉenike s poteškoćama u razvoju i uĉenju.
Demografske promjene u Republici Hrvatskoj karakteriziraju starenje i pad unutar romske
populacije dok se broj novoroĊenih osoba romskog podrijetla stalno podiţe, a dobni sastav
romskog stanovništva puno je mlaĊi od ukupnog većinskog stanovništva. Ţupanije s
najvećom koncentracijom romske manjine je MeĊimurska ţupanija, ali postoje i druge regije
s visokim postotkom tradicionalno romske populacije. Iako su tradicionalno ţivjeli kao
nomadi i izvan gradova, pod općim trendovima urbanizacije iza druge polovice dvadesetog
stoljeća mnogi od njih su se preselili te su se nastanili u većim gradovima. Tu je veliki broj
romske manjine koja ţivi na podruĉjima grada Zagreba, Rijeke, Pule, Ĉakovca, Varaţdina,
Belog Manastira, Osijeka, Vinkovaca kao i u drugim većim hrvatskim gradovima. Stvarni
broj Roma u Republici Hrvatskoj je ustvari nepoznanica, a prema trenutnim demografskim
trendovima moţe se procijeniti da će se udio romskog stanovništva udvostruĉiti do 2030.
godine.
Školovanje romske djece od osobite je vaţnosti za oĉuvanje romske kulture, socijalne i
gospodarske budućnosti same romske zajednice, pa ĉak i kako bi se izbjegle potencijalne
napetosti i antagonizam izmeĊu Roma i društva u cjelini. MeĊutim, nepismenost unutar
romske zajednice još uvijek je vrlo visoka i danas je prisutna, a ponekad je ona i iznad 70%.
Glavni cilj Republike Hrvatske u obrazovanju romske djece zasigurno bi trebao biti pruţanje
same dijagnoze u obrazovanju i procesu socijalizacije romske djece. Prvi postupak trebao bi
biti transnacionalno istraţivanje o obrazovanju romske djece sa interdisciplinarnom
perspektivom u kojoj treba primijeniti razliĉite metodološke pristupe.
Unutar našeg istraţivanja provedena je i anketa o diskriminaciji onako kako je vide sami
Romi, te je utvrĊeno da je 67% ispitanika izjavilo da je ukupna diskriminacija prema njima na
najvišoj razini, njih 47% izjavilo je da su doţivjeli diskriminaciju unutar privatnih i drugih
objekata unutar dvanaest mjeseci, a 86% ispitanika ima mišljenje da se diskriminacije prema
Romima temelji na etniĉkoj pripadnosti, te da je i priliĉno raširena.
U vjerskom pogledu Romi su nejedinstveni, jer ih ima u obliku pravoslavnih kršćana,
muslimana, katolika, ali i pripadnika drugih religija.
Romska himna je pjesma «Đelem, Ċelem» što u prijevodu na hrvatski jezik znaĉi «Idem,
idem».
23.
Porijeklo imena
Moramo odmah objasniti razliku u uporabi naziva Romi i Cigani. Naziv Romi predstavlja
etnonim, to jest ime kojim neka etnija oznaĉuje sebe (autoetnonimi ili endoetnonimi to jest
samonazivi) ili kojim ju drugi narodi oznaĉuju (egzoetnonimi). Primjer Roma pripada rjeĊim
sluĉajevima kada se egzoetnonimi razlikuju od samonaziva što je inaĉe ili posljedica samo
razlika u glasovnoj prilagodbi. Zbog poprimanja pogrdnog znaĉenja nekih egzoetnonima
danas se daje prednost samonazivima, a to je sluĉaj i s nazivom Romi umjesto Cigani.
Uobiĉajeni naziv za Rome (na romskom jeziku Rom ili manuš što u prijevodu znaĉi ĉovjek)
dolaze u europske jezike u raznim varijantama. Tako su u većem dijelu Evrope Romi poznati
pod slijedećim imenima: francuski: Tsigane, albanski: Cigan, Maxhup, Gabel, makedonski:
Цигани; bugarski: Цигани, ĉeški: Cikáni, holandski i njemaĉki: Zigeuner, danski: Sigøjner,
litvanski: Čigonai, ruski: Цыгане, maĊarski: Cigány, grĉki: Τσιγγάνοι, talijanski: Zingari;
rumunjski: ţigani, srpski: Цигани, poljski: Cyganie, portugalski: Cigano, španjolski: Gitano, i
turski: Çingene. U Iranu ih zovu Kauli, u Indiji Lambani, Lambadi, ili Rabari. U engleskom
jeziku se za Rome koristi naziv «Gypsy», za koji se smatra da je izveden od imena «Egipat»,
zbog nekadašnjeg vjerovanja da su Romi bili starosjedioci Egipta.
Većina Roma sebe oslovljava po generiĉkom imenu Rom, što u prijevodu znaĉi «ĉovjek» ili
«muţ/suprug», dok za pripadnike drugih naroda Romi koriste naziv «gadţa» ili «dasina».
Postoji još nekoliko naziva za ovaj narod, tako se je u Crnoj Gori i Dalmaciji razvio naziv
JeĊupi ili JeĊupci, ili naziv Đupci u Makedoniji. Kod Turaka Osmanlija i Arapa, a poradi
mišljenja da Romi potjeĉu iz Egipta nastao je naziv Fir'aun kawmy («faraonov narod»), on se
u MaĊarskoj pretvorio u «pharao nepe», a preko Turaka je u Bosnu ušao kao Firauni, otuda i
hipokoristik firko. Francuzi su nadalje za njih napravili i naziv Bohémiens (od Bohemija,
Ĉeška). Rome poznaju i skandinavski narodi koji ih prozvaše Tatern i Heiden (u prijevodu
pogani). Romi su jedini narod na svijetu, za koji se barem u Hrvatskoj zahtijeva, da ih se
naziva imenom kojim oni zovu sami sebe. U posljednje vrijeme u nekim krugovima se
postavlja pitanje ispravnosti korištenja imena «Cigan», «Ciganin» i «Cigani». Rasprava o
tome nije otišla dalje od dnevnopolitiĉke upotrebe i ĉeste zloupotrebe.
Romi su tradicionalno nomadski narod. Vjeruje se da su napustili Indiju oko 1000. godine i da
su prošli kroz zemlje koje su danas obuhvaćene granicama Afganistana, Irana, Jemena, i
Turske. Dio Roma i danas ţivi na istoku, ĉak i u Iranu, ukljuĉujući i neke koji su se selili u
Europu i potom se vratili. Poĉetkom ĉetrnaestog stoljeća, Romi dolaze na Balkan, a poĉetkom
šesnaestog stoljeća sele se sve do Škotske i Švedske. Neki Romi su se selili prema jugu kroz
Siriju k Sjevernoj Africi, dolazeći u Europu preko Gibraltara, no oba ogranka migracije su se
srela u današnjoj Francuskoj. Ljudi sliĉni Romima i danas ţive u Indiji, a najvjerojatnije
potjeĉu iz indijske pustinjske drţave Radţastan (Rajasthan).
24.
Uzroci seobe Roma jedna je od najvećih zagonetki u povijesti. Nema povijesnih dokaza koji
bi mogli potvrditi, razjasniti ili dokazati tko su u stvari bili stvarni preci Roma i ĉime su bili
motivirani da krenu u velike migracije sa indijskog potkontinenta. Romi su narod porijeklom
iz Indije, a francuski etnolozi i arheolozi otkrili su da su izmeĊu osmog i dvanaestog vijeka na
sjeveru Indije i u današnjem Pakistanu imali dvadeset i jedno kraljevstvo, no rat je bio uzrok
dijaspore koja je zapoĉela 1192. godine. Neki znanstvenici pretpostavljaju da su Romi
podrijetla iz niske društvene rase hinduistiĉkih ljudi, te da su bili regrutirani kao plaćenici.
Potom su dobili status kšatrija – ratniĉke rase i poslani su na zapad kako bi se suprotstavili
islamskoj vojnoj ekspanziji.
Prema drugoj teoriji, Romi su potomci zarobljenika uzetih u roblje od strane muslimanskih
osvajaĉa sjeverne Indije i vremenom su razvili posebnu kulturu u zemlji svog zatoĉeništva.
Zabiljeţeno je da je Mahmud od Gaznija uzeo pola milijuna zarobljenika tijekom turskoperzijske invazije na Sind i Pendţab u Indiji.
Mongolske provale u Europu, poĉetkom prve polovice trinaestog stoljeća, potaknuo je drugi
val migracije Roma prema zapadu. Romi su tako stigli u Europu, a potom su se proširili i na
druge kontinente. Velike udaljenosti i sama raspršenost izmeĊu skupina Roma dovela je do
razvoja novog romskog jezika, to jest do same razlike unutar romskog jezika.
Zašto se Romi nisu vratili u Indiju, birajući umjesto toga da putuju na zapad u zemlje Europe,
je enigma koja moţe biti povezana sa vojnom sluţbom pod muslimanima.
Useljavanje Roma u Sjedinjene Ameriĉke Drţave poĉelo je u kolonijalna vremena u malim
grupama na podruĉju Virdţinije i Francuske Luizijane. Veće useljavanje je poĉelo poslije
1860. godine, sa dolaskom grupa Romnišala iz Velike Britanije. Najveći broj romskih
doseljenika došao je poĉetkom dvadesetog stoljeća, uglavnom preko vlaških grupa i
Kalderaša, no ove dvije grupe se ĉesto ne povezuju jedna sa drugom. Veliki broj Roma se
takoĊer naselio i u Srednjoj Americi.
Romi kao nomadi kroz dugi vremenski period
Prve veće migracije i egzodus Roma potaknuo je vladar Afganistana, Mahmud od Ghaznija
koji je provalio u podruĉje Sind tijekom 1001.-1027. p.K. Drugi egzodus dolazi iz napada koji
su se desili na sjeverozapadu Indije i koji je potakao Mahmud od Gorha tijekom 1191.-1192.
godine p.K., a zatim Indiju napada i sam Dţingis - kan tijekom 1215.-1227. godine p.K..
Treći val dogodio se je u vrijeme vladavine Khan Tamerlana u kasnim 1300. godinama i
ranim 1400. godinama kada je isti pokušao ponoviti Dţingis - kanove osvajaĉke podvige.
Sa antropološke toĉke gledišta, rekao bih da se je ovaj prolazni, potpuno nomadski naĉin
ţivota razvio kao odgovor na stalne ratove koji su ih u stvari gurali prema zapadu.
25.
Prve izbjeglice Roma mislile su da će se vratiti u svoju domovinu ĉim Mahmoud od Ghaznija
bude zaustavljen u svojim napadima. No ratna dogaĊanja su se nastavila što je ujedno bio i
daljnji poticaj da nastave dalje svoj put.
Tako ulaze na podruĉje bizantske Anatolije, a najvjerojatnije su taj poticaj uradili Seldţuci
Turci kada su napali Armeniju tijekom jedanaestog stoljeća i tako su potaknuli Rome da se
kreću dalje prema Europi.
Tijekom sljedećih dvije stotine godina, Romi polako napreduju prema jugozapadnoj Arabiji,
Egiptu i Sjevernoj Africi, sjeverozapadno od bizantskog carstva, i nastanjuju se u juţnim
balkanskim zemljama. Ĉini se da je ovo kretanje Roma prema zapadu bilo sporo i to zbog
pritiska tadašnjeg mongolskog carstva jer su sve istoĉne Europske drţave strahovale od samih
Mongola, a njihovo stanovništvo bjeţi prema zapadu.
Nakon što je Khubilai Khan umro 1294. godine, zapoĉelo je sa padom mongolskog carstva, a
granice su se povukle natrag na istok što je olakšalo pritisak na tadašnje Europske drţave, a
sami Romi brţe su se proširili prema Europi. Tako Romi dolaze na podruĉje Dubrovnika
tijekom 1362. godine, a do 1400 godine prekrili su ĉitav Balkan.
Kada su Romi napustili pokrajinu Sind, oni su vjerojatno planirali ţivjeti neko vrijeme u
izgnanstvu, te su imali namjeru da se vrate na svoje matiĉno podruĉje. Normalno, druga
generacija izbjeglica smirila se je na tom novom privremenom podruĉju, te su u poĉetku bili
polu – nomadski narod. Zatim su Seldţuci Turci vršili svoje ratne pohode i tako su ih prisilno
gurali dalje prema zapadu. Nakon toga ih je mongolska ekspanzija i njihovi osvajaĉki ratovi
gurali sve dalje dok sama ideja o povratku kući nije bila posve i izgubljena. Oni su zadrţali
svoj izvorni polunomadski stil ţivota usred sjedećih kultura, ĉuvali su svoj jezik i strogo
izgraĊenu ideologiju kao i same obiĉaje i kulturu, a poradi razloga kako bi odrţali svoje
jedinstvo kao narod.
To je bio sasvim normalan postupak jer su se na taj naĉin, a drţeći se za nešto njima poznato,
oĉuvali usred ĉudne, nove i njima posve nepoznate kulture. Njihov identitet kao posebnog
naroda još uvijek je dovoljno jak, no uvijek su sa sobom nosili teret predrasuda i mrţnje.
Sada, nakon samo nekoliko generacija, ideja nomadskog naĉina ţivota gotovo je zaboravljena
i izbaĉena unutar romske zajednice. Na podruĉju Europe u ovom trenutku postoji tek mali
broj Roma nomada.
Tijekom ĉetrnaestog i petnaestog stoljeća Romi pokrivaju podruĉja Trakije, Makedonije,
Grĉke, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Slovenije, i Rumunjske, i to puno
prije nego što su Turci osvojili te zemlje. Postojao je veliki broj Roma u luci Modon tijekom
1300. godine jer je navedena luka bila najpopularniji put na hodoĉašću u Svetu zemlju.
Romi su voljeli mletaĉki teritorij, i to vjerojatno iz razloga što su ta podruĉja bila relativno
sigurna od stalnih turskih provala. Romi koji su ţivjeli malo dalje na sjeveru nisu bili te sreće.
Oni su svakako imali ekonomsku vaţnost koja se vrednuje kroz to da su bili dobri i poznati
obrtnici, a Rumunjska vlada, kako bi sprijeĉili njihov bijeg i odlazak, proglasila ih je
robovima.
26.
Europski Romi su moţda originalne izbjeglice iz ratova koje je vodio Mahmud od Ghaznija
jer svih šezdeset romskih narjeĉja sadrţe u sebi armenske rijeĉi, sugerirajući time da su Romi
na svojem putu prolazili kroz Armeniju u ranom jedanaestom stoljeću, i to na svojem put
prema bizantskom carstvu.
Izbjeglice vrlo ĉesto ostaju spremne na povratak u svoje mjesto porijekla i to nakon
višegodišnjeg izbivanja izvan svoje matiĉne zemlje. No, sva ova ratna i osvajaĉka dogaĊanja
koja su trajala niz stoljeća imali su veliki utjecaj na same migracije Roma. Dug period
izbivanja izvan svoje matiĉne zemlje doveo je do toga da se više nikada nisu niti vratili u
svoje mjesto porijekla.
Jezik Roma
Naĉelo nacionalnog suvereniteta i potpune ravnopravnosti obuhvaća i pravo svakoga naroda
da ĉuva sve atribute svoga nacionalnog postojanja i identiteta, te da maksimalno razvija svoju
kulturu i sam jezik. MeĊu tim atributima vaţnu ulogu ima vlastito nacionalno ime kao i ime
smog jezika kojim se svaki narod sluţi. NeotuĊivo pravo svakoga naroda je da svoj jezik
naziva vlastitim imenom, bez obzira radi li se o filološkom fenomenu koji u obliku zasebne
jeziĉne varijante. Romi u svojem jeziku imaju zajedniĉku lingvistiĉku osnovu svojeg jezika
ne poriĉući povijesnu, kulturno povijesnu, nacionalnu i politiĉku istinu o pravu svakoga
naroda na vlastiti jezik. Kao i kod drugih jezika nuţno je razgraniĉiti pojam jeziĉnih sastava
kojima se Romi kao manjina sluţe. Strukturalna lingvistika kao i standardologija razlikuju
dijakronijski i sinkronijski pristup jeziku. Prvi opisuje jeziĉnu povijest, to jest kako se je
vremenski mijenjala strukturalna znaĉajka jezika, dok sinkronija daje deskripciju sadašnjega
ustroja jeziĉnoga sustava.
Jezik Roma (na romskom jeziku. e Romani chib, e Romani ćhib ili e Romani čhib) pripada
indijskoj grani jezika u koji je ipak tijekom njihovog skitalaĉkog i selilaĉkog ţivota prodro
veliki broj stranih rijeĉi, pa je najveću promjenu doţivio sam rjeĉnik. U pogledu svojih
gramatiĉkih struktura, romski jezik je konzervativan, a u odrţavanju je gotovo netaknut i
blizak je sa srednjim indoarijskim sadašnjim glagolskim vremenom, te u odrţavanju ima
suglasniĉki završetak. Ima obje znaĉajke koje su već pomalo izgubljene u većini drugih
modernih jezika središnje Indije, te dijeli inovativni obrazac prošlosti s jezicima na
sjeverozapadu Indije. Romski jezik većinom ima iste glasove kao hrvatski jezik, osim nekih
grlenih glasova, te postoje dva roda muški i ţenski, a imenica ima osam padeţa. Pozajmice iz
drugih jezika imaju posebnu deklinaciju, a glagola ima tri vrste. Većina Roma govori neku od
varijanti romskog jezika. Analiza romskog jezika pokazala je da je on blisko povezan sa
jezicima koji se govore u sjevernoj Indiji i Pakistanu.
27.
Ova ĉinjenica je vaţna za utvrĊivanje geografskog podrijetla Roma, pogotovo zbog toga što
pozajmice u romskom jeziku omogućavaju praćenje sheme njihovih seoba k zapadu. Romski
jezik ima vokabular od 33.000 rijeĉi i to predstavlja dobro polazište za modernizaciju i
standardizaciju romskog jezika. Pod romski jezik ponekad se smatra skupina dijalekata ili
skupina srodnih jezika koje ĉine svi ĉlanovi genetskih podskupina. U romskom jeziku,
ravnopravno je zastupljeno sedamnaest romskih dijalekata. Kljuĉ oĉuvanja nacionalnog
identiteta Roma, kao nacije bez zajedniĉke teritorije i povijesti, upravo je jezik, koji je
saĉuvan uprkos malom broju pisanih dokumenata. Zajedniĉka knjiţevna verzija romskog
jezika još nije utvrĊena, teškoća u meĊusobnom razumijevanju uglavnom niti nema, jer je
jezgra romskog jezika oko dvije stotine stabilnih pojmova koji su opstali.
Romski jezik kao standardni idiom izraţavanja romske nacionalne kulture prošao je tijekom
povijesti nekoliko faza. Isti je oblikovan sa dva simultana procesa, to jest spontanim
glasovnim i oblikoslovnim promjenama romskih govora na razini jezika kao sustava narjeĉja
s jedne strane, te nesvjesnim i ne standardizacijskim zahvatima koje je tijekom minulih
stoljeća pretrpio. Romski jezik se je, na razini narjeĉja, pokušamo li ugrubo rekonstruirati
njegovu evoluciju, nikada nije iskristalizirao i nikada nije bio stabiliziran, te je stvoren tek
njegov mali normativ. Romski jezik sastoji se od više razliĉitih dijalekata, ali svi dijalekti
imaju i zajedniĉku dijalekatsku. On je ustvari jadan jezik u generiĉkom smislu, pri ĉemu
svaka skupina Roma ima pravo da svoj dijalekt posebno imenuje i standardizira.
Razvoj jezika uvjetovan je naĉinom ţivota jednog naroda, mnogim objektivnim i
subjektivnim faktorima, a prije svega povezan je sa povijesti i kulturom jednog naroda. Svaki
jezik stariji je i od drţave i od nacije, ali teško onom narodu koji zaboravi na svoj jezik jer
time on prestaje i postojati. Politiĉki zemljopis mijenjao se je kroz povijest, Romi su kao
narod stalno migrirali, ali su uspjeli, barem koliko toliko, saĉuvati svoj jezik. Romi se moraju
vratiti svom jeziku i svojoj kulturnoj tradiciji ako ţele oĉuvati svoj identitet, a u isto vrijeme
moraju ostati otvoreni za izazove modernizacije. Novi naraštaji, svojim razumom, biti će
okrenuti izazovima modernizacije i same budućnosti romskog jezika, ali će duboko u svojem
srcu nositi tajni kulturni kod, to jest tradiciju svojih pradjedova. Povijest ljudskog roda je
jedinstveni proces kontinuiran i diskontinuiran, a kultura se razvija u neprekidnom dijalogu
tradicije i modernizacije, to jest vertikalama iz nacionalne baštine i univerzalne riznice
ĉovjeĉanstva. U suvremenom ţivotu neophodno je njegovati jeziĉnu kulturu i proţimanje
umjesto unifikacije. Sporenja o jeziku uvijek imaju i društvene implikacije. Ona stoga nisu
samo stvar gramatike, sintakse i poetike i estetike. Kad god se prave podjele u jeziku, niĉu
nove pukotine u narodu, te dolazi i do dijeljenja unutar samog naroda, i obrnuto, društvena
dešavanja i podijele u zajednici dovode do promjena i podjela u samom jeziku, te se stvaraju
nove jeziĉke subkulture. U globalnoj kulturi mali jezik predstavlja prepreku, a to je i razlog
zbog kojeg romski jezik polako izumire. Moţda je romski jezik i sama kultura Roma mala, ali
kao takvi predstavljaju veliko bogatstvo za kulturu svijeta. Oĉuvanje romskog jezika pa i
same kulturne baštine Roma je vaţno, jer je to ustvari briga o pravu i identitetu jednog
naroda. Stvaralaštvo, društvenost i sloboda kljuĉne su odrednice u ĉovjekovoj prirodi. U
sistemu simboliĉke komunikacije jezik je najvaţniji ĉovjekov instrument sporazumijevanja,
graĊenja identiteta, faktor socijalizacije i kulturne integracije društvenih grupa.
Ako bi se uĉinila nekakva reanimacija romskog jezika, onog od samog polaska Roma iz
Indije, pa sve do njihobog dolaska na prostore Balkana, i dalje do suvremenog romskog jezika
moglo bi se reći da svi Romi govore jednim jezikom.
28.
Od jednog i jedinstvenog romskog jezika tako je nastalo više romskih jeziĉnih dijalekata, a sa
istima su se razvila i razna romska plemena. TakoĊer, religijskim konfesionalnim i politiĉkim
faktorima proizvedeno je više romskih skupina, plemena, to jest nastalo je više romskih
dijalekata, te je došlo do vještaĉke diobe samog romskog jezika. Kasnije se je iz tih razliĉitih
romskih plemena razvijala i razliĉita kultura. Sve ove promjene odrazile su se i na samom
romskom jeziku. Unifikacija, te nepostojanje romskog standardnog jezika samo su još dalje
potisnule osnove prajeziĉne kulture, ali prve osnove romskog jezika i danas ţive.
Današnji dijalekti romskog jezika razlikuju se i po vokabularu nagomilanih prihvaćenih
stranih rijeĉi koje su Romi prihvatili od njihova odlaska iz Anadolije od drugih naroda, kao i
kroz divergentne evolucije koji imaju fonemske i gramatiĉke karakteristike. Mnogi Romi
danas ne govore romski jezik ili govore razne nove dijalekte romskog jezika koji proizlaze iz
samog lokalnog jezika uz dodatak romskog rjeĉnika.
Suvremena lingvistika utvrdila je povezanost romskog jezika sa pendţapskim i potoharskim
jezikom, koji se govore u sjevernoj Indiji i Pakistanu. Neki Romi su razvili specifiĉne
kreolske ili miješane jezike. Posljednjih godina unutar romske zajednice pojavio se je pokret
koji zagovara upotrebu «dvostrukog r» pri pisanju imena «Rromi», i to iz razloga što u
romskom jeziku «r» i «rr» predstavljaju dva razliĉita glasa. Romi s podruĉja bivše Jugoslavije
govorili su romskim, srpskim, hrvatskim, bošnjaĉkim, slovenskim, makedonskim, albanskim i
turskim jezikom, a po vjeroispovijedi su bili katolici, pravoslavci ili muslimani. Bili su stalno
nastanjeni u svim bivšim republikama tadašnje Jugoslavije, no bilo je i onih koji su lutali
unutra navedenog prostora. Imali su i razliĉita zanimanja, bili su sviraĉi, trgovci stokom,
kovaĉi, zemljoradnici i tako dalje. Romski jezik je zapravo grupa više - manje razliĉitih
dijalekata, a razlog tome je da su Romi svugdje unutar svojih migracija preuzeli rijeĉi i
oznake jezika naroda meĊu kojim su ţivjeli. Romski jezik nema svoj prajezik kao jedan jezik,
jer se ne radi o jednoj etniĉkoj grupi, već o kasti radnika u sluţbi nekoliko kraljevina koje je
pokorila dinastija Gupta i rastjerala vojniĉku kastu. Nju je kasnije izbjegliĉki ţivot zbliţio, što
je dovelo do nekih sliĉnosti u jeziku.
Iz perspektive onih koji govore romskim jezikom zasigurno se u gramatiĉkom, sintaksiĉkom i
leksiĉkom smislu uspostavlja saznanje da nema velikih razlika izmeĊu razliĉitih dijalekata.
On se onima koji ga ne govore, što je i sasvim logiĉno, moţe se ĉiniti kao jedan jezik s
razliĉitim dijalektima. Na lingvistiĉkim katedrama u svijetu izuĉava se romski jezik ali uz sve
svoje varijante i razlike.
Nastojanje Roma da ujedine sve Rome u jedinstvenu etniju nailazi na znatan otpor kod
ostalih, vjerski, civilizacijski i etniĉki razliĉitih grupa. Romski jezik srodan je nekim
sjevernoindijskim jezicima, meĊu ostalim i starom Sanskrtu, jednom od najstarijih poznatih
indoevropskih jezika uopće. Ne postoji knjiţevna tradicija romskog jezika, pa tako niti ne
postoji pisana povijest.
Romi sebe na svom jeziku nazivaju Romima, dok ih pripadnici nekih drugih naroda nazivaju
Ciganima. Sami Romi nikada nisu koristili naziv «Cigani» za svoj narod. Naziv «Cigani» je
dugo bio dovoĊen u vezu sa progonom ovog naroda, ĉime je stekao svoju konotaciju.
29.
Budući da najranija dokumentacija o Romima na podruĉju Republike Hrvatske datira iz
ĉetrnaestog stoljeća kada su zabiljeţeni na prostorima grada Dubrovnika, u prouĉavanju
Roma znanstvenici ovise o jeziĉnoj obnovi i usporedbi romskog jezika s drugim jezicima, a
kako bi uspjeli protumaĉiti raniju povijest samog romskog jezika. Iako ne postoji zapis o
ranijim oblicima romskog jezika, danas se isti jezik moţe usporediti sa razliĉitim fazama
razvoja u jezicima Indije za koje postoje i tekstualne potvrde.
Tako se romski jezik u svojem povijesnom dijelu moţe podijeliti u tri faze:
 Proto - Romski jezik koji spada u razdoblje prije dolaska Roma na prostore
Europe,
 rani romski jezik koji se je razvijao u vrijeme bizantskog razdoblja,
 moderne romske jezike i dijalekte koji se razvijaju od ĉetrnaestog do petnaestog
stoljeća.
Nakon pada bizantskog carstva, krajem ĉetrnaestog stoljeća, Romi zapoĉinju svoje migracije
prema Balkanu i naseljavaju se u središnjoj i zapadnoj Europi tijekom petnaestog stoljeća i
ranom poĉetku šesnaestog stoljeća. Razlike meĊu govornim sortama upravo su nastale u tom
razdoblju, što je rezultiralo i podjelu u dijalektne grane romskog jezika. Razliĉiti unutarnji
razvoj morfologije, fonologije i leksike bile su u pratnji s utjecajima razliĉitih kontakata sa
drugim jezicima i pojedinaĉnim narjeĉjima, a najznaĉajniji od njih su utjecaj turskog,
rumunjskog, maĊarskog i njemaĉkog jezika kao i utjecaji raznih jezika koji pripadaju
slavenskim jezicima. Najranije zabiljeţeni dijelovi romskog jezika dolaze obiĉno u obliku
kratkih reĉenica, a zabiljeţene su izmeĊu sredine šesnaestog i poĉetkom sedamnaestog
stoljeća. Ovi izvori predstavljaju dijalekte Roma sa podruĉja zapadne Europe, juţne Europe i
Balkana. Tu je obilje izvora i iz osamnaestog stoljeća, gdje postoji dokumentiranje romskih
dijalekata iz svih krajeva Europe. Jeziĉka znaĉajke koje su zabiljeţene u tim dokumentima
već tada biljeţe da je došlo do dijalektalnih varijacija koje i danas nalazimo u romskom
jeziku. Tako se moţe sa sigurnošću utvrditi da je u osamnaestom stoljeću već došlo do
formiranja razliĉitih dijalekata romskog jezika.
Standardizacija romskog jezika pokušava se uraditi već desetljećima, no ista nije dostigla svoj
cilj. Razlozi za standardizacijom romskog jezika su uglavnom makro – socijalne situacije. Na
manjim zemljopisnim podruĉjima pojedinci svojim spontanim procesima i ambicijama
pokušavaju uraditi formalnu standardizaciju romskog jezika, no to su u većini sluĉajeva
neovisne pojave.
Poloţaj nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj bolji je nego sredinom devedesetih godina
prošlog vijeka, ali se još uvijek ne moţe govoriti o potpunom ostvarivanju prava nacionalnih
manjina u kontekstu zaštite ljudskih i drugih prava. Romi, kao jedna od nacionalnih manjina,
nisu adekvatno postavljeni u politiĉkim sistemima i biti će potrebno još dosta napora kako bi
se u vrijednosnom smislu izgradilo takvo društvo u kojem će oni biti prihvaćeni kao
ravnopravni graĊani. Manjinska prava, stav prema manjinama i naĉin na kojem se u nekom
društvu tretiraju svi oni koji ne spadaju u većinski kontekst, mjera je vrijednosti i
demokratiĉnosti tog društva.
30.
Klasifikacija i status romskog jezika
Do skorijeg vremena romski jezik je bio usmeni jezik, a njegov razvoj i korištenje moţemo
promatrati od sjeverozapadne Indije do Evrope i Afrike, a danas i do Amerike, Kanade i
Australije.
Romski jezik nosi niţe navedene ISO klasifikacije koja se sastoji od sedam romskih pod
jezika.
Jezični kodovi za romski jezik
ISO 639-1 Nema
ISO 639-2 Romski jezik
Razni romski dijalekti:
rom – Romski (općenito)
rmn – Balkanski romski
ISO 639-3 rml – Baltiĉki romski
rmc – Karpatski romski
rmf – Kalo-finski romski
rmo – Sinte romski
rmy – Vlaški romski
rmw – Velški romski
Običaji Roma
Romi su narod bez domovine i vlastite politiĉke organizacije. Kod njih nema ni tradicije o
drţavi, a ne postoji niti tradicija o nacionalizmu. MeĊusobno su veoma sloţni i nikada nisu
vodili nikakav osvajaĉki rat. Oni su lutajući narod indijskog porijekla raspršen širom svijeta, a
najviše ih ima na prostorima Europe. Tradicionalni Romi posebno cijene proširenu obitelj, a
obitelji su im u većini sluĉajeva velike i imaju veliki broj djece.
Religija Roma je u pravilu ona koju prihvaćaju od većinskog naroda zemlje u kojoj borave i
ţive, no još uvijek se u romskoj zajednici oĉuvalo praznovjerje, to jest vjerovanje u dobre i
zle duhove i uroke. Romi su skloni glazbi i u mnogim zemljama su poznati kao profesionalni
glazbenici.
31.
Romske proslave i slavlja
Unatoĉ njihovoj tisuću ljetnoj migraciji kao i susretanju se razliĉitim narodima koje su
susretali na svojem putu, Romi su uspjeli saĉuvati svoj identitet, prije svega, na naĉin da su se
strogo pridrţavali svojih zakona, zakona zajednice, i regulirali su svoje odnose sa ne Romima.
U pojedinim dijelovima Europe i svijeta još uvijek nema miješanih brakova izmeĊu Roma i
ne Roma. Pravi romski identitet ovisi o krvnoj vezi, kao i o nekim drugim kulturnim
ĉimbenicima, a jedna od njih je i oĉuvanje romskog jezika.
Ostale kulturne razlike izmeĊu romske populacije i ne romske ukljuĉuju neke navike, koje su
opet proizvod romske patrijarhalne društvene strukture. Odnos izmeĊu muškarce i ţene
strogo je reguliran kao i odnos s ne Romima. Jedna od kulturnih razlika ukljuĉuje i pojam
privatnosti. U taj pojam ukljuĉeno je sve, pa ĉak i osobni ţivot koji ustvari pripada zajednici.
Razliĉite etniĉke skupine Roma općenito su bogate proslavama koje su povezane s tradicijom.
Ljudski efekti kao što su roĊenje, brak i smrt, ne samo pojedinca nego i uţih ĉlanova obitelji,
pa i šire društvene zajednice, mogu predstavljati obiljeţavanje vaţne proslave ili svetkovine.
TakoĊer, znaĉajni dogaĊaji su i razliĉiti vjerski blagdani, te nije neuobiĉajeno da Romi slave
ne samo svoje vaţnije dogaĊaje i datume nego da obiljeţavaju i slave religijske vaţnije
datume raznih naroda i razliĉitih vjeroispovijedi.
Drţavni praznici, socijalne sveĉanosti, nemaju sliĉnu ulogu kada se radi o Romima. Njihove
proslave vezane su uz obiljeţavanje raznih datuma koje su za njih od povijesnog znaĉaja, tako
oni slave za njih vaţne sljedeće obljetnice;
 Svjetski dan Roma koji se obiljeţava svake godine dana 8. travnja.
 Dan sjećanja na Porajmos, to jest sjećanje na holokaust i progone Roma tijekom
Drugog svjetskog rata koji se obiljeţava svake godine 2. kolovoza.
 ĐurĊevdan ili Erdelezi koji se obiljeţava svake godine dana 6. svibnja.
 Vasilica, koja se proslavlja 1. sijeĉnja svake godine, to je kršćanski, (pravoslavni)
vjerski blagdan u kojeg su Romi ugradili pojedine poganske elemente i tada ritualno
kolju perad. Ovu proslavu slave skoro svi Romi, no ista je popularna meĊu
pravoslavnim Romima.
 Proslava Alidjuna koja se slavi svake godine 2. kolovoza.
 Bibijaka koja se proslavlja svake godine prvog petka u korizmi po julijanskom
kalendaru. To je proslava koje je namijenjena preteţno za zdravlje i blagostanje djece.
 Kali Sara, (crna Sara), koja se proslavlja svake godine dana 24. svibnja u mjestu SaintMaries-de-la-Meer ( Provence , Francuska ).
 El Pele, obiljeţavanje sjećanja na španjolskog Roma Ceferino Gimenez Malla, koji je
bio svećenik, a kojeg je papa Ivan Pavao II. 1997. godine proglasio svecem i
inaugurirao. Navedeni blagdan slavi se svake godine dana 9. kolovoza.
32.
Kultura Roma
Prvi korak prema razbijanju bilo kakvih stereotipa o Romima je upoznavanje njihove prošlosti
i sadašnjosti, njihove kulture i svakodnevnog ţivota, njihove religije i obiĉaja. Kultura
romskog naroda je bogata i raznovrsna i to iz razloga jedinstvenih svojstava romske povijesti.
Unatoĉ raznim romskim kulturama svi romskih narodi imaju sliĉan sustav vrijednosti, a sama
romska kultura ima mnogo orijentalnih nijansi, i to zbog svojeg indijskog podrijetla.
Romi su narod koji je uspio opstati i zadrţati svoju kulturu i jedinstveni duh, unatoĉ
stoljećima duge otuĊenosti i izolacije. Obiljeţje romske kulture je ustvari njihova
jedinstvenost. Svi obiĉaji, pa i sama kulturna tradicija, ne mogu se primjenjivati općenito na
cjelokupnu romsku populaciju. Obiĉaji istoĉno - europskih Roma drugaĉiji su od onih
zapadno-europskih Roma. Ono što je zajedniĉko u svim romskim zajednicama je vrijednost
tradicije i kulturne baštine. U novijoj povijesti, kultura Roma puna je magije i fatalizma, u
kojoj se poganski i kršćanski obiĉaji dodiruju i preklapaju. Romi su više od etniĉke skupine,
oni su struĉnjaci u interpretaciji i oĉuvanju svoje tradicije, te su ujedno i posrednici u kulturi.
Svatko ţeli znati nešto više o raznim kulturama koje se razlikuju od njegove. Ţelja za uvid u
nepoznato je univerzalna, ali kad postoji skrivena i nepoznata kultura ţivljenja na vašem
kućnom pragu, ta ţelja za upoznavanjem iste postaje još jaĉa.
Iz tog razloga romska kultura fascinira veliki broj ljudi, jer je njihova kultura tajnovite prirode
kao i njihov naĉin ţivota. Romskoj kulturi nedostaje stabilnosti koja dolazi s potpunom
integracijom u društvu.
Romske skupine diljem svijeta imaju razliĉite tradicije, obiĉaje i vjerovanja, no veliki broj
aspekata romske kulture i tradicije su vrlo bogati i ustvari su jedinstveni. Grupe Roma, one
koje su se naselile trajno na jednom mjestu, uglavnom apsorbiraju neke od ne romskih
kultura, dok većina Roma prihvaća religije svojih zemalja domaćina, obiĉno katoliĉanstvo,
pravoslavlje, protestantizam i islam. Njihova formalna vjerska pripadnost ĉesto je
nadopunjena romskim tradicionalnim vjerovanjima.
Romi su raspršeni diljem Europe, Bliskog istoka, Sjeverne Afrike i Amerike. Zbog toga,
romska se kultura mijenja u razliĉitim dijelovima svijeta. Jedina stvar koja povezuje sve
Rome je ta da imaju zajedniĉki i snaţan osjećaj grupnog identiteta. Razna romska plemena
podijeljena su u klanove. Svaki klan sastoji se od proširene obitelji koje su povezane
zajedniĉkim podrijetlom ili nekim drugim povijesnim asocijacijama.
Više od bilo koje druge etniĉke skupine, Romi su oduvijek bili kulturni posrednici. Romi
imaju snaţnu kulturnu baštinu, koja se izraţava uglavnom u glazbi i plesu.
33.
Korijeni romske glazbe zapoĉinju u Indiju i pokazuju tragove svih glazbenih kultura sa
kojima su imali kontakt u svojim migracijama, a romska muzika postala je svjetski poznata i
priznata.
Neki struĉnjaci drţe poziciju da je prava romska kultura ono što Romi zadrţavaju unutar
svoje zajednice i same obitelji. No, postoje i oni koji govore da ne postoji nikakva «ĉista»
romska kulturna baština, jer je ista u stvari neka vrsta prilagodbe domaćim kulturama. Svaka
ova pretpostavka ima valjanost, ali svaka ima i svoja ograniĉenja u pokušaju stvaranja korisne
definicije. Postoji ozbiljan rizik od apsolutnog nestanka romske tradicije i kulture. Sami
Romi, oni mlaĊe ţivotne dobi, ne shvaćaju uvijek njihovu vaţnost, a zanemarivanjem ih
mogu i potpuno uništiti.
Obrana identiteta jezika i religije
Romi su branili svoj identitet gdje god su se naselili ili boravili. Dokaz njihove upornosti je ta
jer se još uvijek nisu u potpunosti asimilirali, i oni ĉesto odbijaju da se integriraju u društvo ili
da promijene svoj naĉin ţivota. Povijesno gledano, obrana njihovog identiteta bila je prije
pasivna nego aktivna. Glavni razlog obrane svojeg identiteta je taj da su Romi ljudi bez
vlastite drţave. Bivši reţimi smatrali su romski jezik nepoţeljnim i neprihvatljivim, te su ga
tako identificirali kao posve nepoţeljnog, smatrajući da upravo on ĉini sve poteškoće u
uklapanju i samoj prilagodbi Roma unutar društva.
Tradicionalno, Romi su oĉuvali svoj identitet kroz instinktivno okupljanje unutar svojih
plemena ili proširenih zajednica. Prije svega, oni imaju strogo regulirane odnose s ne
Romima, a drugo, oni se moraju pridrţavati i svojih nepisanih zakona koji vrijede unutar
romske zajednice, i isti su jako obvezujući. To je nadasve oštar nepisani zakon koji zabranjuje
emancipaciju pojedinaca, a koristi se upravo u oĉuvanju cijele etniĉke grupe.
Nedostatak jakih rasnih progona nad Romima u Republici Hrvatskoj, za razliku od drugih
zemalja, nije stvorio potrebe za njihovom samoobranom. Tako, Romi u Republici Hrvatskoj
nisu bili organizirani u nekakve organizacije ili pokrete sve do poĉetka osamostaljenja
Republike Hrvatske. MeĊutim, relativan miran suţivota izmeĊu Roma i ne Roma je
ukorijenjen uglavnom u nedostatku socijalne interakcije izmeĊu njih samih, a ne toliko u
nedostatku potrebe za samoobranom. Tek sada u novijem vremenu, Romi poĉinju inzistirati
na svojim pravima manjina. Politiĉka zastupljenost Roma u Republici Hrvatskoj je još uvijek
vrlo slaba i nedostatna.
Razliĉiti romski dijalekti, koji su razliĉiti u zemljama u kojima se isti govoriti, obiĉno se
temelji na grafiĉkom sustavu većine lokalnih jezika, što ga ĉini priliĉno teškim za ĉitanje i
pisanje.
34.
Isti je ujedno i teţak za meĊusobno razumijevanje izmeĊu raznih romskih skupina iz razliĉitih
zemalja. Te razlike u pisanju stvaraju veliki problem u samoj komunikaciji jer se romski jezik
piše na latinici, ćirilici, grĉkom alfabetu i tako dalje.
Zbog prostornih pomaka kod Roma, stalnih velikih migracija tog naroda, postoji nekoliko
velikih dijalekata romskog jezika, no ne postoji zajedniĉki i jedinstven romski jezik, ali ĉak i
Romi iz razliĉitih dijelova svijeta mogu se meĊusobno koliko - toliko razumjeti. Sadašnji
romski jezik, onaj koji se koristi u Republici Hrvatskoj, pripada razliĉitim dijalektiĉkim
skupinama.
Romski jezik je, od trenutka kada je napustio Indijski kontinent, u stalnom kontaktu s drugim
jezicima. Ĉak i danas, jasno je da nema jednojeziĉnih govornika romskog jezika. Razliĉiti
intenzivni kontakti s drugim jezicima i narjeĉjima, na putu iz Indije u Europu, koji su
ugraĊeni unutar romskog jezika, ostavili su i razliĉite tragove razliĉitih jezika.
Romski jezik ima pet samoglasnika – a,e,i,o,u, ima osam padeţa, nominativ, vokativ,
akuzativ, dativ, lokativ, instrumental, ablativ i genitiv, dva spola, muški i ţenski, te tri
glagola. Glagol je obrazac za infinitiv, osobu, broj, vrijeme, oblik i spol.
Razvoj romske manjinske svijesti
Pretpostavlja se da su Romi kulturno razliĉiti od samih Hrvata jer ustvari nisu autohtono
stanovništvo. To objašnjavamo ĉinjenicom da postoje i same kulturne razlike u odnosu sa
većinskim hrvatskim stanovništvom. Tijekom komunizma, Romi u Republici Hrvatskoj nisu
bili organizirani u nekakve vrste pokreta, ili organizacija, no ipak je postojao vid njihove
organiziranosti i upornosti u zaštiti svojeg identiteta koji je bio vidljiv u organiziranju manjeg
broja romskih udruga koje su bile osnovane na podruĉju tadašnje Jugoslavije. Njihov broj, a u
odnosu na broj Roma i cjelokupnu regiju koju je obuhvaćao, bio je zaista nedostatan. Do
pravog većeg organiziranja dolazi tek nakon 1990. godine, i kasnije, kada su Romi poĉeli
inzistirati na svojim manjinskim pravima braneći vrijednosti svojeg materinjeg jezika i
identiteta, te su zapoĉeli osnivati razne udruge i organizacije kroz koje su provodili
inzistiranje na svojim manjinskim pravima.
35.
Istraţivanje o jezicima koje govore Romi
Moramo napomenuti da su novi poznati podaci koji se tiĉu istraţivanja romskog jezika u
Republici Hrvatskoj vezani uz Ljudevita Draškovića koji je tijekom 1906. godine izdao prvi
romski rjeĉnik u Republici Hrvatskoj. Njegova istraţivanja bila su vezana uz gurbetski romski
dijalekt, a svoj rjeĉnik napisao je na hrvatsko – njemaĉkom jeziku.
Romski jezik je Indo-Arijskog podrijetla, koristi se i govori u Europi, a svoje ime dobio je po
narodu koji se naziva Romi. U svijetu ima skoro ĉetiri milijuna svojih govornika, a romski
jezik je privlaĉio sve veći interes i od samih znanstvenika tijekom posljednjih desetljeća. Ova
knjiga puţa povijesni uvod u jeziĉnu strukturu romskog jezika i njegovih narjeĉja, kao i
njegove fonologije, morfologije, sintaktiĉke tipologije i obrazaca gramatiĉkih posudbi u
romskom jeziku. Ona ujedno pruţa i bitne reference za sve koji su zainteresirani za ovaj
fascinantni jezik.
Ovo je prvi sveobuhvatni pregled lingvistike romskog jezika objavljen na hrvatskom jeziku,
njegovo prvo moderno i temeljito analiziranje, to jest analiziranje romskih dijalekata i
njegove tipologije. Smatram da je romski jezik od interesa za opću lingvistiku Indo-Arijskih
jezika, kao i za sve one koji su zainteresirani za sociolingvistiku i jeziĉno planiranje.
Romski jezik je grupa od šezdeset i više bitno razliĉitih dijalekata koji su genetski vezane za
Indo-Arijski (Indijskim) jezikom. Romski jezik danas govori više od tri milijuna ljudi.
Jeziĉni i povijesni dokazi ukazuju na to da je romski jezik nastao u Indiji, a njegova migracija
poĉela je u druga podruĉja u devetom i desetom stoljeću. Romske zajednice osnovane su na
svim naseljenim kontinentima već od druge polovice dvadesetog stoljeća.
Iako je romski jezik trebao biti opisan kao heterogeni dijalekt bez homogenih standarda, sve
teze dijalekta i odreĊene strukturne znaĉajke ustvari su zajedniĉke i zasigurno mogu biti
oznaĉene kao srţ romskog jezika. Ta jezgra se odnosi na leksikon, kao i na morfologiju.
Sintaksa i fonologija ili fonetika, toĉnije od pojedinih romskih dijalekata, najvećim dijelom su
prihvaćene i asimilirane do same strukture primarnog kontakt jezika. Taj razvoj višejeziĉnosti
i samih razlika unutar romskog jezika rezultat je svih romskih skupina. To je do neke mjere i
posljedica stalnog pritiska i same negativne asimilacije Roma koje su provedene od pojedinih
većinskih stanovništva, raznih naroda, to jest njihovog samog utjecaja koje trpe Romi kroz niz
stoljeća.
Za romski jezik, pokazalo se je, da ga zajedniĉko ĉuvanje starinskih crta veţe uz
sjeverozapadne indijske jezike, ali da ga zajedniĉke inovacije vezuju s jezicima hindsko radjasthanskog podruĉja.
36.
S obzirom na te veze romski jezik se moţe definirati kao jezik koji posjeduje iznenaĊujući
starinske crte u glasovnom smislu kao srednje indijski jezici, a novo indijske crte romski jezik
posjeduje tek u gramatiĉkoj strukturi. Na osnovu toga zakljuĉeno je da domovinu Roma valja
traţiti u podruĉju sjeverne centralne Indije, ali niti danas nema podataka kada i u koliko
valova su Romi krenuli prema sjeverozapadu, koliko su se dugo zadrţali meĊu govornicima
blisko srodnih ali i dosta razliĉitih jezika, prije nego su svoje migracije nastavili prema
zapadu.
Glavna koncentracija romskih zvuĉnika nalazi se u istoĉnoj Europi. Iz dokaza komparativne
lingvistike romski jezik odvojen je od povezanih Sjevernih Indijskih jezika oko 1000 p.K.
Moderni romski dijalekti u cijelom svijetu svrstani su po slovenskom znanstveniku Francu
Miklošiću, a u skladu s njihovim europskim izvornicima, i ima ih ĉetrnaest, a to su; grĉki,
rumunjski, maĊarski, ĉeški, njemaĉki, poljski, ruski, finski, skandinavski, talijanski, srpski,
hrvatski, velški, i španjolski. Dijalektalne diferencijacije nastale su kada su Romi ostali ţivjeti
u regijama gdje su se ti navedeni jezici govorili, a ţiveći u tim regijama Romi su prihvatili i
mnoge posuĊenice iz izvornih jezika, a ponekad su prihvatili fonetske, pa ĉak i gramatiĉke
znaĉajke. Samoglasniĉki vokal i suglasniĉki sustav svih romskih dijalekata jasno proizlaze iz
sanskrt jezika. Neke od promjena odgovaraju onima podvrgnutim modernim indijskim
jezicima, a Indo-Arijski retroflex suglasnici su nestali iz suglasniĉkog sustava, dok su
slavenski frikativ i afrikat zvuci prihvaćeni. Takva je teza prihvatljiva sve dok se ne postigne
jasniji uvid u kronologiju jeziĉnih promjena u Indiji.
Samoglasniĉki vokal i suglasniĉki sustav svih romskih dijalekata jasno proizlaze iz sanskrt
jezika. Neke od promjena odgovaraju onima koji su podvrgnuti modernim indijskim jezicima,
drugi pak predstavljaju više arhaiĉna stanja na primjer oĉuvanje poĉetnih suglasniĉkih
klastera kao što su dr, tr-a, medijalni st h, sv h, a nekoliko ih je uopće teško i objasniti. Vokal
s tipiĉno srednjoeuropskim dijalektom (Lovari) su i, e, o, u. Indo-Arijski suglasnici općenito
su nestali iz suglasniĉkih sustava, a prihvaćeni su slavenski zvukovi. Romi posjeduju
gramatiĉki sustav analogan onom modernog Sjeverno Indijskih jezika. Oni u svom rjeĉniku
najbolje odraţavaju i prikazuju stalna lutanja njegovih govornika.
Glavni izvori, osim u izvornim indijanskim dionicama romskog jezika, su iranski, armenski,
grĉki, rumunjski, maĊarski i slavenski jezici, a isto tako Indo-Arijski utjecaji jezika ukljuĉuju
hindski, sanskrt i prakrit jezik. Tako se u romskom jeziku mogu naći tragovi mnogih jezika
koji su geografski priliĉno daleko od indijskog govornog podruĉja.
Razlozi zašto su rijeĉi posuĊene iz neĉijeg jezika uvijek su razliĉite i nije ih uvijek lako
odgonetni. Na primjer, osoba koja je svjesna nekog drugog jezika, ĉak i minimalno, moţe
posuditi neku rijeĉ iz drugog jezika ako joj njihov materinji jezik nije ponudio izraz za
posuĊenicu. Isto tako, ako se dvije razliĉite kulture susreću, i uĉe jedni od drugih,
terminologije oko podijele informacija rijeĉi ĉesto idu dalje. Tu su i sluĉajevi posuĊenica
nekih rijeĉi i iz kulturoloških razloga. Više od pet stoljeća govornici romskog i hrvatskog
jezika su u kontaktu. Zbog duge tradicije, poradi dodira sa drugim jezicima, dodira sa samim
hrvatskim jezikom i drugim jezicima na Balkanu, pozajmice rijeĉi koje dolaze na hrvatskom
jeziku, a unutar romskog jezika, su velike. Većina od posuĊenih hrvatskih rijeĉi unutar
romskog jezika i danas se svakodnevno koriste i u ustvari su ţargonske hrvatske rijeĉi.
37.
Tri skupine romskog jezika u cjelini potjeĉu iz Indo-Arijskog jezika, najvjerojatnije sa
podruĉja središnje i sjeverozapadne grane. Pojedinaĉno, oni odraţavaju tri razliĉita povijesna
sloja Indo-Arijske inovacije, što upućuje na tri uzastopne zapadne migracije Roma. S iranskog
govornog podruĉja kao prve inscenacije podruĉja i jeziĉnog kontakta, najraniji sloj se ogleda
u razliĉitim srednje istoĉnim skupinama koje najvjerojatnije potjeĉu iz druge polovice prvog
tisućljeća. To ukljuĉuje većinu romskih dijalekata od središnje Azije do Anadolije i na sjever
Afrike. Naknadni sloj je zastupljena od strane Europske skupine Roma, prvi zapoĉinje na
jugoistoĉnom Balkanu otprilike oko 1100 godine, u Bizantskom carstvu, gdje sastavna sorta
evoluira u relativno jedinstven romski jezik iz kojeg i proizlaze sve europske varijante
romskog jezika. Fonološke raznolikost djelomiĉno se odraţavaju i na Indo-Arijskoj jezgri
romskog vokabulara.
Klasifikacija i status
Romski jezik je indoeuropski jezik koji je ujedno makro jezik sa kojim se koriste Romi na
podruĉju Europe i podijeljen je na nekoliko dijalekata, to jest na sedam individualnih jezika i
niza brojnih i razliĉitih dijalekata. Veliki broj Roma ustvari izvorno govore romski jezik koji
u sebi ima ugraĊene posuĊenice od jezika većinskog stanovništva unutar prostora u kojem
ţive, a koriste ga kombinirajući i romski i većinski jezik pa dolazi do tako zvane mješavine
jezika. Miješani jezik je jezik koji nastaje kroz spoj dvaju izvora jezika, obiĉno u situacijama
koje se temelje na dvojeziĉnosti, tako da nije moguće klasificirati i rezultirati jezik kao da
pripada jednom od jezika porodica koje su ustvari stvarni izvor jezika. Ovaj pojam ĉesto
susrećemo u povijesti lingvistike iz ranog dvadesetog stoljeća. Miješani jezici mogu
oznaĉavati izgled nove etniĉke ili kulturne grupe.
Analiza romskog jezika je pokazala da je isti usko povezan s onim jezicima koji se govore u
sjevernoj Indiji, pokrajini Punjabi posebno.
Vjeruje se da ovaj lingvistiĉki odnos oznaĉava geografsko porijeklo Roma i Sinta. Navedene
skupine došle su sa indijskog potkontinenta sadašnjeg dijela sjeverne Indije i dijela Pakistana.
Romski jezik je obiĉno ukljuĉen u centralne zone jezika zajedno sa jezicima zapadno
Hindskim jezikom, Bhili jezikom, Gujarati jezikom, Khandeshi jezikom, Rajasthani jezikom i
tako dalje. Trenutna pretpostavka je da je porijeklo imena Sinti ustvari toponim za Sindh
regiju jugoistoĉnog dijela Pakistana i zapadne Indije (Rajasthan i Gujarat), oko donjeg tijeka
rijeke Ind. To je utvrĊeno prvenstveno kroz usporedne jeziĉne studije o romskom jeziku s
raznim sjevernim indijskim dijalektima i jezicima koje podrijetlo Roma pratiti unatrag sve do
Indije. Romski jezik dijeli neke iste rijeĉi, gramatiĉke stvari i sliĉne sustave sa jezicima
Punjabi i Pothohari. Neke novije teorije ukazuju da je romski jezik pak povezan sa Sinhala
jezikom. Za romski jezik se smatra de je to alternativan skupi dijalekata ili zbirki povezanih
jezika koji ĉine svi ĉlanovi jedne genetske podskupine. Razliĉite varijante romskog jezika
sada su u procesu kodificiranja i to u onim zemljama u kojima ţivi veliki postotak romske
populacije.
38.
Povijest
Ne postoje sigurni povijesni dokumenti o ranim fazama razvoja romskog jezika. Prvo
spominjanje Roma i njihovog jezika odnosi se na zapise iz jedanaestog stoljeća koje je
napisao indijski pjesnik Firdausi. Romskog jezik pokazuje da pripada skupini novih IndoArijskih jezika. Do oko tisućite godine, Indo-Arijski jezici imali su tri roda, muški, ţenski i
srednji rod. Po prelasku u drugo tisućljeće isti jezik se mijenja u svojoj fazi i gubi svoj srednji
rod. Većina imenica u gramatici postaje muški rod dok tek nekoliko njih dobiva ţenski i
srednji rod. Paralela u gramatiĉkoj rodnoj evoluciji izmeĊu romskog i drugih jezika je da se
dokaţe da je do promjena u romskom jeziku došlo na potkontinentu.
Poznato je da vrijeme oko tisućite godine bilo vrijeme od velikih previranja u sjevernom
dijelu Indijskog potkontinenta. Muslimanska invazija dovela je do pustošenja kao i do velikih
migracija. Uĉenjak Ian Hancock i W.R. Rishi napisali su da su preci Roma napustili
potkontinent kao rezultat upravo tih okolnosti. IzmeĊu 1001. i 1026. godine muslimani su
uradili sedamnaest prodora u podruĉjima Sindh i Punjab, boreći se protiv lokalnih Hindusa.
Radţput je odigrao vaţnu ulogu u pruţanju otpora muslimanima. Oni su bili mješavina
razliĉitih kasti (jāti) koje su se okupile sa zajedniĉkom ţeljom da osvajaĉe zaustave i otjeraju
sa svojeg ţivotnog prostora. Smatra se da je veliki broj od njih bilo uhvaćeno, te su kao
robovi bili poslani u Centralnu Aziju gdje su se koristili kao rezervisti u daljnjim borbama.
Romski jezik podupire tvrdnju da ima Rajputic porijeklo. Većina rijeĉi vezane za rat imaju
svoje indoarijske pretke poput riječi xanrro (maĉ), tover (sjekira) i tako dalje. Naziv za one
koji nisu Romi, «Gaje» (GaĎo) proizlazi iz prakrit jezika rijeĉi ic gajja. Tu je i 80% romskih
rijeĉi koje su perzijskog porijekla. Potonji je Indo-Arijski jezik (s mnogim perzijskih i
arapskih kredita) koji su se razvili u novom društvu. TakoĊer postoje kulturne sliĉnosti
izmeĊu Roma i Rajputsa, a sama DNK istraţivanja pokazuju genetske blizine.
Sam perzijski jezik, ĉijih rijeĉi ima unutar romskog jezika, potjeĉu iz kredita koji su preuzeti i
to ne prije od desetog stoljeća. MeĊutim, najveća promjena unutar romskog jezika došla je
daljnjim migracijama Roma prema zapadu. Seldţuci koji je porazio Ghaznavidsa tijekom 103.
godine, takoĊer je porazio i sam Bizant 1071. godine, te je osvojio i istoĉnu Anadoliju.
Povijesni dokumenti odnose se na naknadno kretanje stanovništva iz središnje Azije do
istoĉne Anatolije. Ĉini se da se je ovdje romski jezik razvijao kao jedan od mnogih
indoarijskih jezika kojim govore preci Roma. Izvorni status romskog jezika podrţan je od
strane vokabulara koji su indoarijskog porijekla. On ne moţe biti povezan s odreĊenim
podruĉjem, ali on ipak u sebi ukljuĉuje rijeĉi iz svih zemalja sjevernog potkontinenta.
Tijekom svog razvoja romski jezik prošao je i izvjestan stupanj utjecaja i iz lokalnog grĉkog
jezika.
39.
Taj utjecaj je vidljiv u rjeĉniku i gramatici jer unutar romskog jezika postoje neki nastavci
grĉkog podrijetla. Anatolski jezici pridonijeli su stvaranju romskog jezika, kao i većina drugih
jezika, a osobito je na romski jezik utjecao Armenski jezik.
Ĉini se da su Romi razvili svoj identitet kao zasebnu osobinu, napuštajući razlike koje dolaze
iz kasti. Štoviše, oni su se prilagodili ţivotu u stranim zemljama i pronašli su naĉin za svoj
ekonomski opstanak. Analiza romskog rjeĉnika pokazuje da preci Roma nisu bili izvorno
nomadski narod. Indo-Arijske rijeĉi poput kher (kuća), udar (vrata), gav (selo), thagar (kralj),
balo (svinja), khanji (kokoš), giv (pšenica) ukazuju na to. Rijeĉi koje se odnose na nomadstvo
dolaze iz Anatolije, gdje je prvi put nomadski naĉin ţivota postao i sam stil ţivota koji je
nametnut zajedno svim Romima. Na primjer rijeĉi grast (konj) i char (trava) dolaze iz
armenskog jezika, vurdon (kola) dolazi iz kurdskog jezika dok rijeĉi drom (cesta) i petalo
(potkova) dolaze iz grĉkog jezika. TakoĊer vještine za obradu metala nauĉene su na
navedenim podruĉjima jer su rijeĉi za metal, ţeljezo, posuĊenice iz grĉkog i armenskog jezika
Mongolska invazija Evrope zapoĉinje poĉetkom prve polovice trinaestog stoljeća i izazvala
je drugi val migracija prema zapadu. Romi su stigli na podruĉje Europe upravo u tom
razdoblju i nakon toga su se proširili i na druge kontinente. Velike udaljenosti izmeĊu
raspršenih romskih skupina, posuĊenice koje su preuzeli iz drugih jezika, dovele su do
razvoja razliĉitih romskih dijalekata, to jest do razlika koje su i danas vidljive unutar razliĉitih
romskih skupina, plemenima. Razliĉite lokalni utjecaji drugih jezika jako su utjecali na
suvremeni romski jezik, podijelivši ga na više razliĉitih narjeĉja. Danas se romski jezik govori
po malim grupama u ĉetrdeset i dvije europske zemlje, a dio romskih dijalekata na rubu je
samog izumiranja.
Romski jezik bio je misterij za Europljane kada su po prvi puta došli u kontakt sa istim.
Najranija dokumentacija o romskom jeziku u Europi objavljena je 1542. godine. Prva
akademska istraţivanja i otkrića koje se odnose na romski jezik u Europi objavljena su u
drugoj polovici osamnaestog stoljeća, i to od strane dva njemaĉka lingvista, Johana Christiana
Rüdigera i Heinricha Grellmana, koji su otkrili jeziĉni odnos izmeĊu romskog jezika i Indije.
Romski jezik evoluirao je u razliĉite dijalekte, kao što su jezici Roma Sinti i Kalo/Calo
skupine koji se obiĉno raĉunaju kao jezici zapadnog ne slavenskog narjeĉja. Romski jezici, to
jest romski dijalekti Kaldarash, Lovari, Gurbalia, Xaladitko kao i drugi romski jezici,
dijalekti, raĉunaju se kao dio slavenskih narjeĉja.
Obje ove dvije glavne skupine dijalekata su pod utjecajem okolnih lokalnih jezika. Istraţivaĉi
kaţu da je osnovni vokabular romskog jezika ostao gotovo isti unutar razliĉitih jezika. To je
uglavnom zbog zatvorene veza izmeĊu romskih zajednica koje potjeĉu i iz razliĉitih zemalja.
Prisilna asimilacija Roma u prošlosti bila je sluţbena politika u mnogim europskim zemljama
kao što su Francuska, Njemaĉka, Austrija, Španjolska, Rumunjska, MaĊarska i druge drţave.
Smatralo se je da se uništavanjem romskog jezika i kulture ima sredstvo s kojim se moţe
postići asimilacija. Nakon Drugog svjetskog rata pojedine zemlje i dalje su razmišljale dali je
potrebno odobriti upotrebu romskog jezika. Takav pristup i zanemarivanje dovelo je do sve
manjeg korištenja romskog jezika. Negativan pristup prema romskom jeziku imale su
MaĊarska, Rumunjska i Španjolska, gdje je romski jezik djelomiĉno ili ĉak u potpunosti
nestao iz korištenja.
40.
Zbog svojih povijesnih progona, veliki broj starijih Roma još uvijek ima mišljenje da trebaju
ţivjeti u svojem zatvorenom krugu, to jest da budu zatvoreni za širu zajednicu, jer ako šira
zajednica ne poznaje romski jezik i njihovu kulturu postoje manje mogućnosti da ih unište ili
povrijede.
To je razlog zašto neke skupine Roma niti ne ţele nauĉiti neki drugi jezik. Ranije je romski
jezik usvojen u svojim prirodnim postavkama, dok je danas došlo do velikih promjena u
uvjetima i samom naĉinu ţivota Roma, te je ujedno došlo i do prekretnice u razmišljanju i
samom razvoju romskog jezika. Sama smanjenost upotrebe romskog jezika, ne pruţanje
obrazovanja romskoj djeci unutar školovanja na njihovom materinjem romskom jeziku, ne
prouĉavanje i oţivljavanje istoga, moderan naĉin ţivota unutar romske zajednice općenito,
dovodi i utjeĉe do toga da romski jezik dolazi u opasnost od izumiranja. Vrlo je mali broj
zemalja koje imaju unutar svojeg obrazovnog sustava ugraĊeno i obrazovanje na romskom
jeziku ili su pak osnovale katedre za prouĉavanje i uĉenje romskog jezika. Nastava na
romskom jeziku zapoĉela je otprilike prije dvadesetak godina, a tada je istovremeno i
zapoĉelo s razvojem knjiţevnog romskog jezika.
U nekim europskim zemljama, osnovani su forumi za nacionalno obrazovanje Roma na
romskom jeziku, objavljeni su i edukacijski materijali na samom romskom jeziku. U
Republici Hrvatskoj publikacije koje se objavljuju na romskom jeziku još uvijek su vrlo
rijetke i nedostatne. Jezik ima vaţnu ulogu u jaĉanju grupnog identiteta što su shvatili i sami
Romi koji su uĉenje romskog jezika unutar redovnog obrazovanja shvatili kao pozitivan
pristup. Polazak Roma u redovno, srednje i visoko obrazovanje povećao se je onim trenutkom
kada su sama romska djeca motivirana predavanjima na romskom jeziku od strane samih
uĉitelje i medijatora koji su uveli takav pristup uĉenja na materinjem romskom jeziku unutar
škola. To je takoĊer dovelo do poboljšanja komunikacije izmeĊu nastavnog osoblja škole i
samih romskih obitelji koje aktivno i kreativno djeluju kao posrednici i kulturni prevoditelji.
Uĉenje i pruţanje obrazovanja na materinjem jeziku osnovno je ljudsko pravo svakog
pojedinca ili etniĉke, manjinske skupine, pa bi unutar normalnih škola romski materinji jezik
morao postati dodatni školski predmet kao opći nacionalni kurikulum za romsku djecu. Jedna
od većih prepreka u prouĉavanju i pruţanju poduke na romskom jeziku je i sam nedostatak
nastavnika koji su osposobljeni u provoĊenju tog procesa, kao i sam nedostatak obrazovne
literature i udţbenika koji bi bili objavljeni na romskom jeziku. Sve to pruţa razlog da se
romski jezik i sama kultura Roma mora u što kraćem vremenskom periodu uvesti u škole na
podruĉjima gdje ima veći broj romske djece.
TakoĊer, potrebno je osnovati i katedre romskog jezika gdje bi se romski jezik prouĉavao i
zaštitio od samog odumiranja. Na ţalost u Republici Hrvatskoj ne postoji katedra za romski
jezik, a unutar osnovnog, srednjeg ili visokog obrazovanja, romski uĉenici nemaju prilike
slušati predavanja na svojem materinjem romskom jeziku, a upravo na taj naĉin dolazi i do
odumiranja romskog jezika u Republici Hrvatskoj.
41.
Pregled romskog jezika
Opće informacije – porijeklo
Oĉito je da su Romi nomadska dijaspora, to jest da su narod indijskog podrijetla, te da baš
nisu niti previše prisutni u samoj hrvatskoj knjiţevnosti. Kroz svoju povijest, Romi su na
Balkanu, koji je domovina mnogih razliĉitih etniĉkih romskih grupa, plemena, ipak bili u
stanju da oĉuvaju svoj nacionalni identitet. Iako je istraţivanje dijalekata romskog jezika
priznato podruĉje lingvistike i to više od dvije stotine godina, iznenaĊujuće je malo
objavljenih radova koji se bave praktiĉnim aspektima uĉenja romskog jezika.
Romi su nerado otkrivali svoj jezik, ĉuvajući ga kao sredstvo izolacije i sigurnosti unutar
društva koje Romima nije bilo baš naklonjeno. Ipak su se na kraju šesnaestog i sedamnaestog.
vijeka pojavila uĉenja, razmišljanja i špekulacije o romskom jeziku. Prvi je 1597.
Bonaventura Vulcanius, profesor grĉkog jezika u Leidenu, objavio listu od šezdeset i sedam
romskih rijeĉi i nešto romske gramatike. Tada je upozorio da je romski jezik bitan za
otkrivanje porekla samog romskog naroda. Od tvrdnje da poreklo romskog naroda treba traţiti
u njihovom jeziku pošao je i njemaĉki nauĉnik Rudiger. On je postupio tako da je jeziĉni
uzorak romskog jezika usporedio s poznatim jezicima i ostao je zadivljen kada je otkrio
veliku sliĉnost romskog jezika s hindustanskim za koji je našao opis u jednoj ranoj gramatici.
Logiĉno je zakljuĉio da porijeklo romskog naroda treba traţiti u Indiji, a svoje je otkriće
objavio je tijekom 1782. godine. Izvedeno iz pridjeva na romskom jeziku Romani ćhib
oznaĉava jezik Roma, to jest Romski-jezik. Osim toga, većina definicija za novo Indo arijske
jezike završavaju na-i: Hindski , Panjabi, Maharathi, Bengalski, i tako dalje. Romski jezik
time istodobno implicira svoju pripadnost Indoarijskim i Indoeuropskim jezicima. Dakle,
romski jezik je Indo – Arijski jezik koji se govori iskljuĉivo izvan Indije. Premijerno ima
poziciju unutar indo - iranske grane Indoeuropskih jezika.
Grellmanova je knjiga sluţila i A. F. Pottu kao glavna podloga. Pott je utvrdio da su romski
govori svih zemalja u kojima se govore u svojim dubokim temeljima jedinstveni i jednaki i da
predstavljaju poseban i jedinstven jezik. Taj jezik potiĉe, i to se ne da pobiti, iz Sjeverne
Indije i bez sumnje je jedan od većeg broja mlaĊih indijskih narodnih govora. U oduševljenju
Pott ga naziva « eine echte Sanskritidin». Ta se fundamentalna pripadnost sanskrtskoj lozi
indijskih jezika jasno pokazuje u gramatici, rjeĉniku kao i u općem karakteru jezika i pored
velikih stranih dodataka. Romska je filologija dobila velikog nasljednika Pottovog
istraţivanja, a radi se o Francu Miklošiću, slavinisti i indoevropeisti.
Bitan doprinos Franca Miklošića u prouĉavanju indoevropskih jezika je u tome što je
slavenske jezike uvrstio u usporeĊena istraţivanja. Miklošić se sluţio Pottovim materijalom, a
sakupio je i veći broj novih popisa rijeĉi od brojnih suradnika na terenu, naroĉito sa podruĉja
drţava ex Jugoslavije.
42.
Veliki broj leksiĉkog materijala iz većeg broja romskih govora omogućila mu je da provede
analizu rjeĉnika izuĉivši stari indijski sloj koji mu je pomogao da identificira slojeve
pozajmica preuzetih u romskom jeziku koji potjeĉu iz jezika domaćina u zemljama kroz koje
su se Romi kretali na svojem putu iz Indije. To mu je omogućilo da rekonstruira smjerove i
putove migracije Roma i da klasificira romski jezik i njegove dijalekte u Evropi. Što se tiĉe
azijskih romskih dijalekata poznato je da su oni pretrpjeli veće i dublje jeziĉne promjene od
evropskih, djelomiĉno i zato što su se romske grupe koje su se zadrţale u Aziji temeljitije
stopile sa samim lokalnim društvenim zajednicama i ĉine manje konherentnu cjelinu romskih
govora nego evropske skupine.
Posebno se Miklošić bavio pitanjem o kojem se u romologiji do tada nije niti mnogo
raspravljalo. On je ţelio utvrdi uţe indijsko podruĉje iz koga su Romi krenuli na svoje
migracije u svijet, a ţelio je pronaći i indijski jezik koji bi bio najbliţi romskom jeziku. Na
temelju fonološkog ustrojstva romskih rijeĉi i usporedbe s novoindijskim i srednjoindijskim
prakrtskim jezicima on je ustanovio da romski jezik pripada jednom starijem stupnju. Romski
jezik još uvijek ĉuva neke starinske grupe indijskih suglasnika. Taj je podatak upućivao na
zakljuĉak da su Romi vrlo rano krenuli na svoje migracije sa samog podruĉja Indije. Miklošić
za to vrijeme prvih migracija navodi razdoblje od petog do jedanaestog vijeka. Ova teza se
uklapa sa emigriranjem Roma iz Indije za vrijeme mongolske invazije i Timura. Što se pak
indijske domovine Roma tiĉe Miklošić je postavio tezu da oni potiĉu iz krajnjih
sjeverozapadnih krajeva Indije, juţno od Hindukuša. S Miklošićem se završava jedno veliko
razdoblje u romskoj filologiji. Bili su naĊeni odgovori na velika pitanja o porijeklu i
pripadnosti jezika i naroda.
Posebno je u tom pogledu vrijedan i znaĉajan lingvistiĉki, sakupljaĉki i etnografski rad
velikog akademika Rade Uhlika iz Sarajeva, no njegovi radovi još uvijek nisu u dovoljnoj
mjeri valorizirani, pa ĉak nisu niti u cjelini publicirani. Akademik Rade Uhlik autor je
vrijednog srpsko-hrvatsko – romsko - engleskog rjeĉnika «Romengo alavari» koji je izdat u
Sarajevu 1983. godine.
Romski jezik je kao što smo već naveli indo - arijski jezik koji se govorio iskljuĉivo u Europi
i to od srednjeg vijeka. Ime Rom je samo oznaka govornika i ima svoju povezanost sa dugim
putovanjima Roma i njihovim migracijama, a ustvari su to romske zajednice koje govore
indijskim jezikom ili se djelomiĉno koriste istim. Tako ih moţemo podijeliti na romska
plemena;
 Lom na Kavkazu i Anatoliji koji imaju umetnuti indijski vokabular i njihovu
raznolikost s armenskim jezicima.
 Dom s podruĉja Bliskog Istoka, koji su izvorno preraĊivaĉi metala kao i zabavljaĉi.
Domari govore jednim od najkonzervativnijih moderno Indo-arijskim jezikom.
 U dolini Hunza, u sjeverozapadnom dijelu Pakistana ţivi stanovništvo koje se naziva
Dum, koji su takoĊer preraĊivaĉi metala i glazbenici, a isti govore Centralno –
indijskim jezikom, to jest lokalnim jezikom.
Na temelju sustavnosti promjena zvuka u tim jezicima, znamo da sva ova imena proizlaze iz
indijskog pojma Dom «ḍom».
43.
U raznim dijelovima Indije same skupine poznate kao Dom «ḍom» ustvari su kaste
komercijalnih nomada. Reference na Dom (naziva dum ili Ḍōmba) već se spominju od strane
srednjovjekovnih pisaca u Indiji, kao što je Alberuni (pisac u periodu oko 1020. godine p.K.),
gramatiĉar Hemachandra (oko 1120. godine p.K.), kao i pripadnik indijske vjerske sekte
povjesniĉar Kašmir, Kalhana (1150. godine p.K.). Svi oni opisuju pleme Dom kao vrlo nisku
kastu ĉiji je tipiĉan obrt ĉišćenje, bavljenje glazbom i pjevanjem, prerada metala i izraĊivaĉa
košara, a u nekim podruĉjima takoĊer su se bavili vršenjem pruţanja svojih usluga u
sezonskim poslovima u zemljoradnji. Sliĉna zanimanja i danas su poznata za zajednicu pod
nazivom Dom koja ţivi u sjevernoj Indiji. Osobna oznaka za Dom = Rom na taj naĉin je
ustvari oznaka za prvobitne oznake samih kasti, a iste su se koristile u razliĉitim regijama
meĊu razliĉitim populacijama i uz sliĉne vrste obrta kojima su se bavili. Ova populacija je
govorila ili još uvijek govori razliĉitim jezicima, ali njihov jezik pripada indijskoj, to jest
indoarijskoj jeziĉnoj obitelji.
Europi, Romi svoj jezik općenito nazivaju «Romani ćhib». Većina romskih grupa koristiti se
sa rijeĉi Rom koja u prijevodu znaĉi ĉovjek. Romni je u prijevodu naziv za ţensku osobu,
Romkinju ili suprugu. Mnoţina koja se koristi, to jest rijeĉ Roma ili Rom takoĊer se koristi
kao kolektivni naziv za romski narod. Neke grupe su prihvatile druge oznake kao što su:





