Broji / Broj 49 ● Berš / Godina XVII. ● Zagreb , žulaj / srpanj 2013.
Romska istina
EU - prilika za zajedničke
projekte lokalne zajednice
i organizacija civilnog
društva
Sadržaj
UVODNIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
Poticanje aktivizma mladih Roma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
Bandić uručio Romima stipendije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
Međimurski Romi dobili na dar informacijsku opremu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
"Iako je primljena u EU, Hrvatska ne poštuje sva ljudska prava". . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
Međunarodna konferencija o diskriminaciji Roma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
Vodnjan: Iz gradskog stana iseljena romska obitelj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
Prof. dr. Gheorghe Sarau novinsko-informativna agencija Roma dodjelila je
zahvalnicu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
O prof. dr. GheorgheSaraua liă e parikerutni e nevimatanqe informativnutne
agenciăθar e rromengeraθar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
Osnovana Romska interparlamentarna organizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
EU i OEBS za bolji položaj Roma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
Romi su zanemareni Europljani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
Parno Gras ili Bijeli konj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
Najnesretniji među nama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
Slobodna zona Motovuna u znaku romske glazbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
Treba li nam romski riječnik i kakav? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
"Pravda ne osveta" . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
"Romi u paklu Jasenovca – kraj jedne čerge". . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
"Roma in the hell of Jasenovac – end of one cerga" . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
Kraljeva zlatna krletka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
Thagaresko sumnakuno kafezo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
Usmena predaja i pjesništvo Roma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
Romski pjesnik i aktivist – Šemso Avdić. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
Udruga Roma Zagreb i Zagrebačke županije zahvaljuje svim donatorima koji su
donirali svoje proizvode i na taj način razveselili naše najmlađe članove.
Romano čaćipe – Romska istina • Romano Lil – Časopis Roma u Republici Hrvatskoj
• Izdavač: Udruga Roma Zagreba i Zagrebačke županije • Redakcija: Čemernička 17, tel/fax +385 1 24 52 554,
email: [email protected] • Glavni urednik: Alija Mešić, email: [email protected] • Izvršna urednica: Aleksandra Marković,
email: [email protected] • Grafička urednica: Tihana Modrić, email: [email protected]
• Uređivački odbor: Alija Mešić (predsjednik), Anifa Gaši, Senad Herić, Besima Mešić, Mišo Ibrišević, Toni Vuk,
Renata Đonđ Perković • Tajnica: Snježana Martinović • Izdavanje časopisa sufinanciraju: Savjet za nacionalne manjine
Vlade RH i Ured za kulturu Grada Zagreba • Odlukom Vlade RH, Odjela upravnopravnih poslova,
br. K1 03205/9702 116 ur. br. 50402/97 od 24. srpnja 1997. časopis je oslobođen poreza • Časopis je besplatan
3
UVODNIK
Poštovane dame i gospodo, Romkinje i Romi,
O
vaj 49. broj magazina Romano Čaćipe izlazi u
28. punopravnoj članici Europske unije te smo
svi zajedno dočekali i taj trenutak. Nakon mjesec dana članstva ne primjećujemo nikakve promjene
naše zajedničke situacije. Gospodarstvo se nalazi u slobodnom padu, broj stečaja raste, kreditni rejting države
je ponovno na preispitivanju, broj nezaposlenih se ne
smanjuje, turistička sezona pokazuje znake slabije kupovne moći EU turista, jer i u Europskoj Uniji i dalje
traje gospodarska kriza.
Sve veći broj naših sugrađana svakodnevno ima problema sa preživljavanjem u siromaštvu no samo radi gospodarske krize nesmije se zaboraviti prava vrijednost
punopravnog članstva u Europskoj uniji. Naime, EU je
ujedno i kontinentalna unija različitih naroda i narodnosti koji su se opredijelili za određene zajedničke civilizacijske vrijednosti, između ostaloga, vladavinu prava,
poštivanje ljudskih prava te demokraciju.
U tom smislu, promatrajući naše punopravno članstvo u
EU, otvaraju nam se doista mogućnosti da u slijedećih
nekoliko godina riješimo dobar dio socijalnih ali i gospodarstvenih problema kroz različite poticaje i fondove EU.
Obzirom da je nezaposlenost gorući problem našeg
društva, suradnja organizacija civilnog društva (OCD)
te partnera, lokalne uprave i samopurave, dogovorno i
zajedničkim nastupom prema tijelima Europske unije,
mogu ne samo pokušati, već uistinu početi rješavati barem dio nagomilanih problema i situacija.
Europska unija podrazumijeva da organizacije civilnog
društva sudjeluju u procesima kreiranja lokalnih strategija, ali i u odlučivanju i odabiru projekata koji se financiraju. To i jest jedan od temelja, načela Europske unije.
Razlog je jednostavan, povjerenstva koja odlučuju o
nečemu, primjerice koji projekti pomažu ublažavanju
određenih problema u društvu, moraju sadržavati predstavnike OCDa jer su ti predstavnici ili aktivisti, oni koji
stvarno poznaju probleme a time i moguća rješenja.
Ako je odlučivanje o odabiru projekata koji se financiraju isključivo u rukama plaćenih državnih službenika
koji stvarnu situaciju ne poznaju jer u njoj ne žive te su
povjerenstva popunjena saborskim zastupnicima i drugim državnim činovnicima, koji osim osnovnog osobnog dohodka primaju i dodatna primanja kao članovi
raznih povjerenstava, onda dolazi do situacija gdje se
sredstva namijenjena ublažavanju ili riješavanju problema i situacija troše nenamjenski i pasivno, većinom na
tu samu birokraciju te izlobirane projekte onih koji su u
dobrim i prijateljskim poslovnim odnosima s istim tim
članovima raznih povjerenstava. U terminima Europ-
ROMANO ČAČIPE
Alija Mešić, predsjednik udruge roma
ske unije takva situacija se naziva, netransparentnom.
Zajedničkim nastupom i zajedničkim podnošenjem
projektnih prijedloga, lokalna uprava i samouprava te
organizacije civilnog društva, mogu krenuti u rješavanje dijela problema poput pitanja nezaposlenosti, rješavanja osnovnih komunalnih priključaka, cestovnih
radova, izgradnje potrebne zajedničke infrastrukture
te drugih mjera za romsku nacionalnu manjinu u romskim naseljima Grada Zagreba te drugim mjestima u
Republici Hrvatskoj.
Organizacije civilnog društva koje su direktno uključene u svakodnevicu romske nacionalne manjine, ne
raspolažu s potrebnih 5 do 30% sredstava koliko podnositelj projektnog prijedloga fondovima Europske
unije mora raspolagati. Razlog je jednostavam, romske
udruge su neprofitne, dakle svoj usluge zajednici pružaju besplatno, dakle ne mogu niti ostvariti profit a time
ni raspolagati kapitalom.
Lokalne uprave i samouprave pak raspolažu proračunskim sredstvima te mogu s 5 do 30% učešća u vrijednosti projekta riješiti dio nagomilanih problema.
Dakle, zajednički nastup i zajedničko razumijevanje
između lokalne uprave i samouprave te organizacija
civilnog društva su preduvjet za ostvarenje ambicija u
povlačenju sredstava iz Europskih fondova koji su namijenjeni Republici Hrvatskoj.
Kada govorimo o pitanjima od interesa za romsku nacionalnu manjinu ali i bilo koju drugu nacionalnu manjinu u Republici Hrvatskoj, onda je smisleno da postoji i
kvalitetna suradnja, sa Uredom za ljudska prava i prava
nacionalnih manjina, unutar koje su Romi definirani
kao najugroženija, ranjiva skupina. Također je poželjna
kvalitetna suradnja s Vijećem za nacionalne manjine.
Sa željom da nam punopravno članstvo u Europskoj
uniji svima donese mir, prosperitet i životno zadovoljstvo, također se poput Vas nadam da unatoč trenutnoj
situaciji stižu bolja vremena. S poštovanjem,
Alija Mešić, urednik
ROMSKA ISTINA
događaj
4
MEĐUNARODNA KONFERNECIJA
Poticanje aktivizma mladih Roma
P
oticanje mladih Roma na
aktivizam i participaciju u
vlasti jedan je od prioriteta tijekom hrvatskog predsjedanja
"Desetljećem za uključivanje Roma
2005-2015", pa je Ured za ljudska
prava i prava nacionalnih manjina
upriličio međunarodnu konferenciju "Aktivizam i sudjelovanje mladih
Roma" u Zagrebu.
Želimo mladima dati šansu i omogućiti im efikasnije sudjelovanje u
procesu integracije Roma, kazao je
ravnatelj Ureda za ljudska prava i
prava nacionalnih manjina Branko
Sočanac. Izrazio je uvjerenje da će
fokus na mladima ostati i kad u srpnju Crna Gora preuzme predsjedanje
"Desetljećem za uključivanje Roma".
Zastupnik nacionalnih manjina u
Hrvatskom saboru Veljko Kajtazi
upozorio je kako je vrlo malo mladih
Roma, a posebno mladih Romkinja,
na vodećim pozicijama u udrugama. Zato smo, dodao je, u Romskom
nacionalnom vijeću kao krovnoj organizaciji počeli sa zapošljavanjem
mladih Roma do 35 godina i uključili ih u proces odlučivanja.
Naglasio je kako je posebno važno da
mladi, obrazovani Romi, osnažuju
svoj identitet i ne zaborave svoje korijene, kulturu i jezik. "Bilo bi dobro
da što više mladih upisuje romski
jezik na zagrebačkom Filozofskom
fakultetu", ocijenio je dodajući da
mnogi Romi, na žalost, i ne poznaju
svoj materiji jezik. Posljednji je trenutak da to promijenimo", dodao je.
Maja Sporiš, pomoćnica ministrice
za socijalnu politiku i mlade, naglasila je kako Ministarstvo nastoji
ROMANO ČAČIPE
doprinijeti stvaranju civilne scene
mladih Roma u Hrvatskoj. Dodala
je kako svi javni natječaji Ministarstva daju prednost organizacijama i
udrugama koje osnažuju pripadnike
nacionalnih manjina, te istaknula
kao jedan od ciljeva borbu protiv govora mržnje na Internetu.
Deklaraciju Desetljeća o uključivanju Roma potpisali su 2005. u Sofiji
premijeri devet europskih zemalja,
među njima i Hrvatske.
U Zagrebu je 23. i 24.05. održana međunarodna konferencija pod nazivom:
ROMSKA ISTINA
događaj
3. Međunarodna konferencija Desetljeća za Rome
"POVEZIVANJE
POVJESNOG
ISKUSTVA ROMA U EUROPI S
PROMICANJEM TOLERANCIJE I
NEDISKRIMINACIJE ROMA”
Ovo je 3. konferencija koja se održava u sklopu Hrvatskog predsjedanja
Desetljećem za Rome i prva konferencija u Hrvatskoj koju je organizirala i provela jedna romska civilna
udruga, a pod pokroviteljstvom Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Kao glavni izvođač ove
konferencije predstavilo se Romsko
nacionalno vijeće (RNV) te pokazalo da se u organiziranju ovako velike
manifestacije može dostojno nositi sa
puno opremljenijim i ekipiranijim organizacijama koje su do sada izvodile
i organizirale ovakve i slične skupove.
Opći dojam učesnika svodi se na činjenicu da je po prvi puta jedna ovakva povjesna tema obuhvaćena na
jednom mjestu iz perspektive velikog
broja zemalja članica Desetljeća ukazujući na vrlo slične političke poglede s kojima se Romi susreću u svim
zemljama. Teška povjest romskog
naroda ne smije se ponoviti i na tu
činjenisu treba stalno ukazivati i na
nju se pozivati – opći je dojam svih
učesnika konferencije, a o nevinim
žrtvama stradalim tijekom povjesti
treba se stalno govoriti i treba im se
odužiti na dostojanstven način.
"Ako se mjesta masovnih stradanja
Roma tijekom drugog svjetskog rata
ne obilježe na način da se desecima
tisuća poklanih i ubijenih, zvjerski
mučenih ljudi ne podigne barem dostojan spomenik, onda nismo ništa
drugo uradili, nego smo samo broj
ljudi, a koje su fašisti brojali po vagonima, statistički pretvorili u količinu
koja stane u jedan ili dva ili deset vagona koji su dopremani u Uštice ili
na slična mjesta.
Više od 17.000 Roma koje počiva na
groblju u Ušticama zaslužili su nešto
više osim mramorne ploče i ja ću se
svim silama truditi da se to promjeni” naglasio je saborski zastupnik
Veljko Kajtazi na otvaranju ove konferencije.
Soros: Vrijeme je za
provedbu obveza
prema Romima
Nakon što su se sve države članice EU i članice Desetljeća za uključivanje Roma (Albanija, BiH, Bugarska, Hrvatska, Češka, Mađarska,
Makedonija, Crna Gora, Rumunjska, Srbija, Slovačka i Španjolska,
a Slovenija i SAD imaju status promatrača) obvezale baviti strukturalnim siromaštvom i diskriminacijom Roma, došlo je vrijeme da se
usredotočimo na provedbu tih obveza i praćenje te provedbe, stoji
u izjavi Georga Sorosa koju je dostavila Mreža fondacije Otvoreno
društvo.
Soros tvrdi kako je EU na raspolaganje stavila znatna sredstva za
pomoć članicama EU i Desetljeća te da Mreža fondacija Otvoreno
društvo i Svjetska banka mogu ponuditi pomoć u oblikovanju i provedbi učinkovitih programa u mobiliziranju vlada i civilnoga društva kako bi iskoristili EU i druge fondove, kao što to Sorosova Mreža
radi u Međimurju i drugim mjestima.
Smatra kako obnovljeno Desetljeće treba nadopunjavati napore
EU, djelomično i kroz osiguravanje foruma za civilno društvo koje
će pratiti i kritizirati rad vlada glede toga pitanja.
Ocjenjuje kako Hrvatska kao najnovija članica EU može postojećim državama članicama, ali i državama na Balkanu koje žele postati članice primjerom pokazati kako ostvariti pravo uključivanje
Roma. "Hrvatska je započela rješavati žurna pitanja za romsku zajednicu kao što je segregacija romske djece u njezinim školama",
napominje Soros i dodaje kako ulaskom u EU treba pojačati napore
te iskoristiti financijske i tehničke resurse EU-a.
Sutra će se u Zagrebu održati 24. sastanak Međunarodnoga odbora upravnog odbora Desetljeća za uključivanje Roma 2005.-2015.,
na kojem će potpredsjednik Hrvatske vlade Neven Mimica predati
predsjedanje Desetljećem crnogorskom ministru za ljudska i manjinska prava Suadu Numanoviću.
ROMANO ČAČIPE
ROMSKA ISTINA
5
događaj
6
Bandić uručio Romima stipendije dobili ih 4 učenika i 2 studenta
Kako se čulo, mjesečni iznos stipendije
za učenike je 1.273,20 kuna, što je 20%
prosječne neto plaće u Gradu Zagrebu za
razdoblje I.-VIII. mjeseca 2012. Studenti
dobivaju stipendiju u visini 30% prosječne
plaće, u iznosu od 1,909,80 kuna
U
nazočnosti suradnika i roditelja, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić uručio je
u Gradskoj upravi, po prvi puta, Stipendije Grada Zagreba za školsku/
akademsku godinu 2012./13. učenicima i studentima pripadnicima
romske nacionalne manjine.
Ukupno je dodijeljeno 6 stipendija, među kojima četiri za učenike i
dvije za studente, koje Grad Zagreb
dodjeljuje sukladno Odluci o Stipendiji Grada Zagreba za učenike i studente pripadnike romske nacionalne
manjine, koju je 29. studenog 2012.
donijela Gradska skupština Grada
Zagreba. Temeljem navedene Odlu-
ke, gradonačelnik Bandić raspisao
je 30. siječnja 2013. godine Natječaj
za dodjelu Stipendija, s namjerom
da se učenicima dodijeli najviše 50,
a studentima najviše 10 stipendija.
Na Natječaj se prijavilo ukupno 18
kandidata – 13 učenika i pet studenata. Četvero kandidata zadovoljilo
je formalne uvjete u kategoriji učenika, a dvoje kandidata u kategoriji
studenata.
- Iznimna mi je čast što danas imam
priliku uručiti ugovore o stipendiji za učenike i studente pripadnike
romske nacionalne manjine, koje
Grad Zagreb u ovoj školskoj i akademskoj godini dodjeljuje po prvi
ROMANO ČAČIPE
put. Put u život počinje prvim korakom, i ja to tako vidim. Dobitnicima
od sveg srca čestitam, vi ste ponos
svojih roditelja, obitelji, ali i ponos
vašega grada i mene kao gradonačelnika. Vi svima možete biti uzor, te i
vas pozivam da širite svoju izvrsnost
među kolegama, prijateljima, kako
bi sljedećih godina bilo još više stipendista. Dodijeljena sredstva nisu
prevelika, ali u današnja krizna vremena svaka kuna je bitna, rekao je
gradonačelnik Bandić, dodavši da
nema boljeg ulaganja od onog u obrazovanje.
U ime stipendista, gradonačelniku i
prisutnima, zahvalila se Melisa Farhadi, učenica III. Ekonomske škole,
naglasivši kako se nada da će dano
povjerenje i opravdati.
Kako se čulo, mjesečni iznos stipendije za učenike je 1.273,20 kuna, što
je 20% prosječne neto plaće u Gradu
Zagrebu za razdoblje I.-VIII. mjeseca 2012.
Studenti dobivaju stipendiju u visini 30% prosječne plaće, u iznosu od
1,909,80 kuna.
ROMSKA ISTINA
događaj
Međimurski Romi
dobili na dar
informacijsku opremu
O
biteljski centar i dječji vrtić Pirgo u romskom
naselju Kuršanec u Međimurju dobili su na dar
od Veleposlanstva SAD-a i UNDP-a u Hrvatskoj
informacijsku opremu vrijednu tri tisuće dolara.
Donacija se sastoji od tri osobna računala, projektora,
edukacijskog softver programa i printera i dio je UNDPovog projekta "Program uključivanja Roma u Međimurskoj županiji" i Fondacije Otvorenog društva
"Making the Most of EU Funds for
Roma". Financiralo je američko
Veleposlanstvo u Hrvatskoj.
Projekt podržava inicijative razvoja zajednice u Kuršancu potičući
sudjelovanje Roma u obrazovanju
i zapošljavanju, te multikulturalne aktivnosti za mlade,
rekla je prilikom predaje opreme predstavnica Programa Ujedinjenih
naroda za razvoj
(UNDP) u Republici Hrvatskoj Louisa Vinoton.
Govoreći o položaju Roma
ROMANO ČAČIPE
u Hrvatskoj, kazala je kako u Hrvatskoj postoji odličan
zakonodavni okvir koji manjinama daje velika prava, ali
da implementacija na lokalnim razinama nije najbolja.
Posljednjih godina zbog pregovora i ulaska u EU značajno je napredovalo ostvarivanje prava te nacionalne
manjine, rekla je, a kao nedostatak je označila poteškoće
Roma u pristupu obrazovanju, veliku nezaposlenost i neintegrirano stanovanje jer Romi mahom
žive u posebnim naseljima odvojeno od većinskog hrvatskog stanovništva.
Veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država
Kenneth Merten je, uz napomenu da nije stručnjak, ocijenio kako se problemima Roma u
Hrvatskoj pristupa s velikom pažnjom.
Nakon uručenja donacije, Merten bio
je domaćin pokretanja elektronskog
čitača u knjižnici "Nikola Zrinski" u Čakovcu. Taj je dar dio
nacionalne kampanje Veleposlanstva SAD-a za e-pismenost hrvatskih studenata i profesionalaca
radi njihove konkurentnosti na europskom tržištu.
ROMSKA ISTINA
7
reagiranja
8
Human Rights Watch upozorava:
'Iako je primljena
u EU, Hrvatska ne
poštuje sva ljudska
prava'
Hrvatska treba uložiti više napora
u ostvarivanje prava azilanata,
manjina i osoba s invaliditetom,
upozoravaju iz Human Rights
Watcha
P
ristupanje Hrvatske Europskoj uniji 1. srpnja
pruža priliku Vladi da pokaže svoju opredijeljenost za zaštitu ljudskih prava i na odgovarajući
način pristupi rješavanju preostalih slučajeva njihova kršenja u zemlji, rekli su danas u Human Rights Watchu u
otvorenom pismu upućenom hrvatskom premijeru Zoranu Milanoviću.
Tijekom lipanjskog posjeta Hrvatskoj predstavnici Human Rights Watcha dokumentirali su niz problema koji
zahtijevaju hitnu pozornost Vlade, uključujući institucionalizaciju ljudi s mentalnim ili intelektualnim invaliditetom, prenapučene prihvatne centre za tražitelje azila i
izbjeglice, nedostatak posebne zaštite za djecu-migrante
bez pratnje te diskriminaciju Srba i Roma.
- Jasno je da Hrvatska mora obaviti još mnogo posla
da bi zaštitu ljudskih prava dovela na razinu EU-ovih
standarda - rekao je Hugh Williamson, direktor Human
Rights Watcha za Europu i Središnju Aziju. To što je i
službeno primljena u Uniju ne znači da Hrvatska ispunjava sve svoje obveze u području ljudskih prava prema
zakonima EU-a, rekli su u Human Rights Watchu.
U izvješću Human Rights Watcha iz 2010. godine dokumentirano je teško stanje više od 9000 osoba s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom koje još uvijek žive u
ustanovama u Hrvatskoj te nedostatak programa za staROMANO ČAČIPE
novanje i podršku u zajednici. Prenapučenost prihvatnih
centara za tražitelje azila i dalje predstavlja problem, a uz
predviđen porast broja tražitelja azila u trenutku kada
Hrvatska postane vanjska granica EU, Vlada bi trebala
u odgovarajućoj mjeri povećati i broj centara. Stotinama
djece-migranata bez pratnje nedostaje specijalizirana zaštita koju zahtijeva međunarodno pravo te se time izlažu opasnosti da postanu žrtve zločina poput trgovanja
ljudima i prisilnog rada, navode u izvješću. Osim toga,
potrebno je uložiti znatne napore u zaštiti Srba i Roma,
kažu. Osobe kojima je tijekom rata oduzeto stanarsko
pravo, a većina su Srbi, zbog visokih troškova podnošenja prijave i kompliciranih administrativnih procedura i
dalje nailaze na poteškoće u korištenju pogodnosti programa koji omogućava kupnju nekretnina po cijenama
nižima od tržišnih. Nadalje, zbog toga što nemaju osobne dokumente stotinama Roma teško je ostvariti pristup
osnovnim državnim službama kao što su zdravstvo, socijalna pomoć i obrazovanje.
Vlada treba hitno pristupiti rješavanju tih problema, rekli su u Human Rights Watchu.
To uključuje stvaranje rješenja za život u zajednici za ljude s mentalnim ili intelektualnim invaliditetom, povećanje broja prihvatnih centara za tražitelje azila i izbjeglice
te uspostavu specijaliziranog sustava za djecu-migrante
bez pratnje. Vlada bi, isto tako, trebala olakšati pristup
kupnji nekretnina za Srbe, nekadašnje nositelje stanarskog prava, olakšati stjecanje državljanstva Romima koji
ga nemaju te osigurati pristup državnim službama svima
u Hrvatskoj, bez obzira na status.
– Europska unija treba budno nadzirati kršenja ljudskih
prava unutar granica Unije i energično reagirati u slučaju da države članice ne poštuju temeljna načela ljudskih
prava, demokracije i vladavine prava kojima se rukovodi
EU – rekao je Williamson.
ROMSKA ISTINA
reagiranja
Međunarodna konferencija o
diskriminaciji Roma
S
tradanje Roma u 2. svjetskom
ratu i pitanja diskriminacije s
kojom se često susreću bile
su glavne teme dvodnevne međunarodne konferencije u Zagrebu koja
se održala 23. i 24. svibnja u organizaciji Romskog nacionalnog vijeća,
uz pomoć Vladinog Ureda za ljudska
prava i prava nacionalnih manjina i
organizacije Desetljeće za uključivanje Roma 2005.-2015.
Potpredsjednik Hrvatskog sabora
Milorad Batinić ustvrdio je da se takvim skupom osvješćuje problem i
zajedničkim snagama iznalaze rješenja koja doprinose boljitku romske
populacije u Hrvatskoj i EU te obećao
kako će u Saboru uvijek imati podršku. "Svatko može i mora učiniti više
da promiče toleranciju i vlastitim primjerom u svom okruženju utječe na
podizanje svijesti o značaju tolerancije i uvažavanja različitosti u društvu",
kazao je.
Međunarodni dani sjećanja
Saborski zastupnik i predsjednik
Romskog nacionalnog vijeća Veljko
Kajtazi je ustvrdio kako su im među
prioritetima djelovanja poticanje kulture sjećanja i odavanje počasti nevinim romskim žrtvama u 2. svjetskom
ratu. Podsjetio je da je Vijeće Europe
proglasilo 2. kolovoza Međunarodnim danom sjećanja na romske žrtve
u 2. svjetskom ratu kad su 1944. nacisti pobili 2897 Roma u Auschwitzu. Rekao je da se na taj dan sjećaju
i Roma ubijenih u ustaškom logoru
Jasenovac i da su prije godinu dana
skrenuli pozornost na zapušteno groblje i pokrenuli proces uređivanja,
kako bi ubijeni mogli dobiti dostojan
spomenik. Kazao je da je u Jasenovcu
ubijeno 16.173 Roma čija se imena
znaju i tisuću čija se ne znaju. Krećemo na dugi put koji će završiti kada
svijest o stradanju romskog naroda u
prošlosti bude najbolja brana za sprečavanje diskriminacije romskog naroda u sadašnjosti i budućnosti, rekao je.
Pučka pravobraniteljica Lora Vidović je rekla kako je lanjsko istraživanje pokazalo da bi za oko četvrtinu
građana i građanki u Hrvatskoj bilo
neprihvatljivo da im dijete stupi u
brak s osobom druge nacionalnosti,
boje kože ili vjere, a polovina građana smatrala bi problematičnim zapošljavanje Roma u svojoj tvrtki.
"Nažalost, u Hrvatskoj još uvijek ne
postoji dovoljan stupanj svijesti ni
znanje o tome što diskrimincija jest
i kako se protiv toga možemo boriti", kazala je Vidović. Istaknula je da
i javne osobe često u svojim istupima
prenose stereotipe što može predstavljati diskriminaciju kao neprihvaljivo i zakonom zabranjeno ponašanje koje treba sankcionirati za
što postoje pretpostavke kroz kazneni, prekršajni i građanski postupak.
Naglasila je važnost poduzimanja
dodatnih aktivnosti za suzbijanje
diskriminacije kroz javne kampanje
i edukativne aktivnosti počevši od
djece koju treba učiti o toleranciji i
ljudskim pravima, ali i o stradanjima
Roma u 2. svjetskom ratu.
Romi još uvijek
diskriminirani
Predsjednik saborskog Odbora za
ljudska prava i prava nacionalnih
manjina Furio Radin ustvrdio je da
su u EU i Hrvatskoj Romi još uvijek
diskriminirani. "Skrivati tu činjenicu
bila bi nepravda, ne samo prema Romima, nego i prema samima sebi",
rekao je i dodao da su čitave generacije socijalizirane u duhu predrasuda
prema Romima. Podsjetio je da su
totalitarni sustavi proganjali Rome,
da je nacistički primijenio projekt
etničkog čišćenja, a da su ustaše bile
u prvom redu u takvoj destruktivnoj
ROMANO ČAČIPE
Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić
nakani. Žalosnim je ocijenio što današnja demokratska društva još uvijek nisu uspjela u cijelosti prekinuti
diskriminaciju.
"Svi bismo htjeli vidjeti i doživjeti
trenutak kada će Romi biti ne samo
'slobodni ljudi' kako im ime kaže,
već i prepoznati kao ravnopravni
građani", dodao je.
Važnost povijesti
Zagrebački gradonačelnik Milan
Bandić poručio je da neke europske
metropole mogu učiti na primjeru
Zagreba kad je u pitanju uključivanje Roma u svijet obrazovanja, rada i
rješavanja pitanja 'krova nad glavom'.
"Imamo tu još problema, no pozivam
sve da na terenu pokažemo ono što
smo propisali zakonima i da to od
srca provedemo", kazao je Bandić.
Izrazio je zadovoljstvo što će idući tjedan biti dodijeljenje gradske stipendije najboljim učenicima i studentima,
među kojima je i šestero Roma.
Zamjenik ministrice kulture Berisalv
Šipuš je istaknuo kako su tolerancija
i istina dvije važne riječi kako bismo
jedni druge razumjeli, prihvatili i
obogatili se različitostima. "Važno je
govoriti o povijesnim činjenicama i
iskustvima koje se vezuju uz tragediju, ali još je važnije govoriti o budućnosti", smatra Šipuš.
ROMSKA ISTINA
9
digađaj
10
Vodnjan: Iz gradskog stana
iseljena romska obitelj
dana će se nastaviti deložacije drugih
romskih obitelji koje su već dobile rješenje o deložaciji, rekao je Punušković.
Bespomoćan grad
Tijekom deložacije nije došlo ni do
kakvih ispada, ali su okupljeni Romi
glasno izražavali svoje nezadovoljstvo. Među njima je bio i brat Ademi
Đevrije koji živi u Njemačkoj i koji je
rekao da da će o ovom slučaju obavijestiti inozemne medije da Europa
vidi kako se njena 28. članica ponaša
prema romskoj manjini.
Gradonačelnik Vitasović nije došao
R
omska obitelj Ademi sa sedmero djece u dobi od jedne
do 18 godina, iseljena je početkom ovog mjeseca iz gradskog
stana u ulici Trg statuta u Vodnjanu.
Nakon što su desetak godina boravili
u ovom stanu u neposrednoj blizini
vodnjanske place i za to vrijeme ga u
više navrata pokušavali otkupiti i renovirati, danas su ipak morali iznijeti svoje malobrojne stvari u prisustvu
suca Općinskog suda u Puli i pod paskom brojnih policajaca i pripadnika
interventne policije. Cijeli događaj
pratili su i brojni Romi, a došao je
i predsjednik Centra kulture Roma
Istre Ibrahim Punušković.
Nema rješenja AUDIA
- U travnju smo u Zagrebu mi, kao
predstavnici Roma, i predstavnici
Grada Vodnjana razgovarali s delegatima Vladinog Ureda za nacionalne manjine i Agencije za upravljanje
državnom imovinom (AUDIO) i
tražili da se potpiše bilo kakav sporazum da će se taj problem uskoro
riješiti. Na kraju je uslijedila samo
odluka suda o deložaciji koju evo
danas provode, rekao je Punušković.
Dodao je da su izvadili vlasničke listove stanova i zemljišta na području
Grada Vodnjana koji su u državnom
vlasništvu da bi se našao kompromis
za obitelji kojima prijeti deložacija. Nakon što su se s gradonačelnikom Klaudiom Vitasovićem složili
oko osam zemljišta na kojima bi uz
pomoć grada, države i EU fondova
sagradili kuće za te obitelji, ponovo
su zatražili rješenje od AUDIA ali ga
nikad nisu dobili.
- Izigrali su i nas i gradonačelnika i zato
ozbiljno razmišljamo da pokrenemo
sudski postupak protiv države. Ovih
ROMANO ČAČIPE
na mjesto događaja, ali je kratko rekao da je Grad u ovakvim slučajevima bespomoćan. - Grad naravno
treba raspolagati svojom imovinom,
ali država ima sasvim dovoljno prostora u koje bi mogla smjestiti ovakve obitelji, samo što očito nema političke volje da se ovaj problem riješi,
odgovorio je Vitasović.
Doznajemo da bi već za koji dan
trebala uslijediti i deložacija obitelji
Hadža, koja bespravno živi u kući
u vodnjanskoj Ulici Pian koja je u
gradskom vlasništvu.
(P. SOFTIĆ, snimio M. ANGELINI)
ROMSKA ISTINA
JEZIK ROMA
PROF. DR. GHEORGHE SARAU NOVINSKOINFORMATIVNA AGENCIJA ROMA DODJELILA JE
ZAHVALNICU
Povodom održavanja međunarodne
olimpijade romskog jezika u Beogradu,
,,Novinsko-informativna agencija Roma
dodjelila je Prof. Dr Gheorghe Sarau
zahvalnicu za nesebično zalaganje u
očuvanju obrazovanja na romskom jeziku
u Rumunjskoj, očuvanju nematerijalne
kulture i uključivanju Roma u multikulturalni
diverzitet Europe
P
rof dr Gheorghe Sarau najpre se zahvalio Bajramu Halitiju predsjedniku Novinsko informativne agencije Roma na jako značajnoj i podsticajnoj nagradi i dodao kako smo za prvu međunarodnu
olimpijadu romskog jezika identificirali sljedeće potrebe:
• službeno priznavanje prava na romski jezik i zvaničnu podršku za izradu programa, medije, prijevode i
istraživanja;
• sredstva i programe za osposobljavanje nastavnika
romskog jezika;
• razvijanje koncepcije programa koji odgovara različitim tipovima nastavnih situacija i izrada didaktičkog
materijala za pojedine regije;
• sagledavanje dvojezične i dijalekatske situacije u relevantnim regijama kako bi se podržao izbor programa
i formi nastavnog materijala;
• stvaranje internacionalne baze didaktičkog materijala koji je nadležno ministarstvo dijelimično ili u cijelosti odobrilo i koji bi bio dostupan nastavnicima i
službenicima koji se bave programom;
• osposobljavanje nastavnika svih kategorija i onih koji
su odgovorni za program, za korištenje osnovne informatičke tehnologije i za rad na umrežavanju, kako
bi se povezivali i razmjenjivali iskustva;
ROMANO ČAČIPE
• korištenje elektronskih izvora i tekstova i razvijanje
novih sredstava za nastavu i učenje, uz adaptaciju za
pojedine regije;
• da bi se to postiglo, neophodna je izrada mjera za
kompatibilnost tekstova i stvaranje naučnog i tehničkog tima za podršku razmjene i adaptacije resursa.
Prof. Dr. Gheorghe Sarau je potvrdio da su jezik i knjiga osnova svake kulture. Zbog toga je, Međunarodna
olipmpijada romskog jezika kamen temeljac romske
kulture i identiteta za desetljeća koje su pred nama. Neophodne su mjere potpore za razvoj romskog jezika u
modernoj Europi, što bi pridonjelo komunikaciji, strukturiranju identiteta, praćenju procesa izražavanja misli,
nematerijalnom stvaralaštvu i kulturnom nasljeđu cijele
zajednice.
Države koje su u svojim ustavima i zakonima priznale
Romima status nacionalne manjine i države koje su ratificirale europsku povelju o regionalnim i manjinskim
jezicima trebaju podsticati i stvarati elementarne uslove
kako bi romski jezik postao također član europske jezičke obitelji. Riječ je, naime, o pravu korištenja materinjeg
jezika, osnivanju naučnih i kulturnih institucija, izdavačkoj djelatnosti, medijima.
Bajram Haliti, predsednik
ROMSKA ISTINA
11
JEZIK ROMA
12
O PROF. DR. GHEORGHE SARAUA LIĂ E PARIKERUTNI
E NEVIMATANQE INFORMATIVNUTNE AGENCIĂθAR
E RROMENGERAθAR
E maškarthemutne olimpiădake inćarimasa e rromane ćhibăke e
,,Nevimatanqi – informativnutni agencia le Rromenqi ulavdă e Prof.
dr. Gheorghe Sarauaske parikerutni e bigaravutne bare butăke ano
arakhavutnipe e rromane ćhibăko thaj e edukaciăke anglalimasqe
pe rromani ćhib e bimateriălutne kulturake arakhaimasqe thaj le
rromenqe phandavimasqe ano multikulturalutno diverziteto le
evropako
O
Prof dr. Gheorghe Sarau maj anglal parikerda
e Bajram Halitesqe le prezidentosqe e Nevimatanqe – informativnutne agenciăkerake po but
manajutno tradutnimasqo daršanipe thaj vakarda kaj
e anglutne maškarthemutne olimpiădaqe e rromane
ćhibăke identifikiuisardam kal trubimata:
• Oficiălutno pativalipe pe hakaă le rromane ćhibăke
thaj oficiălutno inćaripe e programosqe ćerutnimasqe, media, nakhavimata thaj rodimata;
• Vastušej thaj programura e profesorenqe sikavimasqe
e rromane ćhibăke;
• Te zurardŏl e programonqi koncepcia savi avelas
šukar savetena tipurenqe profesorenqe situacijenqe
thaj te kerolpe didaktikano materiăli e ulavdutne
regiĕnqo;
• O dikhlăripe e duje ćhibjenqe thaj dijalktikane
situacijĕnqo ane relevantnutne regionura sar kam bi
inćarelapes o alosaripe le programesqo thaj e forma e
siklărimasqe materiălenqo;,
• Te kerolpe internacionalnutni baza e didaktikane materiălenqo saven o oficiĕlutno ministerij ano bati vaj
intrego anda thaj savo kam avelas pašutno e profesorenqe thaj e anivarnutnenqe save lenpe le progamençar;
• Te sikadŏn e profesora sa e kategoriĕnqe i kodolenqe
save si prbmnutne le programonqe, te kandenpes e
fundutne informaciĕnqe tehnologiăsa thaj pe butĭ le
drakhinimasqo, sar kam bi phandisavona thaj paruvutnisarena le Ȝanglimata;
• O kandipe le elektronikane hajingenqo thaj teksturenqo
thaj o anglalipe e neve vastušenqo e šikšutnake thaj
siklàriamsqe, e adaptaciăasa e ulavdutne regiononqe;
• Sar kam bi kado reslărdŏla, trubutne si te kerdon
e napi e kompatibilimasqe tekstorenqo thaj o keripe
ROMANO ČAČIPE
e skenciĭkane thaj tehnikane timosqo e inćarimasqe
paruvutnimasqe thaj adapatciĕnge resursenqe.