Romacel,
Romaniĉal,
Kale,
Manuš i
Sinti
Ta imena su osobni nazivi koji koriste neke od romskih plemena. Ostale skupine imaju imena
koja su konkretno usvojeni iz drugih jezika, a ĉesto se temelje po tradicionalnim zanimanjima
sa kojima su se bavili. Primjeri su Kalderaši ĉije ime dolazi iz rumunjskog jezika rijeĉi
căldărar. Ĉurari koji su se tradicionalno bavili izradom sita, a njihovo ime dolazi iz
rumunjskog jezika i rijeĉi ciurar. Ursari, krotitelji medvjeda, ĉiji naziv dolazi iz rumunjskog
jezika iz rijeĉi ursar. Sepeĉi, koji su se tradicionalno bavili izradom košara, a njihov naziv
dolazi iz turskog jezika rijeĉi sepetçi. Bugurdţi koji su se bavili izradom svrdla, a njihovo ime
potjeĉe od turske rijeĉi bugurcu. Arli, Arlije ili Erli' ĉije ime takoĊer dolazi iz turskog jezika
yerli. Oni koji ne pripadaju romskom porijeklu od strane Roma nazivaju se «gadţo» ili «das»
«dasina», a za ţenu, ne Romkinju, obiĉno se kaţe «gadţi». To je ujedno i oznaka koja se
takoĊer nalazi i u srednje istoĉnom jeziku skupine Dom gdje se ne Rom naziva «kaddţa», a
meĊu razliĉitim skupinama plemena Dom u Indiji nazivi za ne Rome su: «kājwā, kajjā, ili
kājarō».
44.
Faze razvoja romskog jezika
Najranija dokumentacija romskog jezika datira iz sredine šesnaestog stoljeća. To znaĉi da
ranija povijest romskog jezika ovisi o njegovoj jeziĉnoj obnovi i samoj usporedbi. Iako
nemamo i ne posjedujemo nikakve ranije oblike romskog jezika, romski jezik moţemo
usporediti, jer smo upoznati sa ĉinjenicama i samim fazama razvoja samog jezika Indije, a za
navedeno posjedujemo i tekstualno atestiranje.
Razlikujemo tri faze u povijesnom razvoju romskog jezika i one su:
 Proto romski jezik prije dolaska Roma na podruĉja Europe,
 rani romski jezik koji se je koristio unutar Bizantskog carstva,
 moderni romski dijalekti koji su se koristili izmeĊu ĉetrnaestog i petnaestog stoljeća.
Karta migracijskih putovanja Roma kroz stoljeća.
45.
Fonologija romskog jezika
Inventar fonema romskog jezika najvećim djelom ne prelazi u europski romski jezik. Što se
tiĉe njegovog govora, svi dijalekti imaju ĉetiri samoglasnika / i, e, o, u /, a s vokalni sustav
romskog jezika ima razvijen kvantitativno ĉist dijalekt. To je u suprotnosti s vokalnim
sustavom novih indijskog jezika i znaĉi da, a za razliku od Hindskog jezika, fenomi više nisu
prepoznatljivi u romskom jeziku. Ovisno o situaciji kontakta, neki romski dijalekti pokazuju
centralizirane samoglasnike koji su usvojen iz Rumunjskog ili Turskog jezika kao i zaobljene
samoglasnike koji su takoĊer turskog porijekla. Suglasni sustav razlikuje se samo u jednom
znaĉajnom aspektu, a od onih u drugim europskim jezicima. Oni raspolaţu teţi bezvuĉni
sustav ( ph, th, kh ), koji su karakteristiĉni indijskom jeziku i mogu se pratiti sve do unatrag
na staro indijske teţe izraze ( bh, dh, gh ). Velika većina romskih dijalekata koristi izraze ph,
th, kh, i to u poĉetnoj funkciji kao i u profiliranom poloţaju. U nekim romskim dijalektima,
kako ne aspirirani bezvuĉni istiĉu se zvuĉnici c i njihova dopuna koja je aspirirana sa c/h koji
su karakteristiĉan fenom. Isto tako, dva r fonema (apikalni r i resiĉni r ) mogu se pojaviti u
nekoliko romskih dijalekata.
Imenice i njihova deklinacija
Padeţ
Padeţi u romskom jeziku, kao morfološka kategorija, predstavlja svaki pojedinaĉni oblik
imeniĉke rijeĉi u dekliniranoj paradigmi. Imeniĉke rijeĉi podlijeţu pri tom promjenama, u
rasponu od fonoloških, preko markiranja, do drukĉije akcentuacije.
Primjeri:
o manuš (ĉovjek)
N. o manuš (ĉovjek)
G. e manušesko (ĉovjeka)
D. e manušeske (ĉovjeku)
A. e manušes (ĉovjeka)
V. manuša! (ĉovjeĉe!)
I. e manšesa ( s ĉovjekom)
L.e manušeste ( ĉovjeku)
Abl. e manušestar (od ĉovjeka)
e manuša (ljudi)
e manuša (ljudi)
e manušengo (ljudi)
e manušenge (ljudima)
e manušen (ljude)
manušalen! (ljudi!)
e manušencar ( s ljudima)
e manušende ( ljudima)
e manušendar (od ljudi)
46.
i manušni (ţena)
e manušnja (ţene)
N. i manušni (ţena)
G. e manušnjakero (ţene)
D. e manušnjake (ţeni)
A. e manušnja (ţenu)
V manušnije! (ţeno!)
I. e manušnjasa ( s ţenom)
L. e manušnjate (ţeni)
Abl. e manušnjatar (od ţene)
e manušnja (ţene)
e manušnjengo (ţena)
e manušnjenge( ţenama)
e manušnjen (ţene)
manušnjalen! (ţene!)
e manušnjencar ( s ţenama)
e manušnjende (ţenama)
e manušnjendar (od ţena)
Pridjevi uz imenicu: laĉho manuš (dobar ĉovjek)
N. o laĉho manuš (dobar ĉovjek)
e laĉhe manuša (dobri ljudi)
G. e laĉhe manušesko (dobrog ĉovjeka)
e laĉhe manušengo (dobrih ljudi)
D. e laĉhe manušeske (dobrom ĉovjeku)
e laĉhe manušenge (dobrim ljudima)
A. e laĉhe manušes (dobrog ĉovjeka)
e laĉhe manušen (dobre ljude)
V. laĉheja manuša! (dobri ĉovjeĉe!)
laĉhe manušalen! (dobri ljudi!)
I. e laĉhe manušesa (s dobrim ĉovjekom) e laĉhe manušencar(s dobrim ljudima)
L.e laĉhe manušeste ( dobrom ĉovjeku)
e laĉhe manušende(dobrim ljudima)
Abl. E laĉhe manušestar(od dobrog ĉovjeka) e laĉhe manušendar(od dobrih ljudi)
N. i laĉhi manušni, G. e laĉhe manušnjakero, D. e laĉhe manušnjake, A. e laĉhe manušnja, V.
laĉhije manušnije!, I. e laĉhe manušnjasa, L. e laĉhe manušnjate,Abl. e laĉhe manušnjatar; N.
e laĉhe manušnja, G. e laĉhe manušnjengo, e laĉhe manušnjenge, A. e laĉhe manušnjan, V,
laĉhe manušnjalen! I. e laĉhe manušnjencar, L. e laĉhe manušnjende, Abl. e laĉhe
manušnjendar.
o barh (kamen)
e barha (kamenje)
N. o barh (kamen)
G. e baresko (kamena)
D. e bareske (kamenu)
A. o barh (kamen)
V. barha!(kamenu!)
I. e barhesa (kamenom)
Abl. e barhestar (od kamena)
e barha (kamenje)
e barengo (kamenja)
e barhenge (kamenju)
e barha (kamenje)
barhalen! (kamenje!)
e barhenca (kamenjem)
e barhendar (od kamenja)
baro barh (veliki kamen)
N. o baro barh, G. E bare barhesko, D. e bare bareske, A. o baro barh, V./,I. e bare barhesa, L.
e bare barheste, Abl, e bare barhestar; N. e bare barha, e bare barengo, e bare barhenge, A. e
bare barha, V. /, I. e bare barhenca, L. e bare barende, Abl. e bare barendar.
i jag (vatra)
e jaga (vatre)
N. i jag (vatra)
G. e jagako (vatre)
e jaga (vatre)
e jagengo (vatara)
47.
D. e jagake (vatri)
A. i jag (vatru)
V. jaga! (vatro!)
I. e jagasa (vatrom)
L. e jagate (vatri)
Abl. e jagatar (od vatre)
e jagenge (vatrama)
e jaga (vatru)
jagalen! (vatre)
e jagenca (vatrama)
e jagende (vatrama)
e jagendar (od vatara)
loli jag (crvena vatra)
N. i loli jag,G. e lole jagako,D. E lole jagake,A. i loli ga, V./, I. E lole jagasa, L. lole
jagate,Abl.e lole jagatar; N. e lole jaga, G. e lole jagengo, D. e lole jagenge, A. e lole jaga,
V./, I, e lole jegenca, L. e lole jagende, Abl. e lole jagendar.
Pridjevi uz imenicu, koja oznaĉava ţivo biće, imaju u nominativu svoj pravi oblik, dok u
ostalim padeţima, izuzev vokativa, imaju oblik casusa obliquus - a. Pridjevi uz imenicu, koja
oznaĉava stvar, imaju u nominativu svoj pravi oblik, koji se ponavlja u akuzativu. U ostalim
padeţima, izuzev vokativa, imaju oblik casus obliquus - a.
Nominativ i obliquus
Navedeni primjeri pokazuju da su osnovne morfološke forme nominativ i casus obliquus, to
jest kosi padeţ. Deklinirajuća imeniĉna rijeĉ zadrţava svoj oblik u nominativu jednine i
mnoţine. Jedninu, singularia tantum, imaju prije svega vlastite imenice. To su, zatim,
pojedine zajedniĉke imenice, recimo, o arho (brašno),i pani (voda), kao i imenice nastale
derivacijom od pridjeva i glagola, koje se završavaju sufiksom – ata. Na primjer i laĉhimata
(dobrota), i šukarimata (ljepota),i phenimata (kazivanje), i ašunimata (slušanje) i tako dalje, a
tu dolaze i neke imenice koje su ustvari stranog porijekla.
Imenice romskog porijekla koje imaju samo oblik mnoţine, pluralia tantum, vrlo su rijetke.
Na primjer to su imenice e love (novac), e zeja (leĊa) i tako dalje. Zatim, to su vlastite
imenice stranog porijekla. Casus obliquus u singularu nastaje tako što se na osnovu imeniĉne
rijeĉi muškog roda dodaje morfem – es, u pluralu je morfem – en. Ako imenica muškog roda
oznaĉava ţivo biće, onda ona, a kako pokazuje imenica o manuš, ĉovjek, zadrţava morfem es i u akuzativu jednine, tj. morfem – en i u akuzativu mnoţine.
Kada imenica muškog roda oznaĉava stvar, onda je njen oblik, kao što je o barh, (kamen) u
akuzativu kao onaj koji ima u nominativu. To jest, njen oblik u akuzativu singulara nema
morfem – es, odnosno njen oblik u akuzativu plurala nema morfem – en. Sliĉno se dogaĊa s
imenicama ţenskog roda. Naime, casus obliquus u singularu nastaje tako što se na osnovu
imenske rijeĉi dodaje morfem – a, u pluralu je morfem – en.
48.
Ako imenica ţenskog roda oznaĉuje ţivo biće, onda ona, kako pokazuje imenica i manušni,
(ţena), zadrţava morfem – a i u akuzativu jednine, to jest morfem - en i u akuzativu mnoţine.
Kada imenica ţenskog roda oznaĉava stvar, onda je njen oblik kao što je to i jag, (vatra) u
akuzativu kao onaj koji ima u nominativu. To jest, njen oblik u akuzativu singulara nema
morfem – a, odnosno njen oblik u akuzativu plurala nema morfen – en. U nekim sluĉajevima
kategorija ţivo/neţivo nije podudarna sa objektivnim stanjem i ĉinjenicama. Na primjer o
manuš dikhel e mules (ĉovjek gleda mrtvaca). Ta kategorija podsjeća na kategoriju roda.
Naime, kao što ne postoji uvijek podudarnost izmeĊu gramatiĉkog i prirodnog roda, tako ne
postoji uvijek podudarnost izmeĊu ţivog/neţivog sa objektivnim stanjem. Gramatiĉke
kategorije su dio unutarnje jeziĉnog, formalnog sistema, dok su prirodni rod i prirodno
ţivo/neţivo izvan jeziĉke kategorije, to jest leksiĉke su kategorije. Prema tome, obliquus je
osnova za genitiv, dativ, instrumental, lokativ i ablativ, koji se meĊusobno razlikuju po
završnim padeţnim nastavcima, markerima.
Markeri
U singularu: genitiv - ko, dativ - ke, instrumental – sa, lokativ – te, ablativ – tar. U pluralu:
genitiv – go, dativ – ge, instrumental – ca, lokativ – de, ablativ – dar. Od tih paradigmi, koje
se mogu smatrati opće vaţećim, ima naravno odstupanja, što se moţe uoĉiti na primjerima
osobnih imena, geografskih mjesta i tako dalje.
Na osnovu izloţenih primjera, moţe se zakljuĉiti da je romski padeţni sistem izgraĊen na dva
stupnja, što je jedna od vaţnih karakteristika hindskog padeţnog sistema i padeţnih sistema
drugih novoindijskih jezika. Nominativ, kao slobodan padeţ, i casus obliquus, kao zavisni
padeţ, uglavnom su glavni padeţi, a uz njih dolazi još i vokativ.
Genitiv, dativ, instrumental, lokativ i ablativ, sa karakteristiĉnim markerima koji su potpuno
stopljeni, integrirani sa nominalnim elementom, jedinice su u strukturi tog sistema i imaju
one funkcije koje vrše prepozicije i postpozicije, ĉiji je zajedniĉki pojam adpozicija.
Dio tog sistema postao je još prepozitiv. Zahvaljujući morfemama, romski jezik moţe
iskazivati kako razliĉite gramatiĉke kategorije kao što su rod, broj, padeţ, ţivo/neţivo, tako i
razliĉita gramatiĉka znaĉenja i funkcije. Realizacija padeţa na morfološkom nivou omogućuje
imeniĉkim rijeĉima da uspostavljaju razliĉite sintaksiĉko - semantiĉke odnose u sintaksiĉko semantiĉkim jedinicama - sintagmi i reĉenici. Prema tome, padeţ u romskom jeziku ustvari je
istovremeno morfološka i sintaksiĉko – semantiĉka kategorija.
49.
Jedinice padeţnog sistema
Nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, instrumental, ablativ i lokativ su jedinice u
strukturi romskog padeţnog sistema koji je pod utjecajem stranih jezika proširen još jednom
jedinicom – prepozitivom. Naime, prepozitiv je uglavnom u sluţbi lokativa i ablativa. Jer,
sintetiĉki oblici imeniĉnih rijeĉi u lokativu i ablativu ĉesto se zamjenjuju analitiĉkim
formama, koje se izraţavaju pomoću prepozitiva, uz koji uvijek ide prijedlog. S druge strane,
prepozitiv se upotrebljava u sluĉajevima kada se padeţni oblici i njihovi modeli u stranim
jezicima ne slaţu sa romskim padeţnim oblicima i njihovim modelima.
Upotreba padeţa
Razliĉiti jezici imaju razliĉite gramatiĉke strukture, unutar kojih je i padeţni sistem. Ovisno
od funkcije i znaĉenja padeţi u romskom mogu da se pojavljuju u:




slobodnom padeţnom obliku, bez ĉlana i sa ĉlanom,
mogu biti vezani prijedlogom,
mogu biti vezani obaveznim determinatorom,
mogu biti vezani istovremeno prijedlogom i obaveznim determinatorom.
Padeţi koji pokazuju odnose ovisnosti imenice u reĉenici, po tradicionalnom shvaćanju
zavisni su ,dok su nezavisni oni koji imaju druge funkcije u jeziku, na primjer nominativ i
vokativ. Upotreba padeţa u romskom jeziku ovisi od vrste glagola (prelazni, neprelazni,
kauzativi/faktitivi, medio - pasivni i tako dalje), participa i drugih glagolskih oblika, priloga,
kao i od drugih vrsta i oblika rijeĉi. To su, zatim, razna pravila i prihvaćene norme o upotrebi
padeţa u romskom jeziku, razvoj i širenje pismenosti, knjiţevno stvaralaštvo, mediji i
komunikacija na romskom jeziku i tako dalje. Sociolingvistiĉki razlozi i okolnosti imaju
takoĊer utjecaj na upotrebu padeţa u romskom jeziku. Najzad, mada ne i posljednje, u tome
se uoĉavaju ponekad van jeziĉni tragovi, kulturološki, socijalni, povijesni i drugi tragovi.
50.
Zamjenice i njihova deklinacija
Zamjenice i njihova podjela
Po svojoj funkciji, zamjenice su vrsta rijeĉi koje zamjenjuju imena. Ovim povodom, korisno
je podsjetiti da u sanskrit jeziku postoje dvije klase korijena. Iz prve, tako zvane klase
verbalnih korijena, potiĉu glagoli, imenice, pridjevi i tako dalje. Iz druge, tako zvane klase
pronominalnih korijena, potiĉu zamjenice, prvobitni primarni prijedlozi, veznici, reĉenice i
tako dalje. U morfološkom pogledu, zamjenice obrazuju kompleksan deklinacioni sistem,
podlijeţu kongruenciji i u vezi su s odgovarajućim jeziĉnim elementima. Promatrano iz
sintaksiĉko - semantiĉkog aspekta, zamjenice u romskom jeziku dijele se na liĉne, u koje
spadaju i refleksivne, prisvojene, pokazne, neodreĊene, upitne i relativne. Tim klasama mogu
se pridodati i pronominalni prilozi.
Lične zamjenice i njihova deklinacija
Za potrebe ove analize, prvo dajemo paţnju na liĉne zamjenice i njihovu promjenu po
padeţima.
me (ja)
amen (mi)
N. me (ja)
G. moro(moj )
D. mange ili maj (meni, mi)
A. man, ma (mene, me)
amen (mi)
amaro (naš)
amenge (nama, nam)
amen (nas)
V.
/
I. mancar ili maja (s mnom)
L. mande (o meni)
Abl. mandar (od mene)
/
amencar (nama)
amende ( o nama)
amendar (od nas)
Deklinacija pokazuje da liĉna zamjenica me (ja) ima iste padeţne morfeme u genitivu, dativu,
instrumentalu, lokativu i ablativu kao liĉna zamjenica amen (mi).
51.
Objašnjenje za to leţi u porijeklu liĉne zamjenice za prvo lice, me. Njeno je etimološko
porijeklo neemfatiĉka forma me, od sanskritske liĉne zamjenice aham, mi. Enklitiĉki oblik
akuzativa od aham je ma, koji je istovjetan sa romskim nenaglašenim oblikom u akuzativu
(ma). S druge strane, u govornom hindi jeziku, naroĉito u sjevernoj Indiji, liĉna zamjenica za
prvo lice mnoţine ham (mi) upotrebljava se u prvom licu singulara, u znaĉenju «ja». Ta veza
izmeĊu «ja» i «mi», što je interesantna sociološka i socolingvistiĉka ĉinjenica, pokazuje se
takoĊer u romskim padeţnim oblicima.
Napomene:
 Oblici u genitivu moro ( singular) i amaro (plural) upotrebljavaju se kao prisvojene
zamjenice.
 Kada stoje uz imenice, one imaju svojstvo pridjeva.
 Oblici u akuzativu man, me (singular) i amen (plural) upotrebljavaju se kao
refleksivne zamjenice.
tu(tu)
N. tu (ti)
G. tiro (tvoj )
D. tuke (tebi, ti)
A. tut (tebe, te)
tumen(vi)
tumen (vi)
tumaro (vaš)
tumenge (vama, vam)
tumen (vas)
Unutar romskog jezika u Republici Hrvatskoj primjetna je razlika u korištenju samog
romskog jezika, dok su sami Romi svjesni znaĉaju etniĉke i tradicionalne razlike izmeĊu
razliĉitih romskih dijalekata. Mali broj Roma moţe navesti razloge zbog ĉega bi u
obrazovanje Roma trebalo uvesti obrazovanje na romskom jeziku, ali većina Roma tvrdi i
zahtjeva da treba saĉuvati romski jezik od samog izumiranja i to iz razloga pošto se isti ne
koristi u svakodnevnoj komunikaciji niti unutar obitelji, niti unutar same zajednice.
Sociolingvistika - sociolingvistička situacija romskog jezika
Romski jezik koji do nedavno nije postojao u pisanom obliku te je iskljuĉivo prenošen samo
usmenim putem. On nije razvio kodificirani standard i, kao posljedicu, nema niti svoje
propisane norme. Ovakve jeziĉne situacije odraţavaju samu društveno - politiĉku situaciju
Roma. Politiĉki, gospodarski i kulturno marginalizirani, stigmatizirani etniĉki, diskriminirani
i proganjani, Romi mogu opstati samo u malim grupama, koja ih dovodi do zemljopisne i
društvene heterogenosti koja postoji i danas.
S obzirom da razvoj standardizacije romskog jezika općenito prati i sam razvoj politiĉkih i
ekonomskih moćnika, postaje jasno zašto romski jezik niti danas nema svoje kodificirane
standarde. Iz navedenog postaje jasno da isti neće u nekakvoj bliskoj budućnosti imati
mogućnost razvijati se, niti će moći postići svoj opće prihvaćen standard.
52.
To bi se moglo riješiti kada bi romski jezik postao i bio prihvaćen kao ne - teritorijalni jezik.
Romi su imali veliki broj migracija kroz protekla stoljeća, a kako bi preţivjeli morali su
ţivjeti u malim grupama - proširenim obiteljima ili u grupama od nekakvog interesa. Poradi
navedenog nisu imali nikakve šanse da razviju veće društvene jedinice koje bi ujedno bile
temelj za sve dijelove društveno gospodarske strukture.
Zbog toga su Romi još uvijek ovisni o društveno ekonomskim strukturama pojedinog
većinskog stanovništva, i kao posljedica, Romi su ograniĉeni na komunikaciju unutar same
svoje grupe, a to posljediĉno inhibira razvoj standarda romskog jezika i razvoj istog u
teritorijalni jezik.
Za većinu Roma, njihova raznolikost u jeziku, svodi se uglavnom na komunikaciju unutar
same grupe, a time postaju i ograniĉeni. Gotovo svi romski govornici govore dva ili više
jezika, to jest višejeziĉni su i koristite jezik odgovarajućeg većinskog stanovništva. Za interno
grupno komuniciranje u javnosti Romi se najĉešće koriste svojim romskim jezikom i to u
neformalnim ili djelomiĉno javnim domenama. Prevlast u korištenju većinskog jezika postaje
oĉit u saţecima kolektivnog repertoara. Romskom jeziku, a isto tako i samim razliĉitim
romskim dijalektima, na podruĉju Republike Hrvatske, poradi navedenog, prijeti i samo
izumiranje. S obzirom na trenutaĉnu ozbiljnost situacije kao i djelomiĉnog gubitka romskog
identiteta, to jest gubitka samog romskog jezika i svih njegovih dijalekata unutar romske
zajednice na podruĉju Republike Hrvatske, bilo bi potrebno uraditi veliko i ciljano
istraţivanje koje bi se odnosilo na istraţivanje trenutaĉnog stanja oĉuvanosti romskog jezika i
svih njegovih dijalekta unutar romske populacije.
Vlada Republike Hrvatske, Savjet za nacionalne manjine, Ured za nacionalne manjine kao i
drugi vladini uredi, ulaţu velike napore, no treba i nadalje poticati i provoditi konstruktivnu
politiku za rješavanje ozbiljnih društvenih, ekonomskih i humanitarnih problema Roma,
ukljuĉujući i samu zaštitu romskog jezika kao dijela kulture pripadnika romske zajednice u
Republici Hrvatskoj. Isto tako potrebno je uĉiniti ozbiljne korake kako bi se romski jezik,
njegovi razni dijalekti, saĉuvali od daljnjeg propadanja i izumiranja. Ukoliko se ne suoĉi s tim
poteškoćama vrlo je vjerojatno da će kod pojedinih romskih plemena doći do gubitka samog
jezika, to jest romskog dijalekta kojim govore, a s navedenim dolazi i do gubitka identiteta,
kulture i samih obiĉaja.
Danas Romi oblikuju specifiĉne manjinske skupine koje naseljavaju mnoge zemlje svijeta.
Etniĉki gledajući Romi su povezani zajedniĉkom povijesnim iskustvom. Kroz povijest svog
naroda, oni su uspjeli saĉuvati svoj specifiĉan jezik. Od osamnaestog stoljeća, znanstvenici i
lingvisti smatraju da je Indija zemlja porijekla romskog naroda, ali tek kasnijim
istraţivanjima, više lingvista, povjesniĉara i etnografa, u potpunosti je potvrdilo ovu hipotezu.
Drevna povijest Roma niti do sada nije zadovoljavajuće opisana. Vaţno je razlikovati razliĉite
romske pod skupine, razliĉita romska plemena, i njihov sam romski dijalekt koji ujedno igra i
veliku ulogu u oĉuvanju pripadnosti nekom od romskih plemena. Romi imaju jak osjećaj za
hijerarhiju i to na temelju kulturne, struĉne i jeziĉne baštine pojedinih skupina. Zbog
nedostatka dokaza, znanstvenici nisu u stanju odluĉiti je li takva klasna razlika već bila dio
njihova društvenog raslojavanja u Indiji, ili su istu usvojili nakon svojeg dolaska na podruĉje
Europe. Postoji mnogo razloga zašto sami Romi nijeĉu svoje etniĉko podrijetlo. Znanstveni
podaci u literaturi daju tek neke od osnovnih demografskih podataka, ali se isti uglavnom
statistiĉki i razlikuju.
53.
Poloţaj Roma u drţavama
Europa je etniĉki raznolik kontinent i drţave bez etniĉkih manjina su veoma rijetke. Prema
sluţbenim podacima svaka europska zemlja s više od milijun stanovnika ima nacionalne
manjine. Razina integracije Roma u društvu na našim prostorima je još uvijek ograniĉena. Od
pada komunizma ţivotni standard Roma drastiĉno se je pogoršao zbog niskog klasnog
poloţaja, nezaposlenosti, stambene segregacije, ruralne getoizacije, niskog obrazovanja i
niske integracije romske djece. Oni su ĉesto u sukobu s većinskim stanovništvom i to zbog
demografskog pritiska, gospodarskog pada i samog natjecanja za lokalne resurse. Još uvijek
postoji negativno mišljenje o Romima koja se ĉesto temelji na stereotipima i predrasudama.
Već dugo vremena Romi su marginalizirana etniĉka manjina u drţavama diljem svijeta.
Vlade pojedinih zemalja u rješavanju romskih pitanja ulaţu tek malu pozornost na njihove
specifiĉne socijalne potrebe. Ovaj nedostatak interesa je produbio krizu romske manjine, što
je rezultiralo ekstremnim uvjetima ţivota samih Roma. Tako još uvijek ne postoji standard
samog obrazovanja Roma, i isti još uvijek ostaju bez ikakvog izgleda da ubrzo poboljšaju svoj
poloţaj u samome društvu u kojem ţive. Mnoge zemlje tek u novije doba usvojile su politiku
dijaloga sa romskim predstavnicima, a to bi trebalo pokrenuti i samo postupno poboljšanje
unutar romske populacije. Na ţalost, rezultati tog novog pristupa prema romskoj nacionalnoj
manjini sporo dolazi, a sam proces integracije i jednakosti je vrlo spor.
Romske skupine u Republici Hrvatskoj
Postoji niz naĉina sa kojima se u Republici Hrvatskoj razlikuju romske skupine, romska
plemena. Jedan od njih je tradicionalni izvor prihoda ili sredstava za ţivot. To je osobito
zastupljeno tamo gdje se romska populacija oĉitava u svojoj samoj djelatnosti kao što su:
radnici, trgovci, prekupci, sakupljaĉi sekundarnih sirovina, zemljoradnici i tako dalje. Drugi
naĉin samo identifikacije temelji se na povijesnom i geografskom kontekstu, te u vjerskoj
pripadnosti, a isto tako i u razliĉitosti romskog dijalekta kojim se razliĉite romske zajednice i
dan danas sluţe.
U nekim sluĉajevima, romske skupine moţemo identificirati s imenima samih romskih
plemena, a uvijek smo i u mogućnosti da uĊemo u trag ako krenemo unatrag baveći se
istraţivanjem etimologije pojedinih imena samih romskih grupa, to jest plemena.
Ostali oblici klasifikacija romskih plemena temelji se upravo na samoj lingvistici, povijesti i
geografiji. MeĊutim, univerzalno prihvaćen sustav interne klasifikacije romske populacije još
nije odreĊen.
54.
Podjele samih romskih skupina
Unatoĉ manjim razlikama u nazivlju ili ĉak varijacijama u obiĉajima, razliĉite skupine Roma
diljem Europe i dalje imaju iste glavne elemente romske kulture i ista temelja naĉela, kao što
su;







prepoznavanje razliĉitosti,
solidarnost,
poštivanje romskog identiteta,
ĉistoća,
ĉast i moral,
iskrenost,
meĊusobno nadopunjavanje izmeĊu muškaraca i ţena
Općenito, Romi se mogu podijeliti u kategorije i to na nekoliko razliĉitih naĉina, a samu
identifikaciju moţemo dijeliti na broj razliĉitih etniĉkih skupina koje imaju zajedniĉko
porijeklo, jezik i mnoge druge znaĉajke zajedniĉke kulture.
Unutarnje podjele iz romske perspektive
Razvrstavanje Roma koji ţive na podruĉju Republike Hrvatske je teško i to iz razloga jer se je
sami sastav promijenio u više navrata, to jest od Drugog svjetskog rata, pa do Domovinskog
rata i poslije Domovinskog rata. Sve romske skupine govore romskim jezikom ali razliĉitim
romskim dijalektima. Tako unutarnje podjele, podjele po dijalektima, dolaze od strane samih
Roma i za iste su vrlo bitne.
55.
Podjela na temelju jezika
Na temelju istraţivanja lingvistike i socioloških dijalektnih podataka, skupine Roma koji ţive
u Republici Hrvatskoj moţemo podijeliti prema jeziku, (dijalektu) kojim govorena;
1.) Romski jezik u njegovom izvornom smislu koji ima veliki broj govornika. On se
takoĊer moţe podijeliti na više romskih dijalekata, ali sadrţi osnovnu bazu samih
romskih rijeĉi. Unutar istoga postoje posuĊene rijeĉi koje dolaze iz kontakt jezika. Ti
govornici meĊusobno se dobro razumiju.
2.) Razliĉiti romski dijalekt koji sadrţe veliki broj posuĊenica, pa ĉak i samu morfologiju,
to jest sam sustav strukture rijeĉi. Ovi dijalekti doţivjeli su znaĉajne promjene tako da
se govornici tih dijalekta teško razumiju sa drugim romskim skupinama.
3.) Jezik kojim govori skupina Roma pod nazivom Bajaši. Jezik je staro rumunjskog
porijekla i ima naziv Ljmba d’Bajaš, te nema nikakve veza sa samim romskim
jezikom. To je jezik kojim govori romska skupina Bajaša koja je prisilno izgubila svoj
romski jezik poradi asimilacije i ropstva. Taj jezik je posve nerazumljivi za ostale
Rome koji govore romskim jezikom pod nazivom Romani ćhib.
Iz svih tih podjela evidentno je da Romi nikada nisu bili homogena grupa, pa bi bilo ispravno
vršiti razlikovanje izmeĊu njih, a ne da ih sve generaliziramo.
Podjela prema načinu ţivota
Romi se, gledajući sam naĉin ţivota, mogu podijeliti na više skupina, to jest na one koji se
stalno sele, one koji se povremeno sele i one koji stalno prebivaju na jednom mjestu. Danas u
Republici Hrvatskoj više gotovo niti ne postoji grupa, pleme Roma koja stalno migrira.
Polu migracijska skupina Roma zadrţala je samo povremeno prebivanje na jednome mjestu, i
to tijekom zimskog perioda. Oni se kroz veći dio godine, poradi obavljanja svojih djelatnosti,
sele iz mjesta u mjesto, a svoje prihode upotpunjuju na manje društveno prihvatljiv naĉin.
Romi koji stalno prebivaju na jednom mjestu uredili su svoj ţivot na naĉin da pruţaju razne
zanatske usluge, ili se bave trgovinom. Naselili su se u mjestima gdje su se trajno naselili i
imaju izgraĊene kuće. Romi se još mogu razvrstati i prema svojim obrtima, a bavljenje
pojedinim obrtom ujedno odreĊuje i sam društveni status unutar romske zajednice.
56.
MeĊu sobom, Romi su podijeljeni na one koji ţive u gradu i one koji ţive na selu. Romska
populacija je raspršena tako da pojedinci ţive u samim gradovima, gradskim ĉetvrtima i
predgraĊima gdje posjeduju kuće ili stanove, ili pak ţive u posebnim romskim naseljima koji
su uvijek izgraĊeni negdje na periferiji gradova. Oni koji ţive na periferiji gradova unutar
romskih naselja imaju saĉuvan velik dio svoje kulturne baštine, jezik i tradicionalni naĉin
ţivota, a sve zahvaljujući njihovoj relativnoj izolaciji. Romi koji ţive u gradovima prihvaćaju
ţivot i naĉin ţivota same okoline u kojoj ţive, te se postepeno posve asimiliraju unutar samog
većinskog društva. Unutar ove podjele postoji i podjele prema samom vremenu dolaska na
odreĊeno podruĉje, vrijeme dolaska u grad ili na selo. Tako se Romi takoĊer dijele na one
starosjedioce i one novo pridošle.
Druga interna podjela je ona koju moţemo podijeliti na poštivanje ili ne poštivanje razliĉitih
romskih tradicija i pravila, prema kojima su se Romi sami izmeĊu sebe klasificirali. Ta
podjela je takoĊer vrlo bitna jer upravo poradi ove kvalifikacije jedan dio romske populacije
ostaje u potpunosti izoliran od drugog dijela romske populacije. Postoje i podjele prema
bogatstvu koja je prisutna kao svugdje u svijetu, unutar svakog društva, i gdje se sami Romi
dijele na bogate i siromašne. TakoĊer i sama razina poznavanja romskog jezika je vrlo vaţna,
ali se ista najĉešće moţe razvrstati po samom stupnju asimilacije i društvene klase kojoj
pripadaju.
Status romskog jezika
Ne postoje pouzdani podaci o broju romskih govornika, bilo u Europi ili na nekom drugom
kontinentu, pogotovo za one govornike romskog jezika koji su migrirali krajem devetnaestog
stoljeća. Konzervativna procjena je da postoji oko 3,5 milijuna govornika u Europi, i od
500.000 pa nadalje, govornika romskog jezika u ostatku svijeta.
Ti podaci ĉine da je u Europskoj uniji romski jezik drugi najveći manjinski jezik, iza
katalonskog, a od proširenja EU postoji mogućnost da isti postane i najveći manjinski jezik
unutar Europske unije. Najveći govornici romskog jezika nalaze se u jugoistoĉnoj Europi.
Priliĉno veliki broj romske populacije koja govori romskim jezikom postoji i u većini drugih
zemalja srednje i istoĉne Europe.
Romske zajednice koje se naseljavaju u najzapadnijim zemalja Europe, kao što su Portugal i
Španjolska, Velika Britanija i skandinavske zemlje, samo s iznimkom Finske, nekih pet do
šest stoljeća prije, zapustile su romski jezik kao svoj materinji jezik, te su prihvatili većinske
jezike zemalja u kojima ţive. Oni su unutar svojeg govora zadrţali samo neke romske rijeĉi i
to samo u razgovoru unutar same romske grupe.
57.
Ne postoje sigurni povijesni dokumenti o ranim fazama romskog jezika. Jezik koji nije
izravan sa romskim jezikom navodi u epu Shahnameh u jedanaestom stoljeću gdje ga poznati
perzijski pjesnik Firdausi, navodi kako jezik plemena Desi glazbenika za koje se smatra da su
preci Roma.
MeĊutim, istraţivanja koja su provedena već u devetnaestom stoljeću Pott (1845.) i Miklošić
(1882. – 1888.) pokazala su da je to malo vjerojatno. Romski jezik dokazuje da je porijeklom
indoarijski jezik, a ne srednje indoarijski jezik. Glavni argument favoriziranja jezika tijekom
ili nakon prijelaznog razdoblja ustvari je gubitak od starog sustava jezika, nominalnih
sluĉajeva, a njegovim smanjenjem na samo dva padeţna sustava doprinosi da se nominativ ne
slaţe već se naprotiv kosi i ne slaţe sa srednje indoarijskim jezikom. Sekundarni argument
tiĉe se samog sustava diferencijacije spola. Romski jezik ima samo dva roda muški i ţenski.
Srednje Indo - Arijski jezik općenito je imao tri roda (muški, ţenski i srednji rod), a neki
moderni Indo - Arijski jezici zadrţavaju taj stari sustav ĉak i danas. Većina imenica je
srednjega roda, dok je muški, ţenski i srednji rod u praksi postao samo ţenski rod. Paralele u
evoluciji gramatiĉkog roda izmeĊu romskog i ostalih jezike navedene su kao dokaz da je
preteĉi romski jezik ostao u korištenju unutar Indijskog potkontinenta i to unutar vrlo dugog
vremenskog razdoblja.
Nema povijesnih dokaza koji bi mogli potvrditi, razjasniti ili dokazati tko su u stvari bili
stvarni preci Roma i ĉime su bili motivirani da krenu u velike migracije sa indijskog
potkontinenta. Za navedeno postoje i razliĉite teorije. Utjecaj grĉkog jezika na romski jezik
vidljiv je i to u manjoj mjeri od iranskih jezika, no utjecaj na romski jezik imali su drugi jezici
kao što su perzijski, kurdski i armenski jezik, što ukazuje na dulje boravak Roma na podruĉju
Anatolije, a nakon odlaska Roma iz same Juţne Azije.
Mongolske provale u Europu, poĉetkom prve polovice trinaestog stoljeća, potaknule su drugi
val migracije Roma prema zapadu. Romi su tako stigli u Europu, a potom su se proširili i na
druge kontinente. Velike udaljenosti i sama raspršenost izmeĊu skupina Roma dovela je do
razvoja novog romskog jezika, to jest do same razlike unutar romskog jezika.
Danas se romski jezik govori unutar romske zajednice po malim grupama u ĉetrdeset i dvije
europske zemlje. Projekt koji je povezan sa oĉuvanjem romskog jezika i njegovih dijalekata, a
koji se provodi na Sveuĉilištu Manchester u Engleskoj, ustvari je prepisivanje i popisivanje
romskih dijalekta, od kojih su danas mnogi na samom rubu izumiranja.
Sve do 1969. godine Romi nisu imali uĉenjake koji su prouĉavali romski jezik. Te godine su
dvojica Roma, jedan iz Francuske, Vanja de Gila Jan Kochanowski, a drugi iz Velike
Britanije, Ian Hancock, diplomirali su na studijama lingvistike. Neke njihove publikacije su u
tadašnje vrijeme bile objavljene u ţurnalu «The Gypsy Lore Society» u Velikoj Britaniji za
koji su pisali i prvi srpski romolog Tihomir Djordjević kao i bosansko - hercegovaĉki
lingvista i romolog Rade Uhlik.
Najznaĉajnija djela u oblasti romskog jezika zauzimaju studije «Die Zigeuner in Europa und
Asien» / «Cigani u Evropi i Aziji», koje je napisao August Fridrich Pott (1844.-1845.) i
«Ueber die Mundarten und die Wanderung der Zigeuner Europa's» / «O umjetnostima
usmenog izraţavanja i o kretanju evropskih Cigana», koje je napisao Franc Miklošić (1872. 1880.).
58.
Jedan od najistaknutijih lingvista koji je poznavao sve romske dijalekte bivše Jugoslavije, a
koji je posebnu paţnju posvetio gurbetskom romskom dijalektu, je romolog Rade Uhlik.
RoĊen je 01.02.1899. u Sarajevu, a umro je 12.06.1991. takoĊer u Sarajevu. Iza sebe je
ostavio više od ĉetrdeset i tri vrijedna djela iz gramatike romskog jezika. Bavio se je
sakupljanjem romskih priĉa i pjesama, a objavio je i prvi srpsko – hrvatski – romsko bosanski rjeĉnik.
Prvu zbirku pjesama objavio je 1937. godine u Prijedoru pod nazivom «Romane gilja» /
«Romske pjesme». Prvi romski rjeĉnik napisao je još davne 1947. godine pod nazivom
«Srpsko – hrvatsko - ciganski rjeĉnik» koji je izdan pod nazivom «Romane alava». Drugi
Uhlikov «Srpsko – hrvatsko – Romsko - Engleski rjeĉnik» nosio je naziv «Romengo alavari»,
a objavljen 1983. godine. Sva tri izdanja je objavila izdavaĉka kuća Svjetlost iz Sarajeva.
Njegova djela saĉuvana su u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine. Osim ovih djela,
postoji i nekoliko poĉetnica na romskome jeziku koji su objavljeni i u Republici Hrvatskoj (
Ragib Seferović, Ramiza Memedi, Ivan Rumbak) i drugi. Svijest o nacionalnoj pripadnosti
kod Roma se budi, strah da budu progonjeni nestaje i intelektualni pokret Roma svakim
danom je sve jaĉi i jaĉi.
Što je romologija
Romologija, to jest izuĉavanje romskog jezika, ustvari je istraţivanje grupe ljudi, koji po
svom etniĉkom i povijesnom porijeklu, socijalnim, kulturnim, jeziĉnim i drugim osobnostima
kao i samoj povijesnoj sudbini i svijesti predstavljaju jednu posebnu društvenu zajednicu
koja ţivi gotovo na svim kontinentima svijeta.
Ako se kritiĉki osvrnemo na dosadašnje «rezultate», tako zvane romologije, moţemo doći do
zakljuĉka da istraţivanja koja se svode na opisivanje i tumaĉenje postojećeg stanja, ne
doprinose unapreĊenju nauka, niti utjeĉu na promjenu poloţaja Roma, a nikao niti ne štite
romski jezik, to jest cjelokupnu tradiciju i kulturu samih Roma.
Geografska distribucija
U posljednjih nekoliko desetljeća, neki znanstvenici razradili su kategorizaciju romskih
dijalekata iz jeziĉne toĉke gledišta, a na osnovi povijesnog razvoja samog romskog jezika.
Velik dio ovog rada proveden je od strane jezikoslovaca Norbert Boretzky, koji je uveo
sustavno crtanja strukturnih obiljeţja romskih dijalekata na zemljopisnoj karti.
59.
To je kulminiralo u Atlas romskih narjeĉja, koautora Birgit Igla, koji se pojavio tijekom 2005.
godine. Na Sveuĉilištu u Manchesteru, sliĉan posao je izvršen od strane jezikoslovca i bivšeg
romskog aktiviste Yarona Matrasa, i njegovih suradnika. Zajedno s Viktorom Elšíkom (koji
sada predaje na Charles University, Prague), Matras je sastavio romske morfo - sintakse baze
podataka, što je najveći broj prikupljenih podataka o romskim dijalektima uopće. Matras je
ujedno postavio i teoriju geografske klasifikacije romskih narjeĉja, koja se temelji na širenje
romske populacije unutar prostora.
Prema toj teoriji, rani romski jezik, onaj koji se je govorio u Bizantskom Carstvu, došao je do
zapadne i drugih dijelova Europe kroz migracije Roma tijekom ĉetrnaestog i petnaestog
stoljeća.
Ove grupe naselile su se u razliĉitim europskim regijama tijekom šesnaestog i sedamnaestog
stojeća i imali su kontakt sa drugim razliĉitim jezicima. Promjene unutar romskog jezika
pojavile su se upravo tada, a širile su se u valovima poput obrazaca, stvarajući dijalektne
razlike koje su prisutne i danas. Prema Matrasu, postojala su dva glavna središta inovacija, to
jest neke promjene nastale su u zapadnoj Europi (Njemaĉka i okolica), širile su se prema
istoku, a druge promjene nastale su na podruĉju Wallachian, te su se širile prema zapadu i
jugu. Osim toga, mnogi regionalni i lokalni romski jezici formirani su stvarajući kompleksni
val jeziĉne granice.
Povijest romske lingvistike
Najraniju dokumentaciju romske lingvistike objavljuje Andrew Borde koji ustvari objavljuje
transkripciju od samo trinaest reĉenica romske lingvistike koje su prevedene na engleski jezik
pod nazivom «Egipt Speche»,a ista je objavljena tijekom 1565. godine. .
Johan van Ewsum objavljuje knjigu na
tijekom 1597. godine.
njemaĉkom jeziku pod «Clene Gijpta Sprake»
Bonaventura Vulcanius objavljuje knjigu na latinskom jeziku pod naslovom «De Nubianis
erronibus, quos Itali Cingaros apelant, eorumque lingua» tijekom 1668. godine.
Evlija Celebija, Otomanski istraţivaĉ, ukljuĉuje poglavlje o Romima u svojoj knjizi putovanja
Seyahat s jezikom uzoraka. To je najraniji dokumentacija balkanske romske lingvistike, a ista
je objavljena 1691. godine.
Job Ludolf objavljuje knjigu o Romima tijekom 1727. godine.
Pojmovnik Waldheim, dokumentira leksikon prikupljen u sirotištu u središnjoj Njemaĉkoj
(Saska), koji sadrţi romske rijeĉi, koje su odvojene i oznaĉene kao «Romski jezik», a istu je
objavio tijekom 1750. godine.
60.
Španjolski - romski rjeĉnik je objavljen u Kataloniji od strane Marqués de Sentmenat, i on
ostaje najvaţniji izvor na moduliranje romskog jezika na Pirinejskom poluotoku. Romski
jezik kasnije je zabranjen na podruĉju Španjolske i napušten je kao jezik svakodnevne
uporabe. Knjiga je objavljena tijekom 1755. godine.
Rotwelsche Grammatik, objavljena je u Frankfurtu, a u sebi sadrţi prvi potpuni romski
rjeĉnik, te i pjesmu pod nazivom «Letter from a Gypsy to his wife» koje je u potpunosti
napisana na romskom jeziku Sinti narjeĉja.
To je ujedno i najraniji koherentni tekst na romskom jeziku, a knjiga je objavljena tijekom
1776. godine.
Jakov Bryant raspravlja meĊu brojnim kolegama o romskom rjeĉniku i isti usporeĊuje sa
iranskim jezicima. Knjiga je objavljena tijekom 1777. godine.
Christian Johann Christoph Rüdiger, profesor na njemaĉkom sveuĉilištu u gradu Halle, piše
pismo svom kolegi, Bacmeisteru Hartwigu, u kojem on sugerira da je romski jezik povezana s
jezikom Indije. Rüdiger je na temelju nalaza koje je Bacmeister i njegov uĉitelj Büttner, ali i
na svojim istraţivanjima koje je proveo uz pomoć romskih govornika, objavio gramatiku
hindustanskog jezika. Otkriće daje široku cirkulaciju meĊu grupom kolega, a objavljeno je
1782. godine.
Rüdiger objavljuje svoje ideje u ĉlanku pod naslovom «On the Indic language and origin of
the Gypsies», «Indijski jezik i podrijetlo Roma» U njoj on usporeĊuje gramatiĉke strukture
romskog jezika s onima hindustanskog jezika, a na temelju Sinti narjeĉja. To je ujedno i prvi
gramatiĉki pregled svih romskih raznolikosti, kao i prve sustavne usporedbe romskih
dijalekata s drugim Indo - Arijskim jezicima. Djelo je objavljeno 1783. godine.
Heinrich Grellmann objavljuje «Dissertation on the Gypsies», «Disertacija o Ciganima», koja
sadrţi poglavlje o jeziku, ali je to djelo uglavnom prijepis iz Rüdigerovih djela. On ipak ĉini
jak marketinški napor, meĊutim, i do danas ga još uvijek neki smatraju da je ustvari bio pravi
otkrivaĉ indijskog podrijetla Roma. Djelo je objavljeno 1787. godine.
Tijekom 1836. godine Ulrich Seetzen prikuplja prvi rjeĉnik od Roma plemena Domari, Indo Arijski jezik koji se govori na Bliskom istoku, u blizini grada Nablus.
Pott svoja prikupljanja koja su se dogodila tijekom 1836. godine, objavljuje u svojoj knjizi i u
kasnijim ĉlancima iz 1846. godine, kao i fra. Kruse, u svojoj ureĊivanoj verziji «Seetzen
dnevnicima» koje navedeni objavljuju tijekom 1854. godine.
Tijekom 1844. godine po prvi puta je na temelju jednog od Sinti narjeĉja prevedeno
evanĊelje. Rukopis je dovršen od strane Friedrichslohra, ali nije bio objavljen sve do 1911.
Izdaje ga Theodor Urban s izdavaĉima u gradu Striegau. Dijelo nosi naslov «Paramisa Amare Raieskr Jezu Christi Duk te meripen», «Priĉa o patnji i smrt Gospodina našega Isusa
Krista».
61.
Tijekom 1872, pa sve do 1880 godine Kolovoz Pott objavljuje prvu povijesno - poredbenu
gramatiku romskih sorti i komparativni romski rjeĉnik, a Pott ukazuje na vjerojatnu
pripadnost Roma indijskim kastama Ḍōmba.
Franz Miklošić objavljuje izvorne ankete romskih dijalekata, uz raspravu o njihovom
podrijetlu, migracijskim rutama, povijesno - poredbenu gramatiku i leksikon. Na temelju
grĉkih komponenta on ih dijeli na narjeĉja i navodi da je ustvari grĉko govorno podruĉje
domovina dijalekata europskih Roma. Djelo je objavljeno tijekom 1875. godine.
Tijekom 1888. godine M. de Goeje sugerira da su Romi putnici selioci koji pruţaju vojski
razne zanatske usluge, te da su u Europu došli zajedno s povlaĉenjem vojska.
Knjiga je postala poznata široj zajednici tek u verziji koje je objavljena tijekom1903. godine.
Tijekom 1907. - 1908. godine formira se «Journal of Gypsy Lore Society» koji otvara
znanstveni forum za raspravu o Romima i to na romskom jeziku. Ĉasopis se nastavlja, s
prekidima, objavljivati sve do 1999. godine kada je preimenovana u «Romske studije».
U odvojenim djelima, N. Finck i K. Patkanoff opisuju govor Kavkaza i armenskog dijalekta
Poša ili Lom, koji ima armenski oblik s indijsko - derivednim vokabularom. Djela su
objavljena izmeĊu 1909. i 1913. godine.
Tijekom 1914. godine pa do 1915. godine objavljeno je niz ĉlanaka u «Journal of Gypsy Lore
Society», gdje R. Stewart Macalister opisuje Domare, indijski jezik Nawar i preraĊivaĉe
metala u mjestu Dom u Jeruzalemu.
Bernard Gilliat - Smith, tijekom 1926. godine u niz ĉlanaka koje je objavio u «Journal of
Gypsy Lore Society», opisuje romski dijalekti sjeverne Bugarske, te uvodi klasifikaciju Vlax
vs, ne - Vlax rosmkih dijalekata.
John Sampson tijekom 1926. godine objavljuje «The dialect of the Gypsies of Wales»,
monumentalnu povijesnu gramatiku i leksikon, u kojem se opisuju razliĉiti romski dijalekti
koji su izumrli.
Ralph Turner objavljuje ĉlanak u «Journal of Gypsy Lore Society» pod nazivom «The
position of Romani in Indo - Aryan», tvrdeći, i to na osnovu detaljnih povijesnih usporedbi
koje je proveo s drugim indijskim romskim jezicima, a koji su se pojavili u središnjoj Indiji,
da se je romski jezik jedan od indijskih jezika koji se je stalnim migracijama samih Roma
premještao prema sjeverozapadu. Djelo je objavljeno tijekom 1927. godine.
U Sovjetskom Savezu tijekom 1936. godine, romski jezik je priznat kao jedan od brojnih
etniĉkih jezika. Otvaraju se romske škole koje imaju nastavne materijale na romskom jeziku,
a postoji i veliki broj prijevoda politiĉkih i knjiţevnih tekstova, ukljuĉujući i prijevod
Pushkinovih djela na romski jezik.
Robert Ritter i njegova suradnica Eva Justin, tijekom 1943. godine, a u ime nacistiĉkog
drţavnog ispita, Rome navodi kao kriminalce i genetski neĉistim osobama, te pokušavaju
uĉiti romski jezik kako bi im se olakšao pristup unutar same romske zajednice.
62.
Za pomoć su se obratili i poznatom lingvisti Siegmundu A. Wolfu, koji je odbio suradnju s
njima, a istoga kasnije poradi ne pruţanja podrške i pomoći navedenima maltretiraju
nacistiĉke vlasti. Jedini poznati sluĉaj lingvista koji je specijaliziran na romskom jeziku, a
koji je usko suraĊivao sa nacistiĉkim vlastima je austrijski lingvist Johann Knobloch koji je
poslije rata postao utjecajan unutar akademske zajednice kao profesor lingvistike na
sveuĉilištu u Bonnu. Knoblocha angaţira SS organizacija pod nazivom «Ahnenerbe», kao
znanstvenika novaka. Ova organizacija bavila se je snimanjem romskog jezika u
koncentracijskom logoru Lackenbach u Austriji. Dijelovi Knoblochove rasprave o govoru
Gradišćanskih Roma objavljeni su kao knjiga tijekom 1953. godine.
Olof Gjerdman i Erik Ljungberg tijekom 1963. - 1969. godine objavili su gramatiku i rjeĉnik
na temelju govora Johana Dimitria Taikona, švedskog Kelderash Roma.
Knjiga je na veliko citirana, a doprinjela je u pruţanju raznolikosti jezika kojim govori
romska skupina Kalderash narjeĉja u daljnjim znanstvenim raspravama. U istom periodu Kiril
Kostov, Jan Kochanowski i Donald Kenrick daju prve kompletan moderne doktorske
disertacije u romskoj lingvistici. Kostov i Kenrick pišu o romskim dijalektima Bugarske, dok
se Kochanowski bavi problemima dijalekata, klasifikaciji i usporedbi teksta, a posebnu
pozornost daje Baltiĉkim Romima.
Jan Kochanowski i Ian Hancock prvi su studenti lingvistike koji su romskog porijekla. Neke
od svojih najranijih publikacija objavljuju u ĉasopisu «Journal of Gypsy Lore Society»
tijekom 1970. godine.
Iranianist Gernot Windfuhr objavljuje ĉlanak u ĉasopisu «Anthropological Linguistics»,
opisujući romski dijalekt koji se govori u selu Zargar, u Iranskom Azerbejdţanu. Dijalekt
pokazuje tragove grĉkog i slavenskog utjecaja, te se jasno odnosi na Balkanske dijalekte
romskog jezika. To je do sada prvi i izolirani pokazatelj migracije Roma prema istoku. Djelo
je objavljeno tijekom 1971. godine.
Na Svjetskom romskom kongresu odrţanom tijekom 1979. godine, koji je bio meĊunarodni
susret aktivista i intelektualaca koji predstavljaju interese Roma, formirana je radna skupina
koja treba razmotriti standardizaciju i ujedinjenje romskog jezika, te ujedno i formirati
knjiţevni romski jezik.
Ian Hancock tijekom 1980. godine u ţurnalu pod nazivom «International Journal for the
Sociology of Language» koji je posvećen romskoj sociolingvistici, objavljuje prvu moderno
ureĊenu zbirku za romsku lingvistiku.
Tijekom 1986. godine izlazi na tadašnjem prostoru Jugoslavije prva romska normativna
gramatika koja je objavljen u Republici Makedoniji od strane Krume Kepeski i Šaip Jusufa, a
ista se temelji na rukopisu koji je već bio u optjecaju deset godina. Gramatika se temelji na
kombinaciji Arli i Dţambazi narjeĉja.
Norbert Boretzky objavljuje 1986. godine svoj prvi ĉlanak o romskoj skici za Gurbet dijalekt
romskog jezika.
63.
Konferencija odrţana u Sarajevu, Bosna i Hercegovina, pod nazivom «Romski jezik i
kultura» odrţana je 1990. godine i po prvi puta je okupila meĊunarodne znanstvenike sa
interesom u opisu romske lingvistike i standardizacije romskog jezika. Iste godine od strane
Milene Hübschmannová, na sveuĉilištu Krakov u Pragu, pokrenut je prvi akademski stupanj
programa u romskim studijama koje su ukljuĉivale romski jezik i jezikoslovlje.
Tijekom 1991. godine najveća zbirka pod nazivom «Heinschink Collection», koja sadrţi više
od šesto pedeset sati audio dokumentacije romskog govora i pjesama, snimljenih tijekom
razdoblja koji je veći od tri desetljeća, a koji je sniman diljem cijele Europe od strane Mozes
F. Heinschink, pohranjena je u fonogram arhiva Austrian Academy of Sciences u Beću.
Peter Bakker i Marcel Cortiade zajedno su tijekom 1992. godine uredili zbornik koji je
posvećen Para-romskom jeziku, to jest upotrebi romskog vokabulara u ne,- romskim
gramatiĉkim okvirima.
Ustav Republike Makedonije donesen u veljaĉi 1993. godine i u istome se prepoznaje romski
jezik kao jedan od nekoliko manjinskih jezika u zemlji. Konferencija o normizaciji romskog
jezika odrţana je iste godine, a na istoj su prisustvovali predstavnici romske zajednice,
predstavnici vlasti i lingvisti. Romski jezik tako je sluţbeno priznat iste godine kao manjinski
jezik u Finskoj i Austriji.
Vijeće Europe tijekom svibnja 1993. godine na svojoj Parlamentarnoj skupštini, poziva na
pruţanje podrške romskom jeziku ukljuĉujući istraţivanja i usavršavanja u prijevodu na
romski jezik. Tada je donesene i usvojena Rezolucija 1203.
U jesen 1993. godine odrţana je prva meĊunarodna konferencija o romskom jezikoslovlju u
Hamburgu. odrţava u Hamburgu, a sam Zbornik radova objavljen je 1995. godine. Naknadne
konferencije odrţane su u Amsterdamu (1994.), Pragu (1996.), Manchesteru (1998.), Sofiji
(2000.), Grazu (2002.), Pragu (2006.), i St. Petersburgu (2008.) godine.
Romski projekt pod nazivom «Akademska i primijenjena istraţivanja projekta u romskoj
lingvistici» pokrenut je 2003. godine na «University Graz», Austrija, pod vodstvom Dietera
W. Halwachsa, a uz potporu same vlade. Jedan od glavnih projekta podruĉja djelovanja bila je
kodifikacija i revitalizacija romskog jezika i njegove raznolikosti u okrugu Gradišće, Austrija,
ĉiji je govor i dijalekt gotovo izumro. Jezik je sada dio nastavnog plana i programa škole, te
se koristi u dva ĉasopisa kao i u brojnim drugim publikacijama i u kompjutorskim igrama.
Desetljeću intenzivne aktivnosti u romskoj lingvistici, izdavanjem brojnih publikacija,
uĉenjem romske lingvistike i to u više od dvadeset sveuĉilišta, te podrškom koja je dana za
istraţivanje o lingvistici romskog jezika, posvećeno je nacionalno istraţivanja vijeća u
Njemaĉkoj, Austriji, Velikoj Britaniji, Finskoj, i drugim zemljama koje je pokrenuto tijekom
2003. godine.
Modernu bibliografiju romske lingvistike objavili su tijekom sijeĉnja 2006. godine Peter
Bakker i Yaron Matras. Ona pokriva stoljeća koje su posvećena znanstvenom radu o
romskom jeziku i sadrţi imena preko 2.500 naslova knjiga i ĉlanaka.
64.
Tijekom 2007. godine pokreće se projekt pod nazivom «Manchester Romani Project launches
the Romani Linguistics» koji se bavi romskim jezikoslovljem. Vijeće Europe priprema
Europske jeziĉne okvire nastavnog plana i programa na romskom jeziku, a u suradnji s
lingvistima, uĉiteljima i aktivistima unutar same romske zajednice koji imaju za zadaću
implementaciju romskog jezika u školama diljem Europskog kontinenta.
Opće strukturne i karakteristike romskog jezika
Kao i drugi Indo-arijski jezici, romski jezik je flektivni jezik. Neke od njegovih infleksija
relativno su nedavno pokazale da isti ima i pokazuje jake aglutinacije, dok je u drugim
domenama romski jezik priliĉno arhaiĉan, što je postigao oĉuvanjem staro indoarijske
konjugacije prezenta osobe i u odreĊenim suglasniĉkim skupovima. Unutar romskog jezika
morfo – sintakse su po uzoru na kasne bizantske i grĉke kao što je to sluĉaj i drugim jezicima
na Balkanu. On je indo-arijski jezik koji definitivno posjeduje ĉlanke koji se oslanjaju
iskljuĉivo na prijedlozima koji su posuĊeni. Grĉki utjecaj na romski jezik je ĉak i
produktivniji u domeni morfologije flektivniji je i ima imenice i glagole. Individualni romski
dijalekti pokazuju brojne pozajmice koje su preuzete od naknadnih kontakata sa drugim
jezicima, kako u leksikonu tako i u gramatiĉkom vokabularu, pa ĉak i infleksiji. Romski jezik
je jedinstven meĊu jezicima Europe i to u svojem oĉuvanju indoarijskih fonemskih razlika,
aspiriranim i ne-aspiriranim, a neki romski dijalekti saĉuvali su i retrofleksni / ɽ /.
65.
Klasifikacija i status romskog jezika
Do skorijeg vremena romski jezik je bio samo usmeni jezik, a njegov razvoj i korištenje
moţemo promatrati od sjeverozapadne Indije do Evrope i Afrike, a danas i do Amerike,
Kanade i Australije. Romski jezik nosi niţe navedene ISO klasifikacije koja se sastoji od
sedam romskih pod jezika.
Jezični kodovi za romski jezik
ISO 639-1 Nema
ISO 639-2 Romski jezik
Razni romski dijalekti:
rom – Romski (općenito)
rmn – Balkanski romski
ISO 639-3 rml – Baltiĉki romski
rmc – Karpatski romski
rmf – Kalo-finski romski
rmo – Sinte romski
rmy – Vlaški romski
rmw – Velški romski
Analiza romskog jezika pokazala je da je isti usko povezan s onim jezicima koji se govore u
središnjoj i sjevernoj Indiji, posebno u pokrajini Pothwari. Sa istraţivanjem lingvistike došlo
se je i do spoznaje da isti oznaĉava Rome i Sinte, to jest da postoji samo geografsko porijeklo
romskog jezika. PosuĊenicama u romskom jeziku bilo bi moguće ući u trag putem migracija
Roma i Sinta koje su bile prema zapadu. Romi i Sinti su podrijetlom iz indijskog
potkontinenta, to jest iz sjeverne Indije i dijelova Pakistana. Romski jezik je obiĉno ukljuĉen
u Centralne indoarijske jezike (zajedno sa drugim jezicima kao što su zapadni Hindski, Bhili,
Gujarati, Khandeshi, Rajasthani i drugi jezici). Još uvijek se raspravlja da li je ime Siniti isto
kao toponim za regiju Sindh koja se nalazi u dijelu jugoistoĉnog Pakistana i daleke zapadne
Indije (Rajasthan i Gujaratu), oko donjeg tijeka rijeke Ind ili je taj naziv samo Europska
posuĊenica u romskom jeziku, prepoznatljiva kao takva u svojim morfološkim integracijama
unutar samog jezika. To je prvenstveno vidljivo kroz komparativne jeziĉne studije romskog
jezika sa raznim sjevernim indijskim dijalektima i jezicima koji podrijetlo Roma prati sve do
unatrag Indije.
Pokrajine Panjabi i Pothwari dijele neke gramatiĉke rijeĉi i sliĉne gramatiĉke sustave.
Tijekom 2003. godine istraţivanje romskog jezika koje je objavljeno u ĉasopisu «Nature»
sugerira da se romski jezik takoĊer povezuje s jezikom sinhaleskom, koji se i danas govori u
Šri Lanki.
66.
U pogledu svojih gramatiĉkih struktura, romski jezik je konzervativan, a u odrţavanju je
gotovo netaknut i blizak je sa srednjim indoarijskim sadašnjim glagolskim vremenom, te u
odrţavanju ima suglasniĉki završetak. Isti ima obje znaĉajke koje su već pomalo izgubljene u
većini drugih modernih jezika središnje Indije. On dijeli inovativni obrazac prošlosti s
jezicima na sjeverozapadu Indije, kao što su Kašmirski i Shina jezik. Tako se vjeruje da je to
daljnji dokaz sa kojim se dokazuje da je romski jezik nastao u Centralnoj regiji Indije, a zatim
je premješten na sjeverozapad. Karakteristiĉno za romski jezik je spoj post pozicije drugog
sloja (ili sluĉaj oznaĉivanje clitics) za nominalnu stabljiku jezika, kao i pojava vanjske napete
morfologije koji se montira na osobi sufiks. Sve ove znaĉajke se dijele izmeĊu romskog i
Domari jezika, koji je potaknut sa mnogo rasprava o odnosima izmeĊu ta dva jezika. Romska
lingvistika i jezik imaju svoju povijest kao i drugi jezici, ali romska lingvistika nastajala je
sakupljanjem graĊe i pisanjem nauĉnih i doktorskih disertacija ne – Roma o samim Romima,
onih koji su se kretali meĊu Romima prouĉavajući romski jezik, zapisujući romsku tradiciju,
obiĉaje i kulturu.
Pod romski jezik se ponekad smatra skupina dijalekata ili skupina srodnih jezika koje ĉine svi
ĉlanovi genetskih podskupina.
Iako romski jezik nije nigdje sluţbeni jezik, postoje pokušaji koji su trenutaĉno usmjereni na
stvaranje knjiţevnog romskog jezika koji bi bio saĉinjen od svih varijanti romskih dijalekata.
TakoĊer, razliĉite varijante romskog jezika sada su u procesu kodifikacije skoro u svim
zemljama s visokom romskom populacijom.
Dijalekti romskog jezika i njihova klasifikacija
Ne postoji niti jedan jednostavan ili lak naĉin sa kojim bi se mogla klasificirati narjeĉja. Prije
svega potrebno je odabrati same kriterije na kojima se klasifikacija temelji. Ponekad se
klasifikacija temelji iskljuĉivo na geografiji, ponekad se temelji iskljuĉivo na strukturnim
znaĉajkama kao što su leksikon, fonologija ili morfologija. U drugom sluĉaju, potrebno je
odabrati one znaĉajke koje su od globalne vaţnosti i koje se mogu koristiti kao referenca za
usporedbu razliĉitih dijalekta kao i za utvrĊivanje odnosa izmeĊu njih. Znanstvenici se ĉesto
ne slaţu oko mogućnosti kojoj od navedenih vaţnosti bi trebalo dati veću pozornost kao
samom temelju za klasifikaciju. Kao rezultat toga, nije neobiĉno pronaći razliĉite
klasifikacijske modele. Neki dijalekti dijele tipiĉan izgled s dvije razliĉite narjeĉne grane.
Takvi prijelazni dijalekti dio su svakog jezika. Stoga je gotovo nemoguće odrediti jasne
podjele izmeĊu dijalektnih grupa ili grana.
Nekoliko faktora koji su odgovorni za diferencijaciju romskih narjeĉja:
 Migracije romskog stanovništva diljem Europe, u razliĉitim razdobljima,
 zemljopisno širenje strukturnih promjena, stvaranje jeziĉne granice,
67.
 utjecaj kontakta s drugim jezicima,
 odreĊene promjene koje su ograniĉene na samu strukturu pojedinih narjeĉja.
Razlike u romskim dijalektima
Ne postoji jednostavan i lak naĉin da se klasificiraju narjeĉja romskog jezika. Prvo moramo
odabrati kriterije na kojima bi se te klasifikacije temeljile. Ponekad se dijalektna klasifikacija
temelji iskljuĉivo na samoj geografskoj podjeli, ponekad se striktno klasifikacija odnosi na
strukturne znaĉajke, to jest na leksikon, fonologiju i morfologiju samog narjeĉja. U svakom
sluĉaju moraju se odabrati one znaĉajke koje su od same globalne vaţnosti i koje se mogu
koristiti kao referentna mreţa za usporedbu razliĉitih romskih dijalekata, a treba odrediti i
same odnose meĊu njima. Znanstvenici se ĉesto ne slaţu o znaĉajkama koje bi trebale dati
veću pozornost kao osnova za klasifikaciju. Kao rezultat toga nije neobiĉno pronaći razliĉite
klasifikacijske modele. Tu je i objektivna teškoća jer neki romski dijalekti mogu dijeliti
tipiĉne znaĉajke s dvije razliĉite dijalektne grane. Prijelazni dijalekti su dio svake jeziĉne
grane. Stoga je gotovo nemoguće postulirati jasne podjele izmeĊu romskih dijalektnih grupa
ili grana. Postoji nekoliko faktora koji su odgovorni za dijalektne diferencijacije u romskom
jeziku a to su;
 Migracije romskih govornika u cijeloj Europi koje su se desile tijekom razliĉitih
razdoblja.
 Zemljopisno širenje svih strukturnih promjena i stvaranje nekog novog narjeĉja.
 Utjecaj jezika sa kojima je romski jezik stupio u kontakt.
 Specifiĉne promjene koje su ograniĉene na strukturu pojedinih narjeĉja.
Dijalekt raznolikost unutar romskog jezika ne razlikuje se bitno od samih narjeĉja raznolikosti
koje moţemo pronaći unutar bilo kojeg europskog jezika. Ĉinjenica je da ne postoje mjerljivi
kriteriji razlikovanja povezanih izmeĊu jezika i dijalekta. Popreĉna narjeĉja komunikacije u
romskom jeziku sprijeĉena su preteţno sljedećim ĉimbenicima;
 Svi romski govornici su dvojeziĉni pa su navikli da slobodno integriraju rijeĉi i fraze
iz jezika koji uz romski jezik govore, a to stvara potencijalne poteškoće pri pokušaju
komuniciranja s romskim govornicima iz drugih zemalja.
 Romski jezik se tradicionalno i prvenstveno koristi samo u okviru proširene obitelji i
zajednice u neposrednoj blizini, i ima jako malo iskustva u komunikaciji s onim
romskim jezicima koji dolaze iz neke udaljenije regije i ĉiji se govor u obliku
razlikuje. To nerazumijevanje i razliĉitost govornika romskog jezika dovodi, te ujedno
i oznaĉuje govor, drugih Roma kao nekakav drugi i nepoznati romski jezik.
 Unutar romskog jezika ne postoji tradicionalni knjiţevni standard koji bi govornik
pretvorio u nekakav kompromisni oblik govora unutar dijaloga.
68.
Ova situacija se mijenja s rastom mobilnosti, te ujedno raste i mogućnost da se susreću Romi
iz drugih i udaljenijih regija i da isti sudjeluju u razgovoru na romskom jeziku. Romski
intelektualci mogu steći vještinu razgovora bez pribjegavanja dodavanja umetaka nekakvog
drugog ne romskog jezika, a obrasci su meĊusobno smješteni u izboru rijeĉi pa ĉak i
gramatiĉkih struktura koje su vidljive. Zbog dvosmislenosti kriterija definiranja «dijalekt»,
takoĊer je teško nabrojati sve dijalekte romskog jezika. Znanstvena literatura je tek tijekom
posljednjih desetljeća poĉela razlikovati ĉetiri do pet glavnih podjela meĊu romskim
dijalektnim skupinama, koje dalje prelaze u pod podjele, a same razlike su u osnovi samo
zemljopisne.
Gotovo svi romski dijalekti koji se govore u jugoistoĉnoj Europi toĉnije izmeĊu Turske i
Slovenije, ukljuĉujući i Rumunjsku kao i dijelove MaĊarske, meĊusobno su razumljivi uz
minimalan napor samih govornika osim ako se u dijalogu ne umeće neki drugi jezik. Isto se
moţe reći o narjeĉjima srednje - istoĉne Europe od sjeverne Slovenije, Ĉeške i Slovaĉke,
juţne Poljske i zapadne Ukrajine. Još je jedna vrlo usko vezana ĉinjenica koja dolazi uz
narjeĉja koja se govore izmeĊu središnje Poljske, baltiĉkih drţava i Rusije. Nešto izraţeniji, a
poradi toga teţi su i za razumjeti, su romska narjeĉja Njemaĉke koja su takoĊer zastupljena u
susjednim zemljama, poput Francuske, Belgije, Nizozemske, Austrije, sjeverne i juţne Italije
te Finske. Iako je jasno da je romski jezik ĉlan indoarijske skupine jezika, znanstvene analize
odnosa izmeĊu romskog jezika su neujednaĉene. Moderne romske dijalekte moţemo svrstati
u trinaest grupa. Grupa za imenovanje svakog kontakta jezika, a iz kojeg su najĉešće posuĊeni
vokabular, gramatika i fonologija su:














grĉki,
rumunjski,
maĊarski,
ĉeško-slovaĉki,
njemaĉki,
poljski,
ruski,
finski,
skandinavski,
talijanski,
hrvatski,
srpski,
velški i
španjolski.
Romski dijalekti razlikuju se u svojoj strukturi, a poradi navedenog teško je pruţiti karakternu
strukturu i karakterizaciju romskog jezika uzimajući u obzir veliki broj romskih dijalektnih
varijacija. Baza podataka koje je prikazana ovdje samo je uzorak, i još uvijek ne pruţa
potpuni pristup kako niti u pokrivenosti dijalekata, tako niti u svojem pokrivanju gramatiĉkih
i strukturnih informacija. To omogućuje pretraţivanje putem reĉenica i znakova koje su kroz
iznošenje s pomoću romskih dijalektoloških upitnika (© Elšík, Matras et al. 2001).
69.
Prema ovoj klasifikaciji, dijalekti su podijeljeni na:

Sjeverne romske dijalekte koji se govore u sjevernoj, zapadnoj i juţnoj Europi,
najviše u Poljskoj, Rusiji i baltiĉkim drţavama :
o
Zapadni smjer:
 Piedmontese romski dijalekt Sinta u Italiji
 Sinti romski dijalekt koji se govori u Njemaĉkoj, a ranije se je koristio i
na podruĉjima Austrije, Belgije, Holandije. Isto narjeĉje ne treba
miješati sa Sinti – Manouche dijalektom koji ima Para – romske
razliĉitosti.
 Izumrli velški Romski jezik (Kååle)
o
Središnja grana:
 Brgitski romski dijalekt koji se govori u Poljskoj

Ĉerhari romski dijalekt koji se govori u Rumunjskoj
Istoĉna grana:

Baltiĉko-slavenski dijalekti koji se koriste u baltiĉkim drţavama:
 Ĉuxny romski dijalekt koji se koristi u Estoniji
 Finski Kalo romski dijalekt koji se koristi u Finskoj
 Latvijski romski dijalekt koji se koristi u Latviji i Rusiji
 Litvanski romski dijalekt koji se koristi u Litviji i unutar
baltiĉke Rusije
 Sjeverni ruski romski dijalekt Xaladitka koji se koristi u
baltiĉkoj Rusiji i koji govore ruski Romi.
 Poljski romski dijalekt koji se govori u Poljskoj
Središnji romski dijalekti koji se koriste od juţne Poljske do MaĊarske i u istoĉnim
dijelovima Austrije i Ukrajine:
o
Sjeverna grana :

Zapadne pod-grane:

Bohemijski romski dijalekt

Moravski romski dijalekt

Zapadni slovaĉki romski dijalekt koji se govori u Slovaĉkoj

Istoĉne pod-grane:

Središnji Slovaĉki romski dijalekt

Istoĉno slovaĉki romski dijalekt koji se koristi u Slovaĉkoj

Jugozapadni Ukrajinski romski dijalekt

Juţno Poljski romski dijalekt
o
Juţni smjer:
 Romungro romski dijalekt koji se koristi u Slovaĉkoj i MaĊarskoj
 Vendi romski dijalekt
 Gradišćanski romski dijalekt MaĊarski vend romski dijalekt
 Romski dijalekt Roma koji se koristi u Austriji i Njemaĉkoj
Balkanski Romsi dijalek :
o
Sjeverna grana (koja se naziva ZIS narječja):

Bugurdţijski romski dijalekt koji se govori u Makedoniji i na Kosovu

Drindari romski dijalekt

Kalajdţijski romski dijalekt koji se koristi u Bugarskoj

Kovaĉki romski dijalekt koji se koristi u Makedoniji
o


70.