O prof. dr Gheorghe Sarau zurarda kaj si e ćhib thaj e
pustak funda saiktone kulturake, Feri kado si, e maškarthemutni olimpiăda e rromane ćhibăki barr fundimasqo
e rromane kulturake thaj identitetesqo e bute beršenqe
save si angla amenθe. Trubutne si napi e inćarimasqe e
rromane ćhibăke anglalimasqe ane nevi Evropa, so kam
anelas le komunikaciăke, te struktuisavol o identiteto, te
dikhlardŏlpes o thavdipe e sikavimasqe gndimasqo, bimataeriălutne ćerutnimasqo thaj e kulturaqe aćaimasqe
e intreqo jekhorako.
E raštre save an piro Aćhimos thaj krisimata dine le Rromenqe statatuso e etnosikane minoritetenqo save ratifikuisarde e ervopaki karta kaθar e regionalnutne thaj minoritetonqe ćhibă trubul te den suporto thaj keren elemntarnutne kišle kaj e rromani ćhib te avel kadă ӡenutni
e evropake ćhibăke familiăko. Svato si, maj laćhe, kaθar
o hakaj e kandimasqo e dejikane ćhibăko, fundipe e
viȜanutne thaj kulturake instituciĕngo, inkalimasqe butikerimasqe, media.
ROMSKA ISTINA
romi u regiji
Osnovana Romska
interparlamentarna
organizacija
Predstavnici Roma iz parlamenata
država regije, osnovali su
zajedničko političko tijelo, čiji
je zadatak rad na potpunom
uključivanju Roma u sve dijelove
društvenog života država čiji su
stanovnici
Michael Devenport
P
oslanici romske nacionalnosti, organizirani u novosonovanoj Romskoj interparlamentarnoj organizaciji, u Beogradu
su potpisali Deklaraciju kojom su
definirani ciljevi budućeg dijelovanja i zastupanja interesa Roma pred
nacionalnim, regionalnim i međunarodnim institucijama.
Potpisivanjem Deklaracije u Domu
Narodne skupštine početkom svibnja osnovana je Romska interparlamentarna organizacija, čiji je cilj
poboljšanje uvijeta života i inkluzija
Roma u sve segmente društva u zemljama u kojima žive.
Romi sastavni dio
kulture
Skupu su prisustvovali predsjednici
Srbije i srpskog parlamenta, Tomislav Nikolić i Nebojša Stefanović, a
Deklaraciju su potpisali parlamentarci romske nacionalne zajednice iz
Srbije, Slovačke, Hrvatske, Bugarske
i Makedonije, a u nastajanju te organizacije učestvovali su i poslanici iz
Rumunjske.
Novo će tijelo, prema riječima Srđana Šajina, poslanika iz Srbije koji je
predsjedao osnivačkom Sjednicom,
ustrojiti jedan sasvim novi način i
metodu rada na integraciji ove ranjive grupe. "Osnovni problem koji
smo do sada imali, bio je taj da li mi
imamo nekoga tko može na pravi i
realan način govoriti o romskoj zajednici. Do sada su to radili pojedinci koji nisu odgovarali zajednici,
a sada to radimo na novi, kvalitetan
način, na način u kojem netko predstavlja zajednicu", rekao je Šajin
Predsjednik Srbije g. Nikolić je naglasio kako je romska populacija
sastavni dio našeg društvenog i nacionalnog bića i kulturnog ambijenta,
kao i nezaobilazni dio naše sociopolitičke stvarnosti, a ta populacija u
Srbiji uživa sva prava civiliziranog i
demokratskog društva.
"Današnjim skupom Srbija pokazuje posvećenost boljem životu svakog svog građanina, bez obzira na
nacionalnost, boju kože, političko i
svako drugo opredjeljenje”, rekao je
Nikolić. On je naveo da je posebno
ponosan što se u Skupštini Srbije–u
ROMANO ČAČIPE
našem domu demokracije i u Beogradu, srpskoj prijestolnici i gradu
koji je poznat po kozmopolitizmu–
stvara nova međunarodna, značajna
institucija, koja će raditi na promoviranju, zaštiti i unapređenju prava
romske populacije. "Moju podršku
uvek ćete imati”, poručio je predsjednik Srbije.
Svi dijele istu sudbinu
Predsjednik Skupštine Nebojša Stefanović naglasio je kako parlament,
kao najviši zakonodavni organ, donoseći zakone usklađene s propisima
EU, na jasan način ističe opredijeljenost našeg društva da u što kraćem
vremenskom roku dobije datum početka pregovora o pridruživanju.
"Na našem putu ka europskim standardima izuzetna pažnja poklanja se
unapređenju položaja svih ranjivih
kategorija, a romska zajednica, nažalost, jest jedan od najranjivijih slojeva, i to bez obzira da li je gledamo
kroz socijalnu, ekonomsku ili političku prizmu”, rekao je predsjednik
srpskog parlamenta.
ROMSKA ISTINA
13
14
romi u regiji
On je ukazao da sami Romi moraju
preuzeti odgovornst sa svim građanima Srbije, kako za svoj položaj, tako i
za europsku budućnost društva.
"U uslovima kada zemlja donosi teške odluke od velikog je značaja zajedništvo koje Romi kao građani Srbije dijele sa svima drugima”, rekao
je Stefanović.
Nitko nije sam
Iako se Romi u različitim zemljama
suočavaju sa sličnim problemima,
rješenja koje države primjenjuju se
razlikuju. Parlamentarni predstavnik Roma iz Mađarske Laslo Berenji,
kaže kako je vlada te države posvećena poboljšanju položaja romske
zajednice, ali da ni jedna država to ne
može riješiti sama. "Probleme s kojima se najčešće suočavamo - stambeno zbrinjavanje, edukacija, zapošljavanje, diskriminacija – samo zajedno
možemo riješiti. Zadovoljan sam što
su moje kolege, predstavnici Roma,
od mene tražile da prisustvujem ovoj
konfereniciji i da stavim potpis na
ovu deklaraciju jer problemi su zajednički, pa bi i rješenja trebala biti
zajednička", kaže Berenji. Govoreći
o riješenjima i o uključenosti Roma
u društvo, poslanik iz Makedonije,
Samko Ibraimovski, na Sjednici je
rekao kako bi njegova država mogla poslužiti za primjer."Mogu se
pohvaliti da sam prvi zamjenik ministra Rom. Mi imamo i ministra u
Makedoniji koji je Rom. Znači, u našoj državi se poštuju prava etničkih
zajednica i mogli bi i drugim državama poslužiti kao primjer, kako se
Makedonija odnosi prema svojim etničkim zajednicama, posebno prema
Romima", rekao je Ibraimovski.
Skupu su se obratili i ambasadori nekoliko zemalja u Srbiji, koji su
istaknuli značaj integracije romske
populacije u sve pore društva i ulogu koju u tome trebaju imati zemlje
pojedinačno, ali i međunarodne organizacije i institucije.
Ambasador Velike Britanije Michael
Devenport naveo je kako su posljednjih mjeseci svi svjedoci određenih
pomaka i dobrih vijesti kada je u pi-
Michael Kirby
tanju romska zajednica u Srbiji. Devenport je rekao da se to ogleda u više
segmenata društva, a posebno u obrazovanju i povećanju broja nastavnog
osoblja i dodao da je i njegova zemlja
pružila određenu pomoć kako bi se
popravio položaj položaja Roma.
Ambasador SAD Michael Kirby čestitao je Nikoliću i građanima Srbije
na naporima koje ulažu u poboljšanju
života romskog stanovništva.
Podrška SAD-a
On je naznačio da SAD daje punu podršku Srbiji i svim državama u regiji
na putu i napretku koji imaju u integraciji Roma u sve dijelove društva.
Ambasador Švicarske Jan Daniel
Ruth čestitao je na osnivanju Romske interparlamentarne organizacije
i izrazio nadu kako će novoosnovana
ROMANO ČAČIPE
organizacija imati utjecaj na veću inkluziju Roma u sredinama u kojima
žive, dok je ambasador Njemačke
Hans Vilhelm poručio da su ljudska
prava i demokracija najveći prioritet
njemačke vanjske politike. Njemačka vlada, naveo je on, pridaje veliku
pozornost pravima manjina, što je
zajednička opredijeljenost u borbi
protiv svake vrste diskriminacije.
Osnivanje Romske interparlamentarne organizacije predstavlja odlučnost romske zajednice da preuzme
odgovornost, poručio je poslanik
Romske stranke u Skupštini Srbije
Srđan Šajn, koji je izrazio nadu da će
aktivnosti te organizacije doprinjeti
da Romi kao socijalno najugroženija
grupa izađu iz problema s kojima se
svakodnevno suočavaju.
Novi mehanizam
demokracije
"Ovo je novi mehanizam korištenja
demokratskih kapaciteta poslanika
romske nacionalnosti u nacionalnim parlamentima, kao i pripadnika različitih političkih opcija koji
je usmeren na poboljšanje položaja
Roma”, naglasio je Šajn.
U Deklaraciji se, između ostalog, navodi da legitimitet interparlamentarne
organizacije počiva na legitimitetu slobodnih i poštenih neposrednih izbora,
njenih članova od strane građana, kao
i na demokratskim principima kojih
će se pridržavati u svom radu.
Tomislav Nikolić
ROMSKA ISTINA
romi u regiji
EU i OEBS
za bolji položaj Roma
Predstavnici Europske unije i OEBS-a potpisali
su u Beogradu sporazum od 4,8 milijuna
eura za realizaciju Strategije Vlade Srbije za
unapređenje položaja Roma
Š
ef delegacije EU u Srbiji Vincent Degert je istakao kako
su EU i Europska komisija
vrlo zainteresirane za unapređenje
položaja Roma te je naveo kao je posljednjih godina Europska Unija u
Srbiji za te namjene izdvojila 15 milijuna eura. Degert je istakao kako
Delegacija EU u Srbiji surađuje sa
svim općinama u pronalaženju smještaja za ugroženi dio stanovništva.
Socijalno uključivanje
Potpredsjednica Vlade Srbije za europske integracije Suzana Grubješić
ROMANO ČAČIPE
Degert je sporazum potpisao sa šefom Misije OEBS-a u Srbiji Peter
Burhardom tijekom jednodnevnog
seminara "Socijalno uključivanje
Roma i Romkinja u Republici Srbiji".
Otvarajući taj seminar potpredsjednica Vlade Srbije za europske integracije Suzana Grubješić istaknula je
kako su Romi među najugroženijim
društvenim skupinama u Srbiji. Cilj
države je da zajedničkim naporom
cijelog društva unaprijedi njihov položaj, rekla je Grubješićeva i dodala
kako je dobro što je unapređenje poROMSKA ISTINA
15
16
romi u regiji
Pierre Mirel
ložaja Roma tema od značaja i za EU.
"Romi su jedna od najugroženijih
društvenih skupina i naš cilj je da
kroz udruženi napor cijelog društva
unaprijedimo njihov položaj, kako
bismo smanjili nejednakosti koje
postoje između Roma i ostatka stanovništva", rekla je Grubješićeva.
ti razvoja i europske integracije Srbije. "Socijalno uključivanje Roma ne
može se postići kroz jedan ili nekoliko projekata, jer su problemi veliki.
To je dugotrajan proces i traži trajnu
posvećenost", rekla je Grubješićeva i
dodala kako Srbija ulaže veliki napor
da pored financiranja iz budžeta projekte vezane za unapređenje financira i iz IPA fondova i na druge načine.
Seminar se, prema njezinim riječima, organizira u trenutku kada je
unapređenje položaja Roma tema od
značaja i za zemlje članice EU, kao i
za sve zemlje kandidate i potencijalne kandidate.
Direktor Europske komisije za proširenje Pierre Mirel rekao je da je do-
sta toga učinjeno kako bi se unaprijedio položaj Roma, ali je i naglasio
kako su problemi višestruki i duboko ukorijenjeni te da nije lako lokalnim samoupravama pronaći rješenja
za preseljenje Roma iz nehigijenskih
naselja. "Svjedoci smo da u Srbiji
postoji nova energija i suradnja Vlade, grada Beograda, Nacionalnog
savjeta", rekao je Mirel i dodao kao
je dobro što će oni zajedno raditi na
poboljšanju položaja Roma. On je
izrazio nadu kako će Vlada Srbije,
kao što se suočila s teškom odlukom
o Kosovu i Metohiji, raditi na unapređenju položaja Roma.
Poslanik i predsjednik Savjeta za
unapređenje položaja Roma Srđan
Položaj Roma mora biti
bolji
Ona je istaknula kako je Srbija dužna unaprijediti socijalno-ekonomski
položaj Roma i da zato mora osigurati da oko 150.000 sugrađana romske nacionalnosti ima ista prava kao
i svi ostali građani. Grubješićeva je
navela kako je Srbija dužna i unaprijediti položaj predstavnika te manjine i zato što će tako osigurati da oni
pruže doprinose ekonomskom razvoju zemlje, ali i da koriste dobrobiROMANO ČAČIPE
ROMSKA ISTINA
romi u regiji
Šajn naglašava da se uskoro može
reći da Srbija ima institucionalni
okvir za proces integracije Roma, ali
da je još neophodno raditi na tom
polju, pa će se Savjet ozbiljno baviti
monitoringom tog procesa.
Bitni lokalni nivoi
Ističući kako je važno i da se na lokalnoj razini angažiraju svi resursi
za integraciju Roma, Šajn je rekao
da posebnu pažnju treba posvetiti
općinama Preševo i Bujanovac, kao i
Sandžaku i izbjeglim Romima.
"Srbija pokazuje da misli europski i
da je opredijeljena za europske integracije, a i za Srbiju i za Rome je
važno dobijanje datuma za početak
pregovora", naveo je Šajn.
Kako postoji politička volja države
da se pomogne romskoj zajednici
smatra i predsjednik Nacionalnog
savjeta romske nacionalne manjine
Vitomir Mihajlović, koji kaže kako
je napravljen korak k rješavanju problema, ali da dinamika nije onakva
kakva je očekivana i da se Romi suočavaju s mnoštvom problema, poput
nezaposlenosti, budući da oko 99
posto te populacije nije zaposleno.
Također, kako je dodao, veliki broj
djece nije obuhvaćen obrazovnim
sustavom, Romi se suočavaju s diskriminacijom i nisu potpuno integrirani u društvo.
Amnesty International
dao negativnu ocijenu:
Prinudno iseljeni Romi,
zabranjena parada
ponosa
U Beogradu je više od 1.000 Roma prinudno iseljeno u travnju, a
parada ponosa ponovno je zabranjena u listopadu, istaknula je
organizacija Amnesty International (AI) u najnovijem izveštaju
o Srbiji za 2012. godinu.
Oko 1.000 Roma prinudno je iseljeno u travnju iz Beogradskog
naselja kod Belvila. Skoro polovina je vraćena u južnu Srbiju,
mnogi su ostali bez krova nad glavom. Oni koji su evidentirani
u Beogradu poslani su u izdvojena, kontejnerska naselja u prigradskim područjima grada gdje ne mogu pronaći posao - navedeno je u izvještaju Amnesty International, objavljenom na
internetskim stranicama.
Iako se Europska komisija suglasila da financira dobar smještaj
za iseljene Rome, gradska vlast je predložila da on bude na izoliranom području, stvarajući tako rasno izdvojena naselja, istaknuto je u izvještaju.
Zakonski amandmani usvojeni u rujnu prošle godine potencijalno su umanjili diskriminaciju zbog pomoći "zakonski nevidljivim” ljudima, uglavnom Romima, kako bi dobili izvode iz matičnih knjiga rođenih na osnovi koje mogu dobiti osobnu iskaznicu, ocijenila je organizacija Amnesty International.
Zamjenica gradonačelnika Beograda
Tatjana Pašić
Zamjenica gradonačelnika Beograda
Tatjana Pašić kaže kako je u Beogradu 303 romske obitelji, odnosno oko
1.300 Roma, dobilo osobne dokumente i zdravstvene knjižice, a kako
je u posljednje četiri godine upisano
411 učenika Roma.
ROMANO ČAČIPE
ROMSKA ISTINA
17
romi u regiji
18
Romi su zanemareni
Europljani
I
zložba fotografija "Parno
Gras: mukline Europljanura”
ili "Bijeli Konj: zanemareni
Europljanin autora Nihada Pušije
otvorena je početkom svibnja u sarajevskoj Gradskoj galeriji Collegium
artisticum. Izložba obrađuje temu života romske populacije u Europi kao i
njihovih sudbina.
–Izložba je inspirirana vječnom potragom za pravdom, čistoćom, pa
po tome i nosi naziv Bijeli konj koji
je simbol čistoće – kazao je Pušija
dodajući kako fotografije ukazuju
na problem rasizma i isključenosti
Roma iz društva. Izložbu sačinjava
skupina projekata i fotodokumentacije koja je nastala proteklih 20 godina u sedam zemalja Europe u periodu od 1993. godine do danas. Autor
podsjeća kako je jedan dio ovih fotografija u Sarajevu izložen još i 1998.
godine u okviru istraživačkog projekta Duldung. Fotografije su nastale
u Beču, Berlinu, Italiji, Mađarskoj te
BiH kao i zemljama regije, a sve imaju isti cilj–ukazati na borbu Roma
protiv rasima. Autor naglašava kako
teška ekonomska situacija nije problem svih Roma, ali diskriminacija
je ono što ih povezuje.
- Veliki problem Roma je migracija
ROMANO ČAČIPE
– kazala je romska aktivistica Hedina Tahirović, dodajući da sretne
romske oči nikako ne znače da nemaju probleme i da se ne brinu zbog
svog statusa, nego su samo sretni kad
neko s njima razgovara te se nadaju
rješavanju svojih problema. Tahirović je naglasila i problem što mnogi
autori kada angažiraju Rome za svoja ostvarenja traže samo one koji su
slika Roma u glavama ljudi.–Autori
filmova traže Rome s brkovima, zlatnim zubima, Romkinje s prljavim,
dugim suknjama, a školovane izbjegavaju jer ne pokazuju Rome u ”pravom” svjetlu – dodala je.
ROMSKA ISTINA
romi u regiji
Parno Gras ili Bijeli konj
Razgovarali smo i s autorom izložbe
Nihadom Pušijom, koji 20 godina živi u
Berlinu, a tema u fokusu njegovog rada je
dokumentarna i portretna fotografija, a
cilj mu je bilježenje romskog identiteta u
Berlinu, kao i drugdje u Evropi
Nihad Pušija
Razgovarala:
Ermina Skorupan-Husejnović
Husejnović: Fotografirate život
romskih obitelji. Bili ste u skoro
svim zemljama Europe. Opišite nam život Roma, što je to zajedničko za sve Rome, bez obzira u kojoj zemlji bili nastanjeni. Pušija: Jedna od glavnih stvari koju
sam primjetio je ta da su oni zanemareni Europljani. Romi su došli u
Europu prije 700 godina i zavisno od
toga gdje su se naselili, na tlu koje države, tu religiju i kulturu su i popri-
jedne romske obitelji u
Berlinu?
Pušija: Pa recimo da se njihov život u Berlinu ne razlikuje puno od života drugih obitelji u istom gradu.
Ako imaju djecu, njihova
djeca idu u školu u Berlinu
mili. Obično su u statusu manjine i ili ako imaju radnu dozvolu, imaju
nemaju sva prava kao ostali državlja- mogućnost zaposlenja. Znači, nema
ni te zemlje, i obično su i diskrimini- tu nekakve velike razlike. Oni imaju
rani samom činjenicom da su Romi. svoj krug obitelji i posjećuju se meOva izložba fotografija je nastala u đusobno, isto kao što to rade Turci ili
nekoliko europskih zemalja, od kojih Bosanci u Njemačkoj. Razlika je više
je jedna svakako Njemačka. Zadnjih između njih samih jer imaju razne
20 godina živim u Berlinu, i počeo dijalekte u govoru, od plemena do
sam raditi na dokumentiranju života plemena, od klana do klana.
nekoliko romskih obitelji i njihovog Husejnović: Romi su različitih religijskih opredjeljenja, zajedničko
načina života i preživljavanja. Husejnović: Kako izgleda život im je da su Romi. Da li je kultura
ROMANO ČAČIPE
Roma ista u svim zemljama ili se to
opet razlikuje u zavisnosti od mjesta stanovanja?
Pušija: Kultura je ista, romska. Bez
obzira koje su religije, oni su jedni drugima prvo Romi, i to je njima normalno. Možemo reći i da su
homogeni i heterogeni. Homogeni
su po tome da su svi Romi i da svi
jedne druge tako gledaju, kao jednu
skupinu. Heterogeni su jer imaju različita kulturološka obilježja. Recimo, Romi u Španjolskoj skoro pa ne
govore romski jezik jer je u 16. i 17.
stoljeću u Španjolskoj bilo zabranjeno koristiti taj jezik, pa pričaju španjolski. U nekim drugim zemljama
sve je to više bilo tolerirano, pa se i
jezik tako više zadržao u govoru. U
Italiji sam primjetio da su skoro svi
ROMSKA ISTINA
19
19
20
romi u regiji
Romi migrirali iz nekadašnje Jugoslavije na te prostore i to je jedna
od grupa s kojom sam najviše radio.
Romima koji žive u Italiji je nekako
nametnut taj nomadski način života,
dok recimo u Austriji, Njemačkoj ili
Sloveniji takav način života upće ne
postoji pa ni među Romima.
Husejnović: Svjedoci smo da na
ulicama Sarajeva puno Roma prosi. Kakva je situacija u Europi, kako
je to regulirano u europskim gradovima?
Pušija: Pa to najviše zavisi od ekonomske situacije te zemlje. Recimo,
da je bolja ekonomska situacija Bosne i Hercegovine, bilo bi i manje
prosjaka, samim tim i manje Roma
koji prose. Isto tako, bio bi im omogućen pristup zdravstvu i školstvu,
što je u zemljama Europe već davno
omogućeno. Međutim ima zemalja u Europi gdje
su Romi u sličnoj ili istoj situaciji kao
u Bosni i Hercegovini, kao što je to
recimo Rumunjska. Zastupljen je taj
kliše da Romi prose i da žive od toga. Međutim, hajde da se stavimo u njihovu poziciju. Nemate skoro nikakva prava, nemate pravo na zdravsto
i školstvo, imate dvoje djece i svoju
obitelj, kako biste Vi zaradili novac
za preživljavanje. Moramo shvatiti
kako su u većini slučajeva oni primorani živjeti tim načinom života.
To nije u njihovoj kulturi, to je njima
nametnuto. Svi mi imamo želju da
imamo kuću, obitelj, da smo osigurani, da nam djeca idu u školu i da
lijepo živimo. Kada toga nema, ljudi
se bave ili kriminalom ili nekim drugim stvarima kako bi sebi omogućili
ono što mogu. Nisu oni jedini koji
se time bave.
Husejnović: Kolorit koji se prožima kao tema života romskih obitelji je specifičan. Jarke boje poput
crvene obilježavaju marame, odjeću. Koja su Vaša zapažanja?
Pušija: Pa i to je jedan kliše. Također
drugi je kliše da oni svi znaju svirati, a treći da im žene nose šarene
haljine, hodaju bose i imaju veliki
dekolte. To naravno nije istina, nego
su se te stvari i mišljenja vremenom
ustalila. Mislim da je točno da je nji-
hova nošnja vrlo šarena i mislim da
je to zato jer im je život dosta bezbojan i siv. Zbog toga sve što je zlatno, bijelo ili šareno predstavlja neki
znak uspjeha, kao što je to slično i u
drugim zemljama i kulturama. Bijelo
predstavlja čistoću, kao i svima drugima. Ova izložba je već postavljana u Sloveniji i Hrvatskoj, a izabrao
sam Collegium artisticum jer mislim
da je najbolje da se ti klišei prelome
kroz suvremenu umjetnost. Etnografija ih nažalost opet stavlja sve u
"istu ladicu", iako među njima postoje i visokoobrazovani ljudi, samo ih
je naravno znatno manje. Husejnović: Zbog čega je naziv
izložbe Parno Gras? Što to znači?
Pušija: Parno Gras ustvari znači bijeli konj na romskom jeziku. Bijela
boja predstavlja čistoću, uspjeh, kao
što je i bijeli konj koji je simbol pobjede. Svi državnici su jahali bijele
konje. Kod Roma je to ostalo, jer je
njihovo tradicionalno zanimanje bila
prodaja konja. Sad bi za Rome to bila
prodaja automobila i bijeli Mercedes. Husejnović: Šta će posjetioci izložbe u galeriji Collegium artisticum
moći vidjeti?
Pušija: Najava izložbe je na tri jezika: romskom, bosanskom i engleskom jeziku. Mislim da je to jako
važno. Umjesto klasičnog otvaranja
izložbe, imat ćemo Art bitraž. Doći
će nekoliko ljudi koji su uključeni u
ovu čitavu priču. Učesnici su: Hedina Tahirović Sijerčić, Dervo Sejdić
i Moritz Pankok. Konkretno, što se
tiče izložbe i slika, posjetioci će moći
ROMANO ČAČIPE
vidjeti kolekciju različitih serija fotografija koje sam napravio u posljednjih 20 godina. Jedna od serija je već
viđena u Sarajevu 1998.godine. To je
serija Duldul.
Duldul Deluxe sam radio kasnije.
Duldul je izbjeglički status koji se
dobije u Njemačkoj i traje godinama.
Nemaju pravo na rad, idu u školu.
To je viza koja se dobije na 3 mjeseca i stalno se produžava. Deluxe
predstavlja ironiju, jer nakon nekog
vremena dobiju privremenu vizu ali
pod drugim uvjetima.
Mogu raditi, ali pod uvjetom da znaju jezik. To je kao nekoga držite na
vodi i onda mu date šampanjac da
pije. Tu je i serija iz Slovenije, radio
sam fashion u Austriji i Ljubljani.
Snimao sam prošle godine mlade u
Torontu. Oni su pred deportacijom
iz Kanade. Imaju proces nakon kojeg
vraćaju one koji su došli u države. Spomenut ću još gosta na izložbi. To
je Rifat Bajramović.
On je jedan tradicionalni bosanskohercegovački naivni skulptor i njegove skulpture su tu jer pripadaju
ovoj priči. Postavljene su i neke fotografije iz njegove obitelji ovdje, a i
on se stalno susreće s nepravdama i
deportacijom. Da mu je bilo dobro
ovdje ne bi ni on otišao. Nakon dolaska velikog broja izbjeglica iz BiH
devedesetih godina, za mene je to
bila velika tema. Rome sam nakon
nekog vremena ostavio kao posebnu
cjelinu, jer oni između sebe ne prave
te razlike odakle je tko. Puno su napredniji od nas po tom pitanju. ROMSKA ISTINA
romi u regiji
Najnesretniji među nama
Oni su najbrojnija nacionalna manjina,
najmanje ih se školuje, najmanje radi,
najsiromašniji su, svakodnevno doživljavaju
šikaniranja, ukoliko uspiju pobjeći bijedi,
odriču se korijena, zaboravljaju svoj jezik i
najljepše pjevaju
R
omima u Bosni potrebno je
malo da budu sretni. Recimo,
urbanistička suglasnost za 15
kuća na Gorici. I za takvo što moraju
se boriti barem pola desetljeća.
"Lijepo je ići u školu, ali nemam
nikoga u obitelji tko bi me probudio
ujutro. Moja mama ide raditi na
tržnicu u četiri sata ujutro, pa često
prespavam. Kada se probudim, već je
kasno i bude me sram tako kasno ući
u razred. Ali neću prestati ići u školu, pa ću tražiti od mame da mi kupi
sat." (Romski dječak star 10 godina,
učenik prvog razreda)
Jedna sarajevska djevojčica nikada ne
kasni u školu. Umjesto sata, svakog je
jutra budi djed, stari Rom koji je sina
sahranio u ratu, ostavši da brine o
unuci; odličnoj učenici čiji prijatelji iz
razreda o njoj zapravo ne znaju ništa.
Nikada i nikome od školske djece nije
rekla kojem narodu pripada, u kući je
ne uče romski, na sastanke s razrednicom djed ne ide kada su propisani,
već onda kada će ga vidjeti najmanje onih što mogu otkriti tajnu. On se
strašno boji da jednog dana omiljena
učenica ne postane predmetom iživljavanja. Ili blagog prezira. I želi da što
ROMANO ČAČIPE
je moguće kasnije njeni prijatelji saznaju da je Romkinja.
Sve bi bilo manje tragično da se ova
priča u najbitnijim detaljima ne
podudara s bezbroj onih u kojima je
jedan od likova Rom. Na Akademiji
likovnih umjetnosti u Sarajevu, recimo, za jednu studenticu se zna da je
romskog porijekla, no koliko god joj
borci za prava naroda koji je uvijek i
svugdje manjina pokušavali objasniti
kako takva kakva jest, s tim što radi,
može barem ogrebati zid predrasuda
i pokazati kako Romi mogu puno
više od prosjačenja i čišćenja cipela,
ona čak odbija priznati porijeklo!? I,
opet, nije jedina.
U Ratu Romi, a sad Cigani
Narod kojeg nema "U ratu smo bili
Romi, a sad smo opet Cigani", rečenica je kojom položaj svog naroda
opisuje Dervo Sejdić, koordinator
Vijeća Roma Bosne i Hercegovine,
ROMSKA ISTINA
21
22
romi u regiji
krovne romske udruge ističući ciljeve
Vijeća: učešće i zastupanje Roma u
političkom životu, viši nivo obrazovanja i zapošljavanja, rješavanje stambenih i imovinsko-pravnih problema,
zdravstvena zaštita, briga o izbjeglim,
raseljenim i povratnicima…
Romi nisu u Ustavu
Ovakvo nabrajanje Rome po problemima i ne razlikuje od ostalih
bosanskih naroda, među kojima je
i previše nezaposlenih, protjeranih,
siromašnih… No, nikome se kao
Romima nije dogodio takav zbir
nesreća u ionako nesretnoj zemlji.
Prije svega, Romi ne postoje u Ustavu. Zajedno sa svim ostalim manjinama svrstani su u kategoriju "ostali",
s teorijski zagarantiranim pravima
i mogućnošću političkog djelovanja. Kako to u praksi izgleda, ilustrira
priča o susretu Ejupa Ganića, prvog
kandidata "ostalih", i predstavnika
udruženja Braća Romi. Svjedoci kažu
da im je tada, duhovito i pametno,
kako već umije, kazao: "A, Romi?! Pa
vi ste meni 301. ruža u vrtu od 300."
Kako je, međutim, rješavanje manjinskih pitanja, romskih posebno,
jedan od uslova prijema Bosne i Hercegovine u Vijeće Europe, sasvim je
izvjesno poboljšanje statusa Roma,
makar i na osnovu dosadašnjih,
nepotpunih i nimalo upotrebljivih
prednacrta zakonskih rješenja. No,
papir sve trpi i što god da se napiše na
nečemu što će krasiti potpisi državnih
dužnosnika, ne mora značiti da će se
svakodnevni život pripadnika ove zajednice promijeniti.
Tri imena užasa Isključivanje, sprečavanje napretka i asimilacija, procesi
su koje Romi u Europi osjećaju još
od svog dolaska na ovaj kontinent
u 14. i 15. stoljeću. Vremenom, Europa se humanizirala, no položaj
Roma ostao je skoro nepromijenjen.
Moguće je govoriti tek o rijetkim
slučajevima apsolutnog uključivanja i priznavanja romske zajednice u
nekim državama (Finska) i ublažavanju "isključivanja". Progoni se Romima ne dešavaju, barem u zadnjih
nešto manje od 60 godina, na isk-
ljučivo rasnoj osnovi. Na vjerskoj,
međutim, da. Iz gradova što se danas
nalaze u Republici Srpskoj, Romi su
protjerani početkom devedesetih, jer
su bili i muslimani.
U većem entitetu izraženiji su asimilacija i sprečavanje napretka, dva
usko povezana procesa, od kojih
prvi karakterizira pojava na osnovu
koje se može procijeniti i dimenzija problema položaja Roma. Prema
popisu stanovništa 1991, u BiH je
živjelo samo 8.864 Roma. Jedanaest godina poslije, Sejdić tvrdi da u
BiH ima između 75 i 80 tisuća ljudi
romske narodnosti, dok OSCE, pri
čijoj je misiji i ured za romska pitanja, raspolaže okvirnom cifrom od
60.000 Roma!
Romi u još goroj
poziciji
Iste one 1991, u BiH je bilo preko
35.000 neopredijeljenih, a većina
Roma tada se odlučivala na pripadnost jednom od tri "bjelačka naroda", iz nekoliko razloga. Osnovni razlog skrivanja identiteta bio je strah
od stečenih pozicija - što i danas uspješne Rome navodi na odricanje od
korijena - odnosno vjerovanje kako
su mogućnosti prosperiteta za one
što nisu Romi veće.
U današnjoj Bosni, pozicija Roma je,
nažalost, gora nego u onoj Jugoslaviji. Istina, dio tegoba s Romima dijele
i ostali, ali… Pred godine raspada, u
BiH je posao imalo 25 posto Roma,
ROMANO ČAČIPE
u samom Sarajevu - 17 posto. Danas u glavnom gradu radi 2,5 posto
pripadnika ovog naroda, dok je u
ostatku države ta brojka još i manja: prema neslužbenim podacima,
niti cijelih jedan posto. Dervo Sejdić
još tvrdi kako većina Roma koji su
poslove ostavili radi učešća u Vojsci
BiH nije dobila mogućnost ponovnog zaposlenja!?
30% Roma se školuje
"Sprečavanje napretka" je zgodna sintagma za jedan od najvećih problema
romske zajednice. Teorijski, čak 94
posto romske djece pohađa osnovnu
školu. Toliko ih se, međutim, samo
upiše. Većina odustaje već nakon prvog ili drugog razreda. Kako se u osnovnim školama, međutim, ne vodi
računa o nacionalnoj pripadnosti
upisane djece, nema preciznih podataka. Tek, mogu se koristiti procjene
britanske humanitarne organizacije
Save the Children, koja je promovirala studiju Uskraćena budućnost:
Pravo romske djece u BiH na obrazovanje, i u kojoj kažu da oko 30 posto
malih Roma pohađa osnovne škole.
Angela Pudar, program menadžer,
i Shon Campbell, direktorica Save
the children za BiH, ističu kako u
mnogim bosanskim gradovima postoje romske zajednice iz kojih niti jedno dijete ne ide u školu, te da je situacija nešto bolja u većim gradovima, a
najsvjetliji je primjer Visoko, gdje sva
romska djeca idu na nastavu. I gdje je,
ROMSKA ISTINA
romi u regiji
što može biti uzrok, direktor osnovne
škole - Rom.
Nešto precizniji i stariji su podaci što
ih je u svojoj studiji pri Europskom
centru za prava Roma 2001. objavila Tatjana Perić. Ona tako navodi
podatak da djeca Roma povratnika
skoro pa ne idu na nastavu, bez obzira na mjesto povratka. Samo pet posto povratničkih obitelji u Tuzlanskom
kantonu je 1999. svoju djecu uključilo
u formalne procese obrazovanja, a iz
209 obitelji koje su se vratile u Distrikt Brčko, tek 20-ak djece pet dana
u tjednu nosi torbu i knjige.
Nekoliko je razloga zbog kojih najmlađi među nesretnima ne uspijevaju
završiti čak ni osam razreda. Većina
njihovih roditelja živi ispod donje
granice siromaštva i bez mogućnosti
da djeci osiguraju minimum uslova
za učenje. S druge strane je "bjelačka
sredina", čija su djeca uvijek spremna
maltretirati i provocirati Rome, ismijavati njihovo siromaštvo ili probleme s jezikom koji im nije maternji. Tu je i faktor brojnosti romskih
obitelji, u kojima muška djeca rano
počinju privređivati, a ženska obavljaju kućne poslove.
nata - jednocifren. Zapravo je toliko budućih akademskih građana
spremno priznati vlastitu narodnost.
Vijeće Roma postavilo je među
prioritetne ciljeve promjenu ovog
trenda, no njihovi se planovi kose
s oficijelnim inicijativama. Prema
zvaničnom prijedlogu, romski jezik
bi bio uveden samo za one razrede u
kojima je 20 (u osnovnim školama),
odnosno 30 (u srednjim školama)
učenika iz romske zajednice!? Ranije
spomenute brojke, međutim, govore
da takvih razreda u BiH vjerojatno i
nema. Vijeće, pak, predlaže uvođenje romskog kao fakultativnog predmeta za sve koji to žele, bez obzira na
nacionalnu pripadnost.
Druga strana svijesti nabrajanje muka
i argumentiranje teze o romskoj
ugroženosti u Bosni, moglo bi trajati danima. Uz tek poneki primjer
promjena nabolje, poput izdavanja
urbanističke suglasnosti za izgradnju 15 dvokatnih kuća za 30 romskih
obitelji u sarajevskom naselju Gorica,
u kojem su Romi živjeli desetljećima,
da bi polovicu zadnje potrošili boreći
se da tu ostanu. Koliko god da je borba
Malo pozitivnih primjera
Negdje u tom krugu jesu i oni što bi
trebali kontrolirati poštivanje obaveznog osnovnog obrazovanja. Iako
često nailaze na slučajeve odustajanja desetogodišnjaka od daljeg školovanja, obično ignoriraju takve pojave uz nezvaničan komentar kako
"Romima škola nije bitna"!? Rezultat
svega je, pored ostalog, i zanemarivo mali broj Roma srednjoškolaca
te činjenica da je broj Roma studeROMANO ČAČIPE
zadaća Vijeća i sličnih organizacija, toliko je njena uspješnost pitanje promjene svijesti ostalih - bijelih, onih što se
nerijetko prema ciganima, kako zovu
ljude malo tamnije puti, zaboravljajući
na vlastite osjećaje kada se njih smatra vlasima ili balijama, kao "arijevski"
gospodari prema crncima u carstvima
apartheida. Predrasude prema Romima su nemjerljive i vidljive svakodnevno, a obilježja rasne diskriminacije
primjetna i uobičajena.