Xoraxane romski dijalekt koji koristi Romi bugarskog i turskog
podrijetla a isti se koristi u Bugarskoj
o
Juţni smjer:
 Arli romski dijalekt koji se koristi u juţnoj Srbiji, Crnoj Gori I
Makedoniji kao I na podruĉju sjeverne Grĉke
 Cocomanya romski dijalekt koji se koristi u Bugarskoj
 Krimski romski dijalekt koji se koristi u Rusiji, (ruski, tatarski)
 Dţambazi romski dijalekt koji se koristi u Makedoniji
 Erli ili Yerli romski dijalekt koji se govori u Bugarskoj
 Gurvari romski dijalekt koji se govori u MaĊarskoj
 Romacilikanes romski dijalekt koji se govori u Grĉkoj
 Rumelian romski jezik koji se koristi u regiji Rumeliji koja se nalazi
izmeĊu Grĉke i Turske
 Sepeĉi romski dijalekt koji se govori u Grĉkoj i Turskoj
 Sepeĉides romski jezik koji se koristi u podruĉju Volosu u Grĉkoj i
Izmitu u Turskoj
 Sofades romksi dijalekt koji se govori Grĉkoj
 Ursari romski dijalekt koji se govori u Rumunjskoj
Vlax Romani :
o
Sjeverna grana (koji se još nazivaju i Vlax 1. dijalekti):
 Ĉekeši romski dijalekt koji se govori u Rusiji i Moldaviji
 Kalderaški rosmki dijalekt koji se govori u Rumunjskoj
 Lovariski romski dijalekt koji se govori u Ĉeškoj, Hrvatskoj,
MaĊarskoj
 Hrvatski romski dijalekt koji se govori u Hrvatskoj
 Maĉvaja romski dijalekt
 Sjeverno Ukrajinski romski dijalekt koji se govori u Ukrajini
o
Juţna grana (koji se nazivaju Vlax 2. dijalekti):

Agia Varvara romski dijalekt koji se govori u Grĉkoj

Prekomurski romski dijalekt koji se govori u Sloveniji

Gurbetski romski dijalekt koji se govori u Srbiji

Gurbetsko – Rabeštetski romski dijalekt koji se govori u Srbiji i Crnoj
Gori
 Kalburdţujski romski dijalekt koji se govori u Bugarskoj, a kojeg
govore Romi porijeklom iz Bugarske i Turske
 Moldavijski romski dijalekt koji se govori u Moldaviji i Rusiji
 Prizrenski romski dijalekt koji se govori u Prizrenu, Srbija, a kojeg
koriste Romi albanskog porijekla
 Rakarengo romski dijalekt koji se govori u Moldaviji
 Traĉko Kalajdţijski romski dijalekt koji se govori u Bugarskoj
pokrajini Vlaxurja
Etikete koje se koriste za oznaĉavanje pojedinih romskih dijalekata su heterogene,
polisemijske i rijetko transparentne. Ponekad se iste oznake koriste za razliĉite dijalekte ili
razliĉite oznake koje se koriste za samo jedan dijalekt. Ovdje ćemo pruţiti informacije kojem
romskom narjeĉju dijalekt pripada, gdje se govori, a pruţiti ćemo i dostupne oznake koje se
koriste i odnose na sam dijalekt.
71.
U ovom trenutku romski dijalekt, romska lingvistika, dijeli se na pet glavnih grupa: Vlax,
Balkan, Srednja, Sjeverozapadna i Sjeveroistoĉna romska narjeĉja. Uz to, postoji i pet glavnih
skupina romskih dijalekata, a svaka od njih ima i nekoliko izoliranih skupina (Britanski
romski, Pirinejski Romski) kao i izolirana narjeĉja romskih dijalekata koji se govore u juţnoj
Italiji, Hrvatskoj i Sloveniji.
Agia Varvara romski dijalekt (Atena)
To je dijalekt Roma koji se koristi na podruĉju romske zajednice u atenskom predgraĊu Agia
Varvara, a dijalekt je priliĉno ujednaĉen. PredgraĊe Atene pod nazivom Agia Varvara je od
posebnog znaĉaja za prouĉavanje tog romskog dijalekta, to jest za obavljanje jezikoslovnih
istraţivanja na kojima se ovaj romsko – grĉki jezik i temelji. Postoji dobar razlog da se moţe
vjerovati da je skupina Roma koja se sluţi navedenim dijalektom došla na podruĉje Grĉke sa
podruĉja Turske. Znaĉajna znaĉajka tog dijalekta je da u istom postoje neke turske verbalne
konjugacije. Odrasli pripadnici navedene skupine su dvojeziĉni govornici, to jest govore
grĉkim i romskim jezikom. Njihov rjeĉnik sastavljen je u velikoj mjeri od grĉkih i turskih
posuĊenica koje su umetnute u romski jezik. U gramatiĉkoj strukturi govor pokazuje jasne
afinitete s turskim romskim govorom što je vješto opisao A. Paspati prije više od jednog
stoljeća.
Abruzzi i Calabrese romski dijalekt
Abruzzi i Calabrese romski dijalekti su dva povezana romska narjeĉja koji se govore u
srednjoj i juţnoj Italiji. Njihovi zvuĉnici su relativno odvojeni i izolirani od ostalih zvuĉnika,
a svoju izolaciju su prošli kroz mnoga stoljeća.
Banatiski Gurbet romski dijalekt
Banatski Gurbetski romski dijalekt pripada skupini Vlax dijalekta, toĉnije grupu Juţnih Vlax
dijalekata. Gurbetski romski dijalekt uglavnom se govori u jugozapadnom dijelu Balkana
(Republika Hrvatska, Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Albanija).
Banatiski Gurbetski romski dijakelt govori se u Vojvodini, to jest u Republici Srbiji i
Republici Crnoj Gori.
Bugurdţijski romski dijalekt
Bugurdţi romski dijalekt pripada skupini balkanskih romskih dijalekta, ponekad se nazivaju i
Drindarskim – Kalajdţijskim - Bugurdţijskim grupama. Bugurdţi romski dijalekt se
uglavnom govori u Makedoniji i na Kosovu. Imena koja se takoĊer koriste, a koja se odnose
na ovaj dijalektu su Rabadţi romski dijalekt, Arabadţi romski dijalekt i Kovaĉki romski
dijalekt. Pojmovnik Bugurdţijskog romskog jezika sastoji se od podataka prikupljenih u
Makedoniji i na Kosovu.
72.
Burgenlandski romski dijalekt
Burgenlandski romski dijalekt spada u grupu srednje, toĉnije romskom dijalektu Juţne
Centralne grupe Roma. Zajedno s romskim dijalektom koji se govori u jugozapadnoj
MaĊarskoj i romskim dijalektom kojim se govori u sjevernoj Sloveniji (Prekomurje) ĉini
granu romskih dijalekata Juţnog Centralnog narjeĉja. On se govori u Gradišću, najistoĉnijoj
pokrajini Austrije.
Boem romski dijalekt
Boem romski dijalekt je dijalekt romskog jezika kojim su ranije govorili Romi na podruĉju
Ĉeške, to jest zapadnog dijela današnje Ĉeške. Navedeni dijalekt je izumro nakon Drugog
Svjetskog rata i to poradi istrebljenja većine njegovih govornika koji su pogubljeni u
nacistiĉkim koncentracijskim logorima. Boem romski dijalekt pripada sjeverozapadnom
dijelu središnjih romskih dijalekata. On je najuţe povezan uz Moravski romski dijalekt i
Zapadno slovaĉki romski dijalekt sa kojim zajedno tvori zapadne podskupine Sjeverno –
Srednjeg romskog jezika. Jasno je da Središnji – Sjeverni romski dijalekt, kao i ĉeški romski
dijalekt, takoĊer dijele neke znaĉajke s Sinti romskim dijalektom. Dok je ĉeški Boem romski
dijalekt bio razumljiv govornicima drugih Sjeverno – Središnjih romskih dijalekata ne postoji
nikakva razumljivost izmeĊu ĉeškog romskog dijalekta Boem i Sinti romskog dijalekta. Boem
romski dijalekt dijeli s drugim romskim dijalektima puno Indo - Arjskih rijeĉi, kao i brojne
rane posuĊenice iz zapadnih iranskih jezika kao što su perzijski, kurdski, armenski, ossetic i
grĉki jezik. Osim toga, on dijeli s ostalim Sjeverno – Središnjim romskim dijalektima sloj
posuĊenica koje dolaze iz juţnoslavenskih jezika, to jest maĊarskog i slovaĉkog jezika, a
njegove novije posuĊenice dolaze iz ĉeškog jezika.
Krimski romski dijalekt
Krimski romski dijalekt pripada skupini balkanskih romskih dijalekata, toĉnije spada u grupu
Juţnih balkanskih romskih dijalekata. Danas se Krimski romski dijalekt uglavnom govori na
Kubi i u Gruziji.
Dolenjski romski dijalekt
Dolenjski romski dijalekt je izoliran romski dijalekt podrijetlom iz Hrvatske, koji se danas
govori u Sloveniji i Italiji. Ne postoji dokumentacija iz dijalekta Roma u Republici Hrvatskoj.
Govornici ovog dijalekta u Sloveniji odnose se na Dolenjske Rome, izveden je iz regije u
kojoj ţive (donjoj pokrajini središnje Slovenije). Podgrupu govornika u Italiji nazivaju
hrvatskim Romima. Njihov dijalekt takoĊer se naziva i istarski romski dijalekt.
Istočni slovački romski dijalekt
Istoĉni Slovaĉki romski dijalekt spada u grupu srednje, toĉnije skupine Sjeverne Centralne
Slovaĉke skupine romskih dijalekata. Istoĉni Slovaĉki romski dijalekt je najdominantniji
romski dijalekt sa velikim brojem raznolikosti. Govori se u Ĉeškoj Republici (zbog masivne
imigracije Roma u Ĉešku u kasnim 1940.-im do ranih 1950.-ih godina).
73.
To je takoĊer dijalekt koji se najĉešće koristi u Ĉeškoj Republici. Istoĉni Slovaĉki romski
dijalekt se takoĊer ponekad naziva Romungro – Romani romski dijalekt. U njihovom
kontekstu jasno je razlikovanje izmeĊu Romungro narjeĉja, koji spadaju u narjeĉje Juţne,
Srednje i Istoĉne skupine slovaĉkih romskih dijalekata, koji pripada narjeĉje Sjeverne
Centralne grupe. Istoĉni Slovaĉki romski dijalekt takoĊer se ponekad naziva Servika Romani
romski dijalekt.
Finski romski dijalekt
Finski romski dijalekt pripada skupini Sjeverozapadnog romskog dijalekta. Finskim romskim
dijalektom koristi se samo mali broj govornika i on se uglavnom govori u Finskoj. Elementi
švedskog jezika jasno dokazuju da je finski romski dijalekt, ili Kaale romski dijalekt, migrirao
preko Švedske.
Gurbetski romski dijalekt
Gurbetski romski dijalekt pripada skupini Vlax romskih dijalekata, toĉnije grupu Juţnih Vlax
Roma. Gurbetski tip romskog jezika uglavnom se govori u jugozapadnom dijelu Balkana
(Republika Srbija, Republika Crna Gora, Republika Bosna i Hercegovina, Republika
Makedonija i Albanija). Navedeni dijalekt takoĊer se koristi na one Rome koji govore na
ovom romskom dijalektu, to jest za Rome takozvane skupine Dţambazi (uglavnom naziv za
Rome naziva Gurbet u Makedoniji) kao i skupine Roma pod nazivom Das.
Gurvari romski dijalekt
Gurvari romski dijalekt pripada grupi srednjih dijalekata, toĉnije na dijalektu Juţne Centralne
romske grupe. On je u sebe upio veliki broj Vlax romskih dijalekata i utjecaje, i na taj naĉin
moţe se smatrati kao prijelazni romski dijalekt, a govori se u MaĊarskoj.
Ghorbati romski dijalekt
Romi Bliskog Istoka sastavljeni su od dvije skupine, od skupine pod nazivom Ghorbati i
skupine pod nazivom Nawari.
Obje grupe govore dijalektom romskog jezika, nazivaju se Romima, no njihov dijalekt sastoji
se od velikog broja posuĊenica iz arapskog jezika. Ghorbati su imenovani po arapskoj rijeĉi,
«gurbet», što znaĉi stranac. U arapskom svijetu, Romi su prozvani Nauar, stoga je došlo do
imena Nawari.
Romi skupine Jerlii
Jerlii vjerojatno dolazi iz turskog jezika (Yerli - izvorni, autohtoni), a za sebe smatraju da
imaju visoko moralne vrijednosti i moderan mentalit, a u usporedbi s drugim romskim
grupama. Otprilike su jednake veliĉine kao bugarski Romi i tako zvani Horahane Romi (turski
Romi). Dassikane Romi su pravoslavci, u posljednje vrijeme prelaze i na protestantizam, dok
su Xoraxane Romi muslimani. Turski Romi ili tako zvani Horahane, najveća su skupina
Roma u Bugarskoj. Oni ispovijedaju islam, pomiješana s brojnim kršćanskim elementima,
tako slave Bajram ali i neke kršćanske blagdane kao što su Erdelezi, Vasilica, Uskrs i tako
dalje.
74.
Govore romskim jezikom koji je pomiješan s brojnim turskim rijeĉima, a neki od njih koriste
se i turskim i romskim jezikom. MeĊu mnogim Horahane Romima vidljiv je turski identitet,
pa oni ĉak i poriĉu svoje romskog porijeklo.
MaĎarski Vend romski dijalekt
MaĊarski romski Vend dijalekt pripada grupi srednjih dijalekta, toĉnije grupi Juţne Centralne
skupine Roma. Zajedno sa Gradišćanskim romskim dijalektom i romskoj raznolikosti
dijalekata koji se govore u sjevernoj Sloveniji (Prekomurju) ĉini Vend granu Juţnih
Centralnih narjeĉja. Taj dijalekt govorio se u jugozapadnoj MaĊarskoj.
Kalderaški romski dijalekt
Ta romska zajednica je najbrojnija u svijetu, a njezine najveće grupe ţive na podruĉjima
Srbije, Argentine i Meksika, ali ima ih unutar romske populacije u Rusiji, Transilvaniji,
Švedskoj, Francuskoj, Brazilu, Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama i cijelom ameriĉkom
kontinentu, kao i u većini europskih zemalja i Izraela. U zemljama u koje su emigrirali, oni
su obiĉno samo manja lokalna romska skupina. Kalderaški romski jezik je ujedno i
najpotpuniji romski jezik, kako gramatiĉki, tako i leksiĉki, a to je ujedno i jezik kojim govori
najveći broj Roma u svijetu, tako da bi se isti mogao smatrati sluţbenim standardnim
romskim jezikom jer ima svoju ĉistoću i difuziju. Kalderaški romski dijalekt pripada grupi
Vlax romskih dijalekata, toĉnije pripada sjevernoj skupini Vlax romskih dijalekata. Uz Ursare
i Kalderaše taj romski dijalekt najviše se je govorio u Rumunjskoj. Tu su i mnogi govornici
Kalderaš skupine Roma koji ţive izvan Rumunjske u mnogim zemljama svijeta. Kalderaški
romski dijalekt vrlo je dobro dokumentiran. Pojmovnik Kalderaškog romskog dijalekta u bazi
podataka sastoji se od razliĉitih sorti. Kalderaški romski dijalekt govori se u razliĉitim
europskim zemljama.
Romi Ĉurari obiĉno se smatraju kao zasebna skupina Roma Kalderaša, iako nisu uopće u vezi
s njima. Zapravo, to je samo ogranak Kalderaške romske grupe, imaju isti jezik, ţive po istim
zakonima, pravilima i tradicijama. Mnoge obitelji koje se smatraju kao Ĉurari u jednoj zemlji,
smatraju se za pripadnike Roma Kalderaša u nekoj drugoj zemlji.
Suprotno onome što se obiĉno navodi, obje ove denominacije nemaju nikakve veze sa
zajedniĉkim zanimanjima. Romi Ĉurari su ruske i ukrajinske nacionalnosti, i ĉesto se nazivaju
jednostavno ruskim Romima.
Romi Kalderaši uglavnom su iz slavenskih zemalja, a odrţali su ovu etniĉku oznaku
vjerojatno još i prije njihova ulaska u Europu. Vrlo je vjerojatno da je etnonim Kalderaš
ustvari drevni sinonim za rijeĉ Rom. Postoji i objašnjenje kako je rijeĉ Kalderaš postala rijeĉ
za oznaĉavanje romskih etniĉkih imena skupina koje se moţe traţiti na podruĉju Kavkaza i
istoĉne Anadolije, gdje su Romi boravili prije dolaska u Europu.
Romi su na podruĉje Europe došli najvjerojatnije iz dva pravca. Prvi pravac bio je prelaskom
preko Bospora, dok je drugi vjerojatno bio sa sjevera Rusije prelaskom preko rijeke Volge i
rijeke Don. Rijeka Don je jedna od najvaţnijih i najveĉin ruskih rijeka.
75.
Ova rijeka izvire u blizini grada Tula, njezin tok je dug oko 1 950 kilometara, i ista se ulijeva
u Azovsko more koje ĉini sjeverni dio Crnog mora. Kalderaši su ime dobili vjerojatno od
tamošnjeg lokalnog stanovništva, a isto je povezano s mudracima, obiĉno poznata kao Kaldu
ili Kalyb («kaldejski», izvorni narod na Bliskom istoku).
S druge strane, obje skupine, Kalderaši i Ĉurari, ne bave se tradicionalno samo kovaĉkim
zanatom već se bave i trgovinom stoke, a u novije vrijeme i recikliranjem raznih materijala.
Njihove glavne oznake ustvari su više komercijalna trgovina nego zanatske djelatnosti.
Ĉinjenica da su Kalderaši i Ĉurari zadrţali romski jezik i romske nepisane zakone primjećuje
se bolje nego kod ostalih romskih grupa.
Gábor (Gabriel) je maĊarski naziv za Rome prezimena Gabriel, koje je ujedno i najĉešće
prezime kod romske zajednice transilvanijskog romskog ogranaka skupine Kalderaša, i koji se
sada ĉesto smatraju kao neovisna romska skupina. Ĉini se da su oni poprimili vaţan ţidovski
utjecaj. Romi, tako zvani Gábor, imaju preteţno maĊarsku nacionalnost, oni prvenstveno
govore romskim jezikom, a drugi jezik im je maĊarski i ostali jezici. Mogu se pronaći i vidjeti
u bilo kojoj europskoj zemlji u kojoj borave poslovno ili privremeno, a ima ih i u Republici
Hrvatskoj. Pripadnici te skupine teško će sklopiti mješoviti brak.
Šanxajci ili Kitaitski Romi, doslovno «kineski Romi», su ogranak skupine Roma Kalderaša
koji su se naselili u Rusiji i to nakon svog dugog boravka u Kini. Oni su poradi svojeg dugog
boravka na podruĉju Kine oznaĉeni s prepoznatljivim znaĉajkama, tako da se smatraju
odvojenom sub - groupom, iako pripadaju unutar ruske Kalderaške obitelji.
Kosovski Arlijski romski dijalekt
Kosovski Arlijski romski dijalekt spada u skupinu balkanskih romskih narjeĉja, toĉnije u
grupu juţnih Balkanskih romskih narjeĉja. Kosovski Arlijski romski dijalekt priliĉno je
sloţeni dijalekt i sastoji se od pojedinaĉnih dijalekta koji se govore u razliĉitim krajevima, te
je poradi toga još više prorijeĊen kao sam dijalekt. Arlijski romski dijalekt govori se u juţnom
dijelu Srbije, Crne Gore, na Kosovu, u Makedoniji, te u sjevernom dijelu Grĉke.
Latvijski romski dijalekt
Latvijski romski dijalekt pripada skupini Sjeveroistoĉnih romskih dijalekata. Takav naziv
dobio je poradi malog broja govornika tog dijalekta koji ţive na prostorima u Litviji i
Letoniji. Imena dijalekta koji se takoĊer koriste, a koji se odnose na ovu vrstu romskog
dijalekta su Ĉuxny dijalekt ili Lotfiko / Loftiko romski dijalekt.
Litvanijski romski dijalekt
Litvanijski romski dijalekt pripada skupini Sjeveroistoĉnih romskih dijalekata. Povijesno
Litvanijski romski dijalekt govori se na podruĉju današnje Litve. Danas je to dijalekt kojim
govori relativno mala romska populacija koja ţivi u Litvi, na Baltiku i u Rusiji, a od nedavno
traţe i azil u zemljama zapadne Europe. Dokumentacija ovog romskog dijalekta još je vrlo
oskudna.
76.
Lovarski romski dijalekt
Lovararski romski dijalekt pripada grupi Vlax, toĉnije u Sjevernoj skupini Vlax romskih
dijalekata. Bilo je formiran u Transilvaniji, a u kontaktu je s maĊarskim narjeĉjem i sada je
glavni romski dijalekt koji se govori u MaĊarskoj. Skupine Roma Lovara takoĊer ţive u
Austriji, Njemaĉkoj, Poljskoj, Srbiji, (Vojvodina), Republici Hrvatskoj, i Skandinaviji.
Pojmovnik Lovarskog romskog dijalekta u bazi podataka sastoji se od razliĉitih dijalekata
Lovarskog romskog dijalekta koji potjeĉu iz razliĉitih zemalja.
Lovari su razvili svoju kulturu unutar slavenskih zemalja, a ţivjeli su unutar maĊarskog
carstva. Oni su pripadnici dominantne istoĉne romske skupine, a osim na podruĉju MaĊarske
ţivjeli su i na prostorima zemalja koje su bile pod maĊarskim utjecajem kao što su Republika
Hrvatska, Slovaĉka i juţna Poljska. Govore romski jezikom, uz znaĉajan broj maĊarskih
pojmova i izraza. Etimologija njihovog etnonima je neizvjesna, a navodno porijeklo njihovog
naziva potjeĉe od maĊarskog pojma «lo», što u prijevodu znaĉi konj, i koja im je vjerojatno
dodijeljena pošto su bili trgovci konjima, no ova ĉinjenica priliĉno je i neutemeljena. Oni nisu
masovno emigrirali iz naseljenih podruĉja, no prisutni su u većini europskih zemalja te i u
Americi, uglavnom u Sjedinjenim Drţavama i Brazilu. Obiĉno su školovani, te se još uvijek
bave trgovinom i sklapaju brakove sa ostalim romskim skupinama kao i sa ne Romima.
Romi Ludari
Ludari, Ludarite (ili rudari) sami se identificiraju kao «Vlasi» ili rumunjski Romi. Govore
dijalektom rumunjskog jezika. Prema svojem ţivotu dijele se na nekoliko podskupina. Jedna
skupina su Romi Ursari (Meĉkari), a druga skupina dijeli se na Langurare koji izraĊuju
drvene ţlice, kao i druge drvene predmete, iz ĉega dolazi i njihovo samo ime jer se na
rumunjskom ţlica naziva lingura.
Do nedavno Ursari, krotitelji medvjeda, lutali su zemljom sa ukroćenim medvjedima,
uglavnom tijekom toplog godišnjeg doba. Tijekom, devedesetih godina, dolazili su i na
podruĉje Republike Hrvatske i to iz Srbije, Bugarske i Rumunjske, no poradi zaštite medvjeda
zabranjeno im je kroĉenje i posjedovanje medvjeda.
Makedonski romski dijalekt – Arli dijalekt
Makedonsko Arlijski romski dijalekt spada u skupinu balkanskih, toĉnije grupu Juţno
Balkanskih romskih dijalekata. Makedonsko Arlijski romski dijalekt priliĉno je sloţen, a
podatke o pojedinaĉnim dijalektima navedenog jezika koji se govore u razliĉitim krajevima
još su rjeĊi. Dijalekt Roma Makedonskih Arlija govori se u juţnom dijelu Srbije, Crne Gore,
na Kosovu i u Makedoniji, te u sjevernom dijelu Grĉke. Makedonski romski Arlijski dijalekt,
a u podacima koji su ukljuĉeni u bazu podataka, govori se u Makedoniji, toĉnije na podruĉju
gradova Skopja i Kumanova.
77.
Makedonski romski dijalekt – Dţambazi dijalekt
Makedonski romski dijalekt pod nazivom Dţambazi pripada grupi Vlax dijalekata, toĉnije
Juţnoj grupi Vlax romskog jezika. On ima Gurbetski tip raznolikosti unutar svojeg narjeĉja.
Kao makedonski romski, Dţambazi romski dijalekt, odraţava podatke koji su ukljuĉeni u
bazu podataka iz razliĉitih Dţambazi dijalekata koji se govore u Makedoniji, toĉnije na
podruĉju grada Kumanova.
Sjeverni ruski romski dijalekt
Sjeverno Ruski romski dijalekt pripada grupi sjeveroistoĉnih romskih dijalekata. Inaĉice
sjevernog ruskog romskog dijalekta govore se na podruĉju ruskog Baltika i sjeverno Poljskom
podruĉju. Drugo ime koje se ĉesto koristi za oznaĉavanje Sjeverno ruskog romskog dijalekta
je Xaladitka.
U Rusiji postoje tako zvani «Xaladitka Roma», (Romi vojnici), koji su ujedno i najbrojnija
skupina Roma u Rusiji. Po mišljenju struĉnjaka to je ustvari prva skupina Roma koja je
naselila podruĉje Rusije. Vjerojatno su u Rusiju došli sa podruĉja Kavkaza, i oni govore
romskim jezikom. Široko su rasprostranjeni na podruĉju cijele Rusije pa sve do poluotoka
Kamĉatka i preko granice s Kinom. Moţemo ih naći i u Ukrajini, a neke od njih nalazimo i
izvan zapadne granice Rusije, to jest u Poljskoj. Ruski Romi zadrţali su romske zakone i
obiĉaje. Oni su glavni predstavnici romske kulture u Rusiji, a veliki broj tih obitelji poznati su
umjetnici, glazbenici, plesaĉi, i imaju utvrĊen vlastiti folklorni stil i svoje umjetniĉke obrasce.
Trgovinom konja bave se i danas, a isto su naslijedili od svojih predaka. Osobna
karakteristika ove grupe je njihovo jedinstveno i sama povezanost. MeĊu njima nije neobiĉna
pojava da se muškarci prikljuĉuju vojskama, to jest vidljiva je njihova tradicija ratovanja koja
dolazi iz prošlosti, a pripadnici te skupine pronaĊeni su i meĊu Kozacima. TakoĊer postoji i
nekoliko pod - skupina, koje se uglavnom dijele prema svojim geografskim obrascima, a
nalaze se pod skupinama pod imenom: Vešitka, Sibiryake, Litovska, (Polska, Lotfika),
Ĉuxny, Laloritke, Piterska, i tako dalje. Romi koji se nazivaju Rhusia Roma, (ruski Romi)
dolaze iz Rusije i Ukrajine. Oni su najkonzervativniji od svih Roma, zajedno s pod – grupom
Roma pod nazivom Gábor. Govore romskim i većinskim jezikom zemlje u kojoj borave i
ţive, te se strogo drţe romskih nepisanih zakona. Veliki broj njih iselilo je tijekom kritiĉnog
razdoblja za Rusiju koja je uslijedila nakon Krimskog rata. Njihova prva odredište bile su
Švedska i Francuska, gdje još uvijek postoji dosljedan broj istih, ali je drugi val iseljavanja
navedenu skupinu doveo do ameriĉkog kontinenta, i uglavnom su naselili Argentinu i Brazil.
Prekomurski romski dijalekt
Prekomurski romski dijalekt spada u grupu srednje, toĉnije izraĊen je na dijalektu Juţno
Centralne grupe romskih dijalekata. Zajedno s romski dijalekt kojim se govori u Gradišću
(Austrija), Vend dijalektu koji se govori u jugozapadnoj MaĊarskoj, ĉini Vend granu Juţnih
Centralnih narjeĉja.
Navedeni dijalekt govori se na podruĉju Slovenije, a njegova glavna karakteristika je bliski
kontakt sa samim slovenskim jezikom.
78.
Romungro romski dijalekt
Romungro romski dijalekt pripada grupi Srednjih dijalekata, toĉnije pripada grupi Juţnih
centralnih romskih dijalekata. Romungro romski dijalekti ĉine istoĉnu grupu Juţnih centralnih
romskih narjeĉja. Romungro romski dijalekt govori se na podruĉju MaĊarske i ima mali broj
govornika. Romungro romski dijalekti preteţno se govore i na podruĉju Slovaĉke. On je jedan
od desetak glavnih narjeĉja romskih skupina unutar Indo-Arijskih jezika Europe. Navedeni
dijalekt tradicionalno se govori u nekim subetniĉkim skupinama Roma u MaĊarskoj, Ĉeškoj,
Slovaĉkoj ali sa izuzetkom na regije koje se nalaze na jugozapadu, juţnom i središnjem dijelu
jugoistoka Poljske, Ukrajine, i dijelova Rumunjske i Transilvanije. Istim dijalektom koriste se
romski govornici na podruĉju Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava, i romske zajednice koje su
nedavno došle na podruĉje Velike Britanije, Irske, Belgije i nekih drugih zemalja Zapadne
Europe.
Sepečides romski dijalekt
Sepeĉides romski dijalekt pripada skupini Balkanskih, toĉnije grupi Juţno Balkanskih
romskih dijalekata. To je dijalekt kojim govore Romi u sjevernoj Grĉkoj (Volosa) i Turskoj
(Izmir). Podaci u pojmovniku Sepeĉides romskog dijalekta potjeĉe iz razliĉitih dijalekata
kojim se govori u Turskoj.
Sinti - Manouche ili Sintenghero Tschib romski dijalekt
Sinti - Manouche, takoĊer poznat i kao Sintenghero Tschib ili jezik Roma, je mješoviti jezik,
a govore ga Sinti u Njemaĉkoj. Isti je nastao iz romskog jezika u kontaktu sa njemaĉkim
jezikom i on nije razumljiv drugim Romima. Sinte - Manouche romski dijalekt pripada
skupini Sjeverozapadnih romskih dijalekata. Oznake Sinte romskog dijalekta odnosi se na
skup romskih dijalekata koji se mogu opisati kao Sinte-Manouche varijanta romskih
dijalekata. Sinte je oznaka za veliku romsku populaciju koja vrlo rano dolazili na njemaĉko
govorno podruĉje i u disperziji je sa romskim dijalektima. Ĉini se da, a u starijem smislu
oznake za ovaj dijalekt, da pripadnici plemenskog narjeĉja kojeg nazivamo Manuš romsko
narjeĉje koristi ovaj romski dijalekt.
Danas se Sinti dijalekt koristi široko meĊu skupinama Roma koji ţive na podruĉju Njemaĉke,
Austrije, Nizozemske, MaĊarske, Ĉeške, Slovaĉke, Italije i Rusije. Govornici tog romskog
dijalekta u Francuskoj odnose se na osobe romskog porijekla pod nazivom Manuš. Zvuĉnici
za Sinte-Manuš romske dijalekte odnose se na njihov jezik kao Roma ili Sintitikes.
Pojmovnik Sinte romski dijalekt koristi se i sastoji se u pojmnovniku od razliĉitih SinteManuš dijalekata iz razliĉitih zemalja.
Sinti i Romanichal skupine mogu se ustvari klasificirati kao jedna skupina jer dijele mnoge
zajedniĉke znaĉajke koje pokazuju da su izvornog porijekla jedne romske grane. Moţemo ih
klasificirati kao srednje Europske Rome. Njihovi dijalekti su izgubili gramatiĉku strukturu
samog romskog jezika i preuzeli su mnoge posuĊenice iz lokalnih jezika sa kojima su dolazili
u kontakt. Djelomiĉno su zadrţali romske zakone i kulturu ponašanja u razliĉitim stupnjevima
svojeg ţivota, ali ne u toliko strogom obliku kao ostale romske skupine.
79.
Sinti romsku skupinu takoĊer moţemo definirati kao njemaĉku skupinu Roma jer su bili prva
grupa Roma koji su se naselili u zemljama njemaĉkog govornog podruĉja. Naime, njihov
povijesni i kulturni razvoj dogodio se je unutar velikog broja malih drţava, kao na primjer
Pruske i Austrije, te u konaĉnici Njemaĉke i Austro - Ugarske Monarhije. Ova geografska
distribucija koja se je dogodila duţ stoljeća relativno ih je izolirala od drugih romskih
skupina, te je definirala njihovom posebnosti i to u tolikoj mjeri da se oni ĉesto smatraju kao
posebna etniĉka cjelina. Oni svoj jezik nazivaju jezikom Roma, ali svoje ime Sinti nose kao
oznaku pod skupine koja se temelje na geografske distribucije.
U moderno doba, postalo je politiĉki ispravno reći «Romi i Sinti», kako bi se ispunili zahtjevi
obiju strana, skupine Roma koji ne pripadaju Sinti skupini, i koji ne ţele da ih nazivaju Sinti, i
same skupine Sinti koji ne ţele da ih se naziva Romima. Ovaj izraz koristi se uglavnom u
Njemaĉkoj, Austriji i drugim zemljama kako bi se mogla razlikovati lokalna skupina Sinta i
samih Roma koji su ustvari imigranti. MeĊutim, Sinti su ustvari romska grupa, no njihova
razlika u jeziĉnoj strukturi ustvari je rezultat procesa koji se je dogodio tijekom minulih
stoljeća u Europi. Što se tiĉe etimologije imena Sinta do danas isti nije sa sigurnošću utvrĊen i
razriješen. Navodno potjeĉu sa podruĉja Sihdh, a fonetski su odbaĉeni iz lingvistiĉkih
znanosti. Zapravo, ovaj termin koristi se tek od nedavno, to jest ne prije osamnaestog stoljeća,
i posve je nepoznata ĉinjenica zašto su usvojili upravo taj naziv.
Sinti govore romski jezik koji nema srodnih romskih dijalekata, a isto tako nema niti romsku
gramatiĉku strukturu. MeĊutim, s leksiĉke toĉke gledišta, postoje neke stare romske rijeĉi
koje su saĉuvane unutar njihovog jezika.
Sinti pod - skupine definirane po povijesno - geografskom području
Gáĉkane Sinti, je ime koje se koristi u njemaĉkoj, nazivaju ih još i Teyĉ (iz njemaĉkog
jezika). To su njemaĉki Sinti, koji su prisutni su u svim susjednim zemljama Njemaĉke, a ţive
i na podruĉju Italije. Njihov najveći obiteljski klan naziva se Eftavagarya (sedam kampova),
to je ujedno i najveći obiteljski klan. Obiĉno imaju prezimena Reinhardt, i pripadaju izvrsnim
i poznatim glazbenicima i umjetnicima.
Skupine Sinta pod imenom Estraxarya (izvedeno od «Éstraxa», Österreich), su stanovnici
bivše Austro - Ugarske, i još uvijek su prisutni unutar svojih povijesnih teritorija, to jest na
podruĉjima Austrije, sjeverne Italije, Ĉeške, Slovaĉke, MaĊarske, Slovenije, Hrvatska, Bosne
i Hercegovine, Srbije, Transilvanije i zapadne Ukrajine.
Lalere je ime za ĉeške Sinte i gotovo su istrijebljeni u koncentracijskim logorima tijekom
Drugog svjetskog rata. Ostala je jako mala skupina koja se je nakon Drugog svjetskog rata
preselila u Njemaĉku.
Válštike (ime za Rome na francuskom jeziku), bolje su poznati pod imenima Manuš ili
Manouches. To je Sinti skupina koja ţivi na podruĉju Francuske, i zapravo su ogranak Sinti
skupine pod imenom Gáĉkane. Oni su se naselili na podruĉjima Francuske, te su se na kraju u
potpunosti i asimilirali. Unutar navedene skupine postoji veliki broj poznatih glazbenika.
80.
Piamontákeri su Sinti koji prebivaju na podruĉjima sjeverozapadne Italije. Razvili su svoj
vlastiti identitet kao Sinti sub - grupa, i vaţni su ĉuvari takozvanog Piedmontese romskog
dijalekta. Oni su skoro izgubili svoj Sinti romski dijalekt, a prisutni su i u Provansi.
Sinti Lombardi i Veneti su ogranak Estraxarya Sinta i potjeĉu sa podruĉja sjeveroistoĉne
Italije koji su nekoć bili pod austrijskom vlašću. Razvili su poseban identitet, a njihov govor
izvodi se na dijalektu koje su usvojili od sjeverno talijanske strukture jezika, tako da imaju
poteškoće u razumijevanju sa ostalim skupinama Sinta.
Svi Sinti dijalekti bili su u svojim mlaĊim generacijama podvrgnuti dekadenciji, ali nedavno
se je zapoĉelo sa obnovom Sinti jezika kako bi sve Sinti zajednice mogle neometano
komunicirati u razliĉitim zemljama.
Sofia Erli romski dijalekt
Sofia Erli romski dijalekt pripada skupini Balkanskih romskih dijalekata, toĉnije u grupu
Juţno Balkanskih romskih dijalekata. Taj romski dijalekt govorio se je u Sofiji, Bugarska.
Ovaj dijalekt je vrlo dobro dokumentirana kroz zbirke bajki, a datira sve do poĉetka
dvadesetog stoljeća.
Sremski Gurbet romski dijalekt
Sremski Gurbetski romski dijalekt pripada skupini Vlax dijalekata, toĉnije grupu Juţnih Vlax
romskih dijalekata. Sremski Gurbet dijalekt uglavnom se govori u jugozapadnom dijelu
Balkana (Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Albanija). Sremski Gurbet
romski dijalekt govori se i u Vojvodini (Srbija). Skupine Roma pod nazivom Gurbeti sada su
prisutni u središnjim i juţnim republikama bivše Jugoslavije. Na navedena podruĉja stigli su
iz Vlaške i Moldavije i to tijekom devetnaestog stoljeća i nakon oslobaĊanja od ropstva u
navedenim zemljama. Oni dijele neke kulturne znaĉajke sa drugim balkanskim skupinama
Roma. Govore vlastitim romskim dijalektom, koji se definitivno razlikuje od ostalih romskih
dijalekata, iako se mogu dovoljno razumjeti sa ostalim romskim skupinama. Gurbeti su se
dijelom asimilirani u ne romsko okruţenje, i ne slijede mnoge romske obrasce i romske
zakone. Dio ih je emigrirao u zemlje diljem Europe, uglavnom naseljavaju podruĉja Austrije i
Njemaĉke, a nalaze se i na podruĉju Brazila i Sjeverne Amerike.
Servitka romski dijalekt
Ova romska grupa je druga po veliĉini i po samom broju u Rusiji i Ukrajini. U poĉetku su
naselili podruĉje oko rijeke Dniepr. Stigli su sa podruĉja Srbije i to u ranoj fazi romskog
naseljavanja u Europi. Njihov jezik je takoĊer «stari romski jezik» iako su ga mnogi od njih
zaboravili i govore ukrajinskim jezikom kao svojim materinskim jezikom. Servitka Romi su
se u mnogim aspektima asimilirali sa ruskim Romima. Unutar zajednice postoji veliki broj
glazbenika i umjetnika, a brakovi izmeĊu ove skupine i izvorne skupine ruskih Roma nisu
rijetke. Njihovo ime ne bi trebao miješati sa Servika romskom skupinom, to jest karpatskom
pod skupinom Roma.
81.
Ursari romski dijalekt
Ursari romski dijalekt pripada skupini Balkanskih romskih dijalekata, toĉnije grupi Juţno
Balkanskih romskih dijalekata. Uz Kalderaški romski dijalekt, Ursari romski dijalekt je
dijalekt kojim se naširoko koriste Romi na podruĉju Rumunjske.
Veršend romski dijalekt
Vršenda romski dijalekt spada u grupu Juţno centralnih romskih dijalekata. Taj romski
dijalekt govori se u juţnoj MaĊarskoj zajedno sa tako zvanim Romungro romskim dijalektom
i zajedno ĉine istoĉnu grupu Juţno centralnih romskih dijalekata.
Velški romski dijalekt
Velški romski dijalekt pripada britanskoj grani romskih dijalekata, koji se sada smatra
izumrlim. Drugi naziv za ovaj romski dijalekt odnosi se na velški romski dijalekt pod
nazivom Kååle. Velški romski dijalekt upotrebljavao se je unutar velikog broja romskih
obitelji sve do druge polovice dvadesetog stoljeća.
Romanichals ili Romanichels su engleski i škotski Romi, a naziv Kale je oznaka samo za
velške Rome. Obje romske skupine stigle su u Veliku Britaniju iz Francuske, a njihov jezik
pokazuje poveznice sa «starim romskim jezikom i romskim korijenima». Isti imaju veliku
sliĉnosti s leksikonom Sinti narjeĉja i sa španjolskim Romano dijalektima. Unatoĉ oteţanim i
diskriminirajućim zakonima protiv Roma u Velikoj Britaniji, oni su postigli kulturni i
društveni razvoj unutar samog britanskog društva kroz njihovu sposobnost za umjetnost i
obrt. U Velikoj Britaniji nazivaju ih imenima koja dolaze iz njihovih profesija.
U sluţbenim dokumentima Velike Britanije prvi puta su ih prozvali Egipćanima, smatrajući
da dolaze sa prostora Egipta, a tek potom su ih prozvali Romima. Njihov izvorni romski jezik
se je gotovo izgubio, oni govore jezikom koji se zove Anglo - Romski jezik, to jest govore
mješavinu engleskog i romskog jezika sa puno posuĊenica koje dolaze iz engleskog i
škotskog jezika. Podijeljeni su u dvije glavne podskupine, to jest dijele se na škotske i velške
Rome. Romima, to jest imenom Gipsy, nazivali su ih i u svim bivšim britanskim kolonijama
gdje se je jedan dio dobrovoljno iselio, ali jedan dio bio je i prisilno deportiran. Stoga, njihove
potomke, moţemo pronaći u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama, Kanadi, Australiji, pa ĉak i
na Karibima. Iako su se prilikom protjerivanja protjerivale i cijele obitelji u većini sluĉajeva
bili su protjerani samo muškarci, tako da je njihova etniĉka pripadnost nestala s miješanim
brakovima.
Škotski Romi imaju zanimljivu povijest. Neki istraţivaĉi tvrde da su prvi Romi koji su se
nastanili u Škotskoj ustvari došli sa vitezovima templarima koji su ih izveli iz Svete zemlje,
gdje se vitezovi zaposlili te «Egipćane» kao preraĊivaĉe metala, to jest izraĊivali su im
potrebno oruţje i drugu opremu. Sve to je i dobro dokumentirano jer se u pojedinim
dokumentima opisuje da su Romi ţivjeli na podruĉju pod zaštitom templara i njihovih obitelji,
a mnogi Romi i danas imaju usvojeno prezime Sinclair. Razlog za takvu privilegiju bio je
odluĉujući doprinos romskog kontingenta, to jest sam poraz engleske od strane Škota koja se
je desila u bitci kod Bannockburna tijekom 1314. godine.
82.
Da Romi u Škotskoj imaju veze sa samim plemstvom potvrĊuje romska skupina pod nazivom
Gipsy Kirk Yetholm, koji su prepoznati kao respektabilna društvena grupa, imaju ĉak i svoje
vlastite kraljeve i kraljice. Neobiĉnost škotskih Roma, to jest navedene skupine, je i u tome
što takvi naslovi i titule ne postoje unutar samog romskog društva.
Takozvani irski Romi nisu Romi, nego su u stvari «putnici», pripadnici samog irskog naroda
koji su prihvatili takav naĉin ţivota. MeĊutim, postoje neke romske skupine u irskoj, a one su
nastale od skupine Roma koji su se naselile, trajno ili privremeno, na podruĉju same Irske.
Velški Romi, tako zvana skupina Kale Roma, koji govore razliĉitim dijalektom, no njihov
jezik je bolje oĉuvan nego u drugim skupinama sa tog podruĉja. Oni dijele isti restriktivni
romski zakon, a podvrgnuli su se obiĉajima engleskih Roma. Veliki broj ĉlanova navedene
skupine takoĊer je bilo prognan u bivše britanske kolonije. Unutar navedene zajednice
takoĊer postoje znaĉajni umjetnici i glazbenici, koji potjeĉu od dinastije koju je osnovao
Abram Wood, i isti su pridonijeli oĉuvanju dijalekta Kale Roma.
Para - Romski jezik
Para - Romski jezik je izraz koji se koristi u romskoj lingvistici i isti naziv se odnosi na neromski jezik koji je usvojila romska zajednica, ali sa znaĉajnim dodatkom iz romskog jezika.
Neki Para - Romski jezici nemaju strukturne znaĉajke i utjecaj na sve romske jezike već iz
romskog jezika uzimaju samo vokabular. Tehniĉki termin koji se u lingvistici koristi za takve
jezike je naziv «mješoviti jezici».
Kreolski jezik
Kreolski jezik, ili jednostavno kreolka, je stabilan jezik koji je nastao iz pidgin jezika koji je
prirodan to jest izvoran. Vokabular kreolka jezika sastoji se od srodnih rijeĉi preuzetih iz
izvornog jezika, iako ponekad postoje jasni, ĉesto fonetski i semantiĉki pomaci. S druge
strane, gramatika je ĉesto izvorna znaĉajka, ali se ipak moţe znatno razlikovati. Najĉešće,
vokabular dolazi od dominantne skupine i gramatike iz podreĊenih grupa, gdje takva
stratifikacija ne postoji. Kreolski jezici su jezici kojima se sluţe razliĉiti kreolski narodi na
podruĉjima nekadašnjih kolonija i današnjih nesamostalnih teritorija.
Temelje se na jezicima kolonijalne zemlje kao što su francuski jezik, španjolski jezik,,
portugalski jezik, engleski jezik, arapski jezik, afrikaans jezik, nizozemski jezik, njemaĉki
jezik i nastaju nativizacijom pidţina, postajući time nacionalnim jezicima. RjeĊe nastaju na
nekim drugim domorodaĉkim jezicima kao što su: tetun jezik, malajski jezik, ngbandi jezik,
swahili jezik, kongo jezik i hindi jezik.
Glavna razlika izmeĊu kreolskog i pidţina (kontaktnog jezika) je u tome što pidţin sluţi za
komunikaciju izmeĊu pripadnika razliĉitih jezika i obiĉno u sebi sadrţavaju prilagoĊene rijeĉi
iz nekoliko jezika, odnosno one skupine ljudi koji iz nekog razloga dolaze u meĊusobni
kontakt, a obiĉno je to trgovina. Kreolski jezici nastaju procesom nativizacije kontaktnog
jezika a osnovni temelji raĉunaju se danas poglavito na nekom jeziku iz Starog svijeta, kao što
su engleski, portugalski ili neki drugi jezici.
83.
Miješani jezik
Miješani jezik je jezik koji nastaje kroz spoj dvaju izvora jezika, obiĉno u situacijama
temeljita dvojeziĉnosti, tako da nije moguće klasificirati rezultira jezik kao da pripadaju
jednom od jezika porodice koje su svoj izvor. Iako se pojam ĉesto susreće u povijesnim
podacima lingvistike iz ranog dvadesetog stoljeća, o ĉemu svjedoĉi sluĉajeva jezik smjese, za
razliku od kodne izmjene, supstrat, ili leksiĉke zaduţivanja, vrlo su rijetki. Miješani jezici
mogu oznaĉavati izgled nove etniĉke ili kulturne grupe.
Romi su razvili kreolske jezike ili mješavinu jezika i to uglavnom poradi zadrţavanja romske
leksiĉke stavke i usvajanja gramatiĉkih struktura nekog drugog jezika, a u to ukljuĉujemo;
 u sjevernoj Europi
o
o
Angloromani (u Britanski otoci )
Scandoromani (u Skandinaviji )
 u Srednjoj i Istoĉnoj Europi
o
o
o
Lomavren (u Armeniji )
Romungro (u MaĊarskoj )
Sinti - Manouche (romski jezik s njemaĉkom gramatikom)
 na Iberijskom poluotoku :
o
o
o
Erromintxela (u Baskiji )
Španjolski Calo
Portugalski Calão
 u Jugoistoĉnoj Europi
o
o
o
Romski grĉki dijalekti
Romsko srpski dijalekti
Romsko hrvatski dijalekti
Angloromani ili Angloromany romski dijalekt
Angloromani ili Angloromany (doslovno englesko – romski) je jezik koji je kombiniran s
aspekta engleskog i romskog jezika. Anglo - romski jezik je termin koji se koristi za
opisivanje uporabe rijeĉi romskog podrijetla u engleskom razgovoru. Romi su ga u Engleskoj
koristili i sluţili se istim sve do kraja devetnaestog stoljeća, moţda i više generacija.
84.
To je bio jezik koji se je koristio u svakodnevnoj komunikaciji unutar romske zajednice,
obiteljski jezik britanskih Roma, ali to ne znaĉi da je navedeni jezik u cijelosti nestao i
izumro. Rijeĉi romskog podrijetla još se uvijek koriste kao dio porodice navedenog jezika.
Anglo - romski jezik više je vokabulara, nego «jezik» u strogom smislu i koristi se u okviru
razgovora na engleskom jeziku.
Skandoromani romski dijalekt
Skandoromani ( švedski : rommani, norveški : Romani, Skandoromani: romani rakripa,
tavringens rakripa), takoĊer poznat kao Tavringer romski dijalekt i Tattare jezik. To je
Sjeverno germanski jezik koji se temelji na Para - Romskom jeziku. Njime se sluţi romska
zajednica na podruĉju Norveške, oko 6000 govornika i u Švedskoj, oko 25000 govornika.
Scandoromani je pojam koji su skovali akademici. U Švedskoj, Skandoromani se naziva
resande rommani (Traveller Romani) ili Svensk rommani (švedski romski), dok je u
Norveškoj isti jezik poznat kao Norsk romani (romski norveški). Kao Angloromani, jezik koji
se koristi u Velikoj Britaniji, i Calo, jezik španjolskih Roma u Španjolskoj, Skandoromani se
oslanja, na sada već izumrlom, iskrivljenom romskom rjeĉniku. Velik dio izvorne romske
gramatike govornici su izgubili, te sada komuniciraju na norveškoj ili švedskoj gramatici.
Scandoromani se nikako ne smije miješati s Rodi jezikom. Nema standardiziranog oblika
Skandoromani jezika, pa postoje varijacije u rjeĉniku, izgovoru, i korištenju, ovisno o
zvuĉniku. Svi govornici tog jezika teĉno vladaju švedskim ili norveškim jezikom.
Lomavren romski dijalekt
Lomavren romski dijalekt ( armenski : Լոմավրեն lomavren) je miješani jezik koji je skoro
izumro. Govori ga narod Lom, a nastao je mješavinom romskog jezika i samog armenskog
jezika.
Romungro romski dijalekt
Romungro romski dijalekt pripada Sjeverno Središnjim romskim dijalektima i jedan je od
desetak glavnih narjeĉja unutar romske skupine. Sjeverno Središnji dijalekt romskog dijalekta
Romungro tradicionalno se govori nekim romskim skupinama u MaĊarskoj, Ĉeškoj, i
Slovaĉkoj, s izuzetkom njegovog korištenja u jugozapadnom, juţnom i središnjem dijelu
regije, jugoistoku Poljske, Transkarpatskoj pokrajini Ukrajine, i dijelovima Rumunjske i
Transilvanije. Tu je takoĊer utvrĊeno korištenje tog dijalekta u romskim zajednicama u
Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama, i nedavno romskih zajednica u Velikoj Britaniji, Irskoj,
Belgiji i nekim drugim zemljama Zapadne Europe.
Klasifikacija dijalekta
Sjeverno Središnji romski dijalekti takoĊer se mogu podijeliti u tri podskupine, od kojih se
svaka sastoji od nekoliko usko povezanih dijalekata.
 Zapadno Sjeverno Središnji romski dijalekti:
o Bohemia romski dijalekt
o Moravski romski dijalekt
85.
o Zapadni slovaĉki romski dijalekt
 Istoĉno Sjeverno Središnji romski dijalekti
o
o
o
o
Središnje Slovaĉki romski dijalekti
Juţno poljski romski dijalekti
Istoĉno slovaĉki romski dijalekti
Ruski romski dijalekti
 Transilvanijski sjeverno središnji romski dijalekti.
Sinti - Manouche romski dijalekt
Sinti - Manouche romski dijalekt koji je takoĊer poznat kao Sintenghero Tschib. To je
mješoviti jezik Roma kojim govore neke skupine Sinti Roma u Njemaĉkoj. Navedeni dijalekt
nastao je miješanjem romskog i njemaĉkog jezika, on nije razumljiv drugim romskim
skupinama, skupinama koje govore Romani ćhib, a isti se koristi na podruĉju Njemaĉke.
Erromintxela
Erromintxela [eromintʃela] je karakteristiĉan jezik skupine Roma koji ţive u Baskiji. On se
ponekad naziva i baskijski Calo ili Errumantxela na engleskom jeziku; Calo Vasco, romani
Vasco, ili errominchela u španjolskom jeziku, i euskado-romski ili euskado-Romani na
francuskom jeziku. Iako detaljna prouĉavanja ovog jezika zapoĉinju već tijekom kraja
devetnaestog stoljeća prava jezikoslovna istraţivanja zapoĉinju tek tijekom 1990. godine.
Erromintxela je mješoviti jezik iz kojeg proizlazi većina vokabulara iz Kalderaškog romskog
dijalekta ali isti koristi baskijsku gramatiku, sliĉno naĉinu kao i Angloromani romski jezik u
Engleskoj koji miješa romski rjeĉnik i englesku jeziĉnu gramatiku. Razvoj ovog mješovitog
jezika bio je olakšan neobiĉno dubokim integracijama Roma u baskijskom društvu i rezultanta
same dvojeziĉnost u baskijskom jeziku. Ovaj jezik je u propadanju i postoji tek tisuću
preostalih govornika ovog jezika. Govornici ovog jezika ţive na obali Labourd i regijama
Soule, Navarra, Gipuzkoa i Biskije. Govornici Erromintxela su potomci Roma Kalderaša koji
su tijekom petnaestog stoljeća ušli u Baskiju preko Francuske. On se i etniĉki i jeziĉno,
razlikuje od govornika Calo jezika koji se govori u Španjolskoj i Cascarota koji ţive u
sjevernoj Baskiji .
Calé, izvorno Zincaló, ili španjolski romski jezik
Calé, izvorno Zincaló, ili španjolski romski jezik, je jezik kojim govore španjolski i
portugalski Romi. Calo je mješoviti jezik koji se temelji na španjolskoj gramatici, uz romske
leksiĉke stavke koje su došle do jeziĉnog pomaka od strane romske zajednice. Ĉesto se
koristi kao tajni jezik za diskretnu komunikaciju izmeĊu iberijski Romima. Calão portugalski
romski jezik, katalonski Calo i španjolski Calé romski jezik su odgovarajuće sorte koje su i
usko povezane i dijele zajedniĉki korijen. Ova grupa Roma razvila je snaţan identitet, nakon
što su vrlo dug period, niz stoljeća, bili izoliran od drugih europskih Roma.
86.
Calé je njihova zajedniĉka oznaka u Španjolskoj i juţnoj Francuskoj, gdje im je materinji
jezik ili španjolski ili katalonski. Opća je hipoteza da su u Europu stigli preko Iberijskog
poluotoka i to na dva naĉina. Jedna teorija je da su stigli preko sjeveroistoka preko Pirineja, a
druga teorija je da su stigli sa juga preko Gibraltarskog tjesnaca. Ipak, samo je potvrĊen
njihov prvi put, to jest njihovo kretanje preko Iberijskog poluotoka, dok za njihovo juţno
kretanje preko Gibraltarskog tjesnaca još uvijek nije pronaĊena niti jedna dokumentirana
potvrda. Doista, njihov stari, to jest povijesni jezik je upravo romski jezik koji se više niti ne
govori, već postoje razliĉite sorte jezika poznate kao Calé dijalekti koji se još uvijek koristi i
pripadaju istoj staroj romskoj porodici jezika istoĉnih Roma i pokazuju da su vrlo vjerojatno
došli sa podruĉja Rusije. Tu nije samo vidljiva leksiĉke sliĉnosti s jezikom ruskih Roma, već
imaju i neke uvjete koji su evidentno ruskog podrijetla, kao na primjer «úlicha» (ulica), koja
ne postoji u srednjoeuropskim romskom jeziku, ali se nalazi u istoĉnim dijalektima poput
romskog jezika Roma Kalderaša (vúlitsa / úlitsa). Ostale karakteristike koje su im zajedniĉke
sa ruskim Romima je da se tradicionalno bave istim zanimanjima, to jest trgovinom konjima i
glazbom, a obje skupine su ujedno razvile i svoj poseban stil ţivota. TakoĊer ponašaju se na
isti naĉin, a s obzirom na ĉinjenicu da nijedna od te dvije skupine, iako emigriraju u druge
zemlje, ne koriste jezik ne Roma, već se koriste samo svojim romskim dijalektom.
Španjolski Romi su za sebe usvojili etnonim Gitano, kao i Calé, i znati pojam «Rom» za njih
ima samo znaĉaj oţenjenog muškarca. Ponašaju se kao Sinti, a druge romske skupine
nazivaju ih «Gitanos Húngaros», «Gitanos Rusos», «Gitanos Alemanes» i tako dalje. Bez
sumnje, oni su u svijetu poznati kao najbolji izvoĊaĉi flamenca kulture, i to u njegovom
svakom pogledu, tako da su se u potpunosti identificirali s njim i smatraju ga svojim
karakteristiĉnim i izvornim dijelom kulture. Ipak, ĉinjenica je da je flamenco iskljuĉiva
baštinu španjolskih Roma i nije poznata kod pripadnika drugih romskih skupina što dokazuje
da su korijeni flamenca sa samog španjolskog tla. Pod - skupine Calé definirane su prema
zemljopisnim podruĉjima, a andaluzijske Calé skupine su ujedno i najbrojnija skupina.
TakoĊer najpoznatijih flamenco igraĉi, pjevaĉi i plesaĉi su upravo andaluzijski Romi skupine
Calé. Skupinu pod nazivom Extremeños smatraju najkonzervativnijom, i ista je bliţa
portugalskim Calons romskim skupinama nego nekim drugim španjolskim pod – skupinama
Roma.
Skupina pod nazivom Catalanes je duga po veliĉini romska skupina u Španjolskoj, a prisutni
su kako u Španjolskoj tako i u juţnoj Francuskoj. TakoĊer su prihvatili flamenco kao svoj
kulturni obrazac, no u istome su razvili vlastiti, mekši stil, pod nazivom «rumbas». Kastiljska
romska pod - grupa smatra se ogrankom obje skupine i Andaluzijske i Catalanes skupine, a
prebivaju u sjevernom središnjem dijelu Španjolske. Španjolski baskijski Romi, pripadaju pak
odreĊenoj zajednici koja drţi romski dijalekt koji se upotpunjuje od zajedniĉkog Calé jezika,
iako je isti pomiješana s nekim naziva Euskara, to jest dijalektima koji nose naziv
Errumantxela ili Arromnichela.
Calão jezik portugalskih Roma
Calão jezik portugalski Roma, takoĊer se spominje kao Calão ili Lusitano – Romani jezik, a
isti je mješoviti jezik koji se odnosi na španjolski Calo romski jezik. Ovaj jezik govore Romi
koji ţive u Portugalu, a nastao je mješavinom romskog i portugalskog jezika.
87.
Romsko – grčki jezik
Romsko – grĉki jezik, koji se takoĊer spominju kao Hellenoromani, na grĉkom jeziku
Ελληνο-ρομανική, je mješoviti jezik koji je skoro izumro. Isti jezik govori mala skupina
Roma u Grĉkoj, a nastao je mješavinom romskog i grĉkog jezika. Tipološki taj je jezik
strukturiran na grĉkom s teškim leksiĉke zaduţivanjima iz romskog jezika.
Romsko – srpski jezik
Romsko – srpski jezik je mješoviti jezik koji proizlazi iz jezika kontakta izmeĊu romskog i
srpskog jezika, a govori se u Srbiji i on se razlikuje od Vlax romskih dijalekata koji se govore
u Srbiji.
Romsko – hrvatski jezik
Romsko – hrvatski jezik je mješoviti jezik koji proizlazi iz jezika kontakta izmeĊu romskog i
hrvatskog jezika, a govori se u Republici Hrvatskoj i on se razlikuje od Vlax romskih
dijalekata koji se govore u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Makedoniji i Crnoj Gori.
Edinburgh romski sleng
Edinburgh romski sleng takoĊer sadrţi veliki broj romskih izvedenih rijeĉi.
Sjeverno – središnji romski dijalekti mogu se podijeliti u tri podskupine, od kojih se svaki
sastoji od nekoliko usko povezanih dijalekata.
Zapadno sjeverno – središnji romski dijalekti dijele se na:
 dijalekte Bohemijskih Roma,
 moravske romske dijalekte,
 zapadno slovaĉke romske dijalekte
Istoĉno sjeverno – središnji romski dijalekti dijele se na:




središnje slovaĉke romske dijalekte,
juţne poljske romske dijalekte,
istoĉno slovaĉke romske dijalekte,
ruske romske dijalekte
TakoĊer tu postoji još jedna grana koja se dijeli na transilvanijske sjeverno – središnje romske
dijalekte.
Boretzky 1999., Elšík1999., Elšík 2003., Elšík & Matras 2006.
88.
Ostale romske skupine
Osim tih dobro definiranih skupina, postoje romske skupine i podskupine koje se ne uklapaju
niti u jednu navedenu romsku skupinu. Teško bi ih mogli okupiti u nekakvu zajedniĉki
kvalifikaciju tako da se one moraju prikazati odvojeno. Kao logiĉnu posljedicu povijesti,
većina tih zajednica geografski se nalazi rasprostranjena na podruĉju Balkana, dok su ostale
grupe poradi relativne izolacije razvile vlastite specifiĉnosti.
Khoraxané
Khoraxané ili Xoraxané su balkanske skupine Roma koje su se naselile na podruĉju Bosne i
Hercegovine, Crne Gore, Juţne Srbije, Makedonije i Albanije i to za vrijeme turske
vladavine, a vjerojatno dolaze iz Anatolije, i to kao etnonim. U stvari, ovaj pojam imena u
romskom jeziku ne odnosi se samo na današnju Tursku, nego i na cijeli Bliski istok, Juţnu
Aziju, ukljuĉujući Indiju, i Sjevernu Afriku. Njihovo ime kada bi ga grubo preveli ima
znaĉenje «Arapski Romi». Stvarnu etimologiju treba traţiti u općem izrazu koji se koristi od
strane europskih kršćana u odnosu na njih same, a koji ih nazivaju Saracenes.
Ova rijeĉ dolazi iz grĉkog Σαρακηνός, i iz Aramejskog jezika «sarqiyin». U nekim
dokumentima je zapisano da su Mauri Rome nazivali «Corochai», što odgovara imenu za
istoĉne Rome koji je Khoraxay, a koji je u jednini, kao i u mnoţini Khoraxané ili Khoraxá.
Dakle, najvjerojatnije je toĉan prijevod ovog pojma Saracene. U stvari Romi koriste istu rijeĉ
i za same Rome i za ne Rome, «GaĊe», koji su bili pod Saracenskom kulturom. Khoraxané
Romi govore hibridni romski jezik u kojem ima dosta posuĊenica iz turskog, albanskog i
drugih slavenskih jezika sa grubim izgovorom. MeĊutim, uz malo truda, mogu se razumjeti sa
ostalim romskim skupinama. Oni se ne drţe romskih zakona, te imaju usvojene turske
obiĉaje, i zapravo oni su etniĉki mješoviti ljudi. U posljednjih nekoliko desetljeća prisutni su i
u većini europskih zemalja.
Juţnoamerički Khoraxané
Poĉetkom dvadesetog stoljeća zapoĉinje masovno iseljavanje Roma skupine Khoraxané koji
se naseljavaju na podruĉja Juţne Amerike i Brazila. Veliki dio tih doseljenika naseljava se i u
Ĉileu gdje ĉine i samu apsolutnu većinu samih Roma na tom prostoru, to jest ĉine jedinu
autohtonu romsku skupinu u toj zemlji. U Europi rijeĉi Khoraxanó ima isto znaĉenje kao
Saracene Romi, a isto ime u Juţnoj Americi je prevedena kao «Gitano Chileno». Iako je
njihov dijalekt na neki naĉin sliĉan onom kao i u Europskih Khoraxané Roma, on je bliţi
samom glavnom uporištu romskog jezika. Ova grupa je enigma jer je, nazivajući sebe
«Jorajané», prema španjolskom pravopisu, ipak zadrţala romske zakone i prihvatili su samo
kršćanstvo i to prije samog dolaska u Juţnu Ameriku. Oni ĉak imaju i kršćanska slavenska
prezimena kao Arestić, Nikolić, Pantić, pa ĉak i jedno posve neobiĉno prezime, prezime
Kalifornia.
89.
Unazad nekoliko desetljeća, velika grupa njih prakticira Shabbath, a druga karakteristika je da
je crvena kosa vrlo uobiĉajena meĊu njima. Ĉileanski Jorajané takoĊer su se naselili i u
Argentini kao i u drugim zemljama Juţne Amerike, a veliki broj ih je emigrirao u Meksiko i
Sjedinjene Ameriĉke Drţave. Mješoviti brakovi postaju sve ĉešći s skupinama Roma plemena
Kalderaša i Maĉvaja (Maĉvaya).
Romi Bajaši
TakoĊer nazivaju ih Bajaš, Banyaš, Bayaš ili Beas, i oni su jedini Romi tako zvane «Vlax»
skupine koji govore rumunjskim jezikom. Svoj romski dijalekt su izgubili, te su od romskog
jezika zadrţali samo neke pojmove. Romski jezik su zaboravili jer su bili porobljeni, a
prilikom ropstva bilo im je zabranjeno korištenje materinjeg romskog jezika, te su prisilno
morali prihvatiti rumunjski jezik. Dio njih bio je poradi svojeg etnonima prisiljen raditi u
rudnicima tako su u Bugarskoj dobili ime Rudari. MeĊutim, njihova tradicionalna zanimanja
nemaju nikakve veze s rudarstvom. Njihov jezik je tijekom petnaestog pa sve do osamnaestog
stoljeća, u vrijeme ropstva, bio rumunjski jezik u kojem ima posuĊenica iz maĊarskog i
srpskog jezika sa dodacima posuĊenica iz samog romskog jezika.
Podruĉja koja naseljavaju su Rumunjska, Srbija, Hrvatska, MaĊarska i Slovaĉka. Autentiĉni
Bajaši mogu biti definitivna grupa, meĊutim ova oznaka se primjenjuje na sve Rome koji ne
govore romski jezik već govore rumunjskim jezikom. Ovdje ćemo razmotrit opseţan koncept,
kao što su specifiĉni apoeni koji su povezani s tradicionalnim zanimanjima, a ne s pojedinim
etniĉkim znaĉajkama.
Najbrojnija podskupina je skupina Ursari (dreseri medvjeda), takoĊer poznati i pod imenom
Maimunari (dreseri majmuna), koji su po broju druga najveća romska zajednica na
ameriĉkom kontinentu. Na prostore ameriĉkog kontinenta emigrirali su uglavnom iz Srbije,
Hrvatske i Bosne i Hercegovine i to u periodu Austro - Ugarske Monarhije. Oni ustvari imaju
slavenska prezimena, a ne rumunjska. Tu su razvili svoje tradicionalne aktivnosti ali imaju
prilagoĊene društvene norme, te postaju treneri konja i obavljaju djelatnosti pruţanja
turistiĉkih atrakcija. Jedan dio navedenih osnovao je vlastite cirkuse, a najbrojnije su njihove
zajednice u Brazilu, Argentini i Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama. Oni imaju jako malo veze
i ne dolaze baš u kontakt s Romima kojima je romski jezik materinji jezik, i to iz
jednostavnog razloga pošto ih druge romske skupine ne smatraju Romima. MlaĊe generacije
više niti ne govore rumunjskim jezikom već su prihvatili jezik zemlje u kojoj ţive.
U Europi je najpoznatija pod – skupina Roma koji govore rumunjskim jezikom pod nazivom
Lautari, oni su uglavnom glazbenici, poznati violinisti, organizirani su u muziĉke grupe koje
se bave pruţanjem usluga sviranja prilikom vjenĉanja i drugih vidova zabave.
Postoje mnoge druge zajednice, koji su osmišljene po svojoj tradicionalnoj struci, ali zapravo
ne postoje etniĉke razlike koje mogu opravdati takvu klasifikaciju kao neku zasebnu skupinu.
To nisu ĉak niti kaste, koncept koji je u potpunosti stran romskoj kulturi, a bave se
zanimanjima koja su im dodijeljena unutar samog ropstva.
90.
Karpatski Romi
Karpatska skupina Roma nije homogena, ali navedeni sa Romima dijele isti teritorij, kulturu i
društvene sredine. Oni su se povijesno naselili u MaĊarskoj, Ĉeškoj, juţnoj Poljskoj,
Transilvaniji i Transkarpatijskoj Ukrajini. Najvaţnije podskupine su Ungrika Romi, Romi
Servika i Gradišćanski Romi. Ungrika Romi, (maĊarski Romi) najbrojnije su zajednice u
MaĊarskoj. Većina od njih izgubila je poznavanje romskog jezika i govore samo maĊarskim
jezikom. Manji broj njih naselilo se je na istoku MaĊarske i u Slovaĉkoj, i još uvijek govore
Karpatskim romskim dijalektom. Oni su takoĊer poznat pod imenom Romungri, te su po
tradiciji glazbenici, a dali su i znaĉajan doprinos razvoju maĊarske folklorne glazbe.
Servika Romi (koji nisu izravno povezane s Servitka Roma), nose naznaku koja sada
zamjenjuje slovaĉke Rome. Emigrirali su iz Srbija do Slovaĉke i Transkarpatske Ukrajine
tijekom šesnaestog stoljeća. Govore karpatskim romskim dijalektom koji je drugaĉiji od onog
kojim govore Ungrika Romi, ali su se naselili u istom podruĉju i meĊusobno se razumiju. Tu
su i njihove sve veće migracije u Ĉešku Republiku, gdje su poznati kao Slovenski Romi.
Vezane podskupini su Bergitka Romi, koji su se naselili uz poljsko - slovaĉku granicu.
Gradišćanski Romi (Burgenland Roma) jedna su od romskih grupa koja je skoro u cijelosti
pogubljena tijekom Drugog svjetskog rata. Oni su romska podskupina koja se je povijesno
naselila u Austro - Ugarskoj Monarhiji, to jest uz granicu sa Slovenijom, govore romskim
jezikom, dijalektom koji strukturno pripada karpatskim skupinama romskog jezika.
Kaale romska skupina
Kaale je oznaka za finske Rome koji su stigli iz nordijskih zemalja, iz Švedske, koja je
pripadala Finskoj stoljećima. Unutar svojeg romskog jezika imaju ubaĉene švedske
posuĊenice. Vrlo je vjerojatno da su pripadali skupini njemaĉkih Sinta, te da su ih u Finsku
izgnale same švedske vlasti. Postoji i teorija da je navedena skupina prešla švedsku granicu s
nadom kako bi se pridruţila romskoj zajednici na podruĉju Rusije. To se nije ostvarilo niti
kada je Finska spala pod Rusiju, a sami finski Romi zadrţali su svoj grupni identitet. Skupina
Kaale drţi do prihvatljivog stupnja romske zakone, zadrţali su tradicionalnu romsku nošnju, a
sam ritual ĉistoće i krvne osvete još uvijek se smatraju vrlo vaţnim kulturnim identitetom.
Naprotiv, znanje romskog jezika je u dekadencije meĊu mladim naraštajima. Bez obzira dali
su finski ili švedski Romi isti ţele postaviti romski jezik kao svoj primarni jezik. Finski
romski jezik je pojednostavljen, on nema spol i posljediĉno rodno izvedene infleksije, i nema
reciproĉno teško razumijevanje s drugim romskim govornicima. Kaale identitet snaţno je
utemeljen na kulturnim naslijeĊenim romskim standardima, a ne na oĉuvanju samog jezika.
Juţno Talijanski Romi
Jug Italije je kompleks etniĉkih entiteta gdje prevladavaju mediteranske kulture, u kojoj su
romske zajednice naseljene već stoljećima, neke od njih pomiješane su sa raznim lokalnim
grupama i meĊusobno su se asimilirali s njima, a ĉuvanje romskog identiteta i samog jezika
više ili manje su definirane.
91.
Romi su stigli na podruĉje Juţne Italije u razliĉitim migracijskim valovima i iz razliĉitih
zemalja, i još uvijek drţe do svojeg romskog identiteta, ali smatraju se Talijanima.
To je posve izolirana romska skupina, koja je zatvorena u svojem teritorijalnom okruţenju i
nema uspostavljanje odnose s drugim Romima, pa ĉak ni sa svojim susjedima Romima koji
ţive u Italiji. Oni su povijesno geografski naselili regije u Abruzzesi, Molisani, Napoletani,
Cilentani, Luĉani, Pugliesi i Calabresi. Ostale skupine Roma pod nazivima Salentini, Siciliani
i Isilesi u potpunosti su se asimilirali i više se ne identificiraju kao Romi.
Abruzzesi je ona skupina koja pokazuju svoj romski identitet, njihove ţene još uvijek nose
tradicionalnu odjeću Roma i slijede opće obrasce romskog ponašanja i pravila. Povijesno su
se bavili trgovinom konja, a na podruĉje Italije najvjerojatnije su došli sa podruĉja Juţnog
Balkana. Prisutnost nekih germanskih naziva unutar njihovog jezika pokazuje da su došli sa
sjevera, a ne uz more. Oni govore romskim dijalektom koji se je razvio samostalno i
meĊusobno je nerazumljiv u razgovoru sa drugim Romima. Isti u sebi sadrţi talijanski
gramatiku i mnoge posuĊenice i izraze iz talijanskih dijalekata, a veliki broj Abruzzesi Roma
naselilo se je u gradu Rimu.
Vrlo sliĉno je i sa tako zvanom romskom skupinom Molisani, koja preteţno ţivi u regiji
Foggia, i još uvijek su poznati trgovci konjima.
Romi pod nazivom Napoletani, poznatiji kao «Zingari Napuletani», vjerojatno su došli iz
Španjolske i to za vrijeme španjolske vladavine nad tom podruĉju. U tom sluĉaju, oni bi
trebali biti Cale podrijetla. Govore napuljski dijalekt jezika i dobro su prilagoĊeni unutar
društvene i kulturne atmosfere toga grada.
Skupina imenom Cilentani vjerojatno je došla iz Grĉke, jer su se oni naselili u podruĉju s
jakom svijesti antiĉke grĉke kulture, u susjedstvu Paestum, i dobro su se okupili u društvenom
i kulturnom okruţenju. Još uvijek se bave svojim starim tradicijskim zanatom, to jest
preradom metala.
Romi pod nazivima Lucani i Pugliesi tradicionalno se bave uzgojem konja i poznati su
trgovci. Ujedno su se i najbolje asimilirali u lokalnom gospodarstvu, a veliki broj istih je
dosegao visoko obrazovanje.
Romi Calabresi su, po tradiciji, uzgajivaĉi konja i preraĊivaĉi metala i još uvijek govore u
ţargonu koji se naziva «Ammasckante», a isti proizlazi iz lokalnog narjeĉja. Oni su vrlo
vjerojatno stigli u Italiju zajedno sa imigrantima koji su pobjegli sa Balkana za vrijeme turske
najezde. Istog porijekla trebale bi biti i zadnje tri skupine koje su se u potpunosti asimilirale,
a to su skupine pod nazivima Salentini, Siciliani i Isilesi. U razdoblju najezde Turaka veliki
broj Roma preselio se je na podruĉja pod vladavinom Mletaka, a jedno od najbrojnijih naselja
sa romskom populacijom u tom vremenu bio je Krf, gdje su mnogi grĉki, albanski i drugi
Romi došli na jugoistoĉnu talijansku obalu. Danas, mnoge kulturne i glazbene tradicije, kao i
neke dijalektalne rijeĉi u podruĉju Salento pokazuju da unutar samog lokalnog stanovništva
ima i asimiliranih Roma koji su na naizgled upravo na navedenom podruĉju pronašli
prijateljsko okruţenje i gdje su se dobro uklopili, i gdje su sklopili miješane brakove, a na taj
su naĉin postali dio same lokalne zajednice.
92.
Jedan val romskih migracija bio je usmjeren i na Siciliju, te je zabiljeţeno da su u to vrijeme
Romi gotovo imali monopol nad industrijom prerade metala. Stara sicilijanska kultura ima
puno toga zajedniĉko s romskom tradicijom. Uglavnom je to vezano s prošnjom, vjenĉanjem,
braĉnim obvezama, roĊenjem kao i pogrebnim obredima, te su se Romi lakše asimilirali
unutar takve zajednice. Postoji vjerojatnost da su se neki Romi, uglavnom oni koji su se bavili
preradom metala, preselila na Sardiniju, na podruĉju Isili, gdje još uvijek preţivljava ţargon
pod nazivom «Arromaniska» takoĊer naziva «Arbaresca», koji ima neke pojmove izvedene iz
romskog jezika, kao i od albanskih rijeĉi te ujedno pokazuju neke sliĉnosti sa onom rijeĉima
sicilijanskih putujućih Roma koji su se bavili uglavnom oštrenjem noţeva i škara.
Balkanski Romi
To je vrlo heterogena romska zajednice na podruĉju juţnog Balkana. Naime navedena
zajednica ţivi na prostorima Turske, Bugarske, Makedonije, Albanije i Juţne Srbije. Postoje
razliĉite skupine i podskupine koje moţda neće biti ukljuĉene u ovu široku klasifikaciju, ali su
priliĉno autonomne i nisu povezane sa susjednim Romima. Neki od njih sluţe se ĉak i sliĉnim
imenima, kao i druge zajednice, što smo već spomenuli, ali nemaju nikakve izravne veze s
njima. Veliki broj ovih Roma ne govore niti jedan dijalekt romskog jezika, a to se je desilo
nakon što su usvojili lokalni jezik i pošto su se pomiješali sa ne Romima. Kao i Romi
Khoraxané, skupine oni su mješovite etniĉke pripadnosti jer su se meĊusobno asimilirali s
lokalnim stanovništvom za vrijeme turske vladavine.
Moţemo grubo podijeliti ove grupe na dva geografska podruĉja. Podruĉje Balkan (Bugarska,
Turska) i zapadnog Balkana (Makedonija, Albanija, juţna Srbija). U Istoĉnoj regiji,
najbrojnija zajednica pripada tako zvanoj skupini Yerlii, koja je sama po sebi kompleksna i
ukljuĉuju vidljive razlike unutar same unutarnje podjele.
Neki od njih govore arhaiĉni dijalekt romskog jezika koji je pomiješan s turskim i bugarskim
jezikom, a drugi su kao svoj jezik usvojili sam turski jezik. Grubo su podijeljeni u dvije
glavne razliĉite podskupine, to jest na skupinu Horahané i Dasikané skupinu, a denominacije
su zbunjujuće i zapravo umjetno stvorene. U stvari, to je vjerska podjela koja nije bazirana na
samoj nacionalnoj osnovi, kao i od strane gore navedene Khoraxané skupine, imaju istu
osobnu oznaku, ali nisu uvijek u vezi s njima, a vode se pod generiĉkim pojmom «Das», što
u stvari znaĉi kršćanin.
U stvarnosti oni sebe ne identificiraju kao «Dasikané» (kao GaĊe, to jest imenom koje se
primjenjuje kada se unutar romske zajednice govori o ne Romima), ali ipak imaju svoju
specifiĉnu identifikaciju. Obje grane Yerlii skupine, to jest pod - skupine koja ima svoju
internu oznaku temelji se samo na njihovim tradicionalnim zanimanjima. Druga kontradikcija
proizlazi iz ĉinjenice da su neke skupine Horahané Roma usvojile kršćanstvo, ali i dalje
zadrţavaju svoj naziv.
Drugi dio skupine Yerlii je skupina pod nazivom Agupti, koji ĉuvaju oštru odvojenost od
ostatka romske populacije, i lako ih moţemo pomiješati s turskim ili bugarskim narodom koji
govore tim jezicima. Vlahiĉki ili Vlahorya, romska skupina, kao njihovo ime i ukazuje, došli
su sa podruĉja Vlaške i priznaju se u skladu sa svojim tradicionalnim zanimanjima.
93.
Oni su takoĊer pripadnici Yerlii romske skupine, a govore i romskim dijalektom koji je bliţi
matiĉnom romskom jeziku.
Vrlo razliĉita skupina od same Yerlii skupine je skupina tako zvana «Kardaraši», i mnogi ih
miješaju sa romskom skupinom Kalderaša a zapravo se razlikuje od njih. Njihovi dijalekti su
povezani s matiĉnim romskim jezikom, te su podijeljeni u dvije glavne zajednica, to jest
dijele se na skupine pod nazivima Laiaši i Nyamtsi. Naime isti se dijele na «preraĊivaĉe
metala» i «Nijemce», kao i na nekoliko drugih pod grupa. Oba dvije skupine ne sklapaju
brakove izmeĊu sebe i skupine pod nazivom Yerlii. Sliĉno kao i navedeni, ali ipak zasebna
skupina koja je zatvorena unutar svojeg klana su takozvana skupina pod nazivom «traĉki
Kalaidzi», «Thracian Kalaidzii».
S obzirom na zapadnu regiju, u kojoj se nalazi grupa istoĉnog bloka Roma, gore su opisane
dominantne romske skupine koje su razmatrane po svojem brojĉanom stanju unutar samih
skupina. Postoje i druge romske zajednice koje moţemo ukljuĉiti u ovaj kompleks i
fragmentarne balkanske grupe. Radi se uglavnom o albanskim Romima, koji su takoĊer
prisutan u Makedoniji i Srbiji. Skupina pod imenom Arlije, tradicionalno se bave kovaĉkim
zanatom, govore romskim dijalektom koji je meĊusobno razumiju i Romi Dţambazi, iako
pripadaju razliĉitim granama. Postoje neke skupine Arlija koje su prihvatile samo kršćanstvo i
pomiješali su se sa Srbima i njih nazivaju «srpski Romi» što ima negativno znaĉenje za
tradicionalne Arlija skupine. Postoji još jedna albanska romska podskupina Roma pod
nazivom Aškalije. Oni ne govore romskim jezikom i obiĉno ne govore o sebi kao da su Romi,
a navedeni postupci razvili su nezavisni identitet. Oni su takoĊer po tradiciji kovaĉi. Postoje i
druge romske skupine koje imaju svoje oznake, ali nije nam cilj spomenuti sve njih.
Grčki Romi
Romi u Grĉkoj nisu homogena skupina, a neke od balkanskih romskih grana takoĊer ţivi u
grĉkoj. Postoje tri glavne romske zajednice Yifti, ili «Tsiganoi», koji govore grĉkim jezikom,
veliki broj istih imaju grĉki identitet. Skupina pod nazivom Türk-Yifti, govori turskim
jezikom i ĉesto si pripisuju turski identitet. Postoje i druga razna romska plemena koja imaju
romski identitet iako su i sami dio helenske civilizacije i kulture. Postoje razliĉiti dijalekti,
neki od njih mogu se smatrati matiĉnim romskim jezikom, a drugi imaju neke zajedniĉke
karakteristike i rijeĉi pa se meĊusobno mogu razumjeti s drugim romskim skupinama, te su
bliţe Balkanskom romskom narjeĉju. Rome u Grĉkoj sami Grci zovu i imenom «Balamé».
Armenski Romi naziva Lom
Armenski Romi sebe nazivaju imenom «Lom», te su jedina ne - europska skupina Roma koja
se moţe smatrati kao autentiĉna skupina Roma, osim naravno onih Roma koji ţive na
ameriĉkom kontinentu, Izraelu, Australiji kao i svih ostalih grupa koje su nastale iz europske
porodice Roma. Njihova prisutnost zabiljeţena je u povijesnim dokumentima Armenije. Isti
su prošireni na mnogo većem podruĉju od današnje Armenije i istoĉne Anatolije. Na
navedenim podruĉjima nalaze se najmanje sedam stoljeća. U stvari, postoji više armenskih
posuĊenica u romskom jeziku. Razlog tome je što su Romi dug vremenski period boravili
unutar armenskog podruĉja i to prije nego što su emigrirali na prostore Europi. Smatra se da
su na podruĉja Europe krenuli tijekom jedanaestog stoljeća kada se je desila velika invazija
Seldjuka na tom podruĉju. MeĊutim, što je i paradoks, Lomi su se razvili i u nezavisnu
romsku skupinu pod nazivom Lomavren.
94.
Skupina Lomavren govori romskim dijalektom iako u istom imaju prihvaćene mnoge
posuĊenice armenskog jezika i dijele vrlo malo armenske etimologije s europskim Romima.
Slijedom toga, skupina Lom vjerojatno potjeĉe iz drugog vala migracija i useljavanja Roma
na to podruĉje.
Lomi su snaţno prihvatili armenski naĉin ţivota no uspjeli su zadrţati svoj identitet. Još
uvijek se bave svojim tradicionalnim zanatima, jedino se ne bave proricanjem sudbine, to jest
gatanjem. Oni pripadaju armenskom kršćanstvu i prisutni su u Armeniji, Gruziji, Rusiji i
Izraelu. Sklapaju brakove sa Armencima i Asircima, dio su same armenske kulture, a
nekoliko pripadnika skupine Lom su poznate i priznate liĉnosti u armenskoj samoj povijesti.
Romi pod nazivom Zott, Nauar ili Nawari
U arapskom svijetu, Romi se nazivaju Zott, Nauar ili Nawari. Zotti, Naua ili Nawari ţive na
podruĉju Irana, Iraka i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Glavna razlika izmeĊu Roma i
skupine pod nazivom Zott je njihov jezik jer Zotti govore samo arapskim jezikom.
Pretpostavlja se da su još uvijek nomadi i da još uvijek lutaju od regije do regije sa svojim
zapregama nudeći razne obrtniĉe usluge. Oni u većini sluĉajeva imaju dva ili više zanatska
zanimanja što im olakšava da se lakše prilagode promjenama unutar društva u kojem ţive. Na
podruĉjima Irana, Iraka i Ujedinjenih Arapskih Emiratima, to jest na prostorima Bliskog
istoka, još uvijek postoje zajednice pod navedenim imenima koje ţive u svojim selima i
svojim zajednicama, no modernizacijom ţivota moţe ih se pronaći i u većim gradovima.
Romi Bliskog Istoka sastavljeni su od dvije skupine, od skupine pod nazivom Ghorbati i
skupine pod nazivom Nawari. Obje grupe govore dijalektom romskog jezika, nazivaju se
Romima, no njihov dijalekt sastoji se od velikog broja posuĊenica iz samog arapskog jezika.
Ghorbati su imenovani po arapskoj rijeĉi, «gurbet», što znaĉi stranac. U arapskom svijetu,
Romi su pozvani Nauar, stoga je došlo do imena Nawari.
Romi grupnog identiteta
Ovaj kratki opis razliĉitih grupa unutar romske nije podijeljena niti nije definitivna. Ove
oznake su rezultat razvoja uz povijest, kroz situacije i okolnosti koji su obiljeţili njihov osobit
karakter i identitet, voĊenja jedinstvenog obrasca ţivota na jednoj strani, i postavljanje razlika
na drugoj strani. Zemlje boravka i društvenom okruţenju odigrale su bitne uloge u procesu
samih oznaka. Uz obnovljene migracijske valove, te reference iz prošlosti više nisu stalne, ali
vjerojatno su promjenjive.
Na primjer, oĉito je da grupe kao Srbiaya, Servitka i Servika, koji još uvijek ţive u Srbiji i to
niz stoljeća, i koji su taj identitet stekli nakon što su emigrirali, ustvari nose identitet koji je
vjerojatno izblijedio i moţe biti zamijenjen sa nekim drugim identitetom.
95.
Prije Drugog svjetskog rata, drţave bivše Jugoslavije i Ĉeške bili su dom za najbrojnije
romske zajednice u Europi i svijetu. Srbija je glavni «izvoznik Roma» na ameriĉki kontinent,
gdje su Romi izgradili svoj novi identitet za budućnost, i tako mogu nadići sadašnje grupne
podjele koje su bile drţane kao podsjetnici njihovih predaka iz europskog zaviĉaja.
Brazilski Romi su takoĊer zainteresirani za postizanje visoke razine obrazovanja, a mnogi od
njih su diplomirali na sveuĉilištima te su postali lijeĉnici, pravnici, i tako dalje. Dva brazilska
Roma dosegla su najvišu poziciju u samoj vladi, jedan je postao predsjednik drţave, a drugi je
bio osnivaĉ novog pokreta.
Neke grupne razlike vjerojatno će tek nestati kao što se to dogaĊa s novim masovnim
migracijama rumunjskih Roma prema zapadu. Naime oni gotovo da i nemaju kontakte sa
drugim romskim skupinama i to poradi kulturne i jeziĉne barijere. Na primjer, u konkretnom
sluĉaju Španjolske, Rumunjski Romi imaju bolji pristup sa španjolskim ne Romima nego sa
samim španjolskim Romima ili drugim istoĉnoeuropskim Romima koji su se naselili u toj
zemlji. Isto se dogaĊa u Italiji, Njemaĉkoj i Francuskoj, gdje rumunjski Romi uopće nemaju
nikakve kontakte sa Sinti skupinom ili nekom drugom skupinom Roma. Ovaj masovni
pretvorbeni noviji fenomen ustvari gradi novi romski identitet izvan grupnih oznaka, a veliki
broj Roma ima za cilj ustvari pritajenu asimilaciju.
Mješoviti Romi
Postoje neke grupe koje se ne mogu smatrati Romima, pa niti ne Romima,. Razlog tome je jer
su Romi djelomiĉno ukljuĉeni unutar njihovih zajednica. Takav specifiĉan sluĉaj odnosi se na
ameriĉke Rome koji nose nazive «Melungeon», «Chicanere» ili «Black Dutch» (Crni
nizozemski).
Black Dutch, Chicanere, Melungeons
Postoje neke etniĉke skupine u SAD-u poznate pod tim i drugim sliĉnim imenima ĉije je
porijeklo ostala enigma i do danas, a mnoge hipoteze su uokvirene kako bi se stvorio
zakljuĉak od kuda potjeĉu. Zapravo, ove definicije su obiĉno povezane meĊusobno, one se ne
odnose na jednu homogenu zajednicu, već se primjenjuje na sloţenu skupinu ljudi koji se ne
uklapaju niti u jednu konvencionalnu klasifikaciju. Povijesne ĉinjenice, tradicija i prezimena
otkrivaju da je dio ove heterogene skupine ustvari romskog porijekla, a neke od njih još
uvijek drţe svoj identitet kao obiteljski tajnu.
Povijesno je dokumentirano da je relevantan broj romske skupine pod nazivom Romanichals
tijekom sedamnaestog stoljeća deportirano iz Engleske i to uglavnom za rad na plantaţama u
Virginiji. Tijekom osamnaestog stoljeća mnoge obitelji Sinta iz zapadne njemaĉke regije,
uglavnom sa podruĉja Rheinland - Pfalz, emigrirali su poradi siromaštva u Ameriku.
96.
Njihova tamna put nikako se ne podudara s ĉinjenicom da su porijeklom Nijemci. Nadimak
Black Dutch vjerojatno je porijeklo izraza «crni nizozemski» ili manje zajedniĉko «crni
njemaĉki», dok «Chicanere» vjerojatno potjeĉe iz rijeĉi «Zigeuner» koja je njemaĉka rijeĉ za
Rome. Romi su pokušali svim sredstvima sakriti svoj pravi identitet i to zbog stigmatizacije
koja se podrazumijeva za same Rome, pa se termin «crni nizozemski» smatra zgodnom
oznakom. Naime, ameriĉki Romi koji su njemaĉkog podrijetla još uvijek se ne izjašnjavaju na
ovaj naĉin, a isti termin koristi se i u odnosu na neke druge grupe. Postoji nekoliko dokaza
kako je ovaj etnonim izvorno bila primjenjivan u Americi za njemaĉke Sinte. Opisi koji su
dati u nekim dokumentima iz tog razdoblja, a koji se odnose na aspekt i ponašanje, ne moţe
biti pogodan niti za jednu drugu grupu osim za Rome. Njihova prezimena su zajedniĉka sa
Romima. Veliki broj pripadnika Black Dutch oţenjeni su unutar romske skupine Romanichals
i usvojili su njihova engleska prezimena.
Ipak, u Americi nije bilo moguće zadrţati romsku pripadnost na isti naĉin kao u samoj
Europi, i to zbog ĉinjenice da je broj muških Roma bio uvjerljivo veći od ţenskog broja, a
razlog navedenom je bio da su u većini sluĉajeva u Ameriku bili izgnani pripadnici muškog
spola. U Americi su brakovi izmeĊu bijelaca i tamnoputih osoba bili strogo zabranjeni. Tako
su se Romi ţenili sa samim domorotkinjama, to jest sa Indijankama.
TakoĊer, podaci koji se odnose na ovu ĉinjenicu, postoje dokumentirani i oni svjedoĉe o
postojanju zajednice koja se sastoji od takve vrste mješovitih parova. Domoroci su u svakom
sluĉaju uţivali bolju socijalnu sliku od samih Roma jer im se nije pripisivalo da su uroĊeni
kriminalci. Veliki broj Roma u Sjedinjenim Drţavama i danas radije navode domorodaĉko
podrijetlo, a iz razloga kako bi izbjegli daljnje upite o njihovoj pripadnosti.
Druga oznaka koji se primjenjuje na Rome u Sjedinjenim Drţavama je Melungeons. Ovaj
pojam odnosi se konkretno na grupu Appalachia, meĊu kojima je i grupa pod nazivom Black
Dutch, ali to ne znaĉi da su svi Melungeonsi ujedno i Black Dutch. U stvari, samo neki od
njih mogu biti pravog romskog podrijetla. Ipak, postoje Melungeonsi koji tvrde da imaju
romsko podrijetlo. Tu su i neke znaĉajke meĊu njima koje su tipiĉne romskoj kulturi, kao na
primjer oštra definicija muške i ţenske uloge, sustav brak i braĉne zajednice, stalne migracije,
bavljenje preradom metala, i tako dalje. Melungeonsi imaju tipiĉna Romanichal prezimena ili
sama njemaĉka prezimena. Oni ujedno smatraju da pripadaju tako zvanoj skupini pod
imenom Black Dutch (crni nizozemski), a time i priznaju svoje Sinti, to jest samo romsko
porijeklo.
Ne romske skupine
To su u stvari ne romske zajednice koje nemaju nikakvo romsko porijeklo i ne pripadaju niti
jednoj romskoj zajednici, plemenu. Oni uopće ne znaju romske obiĉaje, kulturu niti romski
jezik, a moţemo ih podijeliti u dvije skupine;
97.
 Etniĉke grupe naroda koji imaju definiranu povijest, kulturu, jezik, društvenu
strukturu i etniĉki identitet na isti naĉin kao što to imaju i Romi.
 Grupe tako zvanih «putnika», to jest narodi koji nemaju prave etniĉke entitete, ali su
zajednica koja se naziva Romima i to zbog prividnih kao što su to njihova stalna
lutanja, njihov naĉin ţivota i njihova tipiĉna zanimanja, kao i ĉinjenica da oni obiĉno
imaju kodirani jezika ili ţargon koji u mnogim sluĉajevima ukljuĉuju i same romske
rijeĉi.
Etničke grupe
Domari (Dom)
Domare ljudi ĉesto nazivaju «bliskoistoĉnim Romima». MeĊutim, oni su razliĉiti i nema
nikakvih kontakta izmeĊu Roma i Domara, i zapravo, nisu uzeti u obzir kao statistika romske
svjetske populacije. Za jezik Domari, (Dom), nekoć se je mislio da je isti blizak romskom
jeziku, te da se ja nakon migracije Roma sa Indijskog potkontinenta isti pretvorio u dva
srodna jezika. Novija lingvistiĉka istraţivanja pokazuju da postoje razlike izmeĊu njih koje su
dovoljno znaĉajne da ih tretiraju kao dva odvojena jezika u srednjoj zoni hindustanskih grupa
jezika
Domari su poznata i pod nekoliko drugih imena, kao što su Náwwar, Gáţar, Karaĉi, Qorbat, i
tako dalje, a to su sve pojmovi koji se ĉesto koriste na pogrdan naĉin. Oni su prisutni unutar
velikog geografskog podruĉja sve od središnje Azije do Magreba. Najbliţe sliĉnost izmeĊu
Domara i Roma je jezik, oba imaju iste korijene, ali definitivno se ne radi o istom jeziku.
TakoĊer ne postoje nikakvi povijesni zapisi koji navode kada su Domari toĉno pojavili unutar
zemalja u kojima danas ţive. Smatra de da su na sadašnje prostore došli sa prostora doline
Ind. Ne postoji niti ikakav odnos izmeĊu njih i Dom naroda u Indiji, osim same sliĉnosti
samog naziva. Zapravo, termin Dom u Indiji primjenjuje kaste razliĉitih nepovezanih plemena
i razliĉitog podrijetla, no nitko od njih nikada nije koristio ovo ime kao svoju osobnu oznaku.
Stoga je malo je vjerojatno da su skupine koje nose ime Dom, kao svoju osobnu oznaku, i to
nakon emigriranja, prihvatile novo ime, to jest promijenili ga u oznaku Domari.
Zapravo, Domari su ljudi skitskog porijekla isto kao i Romi, oni nisu autohtoni pripadnici u
Indiji, već su se naselili tamo u rano doba, to jest s uspostavom skitskog plemena u dolini
Inda i sjeverozapadnoj Indiji. Sami Romi tamo su se naselili kada je nad njima zapoĉeo
prognan iz njihove prvobitne domovine. Imaju iste razloge poradi kojih su napustili podruĉje
Indije i na prostore iste se nikada više nisu vratili. Etnonim Domari moţe biti povezan s
Edom, ljudima mješovitog hurijskog porijekla ĉiji je jezik vjerojatno zadrţao mnoge
sanskrtske rijeĉi koje su se odnosile na hurijski jezik koji se je govorio i koristio naširoko na
Bliskom istoku u starom dobu.
98.
Romi imaju veliki broj znaĉajki kao što su predispozicije za lutanjem od mjesta do mjesta,
nedostatak interesa za snimanje vlastite povijesti i pisanja vlastitim jezikom, osobito
poštivanje zlata, i mnoge druge karakteristike koje su zaista tipiĉno skitske kulture. Domari su
diskriminirana i stigmatizirana manjina u cijelom muslimanskom okruţenju u kojem ţive. Ne
postoji nikakav odnos izmeĊu izraelskih Roma i samih Domara.
Qarači
Qaraĉi nazivaju Azerbaidjan svojim domom, ali oni su ustvari podskupina Domara koja ţivi u
istoj regiji, a svoje ime Qaraĉi dobili su po Azeri. Malo je istraţivanja uĉinjeno o ovoj
skupini, koju neki uĉenjaci smatraju starim Centralno - Azijskim romskim ogrankom, moţda
ogrankom naziva Lyuli. Prouĉavanjem istih bavio se je ruski uĉenjak Kerope Patkanov, koji
je izjavio da su govorili jezikom koji ima iste korijene kao Domari i Romi, ali i Azeri.
Lyuli ili Luli
Lyuli ili Luli su skupina koja se je uglavnom naselila u Tadjikistanu, takoĊer su prisutni i u
svim regijama Turkestana i Rusije. Oni sebe nazivaju «Mughat» što u stvari ima znaĉenje
štovanja ognja, ili se nazivaju i imenom «Ghurbat» što ima znaĉenje prognan. Poznato je da
su stigli u Srednju Aziju u trinaestom stoljeću iz oblasti Multan, koja se nalazi u dolini rijeke
Ind, koja se takoĊer naziva osim imenom Multan i imenima kao što su Jughi i Lyuli. Imaju
azijske znaĉajke, pa je moguće da oni potjeĉu od perzijske skupine i da su se u potpunosti
asimilirani. Nemaju romsku tradiciju i do iste uopće ne drţe, a jedini razlog zbog kojih ih
smatraju Romima je nomadski naĉin ţivota. Njihova organizacija temelji se na podjele u
klanove. U nekim podruĉjima Bliskog istoka, izraz Luli se primjenjuje i na Domare.
Lambadi, Banjara ili Ghor
Ove skupine koje se obiĉno nazivaju «Romi Indije», kao i druge skupine navodno su u vezi s
Romima. Zapravo, nijedna od ovih zajednica u Indiji ne moţe biti niti etniĉki, pa niti
kulturno, povezane s Romima, a njihov jezik nije razumljiv samim Romima, te ne nose niti
ikakve zajedniĉke karakteristike. Niti jedna od navedenih skupina, a kada se radi o njihovoj
osobnoj oznaci, ne moţe biti povezana s etnonimom Rom. Sami Lambadi imenovani su na
više od pedeset naĉina. Banjari je izraz koji se je koristio za vrijeme britanske vladavine, ali
oni sebe nazivaju «Ghor». Ţive u središnjoj Indiji, ali oĉito su na te prostore došli sa sjevera.
Ĉuvaju svoje tradicije, koje su posve razliĉite od onih kod Roma, a njihovo glavno zanimanje
je bavljenje poljoprivredom.
Gadia, Lohar
Za Gadia Lohar ili Gaduliya Lohar postojalo je mišljenje da bi mogli biti u nekakvom
srodstvu sa samim Romima jer su tradicionalno kovaĉi i ţive na podruĉju Rajasthana. Ţive u
stalnim migracijama, nomadskim naĉinom ţivota. Sve svoje vrijednosti prevoze kolima koja
im ujedno sluţe i kao dom. Etniĉki, oni pripadaju plemenima pod nazivom Radţput.
Narikorava
TakoĊer poznat su i kao Kuruvikarani, ţive nomadskim naĉinom ţivota u Juţnoj Indiji.
99.
Njihov jezik, pod nazivom Vagriboli, utvrĊuje da su došli sa sjevera i ne postoje nikakve
mogućnosti da imaju bilo što zajedniĉko sa samim Romima.
Grupe putnika
Putnici su skupine nomadskih naroda prisutna uglavnom u zapadnoeuropskim zemljama, ĉije
je porijeklo ostalo nepoznato sve do danas. Oni imaju istu etniĉku pripadnosti stanovništva
zemalja u kojima ţive, ali se razlikuju po svojem nekonvencionalnom naĉinu ţivota kao i
samom odbijanju da prihvate samu socijalnu ukljuĉenosti u skladu s utvrĊenim obrascima.
Yenish / Jenisch / Yeniche
Yenish / Jeniši / Yeniche ĉesto pogrešno smatraju ogrankom Roma. Zapravo, oni su etniĉki
Nijemci ĉiji poĉeci zapoĉinju sa udruţivanjem raznih majstora, majstora razliĉitih zanata, koji
su poradi obavljanja posla postali nomadi i to tijekom sedamnaestog stoljeća. Sluţe se
mješovitim jezicima koji su sastavljeni od razliĉitih njemaĉkih narjeĉja. Njihov jezik u sebi
sadrţi mješavinu jezika Alzašan, Rotwelsch, jidiša i romskog jezika. Prisutnost tih elemenata
kao i sama ĉinjenica da je njihova radna aktivnost povezana sa nomadskim naĉinom ţivota i
da su migrirajući dolazili u kontakt sa drugim skupinama, kao što su ţidovski trgovci i Romi,
dovodi do toga da u svojem jeziku imaju ubaĉene i neke romske pojmove. Yenish ili Jeniši su
germanske znaĉajke i prisutne su u svim zemljama njemaĉkog govornog podruĉja kao i u
Francuskoj. Njihova tradicionalna zanimanja su preraĊivanje metala i izrada košara. Njihov
odnose s Romima priliĉno je proturjeĉan, tako da obje skupine pokušavaju izbjeći susret jedni
s drugima.
Irski putnici
Još tako zvani Irski (Irish Gypsies) ustvari su po nacionalnosti Kelti (Celtic). Ţive nomadskim
naĉinom ţivota u pokretnim zapreţnim kolima koja im sluţe kao dom, a poznati su
preraĊivaĉi metala kao i zlata. Njihovo podrijetlo je povezano s time da su njihovi preci, i to
prije nego su sami Romi došli na britansko otoĉje, već lutali tim podruĉjima. Ta hipoteza je
vjerojatan razlog poradi ĉega Romi nikada nisu niti naselili Irsku. Oni imaju svoje vlastito
narjeĉje, pod nazivom Shelta, Sheldru, Gammen ili Pavee. To je hibridni jezik, koji se sastoji
od starog vokabulara i gramatike engleskog, s velikim brojem ţargonskih izraza unutar istog.
Njihova irski oznaka «Lucht Siúil» ili «Lucht Siúlta», ima znaĉenje «ljudi koji hodaju».
Prisutni su u Irskoj, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama.
Škotski putnici
Nomadska skupina s prepoznatljivim kulturnim obrascima. Oni govore galski jezik s nekim
romskim rijeĉima, a obiĉno je taj jezik poznat kao Cant jezik, a Shelta je ustvari isti naziv koji
se primjenjuje za njihov jezik.
100.
Osim što su tipiĉni preraĊivaĉi metala oni imaju i bogatu usmenu tradiciju i poznati su kao
pripovjedaĉi i pjevaĉi. Neki od njih su se iselili u Sjedinjene Ameriĉke Drţave i Kanadu.
Camminanti
TakoĊer poznat kao Camminanti Siciliani ili Camminanti di Noto, njihovo porijeklo je posve
nepoznato. Jedna od hipoteza sugerira da oni mogu biti ostatak od sicilijanskih Roma, koji su
se u potpunosti asimilirali u sicilijansku kulturu i više nisu prepoznatljivi kao Romi. Oni sebe
ne priznaju kao Rome, a njihove same fiziĉke osobine nisu tipiĉne romske osobine. MeĊu
njima ima veliki postotak osoba svjetlije kose što nije sluĉaj za same Talijane. To sugerira da
isti imaju nordijsko ili slavensko porijeklo. Njihovo prebivalište je u juţnim sicilijanskim
gradovima, uglavnom u gradu Noto gdje borave tijekom zime. Tijekom toplijih razdoblja
kreću se unutar prostora Italije i uglavnom se bave raznim popravcima, oštrenjem noţeva i
škara, prodajom automobila i tako dalje. Poradi naĉina ţivota i obavljanja svojih djelatnosti
susreću se za Sintima i ima zabiljeţenih sluĉajeva miješanih brakova, no sami Sinti nikada
svoje kampove ne postavljaju kraj navedenih pokušavajući ih tako izbjeći. U svojem ţargonu
koriste se i nekim romskim rijeĉima koje se temelje na sicilijanskom dijalektu.
Quinquis
Quinquis je skraćenica za Quinquilleros, koji u prijevodu znaĉi «jeftini prodavaĉi limarije»
što je ustvari njihovo tradicionalno zanimanje. Poznati su takoĊer i po nekoliko drugih imena
kao Cibiqueros, Mercheros, Languilleros, i tako dalje. Ova grupa je prisutna u Španjolskoj,
uglavnom u pokrajini Castilla. Pogrešno ih se svrstava kao potomke Roma pod nazivima
«Gitanos» i «Payos», jer oni niti ne izgledaju kao Romi, ali imaju neke sliĉnosti koje oĉito
utjeĉu na njihov ţivotni stil. Bolje prihvaćena hipoteza sugerira da ustvari potjeĉu od obiĉnih
graĊana koji su tijekom šesnaestog stoljeća bili iskljuĉeni iz društva i to iz nepoznatih razloga,
a njihov jedini naĉin za daljnji opstanak bio je da oponašaju ţivot Roma koji su se snalazili u
svim teškim situacijama. Druga mogućnost je da su bili izraĊivaĉi kotlova koji su stigli u
Španjolsku iz Srednje Europe za vrijeme Hasburške vladavine u Španjolskoj. Navedeno
ukazuje na moguću vezu sa skupinom Jeniši, i to zbog osobitost, koja je kao i kod skupine
pod nazivom Camminanti, ta da meĊu njima postoji veliki broj osoba plave kose i to više
nego što je prosjek kod samih Španjolaca. Oni govore ţargonom s nekim posuĊenicama iz
Calo (Caló) jezika.
Woonwagenbewoners
Ovo je nizozemski izraz koji ima znaĉenje «stanovnici kampova». Etniĉki su Nizozemci, koji
potjeĉu od poljoprivrednika i ostalih radnika koji su bili raseljeni tijekom industrijske
revolucije. Tako, traţeći posao, poĉeli lutati u potrazi za povremenim poslovima, a takav stil
ţivota nastavili su kroz generacije sve do danas.
Gourbetsya
To je naziv za nomadske skupine osoba koje su prisutne na podruĉju Grĉke, a koji etniĉki
pripadaju rumunjskom porijeklu. Navedeni ţive nomadskim naĉinom ţivota, a njihovo
stvarno porijeklo nikada nije istraţivano.
101.
Pokriveni dijalekti romskog jezika
Dijalekti koji su pokriveni su sljedeći
Uzorak koda
Dijalekt Ime
Drţava
Mjesto
AL-001
Meĉkari
Albanija
Fieri
BG-001
Velingrad Yerli
Bugarska
Velingrad
BG-007
Kalajdţi
Bugarska
Dolni Ĉiflik (regija Varna)
BG-008
Kalburdţu
Bugarska
Sindel
BG-009
Kalajdţi
Bugarska
Pĉelnik (regija Varna)
BG-010
Muzikantska Roma Bugarska
Sliven
BG-011
Goli Romi
Bugarska
Sliven
BG-012
Rešitari Ĉergari
Bugarska
Velingrad
BG-013
Kalajdţi
Bugarska
Malo Konare
BG-014
Kalajdţi
Bugarska
Valĉi Dol (Dobrich regija)
BG-015
Xoraxani
Bugarska
Kaspiĉan (Shumen regija)
BG-016
Kalajdţi
Bugarska
Montana
BG-023
Xoraxani
Bugarska
Šumen
BG-024
Sofia Erli
Bugarska
Sofija
BG-045
Sindel
Bugarska
Sindel
CZ-001
Ĉeški Vlax
Ĉeška
Rakovník
EST-005
Ĉuxny
Estonija
Kohila
FIN-002 Istoĉni Finski Romi Finska
Lahti
FIN-005 Zapadni Finski Romi Finska
Turku
GR-002
Romacilikanes
Grĉka
Parakalamos, Epirus
GR-004
Sofades
Grĉka
Sofades, Karditsa
HR-001
Gurbet
Hrvatska
Ĉakovec
HR-002
Ĉurari, Arlije
Hrvatska
Zagreb
HR-003
Manuši, Ĉurari
Hrvatska
Istra
HU-004
Lovari
MaĊarska
Györ
HU-007
Gurvari
MaĊarska
Kiskundorozsma
IT-007
Molise
Italija
Campobasso
IT-010
Molise
Italija
Campobasso
LT-005
Litvanski Romi
Litva
Šiauliai (blizu Kenigsberga)
LT-008
Litvanski Romi
Litva
Troškunai
LT-009
Poljski Romi
Litva
Vilnius
102.
Dijalekti koji su pokriveni su sljedeći
Uzorak
koda
Dijalekt Ime
Drţava
Mjesto
Litva
Riga
Moldavija
Kišinev
MKMK-002
MK-003
MK-004
MK-005
MK-012
PL-003
PL-007
PL-014
PL-015
PL-018
PL-019
RO-001
RO-002
RO-004
RO-006
RO-008
Lotfitka (Latvanski
Romi)
Laješa (Kišinevcy
Laješa)
Gurbetski Romi
Arlije
Arlije
Kovaĉi
Arli (Gautnikane)
Kovaĉi
Poljski Romi
Bergitka
Poljski Xaladytka
Poljski Xaladytka
Poljski Romi
Poljski Romi
Romungro
Rakarengo
Ursari
Spoitori
Kaldaraš
Makedonija
Makedonija
Makedonija
Makedonija
Makedonija
Makedonija
Poljska
Poljska
Poljska
Poljska
Poljska
Poljska
Rumunjska
Rumunjska
Rumunjska
Rumunjska
Rumunjska
RO-009
Gabor
Rumunjska
RO-012
Šušuwaje
Rumunjska
RO-013
Piculesĉi
Rumunjska
RO-015
Kurturare are
Rumunjska
RO-016
RORO-025
RO-058
RO-064
RO-065
RO-066
RUS-003
RUS-005
Spoitari
Sinti
Kərəmidarea
Maj Vlaši
Khanjari / Peptenari
Kalderaši
Khanjari / Peptenari
Ruski Romi
Lovari Ĉokeši
Rumunjska
Rumunjska
Rumunjska
Rumunjska
Rumunjska
Rumunjska
Skopje
Skopje ?
Skopje (Šutka)
Kumanovo
Kumanovo
Skopje
Lodz Pabianice,
Krakow
Elk Los
Mazury
Lodz
Zielona Góra
Cluj
Moldavija - Basarabi (konstanto)
Maglavit, Dolj
Pitesti
Pitesti
Valureni / Szekelykakasd (sada ţive u
Harcau)
Targu Mures
RoĊeni u gradu Huedin, Cluj - Napoca,
Rumunjska, sada ţive na Granadi
RoĊeni u Huedin, Cluj - Napoca,
Rumunjska, sada ţive na Granadi
Calarasi (snimljeno u Granadi)
Timišoara Timisoara
Deaj, u ţupaniji Mures
Senereuş
Ţandarei
Timişoara
Ţandarei
Gorki (Yaroslavl)
Moskva
LV-006
MD-001
Rusija
Rusija
103.
Dijalekti koji su pokriveni su sljedeći
Uzorak koda
Dijalekt Ime
Drţava
Mjesto
Sjeverno Ruski
RUS-006
Rusija
Niţnij Novgorod
Romi
Sjeverno Ruski
RUS-008
Rusija
Ekaterinburg
Romi
SK-002
Rusija
Zborov, Šariš
Istoĉno Slovaĉki Romi
Istoĉno Slovaĉki
SK-011
Slovaĉka
Krompachy, Spiš
Romi
Zapadno Slovaĉki
SK-016
Slovaĉka
Ĉáry, Záhorie
Romi
Istoĉni Rumungro
SK-027
Slovaĉka
Klenovec, Gemer
Romi
Centralni Slovaĉki
SK-031
Slovaĉka
Šumiac, Horehronie
Romi
SK-052 SKCentralni
Slovaĉka
Litava, Hont
052
Rumungro Romi
Zapadni Rumungro
SK-059
Slovaĉka
Diakovce, Otok, Diakovce
Romi
SLO-001
Prekmurski Romi Slovenija
Gornji Slaveci, u blizini Murske Sobote
UKR-001
Krimski Romi
Ukrajina
Kharkov
CRO-001
UKR-003
Servi (Xaladytka
Ukrajina
Kiev
CRO-003
tip)
UKR-004
Servi
Ukrajina
Kiev
CRO-004
UKR-007
Kišinjovcy
Ukrajina
Kiev
CRO-007
UKR-008
Kubanski Servy
Ukrajina
Donecko podruĉje
CRO-008
UKR-010
Xandţari
Ukrajina
Kiev
CRO-010
UKR-011
Šanxajcy
Ukrajina
Odesa
CRO-011
UKR-018
Servy - Nakhale
Ukrajina
Dnepropetrovsk (Odesa)
CRO-018
UKR-019
Plasĉuny
Ukrajina
Merefa Doneck regija
CRO-019
UKR-020
Gimpeny
Ukrajina
podruĉje Kijev
CRO-020
YU-002
Gurbetski Romi
Srbija
Deronje (Baĉka)
YU-004
Gurbet / Rabešte
Srbija
Aleksandrovo (Vojvodina)
104.
Dijalekti koji su pokriveni su sljedeći
Uzorak koda Dijalekt Ime
Drţava
Mjesto
YU-007 Baĉkaĉjki Romi Srbija
Ĉurug
YU-008
Ĉhurari
Srbija
Ţabljak
YU-009
Katolikurja
Srbija
Novi Beĉej
YU-010
Kalderaši
Srbija
Šid
YU-011
Arlije
Srbija
Beoĉin
YU-014
Arlije
Srbija
Zrenjanin
YU-015
Lovari
Srbija
Debeljaĉa
YU-016 Kosovske Arlije Kosovo
Gnjilane, Kosovo
YU-017
Gurbet
Crna Gora
Budva, Crna Gora
( Elšík – Matras © )
Tablica nekih dijalektalnih razlika
U nizu ĉlanaka koje je od 1982. godine napisao poznati romski lingvist Marcel Courthiadea,
isti je predloţio drugaĉiju vrstu klasifikacije romskih dijalekata. Ona se usredotoĉuje na
dijalektalnu raznolikost romskih dijalekata u tri uzastopne slojevite ekspanzije, koristeći pri
tome kriterije fonološke i gramatiĉke promjene.
Prvi sloj
phirdom, phirdyom
Drugi sloj
Treći sloj
phirdem
phirdem
phirdyum, phirjum
guglipe (n) / guglipa guglipe (n) / guglipa
guglimos
guglibe (n) / gugliba guglibe (n) / gugliba
Pani
PAI, payi
khoni
khoi, khoyi
Kuni
Kui, kuyi
ćhib
shib
jeno
zheno
po
PO / Mai
105.
PAI, payi
khoi, khoyi
Kui, kuyi
shib
zheno
Mai
Pronalaţenjem zajedniĉke jeziĉne znaĉajke romskog govora isti je prikazao povijesni razvoj
od prvog sloja dijalekata koji su najbliţe Anatolijskom romskom jeziku iz trinaestog stoljeća,
pa sve do drugog i trećeg sloja. On ih takoĊer naziva i «pogadialekti», to jest, dijeli ih na one
dijalekte koji imaju samo romski rjeĉnik, cijepaju se sa ne romskim jezikom i isti se obiĉno
nazivaju Para - Romskim jezikom.
Prvi sloj sadrţi najstariji narjeĉja: Mećkari (sa podruĉja Tirane ), Kabuʒi (sa Korci podruĉja ),
Xanduri, Drindari, Erli, Arli, Bugurji, Mahaʒeri (sa podruĉja Prištine ), Ursari (Rićhinari),
Spoitori ( Xoraxane ), Karpatichi, Poljski Romi, Kaale (sa podruĉja Finske ), Sinto-manush, i
tako zvanih Baltiĉkih dijalekata.
U drugom sloju obuhvaćena su narjeĉja Ćergara (sa podruĉja Podgorice ), Gurbeti, Jambashi,
Fichiri, Filipiʒi (sa podruĉja Agia Varvara ) i podgrupe Vlax narjeĉja Rumunjske i Bugarske.
Treći sloj obuhvaća sve ostale tako zvane Vlax dijalekte, ukljuĉujući Kalderaše, Lovare i
Machvano romske dijalekte.
Bez obzira na bilo kakve izjave Romi sa podruĉja Rumunjske i Grĉke više ne razumiju Rome
sa podruĉja Njemaĉke, Italije ili Republike Hrvatske jer je promjena u romskom jeziku otišla
tako daleko. Ali rijeĉi koje ima romski jezik imaju i posuĊenice koje dolaze iz maĊarskog,
rumunjskog, grĉkog i ostalih jezika i nisu samo pokazatelji puta migracije Roma, te su oni
iznimno vaţni za uĉvršćivanje samog vremena kada su Romi ustvari došli u dodir s tim
jezicima. Odsutnost Arapskog jezika ustvari je pozitivan primjer jer dokazuje ne samo da
Romi u Europu ne dolaze sa podruĉja Arabije već da su neko vrijeme mogli ţivjeti na
podruĉju Perzije i da su došli u kontakt s nekim elementima stanovništva koji su ustvari
donijeli arapski jezik na podruĉje Perzije.
Sam oblik perzijskih rijeĉi koje se nalaze meĊu europskim Romima ima sliĉan oblik
armenskih rijeĉi koje se nalaze unutar tog jezika što jasno pokazuje da Romi nisu mogli doći
u dodir s ovim jezicima prije Perzijskih i Armenskih samih promijenjena u jezicima iz starog
u moderan oblik jezika. Još jedan jak i jasan dokaz je i u sluĉaju grĉkih i rumunjskih rijeĉi.
Ako su Romi ţivjeli na podruĉju Grĉke kao što to neki istraţivaĉi i tvrde, unutar romskog
jezika trebale bi se pronaći barem neke starogrĉke rijeĉi, ili bi se slavenske rijeĉi mogle biti od
arhaiĉnog karaktera. Naprotiv mi nalazimo srednjovjekovne bizantske oblike rijeĉi unutar
samog romskog jezika, a novogrĉki oblik izmeĊu romskog vokabulara prikupljeni od strane
Roma koji ţive na podruĉju Njemaĉke, Italije, Engleske, Francuske pozitivan je dokaz da
Romi nisu mogli biti na podruĉju Europe ranije od jedanaestog ili dvanaestog stoljeća.
Najĉišći oblik saĉuvan je meĊu Romima sa podruĉja Grĉke, a do odreĊene mjere saĉuvan je i
kod Roma sa podruĉja Rumunjske. Posebice je to moguće pratiti kroz Miklošićeva
istraţivanja i komparativne studije gdje se vide spore promjene i gdje se mogu dokazati da, a
ukoliko je sama Europa u pitanju, jezik Roma sa podruĉja Europe je jedan te isti jezik koji se
moţe razvrstati u više narjeĉja. Sva ta narjeĉja su u sjeni jedan drugome i u svojim
prijelaznim oblicima samo ustvari oznaĉavaju naĉin na koji su se Romi kretali, migrirali kroz
prostor, a navedeno je već i povijesno dokazano.
106.
Miješani romski jezici
Neki Romi razvili su takozvani kreolski jezik ili miješane jezike, ukljuĉujući:











Cal ili iberijski romski, koji koristi romski leksikon iz španjolske gramatike,
Romungro ili MaĊarski romski,
Erromintxela ( Baskijski romski) (romski leksikon koji ima baskijski sintaks i
morfologiju),
Lomavren ili armenski romski,
Angloromany ili engleski romski,
Scandoromany ( kojim govore norveški tako zvani Traveller Romi ili švedski romski),
grĉki romski,
srpski romski,
hrvatski romski,
Boyash, dijalekt koji ima rumunjske i maĊarske romske posuĊenice,
Sinti – manouche - Sinta (romski s njemaĉkom gramatikom).
Romski jezik kao sluţbeni jezik
Uz druge jezike, romski jezik je priznat kao sluţbeni jezik u Vojvodini i u austrijskom
Gradišću, dok još uvijek nije priznat kao sluţbeni jezik u nekim drugim podruĉjima gdje
Romi predstavljaju znatan udio u lokalnom stanovništvu. Kao sluţbeni jezik koristi se u
općini Šuto Orizari u Makedoniji, sluţben je kao manjinski jezik u Švedskoj te je jedan od
sluţbenih jezika u sedamdeset i devet općina u Rumunjskoj kao i u gradu Budeşti.
Bogatstvo riječi
Suprotno onome što bi mnogi oĉekivali romski rjeĉnik je priliĉno oskudan kada su u pitanju
rijeĉi povezane sa prirodom, posebice one koje se tiĉu rijeĉi koje su vezane uz imena biljaka i
ţivotinja.
107.
S druge strane, romski vokabular koji se koristi u svakodnevnom ruralnom i sjedilaĉkom
ţivotu priliĉno je raširen. U sluĉaju polu nomadskih Roma, mnogi od tih uvjeta su kasnije
akvizicije, iako su neki od njih starijeg datuma, to jest potjeĉu još od samog polaska Roma sa
prostora Indije.
Šator, koji se na romskom jeziku naziva cerha, tsera, tsahra, katuna, šatra i tako dalje uopće
nisu indijske rijeĉi već su posuĊenice. TakoĊer romske rijeĉi kao kola, na romskom jeziku
vurdon, vurden, verdan, vordin, i vardo su u stvari indijskog porijekla jer zapravo proizlaze iz
starih perzijskih rijeĉi. S druge strane, rijeĉi kao što su kher (kuća), gav (selo), giv (pšenica),
dţov (zob), phabaj (jabuka), drakh (groţĊe), guruv (vol, bik), bakro (ovca), balo (svinja),
khajni / kahni (kokoška), i tako dalje, indijskog su porijekla i izvedene su iz sanskrt jezika.
Romski jezik je u stvari jezik glagola. On sadrţi razmjerno više glagola nego drugi Indo europski jezici. Od rijeĉi khelav (igrati, plesati) mogu se konstruirati rijeĉi kao što su khelipe,
khelimos ili khelipen, koje imaju znaĉenje za igru ili ples.
Nove rijeĉi ĉesto se stvaraju unutar romskog jezika, a ta ĉinjenica ima vrlo dugu tradiciju.
Iako su mnoge takve rijeĉi jednostavno lokalne rijeĉi, to jest same posuĊenice od lokalnog
jezika stanovništva, neke su rezultat izravnog prijevoda na romski jezik ili su samo laţne
interpretacije znaĉenja pojedine rijeĉi u lokalnom jeziku. Sinonimusi u romskom jeziku
ponekad se sastoje od jedne romske originalne rijeĉi i jedne strane, to jest posuĊene rijeĉi. Oni
u svoj jezik umeću posuĊene rijeĉi iz zemlje u kojoj ţive duţi vremenski period.
Ako se ograniĉimo na narjeĉja kojim govore romske skupine sa razliĉitih geografskih
podruĉja dolazimo do pitanja same ĉistoće romskog jezika, što proizlazi od razliĉitih
dijalekata kojim govore razliĉite skupine Roma. Unutar romske zajednice uvijek je bilo
rasprava na temu ĉiji je rjeĉnik, dijalekt najĉišći, to jest ĉiji dijalekt sadrţi najviše pravih
izvornih romskih rijeĉi unutar sebe. Tako niti jedna skupina Roma na podruĉju Europe ne
moţe za svoj dijalekt tvrditi da ima najmanje posuĊenih rijeĉi iz nekog drugog jezika.
Bogatstvo romskih rijeĉi upravo se i mjeri posuĊenicama koje su uzete iz nekog drugog
jezika.
Staro indijski jezik
Neke znaĉajke su zadrţane u romskim jeziku, iako su promjene u grupi srednje indijskog
jezika. Na primjer, romski zadrţava suglasnik kombinacije tr i št u rijeĉima poput patrin (list)
koja je ustvari nastala od stro indijske rijeĉi patra, i misto (dobar) koja je nastali od staro
indijske rijeĉi mŗstah
̣ ̣, dajući patta odnosno. miṭṭha Stoga se ĉini da su govornici proto romskog jezika Centralne indijske regije u nekom trenutku, to jest tijekom prve polovice
prvog tisućljeća prije Krista, a u razdoblju prije nego što je bio pojednostavljen klaster,
migrirali na sjeverozapad, prostor koji je ostao nepromijenjen, to jest nezavisan od tih
promjena. Ovim prijedlogom prvi se je poĉeo baviti Turner tijekom 1926. godine.
108.
Rani romski jezik
Sam rani grĉki utjecaj, kao i rani romski jezik koji se je govorio u kasnom bizantskom
razdoblju već je bio ĉlan balkanskog jeziĉnog govornog podruĉja. S propasti bizantskog
razdoblja, jezik kojim su tada govorili Romi, poĉinje emigrirati daleko od podruĉja Balkana,
te se naseljava u centralnoj i zapadnoj Europi tijekom kasnog ĉetrnaestog i petnaestog
stoljeća. Ovo iseljavanje ili premještanje jezika provedeno je s podjelom na razne dijalektne
grane. Nekoliko morfoloških i fonoloških grana pojavile su se vjerojatno u petnaestom i
šesnaestom stoljeću, te je imao jak utjecaj na romski govor i izdvojio se je u nekoliko skupina,
to jest nekoliko romskih dijalekata. Te unutarnje grane pratile su i razliĉiti utjecaji razliĉitih
jezika koji se je mijenjao kroz razne kontakte sa drugim jezicima, a najznaĉajniji od njih su
utjecaj turskog, rumunjskog, maĊarskog, zapadno slavenskih i njemaĉkih jezika. Najraniji
romski dijalekti vjerojatno su bili izmijenjeni u obliku kratkih reĉenica, a nastali su tijekom
sredine šesnaestog i sedamnaestog stoljeća. Ovi izvori predstavljaju romska narjeĉja iz
zapadne i juţne Europe kao i romskih narjeĉja sa samoga Balkana. Njihov izgled je u skladu
sa priliĉno uskom vrstom dijalektalnih varijacija koje moţemo pronaći unutar romskog jezika
i danas.
Grafema dodatnih vrijednosti
Romski jezik dramatiĉno se je promijenio kao posljedica kontakta sa bizantskom grĉkom. To
opravdava definiranje jezika u kasnijoj povijesnoj fazi koje nazivamo rani romski jezik. Mi
znamo nešto više o obliku ranog romskog jezika nego što znamo o Proto – Romskom jeziku
iako to nije nigdje dokumentirano iz razloga jer su mnogi rani romski oblici jezika nastavili
ići ka današnjim dijalektima romskog jezika. Na primjer, današnji romski dijalekti imaju
brojne razliĉite oblike za rijeĉ dan, a to su: urona, umire, di, zis, zies, diveh, roniti, djes, gjes,
dţive, dţes i još puno drugih rijeĉi. Najstarija od njih je rijeĉ urona, što najviše odgovara
indijskoj rijeĉi divasa. Stoga moţemo pretpostaviti da je rani romski jezik imao rijeĉ u obliku
zarona, kojeg je naslijedio iz narjeĉja, a zatim je ista rijeĉ prošla kroz razliĉite promjene u
svojoj strukturi i u raznim pojedinim sortama jezika.
Romski se je jezik govorio i na podruĉju Bizanta koji je imao svoje sjedište u Maloj Aziji ali
je znatno napredovao izmeĊu Anatolije i na samome Balkanu i to negdje od oko desetog
stoljeća prije Krista pa nadalje. Grĉki jezik je imao ogroman utjecaj koji je romski jezik
apsorbirao upravo u tom razdoblju i koji svjedoĉi ne samo da se je dvojeziĉnost rasprostranila
meĊu Romima i govornicima romskog jezika, već da su Romi vrlo intenzivne kontakte s
govornicima grĉkog jezika.
109.
Ali tu postoje utjecaji drugih jezika. Postoje brojne iranske pozajmice i posuĊenice u
romskom jeziku, a neki od njih mogu se pripisati nekima od nekoliko iranskih jezika,
ukljuĉujući i perzijski i kurdski jezik, ukljuĉujući i rijeĉi kao što su diz (tvrĊava ili grad) na
perzijskom jeziku diz, zor' snaga na perzijskom i kurdskom jeziku zor, a baxt (sreća) na
perzijskom i kurdskom jeziku baxt. Drugi vaţan kontakt romskog jezika bio je armenski jezik
koji je dao romske rijeĉi poput bov (peć), kotor (komad) i grast (konj). Ĉesto se pretpostavlja
da se je kontakt s iranskim i armenskim jezikom dogodio prije kontakta s grĉkim jezikom i to
uglavnom zbog zemljopisne lokacije jezika u našem sadašnjem vremenu. Isto tako je moguće
da su svi grĉki, iranski i armenski utjecaji bili steĉeni tijekom istog razdoblja, na prostoru
istoĉne Anatolije, gdje se je govorio i iranski i armenski jezik koji je bio tada govor unutar
Bizantskog carstva.
Grĉki utjecaj na romske rijeĉi ukljuĉuje brojne leksiĉke stavke, kao što je drom (put), luludi
(cvijeće), foros (grad), kókalo (kost), zumí (juha), skamín (stolac) i još puno drugih rijeĉi
ukljuĉujući i brojeve efta (sedam), oxtó' (osam), enja (devet). Tu su i morfološke pozajmice
koje dolaze iz grĉkog jezika ukljuĉujući i pokazatelja unutar rednih brojeva pandţ-u (peti),
nominalna završecima prezident-os (predsjednik), cacimos (istina), i završetke koje
identificiraju kreditni glagoli mog-in-ava (ja mogu), intr-iz-ava (unesite). Grĉki jezik je
takoĊer imao neizmjeran utjecaj na sintaktiĉku tipologiju romskog jezika. Znaĉajke poput
definitivnog ĉlanka o ĉhavo (djeĉak), glagol - objekt red rijeĉi xav manřo (jesti kruh), a
rascjep izmeĊu ĉinjeniĉnog i ne ĉinjeniĉng komplementaran - dţanav kaj del biršind' (znam
da je to kiša), ili dţanav te ginavav' (ja znam kako se to ĉita), sve to se moţe pripisati grĉkom
utjecaju na romski jezik.
Zbog grĉkog utjecaja, kao i ranog romskog govora u kasnijem bizantskom razdoblju moţemo
reći da je romski jezik već u tom periodu bio dio balkanskog jeziĉnog podruĉja to jest da je
bio balkanizirani indijski jezik.
Proto – Romski jezik
Vjeruje se da je Proto romski jezik odvojen od indoarijskih jezika tijekom prijelaznog
razdoblja od srednjeg doba do novog indoarijskog doba. On zadrţava neke konzervativne
mogućnosti posebno u glagolima fleksija, ali isto tako u nominalnoj infleksiji. Fonologija i
leksikon ukazuju na drevni afinitet s tako zvanih centralnih indoarijskih jezika, kao što je
Hindski. S druge strane, nedvojbeno postoje neke morfološke i fonološke paralele s jezicima
koji su bliţe sjeverozapadu, kao što je Kašmirski jezik. Tako se dakle moţe pretpostaviti da se
je proto - romski jezik odvojio od centralne grane romskog jezika, zatim je prošao zajedniĉki
prostorni razvoj sa sjeverno zapadnim jezicima, i to prije samog odlaska Roma sa podruĉja
Indije. Sliĉni profil dijele i plemena skupine Domara. Jeziĉne povijesti obje skupine na taj
naĉin upućuju na sukcesivne migracije stanovništva, to jest samih govornika, a što dovodi u
konaĉnici do njihove sadašnje lokacije.
110.
Proto - romski jezik morao se je govoriti u Maloj Aziji tijekom jedanaestog i dvanaestog
stoljeća. U tom periodu on u sebe upija iranski i armenski utjecaj. Najjaĉi utjecaj na sam
romski jezik ipak je imao sam grĉki jezik. On je imao jak i znaĉajan doprinos ne samo za
romski leksikon, nego i za samu morfologiju i tipologiju sintaktiĉkog romskog jezika.
Znaĉajke poput prijedloga odreĊenog ĉlana, glagol – objekt – red - rijeĉi, te sami rascjep
izmeĊu ĉinjeniĉnog i ne ĉinjeniĉnog moţe se pripisati velikom grĉkom utjecaju, dok pojava
prijedloga, smanjenje i konaĉan gubitak infinitiva i struktura je vrlo relativan i bili su
pokrenuti već unutar samog iranskog utjecaja na romski jezik.
Vjeruje se da se Protu – Romski jezik nije pojavio u sjeverozapadnoj Indiji, kao što se to
ponekad navodi u popularnoj literaturi i što je predloţeno od strane nekih uĉenjaka tijekom
devetnaestog stoljeća. Romski jezik dijeli svoj rani razvoj se osniva na Centralnim indijskim
jezicima, kao što je rijeĉ sun, u prijevodu (ĉuti) koja potjeĉe iz Starog indijskog sanskrt jezika,
jakh, akkhi, (oko) koja potjeĉe od staro indijskog djelovanja ili fonološkog oblika nominalnog
sufiksa kao što je to sluĉaj u rijeĉi u sastipen (zdravlje), koje je opet nastala od staro indijskog
itvana. Ove kombinacije na izgled su nastale tijekom ranih faza tranzicije romskog jezika iz
starog indijskog jezika do srednje indijskog jezika, a nastale su negdje tijekom 500-te godine
prije Krista, i dokazuju da je proto - romski jezik poĉeo svoju povijest kao Centralni indijski
jezik.
Utvrdivši razlike izmeĊu romskog jezika kao i njegov raznolik skup posebnih vokabulara koji
je korišten mimo razliĉit skupina putnika mi ipak trebamo takoĊer spomenuti postojanje i
vrste tako zvanih mješavina romskog jezika.
Neke zajednice putnika kao što su skupine engleskih Romanichals, velških Kaale, švedskih
tako zvanih Tattare Roma, španjolskih i portugalskih Gitanosa, onih koji više uglavnom nisu
putnici, sišli su sa korištenja romskog jezika i to poradi razliĉitih povijesnih dogaĊanja i
samih razliĉitih povijesnih okolnosti. Jedna od tih okolnosti je i zabrana na upotrebu svog
materinjeg romskog jezika, ali tu su i mješoviti brakovi s autohtonim skupinama koji su
pruţili i nametnuli svoj jezik samim Romima. MeĊutim, oni i nadalje nastoje zadrţati rjeĉnik
romskog porijekla kao što je to i vidljivo u grupama sa posebnim leksikonom. Ti oblici
romskog govora, koji su povijesno izvedeni iz romskog jezika, funkcionalno su više u
razliĉitim i posebnim leksikonima srodni populaciji jezika kojom su se sluţili putnici.
Zbunjujuće za sve one koji na nauĉnoj strani ne prouĉavaju romski jezik i ne poznaju
migracijske rute istoga, jer se govornici romskih jezika pozivaju upravo na stil govora u
kojem je romski rjeĉnik samo selektivno ugraĊen. U jeziĉnoj literaturi, te govorne sorte
nazivaju se Para - romski jezik, a Anglo - romski jezik je primjer takve raznolikosti.
Neki romski dijalekti razvili su i svoje kreolske jezike ili miješane jezike, a oni uglavnom za
zadrţavanje romske leksiĉke stavke i usvajanje drugog jezika gramatiĉkim struktura
ukljuĉuju:

u sjevernoj Europi
o
Angloromski dijalekt koji se govori na britanskim otocima
o
Scandoromski dijalekt koji se govori u Skandinaviji
111.

u Srednjoj i Istoĉnoj Europi
o
Lomavren romski dijalekt koji se govori u Armeniji
o
Romungro romski dijalekt koji se govori u MaĊarskoj
o
Sinti - Manouche romski dijalekt kojim govore Romi a u sebi sadrţi njemaĉku
gramatiku

na Iberskom poluotoku :
o
Erromintxela romski dijalekt koji se govori na podruĉju Baskije, Španjolska
o
Španjolski Calo romski dijalekt koji se govori u Španjolskoj
o
Portugalski Calão romski dijalekt koji se govori u Portugalu