Romi samo za film
Kada, naprimjer, Rom počini kakvu sitnu krađu, u crnim kronikama
dnevnih listova obično se navodi i
njegova nacionalnost; broj brakova
između, recimo, Bošnjaka i Roma je
blizu nuli; prijateljstva su tek malo
manje rijetka… Uostalom, "cigani"
su, uz vještice i babaroge, likovi kojima se plaše djeca. Nešto prljavo i ružno, također, često se naziva "ciganlukom", a laž i prevara "ciganskim
poslovima", iako je najmanje slučajeva otmica, velikih pljački i ubistava s
predumišljajem vezano za Rome. Također, na listama Tribunala u Haagu
nema niti jednog Roma…
Romi su, zapravo, postali prihvatljivi
tek kao Kusturicini likovi, Bregovićeva inspiracija ili ako se, u novije
vrijeme, zovu Šaban Bajramović,
odnosno Džej Ramadanovski. I ako
druge zabavljaju svojom mukom.
One, druge, što lako povjeruju kako
je siromaštvo šarmantno sve dok se
ne sretnu s prvim takvim. I ne opsuju mu majku cigansku. Makar i ne
bio Rom. Već samo nesretan koliko i
pripadnici nacije najhumanijeg imena: Rom, naime, znači čovjek.
ROMSKA ISTINA
23
24
ROMSKA GLAZBA
Slobodna zona Motovuna
u znaku romske glazbe
N
a 16. Motovunskom filmskom festivalu, koji se održava od 27. do 31. srpnja,
dolazi četrdeset romskih glazbenika, a među njima i Džambo
Agušev, najbolji trubač na svijetu.
Svi oni dolaze u sklopu posebnog
filmsko–glazbenog programa Motovunska mahala pjevati i svirati
za sve koji će ove godine emigrirati
u Slobodnu zonu Motovun na 16.
MFF. Ondje će se svake festivalske noći u sklopu programa Roma
Disko održavati koncerti uz koje se
pleše do jutra s nekima od najboljih evropskih romskih glazbenika.
ROMANO ČAČIPE
ROMSKA ISTINA
ROMSKA GLAZBA
Makedonski
glazbenik Džambo
Agušev dobitnik je
nagrade za prvu trubu
svijeta na poznatom
međunarodnom
natjecanju trubačkih
orkestara u Guči, a
njegove virtuozne
sposobnosti na trubi
privlače pozornost
javnosti.
ROMANO ČAČIPE
Parno Graszt
ROMSKA ISTINA
25
26
romska glazba
Romi su oduvijek pokazivali veliku sklonost hip–hop kulturi i glazbi, a najbolji romski rap iz Šutke u
Makedoniji na Motovun Film Festival donose momci pod imenom
Shutka Roma Rap. Projekt koji je
potaknut pozitivnim kritikama
odlučio je iz studija izaći pred publiku, a pjesme im dobro kotiraju i na prestižnim WMCE (World
Music Charts Europe) ljestvicama.
Hrvatski romski hip-hop u Moto-
vunu će predstavljati Euro Black
Nation iz Baranje, glazbeno osvježenje koje u rap uključuje romsku
glazbu i beatove. Uz njih iz Kočana iz Makedonije dolaze FUNKolektiv koji kombiniraju glazbu
makedonskog i romskog folklora
s poznatom filmskom glazbom,
hip-hop ritmom i funky riffovima.
Parno Graszt romski su bend koji
dolazi iz Mađarske, a stalno se nalaze na top ljestvicama world mu-
sica. Voli ih čak i Monty Pythonovac Terry Gilliam. Iz Belgije dolaze
Va Fan Fahre iz Belgije čiji je svaki
koncert prava fešta romske glazbe. U svoju glazbu koja se opisuje
kao balkan gipsy brass uključuju i
elemente indijske i sjevernoafričke glazbe, a topli vokal pjevačice
s lakoćom prenosi romske strasti.
Svi koncerti su besplatni, a njihov
raspored po danima bit će objavljen
4. srpnja. (M. RIMANIĆ)
World music scenom dominira
romska glazba
Već nekoliko godina, bez namjere da posustane,
svjetskom world music scenom dominira i romska
glazba, ili ono što se uobičajeno naziva "Gypsy music”. "Izdavači i producenti tragaju za novim imenima
ili recikliraju stara”, kaže Bojan Đorđević, jedan od
najboljih poznavatelja ove glazbe. "Festivale romske
glazbe ima svako mjesto koje drži do svog kulturnog
renomea. Desilo se da i u Srbiji odavno žive Romi, koji
sviraju i pjevaju, bolje nego drugi. Od željezničke stanice do koncertnih dvorana, iako su rijetki oni koji u
posljednjih pet godina pomiču granice.
Novi val romske glazbe tek dolazi predvođen beogradskom grupom Kal, i još se čeka netko tko će biti
kreativniji od starih majstora Šabana Bajramovića i Bobana Markovića.
Iako, uz uvjek mladog pjevača Šabana, ide i povratak Ljiljane Petrović,
sada Butler, a uz ‘kralja trube’ i ‘veleposlanika Sabora’ u Guči Bobana
Markovića stižu nove kreativne snage - najprije njegov sin Marko, svjetska zvjezda u usponu, zatim harmonikaš i perkusionist Saša Stanojević, a izgleda da je
napokon otkrivena i nova, mlada romska pjevačica,
za kojom Zapad traga već godinama, Jelena Marković, koju tek čeka dokazivanje. Naravno, ova lista, uz
nezaobilazni Kal, nije iscrpljena. Ima fenomenalnih
trubača (Elvis Ajdinović), basist (Saša Ališanović), violinist, harmonikaša, klarinetist, samo im treba više
originalnosti i pažljiv izbor suradnika”, zaključuje
Đorđević, dodajući kako je za romsku glazbu u usporedbi s drugim stvarima koje spadaju u ovaj žanr, karakteristična prije svega atmosfera - ludilo, ples i urnebes. "No nije samo to po srijedi, u pitanju su vrhunski glazbenici, vrijedni i uporni. Najbolji traže nove
aranžmane, novi pristup plesu i tradiciji. Stvarno je
ROMANO ČAČIPE
rijetkost da plesnu glazbu izvode takvi virtuozi. " Kal
je u svakom slučaju grupa koja spaja etno ili world
scenu s popularnom glazbom. Rok kritičar Dragan
Ambrozić misli da ploča grupe Kal spada prije svega
u pop glazbu, jer je inovativna u odnosu na ostatak
romske glazbene scene, i da samim tim otvara mogućnosti nastanka urbanog romskog zvuka. "Točno je da
Kal uživo i dalje zvuči kao svaki drugi romski bend, ali
njihov album govori o nekim novim mogućnostima
koje se pojavljuju s propuštanjem zvuka kroz suvremenu produkciju - uostalom, i na koncertima se vidi
kako isprobavaju nove ideje i da slušaju grupe koje
koriste elektroničke instrumente, tako da tu možemo
očekivati ​​još dosta napretka u nedovoljno ispitanim predjelima novog
crossovera. «
Iako se u sferi popularne glazbe u posljednje vrijeme zna jedino za romskog repera Muhu Blackstasyja, koji
je svojom pjesmom Ravnopravni građani specijalnog reda stekao u nekim
krugovima gotovo kultni status i dalje se ne bi moglo reći da postoji urbana romska scena
u ovom žanru, ali Dragan Ambrozić upozorava da ne bi
trebalo podcjenjivati ​​utjecaj gradskih Roma na razvoj
suvremene dens i pop scene. "Oni imaju vrstu glazbe
koja prati njihov život, ali je stalno održavanje i osuvremenjivanje lokalne romske glazbe, ključni pokazatelj kulturne i svake druge vitalnosti Roma.
Međutim, ne smije se zaboraviti da je Olah Vince još
sredinom osamdesetih sa svojom grupom Zemlja, kotač, nebo imao hit pjesmu Miki ava kari Schnelle (Miki
brzo dođi ovamo), koja je bila avangardna, tako što je
stvorila futuristički gipsy-disco stil. To je bio autentični spoj romske glazbe s fankom i diskom, koji kasnije
nitko nije dosegao”, podsjeća Ambrozić.
ROMSKA ISTINA
ROMSKI JEZIK
Jezik Roma u Zagrebu i Hrvatskoj
Treba li nam romski
riječnik i kakav?
Autor: Nikola Rašić
V
eći dio Hrvatske romske populacije živi u gradovima,
a najviše ih je vjerojatno u
glavnom gradu. Točan broj teško je
precizno utvrditi (vjerovatno se radi
o oko 100 000 Roma u Republici
Hrvatskoj) ali sasvim sigumo u Zagrebu živi više tisuća Roma, što ih
zasigurno čini najvećom jezičnom
manjinom na području grada. Najveći dio zagrebačkih Roma govori
romskim jezikom, a samo manji dio
hrvatskim, albanskim, makedonskim, rumunjskim ili nekim drugim
ne-romskim idiomom, kao jedinim
jezikom, osim hrvatskog. Gotovo
svi zagrebački Romi dvojezični su (u
kombinaciji s lirvatskim), ali standardnim hrvatskim zapravo najčešće ne vladaju dovoljno dobro zbog
manjka obrazovanja, a posebno zbog
nedostatnih i jednostranih kontakata s većinskim stanovništvom. Koje
dijalekte, u kojim omjerima i na ko-
ROMANO ČAČIPE
jim prostorima Romi u Hrvatskoj i
Zagrebu govore, zapravo ne znamo
pouzdano jer o tome nema studija
i izvora na koje bismo se mogli pozvati. Zapravo, bilo bi jako korisno
jedno takvo istraživanje izvesti. U
međusobnoj komunikaciji Romi
najčešće koriste romski jezik, ali kod
mnogih Roma primjetna je stalna
tendencija opadanja jezične kompetencije na romskom, zbog sve većeg
upliva kako hrvatskoga tako i drugih jezika, ali i zbog susreta s razli-
ROMSKA ISTINA
27
28
ROMSKI JEZIK
čitim romskim govorima koji nisu
uvijek besprijekomo razumljivi svim
sudionicima u komunikaciji. Tako
se Romi u Zagrebu (kao u Hrvatskoj
tako i u mnogim drugim sredinama) nalaze u izuzetno nepovoljnoj
socio-lingvistickoj situaciji: jezikom
okoline ne uspijevaju ovladati u zadovoljavajućoj mjeri, a vlastiti im
jezik nije dovoljno osposobljen za
suvremene društvene potrebe, prije
svega pisane i na pismu utemeljene
moderne civilizacije, te se od njega
otuđuju i udaljuju. Romski je jezik,
dakle, prvenstveno usmeni medij.
U pisanoj civilizaciji to znaci pisati
povijest na vjetru. Riječi lete, zapisi
ostaju.U slučaju većine, manjinski
odgovor na ovakvu situaciju jasan
je i nedvosmislen: treba intenzivirati obrazovanje na jeziku manjine
i prosiriti područja korištenja manjinskoga jezika. No, kao što je općepoznato, u slučaju Roma to je lakše
reći nego provesti u djelo. Velik broj
odraslih Roma funkcionaino je nepismen, a mnogo djece često nije obuhvaćeno školovanjem. Ako u nekim
sredinama romska djeca pohađaju
škole to je isključivo na jeziku okoline, jer nema kadra kao ni priručnika
na njihovu jeziku. Ako pak u nekim
sredinama i postoji dobra volja za
promjenu situacije; ako se možda i
pronađu kadrovi - bilo romski bilo
ne-romski, ponovno ostaje problem
priručnika bez kojih se malo što da
uraditi. I na kraju se najčešće ništa i
ne učini, a romski narod i dalje ostaje u svom bezizlaznom začaranom
krugu socijalne marginalnosti i besperspektivnosti.
Jezik bez riječnika
U romskoj populaciji nagomilalo se
toliko različitih socijalnih problema,
od kojih jezični sigumo nije najvažniji, ali je svakako najneizbježniji jer se
emancipacija kao neodložna zadaća
koja se postavlja i pred Rome i pred
društvo, može ostvariti samo kroz
jezik, a prava emancipacija može se
ostvariti samo putem materinjeg jezika. U tom je smislu prvi korak u
emancipaciji zagrebačkih Roma izra-
da rječnika materinjeg narječija, i to
je jedan od osnovnih ciljeva koje si
je postavila romska populacija grada
Zagreba. U ovome bismo osvrtu željeli podrobnije opisati neke aspekte
ovoga izuzetno važnoga poduhvata,
kojeg su inicirali Alija Mešić i Šemso
Avdić, čiji je rad rezultirao sabirom
prvoga korpusa osnovnoga rječnika
od oko 2500 jedinica. Nakon stručne
lingvističke obrade, koja je pripala u
zadatak autoru ovoga prikaza, rječnik bi bio prikladan za korištenje
u predškolskom i školskom radu s
romskom djecom u Zagrebu i drugim mjestima Hrvatske. Time bi se
Hrvatska svrstala u red sve većega
Narod bez
kuće i
književnog
jezika
broja zemalja u kojima postoji
neki oblik pedagoškog rada na romskom. Kako bi rječnik po svome
ustroju i sastavu što potpunije služio
ciljanoj namjeri, najvažnije je pitanje bilo donijeti odluku o narječnoj
osnovici od koje će se polaziti. Pri
tome se polazilo od stava da rječnik smjeran za uporabu na nižim
razinama obrazovanja, dakle za rad
s malom djecom, treba biti temeljen
na narječju bliskom toj djeci, te je
trebalo prosuditi koje bi to narječje
moglo biti. Takav bi rječnik, dakle,
prvenstveno trebao biti (p)opis jezičnoga izraza te djece, nešto u čemu će
se djeca lako prepoznati i s čim će se
moći lako izraziti. U sljedećim retcima nastojat ćemo obrazložiti osnovne postavke izbora na kojima se ovaj
rječnik zasniva. Romi u Hrvatskoj i
u Zagrebu govore pretežno romskim
jezikom (romam chib, xomani, romanes), koji pripada novoindijskoj
skupini indoevropske porodice jezika, i srodan je hindskom, urdskom,
pendžapskom, gudžeratskom, radžastanskom, sindskom i drugim novoindijskim jezicima, čiji je najstariji
ROMANO ČAČIPE
zabilježeni oblik sanskrt. Preci europskih Roma potječu iz sjeverozapadne Indije. U tom je smislu – kao
član indoevropske porodice, odnosno indo-iranske potporodice - romski jezik srodnik balto-slavenskih
jezika, pa time i hrvatskoga. On nam
svjedoči o drevnoj prisutnosti pradavne povijesti lirvatskoga i drugih
naroda s kojima Romi žive, o vezama
s Indijom i vlastitim drevnim indoiranskim naslijeđem: Romi su Indijci
među nama, indijski oblik nas samih
i predstavljaju nositelje zajedničkoga
kulturnoga bogatstva koje svakako
treba sačuvati, a u prvom redu, treba
početi od jezika, kao izraza i nositelja
te kulture. Zanemariti romsko među
nama znači zanemariti i vlastitu kulturu. Njegovati ono romsko među
nama, kojim su nas povijesne prilike
obdarile, znači dodati nov sloj hrvatskoj kulturi, obogatiti ju novim
pogledom u vlastitu i svjetsku bastinu. Zato se romskim elementom
u hrvatskom društvu vrijedi i treba
baviti, a samorazumljivo je da bi prvi
rječnik u tome trebao biti i prvi korak. Zapravo je neshvatljivo da ga još
nema i da ga nije bilo.
Dijalektalna različitost
Romska populacija u Zagrebu rezultat je različitih migracija, što je rezultiralo susretom različitih romskih
govora na području grada. Romski je
jezik, obzirom na izrazitu prostornu
raspršenost govomika, izuzetno izdijalektiziran ali ipak ne do te mjere da
bi to bilo prepreka za (više ili manje)
nesmetanu komunikaciju između
različitih grupa s područja jugoistočne i srednje Europe. Osnovna podjela dijalekata koja se najčešće navodi
je ona na vlaške i turske govore, a
uveo ju je jedan od prvih istraživača
romskog, Franz Miklositsch. Kasniji istraživači (npr. Matras) potonju
grupu radije i točnije nazivaju "balkanskom". Linija podjele kreće se
jugoistočnim dijelom balkanskog
poluotoka: Kosovo, Makedonija, Rumunjska i Bugarska područja su gdje
se dodiruju dvije skupine govora.
Sjevemo i sjeverozapadno od te linije
ROMSKA ISTINA
ROMSKI JEZIK
proteže se područje vlaških govora,
čije je podrijetio u vlaškim zemljama, dakle u današnjoj Rumunjskoj i
Moldaviji. Većina Roma u Hrvatskoj
govori nekim od tzv. vlaških romskih
govora, iako je i unutar ove skupine
dijalektska razudenost primjetna. U
Zagrebu ima i Roma koji govore raznim oblicima jugoistočne skupine
govora (pretežno arlijski, burgundski, džambaski i sl.). Ovi su govori relativno dobro opisani od strane
makedonskih i bugarskih romologa,
a poznati su i iz nekih populamih
filmova. Njihovi govomici u Zagrebu uglavnom su doseljenici s Kosova i iz Makedonije, a njihov jezik
predstavlja svojevrsni most između
južnih ogranaka vlaških govora i
balkanskih (jugoistočnih) narječja
romskog jezika. Osnovna tipološka
i leksička razlika svodi se na pitanje
djelovanja tzv. jezičnoga adstrata.
U vlaškoj skupini znatan je utjecaj
rumunjskoga, a u balkanskoj opet
turskoga i grčkog. To znači da prema
tipu jezika otprilike možemo pratiti
i smjer romskih migracija. Ako npr.
u Lici nađemo govore u kojima je
naziv za šljivu "prina" (dakle vlaška,
tj. rumunjska posuđenica) možemo
pretpostaviti da se radi o grupi koja
se nekada doselila iz Rumunjske. U
Grčkoj i Turskoj, odnosno na balkanskome jugu ima grupa koje nisu
dolazile u kontakt s rumunjskim jezikom. U njima je obilan i raznolik
utjecaj turskoga i grčkoga, te nekih
drugih jezika. Ovih govora u Hrvatskoj ne nalazimo mnogo, a dolaze
nam uglavnom iz Makedonije.
Veliki utijecaj Turskog
Ipak situacija nije sasvim jednostavna, jer je turski jezik odigrao značajan utjecaj i na brojne vlaške govore,
poglavito na gurbetski, a naročito na
onaj dio gurbetske populacije koja je
ili bila u (sporadičnom i neizravnom
ali ipak djelatnom) kontaktu s tim jezikom, kao uostalom i hrvatski. Najznačajniji je utjecaj turskog (a preko
njega perzijskoga i arapskoga) prije
svega na razini leksikona (rječnika,
dakle), i najjače se osjeća kod Roma
muslimanske vjeroispovijesti, a u
Zagrebu je većina upravo takva. Susrećemo se, dakle, s jednim bazično
vlaškim govorom, sa značajnom kontaktnim tragovima turskoga, i naravno, bosanskoga, odnosno, hrvatskoga
jezika. Tu skupinu dijalekata, koja u
Hrvatsku uglavnom stiže iz Bosne,
Rade Uhlik, slavni bosanski romolog,
nazvao je "zapadnogurbetski." Uhlik
je u svojim radovima ovaj govor temeljito obradio i opisao s više aspekata, a sačinio je i jedan opsežan rječnik: Srpskohrvatsko-romski-engleski. Ipak još uvijek ne postoji obratan
smjer, dakle s romskim kao polaznim
jezikom. Naš rječnik bio bi, dakle,
prvi te vrste. Gurbetski i zapadnogurbetski u općeromskom kontekstu.