u Jugoistoĉnoj Europi
o
Romski grĉki dijalekt
o
Romski srpski dijalekt
o Romski hrvatski dijalekt
Rani romski jezik nije zabiljeţen pa se isti mora osloniti na dijalekte usporedbe, kao i na
usporedbe s drugim indoarijskim jezicima kako bi se identificirale arhaiĉne strukture meĊu
onima koji još uvijek postoje, i kako bi se omogućili postulirani prethodni oblici.
Komparativna metoda primijenjena je na takav naĉin za romski jezik od kraja devetnaestog
stoljeća, te je posljednjih godina doţivjela preporod u modernom kontekstu romskih
dijalektologija i tipologija. Rani romski jezik kao posljednju fazu u povijesti jezika, a prije
disperzija romskih govornika u cijeloj Europi posljediĉno se je podijelio na dijalekte i
narjeĉja.
Unatoĉ nedostatku bilo kakve dokumentacije imamo i jeziĉne i lingvistiĉke tragove o
vremenu i mjestu gdje je romski jezik nastao. Najraniji dokazi u kojima je dokumentirano
širenje romske populacije na sjevernom Balkanu, i pored toga, u srednjoj Europi, potjeĉe iz
kasnog ĉetrnaestog stoljeća. Jak grĉki elementa dijele svi dijalekti romskog jezika. To
ukljuĉuje i leksiĉki vokabular, gramatiĉke vokabulara (funkcija rijeĉi, ukljuĉujući i brojeve,
neodreĊene zamjenice, ĉestice, priloge vremena i faze), morfologiju, i obrasce sintaktiĉke
tipologije, koje su se najvjerojatnije pojavile u kontaktu s grĉkim jezikom, (kao što je
formiranje relativne reĉenice, odreĊenog ĉlana, srednjeg glagola, reda rijeĉi, te rascjepa
izmeĊu ĉinjeniĉnog i ne – ĉinjeniĉnog. Najupeĉatljiviji dokaz grĉkog utjecaja je, meĊutim,
ugradnja grĉke nominalne iskrivljenih klasa markera i grĉkih glagola. Sve ovo ukazuje na
snaţan utjecaj grĉkog jezika koji je uvjetovan duţim boravkom Roma na grĉkom govornom
podruĉju tijekom Bizanta. To ga ĉini prikladnim za definiranje u razdoblje tijekom kojega je
romski jezik bio u kontaktu s grĉkim jezikom, prije pada samog Bizanta i poĉetkom romske
migracije izvan Balkana, te naknadne podjele romskog jezika u izolirana narjeĉja.
Što se tiĉe lokacije treba imati na umu da od Bizanta, tijekom desetog do ĉetrnaestog stoljeća,
romski jezik se nije preklapati s današnjim grĉkim govornim podruĉjem. Ovaj detalj se
ponekad previdi u raspravama o romskoj povijesti, ali mogao bi biti presudan prema
razumijevanju vremenskih linija same romske migracije zapadno od Indije, i kako se ta
vremenska linija moţe uskladiti s jeziĉnim dokazima. Konvencionalno, prisustvovanje
iranskih i armenskih kredita u romskom jeziku uzima se kao dokaz naseljavanja Roma u
duţem vremenskom periodu na podruĉju u Irana i Armenije.
112.
Za posljednje, u Armeniji, podruĉje sjeverno od Ararata, ĉesto se uzima kao referentna toĉka,
i migracijski put Roma koji ih je vodio sjeverno od Irana pa sve do Armenije. Romi su se tada
sa tog podruĉja poĉeli kretati prema jugu duţ obale Crnog mora, prema današnjoj Grĉkoj. Da
se je to desilo tijekom desetog stoljeća i na podruĉju Istoĉne Anatolije, Romi bi bili govornici
grĉkog, armenskog i iranskih jezika (kao što su to Kurdi), a imali bi i eventualno same
kontakte sa perzijskim jezikom. Stoga, vrlo teško moţemo povući jasnu razliku izmeĊu
romskog jezika u kontaktu sa zapadnim azijskim jezicima, te bi tu mogao biti i period
preklapanja, pa eventualno i brze, a ne postupne migracije Roma sa podruĉja Indije u
podruĉja Bizanta.
Znanstvenik Bernard Gilliat - Smith ponudio je alternativu tipologije u kojima su romski
dijalekti bili podijeljeni po narjeĉjima primarnih grupa, Vlax (vlaški), te sekundarne skupine,
ne - Vlax, a potonji se sastoje od Sjeverne, Centralne, Balkanske, i Iberijske podjele. Na
prijelazu iz dvadeset i prvog stoljeća, ova kategorizacija je oplemenjena razliĉitim uĉenjacima
povijesne lingvistike, koji su se općenito sloţili da postoje ĉetiri dijalektne skupine romskog
jezika koje su jednako vaţne, a to su;
 Vlax, balkanski (ili sjeveroistoĉni) dijalekt,
 Srednji i Sjeverni (ili sjeverozapadni) dijalekt kao i izolirana romska narjeĉja, te
 Vlax grupa romskog narjeĉja koja je geografski najrasprostranjenija, kao i brojĉano
najveća.
Svi romski dijalekti imaju sustave samoglasnika i suglasnika koji jasno potjeĉu iz Sanskrit
jezika. Neke od promjena u romskom jeziku odgovaraju onome što je podvrgnuto modernom
indijskom jeziku, a drugi predstavljaju više arhaiĉnih stanja (na primjer oĉuvanje poĉetnog
suglasnika klastere i dr – tr - a medijalni st [h]).
Samoglasnici koji su tipiĉni za središnji romski dijalekti su: i, e, o, u. Indo - Arijski
retrofleksni suglasnici su nestali iz suglasniĉkih sustava, dok su slavenski frikativ i afrikat
zvukovi prihvaćeni unutar romskog jezika.
Romski jezik posjeduje gramatiĉki sustav analogan onom modernih indijskih jezika. Ima dva
broja, dva spola, tri raspoloţenja, tri sluĉaja (predmet, kosi, i vokativ), tri osobe, i pet vremena
(prezent, imperfekt, savršeno, davno prošlo vrijeme, kao i buduće vrijeme). Vjeruje se da rijeĉ
Rom, što u prijevodu znaĉi (ĉovjek) potjeĉe i da jke izveden iz sanskrt jezika.
Moţda najviše jedinstvenih jeziĉnih Znaĉajka proizlazi iz toga da romski jezik posjeduje dvije
gramatiĉke paradigme, a svaka je povezana s grupom leksiĉkih podatka koji dijele odreĊeno
porijeklo. Tematski romski leksikon obuhvaća stavke središnjih i sjeverozapadnih koji su
indijskog podrijetla, kao i usvajanja iz perzijskog, kurdskog, osetskog, gruzijskog, armenskog,
i bizantsko – grĉkog jezika. Drugi romski leksikon sadrţi rijeĉi koje potjeĉu iz kasnijih
grĉkih, slavenskih, rumunjskih, maĊarskih, njemaĉkih i drugih jezika u Europi.
Povijesno, većina romskih zvuĉnika nije imala neometan pristup pismenosti, a neki su svjesno
ostali funkcionalno nonliterantni, to jest u oba jezika, romskoj i ne-romskoj koegzistenciji
jezika, a kako bi se izolirale romske kulture iz stranih utjecaja. Pravopisne i jeziĉne
standardizacije romskog jezika postale su fokus istraţivanja i samog postavljanja romskog
jezika tek u novije vrijeme.
113.
Stvarni kljuĉ za porijeklo Roma u stvari je njihov romski jezik. Znanstvene studije o
romskom jeziku zapoĉele su tijekom devetnaestog stoljeća s radom Potta, a daljnje
istraţivanje romskog jezika nastavio je Miklošić. Od tada zapoĉinje monografija i daljnja
istraţivanja romskog jezika koje su provedene u mnogim dijelovima svijeta, i svi istraţivaĉi
nastoje rasvijetliti stvarno podrijetlo romskog jezika. Postoje mnogi i ĉudni elementi unutar
romskog jezika koji su uveli proturjeĉne elemente u romski rjeĉnik. Ruediger (1782.),
Grellmann (1783.) i Marsden (1783.) gotovo istovremeno i neovisno jedan od drugoga došli
su do istog zakljuĉka, to jest da je romski jezik u stvarnosti jeziku blisko povezana s nekim
jezicima indijskog govornog podruĉja. Od tada postoje i dva glavna problema koje treba
riješiti, a to su, prvo, koji indijski jezik je ustvari najsliĉniji romskom jeziku, i drugo, kojim
migracijskim putem su Romi došli na podruĉje Europe gdje su se potom raširili prema
zapadu. Unatoĉ brzom porastu poznavanja indijskog jezika rješenje za ove probleme još
uvijek nije naĊeno, niti je vjerojatno da će uopće i biti kakvih rezultata koji su vezani za ova
pitanja.
Za romski jezik, a što su prikazale nedavno uraĊene studije kod armenskih Roma ĉiji je jezik
prošao kroz duboke promjene i koji ukljuĉuje velike poteškoće, uopće je nemoguće usporediti
navedeni romski dijalekt, jezik, s bilo kojim modernim romskim indijskim dijalektom, a
poradi unutarnjeg zbivanja koji je romski jezik doţivio tijekom minulih stoljeća. Sve što se
zna o romskom jeziku poĉiva i potjeĉe iz novijeg vremenskog perioda koje zapoĉinje tek
nešto prije polovice devetnaestog stoljeća. Slijed u razliĉitim romskim dijalektima, u koje je
taj jezik podijeljen, pokazuje temeljitu promjenu iz dijalekta do dijalekta, koji osim u pogledu
općih principa ima i obrise sklanjanja. Više nego zabluda bilo bi kada bi se izvukao zakljuĉak
iz nekakve oĉite sliĉnosti izmeĊu romskog jezika i bilo kojeg njegovog dijalekta i sliĉnosti
bilo kojem od indijskih jezika. Romski jezik mora biti izdvojen iz utrke jer od njihovog
dolaska na podruĉje Europe i formiranja europskih romskih dijalekata prošao vrlo dug
vremenski period.
TakoĊer, mora se imati na umu, da su i indijski jezici takoĊer prošli kroz duboke promjene, a
pod utjecajima su potpuno drugaĉiji od onih na koje je sam romski jezik bio podvrgnut.
Problemi bi bili postavljeni na drugaĉiji naĉin ako bi kojim sluĉajem bio otkriven neki od
starih antiĉkih rjeĉnika koji predstavljaju najstariji oblik zajedniĉkih zaliha rijeĉi iz kojih su
Europska narjeĉja ustvari i postala, jer nikako ne moţe biti dvojbe o jedinstvu jezika
europskih Roma. Pitanje je da li romski jezik stoji u neposrednoj blizini sanskrt ili prakrit
jezika ili samo prikazuje obrasce koji su više srodni Hindskim narjeĉjima, posebno onih
sjeverno zapadnih indijskih granica, ili je bliţi jezicima Dardestana i Kafiristana. Istraţivaĉ
Finka, istraţio je da dijalekt armenskih Roma pokazuje mnogo bliţe sliĉnosti prakrit jeziku
nego što postoji sliĉnost jezika europskih Roma sa romskim narjeĉjima koji se govore na
podruĉjima Sirije i Azije. Isti se u svakom pogledu razlikuju manje od onog romskog jezika
kojim govore Romi na podruĉju Europe.
Jedino objašnjenje je moguće da europski Romi predstavljaju prvi val migracije Roma ka
zapadu, to jest kretanju plemena ili kasti, koja je bila dislocirana na tom podruĉju neki
odreĊeni period i iz nepoznatog razloga. Romi su na putu kroz Perziju tamo boravili vrlo
kratki vremenski period te su se uputili prema Armeniji gdje su se zadrţali malo duţe, a zatim
su se uputili prema bizantskom carstvu gdje su se po podacima zadrţali od 1100. do 1200.
godine. Drugo romsko pleme, kasta, prolazi kroz Perziju, naseljava se u Armeniji, a zatim ide
dalje do Sirije, Egipta i Sjeverne Afrike.
114.
Ta dva razliĉita plemena koja imaju indijsko podrijetlo meĊutim moraju biti strogo odvojeni
jedni od drugih u svim istraţivanjima, umjesto da oni stoje meĊusobno u istom odnosu, a oni
ujedno stoje i na razliĉitim jezicima unutar same Indije. Lingvistiĉki dokazi o podrijetlu
romskog jezika sada ne idu dalje od utvrĊivanja ĉinjenice da je romski jezik u svojoj samoj
biti izvorno indijski dijalekt koji je obogaćen u svom vokabularu od jezika naroda meĊu
kojima su boravili Romi, te da u svojem vokabularu ima gramatiĉke fleksije i tako je ustvari
polako izmijenjen i to u velikoj mjeri kao što je to primjer i u samom hrvatskom jeziku.
Utjecaj turskog jezika na romski jezik
Utjecaj turskog jezika jedan je od istaknutih znaĉajki za sve romske dijalekte na Balkanu.
Uloga turskog jezika unutar romskih dijalekata na Balkanu varirao je od ograniĉenja na
zaduţivanje putem leksiĉkog i gramatiĉkog zaduţivanja, a dovršavanje jezika bio je pomak u
nekim prijašnjim romskim skupinama. Turski utjecaj na romske dijalektalno gramatiĉke
sustave znatno je bogatiji nego što je sluĉaj za utjecaj turskog jezika na neke druge jezike na
Balkanu. Integracije turskih gramatiĉkih struktura u razliĉitim romskim dijalektima na taj
naĉin pruţa znaĉajne primjere mogućnosti gramatiĉkih zaduţivanja i istovremeno daje brojne
varijable u jeziĉnoj adaptaciji.
Današnji romski dijalekti
Današnji dijalekti romskog jezika razlikuju se od rjeĉnika nakupljenih od njihovog odlaska iz
Anatolije, kao i kroz fonemski divergentne evolucije i njihove gramatiĉke znaĉajke.
Dugogodišnji zajedniĉki kategorizacija romskog jezika bila je podjela izmeĊu Vlax (iz vlaške)
od ne-Vlax narjeĉja. Vlax narjeĉja romskog jezika pripadaju Romima koji su niz stoljeća
ţivjeli i boravili na prostoru Rumunjska. Glavna razlika izmeĊu te dvije grupe narjeĉja je
stupanj do kojeg je njihov vokabular preuzeo posuĊenice iz rumunjskog jezika. Vlax govorno
grupe ukljuĉuju velik broj govornika, to jest izmeĊu polovine i dvije trećine svih romskih
govornika. Bernard Gillad Smith uoĉio je prvi ove razlike i prvi je upotrijebio termin Vlax i to
u svojoj knjizi koju je izdao 1915. godine pod nazivom «Izvješće o ciganima plemena
Sjeverno - Istočne Bugarske». Nakon toga, ostale skupine narjeĉja bile su priznate,
prvenstveno na temelju geografskog i vokabularnog kriterija.
U posljednjih nekoliko desetljeća, neki znanstvenici imaju razraĊene kategorizacije romskih
dijalekata s lingvistiĉke toĉke gledišta, te na temelju povijesne evolucije.
115.
U nizu ĉlanaka koji se poĉinju objavljivati od 1982. godine Marcel Courthiade predlaţe novu
klasifikaciju romskog jezika. On se je koncentrirao na dijalektalnu raznolikost romskih
dijalekata u tri uzastopna sloja ekspanzije, koristeći kriterije fonološke i gramatiĉke promjene.
Pronalaţenje zajedniĉkih jeziĉnih obiljeţja narjeĉja predstavlja povijesnu evoluciju za prvi
sloj narjeĉja koji je najbliţi anatolskom romskom jeziku i koji potjeĉe iz trinaestog stoljeća.
Nakon pada Bizanta krajem ĉetrnaestog stoljeća, romski jezik poĉinje emigrirati sa Balkana,
te se naseljava u centralnoj i zapadnoj Europi tijekom petnaestoga i poĉetkom šesnaestog
stoljeća. Razlike izmeĊu govora unutar razliĉitih romskih plemena nastala je upravo tijekom
tog razdoblja, što je rezultiralo dijeljenje na dijalektne grane. Razliĉite unutarnje razvoje u
morfologiji, fonologiji, a i samome leksikonu, pratili su utjecaji razliĉitih jezika na kontakt
pojedinih narjeĉja. Najznaĉajniji od njih su turski, rumunjski, maĊarski, njemaĉki, i razni
slavenski jezici. Najraniji utjecaji navedenih jezika obiĉno su u obliku grupe kratkih reĉenica i
svjetskih popisa, koji datira iz sredine izmeĊu šesnaestog i sredine sedamnaestog stoljeća. Ovi
izvori predstavljaju narjeĉja iz zapadne i juţne Europe i Balkana. Tu je obilje izvora koje
datira iz osamnaestog stoljeća, dokumentirajući romski dijalekti iz svih krajeva Europe.
Jeziĉne znaĉajke koje su ovjerene u tim dokumentima već odgovaraju na usku dijalektalnu
varijaciju koju moţemo i danas naći u romskom jeziku. Stoga moţemo zakljuĉiti da je u
osamnaestom stoljeću, formiranje razliĉitih romskih dijalekata već bio završeno.
U nedostatku dokumentacije ranog romskog jezika nikada ne moţemo biti posve sigurni, no u
cjelini, strukturalne varijacije koje se nalazi meĊu današnjim romskim dijalekata mogu se
pripisati jedinstvenom skupu preteĉe strukture, nizu inovacija koje su sadrţane geografski, i
zato su morale evoluirati tijekom ili nakon razdoblja koje potjeĉe izvan povijesnog teritorija
Bizanta. Dijalektalna raznolikost ima svoje korijene u lokalnom i regionalnom razvoju. To
pak ukazuje da je romski jezik podijeljen na dijalekte u pojedinim mjestima i regijama.
Jezične - genetske pripadnosti
Romski jezik je jedini Indo - Arijski jezik koji se je govorio iskljuĉivo u Europi još od
srednjovjekovnih vremena. Njegovo drevno podrijetlo nalazi se u tako zvanim Centralnim
indoarijskim jezicima, kao što su Hindski, Rajasthani i Gujarati jezici. To potvrĊuje i sama
ĉinjenica koja govori da je taj jezik sloj fonološkog razvoja dogaĊaja koji su se dogodili u
prijelaznom razdoblju od Starog do srednjeg Indo - Arijskog perioda tijekom prve polovice
prvoga tisućljeća.
Daljnji razvoj fonologije i morfologije svjedoĉe da romski jezik potjeĉe od jezika Indije i to u
njegovom srednjovjekovnom razdoblju. Romski jezik pokazuje brojne inovacije koje su
tipiĉne za rano novo indoarijsko razdoblje, ali i znatan broj arhaizama, to jest posebno
zadrţavanje sadašnjeg vremena glagola i konjugacija.
116.
Neke inovacije, kao što je obnova prošlog vremena unutar romskog jezika posebno se dijele
sa skupinom tako zvanih sjeverozapadnih indoarijskih granica jezika, kao što je Kašmirski
jezik, te ukazuju na razdoblje od naseljavanja Roma na ovom podruĉju nakon što se kreću u
svojim migracijama od same središnje regije. Ovaj ukupni profil razvoja Romi dijele s
Domarima, iako je znatna sliĉnosti ova dva jezika isti se takoĊer razlikuju u nekoliko
temeljnih obiljeţja, a ne samo u nekim osnovnim vokabularima i gramatiĉkim vokabularima
predmeta, što dokazuje da je malo vjerojatno da ti jezici imaju istog pretka. Romski jezik se
dalje razlikuje od drugih Indo - Arijskih jezika kroz niz nezavisnih kretanja u fonologiji i
morfosintaktici, a neki od njih rezultiraju kontakte sa jezicima zapadne Azije i Balkana.
Povijesna distribucija
Romski jezik je jedan od nekoliko Indo - Arijskih jezika koji se govore izvan Indije od strane
populacije koja povijesno potjeĉe sa prostora Indije, a u svojim migracijama kroz povijest
bavili su se pruţanjem raznih obrtniĉkih usluga. Ostali narodi koji se sluţe romskim jezikom
su Romari, Parya i Jat na Bliskom istoku i srednjoj Aziji, a vokabular koriste i Lomi na
Kavkazu. Ĉini se da su Romi napustili Indiju poradi stalnih ratova i to negdje oko desetog
stoljeća, te su migrirali najprije u istoĉna podruĉja, pa tek onda prema Bizantu, a poslije su se
proširili i na podruĉja zapadnog Balkana i to unutar nadolazećih stoljeća.
Propast Bizantskog carstva protjerao je neke romske populacije da emigriraju dalje prema
zapadu i tako su se proširili diljem Europe krajem ĉetrnaestog stoljeća pa nadalje. Pod
turskom vlašću neke romske skupine migrirale su istoĉno i to prema iranskom Azerbajdţanu i
prema ruskom carstvu gdje su govornici romskog jezika naselili u Uralskoj regiji, pa ĉak i u
tadašnjoj ruskom Kharbin podruĉju u Kini. Priliĉno velike migracije Roma iz cijeloga
transilvanijske regije poĉele su tijekom kraja devetnaestog i poĉetkom dvadesetog stoljeća,
kada su mnogi od njih nastanili Sjevernu i Juţnu Ameriku.
Kako se je promjena dijalekata proširila preko geografskih zona
Romski dijalekti su grupirani uglavnom na temelju svog zemljopisnog poloţaja.
Konvencionalna klasifikacija sjeverozapadne, sjeveroistoĉne, centralne, Vlax govorne
skupine koje je svoje sjedište imala oko Rumunjske i susjednih regija kao i balkanskih grupa,
od kojih se svaka daljnja pod skupina dijeli na sjevernu i juţnu podgrupu. To sugerira da se
podjele izmeĊu narjeĉja mogu iscrtati u obliku linije na karti, a svaka linija predstavlja razlike
u ostvarivanju pojedinih strukturnih znaĉajki.
117.
Rana faza diferencijacije romskog dijalekta
Vjerojatno se je oblik govora razliĉitih romskih obitelji i klanova razlikovao i tek malo prije
nego što su migrirali u Europu, a to se je dogodilo izmeĊu kasnog ĉetrnaestog i petnaestog
stoljeća. Iako su se ĉesto nazivali putnicima, zbog svoje specijalizacije da putujući pruţaju
svoje usluge, većini Roma nije bilo uobiĉajeno putovati nekakvim dugim relacijama, te su
ostali na njima poznatim prostorima. Tu su se integrirali unutar društva i nauĉili su lokalne
jezike koji su kasnije imali utjecaj i na sam njihov romski dijalekt. Tako se razvijaju hibridni
identiteti koji se razvijaju unutar svake romske populacije koja je bila smještena unutar nove
okoline, a zadrţali su svoj vlastiti jezik, vjerovanja i obiĉaje.
Razdoblje koje je uslijedilo naseljavanjem naselja u pojedinim regijama u šesnaestom i
sedamnaestom stoljeću bio je period od brzih promjena tijekom kojih su se pojavili zasebni
regionalni romski identiteti. Ovaj period ostavio je trag na govorni oblik Roma unutar
razliĉitih lokacija. Svaka zajednica razvila je svoje vlastite strukturalne postavke i imali su
usvojen utjecaj na dijalekt koji dolazi iz kontakta sa novim jezicima.
Dokumentacija o romskom jeziku zapoĉinje u ranom osamnaestom stoljeću jer su se
znanstvenici već tada poĉinju zanimati za romski jezik. Do tog vremena, romski dijalekti su
već poprimili svoju raznolikost kakvu i danas poznajemo.
Podjele izmeĊu romskih narjeĉja u velikoj su mjeri rezultat promjena koje su akumulirane od
disperzije romske populacije širom europskog kontinenta. Neke od promjena su bile lokalne,
ograniĉene samo na govorni oblik nekoliko romskih domaćinstava ili grupa koje su bile usko
vezani klanovi unutar malog prostora. Romi i dalje odrţavaju kontakt s drugim romskim
skupinama, te se velike promjene dešavaju i unutar drugih romskih zajednica. Prenošenjem
strukturnih inovacija i promjena od jedne zajednice do druge poznat je pod nazivom
«difuzija». Kada na njihovom povijesnom putu zapoĉinje širenje strukturnih obiljeţja ustvari
zapoĉinje i njihova povijesna difuzija, meĊu razliĉitim romskim skupinama, a na taj se naĉin
ista širi unutar samog geografskog prostora.
Podjela romskog jezika na sjever i jug
Razlikovanja znaĉajki koje privlaĉe našu pozornost te su najrelevantniji za opće klasifikacije
romskih dijalekata su one koje odvajaju cijeli romski govorni krajolik u identificirane zone.
118.
U odnosu na nekoliko istaknutih znaĉajki u fonologiji, morfologiji i leksikonu, postoji
tendencija prema podjeli sjever - jug sa inovacijama koje se pojavljuju na obje strane. Ova
podjela dolazi tijekom šesnaestog i sedamnaestog stoljeća, a ista je ustvari granica izmeĊu
Habsburške Monarhije i Otomanskog Carstva. Politiĉke granice ustvari su sprijeĉile direktan
kontakt izmeĊu Roma s obje strane granice i blokirali su difuziju inovacija unutar samog
romskog jezika.
Karta podjele romskog jezika na sjever i jug.
Poradi koherentnosti sjevernog podruĉja, od Britanije do Finske, Baltiĉkih zemalja i sjeverne
Rusiji, mogu nas dovesti do vjerovanja da su pojedina romska narjeĉja odvojena od skupine
koja se je ranije naselila oko njemaĉko - poljskog podruĉja. Imajte na umu da romski iberijski
dijalekti nastoje ostati konzervativni. S obzirom na te znaĉajke pokazuje se da nisu bili dio
mreţe kontakata koji je omogućio njihovu difuziju na sjeveru. Razvoj romskog jezika ne
postiţe se na podruĉju Finske i ĉini se da je isti usvojen tek nakon što je došlo do odcjepljenja
od skandinavskih podgrupa.
Oni ukljuĉuju gubitak prijedloga «katar», s, koji se zadrţava u finskom romskom dijalektu, a
asimilacija glagola kretanja i promjene stanja prijelaze u dominantne glagole fleksija i
zapoĉinje nestanak moduliranog prošlog vremena koji oblike tipa (gelo), on je otišao, (geli),
otišla, koji se zadrţava na finskom romskom dijalektu. Niz leksiĉkih sklonosti proširile su se
tako na cijelom sjeveru, dok se nasljedne varijacije ĉesto nastavljaju kretati prema jugu.
Na jugu, epicentar inovacija je Rumunjska sa svojim susjednim podruĉjima. Istaknute juţne
inovacije ukljuĉuju gubitak segmenta na kraju nominaliziranog sufiksa iben / ipen, a afrikati
se mijenjaju kao rijeĉ tikno (malim) u rijeĉ cikno koje dominiraju na jugu, a glagoli pripadaju
svršenoj fleksiji klase koji se je zadrţao.
119.
Podjela romskog jezika na sjeverozapad - sjeveroistok
Daljnje podjele romskih dijalekata na sjever i jug, to jest izmeĊu sjevera, zapadne zona sa
svojim centrom u Njemaĉkoj i sjeveroistoĉnoj zoni koja obuhvaća Baltiĉke zemlje i sjevernu
Rusiju prošlost i sadašnjost veznika, markera konjugacije, vjerojatno je stariji povijesni oblik
romskog jezika. Forma je generalizirati da se u zapadnoj zoni inovacija, to jest da se u
Njemaĉkoj romski jezik širi prema istoku i na zemlje srednje Europe. Za nove rijeĉi,
posuĊenice, koje na tim prostorima nalazimo unutar romskog jezika, povijesno su odgovorne
zemlje tadašnje Habsburške Monarhije kao i neki od narjeĉja Trans – Karpatske - Ukrajine,
ali ostavlja se nedirnuto i neistraţeno cijelo podruĉje zapadne periferije, to jest Velike
Britanije i Španjolske, kao i dijelova sjeverne Poljske i baltiĉkih podruĉja. Vrlo sliĉan uzorak
difuzija je pronaĊena za prevlast slova h, a na drugoj strani slova a koji su u gramatiĉki
paradigmi, a posebice u intervokalnom poloţaju kao što je instrumentalno socijalna jednina, a
što je vidljivo u sluĉaju završecima rijeĉi (leha), s njim, (vs lesa). Ovdje se takoĊer, pojavljuje
varijacija koja se moţe usporediti sa ranim romskim jezikom. Treba imati na umu da su
unutar reĉenica naglasci s / h alternacija koja se nalazi u širokoj tranzicijskoj zoni i koja
obuhvaća kontinentalni stranu Jadrana i proteţu se sve do Transilvanije. Finski romski od
zapadno – središnje difuzijske zone, za obje stavke, pokazuju da je razvoj prethodio
odvajanjem od kontinentalnog narjeĉja.
Karta podjele romskog jezika na sjeverozapad – sjeveroistok.
120.
Kao primjere za brojne druge rijeĉi koje su pogoĊene ovim procesom ostaju ograniĉene na
romskom sorte unutar njemaĉkog govornog podruĉja i susjednih regija. Juţna podruĉja ostaju
nepromijenjene od tih razvojnih procesa, dok se u sjeveroistoĉnoj zoni dosljedno pojavljuju,
tako da rijeĉ (ame), mi, postaje rijeĉ (jame), a glagoli (ach) -ostati, i av (doći) postaju rijeĉi
(jaĉh) i (jav). Sliĉne particije u ovakvom obliku pojavljuju se oko analogije u prošlom
vremenu. Izvorni jezik prevladava na sjeverozapadu, kao i u srednjem pojasu Njemaĉke dok
svi drugi, oni koji se nalaze u podruĉju Rumunjske i crnomorskoj obali doţivljavaju svoje
promjene. Centri inovacije u romskom jeziku ponovno se nalaze u sjeveroistoĉnoj zoni, gdje
je prevladavajući oblik je-e ,dok juţne periferije, juţna Rumunjska pa sve do mediteranske
obale Francuske, gdje djelomiĉnu analogiju ĉini oblik - hr .
Ovdje je karta s prikazom lokacija nekih poznatijih romskih dijalekata.
Postoji tendencija u romskoj lingvistici i identifikaciji, pa stoga barem provizorno romske
dijalekte moţemo podijeliti u sljedeće grupe:
1.) Balkanski dijalekti koje još nazivaju i juţni Balkanski dijalekti, a koji se govore na
podruĉju Turske, Bugarske, Grĉke, Makedonije, Albanije, Srbije, Kosova, Rumunjske,
Ukrajine i Irana. Vidi kartu 1.
121.
Karta 1. balkanski romski dijalekti.
Dijalekti koji pripadaju ovoj grupi ukljuĉuju dijalekte: Arlija (Makedonija, Kosovo, Grĉka),
Erlija (Bugarska), Meĉkara (Albanija), Sepeĉi (Grĉka, Turska), Ursara (Rumunjska),
Krimskih Roma (Ukrajina), Zargari (Iran), i drugi .
2.) Balkanski tako zvani zis dijalekti, Drindari – Bugurdţi - Kalajdţi koji se takoĊer nazivaju i
juţnim romskim dijalektima govore se na podruĉjima Bugarske i Makedonije. Oni ukljuĉuju
narjeĉja Drandari / Drindari, Kovaĉki, Kalajdţi i Bugurdţi, ali u stvarnosti to su oznake
zanimanja. Ponekad se takoĊer nalaze i meĊu skupinama Roma koji govore i druge vrste
romskih narjeĉja. Vidi kartu 2.
122.
Karta 2. balkanski zis dijalekt.
3.) Juţni Vlax dijalekti su dijalekti koji se govore u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Bosni i
Hercegovini, Makedoniji, juţnoj Rumunjskoj, Bugarskoj, Grĉkoj, Albaniji i Turskoj. Oni
ukljuĉuju narjeĉja Gurbet ili Dţambazi kao i skupine dijalekata koje su poznate pod drugim
imenima kao što su dijalekti Kalburdţu i Ĉergarski dijalekt. Vidi kartu 3.
Karta 3. juţni Vlax dijalekti.
123.
4.) Sjeverni Vlax dijalekti govore se u Rumunjskoj, Moldaviji, MaĊarskoj, Srbiji, Republici
Hrvatskoj kao i meĊu drugim romskim migracijskim skupinama diljem svijeta. Najraširenije i
najpoznatije Sjeverne Vlax dijalekte govore skupine Roma koje nazivaju Kalderaši, Lovari,
Ĉurari i dijalekt kojim govore Romi skupine Maĉvaja. Vidi kartu 4.
Karta 4. sjeverni Vlax dijalekti.
5.) Srednji Juţni dijalekti govore se u MaĊarskoj, Slovaĉkoj, sjevernoj Sloveniji, istoĉnoj
Austriji, Ukrajini i Rumunjskoj. Oni takoĊer ukljuĉuju dijalekte skupine Romungri, Vend i
Gradišćanskih Roma. Vidi kartu 5.
Karta 5. Srednji Juţni dijalekti.
124.
6.) Sjeverno Centralni dijalekti govore se u Slovaĉkoj, Ĉeškoj, Poljskoj, Ukrajini te takoĊer
ukljuĉuju istok Slovaĉke i romske dijalekte Bergitka Roma koji ţive na podruĉjima Poljske.
Vidi kartu 6.
Karta 6. sjeverno centralni dijalekti.
7) Sjeverozapadni dijalekti govore se u Njemaĉkoj, Austriji, Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj,
Belgiji i Finskoj te takoĊer ukljuĉuju i dijalekta Sinti - Manuš narjeĉja koji se govori na
podruĉju Njemaĉke, Francuske i okolnih regija, kao i finskih Roma skupine Kaale, to jest
njihovog dijalekta. Vidi kartu 7.
Karta 7. sjeverozapadni dijalekti.
125.
8.) Sjeveroistoĉni dijalekti govore se na podruĉju Poljske, Litve, Latvije, Estonije, Rusije,
Bjelorusije i Ukrajine.
Karta 8. sjeveroistoĉni dijalekti.
9.) Ostala romska narjeĉja pokazuju neke dodatne dijalekte koji imaju svoja vlastita obiljeţja
grupe. To se je desilo u razdoblju u kojem su bili odvojeni od ostalih romskih narjeĉja,
odnosno na razvojne mogućnosti koje su dijeli s nekoliko razliĉitih grana romskog narjeĉja.
Tako kao zasebne skupine moţemo navesti sljedeće;
 Britanski romski, ukljuĉujući engleski i velški romski koji je sada već izumro, a
preţivio je samo rjeĉnik, poznat kao Angloromani.
 Iberian romski koji ukljuĉuje i španjolski romski, Katalonski romski i Errumantxela
(baskijski romski), Svi su izumrli, a preţivio je samo rjeĉnik, poznat kao Cal.
 Romski dijalekti juţne Italije, ukljuĉujući Abruzijski i Kalabrianski romski dijalekt.
 Slovenski dijalekt romskog koji je takoĊer poznat kao Istarski, Hrvatski ili Doljenjski
romski dijalekt.
 Romski dijalekti iranskog Azerbejdţana, Zargari i Romano iako su oni vrlo blizu veze
sa balkanskim dijalektima.
126.
Leksikon
Krediti koji postoje u komponenta romskog jezika vaţan je ĉimbenik u pokušajima da se uĊe
u trag tijeku i vremenu migracije Roma. Najveći krediti unutar romskog jezika ustvari su
komponente grĉkog i perzijskog jezika. To se jasno vidi u ranom, to jest novom perzijskom
jeziku, o ĉemu svjedoĉe i samoglasnici e i o, na primjer, romski ambrol (kruška) (amrōd), zor
(vlast), zen (sedlo), što je na romskom jeziku visoko produktivan prefiks. Postoje vrlo malo
kredita iz drugih iranskih jezika, a ima i izostanaka bilo kakvih arapskih i turskih kredita.
Odsustvo turskih kredita, pripada pred osmanskoj migraciji Roma. Većina bliskoistoĉnih
romskih narjeĉja izvan iranski podruĉja imaju relativno malo perzijskih kredita, krećući se od
pod - skupina pod - grupa, i same velike udaljenost od Irana.
Leksikon svih romskih narjeĉja imaju najmanje tri osnovne komponente: indijski, perzijski, i
kreditima koji proizlaze iz raznih kasnijih kontakata sa drugim jezicima. Iako postoje velike
posudbe iz lokalnih jezika, većina romskih dijalekata zadrţale su znatan dio same indijske
jezgre. U stvari, osim vokabulara, tipiĉna znaĉajka većine zabiljeţenih romskih dijalekata su
iskrivljenje rijeĉi, koje takoĊer mogu posluţiti za razlikovanje.
Leksikon koji nije osnovni ĉini se nemogućim procijeniti. Tako nisu poznati niti stvarni
leksiĉki korijeni koji potjeĉu prije - Europskih leksiĉkih korijena u ranijem romskom jeziku.
Tako bi mogli procijeniti da oko sedam stotina rijeĉi unutar romskog jezika imaju Indo Arijske korijene, te da postoji oko dvije stotine i pedeset rijeĉi koje imaju iransko i armensko
podrijetlo.
Ĉinjenica je da svi dijalekti romskog jezika u sebi sadrţe i grĉke rijeĉi. Sve to ukazuje da
unutar romskog jezika ima veliki broj pozajmica koje su prihvaćene u ranijem romskom
jeziku, te nam daje grubu ideju o općem opsegu leksiĉkih zaduţivanja. Usvajanje grĉke
morfologije, fleksije klase, pokazuje da su leksiĉke rijeĉi bile povezane s romskim jezikom u
njegovom ranijem razvoju.
Kada je romski jezik izgubio kontakt s grĉkim jezikom, što se je desilo kroz migracije ili
mijenjanje jeziĉne orijentacije, romski jezik dolazi u kontakt sa turskim jezikom. U narjeĉjima
su saĉuvani neki grĉki leksikoni, ali su iste poĉeli zamjenjivati sa novim posudbama iz novog
kontakta s drugim jezikom. Ovi slojevi koji su zajedniĉki za sva romska narjeĉja, osiguravaju
zajedniĉku homogenu dionicu na kojima se grade svi dijalekti. Svi romski dijalekti i njihove
inaĉice sadrţe, ukljuĉujući i gramatiku, izmjene, to jest promjene, a to je ponekad vidljivo u
razliĉitim stupnjevima njegove same oĉuvanosti.
127.
Gramatika
Svi romski jezici su tipološki hibridi, i odraţavaju rezultate kontakta s domaćim
stanovništvom. To ukljuĉuje veliko restrukturiranje romskog jezika u morfologiji i sintaksi.
Završna faza ovog procesa je gubitak naslijeĊene gramatike, uz zadrţavanje znaĉajnog dijela
hibridnog leksikona. Takav tip romskog jezika zove se Para - Romski jezik, a isti se koristi u
studijama europskih Roma.
Na Balkan su romski dijalekti koji su bili, ili su još uvijek, u kontaktu s flektivnih jezicima
kao što su srpski, makedonski, bošnjaĉki, hrvatski i tako dalje, jezici, skloni zadrţati
naslijeĊene morfološke razlike do razliĉitih stupnjeva, ukljuĉujući i muški i ţenski spol,
oznaĉavanja sa direktnim i kosim sluĉajevima, kao i sekundarnim sluĉajevima koji uglavnom
obiljeţava nasljednu indijsku poziciju jezika.
Rijeĉi koje su Romi pokupili kao posuĊenice potjeĉu od jezika zemalja ĉijim su se teritorijem
Romi kretali nakon što su napustili Malu Aziju. U sluĉaju hrvatskih Roma ti krediti, posuĊene
rijeĉi, dolaze prvenstveno iz hrvatskog, srpskog, maĊarskog, slovaĉkog, rumunjskog,
ukrajinskog, njemaĉkog i poljskog jezika. Romski rjeĉnik tako postaje nestabilan i ĉesto se
pojedine romske rijeĉi zamjenjuju rijeĉima iz novog kontakt jezika, a u sluĉaju autohtonih
hrvatskih Roma posuĊenice su u većini sluĉajeva iz samog hrvatskog jezika. Najnovije rijeĉi
u romskom jeziku su neologizmi kojih svaki ţivi jezik ima. Pisane gramatike romskog jezika
u Republici Hrvatskoj ne postoji. Izgovor romskog jezika je fonetski, to jest, više ili manje
odgovara naĉinu na kojem se isti moţe pisati latiniĉnim pismom.
Imenice se razlikuju prema tome da li su originali ili su posuĊene rijeĉi. Imenice i pridjevi u
romskom jeziku koriste se u deminutivu i to vrlo ĉesto.
Glagoli se izraţavaju isto kao i u hrvatskom jeziku bilo da su oni infinitivni ili osobni (prvi,
drugi, ili treći), u prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti, u jednini ili mnoţini, u svršenom ili
trajnom obliku, deklarativno, imperativno ili na uvjetan naĉin, i kao aktivni ili pasivni.
Glagoli su konjugirani modificiranjem s obzirom na njihove završetke i izlazne rijeĉi.
Pridjevi i prilozi su komparativni i superlativni na isti naĉin kao u hrvatskom jeziku, sufiks se
dodaje u obliku komparativa, a zatim se dodatni prefiks dodaje u obliku superlativa.
Naravno, mora imati na umu da se ta pravila mogu razlikovati izmeĊu razliĉitih romskih
narjeĉja sa kojima se Romi u Republici Hrvatskoj sluţe.
128.
Izučavanje romskih dijalekata
Teško je uspostaviti unutarnju dijalektologiju romskog jezika i to poradi djelomiĉnih i
neadekvatnih podataka. Treba sa oprezom i pozornosti obraditi romsku dijalektologiju jer na
temelju izvornog jezika postoje i posvojni kosi oblici osobnih zamjenica, koji su kljuĉni dio
flektivne morfologije, kao i posljednji ostaci koji pruţaju tragove sa dijalektalnog
meĊuodnosa. Podaci sugeriraju dvije glavne razliĉite morfološke markere: (a) sufiks - ri /-ra
(naslijeĊeni zamjeniĉki posvojni oblici, vjerojatno spoj s dativ - akuzativ funkcijom
Perzijskog enklitika ra, i (b) sufiks - ki (naslijeĊeni zamjeniĉki oblici dativa). Njihova
prisutnost ili odsutnost definirati šest glavnih dijalektnih skupina romskog jezika sve od
sjeverozapada do sjeveroistoka nominativ, ili izravni sluĉaj, razliĉiti posvojni, ili kosi sluĉaj
koji je postao opće zamjeniĉki oblik u većini narjeĉja.
Oĉito je da ne postoji izravna veza izmeĊu samih imena romskih plemena i dijalekta kojim se
sluţe Romi. Dijalekti koji se govore na jugu i sjeveroistoĉnom dijelu Perzije jasno se
razlikuje od onog dijalekta kojim se Romi sluţe u Tadţikistanu, baš kao i zapadni perzijski
romski dijalekti koji se razlikuju od onih Afganistanskih dijalekata što zauzvrat ima da je
najbliţi romski dijalekt istoĉni perzijski Qereš - mal, to jest njegovi zvuĉnici afganistanskih
Ḡorbata koji utvrĊuju ustvari zapadno porijeklo romskog jezika. MeĊutim, postoji uska
korelacija izmeĊu distribucije morfoloških obiljeţja i zemljopisne rasprostranjenosti. Iznimka
je jezik perzijskih Ḡorbata, koji se morfološki nalaze izmeĊu dvije sorte, onom koja se govori
na u sjeveroistoĉnom dijelu Perzije i središnje Azije. Za usporedbu, narjeĉja osmanskog
podruĉja jasno pripadaju Ki-grui, ali takoĊer pokazuju ukamaćivanja sa posvojnim r.
Klasifikacije i sorte romskog jezika
S jeziĉne toĉke gledišta romski jezik se moţe opisati kao heterogeni skup sorti bez
homogeniziranog standarda.
Terminologija koja se koristi za pojedine vrste romskog jezika, dijalekta, temelji se
prvenstveno na apoenima od pojedinih skupina govornika, koji su opet vrlo heterogeni. Osim
oznaka Romungro, koji se ponekad pejorativno koriste se za Rome koji su naselili podruĉje
MaĊarske, postoje i male romske skupine koje se nalaze u graniĉnim podruĉjima Austrije i
Slovenije. Centralne sorte romskog jezika pokazuju uglavnom geografske definicije.
129.
Neke denominacije naziva ustvari su sama romska zanimanja, na primjer Bugurdţi, Ĉurari,
Kalderaši, Lovari, što u znaĉenju prijevoda ima znaĉenje «prodavaĉi», «izraĊivaĉi sita»,
«radnici», «prodavaĉi konja» «izraĊivaĉi košara» i tako dalje. Denominacija Arli koristi se za
Rome sa podruĉja Kosova kao i za makedonske Rome, kao i Erli za grupe Roma koje ţive u
Sofiji i koji su duţi vremenski period naseljeni na tom podruĉju. Gurbet ime potjeĉe od rijeĉi
(gharib) što na arapskom jeziku znaĉi (ĉudan), koji se prenosi putem turskog jezika. Rumeli
ili Rumelian Romani kaţe se za skupinu Roma koji imaju razliĉitu govornu skupinu, a ţive na
podruĉju Turske.
Zbog zajedniĉke konzervativnog obiljeţja, Sjeverozapadne, Sjeveroistoĉne, britanske i
iberijske sorte romskog jezika ponekad se tretiraju kao Sjeverna skupina romskih dijalekata.
Denominacija meĊu ovim sortama u rasponu su od geografske definicije na imena grupa, pa
ĉak i poradi jednog dominacijskog jezika kojim se Romi u tim podruĉjima sluţe. Romski
jezik proizlazi iz etnonima priloga i on je rasprostranjen jezik. Geografska denominacija
romskog jezika definira se trenutnim ţivotnim prostorom kao i zemljom podrijetla.
Standardizacija romskog jezika
Standardizacija romskog jezika treba olakšati ulogu samog romskog identiteta, te bi trebala
ojaĉati koheziju romske zajednice od jeziĉnih raznolikosti koje su dovele do poteškoća u
razumijevanju izmeĊu razliĉitih skupina Roma. Prepoznavanje vaţnosti romskog jezika kao i
njegova standardizacija i edukacija od najveće su vaţnosti za romsku nacionalnu manjinu.
Zajedniĉki jezik stvara i zajedniĉki identitet. Romski jezik, kao i pruţanje podrške istome,
kljuĉan je kao društveno priznanje i sam kulturni identitet Roma. Romski jezik još uvijek nije
standardiziran, godinama se radi na njegovoj standardizaciji, a sama ĉinjenica je i to da se isti
još uvijek koristi samo na dijalektnoj osnovi. Formiranje romskog standardnog jezika diktira i
potrebe obrazovanja i informiranja na romskom jeziku.
Da li će i u kojoj mjeri poduhvat standardizacije romskog jezika uspjeti prvenstveno moramo
krenuti od toga koliko se poštuju i štite prava za unapreĊenje jeziĉnog, kulturnog i općeg
razvoja nacionalnih manjina u Evropi, svijetu, pa i u samoj Republici Hrvatskoj. Romski
jezik, koji za Rome, Sinte i Kale ima neprocjenjiv nacionalni, kulturni i povijesni znaĉaj,
treba štititi kao kulturno dobro, koje se neprestano ugroţava. Pošto ovaj narod nema svoju
drţavu, meĊunarodna zajednica treba preuzeti ulogu zaštitnika njegovog najznaĉajnijeg
kulturnog dobra, to jest romskog jezika.
Bez standardnog romskog jezika ni Romi ni Sinti ni Kale ne mogu ostvariti kolektivnu i
nacionalnu integraciju. Sa druge strane, umanjene su im šanse da budu ustavno i politiĉki
priznati, što znaĉi da ostvare svoja nacionalna, a ponekad ĉak i svoja ljudska prava. Rijeĉ je
naime o pravu korištenja materinjeg jezika, osnivanju nauĉnih i kulturnih institucija,
izdavaĉkoj djelatnosti, uĉešća romskog jezika u medijima i tako dalje.
130.
Dakle, što moţe biti uĉinjeno i što treba biti uĉinjeno u standardizaciji romskog jezika. Prvo,
treba imati na umu da su Romi po prirodi govornici dva jezika, svojeg materinjeg jezika i
jezika šire zajednice u kojoj ţive.
Svi Romi koji govore romski jezik ujedno govore i jezik zemlje u kojoj ţive, te u mnogim
sluĉajevima ĉak i neke dodatne jezike. Kao rezultat toga, utjecaja nekog drugog jezika na sam
romski jezik, unutar romskog jezika došlo je do snaţnog utjecaja i smetnji drugog, ne
romskog jezika, a to je vidljivo i kroz lingvistiĉku povijest.
Neki pokušavaju stvoriti jedinstveni standardizirani romski jezik namećući romskom jeziku
posve nepoznate i neprihvatljive rijeĉi koje ne potjeĉu iz samog romskog jezika. Zadnji, ako
ne i najgori pokušaj u standardizaciji romskog jezika je stvaranje novih slova koja se koristite
samo u nekim gramatiĉkim oblicima.
Kad upitate hrvatske autore zašto nameću slova koja ne postoje u našoj hrvatskoj abecedi, kao
na primjer slovo x,y,q, oni se opravdavaju govoreći da postoji nekoliko dijalektiĉkih varijacija
romskog jezika, a prema tome, ta slova bi se mogla koristiti za sve dijalekte. No, postoji
mnogo varijanti romskog jezika, kao što postoje i mnogi romski dijalekti.
U svakom sluĉaju, stvaranje jedinstvene i svima prihvatljive romske abecede ostati će velika
prepreka prema pokušajima u samoj standardizaciji romskog jezika. U mnogim zemljama,
jedino poznato pismo Roma je ono lokalno pismo, to jest u Republici Hrvatskoj Romi se
koriste latiniĉnim pismom. U pogledu pravopisa zasigurno će isto tako nastati poteškoće.
Romi starosjedioci koji ţive u Republici Hrvatskoj ţestoko se protive ukljuĉivanju slova koja
ne postoje u hrvatskoj abecedi, kao što su slova x,y,q, i preferiraju svojem hrvatskom
pravopisu. Tako, zasigurno i općenito, standardizacija romskog jezika mora imati jedan model
upotrebe pisma. Romski jezik treba zagovarati prirodne afinitete dijalekata razliĉitih skupina
koji imaju široku bazu, te se tek onda moţemo nadati da će se uraditi pravilna i dobra
standardizacija romskog jezika koja će biti svima prihvatljiva.
Ukoliko zapoĉne sa nametanjem jednog ili bilo kojeg drugog romskog dijalekta kao osnovi
standardiziranog romskog jezika, jedan problem uvijek vodi k tome da niti će isti biti shvaćen,
niti će isti biti većinski prihvaćen. To znaĉi da nitko ne moţe pronaći konvencionalni oblik
romskog jezika i pisma na kojem bi standardizacija romskog jezika mogla biti izgraĊena.
Pravi i jedini naĉin da se nastavi sa standardizacijom romskog jezika je da se ograniĉimo na
široke dijalektne klase koje postoje unutar romskog jezika. Takav pristup mogao bi stvoriti
zajedniĉke baze unutar razliĉitih grupa bez obzira na dijalekt, a na kraju bi moglo dovesti do
jedinstvenog romskog jezika. Moramo napomenuti da ovaj proces moţe imati šanse za uspjeh
ako evolucija romskog jezika dolazi iz same romske zajednice, a ne ako je nameĉe neki
pojedinac.
Treba napomenuti da je problem u standardizaciji romskog jezika prije svega politiĉki. U
pitanjima jeziĉnoga planiranja i dalje se bave uglavnom ne Romi. Ĉak i ako se osiguraju
potrebna sredstva problem će i nadalje postojati, jer je romski jezik vrlo neravnomjerno
zastupljen, u smislu njegovih razliĉitih narjeĉja, u smislu broja govornika tih narjeĉja, te u
smislu onoga što su vlade zemalja u kojima se ti dijalekti govore spremne ponuditi kao
podršku.
131.
Akademici takoĊer smanjuje vrijednosti romskog jezika, najĉešće tvrdeći da on ne moţe
izraziti apstraktne ili filozofske pojmove, već da on nudi samo najosnovnije pojmove.
Prevladava mišljenje da romskom jeziku nedostaje preciziranje koje pruţa karakterizaciju
civiliziranih jezika, i stoga odraţava iste karakteristike u svojim zvuĉnicima. Suvremena
predrasuda o romskom jeziku je na popularnoj razini i ista proizlazi iz dugogodišnjeg
stereotipa o romskom jeziku i njegovom identitetu. Ukoliko romski jezik ne dobije
akademsku podršku isti nikada neće zaţivjeti na administrativnoj razini.
Teĉnost govora romskog jezika razlikuje se od mjesta do mjesta, a razlikuje se i sama
sposobnosti govora što odraţava vitalnost s kojim je romski materinji jezik saĉuvan u samoj
zajednici. U nekim dijelovima Balkana on preţivljava s odluĉnošću i u nekim od dijalekata
postoje bogati leksiĉki i gramatiĉki sadrţaji, no u nekim drugim sredinama on je izgubio
veliki broj svojih vokabulara i same gramatike.
Interdialektne pristranosti samo su jedna od manifestacija diskriminacije, a ista, i na ţalost,
postoji izmeĊu raznih romskih plemena gdje pojedine skupine nameću svoj dijalekt kao onaj
«pravi i jedino ispravan» dijalekt, a svi drugi dijalekti su «manje vaţni». Ovo je ustvari
povijesna osnova za standardizaciju romskog jezika.
Obrazovanje i osjećaj prema jeziku trebaju doći zajedno i to u kontekstu postavljanja
knjiţevnoga romskog jezika. Većina Roma niti ne poznaje neku drugu romsku skupinu,
njezine obiĉaje i samu kulturu, ponekad ih uopće nije niti briga za njih i ne podrţavaju niti
jednu drugu zajednicu osim one iz koje proizlaze. Veliki broj samih Roma nisu upoznati sa
ĉinjenicom da potjeĉu sa prostora Indije. Kada su prvi Romi dolazili sa podruĉja Indije u
Europu mogli su govoriti da dolaze sa prostora Indije, no povijest i svijest su se je tijekom
minulog razdoblja izgubile i sada ih svi zajedno trebaju ponovno uĉiti. Bojeći se što novo
znanje moţe znaĉiti na politiĉkoj sceni, neki znanstvenici, politiĉari i novinari, traţili su da se
romski jezik i povijest toga naroda jednostavno odbaci kao nekakva laţna povijest.
Ljudi s jakim osjećajem identiteta i vrijednosti mogu imati i izraziti ţelju da ostanu odvojeni,
mogu se integrirati u širem društvu i postati dio njega, no još uvijek mogu zadrţavati svoju
prepoznatljivu posebnost. Ljudi s lošim osjećajem identiteta i vrijednosti s druge strane, mogu
napustiti svoj identitet u potpunosti, te se i u potpunosti asimiliraju u nekom drugom društvu,
uzimajući pri tome i potpuno novi identitet. U nekim zemljama, etniĉke manjine se potiĉu da
sudjeluju u širem društvu, dok se u isto vrijeme ne potiĉe njihova individualnost.
Ako manjinsko stanovništvo ostaje karakteristiĉno zbog kombinacije faktora, kao što su boja
koţe, odjeća, tradicionalna zanimanja ili samo podruĉje u kojem ţive, onda će oni i nadalje
biti viĊeni kao «nekako drugaĉiji» iako su kulturu i sam jezik prihvatili od većinskog naroda.
Oni tada ostaju i nadalje u diskriminirajućem poloţaju unatoĉ svim «pozitivnim» naporima
asimilacije, to jest nalaze se izmeĊu dva svijeta. Romi se i nadalje moraju boriti sa
problemima rasizma, nezaposlenosti, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite, zatim tu
postoji i saţetak pitanja kao što je to sam romski jezik i standardizacija istog. Sudjelovanje
Roma u standardizaciji romskog jezika je neupitno, no isto je i dalje nedovoljno zbog
nedostatka dovoljnog broja Roma koji su osposobljen za sudjelovanje u istom, kao i zbog
samih stalnih opiranja od strane pojedinaca koji su voĊeni predrasudama.
132.
Znajući tko su Romi i odakle su došli od temeljne je vaţnosti no do sada, romska povijest
nigdje nije dio obrazovnog sustava. Romska povijest nije nepoznanica i opće je poznato i
dokazano i to kroz suvremene genetiĉke studije da su Romi genetski bliţe Azijcima nego
okolnim Europljanima, a to tvrde i poznati i priznati lingvisti u posljednjih dvije stotine
godine. Puno se moţe nauĉiti usporeĊujući samu romsku situaciju s situacijama drugih jezika
i problema njihove same standardizacije. Standardizirani jezik je ustvari imovina nekog
naroda. Postoje dva izbora u odabiru standardiziranog romskog jezika. Prvi je da treba
razraditi postojeći prirodni dijalekt i donijeti ga u opću uporabu, a drugi je da se moţe stvoriti
potpuno novi romski jezik koji bi bio izveden iz više romskih dijalekata.
Svi romski dijalekti dijele visok udio zajedniĉke gramatike i leksika. Vanjski faktori su
ustvari posljedica smetnji koje dolaze iz raznih ne romskih jezika s kojima su svi romski
zvuĉnici imali kontakt, a to ukljuĉuje i izmjenu izvorne romske fonologije. Ponekad, a poradi
nedostatka samih informacija o prije europskom karakteru romskog jezika, vanjski ĉimbenici
nisu uvijek bili lako identificirani. Veliki broj romskih imenica imaju proširena znaĉenja koja
nisu naslijeĊena. Unutarnji ĉimbenici su oni koji su se dogodili unutar romskog jezika,
razlikujući ga od ostalih indijskih jezika, ali ne proizlazi iz vanjskih utjecaja same
identifikacije. Oni takoĊer nastaju unutar pojedinih romskih dijalekata, razlikujući se tako
jedan od drugih. Kodifikacija jezika se definira kao aktivnost priprema normativnog
pravopisa, gramatike i rjeĉnika koje sluţi za usmjeravanje pisaca i govornika u nehomogenu
govornu zajednicu. U naporima kako bi se stvorio standardni pravopis uraĊen je sustav
uveden na ĉetvrtom svjetskom kongresu Roma koji se je odrţao u mjestu Serock, Poljska,
tijekom 1990. godine. Isti je kreirao uglavnom Cortiade, njegova provedba je usvojena od
strane većine prisutnih na tom kongresu s tim da će njegov uspjeh ili neuspjeh biti ocjenjivan
tek nakon deset godina.
Nezavisne skupine struĉnjaka trenutno rade na standardizaciji romskog jezika, ukljuĉujući i
grupe u Rumunjskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Republici Hrvatskoj, SAD-u, Švedskoj i drugim
zemalja.
Standardizirani oblik romskog jezika koristi se u susjednoj Srbiji i Makedoniji gdje je romski
jezik jedan od sluţbeno priznatih jezika manjina i govori se na radio postajama i lokalnoj
televiziji.
U Rumunjskoj, zemlji gdje zasigurno ţivi najveći broj Roma, postoji jedinstven sustav uĉenja
romskog jezika za sva romska narjeĉja koja se govore u toj zemlji. To je prvenstveno rezultat
rada Gheorghea Sarăua, koji je uradio više romskih udţbenika za nastavu romske djece na
samom romskom jeziku. On je u svojem radu uzeo izvorni odabir indoarijskih rijeĉi i
gramatiĉke elemente iz razliĉitih romskih narjeĉja. Izgovor tog romskog jezika uglavnom je
kao da je izveden iz dijalekata iz prvog sloja. Kako postoji više varijanti romskog narjeĉja on
je u svojim djelima odabrao varijantu koja najviše sliĉi najstarijem obliku, kao na primjer
rijeĉ byav umjesto abyav, abyau, akana umjesto akanak, shunav umjesto ashunav ili ashunau,
i tako dalje.
Kao što smo već naveli na jeziĉnoj standardizaciji romskog jezika, to jest u obnovi romskog
jezika i oĉuvanju istoga, trenutno radi veliki broj romskih skupina na podruĉju Španjolske,
Velike Britanije, i drugih zemalja, to jest upravo na podruĉjima onih zemalja gdje su Romi
prestali govoriti i koristiti se romskim jezikom.
133.
U tim sluĉajevima, odreĊeni romski dijalekt nije obnovljen, već se poĉinje koristiti
standardizirani oblik izveden iz mnogih romskih dijalekata.
Put do formiranja jednog standardnog romskog jezika nije niti jednostavan, niti je lak. Potreba
formiranja zajedniĉkog standardnog jezika Roma proizlazi, prije svega, iz općih potreba i
izraţenih teţnji za izraţavanjem romske nacionalne i kulturne emancipacije. Formiranje
romskog standardnog jezika diktiraju i potrebe obrazovanja i informiranja na jeziku Roma, jer
se broj škola u kojima se uĉi romski jezik i broj glasila na romskom iz dana u dan povećava.
Romi, kao i pripadnici drugih nacionalnih manjina, trebaju u školama uĉiti svoj standardni
jezik, a ne pojedine dijalekte. No nitko nema samovoljno pravo Romima nametati neki svoj
«romski dijalekt» ili pojedine romske pogotovo novokomponirane rijeĉi.
Bez standardnog romskog jezika niti jedna skupina Roma ne ostvariti kolektivnu i nacionalnu
integraciju. Sa druge strane, umanjene su im šanse da budu ustavno i politiĉki priznati, što
znaĉi da ostvaruju svoja zajamĉena nacionalna, a ponekad ĉak i svoja ljudska prava.
U Hrvatskoj, potvrdili su i u Ministarstvu obrazovanja, prosvjete i športa, nema niti jedne
škole koja nudi mogućnost uĉenja romskog jezika. Isti su najavili moguće promjene no nisu
naveli i toĉno odredili vremenski period kada bi se to moglo i ostvariti. Nedavno je, naime,
izišao prvi hrvatsko - romski rjeĉnik. Isti nije potpuno razumljiv za sve govornike romskog
jezika već za samo mali dio govornika koji govore tim romskim dijalektom. Veći broj
govornika romskog jezika ne koristi se sa puno rijeĉi koje se navode unutar navedenog
rjeĉnika, te ja tako, na ţalost, isti i neprihvatljiv od većine Roma koji ţive u Republici
Hrvatskoj. Naime, jezik ĉija je gramatika uzeta od jednog jezika, a sam vokabular od nekog
drugog jezika, moţe spadati samo u umjetne jezike.
Za uvoĊenje romskog jezika u škole potrebno je donijeti romsku gramatiku, prilagoditi
nastavne programe te educirati i same nastavnike.
Današnja distribucija i status
Kao rezultat faze stalnih migracija, romske zajednice su se raspršile diljem cijele Europe i
svijeta. Najviša gustoća naseljenosti Roma ipak ostaje na Balkanu, posebno u Bugarskoj,
Makedoniji, Srbiji i Rumunjskoj. Korištenje romskog jezika unutar romskih zajednica pala je
u europskim regijama tijekom devetnaestog stoljeća, a jezik se više ne koristi meĊu romskim
zajednicama na podruĉju Švedske, Norveške, Velike Britanije, Španjolske i Portugala, iako
ove zajednice zadrţavaju znatan broj romskih vokabular koji su u ustvari romskog porijekla.
U mnogim industrijskim regijama istoĉne Europe, Romi su bili potaknuti da napuste svoj
jezik u potrazi za većim šansama ka socijalnoj integraciji. To je bio i sluĉaj već i u maĊarskoj
i turskoj monarhiji, a obje su zemlje tada imale veliku populaciju Roma. Unatoĉ svemu
romski jezik u nekim regijama, moţemo smatrati kao jednim od najvećih manjinskih jezika u
Europskoj uniji.
134.
Tradicionalno romski jezik je usmeni jezik, bez prihvaćenih bilo kakvih standarda ili
knjiţevnih tradicija, a naširoko se koristi, dijalektalno u razliĉitim varijantama, unutar same
romske zajednice. Neke drţave (Makedonija, MaĊarska, Rumunjska) imaju odobreno
korištenje romskog jezika i promoviraju upotrebu istog na razliĉite naĉine kao što je
korištenje istog u dokumentima, emitiranju emisija u obrazovnom sustavu na romskom
jeziku, osnivanje katedra za romski jezik i romske studije.
Tijekom posljednjeg desetljeća vidno nastaje jeziĉni pluralizam u korištenju romskog jezika
unutar institucija kao što su mediji i obrazovanje. Kodifikacija romskog jezika je prije svega
regionalna i za cilj ima samo regionalnu populaciju Roma. Regionalne inicijative su
autonomne, te primjenjuju samo vlastita rješenja koja se ponekad ne mogu nigdje drugdje niti
primijeniti.
Praktiĉan put prema današnjoj distribuciji i statusu romskog jezika je da se usvoji jeziĉni
pluralizam kao politika. Treba podrţati regionalnu inicijativu i kreativnost, ali treba takoĊer
jaĉati i meĊunarodne napore u standardizaciji romskog jezika. Romi koji su korisnici pisanog
romskog jezika trebaju prihvatiti ideju da se razliĉiti oblici romskog jezika mogu koristiti u
razliĉitim kontekstima, te da kodifikacije mogu biti fleksibilne i orijentirane prema praktiĉnoj
komunikaciji i nikako ne smije biti prihvaćen neki kruti odnos, to jest odnos prema nekom
odreĊenom standardu romskog jezika. Zajedniĉko vlasništvo romskog jezika tako će
obuhvatiti mreţu razliĉitih jeziĉnih varijeteta, a ne samo jedan oblik jezika koji neki pojedinac
samovoljno i nameĉe.
Kodifikacija romskog jezika
Tijekom proteklog desetljeća, putem tiska i medija, romski jezik ipak ima koliko – toliko
nekakvu prisutnost u javnom ţivotu. Izdavaštvom na romskom jeziku, koje se dešava na
lokalnom i regionalnom nivou, ne moţe se postići da romski jezik postigne meĊunarodni
standard. Kodifikacija romskog jezika je karakteristiĉna tijekom posljednjih nekoliko
desetljeća od decentraliziranih mreţnih aktivnosti, pa sve do prihvaćanje pluralizma i forme
sadrţaja. Autori koji u svojem pisanju na odreĊenim romskim dijalektima, sortama, objavljuju
svoja djela najĉešće se nalaze unutar samo jedne, to jest svoje jeziĉne regije.
To je dovelo do prevladavanja nekih romskih dijalekata, sorti, u pojedinim zemljama. Primjer
su Lovari u MaĊarskoj, gdje se preteţno upotrebljava istoĉno slovaĉki romski jezik koji se
govori i koristi u Ĉeškoj i Slovaĉkoj Republici. U mnogim zemljama, publikacije izlaze na
razliĉitim romskim dijalektima, tu trebamo spomenuti Makedoniju, gdje su oba romska
dijalekta, Arli i Dţambazi u javnoj uporabi, Bugarsku gdje se publikacije pojavljuju na
dijalektu Erli kao i njegovim drugim sortama, te samu Republiku Hrvatsku gdje se djela
objavljuju na romskom dijalektu Arli, Dţambazi i drugim romskim dijalektima.
135.
Unatoĉ nedostatku centralizirane politike na širenje romskog vokabulara, meĊunarodni susreti
intelektualnog miljea Roma i njihovo dopisivanje koje je uglavnom putem elektroniĉke pošte,
ustvari je nadahnuće i strategija velikih izbjegavanja nametanja odreĊenih romskih dijalekata,
to jest nametanja romskog jezika koji potjeĉe sa prostora neposredne drţave ili romskog
jezika koji se govori samo unutar pojedinih romskih zajednica. U pronalaţenju konkretnih
rješenja za pisanje na romskom jeziku postalo je rasprostranjeni konsenzus raznih opcija. To
moţe biti okarakterizirano kao skup pojedinaĉnih kompromisa izmeĊu meĊunarodnih
znanstvenih transliteracija i konvencija koje su ustvari uobiĉajene u romskoj lingvistici.
MeĊunarodne orijentacije vide se najjasnije u izboru latinice za pisanje na romskom jeziku,
kao što je to primjer u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, te pisanje na
ćirilici kao što je to primjer u zemljama u kojima se koristi ćirilica, kao što su Bugarska,
Makedonija i Srbija, te dalje u izboru simbola koji su nespojivi s onima odgovarajućih jezika
poput onih koje zastupa engleski grafema sh, ch, a, j, što se moţe vidjeti u obliku pismenog
romskog jezika koji se koristi na podruĉjima MaĊarske, Poljske, Finske i Rumunjske.
Jedno od boljih rješenja temelji se na engleskom, sh, ch i proširenje na zh i dzh, ili bi se
odnosilo na slavenska pisama jugoistoka, središnji europski jezici š, ĉ, ţ i dţ. Ovi dolaze uz
drugi set slova koji je dio rješenja za romski specifiĉan zvuk kao što je ph, th, kh za aspirativ
ili j i y za palatal, te x ili y za velarni frikativ.
U samoj cjelini sve te znaĉajke ne jamĉe ujednaĉenost svih konvencija pisanja na romskom
jeziku, ali one zajedno niti znatno ne ograniĉavaju skup mogućih pronalaska rješenja, te ih
ĉini i priliĉno predvidljivima. Zajedno s tendencijom ka izbjegavanju korištenja kredita za
odreĊenu zemlju, moţe se u pogledu sustava pisanja na romskom jeziku, a unutar raznih
regija, uzeti kao u osnovi kompatibilni i meĊusobno dostupni romski jezik. Niţe moţete
pogledati tablicu usporeĊivanje razliĉitih romskih pravopisa koji se mogu koristiti pri
rješavanju usvojenih posuĊenica u pojedinim zemljama za romski jezik.
Akademske
E-mail
Bugarska Češka Makedonija MaĎarska Finska Švedska Rumunjska
transkripcije komunikacija
a
a
a
a
a
a
a
a
a
bb
bb
bb
bb
bb
bb
bb
bb
bb
cc
ts ts
ts ts
cc
cc
cc
cc
cc
c/çC/C
ĉĈ
ch ch
ch ch
ĉĈ
ĉĈ
ch ch
ĉĈ
ĉĈ
ćć
ĉh ch
ch ch
chh chh ĉh ch
ĉh ch
ĉh ch ĉh ch
śś
dd
dd
dd
dd
dd
dd
dd
dd
d/θd/θ
dj dj
dy dy
ďď
gy gy
dj dj
d˘ d ˘
ee
ee
ee
ee
ee
ee
ee
ee
ee
ff
ff
ff
ff
ff
ff
ff
ff
ff
gg
gg
gg
gg
gg
gg
gg
gg
g/qg/q
hh
hh
hh
hh
hh
hh
hh
hh
h/çh/c
x, ȟ x,
xx
xx
xx
ch ch
hh
xx
xx
xx
ȟ
136.
Akademske
E-mail
Bugarska Češka Makedonija MaĎarska Finska Švedska Rumunjska
transkripcije komunikacija
i ja
i ja
i ja
i ja
i ja
i ja
i ja
i ja
i ja
dţ Dţ
j, dzh j, dzh dzh dzh dţ Dţ
dţ Dţ
dţ Dţ dţ Dţ
ʒʒ
kk
kk
kk
kk
kk
kk
kk
kk
k/qk/q
kh
kh KH
kh KH
kh KH
kh KH
kh KH kh KH kh KH
kh KH
KH
ll
ll
ll
ll
ll
ll
ll
ll
ll
mm
mm
mm
mm
mm
mm
mm
mm
mm
nn
nn
nn
nn
nn
nn
nn
nn
nn
nj NJ
ny ny
ňň
ny ny
nj NJ
n˘ n ˘
pp
pp
pp
pp
pp
pp
pp
pp
pp
ph ph
ph ph
ph ph ph ph
ph ph
ph ph
ph ph ph ph
ph ph
rr
rr
rr
rr
rr
rr
rr
rr
rr
řŘ
rr RR
rr RR
rr RR
sS
sS
sS
sS
sS
sS
sS
sS
s/çs/c
šš
sh sh
sh sh
šš
šš
sh sh
šš
šš
śś
tt
tt
tt
tt
tt
tt
tt
tt
t/θt/θ
th th
th th
th th
th th
th th
th th
th th
th th
th th
tj TJ
ty ty
ťť
ty ty
tj TJ
t˘ t ˘
uU
uU
uU
uU
uU
uU
uU
uU
uU
vv
vv
vv
vv
vv
vv
vv
vv
vv
ǝǝ
jj
zZ
ţţ
ee
ww
yy
y, j y, j
zZ
zh zh
yy
zZ
zh zh
jj
zZ
ţţ
ää
jj
zZ
ţţ
jj
zZ
zh zh
jj
zZ
ţţ
jj
zZ
ţţ
jj
zZ
źź
Prepreke s kojima se susreće jezično planiranje na romskom jeziku
Ovo istraţivanje pokazuje prvo da romski jezik postupno zauzima svoje mjesto u javnom
ţivotu romske zajednice, ukljuĉujući i izdavanje ĉasopisa na romskom jeziku kao i samog
obrazovnog materijala. To takoĊer pokazuje da je inicijativa o standardizaciji romskog jezika
tek regionalna, a ponekad se provodi samo na lokalnoj razini od strane pojedinih Roma.
Autori romskih rjeĉnika imaju tendencije da iste napišu za odreĊenu skupinu Roma koji su
ustvari ĉlanovi njihove neposredne zajednice, a jeziĉni planeri usvajaju rješenja koja se mogu
provoditi tek u okviru pojedine regije ili pak na samom lokalnom nivou. Financijska sredstva
sa kojima se podrţavaju ovakve aktivnosti uglavnom su nedostatna i provode se samo na
lokalnom nivou.
137.
Posebnost kodifikacije i standardizacije romskog jezika je stoga njihov pokušaj koji ima
policentriĉni karakter. Tako se prijedlog romskih aktivista, poznatih jezikoslovaca i lingvista
kao što su I. Hancock ili V. Kochanowski, a kako bi se usvojio jedan dijalekt kao standardni
dijalekt, uopće ne prati. Cortiade je dao prijedlog jedinstvenog alfabeta umjetno izgraĊenog
standarda, a taj prijedlog podupire i rezolucija MeĊunarodne romske unije iz 1990. godine.
Umjesto svega toga postoji porazan trend gdje razni kodifikacijski modeli samo koegzistiraju
jedan uz drugog i ne postiţu legitimnu i koherentnu koncepciju.
Iako su modeli standardizacije romskog jezika ustvari razliĉiti modeli koji su nezavisni jedan
od drugog, neke globalne tendencije mogu se identificirati u izboru sustava pisanja. Prvo,
većina, ako ne svi modeli kodifikacije, traţe neku vrstu kompromisa izmeĊu pisanja na
sustavu drţave u kojoj Romi ţive, odnosno drţavne abecede. Paralelno postoje i dijakritiĉki
znakovi s naglascima na š ĉ ţ, ph kh th ch, i s sh ch zh, te je ujedno i posve opravdano pitanje
što su sami autori spremni uĉiniti u korist meĊunarodnog sustava romskog pisma. Osim
tehniĉkog aspekta romskog pravopisa, razmjena i meĊusobni smještaj je prepoznatljiv i u
širenju novih vokabulara. Neke romske publikacije napisane su na razliĉitim narjeĉjima i na
razliĉitim sustavima pisanja, a pojedini pisci koriste samo vlastiti dijalekt unutar svojeg
pisanja. Pravopisne varijacije dolaze i od prisutnosti velikog broja dijakritiĉkih znakova, kao i
od samog velikog broja sustava pisanja. Tako ustvari oni eksperimentiraju s odredbama i
konvencijama unutar pisanja bez ikakvog straha od bilo kakve neugodnosti ili sankcija bilo
koje vrste, te stvaraju svoje vlastite individualne mješavine.
Značenje jezičnog pluralizma
Jedan od izvanrednih znaĉajki policentriĉnog jeziĉnog planiranja na romskom jeziku je
odsutnost bilo kakve otvorene konkurencije. U cjelini, oni koji se bave aktivnostima u
kodifikaciji romskog jezika, ne prihvaćaju tolerantnu raznolikosti kodifikacijskih modela, i
iako su rasprave i konzultacije uobiĉajena pojava postaje vidljiv pokušaj pojedinaca u
ometanju rješenja i same strategije.
Ako ćemo istraţiti povijesne okolnosti u kojima se pojavljuju standardni romski jezik, naići
ćemo da se pojedinci nameću zajedno sa svojim pravopisom i dijalektom. Za većinu korisnika
pisanog romskog jezika nijedan takav postupak ne moţe biti prihvaćen. Sama većina Roma
smatra da je upravo jeziĉna raznolikost prepreka jedinstvenom romskom jeziku i njegovom
pravopisu, te se niti jedna skupina ne ţeli odreći svojeg materinjeg jezika i prihvatiti neki novi
koji im se nameĉe. U stvari, romski dijalekti imaju oblik kontinuuma u cijeloj Europi,
dijalekti su u cjelini vrlo sliĉni jedni drugima. U cjelini, romski dijalekti su priliĉno
homogeni, jer potjeĉu od istog pretka jezika, a osnovni vokabular i gramatika općenito ne
stvaraju nikakve prepreke za meĊusobnu razumljivost. Veća prepreka su posuĊenice iz
okolnih jezika, koje se naravno razlikuju meĊu dijalektima. MeĊutim, u usmenom razgovoru
meĊu Romima sa razliĉitih podruĉja sami govornici pokušavaju izbjegavati koristiti same
posuĊenice.
138.
Iz toĉke gledišta ritma i fonologije, tako zvanih romskih naglasaka, isti ne nameću veće
poteškoće u uzajamnom razumijevanju. Tako romske dijalekte moţemo podijeliti u tri glavne
grupe: narjeĉja jugo-istoĉne i središnje Europe (Grĉka, Turska, MaĊarska i Slovenija,
ukljuĉujući i Moldaviju) koji su meĊusobno razumljivi, s malo truda i u komunikaciji «licem
u lice». Isto se moţe reći i za romska narjeĉja sa podruĉja Baltika i istoĉne Europe (Poljska,
Slovaĉka, Ukrajina, Rusija). Konaĉno, dijalekti zapadne Europe (Njemaĉka i susjedne zemlje)
koje tvore koherentnu skupinu, zajedno sa finskim Roma i nekim romskim narjeĉjima juţne
Italije koje su u nešto više izoliranom poloţaju. Tako zvano komuniciranje «licem u lice»
izmeĊu bilo koje od ovih skupina je teţe i zahtijeva nešto više prilagodbi i iskustva, ali je
daleko od nemogućeg.
Imajući navedeno u vidu, moţemo ocijeniti da pismene razmjene izmeĊu pisaca razliĉitih
romskih narjeĉja svakako mogu imati uĉinkovitu komunikaciju kroz tri osnovna uvjeta;
 Sudionici moraju biti spremni prihvatiti i druge oblike koji nisu njihovi, moraju
umetnuti blage prilagodbe u svojem pisanju, to jest moraju biti spremni da se prilagode
zahtjevima situacije.
 Korištenje posuĊenica moraju biti zadrţane na samom minimumu, a umjesto parafraze
moraju koristiti internacionalne poznate pojmove.
 Pisani sustavi koji sudionici koriste moraju biti dovoljno sliĉni kako bi isti bili u stanju
dekodirati grafiĉki prikaz zvukova i rijeĉi.
Rezultat takvog pisanja na romskom jeziku, jeziĉni pluralizam u romskom jeziku, tako
moţemo podijeliti na tri osnovna naĉela:
 Regionalni pluralizam koji ima razliĉite oblike pisanog jezika koji se moţe koristiti u
razliĉitim regijama, te nema bitnih prepreka za meĊusobnu razumljivost, i tako ne ĉine
prepreke za trans - nacionalne komunikacije meĊu Romima.
 Kontekstualni pluralizam koji individualnim korisnicima pisanog romskog jezika daje
pravo da sami odluĉe korištenje razliĉitih oblika, pa ĉak i razliĉitih kodifikacija
pisanog sustava u razliĉitim kontekstima komunikacije. Time korisnici mogu nauĉiti
prijelaze izmeĊu razliĉitih pisanih sustava.
 Funkcionalni pluralizam koji je ustvari ideja koja treba prevladati, i koji ima za
znaĉenje da je pisanje, posebno u sadašnje vrijeme, prije svega olakšana komunikacija
i prijenosa informacija, a kao takva je u prvom stupnju od funkcionalnih koristi samim
pojedincima. Korisnicima pisanog romskog jezika treba biti dozvoljena fleksibilnost, a
sama efikasnost komunikacije trebala bi biti jedina sankcija, ili nagrada, koja je
povezana s izborom varijanti u bilo kojem fonološkom obliku, leksikonu, ili
pravopisnim pogreškama.
Moţda je ovdje predloţeno idealistiĉki, ali nije da se ne moţe provesti u djelo. Mišljenja sam
da postoji nekoliko ĉimbenika koji pospješuju pluralizam u pisanom romskom jeziku, u
njegovoj suvremenoj situaciji i globalno, i to zbog uloge trans - nacionalne komunikacije,
njihovih post - modernih stavova i novih tehnologija, te s posebnim osvrtom na sama romska
iskustva. Pluralizam već predstavlja neodoljiv trend koji uz pisanje na romskom jeziku
prikazuje regionalne kodifikacije s nekim internacionalnim orijentacijama. MeĊu Romima
nema jedinstva niti ujedinjenja koji će uspjeti korisnike pisanog romskog jezika staviti pod
jednu kontrolu.
139.
Nova generacija romskih intelektualaca je izloţena razliĉitim oblicima romskog jezika,
usmenog i pismenog, koji dolaze kroz susrete s drugim Roma na meĊunarodnim
konferencijama, kroz razne seminare koji su domeni NVO, kao i kroz redovite komunikacije
e-poštom i SMS porukama. Trans - nacionalno dopisivanje, je steklo novu poziciju u dnevnim
ili povremenim komunikacijskim obrascima pojedinaca. Nova, mlaĊa i pismenija romska
populacija moţe prihvatiti, shvatiti i napraviti kreativno korištenje razliĉitih oblika i sorti
romskog jezika. Nedvojbeno, jeziĉni pluralizam postupno imaj globalni utjecaj, što je više
trend nego izniman hendikep. MlaĊe generacije, koje su korisnici romskog jezika, prihvaćaju
slobode i više su fleksibilnije.
Ta i sliĉna novija kretanja ukazuju na to da standard romskog jezika ne mora nuţno da se
tumaĉi u svojem nekom uţem modernom smislu i kao simbol prihvaćanja snage i kontrole
pojedinca ili odreĊene skupine. Umjesto toga, «norma», to jest upotreba romskog jezika u
svom samom razvoju i suvremenom kontekstu, moţe biti i znaĉiti mreţu opcija od kojih
korisnici u odreĊenom kontekstu mogu izabrati jednu, a kako bi odrţali uĉinkovitu
komunikaciju.
Nedvojbeno, s obzirom na geografske disperzije i kulturne mješavine koje ustvari i ĉine
razliĉitim zajednice Roma diljem Europe i izvan nje. Iste tako ĉine razliĉiti i sam romski jezik
ili dijalekt kojim se pojedinci koriste, i isti nisu niĉije zasebno vlasništvo već su jednostavno
samo raznoliki skup normi i opcija koje mogu zadovoljiti sve moralne, praktiĉne i oĉekivane
pozitivne rezultate.
Sluţbeno priznavanje romskog jezika
Politika romskog jezika na dnevnom redu je prisutna već nekoliko desetljeća. Romski jezik je
na popisu planera kako bi se isti poĉeo koristiti i u javnoj upotrebi, te je isti bio predmet niza
meĊunarodnih preporuka, kao i drţavnih regulativa. Vijeće Europe preuzeo je vodeću ulogu u
procesu meĊunarodnog priznavanja i odobravanja romskog jezika.
Od 1981. godine meĊu zemljama ĉlanicama odrţavaju se stalne konferencije lokalnih i
regionalnih vlasti kako bi iste priznale Rome kao etniĉku manjinu i kako bi im se odobrio
status i pogodnosti koje uţivaju ostale manjine, posebice u vezi poštovanja i pruţanja podrške
za odrţavanjem vlastite kulture i jezika. Rezolucija broj 125 iz l98l. godine ima ulogu i
odgovornost lokalnih i regionalnih vlasti u pogledu kulturnih i socijalnih problema
stanovništva nomadskog porijekla.
Vijeće za kulturnu suradnju tijekom 1983. godine preporuĉilo je da se romski jezik i kultura
svakodnevno koriste i imaju zaštitu, te se kao takve moraju poštivati zajedno sa drugim
jezicima i kulturama drugih manjina.
140.
Vijeće ministara prosvjete je tijekom 1989. godine deklariralo kao svoj cilj promicanje
nastavnih metoda i nastavnih materijala koji daju obzir za povijest, kulturu i jezik Roma i
putnika, te su zakljuĉili da se moraju poticati istraţivanja o tim temama (rezolucija 89 / C, 153
/ 025).
Vijeće Europe je na svojoj Parlamentarnoj skupštini odrţanoj tijekom 1993. godine pozvalo
na osnivanje «Europskog programa za prouĉavanje Roma i prijevoda romskog jezika», a
ujedno su dali i preporuku da odredbe za ne - teritorijalne jezike, kao što je izneseno u
europskim poveljama o regionalnim ili manjinskim jezicima, trebaju biti primijenjene i na
romsku manjinu (Rezolucija. 1203/1993).
U veljaĉi 2000. godine, Odbor ministara preporuĉuje da drţave ĉlanice koje u svojim
zemljama imaju romskih govornika moraju pruţiti mogućnost Romima uĉenje na
materinskom romskom jeziku, te trebaju ponuditi da se u školama uĉi i romski jezik. Ujedno
je bila i preporuka da samo sudjelovanje predstavnika Romske zajednica treba poticati i u
razvoju nastavnih materijala o povijesti, kulturi i jeziku Roma. (Rezolucija 2000 / 4).
Romski jezik ima svoj priznati status koji proizlazi ili izravno, kroz eksplicitne reference, ili
pak neizravno, putem općih referenca na manjinskim jezicima, koji ukljuĉuju i Ustav
nekoliko zemalja kao što je Ustav Makedonije, Austrije, Finske i MaĊarske.
U Europskoj povelji za manjinskim i regionalnim jezicima iz 1992. godine, romski jezik
izriĉito se spominje kao primjer ne - teritorijalnog jezika, na koje se neki dijelovi same
Povelje moraju izriĉito i primijeniti.
Od osamnaest drţava koje su ratificirale Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim
jezicima, deset ga primjenjuju za romski jezik, a to su: Austrija, Hrvatska, Finska, Njemaĉka,
MaĊarska, Nizozemska, Norveška, Slovaĉka, Slovenija i Švedska.
U mnogim od tih zemalja, meĊutim, konkretne implementacije Povelje, a u odnosu na romski
jezik, tek se trebaju ostvariti. Primjer tome je i sama Republike Hrvatska gdje ne postoje
nastavni planovi i programi o uĉenju romskog jezika unutar osnovnih i srednjih škola i gdje
još uvijek ne postoji katedra za romski jezik.
Neke drţave ipak su izvršile konkretne mjere koje su provedene u suradnji s predstavnicima
romske zajednice i struĉnjaka, kao što je tjedno ili ĉak dnevno emitiranje romskog jezika na
radio postajama i televizijskim emisijama, pruţanje usluga prevoĊenja i tumaĉenja romskog
jezika, pruţanje financijske potpore za izradu nastavnih materijala i jeziĉnu dokumentaciju,
imenovanje koordinatora za romske nastavne planove, i eksperimentalno uvoĊenje romskog
jezika u nastavne planove i programe. No u te drţave, na ţalost, ne moţemo uvrstiti
Republiku Hrvatsku.
Većinu inicijativa za promicanje romske kulture, romskog jezika i obrazovanja na romskom
jeziku, potjeĉu iz redova romskih ne vladinih organizacija. Romski jezik je još uvijek, i to u
velikoj mjeri, odsutan iz drţavnih obrazovnih sustava unutar samog obrazovanja Roma.
141.
Najjaĉa praktiĉna podrška za korištenje romskog jezika nalazi se unutar obrazovnog sustava u
Rumunjskoj, gdje je usvojen nacionalni romski jezik nastavni plan i program tijekom 1999.
godine, i od tada je isti dobio svoju implementaciju kroz sve stupnjeve školovanja, od
predškolskog do visokog obrazovanja. Inicijative za uvoĊenje centraliziranog nastavnog plana
i programa na romskom jeziku u tijeku su unutar brojnih zemalja, no Republika Hrvatska,
barem u ovom trenutku, i tu u veliko zaostaje.
Uniformnost romskog jezika
Zajedniĉka zabluda koja je popularna u odnosu na jezik Roma je da postoji više romskih
jezika, i to je posve pogrešno. Romski jezik uglavnom se temelji na dvije razliĉite populacije,
to jest na romsku zajednicu koja govori romski jezik i koja se je naselila u razliĉitim regijama
u posljednjih ĉetiri do pet stoljeća, moţda i u duţem vremenskom periodu, ili na one koji su
migrirali unutar europskih regija u pojedinim povijesnim razdobljima tijekom posljednja dva
do tri stoljeća i koje ustvari ĉine i same razliĉite skupine. Razne romske zajednice uglavnom
nemaju jeziĉne znaĉajke koje su zajedniĉke. Neke zajednice Roma meĊutim imaju vlastite
individualne oblike govora. One se obiĉno sastoje od razliĉitih i malih vokabulara koji obiĉno
sadrţi do pet stotina rijeĉi koje su se povremeno umetnule u razgovoru s dominantnim ili
većinskim jezikom.
Primjeri tome su posebni vokabulari Jenisch putnika u Njemaĉkoj, Švicarskoj i Austriji,
posebno u grupi vokabulara Irskih putnika, i od tako zvanih «Woonwagenbewonersa» koji
ţive na podruĉjima Nizozemske i Belgije, a koji se raspoznaju i pod nazivom «Bargoens».
Nema povijesnih veza izmeĊu tih pojedinih vokabulara, i oni uglavnom nisu sliĉni jedni
drugima. Iako je priznato i cijenjeno da se korisnici takvih posebnih vokabulara smatraju kao
grupa posebnog identiteta i baštine, ĉesto se prema njima odnose kao prema jeziku koji se
mora naglasiti i imati poseban leksikon. Oni su i fundamentalno razliĉiti od obiĉnih koncepta
jezika jer se istim sluţe samo pojedine skupine unutar svoje konverzacijske funkcije.
Nasuprot tome romski jezik je jezik koji posjeduje svoj veliki i svakodnevni leksikon kao i
svoju gramatiku i ozvuĉenje. Leksikon, gramatika, i zvuk se kao i u većini europskih jezika
razlikuje i to poradi geografskih varijacija, ali povijesno gledano, ova varijanta jezika je
mlada, nakon što je isti izašao u upotrebu tijekom posljednjih petsto do šesto godina. Razliĉiti
dijalekti ili sorte romskog jezika proizlaze i potjeĉu od jednog pretka, a razlike meĊu njima
nalikuju u znatnoj mjeri vrsti pronaĊenih razlika meĊu dijalektima glavnih europskih jezika
kao što su talijanski i njemaĉki jezik.
142.
Prisutnost i upotreba jezika u raznim područjima
Obrazovanje
Općenito, razina obrazovanja Roma je znatno niţa od prosjeka. U nekim podruĉjima, do 34%
romske djece pohaĊa specijalne škole. Samo 11% Roma ţele da iskoriste svoje pravo da se
obrazuju na svom materinjem jeziku, odnosno, da djeca već u osnovnoj školi pohaĊaju
predmete koji bi se predavali na romskom jeziku, dok 45% ne ţeli slušati predavanja na
romskome jeziku.
Sudbena tijela
Pravo na korištenje romskog jezika tijekom sudskog postupka mogu biti izvedeni iz ĉlanka 9.
Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima. U samoj praksi, meĊutim,
proceduralni jezik tijekom voĊenja sudskih procesa u kojima uĉestvuju Romi, u Republici
Hrvatskoj, je hrvatski jezik, a iz razloga jer većina Roma u Republici Hrvatskoj govori
hrvatskim jezikom. Problem je i u postojanju malog broja zakletih sudskih tumaĉa za romski
jezik. Drugi problem stvara i zakonska obveza da svi hrvatski drţavljani moraju govoriti
hrvatski jezik, te ĉitati i poznavati hrvatsko pismo.
Javne vlasti i usluge
Zakon o uporabi manjinskih jezika omogućuje korištenje romskog jezika u kontaktima s
lokalnim i drugim vlastima i nacionalnim vlastima u općinama, to jest regijama u kojima ima
više od 20% Roma. Budući da administrativno osoblje u pravilu ne govori romski jezik, te
nemaju niti obvezu poznavanja i sluţenja romskim jezikom, a sami Romi ne poznaju niti su
upućeni u Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima (ĉlanak 10.) komunikacija
i kontakti s vlastima odrţava se na hrvatskom jeziku. Razlog da Romi ne navede svoju
etniĉku pripadnost i zahtijevaju prava koje su vezana uz Europsku povelju o regionalnim ili
manjinskim jezicima (ĉlanak 10.) ustvari je i strah od same daljnje diskriminacije. Mogućnost
korištenja dvojeziĉnih naziva ulica, imena gradova i drugih znakova u mjestima gdje ţivi veći
broj Roma ne koristi se u samoj praksi. S druge strane, mogućnost korištenja oblika romskih
imena i prezimena takoĊer se u praksi ne koriste.
Masovni mediji i informacijske tehnologije
Pravo na primanje informacija na svojem manjinskom romskom jeziku uglavnom se temelji
na Ustavu i Europskoj povelji o regionalnim ili manjinskim jezicima. Postoji nekoliko
tiskanih medija koji se barem djelomiĉno objavljuju na romskom jeziku, no ne postoje niti
jedne dnevne novine niti tjedni ĉasopisi na romskom jeziku.
143.
Ministarstvo kulture uglavnom financijski ne podrţava romske tiskane medije. Financijsku
podršku u objavljivanju tiskovina na romskom jeziku uglavnom podrţava Savjet za
nacionalne manjine sukladno svojim stvarnim financijskim mogućnostima.
Statistike o ukupnom vremenu u kojem su radio i TV emisije objavljivale svoje programe na
romskom jeziku vrlo su oskudne, ĉak niti ne postoje, skoro da i ne postoje emisije koje su
dvojeziĉne, to jest skoro niti ne postoje emisije koje se vode na hrvatsko – romskom jeziku.
Na drţavnoj televiziji postoji samo jedna TV emisija koja je vezana uz nacionalne manjine,
TV emisija pod nazivom «Prizma», ista se objavljuje samo jedanput tjedno, a u navedenoj
emisiji ne koristi se romski jezik, te nema nikakvih prijevoda na romski jezik ili sa romskog
jezika na hrvatski jezik. Osim hrvatskih programa koji se emitiraju, uopće nema emisija koje
potjeĉu iz susjednih zemalja, a koje su na romskom jeziku. Jedan od problema koji se navode
s emitiranjem emisijama na romskom jeziku je taj da romski jezik još uvijek nije kodificiran i
standardiziran u Republici Hrvatskoj. Još jedan od problema je i taj što je romski jezik teško
upotrebljiv za sve govornike razliĉitih romskih dijalekata koji ne razumiju jedni druge u
potpunosti. Štoviše, oko 36% Roma u Republici Hrvatskoj niti ne govori romskim jezikom.
Romi u Republici Hrvatskoj slabo su zastupljeni na Internetu, te takoĊer ne postoji knjiţnica
koja prikuplja vrijedne knjiţevne tekstove, kao i romski informativni centar sa izvještajima o
razliĉitim projektima Roma. Na radio postajama tek u 3% sluĉajeva pušta se romska narodna
muzika.
Umjetnost i kultura
Ministarstvo kulture, Savjet za nacionalne manjine, Ured za nacionalne manjine i druge
institucije dodjeljuje subvencije za kulturne djelatnosti nacionalnih manjina. No romske
kulturne aktivnosti i manifestacije nisu dovoljno financijski podrţane gledajući sveukupna
financijska sredstva koja su uloţena i koja se pripisuju i dodjeljuju kulturnim djelatnostima, a
u odnosu na druge nacionalne manjine. U Republici Hrvatskoj ne postoji romska etnografska
postavka gdje bi šira javnost mogla saznati više o romskoj kulturi.
Godišnje se u Republici Hrvatskoj objavi tek jedna do dvije knjige ili djela koja su prevedena
na romski jezik. Većina tih knjiga uglavnom su školske i djeĉje knjige ili kratke priĉe,
slikovnice. TakoĊer unutar javnih gradskih knjiţnica ne postoje djela koja su napisana
dvojeziĉno, a s toga nema niti provoĊenja oĉuvanja i prikazivanja razliĉite društvene,
politiĉke, ekonomske, jeziĉne ili sveukupne kulturne baštine Roma sa podruĉja Republike
Hrvatske.
Narodna glazba i kazalište vrlo su vaţan elementi unutar romske kulture. U Republici
Hrvatskoj postoji samo jedna romska amaterska kazališna skupina pod nazivom «Charlie
Chaplin». Stalnih ili povremenih scenskih javnih nastupa navedene skupine gotovo da i nema.
Tek povremeno u hrvatsku dolaze razne romske muziĉke skupine koje u istoj imaju svoje
nastupe, a te grupe potjeĉu preteţno sa prostora Srbije, MaĊarske, Bugarske i Makedonije.
Upotreba romskog jezika u poslovnom svijetu
Romski jezik ne igra nikakvu ulogu u hrvatskom gospodarstvu i znanje romskog jezika ne
smatra se uopće potrebnim na trţištu rada. U praksi, samo romske etniĉke skupine prilikom
trgovanja ili poslovnih dogovora izmeĊu sebe koriste romski jezik.
144.
U sluĉaju Roma, mnogi problemi koji su vezani uz podruĉje jezika i jeziĉnih prava usko su
povezane s društvenim problemima. Za većinu politiĉara, pa i samog graĊanstva, romski
problemi su samo sekundarne prirode sa višim potiskom na ostale društvene probleme, kao
što su nezaposlenosti, nedovoljno obrazovanje, neposjedovanje adekvatne socijalne i
zdravstvene zaštite, nedostatak adekvatnog ţivotnog prostora i tako dalje.
Obitelj i socijalna upotreba romskog jezika
Romski jezik u Republici Hrvatskoj uglavnom ima status porodiĉnog jezika i to u 82%
sluĉaja. Gotovo svi Romi koji ţive izvan velikih gradova govore sa svojom djecom na
romskom jeziku bez obzira na sam dijalekt jezika i to u 87% sluĉajeva. U posljednjih
nekoliko godina, zbog jaĉe etniĉku svijest prema romskom jeziku, a koji se smatra kao jedan
od glavnih elemenata identiteta Roma, romski jezik govori se puno uĉestalije. Ukupno, oko
72% Roma govore razliĉite romske dijalekte. Uporaba romskog jezika takoĊer je oteţana i
zbog niskog prestiţa romske zajednice, a govornici romskog jezika općenito se smatraju
zaostalim i na niţoj društvenoj razini, budući da je predrasuda prema Romima takoĊer
projicirana i na njihov jezik.
Kontakti izmeĊu govornika razliĉitih sorti romskog jezika dolazi kad Romi ţive u istom
zemljopisnom podruĉju. MeĊutim, postoje prepreke kontakta koji se temelje na stavovima i
socijalnim distancama izmeĊu razliĉitih romskih skupina. Jedan od razloga za udaljenost
korištenja tako zvanih plemenskih partikularizama mogu biti uzrokovane i samim
migracijama Roma u razliĉita podruĉja Republike Hrvatske i dijelova Europe.
Glavne prepreke za romske interne grupe kontakata su:
 stereotipni status vlastitog klana, jer je «ĉistoća» vlastiti ritual i ugled vlastite skupine,
 diferencijacija koja je takoĊer napravljena i koja se temelji na društveno jeziĉnom
prestiţu, odnosno stava da je vlastiti dijalekt «najispravniji» i «najbolji» romski
dijalekt
MeĊutim, kontakti izmeĊu raznih dijalektnih skupina postupno se povećavaju, posebno na
institucionalnoj razini kao i meĊu romskom elitom. Osim toga, postupno slabljenje
ograniĉavajućih normi ujedno pridonosi unutarnjem pojaĉanom kontaktu.
Europska dimenzija romskog jezika
Osim Republike Hrvatske, Švedska, Slovenija, Slovaĉka i Poljska su kao zemlje Europske
Unije, prihvatile Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima. Okvirna
konvencija za zaštitu nacionalnih manjina, ratificirana je u Republici Hrvatskoj. Financijska
sredstva dodijeljena iz programa PHARE korištena su za financiranje raznih projekata kao
što su to projekti na mobilizaciji i obrazovanju Roma, i projekti koji su usmjeren ka
povećanju tolerancije.
145.
Romska knjiţevnost – romska pisana riječ
Prvi put pojava Roma zabiljeţena je na podruĉju Transilvanije /Rumunija/ 1416. godine, dok
se u kronici grada Forelija (Italija) Romi spominju 1422. godine. 1542. Englez Andrew Borde
objavljuje transkripciju od trinaest reĉenica na romskom jeziku s engleskim prijevodom, pod
naslovom «Egipt Speche». Cizdana otprilike 1565. godine. Johan van Ewsum objavljuje
romsku listu rijeĉi na «niţem stupnju» njemaĉkog prijevoda, pod naslovom «Clene Gijpta
Sprake», te 1597. godine Bonaventura Vulcanius objavljuje romsku listu rijeĉi s latinskim
prijevodom, pod naslovom «De Nubianis erronibus, quos Itali Cingaros apelant, eorumque
lingua». Tijekom 1668. godine Evlija Ĉelebija, turski istraţivaĉ, obuhvaća poglavlje o
«Ciganima» sa uzorcima romskog jezika u svom putopisu Sejhat. To je ujedno i najranija
dokumentacija o balkanskim Romima.
Najznaĉajnija djela u oblasti romskog jezika zauzimaju studije «Die Zigeuner in Europa und
Asien» / «Cigani u Evropi i Aziji», Augusta Fridricha Potta (1844.-1845.) i «Ueber die
Mundarten und die Wanderung der Zigeuner Europa's» / «O umjetnostima usmenog
izraţavanja i o kretanju evropskih Cigana» Franca Miklošića (1872.-1880.).
Pod ovom tematikom ubrajam knjiţevno stvaralaštvo Roma pisano od strane samih Roma.
Prvi rjeĉnik kojeg je napisao Rom je rjeĉnik kojeg je napisao maĊarski Rom pod nazivom
«Me kámas-mothav» / «Un Dictionnaire Rromanie oublié Katar o» autora Gyok-Szótár, koji
je objavljen od strane kuće «Malartn Kiado» u Parizu 1890. godine. Taj rjeĉnik sadrţi i
pjesme i molitve. Zatim knjiga gramatike pod nazivom «Naš jezik», «Amari chib», objavljena
je 1980. godine u Skopju. To je knjiga školske romske gramatike ĉiji je autor Šaip Jusuf i
Krume Kepeski iz Makedonije.
U Republici Hrvatskoj objavljen je «Romano-kroacijako thaj Kroacijako-romano alavari» prvi Romsko-hrvatski i Hrvatsko-romski rjeĉnik, autora Veljka Kajtazija, koji obuhvaća ĉak
12.000 rijeĉi marljivo skupljanih po romskim zajednicama ĉitave Europe. Na ţalost, govorno
podruĉje, pojedine rijeĉi koje obuhvaća navedeni rjeĉnik, ne odgovara govornom podruĉju
većine Roma, romskih plemena, koji ţive u Republici Hrvatskoj.
Zaĉetke pisane romske knjiţevnosti moţemo traţiti u poeziji. U nedostatku vremena, prostora
i ostalih ţivotnih uvjeta, Romi koji su se na neki naĉin opismenili, svoj ţivotni put i poteškoće
simboliĉno su prenosili kroz pjesme. U prvo vrijeme pjesme su se pjevale i bile su sastavni
dio repertoara koji su naši Romi izvodili uglavnom na romskom jeziku. Na taj naĉin su
pokušavali skrivati svoje osjećaje, tugu, radost od onih kojih su ih omalovaţavali i tjerali na
vjeĉito prognanstvo. Pjesme su bile komponirane uz ĉarobne zvuke izvorne romske muzike,
iste su prihvaćene i od strane ne Roma, a radi se o pjesmama pod nazivima «Đelem, Đelem»,
«Prokleta je Amerika», «Volim te volim majko Ciganko» i druge.
146.
Poznatiji romski tekstopisac i pisac romske poezije u Republici Hrvatskoj je Zuhdija
Ahmetović, no isti, iako je napisao veliki broj pjesama koje su glazbeno ureĊene i opjevane,
do danas nije objavio niti jednu skupljenu zbirku svojih pjesama.
Jedna od najpoznatijih romskih pjesnikinja je Branislawa Wajs Papusha (1910.-1987.) iz
Poljske. Njezina najĉuvenija poema je «Krvave suze» / «Ratvale jasva». Zatim moram
napomenuti pjesnikinje, sestre iz Švedske Rosu i Katarinu Taikon, Mateo Maksimova iz
Francuske, Karla i Ceija Stojka iz Austrije, te Ronalda Leea in Canade, Iana Hankoka i Jorga
Bernala Lola iz Amerike, Jonardhana Pathaniju iz Indije, Slobodana Berberskog, Rajka
Djurića, Dragoljuba Ackovića i Jovana Nikolića iz Srbije, Krasnićija, Bajrama Halitija i
Kujtima Paĉaku sa Kosova, Ruţdiju Sejdovića iz Crne Gore, Šaipa Jusufa i Muharema
Serbezovskog iz Makedonije, Šemsu Avdića i Hedinu Sijerĉić iz Bosne i Hercegovine i tako
dalje. Navedeni su autori ĉija su se djela proĉula širom svijeta i ĉija su djela objavljivana i na
romskom i na drugim svjetskim jezicima. Moramo spomenuti i prvog romskog reţisera sa
Rahima Burhana iz Skopja, Makedonija. Njegov rad nije bio zasnovan samo na radu sa
Romima sa kojima je osnovao i prvi romski teatar «Phralipe» u Skopju, nego i na radu u svim
profesionalnim i drţavnim kazalištima na prostoru bivše Jugoslavije.
Tijekom više stotina godina dugih seoba Romi su prolazili kroz mnoge druge zemlje i na taj
naĉin dolazili su u kontakt i sa drugim narodima i kulturama. Zato je i razumljivo da se u
romskom jeziku mogu prepoznati i elementi onih kultura sa kojima su Romi imali bliţe
kontakte. Tako se u romskim priĉama i legendama mogu uoĉiti i starosemitski mitovi.
Naravno, romski narod ima svoje originalne motive koje su do današnjih dana saĉuvali, a to
su legende o princu Pengi, o Bengi (Ċavolu), o faraonovom carstvu, o Bogu (Devla ili Del).
Tu su i priĉe ĉiji su junaci razni vragolani, spadala, skitnice i mnogi negativni likovi. U
oblasti humora u romskim priĉama dominiraju tri glavna tipa a to su Dilo (budalaš), Xalo
(ćelo) i Phuro (stari). Tematika romske knjiţevnosti, posebno romskih priĉa, je raznovrsna. U
njima se moţe naći i ono što ne romske ĉitaoce moţe da zbuni ili iznenadi. Priĉe koje se meĊu
Romima sasvim normalno priĉaju. Priĉe su ĉesto tako duge da pripovjedaĉ zaboravi da ispriĉa
njihov sami kraj. Te priĉe se mijenjaju od naratora do naratora. Svaki pripovjedaĉ nadoda
nešto svoje ili izmišlja, a kada su priĉe strašne priĉaju ih tako vjerodostojno da se i sami
preplaše iste. Likovi koji straše su razne bahvalja (duhovi), choxane (vještice) i tako dalje.
Pošto Romi tijekom minulog vremena nisu imali veće mogućnosti za zapisivanje svog
stvaralaštva te priĉe su se prenosile usmeno sa koljena na koljeno zadrţavajući samo osnovne
motive. U skorije vrijeme mnoge priĉe (paramiche) su i pismeno zabiljeţene, obraĊene i
objavljene.
Zaĉetke pisane romske knjiţevnosti moţemo traţiti u poeziji. U nedostatku vremena, prostora
i ostalih ţivotnih uvjeta, Romi koji su se na neki naĉin opismenili ili su nauĉili pisati, te je
bilo najjednostavnije pisati kratko, simboliĉno i prenositi svoj bolni i teški ţivot i iskustvo u
pjesmi. U prvo vrijeme pjesme su se pjevale i bile sastavni dio repertoara koji su naši Romi
izvodili uglavnom na romskom jeziku. Na taj naĉin su pokušavali sakriti svoje osjećaje. Te
pjesme su bile komponirane uz zvukove romske muzike. Nakon što su pjesme bile prihvaćene
i od strane ne Roma mnoge su se i prevodile i objelodanjivale na drugim jezicima.
Romska lingvistika i jezik imaju svoju povijest kao i drugi jezici, ali razlika je u tome što su
ostali jezici imali pripadnike svojih naroda koji su se bavili istom.
147.
Povijest romske lingvistike nastajala sakupljanjem graĊe i pisanjem nauĉnih i doktorskih
disertacija ne Roma koji su se kretali meĊu Romima prouĉavajući romski jezik, zapisujući
romsku tradiciju, obiĉaje i kulturu.
Romsko knjiţevno stvaralaštvo i kulturna baština Roma u Republici Hrvatskoj
Socijalne, zdravstvene i stambene potrebe potisnule su problem edukacije, a samim tim i
romskog kulturnog pisanog i umjetniĉkog stvaralaštva kao i kompletnu kulturnu baštinu
romskog naroda ubrajajući i tradicionalne romske zanate. Protjerivanje, diskriminacija,
omalovaţavanje romskog naroda dovela je i do izumiranja ne samo romskog jezika nego i do
izumiranja romskih tradicionalnih zanata. Romi u Republici Hrvatskoj zasigurno su jedna od
najvećih nacionalnih manjina. Statistike romskih nevladinih organizacija govore da u
Republici Hrvatskoj boravi i ţivi izmeĊu 65000 do 75000 Roma.
Ĉinjenica da i do 70 % romske djece ne pohaĊa redovnu nastavu je primjer koji vam moţe
posluţiti da biste vidjeli romsko stvaralaštvo i u samoj budućnosti. Samim time što zbog
diskriminacije i predrasuda drugih prema Romima odumire i sam romski jezik unutar romske
zajednice, dolazi do stvarne ĉinjenice da odumiranjem romskog jezika odumire i sam romski
narod jer se u potpunosti asimilira sa većinskim narodom.
Istraţivanjem se je došlo do slijedećih i poraznih podataka za Rome.