Romski jezici u Europi
Najznačajnija skupina vlaskih govora na području Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske (a djelomično i
Crne Gore, Kosova i Makedonije) je
gurbetska, koja se opet dijeli na tri
skupine narječa: južnu, istočnu i zapadnu. Zapadnogurbetski se govori uglavnom u Bosni i Hercegovini
i Hrvatskoj i kao sto je već rečeno,
temeljito je opisan u radovima Rade
Uhlika. Ipak, nesto je manje zastupljen u suvremenoj pisanoj praksi,
što ima prije svega veze s relativnim
kašnjenjem emancipacijskih procesa kod Roma u ovim krajevima.
Istočnogurbetski čini prijelaz prema
romskim govorima u Rumunjskoj i
Bugarskoj i zemljama srednje i istočne Europe, a na njemu je zabilježena
i intenzivna književna i prosvjetna
aktivnost, (između ostalog i prijevod Novoga zavjeta, novosadskoga
romologa Triruna Dimica). Osim
toga, ovi govori danas su prošireni
cijelom Europom, a njima govori i
većina Roma u SAD-u, Australiji i
drugim prekomorskim zemljama.
U tom je smislu rad na kodifikaciji suvremenog zapadnogurbetskog
doprinos procesu kodifikacije i standardizacije općeromskoga jezika,
koji se danas uglavnom razvija na dijasistemskoj osnovici vlaških govora.
Ipak, u međuvremenu su se u govoru
ROMANO ČAČIPE
bosanskih i hrvatskih Roma odigrale
značajne promjene i migracijski procesi velikih razmjera. Demografska
i geografska slika romskoga svijeta
u ovome dijelu Europe potpuno je
izmijenjena. Zbog toga svaki rad na
proučavanju zapadnogurbetskoga
narječja ima i važnu lingvističkodeskriptivnu i povijesnu dimenziju.
Tako dolazimo i do djelomičnog odgovora na pitanje postavljeno u naslovu: Kakav jezik bi bio najprikladniji za pismenu i prosvjetnu uporabu
među Romima Zagreba i Hrvatske?
Nema nikakve sumnje kako bi se on
trebao bazirati na govorima koji su
u toj regiji najviše zastupljeni, a to
je upravo zapadnogurbetski. Zbog
toga se u rječniku polazi od lokalnih
jezičnih osobina ali staino imajući
u vidu općeromsku perspektivu. To
znači da se nastoji primjenjivati naučeno usvojenih zajedničkih ortografskih normi, tamo gdje one postoje i
gdje su primjenjive bez znatnijega
gubitka osnovne jezične infomacije.
Rječnik u ovoj fazi nema nomiativnu
funkciju nego prije svega deskriptivnu i kodifikacijsku. Osnovna je težnja sastavljača da rječnik služi kao
priručnik u edukaciji romske djece
u Zagrebu. Zbog toga treba nastojati da on prije svega vjerno odražava
izvomi govor ciljne populacije, iako
ga svakako treba ustrojavati tako da
ujedno predstavlja i otvorena vrata
prema drugim romskim govorima.
U tu svrhu rječnik će biti popraćen
i odgovarajućom malom školskom
gramatikom, odnosno praktičnim
opisom temeljne strukture zapadnogurbetskog narječja romskog jezika.
Kodifikacija jezika se
nastavlja
Rad na na daljnjoj kodifikaciji zapadno-gurbetskoga narječja ima
smisia i zbog toga što bosanski i hrvatski Romi u svojoj kultumoj i jezičnoj emancipaciji znatno zaostaju za
dostignućima u obližnjim zemljama,
npr. u Srbiji gdje već 30-tak godina
postoji bogat kulturni život i jezično
stvaralaštvo na dosta srodnom gurbetskom govoru. Značajni kultumi
ROMSKA ISTINA
29
30
ROMSKI JEZIK
pomaci ostvareni su i u Makedoniji
(ozbiljna gramatika 1986., opsežan
i kvalitetan rječnik 1998., izvrsna
početnica 1996. itd.), svojedobno
na Kosovu (npr. redovna televizijska
emisija ), a u posljednje vrijeme puno
se toga dešava u Rumunjskoj, Bugarskoj i Madarskoj s čime bi hrvatski
Romi trebali uhvatiti korak. Ako do
toga ne dođe ionako problematičan
položaj Roma u Hrvatskoj dodatno
će se pogoršavati. Rad na rječniku
znači rad na obrazovanju Roma, a to
znači i rad na prevladavanju socijalne marginalnosti. Zato ovaj projekt
treba vidjeti kao jedan od temeljnih
koraka u socijalnoj emancipaciji hrvatskih Roma.
O autoru:
Mr. Nikola Rašić
diplomirao je opću lingvistiku i sociologiju, te magistrirao iz područja sociološke metodologije na Filozofskom fakultetu Sveučilista
u Zagrebu. Od 1988. živi i radi u Rotterdamu (Nizozemska) kao kongresni tajnik Svjetskog saveza esperantista. Objavio je više radova
i studija s područja jezične politike, sociologije jezika i sociolingvistike, od kojih i nekoliko studija o sociolingvističkim pitanjima
romskoga jezika. Prevodi s hrvatskog, albanskog, makedonskog,
rusinskog, nizozemskog, engleskog i drugih jezika. Surađivao je na
Dudenovom Englesko-hrvatskom slikovnom rječniku , esperantskoalbanskom džepnom rječniku, nizozemsko-hrvatskom rječniku, a
trenutno radi kao redaktor romsko-hrvatskoga rječnika.
ROMANO ČAČIPE
ROMSKA ISTINA
U
INTERVJU
organizaciji Romskog informativnog centra i udruženja
Kali Sara u Sarajevu održana je međunarodna konferencija o
stradanjima Roma u Drugom svjetskom ratu i ratu u BiH. Izlaganja o
stradanjima Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj iznjeli su najugledniji
Romi i ne-Romi - poznavatelji ove
problematike. Veliki publicitet je
dobilo zapaženo izlaganje dr. sc. Danijela Vojaka iz Zagreba, koji je prezentirao činjenice o genocidu nad
Romima u II svjetskom ratu. Inspirirani njegovim izlaganjem, zamolili
smo dr. Vojaka za intervju.
Doktore Vojak, genocid nad Srbima,
Židovima i Romima izvršen na tlu
Jugoslavije tijekom Drugog svjetskog
rata - po broju žrtava i metodama
ubojstva spada u najmonstruznije
događaje u novijoj povijesti. Zašto se
odigrao genocid baš na tlu Nezavisne
države Hrvatske?
dr. sc. Danijel Vojak:
Uistinu, za vrijeme Drugog svjetskog rata na prostoru tadašnjih pronacistističkih država, posebice Pavelićeve NDH i Nedićeve Srbije, bio je
izvršen genocid nad Romima i holokaust nad Židovima. No, istodobno,
srpsko stanovništvo našlo se na udaru rasnih zakona Nezavisne Države
Hrvatske, te je, shodno tome, bilo
progonjeno, mučeno i ubijano.
Da li je NDH planirana i pripremana prije izbijanja Drugog svjetskog
rata?
dr. sc. Danijel Vojak:
Ukoliko mislite na to da li je ideja o
uspostavi samostalne hrvatske države bila prisutna u hrvatskoj javnosti
prije Drugog svjetskog rata, onda je
potrebno reći kako je takva ideja bila
prisutna vrlo rano među hrvatskim
intelektualcima i političarima. No,
ideja o uspostavi NDH formirala se
unutar ustaškog nacionalističkog
političkog pokreta predvođenog Antom Pavelićem. Međutim, potrebno
je istaknuti kako je ustaški pokret
nastao kao reakcija na nestabilna
politička zbivanja u Kraljevini Jugoslaviji krajem 1920-ih, a podržavan
je od strane drugih država, posebice
fašističke Italije i profašističke Ma-
,,PRAVDA ...
Dr. sc. Danijel Vojak doktorirao je na
zločinima genocida nad Romima za
vrijeme Drugog svetskog rata.
ROMANO ČAČIPE
đarske. Ustaše su se tijekom 1930-ih
neuspješno nastojali nametnuti kao
snažna politička opozicija hrvatskim
i projugoslavenskim političarima, no
u tome su imali malo uspjeha. Njihova militantna organizacija nastala
na fašističkom modelu djelovanja
i s terorističkim akcijama nije uživala potporu hrvatskog stanovništva. Tih je godina HSS predvođen
V. Mačekom gotovo u potpunosti
zadobio potporu hrvatskog naroda.
No, ustaškom pokretu išlo je u korist
politička nestabilnost jugoslavenskih
vlada temeljena na stalnom sukobu beogradske središnjice s ostalim
dijelovima države, posebice Hrvatskom. Banovina Hrvatska može se
smatrati neuspješnim pokušajem
rješenja takve nestabilnosti. Osim
toga, ustaškom pokretu išle su u korist i međunarodne nestabilne političke prilike, posebice od izbijanja
Drugog svjetskog rata. Uslijed vojne
okupacije Jugoslavije u travanjskom
ratu 1941. i Mačekovog odbijanja
preuzimanja vlasti, te u talijansko –
njemačkom dogovoru i potpori, malen broj ustaša preuzima vlast u Hrvatskoj i proglašava NDH. Ono što je
uslijedilo bila je potpora političkog,
crkvenog i ekonomskog dijela hrvatskog stanovništva.
Da li povezanost i suradnja između predstavnika Katoličke crkve i
ustaškog pokreta egzistira od dana
proglašenja NDH?
dr. sc. Danijel Vojak:Da,
postojala je suradnja između predstavnika Katoličke crkve i ustaškog
pokreta. No, i danas postoje prijepori u historiografijama i široj javnosti
ROMSKA ISTINA
31
32
INTERVJU
... NE OSVETA"
oko ocjene takve suradnje. Moje je
mišljenje kako je teško jednostrano
ocijeniti takvu suradnju, posebice
imajući na umu složenost političko
– vojno –crkvenih prilika za vrijeme
Drugog svjetskog rata. Jedan dio katoličkog svećenstva sudjelovao je u
okrutnim progonima nehrvatskog
stanovništva, posebice na području nasilnog prekrštavanja, mučenja
i ubijanja. No, drugi dio hrvatskog
katoličkog svećenstva se odupirao i
kritizirao takvu suradnju s ustaškim
vlastima, te je surađivao s antifašistima, ili sudjelovao u zaštiti i spašavanju nehrvatskog stanovništva.
Dopustite da ukratko opišem slučaj
Antuna Medvena, koji je u razdoblju
između dva svjetska rata djelovao
kao župnik u Vojnom Križu (malom
naselju istočno od Zagreba), koji se
prethodno zainteresirao za proučavanje romske kulture, tradicije i
vjere. Osim, što je jedan od prvih u
hrvatskoj znanosti i kulturi koji se
bavio navedenim temama, on je u
travnju 1940. u Odri prvi održao bogoslužje na romskom jeziku. Početkom Drugog svjetskog rata kratko
vrijeme je obavljao dužnost ustaškog tabornika, zbog čega je nakon
kraja rata u Bjelovaru bio osuđen na
smrtnu kaznu. No, zbog peticija stanovništva Križa u kojima oni spominju kako je za vrijeme rata nastojao
zaštiti nehrvatsko stanovništvo od
ustaškog progona, kazna mu je smanjena na osamnaest mjeseci. I sada
se nameće pitanje kako ocijeniti njegovo djelovanje? Moje je mišljenje
kako je potrebno svaki slučaj odnosa
određenog hrvatskog svećenika prema ustaškim vlastima zasebno sagledati i analizirati.
Kako bi ste definirali logor Jasenovac?
dr. sc. Danijel Vojak:
Logor Jasenovac, kao i ostali slični
logori u NDH i izvan nje, mogu se
ROMANO ČAČIPE
jedino negativno definirati i shodno
tome ocijeniti. Osobno bih ga ocijenio kao simbol zla i mržnje jednog
vremena. Danas se dio povjesničara
međusobno "sukobljava" oko njegove definicije, tj. da li je on bio radni
ili istrebljivački logor. Takve rasprave
ne smatram nimalo produktivnima,
ponajviše jer se iz fokusa analize često potiskuje njegove nevine žrtve,
kao da su oni bili sekundarni (manje
važan) dio logora. Dovoljno je čuti
ili pročitati samo nekoliko rečenica
preživjelih logoraša.
Zašto u toku rata narodnooslobodilačka vojska nije pokušala osloboditi Jasenovac?
dr. sc. Danijel Vojak:Još
jedno sporno i nedovoljno istraženo
pitanje u historiografiji, posebice u
zemljama bivše Jugoslavije. Ne bih
htio ulaziti detaljnije u analizu ovog
pitanja, ponajprije jer se njime nisam
bavio. Također, kao povjesničar moram odbaciti potrebu špekuliranja i
"naknadne pameti" zašto antifašisti
nisu "htjeli" ili "mogli" "osloboditi"
ovaj monstruozni logor.
Da li su Vam bili dostupni svi arhivi
prilikom Vašeg istraživačkog rada,
jer za mnoge krvave događaje saznajemo tek sada, najčešće neslužbeno. Da li je bilo problema doći do
dokumenata, i što za Vas znači šutnja o zločinima?
dr. sc. Danijel Vojak:
Arhivi u Hrvatskoj jesu otvoreni za
istraživače. No, prilikom istraživanje
teme povijesti Roma problem nije
predstavljao otvorenost ili zatvorenost arhiva, već sređenost njihovih
dokumenta. Drugim riječima, prilikom analize arhivske građe velik
problem čini izostanak analitičkih
inventarnih popisa građe, te nedovoljna stručna (arhivistička) pomoć
prilikom istraživanja, jer se niti sami
arhivisti nisu susretali sa zahtjevima za istraživanjem ove građe. TaROMSKA ISTINA
INTERVJU
kođer, problem je predstavljala (i
predstavlja) nedovoljna financijska
i materijalna pomoć za istraživanje
ove tematike od strane hrvatskih institucija. Često sam se u svom radu,
a to činim i danas, pitao da li je veći
zločin nad Romima počinjen za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada
su progonjeni mučeni i ubijani, ili
nakon rata, kada se o tim zločinima
nije istraživalo, pisalo, niti ih priznavalo. Moj trenutni odgovor na ovo
iznimno teško pitanje je kako su oba
zločina vrlo slična i kako se protiv
njih svi mi moramo zajedno boriti.
Zašto tragična brojka smrti, započeta u Hrvatskoj teži minimalizaciji
broj žrtava?
dr. sc. Danijel Vojak: Ne
bih se mogao složiti da je izvor minimaliziranja broja žrtava samo u Hrvatskoj, jer su takvi postupci bili primjetni, u nekima i puno izraženiji, i
u drugim zemljama bivše Jugoslavije.
Takav proces minimaliziranja žrtava
Drugog svjetskog rata podjednako je
negativan kao i pokušaji preuveličavanja broja žrtava. Licitiranje brojem
žrtava, bez detaljnijih znanstvenih
analiza, gotovo u potpunosti banalizira tragičnost stradanja žrtava. No,
ukoliko se osvrnem na razloge zašto
se u Hrvatskoj minimalizira broj žrtava stradalih u Drugom svjetskom
ratu, onda moram spomenuti potpuno pogrešan pristup ovom i dalje
osjetljivom, ponajprije političkom,
pitanju. Taj rat brojeva započet ubrzo nakon završetka rata doveo je
do pseudo-intelektualnog i sirovog
političkog "nabacivanja količine"
(kvantitativne) krivnje za rat. Istodobno, neki znanstvenici spominju
postojanje tabua vezanog za žrtve
nakon Drugog svjetskog rata. U takvom neznanstvenom i ograničavajućem ozračju ponovno se zaboravilo najvažnije od svega, a to su – žrtve.
Razni političari i slični "znanstvenici" mašući nedovoljno utemeljenim
pseudo-znanstvenim istraživanjima
umanjivali su, ili povećavali, broj žrtava pojedine skupine stanovništva.
Istodobno, neke skupine stanovništva, poput Roma, bile su potpuno
potisnute iz fokusa. Uklanjanje dvije
nule ili dodavanje tri nule je dovelo
do potpunog zanemarivanja žrtava i njezino svođenje na broj, ili na
nesuvislu političku polemiku. I danas u Hrvatskoj postoji nedovoljno
istraženo i suviše ispolitizirano pitanje broja žrtava za vrijeme Drugog
svjetskog rata, kao i broj žrtava nakon njega. Političari i znanstvenici,
ovisno o ideološkom obrascu, uoči
obilježavanja stradanja stanovništva
u Jasenovcu i Bleiburgu (Križnom
putu), iniciraju često bespoštedne i
besmislene polemike.
Dosta ste pisali i govorili o genocidu
nad Srbima, Židovima i Romima.
Zna se da su Srbe, Jevreje i druge
zločinci ubijali, da su pravljeni nekakvi spiskovi i davana nekakva
objašnjenja, a Rome su ubijali u
vagonima i uništavali čitava njihova sela. Da li je postavljeno pitanje
njihovog obeštećenja?
dr. sc. Danijel Vojak:U
svom istraživanju usredotočio sam
se ponajprije na stradanja romskog
stanovništva u NDH, tako da se ne
smatram dovoljno meritornim za
analizu stradanja drugih žrtava u
ratu. Stoga, ograničio bih se samo na
pitanje odšteta i Roma. I danas ostaje pitanje zašto do toga nije došlo,
kao i da li je potrebno i u zemljama
bivše Jugoslavije ponovno istaknuti
ovo pitanje. Osobno smatram kako
je svim romskim žrtvama i njihovim
nasljednicima potrebno pravedno
obeštećenje. Ukoliko se postavi pitanje da li se eventualna odšteta može
dati samo preživjelim romskim žrtvama, odgovorio bih kako iznimno
malen broj onih Roma koji su preživjeli rat i danas živi. No, unatoč
tome potrebno je obeštećenje pružiti njihovim nasljednicima, ako ne i
cjelokupnim romskim zajednicama.
Organiziranje posebnih radnih tijela unutar pojedinih međunarodnih
organizacija zasigurno bi doveo do
usuglašavanja mehanizma obeštećenja. Istodobno, kao određeni preduvjet u obeštećivanju Roma nužna su
znanstvena istraživanja, kao i podrška šire javnosti.
Kako su se i na koji način ubijali
Romi?
ROMANO ČAČIPE
dr. sc. Danijel Vojak:
Romi su u stradavanju dijelili sudbinu drugih žrtava za vrijeme Drugog
svjetskog rata. Bili su progonjeni,
mučeni i ubijeni samo zato što su
smatrani rasno neprihvatljivima.
Šta za Vas znači šutnja o zločinima?
dr. sc. Danijel Vojak:Kao
što sam i ranije spomenuo, prešućivanje ili potiskivanje zločina nad Romima (kao i bilo kojim drugim žrtvama) smatram podjednako monstruoznim kao i sam čin izvršenja
zločina nad njima. Ono što se mora
pružiti žrtvi to je njezino dostojno
poštivanje.
Koji dokaz postoji da su ustaše
praktikovali genocid ili hladnokrvo
pobili 80.000 Roma?
dr. sc. Danijel Vojak:
Upitno je koliko je Roma ubijeno na
području zemalja bivše Jugoslavije,
a tako i na području Nezavisne Države Hrvatske. Romi nisu stradavali jedino u Jasenovcu, već i drugim
ustaškim logorima, kao i u logorima
u tadašnjoj Nedićevoj Srbiji. Romi su
stradavali u čistkama određenih područja, ali i kao borci NOP-a. Postoji
mnoštvo dokaza o ubijanju Roma,
od svjedočanstva preživjelih Roma
i ne-Roma, izvornih dokumenta državnih i loklanih vlasti, itd…
Zbog čega su ustaške vlasti smestile
Rome u koncentracione logore?
dr. sc. Danijel Vojak:
Ustaške vlasti su slijedile nacistički
model deportacije i istrebljenja Roma
u logorima, a pritom su kao zakonski
temelj koristile rasne zakone.
Koliko je zapravo Roma umrlo u
ustaškim logorima tokom cijelog
rata?
dr. sc. Danijel Vojak:
Ponavljam kako je upitno koliko je
Roma ubijeno na području Nezavisne Države Hrvatske. Malo se ljudi
u Hrvatskoj time bavilo. Spomenuo
bih hrvatsku povjesničarku Narcisu
Lengel Krizman koja je 2003. u knjizi
o stradanju Roma u Jasenovcu 1942.
donijela podatke o stradanju oko 8500
Roma, dok je na trenutnom popisu
Spomen područja Jasenovca navedena brojka od 16.173 stradalih Roma.
Neki drugi znanstvenici spominju
ROMSKA ISTINA
33
34
INTERVJU
broj stradalih Roma od nekoliko tisuća do 100.000 Roma. Moja istraživanja o stradanju Roma u NDH su u
tijeku, no mislim da je broj stradalih
Roma veći od službenog broja iz Jasenovca. Jedan dio Roma nije dospio u
Jasenovac već je bio ubijen u drugim
logorima, ili na drugim područjima
(npr. znatan broj Roma stradao je na
širem karlovačkom području 1941. i
1942.godine).
Kako su umrli?
dr. sc. Danijel Vojak:
Ustaške vlasti su slijedile nacistički
model: prvo su popisale Rome na
određenom mjestu, zatim je slijedila
deportacija i likvidacija u logorima i
izvan njih. Jedan dio Roma ubijen je
izvan logora.
Koji dokaz postoji da je Andrija Artuković izdao naređenje da se pobiju Romi?
dr. sc. Danijel Vojak:
Ustaške vlasti su nastojale istrijebiti
Rome i time zauvijek riješiti "cigansko pitanje".
Krivci nisu pozvani na odgovornost. Pravda nije zadovoljena. Vaš
komentar?
dr. sc. Danijel Vojak:Iz
Vašeg pitanja mogu se izvući odgovori: pravda nije zadovoljena, a žrtve su
još jedanput ponižene i zaboravljene.
Zašto žrtve genocida nisu obeštećene?
dr. sc. Danijel Vojak:
Unaprijed se želim ograditi od ovoga
pitanja iz dva razloga: ono je ponajprije pravno pitanje, a ovim pitanjem
se nisam posebno bavio. Neki navode kako je jugoslavenska država dobila ratnu odštetu od strane nacističkih i fašističkih zemalja, no odšteta
nije bila usmjerena prema obeštećenju pojedinih skupina stanovništva,
već je odštetu, u skladu s prevladavajućom ideologijom, dobilo cjelokupno stanovništvo. I dalje osobno
smatram potrebnim da Romi budu
pravedno i odgovarajuće obeštećeni
zbog njihovog stradanja u ratu.
Zašto na području ustaške genocidne Nezavisne države Hrvatske
posle oslobođenja nije izvršena denacifikacija ni u stepenu u kome je
izvršena u nacističkoj Nemačkoj ili
fašističkoj Italiji?‚
dr. sc. Danijel Vojak:
S ovom tezom se ne mogu složiti. Ustaška ideologija ponajprije je
očuvana unutar proustaške hrvatske
emigracije, a tek u manjem dijelu
u hrvatskom stanovništvu. I danas
smatram poneku pojavu pronacističkih ideja unutar hrvatskog društva povijesnom retardacijom marginalnih skupina i pojedinaca. Ono što
je bitno da se unutar hrvatskog obrazovnog sustava ustaški pokret definira kao profašistički pokret. Upitna
je danas korelacija sa shvaćanjem
četničkog pokreta kao oblika antifašističkog pokreta u Srbiji, posebice
imajući na umu njihov odnos prema
nesrpskom stanovništvu za vrijeme
Drugog svjetskog rata na području
NDH, te suradnju sa fašističkim i
nacističkim snagama. No, istodobno
nameće mi se pitanje jačanja profašističkih organizacija u europskim zemljama uslijed ekonomske krize i da
li je moguće širenje takvih pokreta i
u Hrvatskoj.
O ekonomskim posljedicama genocida nad Romima u Drugom svjetskom ratu malo se zna, a ništa nije
urađeno u cilju obeštećanja žrtava.
Nije utvrđena oduzeta imovina od
zatočenika u ustaškim logorima, i
nije urađeno ništa po pitanju oduzete stoke i inventara, opljačkanih
kuća, itd. Vaš komentar gospodine
Vojak?
dr. sc. Danijel Vojak:
Mogu se samo referirati vezano za
romske žrtve u tom ratu. U svojem
ROMANO ČAČIPE
istraživanju sam naišao na nekoliko
dokumenta o oduzimanju romske
imovine, koja je zatim prodana seoskom stanovništvu na slavonskom
području. Slična istraživanja arhiva
mogla bi doprinijeti bolje razumijevanju ekonomskog položaja Roma za
vrijeme rata. I ponavljam, potreba pravednog obeštećenja svih stradalih i nedužnih žrtava je obaveza i nadam se da
će se pronaći rješenje, kako više ne bi,
barem u slučaju Roma, mogli govoriti
o "zaboravljenom holokaustu".
Desetljecima je postojala zabrana
prebrojavanja. Šta je potrebno učiniti kako se ne bi dozvolilo licitiranje romskim žrtvama genocida u
ustaškom logoru smrti Jasenovac?
dr. sc. Danijel Vojak: Organizirati sustavno znanstveno pro-
učavanje stradanja Roma u NDH,
posebice putem zajedničkih radnih
skupina povijesnih i drugih znanstvenika iz zemlja bivše Jugoslavije,
kao i drugih relevantnih međunarodnih stručnjaka.
Da li se može reći da je istina o Jasenovcu zakopana u nepravdi?
dr. sc. Danijel Vojak:
Jednim dijelom se može i to reći.
Od kakve je koristi holokaust priča
o romskom narodu danas?
dr. sc. Danijel Vojak: Nisam Rom i stoga ne mogu meritorno
odgovoriti na ovo pitanje. No, kao
znanstvenik koji se bavi ovim pitanjem u kontekstu odnosa ne-romskog.
ROMSKA ISTINA
KULTURA ROMA
USKORO PRVA ROMSKA DRAMA
"ROMI U PAKLU JASENOVCA KRAJ JEDNE ČERGE”
Prva romska drama "Romi u paklu Jasenovca - Kraj jedne čerge”
koju je napisao pravnik, novinar i publicist Bajram Haliti uskoro
će biti objavljena, Novinsko-informativna agencija Roma u
Beogradu.
ROMANO ČAČIPE
ROMSKA ISTINA
35
KULTURA ROMA
36
Autor: Bajram Haliti
Z
akonom o zaštiti njemačke krvi masovno
je provođen genocid nad Romima. Prvo
u Njemačkoj, pa zatim u svim zemljama
Europe pod okupacijom njemačkog Reicha. Plinske komore, dekreti, odredbe, progoni, egzekucije
bez dokaza, zločini zbog preventive i samozaštite, zatvori, geta, zabranjene zone, plinske komore
Auschwitza i eksperimentalni skalpeli doktora iz
Auschwitza, Dahaua i Buchenwalda, Jasenovca i
druga mučilišta odnijeli su živote oko 3.500.000
Roma.”
I u Pavelićevoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
(NDH) išlo se ka potpunoj likvidaciji Roma, Srba i
Židova. Sve je učinjeno da se do kraja satru i zbrišu s lica zemlje. U zvjerstvima i po sadizmu prema Romima, Srbima i Židovima, ustaše su gotovo
nadmašili svoje naciofašističke gospodare. Nekadašnji logor smrti Jasenovac strašno svjedočanstvo
i grozna optužba. Među 1.200.000 srpski žrtava,
80.000 je Roma i 24.000 Židova. To je jedno od
najvećih stratišta Roma, i to ne samo u bivšoj SFRJ.
Uštice i Gradina su mjesta strave i užasa gdje su
na zvjerski način mučili romske žene, tu su živu
pokopali romsku, srpski i židovsku djecu. Muškarce, žene i djecu su klali noževima, bradvama,
sjekirama ubijali, čekićima, streljali i pekli na vatri, spaljivali u krematorija, žive kuhali u kotlovima i pravili od njih sapun, vješali i satirali glađu,
žeđu i hladnoćom. Jasenovac je vječna opomena.
O njemu treba pisati, govoriti, snimati filmove, ne
s ciljem zastrašivanja, već s ciljem da se nacizam ne
zaboravi te da se opomene na opasnost koja svijetu
prijeti od rastućeg neonacizma. U taj muzej treba
dovoditi i sve one koji danas žele rehabilitirti vrijeme nacizma, one koji tvrde kako nije bilo ni logora, ni istrebljenja, one koji u nekim državama drže
knjižaru pod imenom ,,Rudolf Hes” s nacističkom
literaturom i znamenjem, kao i one koji toleriraju
neonacističke organizacije i njihovo provokativno
vršljanja na zapadu. Naravno, i one koji su omogućili da i danas u svijetu na slobodi žive i razvijaju
zločinačku djelatnost tisuće nacističkih zločinaca.
Fašizam i nacizam nanijeli su čovječanstvu isuviše zla kako bi lako i brzo mogli biti zaboravljeni.
Ta zla i ne smiju biti zaboravljena! Podsjećanje na
njih, kao najmračniji dio nove ljudske povijesti, u
interesu je svih naroda i društava svijeta. To je u
ROMANO ČAČIPE
interesu naroda i onih zemalja na čijem je tlu fašizam ponikao kao ideologija i oblik vladavine. Ne
zbog toga da bi bezgranično nosili hipoteku i kompleks krivnje, koja se, uostalom, ne može pripisivati ni dijelu suvremenika fašizma, a kamoli budućim
generacijama, već kako bi se s ostalim narodima
solidarno borili za potpuno iskorjenjivanje starog
i svakog novog fašizma i neonacizma kao zajedničkog neprijatelja. Utoliko prije i više što ideologija
fašizma i nacizma ne samo da ni izdaleka nije potisnuta iz svijesti pojedinaca, skupina i čitavih slojeva, kao njihovo idejno i političko opredjeljenje, već
ona odavno nalazi svoje oživotvorenje u organiziranju aktivnosti svojih starih i novih pristaša. Politika je u suvremenim državama postala i sredstvo
i izvor društvene promocije za pojedince, društvene skupine i cijele narode. Da to nije slučaj, bilo bi
nemoguće objasniti činjenicu da su svi Romi bili
skoro potpuno zanemareni na Nunberškom suđenju, kao ni činjenicu da su Romi jedini narod koji
je bio podvrgnut otvorenom genocidu, a koji nije
dobio ratnu odštetu. Nunberški proces, kao i sve
što se dogodilo u logorima smrti, predstavljali su
propuštenu šansu, ne samo za Europu već i za čitav
svijet, da se Romi konačno priznaju kao jednaki.
Uništenje je bilo jedan od najvećih zločina protiv
čovječanstva ikad učinjeno. Nacisti su ubili milijune ljudi. Danas nam taj zločin izgleda neshvatljiv, a
ipak prošlo je svega 70 godina od kako se dogodio.
Svi mi koji želimo živjeti u društvu koje se odlikuje
humanim vrijednostima, demokracijom i ravnopravnošću svih ljudi, moramo ustati protiv ideologije nasilja. Ne možemo mirno i šutke gledati kako
se ideje neonacizma opet šire i kako se njihovi zločini poriču. Tko zaboravi povijest, taj riskira da je
ona ponovi. Još su živi oni koji mogu svjedočiti o
zločinima nacizma. Znanje o onome što se prije 70
godina stvarno dogodilo, ne smije umrijeti s njima.
Njihove patnje ne smiju biti zaboravljene. Naša je
dužnost ne dozvoliti da se opet dogodi to što se dogodilo.
Nadam se kako će ovaj fragment moje drame o
genocidu nad Romima diljem Europe dati znatan doprinos širenju znanja o uništenju i kako će
biti polazište za diskusije između roditelja i djece
o moralu, etici i ljudskim vrijednostima, ne samo
danas nego i u budućnosti. Ali ova studija u mojoj
drami ne može, za onog tko je zainteresiran, biti
ništa drugo nego samo početak.
ROMSKA ISTINA
KULTURA ROMA
THE FIRST DRAMA
"ROMA IN THE HELL OF
JASENOVAC – END OF ONE CERGA”
F
irst drama "Roma in the hell of Jasenovac
– end of one cerga” that was written by jurist, journalist and publicist Bajram Haliti
will soon be published, announced Journalisminformative agency of Roma in Belgrade. As it is
announced, "Roma in the hell of Jasenovac – end
of one cerga” that should be printed is practically
first drama of this type in last 70 years. Drama is
written on 150 pages.
Bajram Haliti, author of first drama "Roma in
the hell of Jasenovac – end of one cerga” said that
according to the Law about protection of German
blood genocide was massively performed over the
Roma. Firstly in Germany, and later in all countries
of Europe under the occupation of German Reich.
Gas chambers, decrees, provisions, persecutions,
executions without evidences, crimes for preventive and self-protection, prisons, ghettos, forbidden
zones, gas chambers of Auschwitz and experimental scalpels of doctors from Auschwitz, Dahau and
Buchenwald, Jasenovac and other places of tortures took away lives of approx. 3.500.000 Roma.
Both in the Pavelic’s Independent State of Croatia
(NDH) was pursued towards the total liquidation
of Roma, Serbs and Jews. Everything was done that
they are crushed and wiped out from the face of
Earth. Ustashas almost surpassed their Nazi-fascistic lords in their bestiality and sadism towards
Roma, Serbs and Jews. Former death camp Jasenovac is a terrible testimony and horrible accusation.
Amongst 1.200.000 of Serbian victims, there are
80.000 of Roma and 24.000 of Jews. That is one of
the greatest scaffolds of Roma, and not only in the
ex SFRJ. Ustice and Gradine are the places of terror
and horror. There Ustashas relentlessly killed innocent Roma, Serbs and Jows with knives, ladles,
axes and hammers. There they bestially tortured
Roma women, there they buried live Roma, Ser-
ROMANO ČAČIPE
bian and Jewish children. They slaughtered men,
women and children with knives and adzes, killed
them with axes and hammers, shot and baked on
fire, burned in crematoriums, cooked live in caldrons and made soaps of them, hanged them and
devoured with hunger, thirst and coldness.
Jasenovac, eternal reminder. It should be spoken
and written about it, and movies should be recorded about it. Not to frighten people, but to not
let Nazism to be forgotten and to remind about
danger that is threatening to the world from the
growing neo-Nazisms. In a museum devoted to
Nazi’s genocide crimes should be brought also all
those who today want to rehab period of Nazism,
those who claim that camps neither exterminations even didn’t existed, those who even in 1978 in
some countries have book-store entitled "Rudolf
Hes” with Nazi’s literature and ensigns, as well as
those who tolerate neo-Nazi’s organizations and
their provocative activity on the West. Of course,
both those who enabled that today in the world on
freedom live and develop crime activity thousands
of Nazi’s perpetrators.
Fascism and Nazism inflicted too much evil to
mankind so that they could be so easily forgot.
Those evils even mustn’t be forgotten! Reminding
on them, as a darkest part of newer human history,
is in the interest of all nations and societies of the
world. That is in the interest of nations and those
countries on whose territory Fascism arisen as an
ideology and form of rule. Not to infinitely bear
the hypothec and complex of guiltiness that, by the
way, even can’t be attributed to part of contemporaries of Fascism, and not to future generations,
but to fight with other nations jointly for complete
eradication of old and every new Fascism and neoNazism as a common enemy. This is even more important since the ideology of Fascism and Nazism
ROMSKA ISTINA
37
38
KULTURA ROMA
is not even far away repressed from the minds of
individuals, groups and entire layers, as their ideally and political preference, but it long time ago
finds its embodiment in organizing and activities
of its old and new supporters. Politics in modern
countries became also resource and source of social
promotion for individuals, social groups and entire
nations. If that wouldn’t be a case, it would be impossible to explain the fact that all Roma were almost completely neglected on the Nurnberg’s trial,
as well as the fact that they are the only nation who
was subject to open genocide, and haven’t acquired war compensation. Nurnberg’s trial, as well as
everything what happened in death camps, present
missed chance, not only for Europe but for entire
world, to recognize finally Roma as equal ones.
Annihilation was one of the greatest crimes against
humanity that was ever performed. Nazis killed milli-
ROMANO ČAČIPE
ons of people. Today, that crime looks unthinkable.
But yet, only 70 years passed since it happened.
All of us who want to live in society that is exceled
with human values, democracy and equality of all
people, we must rise against the ideology of violence. We can’t quietly and silently look as the ideas of
neo-Nazisms are spread again and as their crimes
are being denied. Who forgot history, he risks to
repeat it.
I hope that this fragment of my drama about Genocide of Roma will give significant contribution towards the broadening of knowledge about
Annihilation and that it will be a starting point for
discussions between parents and children about
moral, ethic and human values, not only today but
also in the future. But this study in my drama can’t
be for one who is interested nothing else but only
the beginning. ROMSKA ISTINA
ROMSKA PRIČA
Kraljeva zlatna krletka
Autor: Nikola Šimić Tonin
Č
udni su putovi i sudbine ljudske, davno je rečeno. Pet prstiju na jednoj, istoj ruci, a ne
možeš naći dva prsta jednaka. Za svakim čovjekom od rođenja krene zapis, od kojeg se pobjeći ne može. Kad
bi on znao gdje će svratiti, po razumu
nikada tamo išao ne bi, ali sudbina o
razumu puno brige ne vodi. ‘’Čovjek
snuje, a Bog određuje!’’- tvrdi narodna mudrost, pa tako odredi jednom
mladom kralju da se u Ciganku zaljubi. Imao mladić i ovoga i onoga,
djevojaka i ovakvih i onakvih, nu, Cigančica mu se učini najljepšom, srce
mu osvoji ne maknuvši prstom u tom
cilju baš ni malo.
Kralj i Ciganka, gotova propast! mislilo se i govorilo u ona vremena.