70% starije populacije Roma u Republici Hrvatskoj je ustvari nepismeno,
95% Roma nema nikakve struĉne kvalifikacije,
redovnu osnovnu školu polazi tek 63% Roma,
srednju školu polazi tek 32% Roma,
3% Roma polazi fakultetsku naobrazbu,
87% Roma nema stalno zaposlenje.
Obrazovanje je kljuĉ svih ovih problema. Tako se ţivot Roma vrti stalno u nekakvom
zaĉaranom krugu jer ako nemaš završenu školu, nemaš posao, nemaš adekvatan smještaj,
nemaš novac za osnovnu egzistenciju i potrebe i tako dalje. Kada se rode romski talenti isti
nemaju uvjeta za razvijanje svojih stvaralaĉkih kapaciteta, a kamoli za nekakvom daljnjom
afirmacijom na tom polju. Pored svih tih problema, neimaštine, socijalne ugroţenosti,
stambenih problema, zdravstvenih problema, problema u oblasti edukacije, diskriminacije,
dolazimo i do diskriminacije samog romskog jezika. Romi se na javnim mjestima stide
govoriti na svojem materinjem romskom jeziku. Djeca su u samome startu školovanja
diskriminirana ukoliko nedovoljno ili sa romskim akcentom govore hrvatski jezik, a kao takve
najĉešće ih prebacuju u specijalne razrede. Tako nije ni ĉudno što mladi Romi ne ţele uĉiti
romski jezik jer je to nesvjesni strah od budućnosti i daljnje diskriminacije unutar šireg
društva.
148.
U Republici Hrvatskoj nema ĉak niti ikakvih pokušaja, niti se samim Romima pruţa
mogućnost uĉenja romskog jezika, a nisu niti osigurana financijska sredstva ili sami uvjeti da
se usvoje i prihvate sadrţaji nastavnih planova i da se isti ukljuĉe u redovno školovanje
romske djece. Sama sveprisutna diskriminacija doprinijela je i izumiranju romskog jezika.
Istraţivanja pokazuju da se Romi upisuju kao pripadnici nekog drugog naroda ili nacionalne
manjine, a sama nacionalna svijest kod Roma splašnjava.
Neophodno je da se Romi obrazuju i na svom materinjem romskom jeziku, ali naravno za to
su potrebni i struĉni kadrovi koji se svakako moraju osposobiti i angaţirati. Mnoge dileme su
u tome na kojem romskom dijalektu je potrebno raditi na nekom odreĊenom prostoru, te da li
će se ĉekati dok se standardizacija romskog jezika ne usuglasi, ĉiji je dijalekt bolji, ĉišći,
priznatiji, zatupljeniji i tako dalje, a sve to buni i same struĉnjake i drţavne institucije.
Institucije su u dilemi koji romski dijalekt da odobre i upotrijebe u obrazovanju Roma na
romskom jeziku. Tako je i nadalje prisutan ogromni i oĉiti problem odugovlaĉenja u samoj
standardizaciji romskog jezika. Diskriminacija je vidljiva u pogledu samog romskog
dijalekata, to jest opće nastaloj diskriminaciji prema romskom jeziku. Tako veliki broj Roma
koji su u kontaktu sa obrazovnim institucijama koje bi trebale riješiti i odobriti standardni
romski jezik, manipuliraju problemom standardizacije romskog jezika, a samim tim
manipuliraju sa romskim dijalektima i samim romskim jezikom.
Što se tiĉe knjiţevnika i knjiţevnosti, moramo spomenuti romologa i lingvistu Radu Uhlika.
Rade Uhlik nije bio Rom ali je tijekom sedamdesetih godina svoj ţivot posvetio Romima i
izuĉavanju romskog jezika. Njegovom zaslugom gurbetski romski dijalekt izašao je na vidjelo
te je zadrţao vrijednost najboljeg i najvjerodostojnijeg rjeĉnika gurbetskih Roma.
Romi starosjedioci u Republici Hrvatskoj, to jest oni koji se u većini i koriste ovim romskim
dijalektom, upravo pripadaju toj grupi romskog dijalekta. U gurbetski romski dijalekt se
ubrajaju i Romi plemena Lovara i Kalderaša, to jest Ĉergaša i Kalopera, koji spadaju u
Vlašku grupu Roma.
Ragib Seferović je uz Sandru Rajković tijekom 2001. godine, kao prvi romski autor u
Republici Hrvatskoj, objavio knjigu pod nazivom «Romani angluni alfabeta» / «Prva romska
poĉetnica», a objavila ju je izdavaĉka kuća Svjetlost u Sarajevu. Tu se mogu spomenuti
radovi i drugih romskih pisaca u Republici Hrvatskoj kao što su radovi Adalete Dinasi,
Ramize Memedi, Kasuma Cane, Veljka Kajtazija, Ivana Rumbaka dipl. iur. i drugih.
Naša istraţivanja pokazala su da 71% Roma ispitanika moglo primijetiti negativne i porazne
razlike u primjeni i korištenju romskog jezika unutar same romske zajednice. Mišljenja smo
da za to postoje dvije bitne razlike unutar romske zajednice, a to su:
 da je samo trećina ispitanika bila svjesna svoje etniĉke i tradicionalne razlike i
pripadnosti,
 te da je samo mali udio ispitanika, njih tek oko 6%, stavljalo razlike s obzirom na
njihov dug vremenski boravak na prostorima Republike Hrvatske.
Unutar našeg ispitivanja postavljali smo pitanja i nastavnicima u školama. Tako smo došli do
podatka da 23% nastavnika smatra mješovite razrede vrlo vaţnim. Nastavnici su u 17%
sluĉajeva rekli da je uspostavljanje zasebnih romskih razreda u stvari diskriminacija.
149.
Njih 16% se je bojalo da će organizacijska rješenja u školovanju Roma ojaĉati postojeće
separatistiĉke tendencije meĊu samim Romima. Oni uĉitelji koji su odbijali obrazovanje
Roma na romskom jeziku, to jest 13% ispitanika, uglavnom tvrde da u Republici Hrvatskoj
više ne postoji romski materinji jezik, dok 40% ispitanika smatra da se predavanja na
romskom jeziku ne bi trebalo vršiti unutar osnovnih škola već unutar raznih romskih udruga.
Konaĉno, 7,5% ispitanika tvrdi da uĉenje romskog jezika nije jedna od odgovornosti
obrazovnog sustava ili škole.
Jedan od odgovora je bio «Romi ţive u Republici Hrvatskoj i oni bi trebali nastavne predmete
uĉiti samo na hrvatskom, a ne romskom jeziku».
Obiteljski ţivot i kultura Roma toliko su jaki da većina romskih obitelji ne potiĉe svoju djecu
da poduzmu nekakve korake koji bi ih odvojili od njihovih romskih korijena. Nedostatak
interesa u obrazovanju kao i same jeziĉne barijere s kojima se suoĉavaju mnoga romska djeca
prilikom školovanja samo su rezultat da u velikom broju romska djeca ne pohaĊaju redovno,
srednje i visoko obrazovanje.
U Hrvatskoj postoji više grupa i podgrupa Roma. Lovari govore romski i hrvatski jezik,
Bajaši, Boyasch ili Beasch govore dijalektom staro rumunjskog jezika, ali govore i hrvatski
jezik, Ĉergaši i Kaloperi govore hrvatskim i romskim jezikom.
Romi su ustvari jedno pleme, imaju jak osjećaj pripadnosti, oni će pomoći jedni drugima, a u
stvari upravo je to razlog što su bili u stanju saĉuvati svoju kulturu, zajednicu, tradiciju i jezik
bez bilo kakve podrške od vlade ili bilo kojeg drugog izvora.
Ĉinjenice u Republici Hrvatskoj govore da tek 5,2% romske djece pohaĊa vrtiće, oko 60%
Roma ne završi osnovnu školu, samo 7,8% Roma završi srednjoškolsko obrazovanje i samo
3% Roma imaju višu ili visoku struĉnu spremu.
Ovisno o zemlji ili regiji moguće je razlikovati više skupina Roma. Nije uvijek moguće da ih
poradi samog naziva dijelimo na ime klanova, romska plemena, ili da ih dijelimo po
obiteljskim skupinama. Jedan od najvaţnijih faktora koji je omogućio Romima da preţive
krizu povijesti je njihova sposobnost da se koriste dostignućima zemalja i društava sa kojima
dolaze u doticaj.
To je jasno vidljivo kada istraţujemo njihov jezik, uvjerenja, povjest, kulturu i glazbu. Kod
Roma postoje mnogi elementi koji proizlaze iz mnogih razliĉitih kultura, a obiĉno se isti
unutar romske zajednice koriste na nekonvencionalan i karakteristiĉan romski naĉin
korištenja. Ovi elementi oblikuju razlike izmeĊu romskih skupina, romskih plemena, i dijele
ih u razliĉitim regijama svijeta, a upravo to je i razlog postojanja velike zbirke meĊu nazivima
raznih romskih plemena, romskih skupina.
150.
Romski jezik izumire u Republici Hrvatskoj
Romski jezik u Republici Hrvatskoj izumire, ali ne tako brzo kao što to neki prikazuju.
Istraţivanje koje smo mi proveli prikazuju rezultate prvog istraţivanja takve vrste u našoj
zemlji, a oko 37% romskih govornika teĉno je govorilo romski jezik, no isti varira i razlikuje
se od romskog jezika koji se govori u drugim dijelovima Europe. Postoje razliĉiti romski
dijalekti, a sam dijalekt ovisi o etniĉkoj grupi romskih govornika, to jest ovise sa kojeg
prostora su došli na podruĉje Republike Hrvatske.
Zaključak
Romi ne samo da imaju problem s svojim jezikom, oĉuvanjem istoga, uĉvršćivanjem,
kodifikacijom i standardizacijom istog, oni imaju i niz socijalnih i drugih problema, no sve su
strane meĊusobno povezane. Stavovi Roma prema sebi samima projicirane su i na sam romski
jezik. Na primjer, Romi, a iako na to imaju i zakonska prava, ne zahtijevaju da uĉe i imaju
nastavu na romskom jeziku. S druge strane, nepismenost Roma u Republici je vrlo uobiĉajena
i proširena. Romi se romskim jezikom uglavnom koriste unutar obitelji i uţeg kruga, a znanje
romskog jezika nije niti potrebno, niti poţeljno na trţištu rada. Iz toga proizlazi da se uĉenje
romskog jezika ĉini posve nepotrebnim. Pozitivan start u oĉuvanju romskog jezika moţe biti,
primjerice, vladina strategija za standardizaciju romskog jezika i osnivanje romskih studija na
sveuĉilišnom nivou. Moţda će bliţa budućnost, ulazak u Europsku Uniju, prihvaćanje
europskih i svjetskih standarda, kao i prihvaćanje pozitivnih zakonskih normi i iskustava,
pozitivno utjecati na sveopći odnos prema romskoj populaciji i samom romskom jeziku.
Istraţivanjem i prethodnim pregledom identificirani su najveći problemi gubitka romskog
jezika i romskih razliĉitih dijalekata na podruĉju Republike Hrvatske. Osnovni mehanizam
pozitivne integracije Roma je oĉuvanje romskog jezika sa kojima bi trebalo zapoĉeti unutar
segregiranih grupa. Integracija nije definirana kao prioritet, već se napori trebaju uloţiti na
provedbi oĉuvanja nematerijalnih kulturnih dobara Roma u osjetljivim uvjetima recesije što
još jaĉe postaje ovisno o sredstvima meĊunarodnih programa pomoći.
U Republici Hrvatskoj ne postoji veliki broj usustavljenih podataka o dosadašnjoj uspješnosti
provedbe oĉuvanja romskog jezika i svih njegovih dijalekata. Sustavno se ne prate rezultati
oĉuvanja romskog jezika, a struĉnu pomoć Romi nikada nisu niti dobili.
151.
Bez obzira na dobru volju i solidni zakonodavni okvir, potrebno je uloţiti napore na oĉuvanju
romskog jezika i njegovih dijalekata kojim se Romi sluţe unutar Republike Hrvatske. I
nadalje se treba fokusirati da se podupire najvrednije što jedna nacionalna manjina ima i što
vjekovima prenosi sa koljena na koljeno. Kod Roma je to upravo njihov romski jezik kao i
njegovi razliĉiti dijalekti.
Potrebno je, a temeljem planova integracije i u suradnji sa drţavnim kao i lokalnim vlastima,
definirati naĉin zaštite romskog jezika, te je potrebno izraditi naĉin praćenja rezultata i
oĉuvanja istog. Potrebno je definirati jeziĉne i druge materijale, koji su svakako razliĉiti od
plemena do plemena, sa kojima bi se zaštitio romski jezik i svi njegovi dijalekti.
Treba oformiti strukture provoĊenja, i nadzora nad oĉuvanjem romskog jezika, njegovih
dijalekata, ali pri tome se mora voditi raĉuna o plemenskoj pripadnosti Roma i njihovim
razlikama unutar samog jezika, to jest dijalekta kojim se sluţe.
Glede edukacije i usavršavanja romskog jezika, potrebno je u provedbu takvih programa
ukljuĉiti i pripadnike romske zajednice, pojedince, i same NVO organizacije, to jest sve one
koje imaju kapaciteta i znanja da sve navedeno provedu u djelo. Potrebno je uraditi i
informatiĉku bazu podataka kako bi se moglo i nadalje pratiti i identificirati stvarno stanje o
oĉuvanju jezika Roma na podruĉju Republike Hrvatske.
Situacija romskog jezika odraţava proces jeziĉne asimilacije, posebno meĊu mladom
generacijom Roma, dok se u tradicionalnom romskom jeziku postavke na izvornom jeziku i
kulturi relativno dobro saĉuvane. Promocija romskog jezika najĉešće se javlja u sklopu
oĉuvanja i razvoja samog romskog kulturnog nasljeĊa. TakoĊer nisu napravljeni nikakvi
pokušaji za korištenje romskog jezika, kao sredstva da se prevladaju teškoće u komuniciranju
s romskom djecom u školi.
Vaţno izvorište jezikoslovnih podataka
Jezikoslovlje je znanost s veoma širokim rasponom svojih interesa. Jedna od najvaţnijih
lingvistiĉkih disciplina je dijalektologija. Na podruĉjima romskog jezika romski dijalekti
veoma brzo izumiru, tako da prijeti opasnost kako bi mnogi podaci, same romske rijeĉi, koje
su bitne za povijest romskog jezika, mogle zauvijek i nestati. Dijalektološko istraţivanje
romskog jezika (romskih dijalekata) na samome terenu, u uţoj i široj regiji, uoĉavaju neke
gubitke rijeĉi unutar samog romskog jezika.
Vokabular svih narjeĉja Roma, kao i u drugim jezicima, sastoji se od izvornih rijeĉi,
pozajmljenih rijeĉi, novo posuĊenih i novo izmišljenih rijeĉi. Izvorne rijeĉi su stare rijeĉi koje
su indijskog podrijetla. Pozajmljene rijeĉi posuĊene su davno, od iranskog, armenskog i
grĉkog jezika, kao i od jezika zemalja kroz koje su sve skupine Roma putovale od Indije do
Europe.
152.
Izvorne rijeĉi na romskom jeziku su univerzalne i još uvijek preţivljavaju i koriste se unutar
samog romskog jezika, te se iste pojavljuju u svakom romskom dijalektu. Pozajmljene rijeĉi
su rijeĉi koje su Romi prihvatili iz drugih jezika, a iste su se proširile kroz Europu nakon što
su Romi napustili podruĉje Male Azije. U sluĉaju hrvatskih Roma ti krediti, rijeĉi posuĊenice,
dolaze prvenstveno iz hrvatskog, srpskog, maĊarskog, slovaĉkog, rumunjskog, ukrajinskog,
poljskog, i njemaĉkog jezika. Rijeĉi koje su naknadno ugraĊene u romski jezik u stvari su
nestabilne rijeĉi i ĉesto se zamjenjuju se rijeĉima iz nekog novog kontakt jezika. Najnovije
rijeĉi u romskom jeziku su neologizmi, koji svaki ţivi jezik i ima. Novije rijeĉi, novije
posuĊenice, potjeĉu iz stranih rijeĉi koje su posuĊene iz sredine u kojoj ţive Romi, meĊutim,
Romi pokušavaju iz tih posuĊenica stvoriti svoje vlastite rijeĉi za neke nove pojmove i stvari.
Istraţivanja na samome terenu ustanovila su gubitak nekih romskih izvornih rijeĉi unutar
samog romskog jezika. Sva vaţna izvorišta jezikoslovnih podataka, izvoran romski jezik,
stare posuĊenice koje su ubaĉene u sam romski jezik , a isto tako i novije rijeĉi, treba zaštititi.
Republika Hrvatska vaţno je izvorište romskog jezika jer se niz stoljeća nalazi na podruĉju
kojem velike skupine Roma migriraju i gdje se djelomiĉno i zadrţavaju.
PREPORUKE
Predlaţu se slijedeće preporuke;









Oĉuvanje i razvoj svih nematerijalnih kulturnih dobara Roma.
UvoĊenje elementa romske kulture u obrazovni program.
Usvajanje ortografije pisma romskog jezika u Republici Hrvatskoj.
Stvoriti dodatne didaktiĉke materijale i omogućiti njihovo uvoĊenje u nastavi kao
sredstva struĉnog usavršavanja zaposlenih u obrazovanju i odgoju Roma.
Potrebna je dorada strateških dokumenata sa jasnim razdvajanjem lokalnog od
drţavnog nivoa djelovanja.
Bolja suradnja predstavnika Ministarstva kulture, Ministarstva znanosti obrazovanja i
športa kao i romskih NVO organizacija koja mora biti bazirana na operativnim
zadacima, unaprijed definiranim prioritetima i rokovima u domenu kulturnog razvoja
Roma i samog oĉuvanja kulturne baštine Roma i romskog jezika.
Jasnija strateška orijentacija romskih NVO organizacija bazirana na jedinstvenim
interesima romske zajednice i jasnim strateškim prioritetima u domenu kulturnog
razvoja romske zajednice. Prije integriranja predloţenih rešenja u strateška dokumenta
i akcione planove potreban je politiĉki dogovor meĊu liderima romske zajednice
baziran na mišljenjima i sugestijama poznavalaca kulture Roma kod nas.
Veća ukljuĉenost predstavnika romske zajednice u kreiranju i javnoj diskusiji
prijedloga za brţi integrativni kulturni razvoj romske zajednice.
Neophodna je bolja suradnja meĊu resornim ministarstvima (kultura - obrazovanje)
kako bi se izbjeglo preklapanje ili pak nesuraĊivanje istih.
153.
 U oĉuvanje jezika Roma treba ukljuĉiti Ministarstvo kulture, Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa zajedno sa struĉnjacima romskog porijekla.
 Treba postići dijalog i suradnju izmeĊu kulturnih i obrazovnih struĉnjaka,
poznavatelja romskog jezika pripadnika romske nacionalne manjine, a vezano za
standardizaciju romskog jezika.
 Potrebo je pokrenuti istraţivaĉke aktivnosti usmjerene na prikupljanje sadrţaja
nematerijalnih kulturnih dobara Roma, prikupiti što veći broj povijesnih i etnografskih
sadrţaja i pisanih tragova o Romima na tlu Republike Hrvatske. Na taj naĉin bi drţava
pokrenula ozbiljniji rad na oĉuvanju romskog jezika i romskih dijalekata, a time bi
drţava pokazala da ima ozbiljne namjere da podrţi proces integracije romske
zajednice u Republici Hrvatskoj.
 Pokrenuti dijalog meĊu kulturnim radnicima i intelektualnim elitama radi adekvatne
inkluzije Roma u institucije sistema (obrazovne, kulturne, socijalne, pravne i druge).
 Povećati koordinaciju izmeĊu spomenutih ministarstava i romskih NVO organizacija
te bolje osmisliti kadrovsku politiku kada su romski kadrovi u pitanju u interesu daljeg
razvoja romske zajednice.
 Treba povećati ukljuĉivanje romskih kulturno umjetniĉkih društava za njegovanje
romskog jezika, a u kreiranju kulturnih politika na svim nivoima (od lokalnog do
drţavnog).
 Potrebno je uspostaviti institucije u Republici Hrvatskoj (kulturne, obrazovne,
istraţivaĉke) koje će se, pored romskih KUD-ova i NVO-a, baviti kulturom Roma u
domenu istraţivanja, publiciranja, izdavaštva, prepoznavanja i zaštite kulturne baštine
Roma.
 Ministarstvo znanosti, prosvjete i športa treba osnovati i otvori Katedre za romski
jezik i kulturu (ili Odjeljenje za romske studije) na Filološkom ili Pedagoškom
fakultetu u Zagrebu. Takvih Katedri ima u Sofiji, Parizu, Bukureštu i Nitri.
Otvaranjem Katedra za romski jezik i kulturu, jedna je od najvaţnijih projekata za
Rome u Republici Hrvatskoj i igrati će veliku kulturnu i obrazovnu ulogu za
edukaciju, obrazovanje Roma kao i samo oĉuvanju romskog identiteta u Republici
Hrvatskoj.
 Treba osposobiti istraţivaĉe i prouĉavatelje povijesti romskog gramatiĉkoga ustroja i
romske pisane baštine te suvremenih organskih govora romskog jezika na temeljima
suvremenih teorijskih i metodoloških pristupa romskoj jeziĉnoj prošlosti i sadašnjosti.
 Potrebno je na nivou drţave donijeti Strategiju razvoja kulture Roma na bazi
kulturnog konsenzusa meĊu Romima.
 Treba izdvojiti prioritete u oblasti kulture i pokrenuti akcije na nacionalnom i
lokalnom nivou.
 Treba osmisliti kratkoroĉne u dugoroĉne planove (investicije u oblasti kulture i
kulturnih dešavanja).
 Potrebno je povećati informiranost i transparentnost rada, meĊu razliĉitim akterima.
 Treba organizirati što više okruglih stolova povodom ove teme, kako na nacionalnom
nivou tako i na lokalnim nivoima.
 Potrebno je da Ministarstvo kulture i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
dopune strategiju sa aktivnostima iz svog domena nadleţnosti, a iz ugla potreba same
romske zajednice.
 Treba podići osjetljivost većinske zajednice za potrebe svih socijalno ugroţenih
zajednica, posebno Roma kao najugroţenijih meĊu siromašnima, i na taj naĉin otvoriti
put interkulturnoj razmjeni i prihvaćanju.
154.
 Zajedno sa etnografskim muzejima treba vršiti prikupljanje, ĉuvanje i istraţivanje
civilizacijskih, kulturnih i prirodnih dobra Roma u Republici Hrvatskoj.
 Sa Ministarstvom kulture i u suradnji sa etnografskim muzejima treba izvršiti struĉnoznanstvenu obradu i sistematizaciju prikupljenih sadrţaja u zbirke.
 Treba trajno zaštititi prikupljenu muzejsku graĊu voditi i ĉuvati muzejsku
dokumentaciju te vršiti nadzor i protekciju nad vrijednim prikupljenim predmetima.
 Etnografski muzeji trebaju imati zadaću prikupljanja, ĉuvanja i prezentacije romske
etnografske graĊe koje su od kulturne vrijednosti i znaĉaja za romsku nacionalnu
manjinu, a s navedenim i za Republiku Hrvatsku.
 Muzejska graĊa Roma treba se sastajati od etnografskih zbirki, dokumentacijskih
fondova te knjiţniĉne zbirke.
 Etnografski muzeji trebaju pruţiti struĉnu pomoć Romima, romskim NVO
organizacijama, a iz podruĉja oĉuvanja i prikupljanja nematerijalnih kulturnih dobara
Roma.
 Etnografski muzeji trebaju odrţavati predavanja i pruţiti usluge informiranja romskoj
zajednici o prikupljenim nematerijalnim kulturnim dobrima Roma.
 Etnografski muzeji trebaju organizirati izloţbe i objavljivati struĉne publikacije o svim
nematerijalnim kulturnim dobrima Roma.
155.
Donatori koji su podrţali izdavanje djela
REPUBLIKA HRVATSKA
Savjet za nacionalne manjine
Mesniĉka 23.
10 000, Zagreb – Croatia
REPUBLIKA HRVATSKA
Ured za nacionalne manjine
Mesniĉka 23.
10 000, Zagreb – Croatia
156.

DJEČjI List

ruska imperija

Tema broja: ROMI U BOSNI I HERCEGOVINI

ro-mi u smz - Projekt Građanskih Prava Sisak

- Udruga Roma

Položaj Roma u Međimurju i varaždinsko

`Romano čaćipe` novi broj (PDF dokument)

romska istina51.pdf

- Udruga Roma