Onomad se kralj nije smio ženiti ni
pučankom iz svog naroda, iz svoje
kraljevine, a kamo li ‘’Odnekudku’’,
tko zna u kakve vradžbine upetljanu.
Ženidbom su kraljevi svoje kraljevine proširivali, stjecali jake prijatelje i
saveznike, a kakve koristi može zemlja imati od sirote Cigančice!
Sve je to ženik znao, od malena su
ga u tom podučavali, njegovi ga savjetnici na kraljevske mu dužnosti
upozoravali. Žestoko će se zamjeriti susjednim vladarima, njihove su
kraljevske kćeri za udaju prispjele.
Sad im prijeti opasnost da svi kraljevski državni planovi propadnu, a sve
zbog tamnoputne ‘’Odnekudke’’. Koji
se otac – kralj neće rasrditi čuje li da
mu kćerki ugroza od sirote Ciganke
prijeti, da se s bogatom kraljevnom
mjeri! Uvreda će to biti pregolema, za
rat nagodna, izazovna. Širom poznatog svijeta kovači mjehova krpaju, kovačke vatre potpiruju, mačeve kovati
snuju. Konjima i potkovama poskoči
cijena. Strah osvoji ženikovu kraljevinu. Krv se u zraku već naslućuje,
odavno se prolila nije, onako potokom kako se u snovima mnogih već
lije. Kad žarki zgasnuo je dan, mjesec
se za oblačak skrio, zakrabuljena spodoba, Cigančicu ispod očeve joj čerge
ukrade. Čim je u dvor donese i skide si krabulju, kraljevsko se ruho na
kradljivcu ukaza. Djevojačke oči kao
dragulji zablistaše, odaju zamamnim
ona sa zidovima sobnim, razgovore
započinje. S lijevom rukom na srcu,
desnu pruža prema zidu i skrušeno
govori: - Otvori mi izlaz, mili moj.
Pusti me iz ove zlatne krletke, letjeti
bih željela. Pod čergu se očevu želim
skloniti, hladnjikavog zlata, srebra i
dragulja se osloboditi, uz cigansku se
vatru ogrijati. Plaćam ti svoju slobodu svim ovim bogatstvima, koja mi
kralj darova, a meni ne pristaju.
Tako ona ide od zida do zida, isto govoreći, a niz lice joj se spuštaju suzni
potočići. Kralj gleda kroz ključanicu,
a i njemu oko poče se suzama topiti.
Postupno mu pošteno srce poče svo-
žarom osvjetliše. Kralj joj odmah,
pripremljenim draguljima kosu ukrasi. Ogrnu je svilom i kadifom. Dovede zlatare i sve oko Cigančice zlatom
optočiše. Nebo on dohvati, prekrenu,
ispravi i pod noge joj srebrenim čavlima pričvrsti. Zatraži li mu mlijeka
ptičjeg i to će joj dobaviti, sve po svijetu na svom ustreptalom srcu jašući.
Iziđe kralj – ženik iz odaje, Cigančicu
samu u odaji ostavi. Kroz ključanicu
će gledati kako njegova srna, lakim
skokom hrpice dragulja, po ukoličenoj plaveti nebeskoj, pod nogama
joj razasutim, preskakuje... Ali, nu,
ju igru mijenjati. Kad Cigančica pred
vrata stiže, kraljevska se ruka sama
podiže i vrata joj širom otvori.
Grli on Cigančicu posljednji put, zna
to dobro, govoreći joj: - Izlazi, draga djevojko, i kreni kud te tvoje srce
vuče. Tebi se dostoji čast kraljevskasad to sigurno znam- ali u nekom
drugom kraljevstvu, u nekom drugom svijetu, meni nerazumljivom...
To bogatstvo koje ti darovah nosi sa
sobom, kraljevski ti pristaje! Meni
ostavi samo jedan poljubac za uspomenu, neka me toplinom na tebe
podsjeća ...
Nikola Šimić Tonin, rođen je 1962. U Crkvice - Zenica,
BiH. Pjesnik, pripovjedač, dramski pisac, pisac za djecu,
eseist i književni kritičar. Objavio MH Knin: Rukama zaustaviti vjetar (pjesme) 2000. Nebeska drva (priče) 2000. Kraljevna
u kapi rose (pjesme za djecu) 2002. Selice i stanarice (slikovnica) 2002. Bilo je to jednom sve zbog kiše (pjesme) 2004. Kralj
Zvonimir (poema) 2004. Host (likovna monografija) 2006.
Posudionica snova (pjesme) 2009. MH Lastovo; Ustani kada
kažeš Vukovar (poema) 2010. Privlačica Vinkovci, MH Zadar,
ROMANO ČAČIPE
U vatrama rata u vatrama krvi (domoljubna poezija) 2011.
HKD Napredak Knin; Svratište riječi (pjesme) 2011. HKD Napredak Zadar. 2002. godine dobitnik nagrade Grada Knina
– Grb Grada Knina 2009. druga nagrada, Međunarodni nat.
poezija za djecu Magda Simin RS; 2010. prva nagrada za poeziju Matičinih pjesničkih susreti u Velikoj Gorici, Druga nagrada
za poetski uradak, Dani sjećanja na žrtvu Vukovara, 2011. Dragovoljac je Domovinskoga rata, živi i stvara u selu Plavno
– Knin i primorskome mjestu Drage – Pakoštane.
ROMSKA ISTINA
39
ROMSKA PRIČA
40
Č
Thagaresko sumnakuno
kafezo
udno si e droma e Devleske
thaj e droma manušikane,
kodo si but čirla vakerdo.
Pandž naja ando jekh vast, a našti
te arakhe duj jekhutne naja. Sako
manušestar cidel jekh xramovipe
savo so si leske xramondo thaj savestar vov našti te našel. Kana ka šaj
o manuš te džanel kate ka džal, vov
ka gindinel thaj naj te džal kodole
thaneste, numa o droma save so si
leske xramome e godjake naj len briga. ‘’E manuše isi sune, numa o Del
dela drom!’’- vakerel jekh purano
godjaver lav, thaj kodoleske denda
jekhe terne thagareske te kamel jekhe Romane terne čhaja. Sas ole but
džuvlja, thaj sas ola ververikane, no
i romani terni čhaj sas oleske majšuži, lesko ilo voj lelja bizo te kerel diso
thaj bizo naj te miškinel ni xari.
-O Thagar thaj i Romani čhaj, kodova
si majbaro peripe! - sas kodo gindipe
ano kodi vrama. Andi kodi vrama o
thagar našti sas te lel romnjake thaj
varesave čhaja katar lesko sel/narodo,
katar lesko thagaripe, a na pale ‘’Varesavianka’’, kon džanelas save sa magiende sas katli. Andi kodi vrama e
prandinasa e thagara peske thagaripa
buvlarenas, sas len zurale amala thaj
uniatoja, a savo lačhipe šaj te ovel len
jekhe čorore Romane čhajatar!
Sa kodo o thagar savo so kamelas te
prandinel pes džanelas, tiknipastar
kodoleske sikavenas le e thagareske
manuša save so dena godji thaj vakerenas leske te del sama. But phare
ka keren akušipe e pašutne thagarenca, kodoleske so thaj lenge čhaja sas
terne džuvlja save so rodenas rome.
Akana isi pharipe sa e thagaraipaske
themake planoja te peren, thaj kodova sa baši jekh kali ‘’Varesavianka’’.
Savo dad- thagar naj te xoljanel kana
ka ašunel so leski čhajori ka ačhol biromesko kodoleske so jekh Romani
čhaj ka ovel thagareski bori, thaj šaj
voj te ovel bareder no si si ola! Ka
ovel kodova baro teljardipe sarenge
thaj maripe baro ka ikljol. Buvleder
ani lumia e bugurdžie/kovačia lele te
phurden e kovačnice, jag te tharen,
e mačoja/ bare čhurja te kovinen.
E grastenge thaj e petalonge barili
i mol/cijena. Dar lelja e thagareske
thagaripa. O rat ani hava ikljovelas,
a čirla naj sas rat thavdime ane maripa, ane umala sar so si ane sune bute
manušenge ake thavdutno.
Kana o tharo dive nakhelas, i luna
palo badalo garavda pes, jekh, pharavde šejenca, maskirime mujesa,
rugoba e Romane čhaja katar olake
dadeski čerga čorda. Kana la ani avlin
anda thaj cidinda pestar e pharavde
šeja thaj i maska, iklilo ko dikhipe e
thagaresko ruho e manušeske savo
so čorda e Romane čhaja. E čhajake jakha sar dijamanoja rošandile, i
odaja bare jagasa baro divipe dende.
O Thagar e kuč barenca lake bala
pulinda. Uravdas la svilasa thaj kadifesa. Anda e sumnakutčien thaj sa
uzal i Romani čhaj sas sumnakunesa
paćardo. O del vov astarda, upre gelo
thaj telo lake pire vov rupune karfie
denda. Te rodenas lestar thaj čirikljano thud vov šaj sas te anel, thaj kodo-
ROMANO ČAČIPE
va sa urjando ano pesko kamlo ilo.
Iklilo o thagar- so ka prandinel pes
katar i odaja, a e Romane čhaja ani
odaja mukhlja. Kamelas te dikhel katar i klidoski xar ko vudar sar oleski
lana, lokhe xutipasa lošandol katar e
kuč bara save so si thaj telo lake pire...
No, kana te dikhel so voj kerel sas so
ka dikhel. Voj e barangonca/zidonca
lela te del vorba. Jekh vast sas lake
ano ilo, a jekh ano zido thaj te phene
rovel thaj phenel:
-Putar mange te ikljav, kamav tut.
Mukh man te ikljav kodole sumnakune kafezostar, mangav te urjav.
Kamav teli čerga me dadeski te džav,
te cidav e šilale sumnakaja thaj o rup
thaj u kuč bara, uzal i romani jag kamav te tatarav man. Dava tuke so tu
kames, sa so si man o barvalipe savo
so mange denda o thagar, sade de
man miro mestope/sloboda, thagaresko barvalipe na kamav...Adžukhar voj katar o zido dži o
zido džalas, jekh vakerelas, a lake
jakhendar sar leja e asva džanas. O
thagar dikhelas katar e klideski xar
e vudareski, thaj leske i jakh lejlja te
bilavdol e asvenca. Xari poxari lesko
ilo lelja te kovljol. Kana i Romani
čhaj anglo vudar reslja, e thagaresko
vast korkori putarda olake o vudar te
iklel avri. Lelja ki angali e Romane
čhaja paluno drom, džanel vov kodo
šukar, thaj phenda lake:
-Ikljov, čhajorije kamlije thaj dža
kote so tut tiro ilo cidel. Tu trubul te
ovel tut patjiv e thagaripaski, kodo
me akanak džanav- numa ano aver
thagaripe, ani aver lumia, mange savi
si bipendžardi... Kodo barvalipe savo
so me tuke dendem legar tusa, tu san
sar thagarutni thaj san lačhe ilesa!
Mange mukh jekh čumipe te liparav
man tuke, thaj o tatipe lesko tutar te
del man godji tuke...
ROMSKA ISTINA
Nikola Šimić Tonin
ROMSKO PJESNIŠTVO
Usmena predaja
i pjesništvo
Roma
Autor: Vojislav Vujanović
N
ekima se činilo kako se usmeno stvaralaštvo
Roma ne odlikuje širom imaginacijom. Naprotiv, imaginacija Roma posjeduje ritualnu
moć kojom se, kao veznikom, povezuje život i pjesma.
Imaginacija je njegovo opće duhovno stanje. Ono se
ne iskazuje u bogorađenju. Bogorađenje je aktivni
princip kojim se nastoji savladati neizdrživa životna
situacija. Vapaj je trenutak kada se pjesnik suoči sam
sa sobom, kada u egzistencijalnom stanju svog životnog prostranstva sagleda tragediju svoje opstojnosti.
Najčešći motiv vapaja je glad, pogotovo glad djece:
Moja deca su mala
Nemaju ni prnjice.
Po ceo dan plaču
A noću ne spavaju.
Zna Bog da od gladi
Ne mogu da spavaju.
I ne znam šta da radim.
Da skočim u vodu?
I da se lepo udavimo.
Nemaju ni oca ni majke.
Na njima ni gaća ni košulje.
Zar smo mi krivi
Što smo tolika sirotinja
Nikoga nemam. Ni da me pogleda.
Moje su noge bose.
A za trbuh ne pitaj
Eh, da je bog hteo
Da čuje moje reči.
Moja bi deca bila
Najsrećnija na svetu
U loncu bi se divno
Pušio kačamak.
E, da je Bog hteo
Da čuje moje reči.
ROMANO ČAČIPE
U nekim pjesmama čuti će se vapaj straha od smrti
i, posebno, od robstva. Pjesma Sedmorica u ćeliji je
antologijska, lorkinske melodike:
Sedmorica leže u ćeliji.
Sedam plačeva. Sedam tuga.
Sedamdeset i sedam noći
U ćeliji leže sedmorica.
Kako, Bože, možeš da gledaš mirno
Ovih sedam najcrnjih nesreća.
Odreši milost svoju
I dođi sa svojih sedamdeset hiljada
Ključeva.
Otvori vrata robije
Sedam mrakova trčaće drumovima
I hvaliće tvoje ime.
Vrlo čest motiv je: odnos muškarca i žene. Oni se prepliću u različitim varijantama, od opjevane ljepote
mlade Romkinje, do bježanja od žene ili žene od muža.
Ipak, najjači pjesnički iskaz je pjesnik nalazio u ljubomori. Jedna od najljepših je pjesma Bludna Vungja:
ROMSKA ISTINA
41
42
ROMSKO PJESNIŠTVO
S kime si noćas spavala na tavanu, Vungjo?
Tvoje dojke kao dva lončića.
Tvoje kose mirišu na travu.
Izgubila si crvenu kecelju
I hodaš pijana od ljubavi.
S kime si noćas spavala na tavanu?
Tvoje krilo može vojsku da uspava.
Tvoje usne na svakoj žednoj usni.
S kime si noćas spavala na tavanu?
Ali zna Rom i razigrati svoju imaginaciju, pogotovo
kada govori o lijepim djevojkama, a kada se, kao subjekt pjesme, pojavi ženski princip, onda smo u prilici
iščitavati stihove pune ljupkosti.
I o konjima je pjesnik Rom ispjevavao svoje zanosne
poeme. Konji postaju metafora životnog ushita, uz
nagizdanu upregnutost, opremljena kola i kandžiju.
Sve je to, poetski skladno, u divnim gradacijama, nekoj vrsti parafraze čuvene figure primijenjene u našem
usmenom stvaralaštvu, tzv. Slavenskoj metastezi. Pjesnik – Rom izrazio u pjesmi Daj mi, Bože:
Daj mi, Bože, jedan am
Al taj am da je crn
Al taj am da je kovan
Al taj am da se sjaji
Al taj am da niklom niklovan
Daj mi, Bože, dobra kola.
Al ta kola da su žuta.
Al ta kola da su jaka.
Al ta kola molovana
Sva u gvožđu iskovana
Daj mi, Bože, kandžiju.
Al kandžiju da fijuče.
Al kandžiju da zapeva.
Al kandžiju da se vije
Kad sa neba kiša lije
Daj mi, Bože, još dva konja.
Al konjići da su beli.
Al konjići da su sjajni.
Al konjići da su grivni,
Da su divni, da su divni.
Podizanjem obrazovnog nivoa koji je uslijedio kod
nas nakon drugog svjetskog rata došlo je i do razvoja
umjetničkog pjesništva. Inspiraciju pjesnici su nalazili
u osobnom iskustvu i u iskustvu svog romskog roda.
A ono je bilo isto onakvo kakvo je ulazilo u narodnu
predaju, tegobno. Potresno.
Pa ipak, razlika postoji: u narodnoj predaji tragična situacija romskog naroda sagledana je kroz prizmu pojedinačnih slučajeva koji su iskazivani u vidu vapaja.
Sada je u poetski iskaz ugrađivan i fenomen osviješćenosti, a poetski iskaz vapaja zamijenjen je fenomenom
ROMANO ČAČIPE
j’accuse (optužujem). Dakako, ova se činjenica ne smije generalizirati jer su se pjesnici Roma uključivali u
sve prostore koji su posjedovali u sebi dovoljno jake
vrutke iz kojih se mogao izlučivati živi ekstrakt za pjesnički govor.
Za cjelovitije iskazivanje suda o romskoj poeziji omogućio nam je Dragoljub Acković svojom antologijom o
ovoj poeziji, objavljenoj u posljednjem broju «Sarajevskih sveski». Prvi podatak, koji smo dobili ovom antologijom, je spoznaja kako se romski pjesnici javljaju
u svim državama koje su nekada bile u zajedničkoj
jugoslavenskoj zajednici. Iz Slovenije je u antologiju
uključeno pet pjesnika (Rajko Brajdić Šajnović, Jože
Livijen, Jožek Horvat Muc, Romeo Horvat Popo i Mladenka Šarkenzi), iz Hrvatske su se našla tri pjesnika
(Kasum Cana, Bajro Bajrić i Fari Ibraimovski), iz Bosne i Hercegovine četiri (Rasim Sejdić, Šemso Avdić,
Marko Aladin Sejdić i Hedina Tahirović – Sijerčić),
iz Makedonije tri ( Ljatif Mufaeleskoro Demir, Damirov Sabri i Neđo Osman), iz Crne Gore jedan (Ruždija Ruso Sejdović), sa Kosova četiri (Kujtim Pačaku,
Mehmed Saćip, Alija Krasnići i Bajram Haliti) i iz Srbije deset (Gina Ranjičić, Slobodan Berberski, Rajko
Đurić, Jovan Nikolić, Predrag Jovičić, Gordana Đurić,
Desanka Ranđelković, Dragi Kalderaš, Ištvan Farkaš,
Miroslav Mihajlović, Trifun Dimić, Kadrija Šainović,
Zoran Rašković i Baja Saitović – Lukin).
Od bosanskohercegovačkih pjesnika Rasim Sejdić je
predstavljen s tri pjesme na romskom, dok je Šemso
Avdić predstavljen s pet pjesama na romskom. Njegova inspiracija svoju hranu nalazila u je usudu nemira koji je pratio njegov rod. Potresnost akcentira
kroz sudbinu onih koji tek dolaze na svijet. Rom mora
bježati pred onima koji ne nude ništa dobro, posebno
kad je rat. Ali i on pjeva o svojoj boemi, o ispijanju
vina i životu po kafani. Neke su mu pjesme nadahnute
narodnom predajom odakle je uzeo motiv majke koja
napušta svoje dijete. Hedina Tahirović – Sijerčić jedna
je od tri pjesnikinje koje je Dragoljub Acković unio u
svoju antologiju. Zastupljena je s tri pjesme. U jednoj
govori o majčinstvu iskušanom kroz bolest djeteta. U
drugoj pjesmi, naslova Vjetar, načinila je arabesku o
doživljavanju vjetra i kao prirodne pojave, ali i kao
simbola nemira. Treća pjesma, koju je ostavila bez naziva, izrazila je svoju rezignaciju uređenim svijetom,
sa snažnim ironijskim udarima u njegovom uređenju.
Među pjesnicima u ovoj antologiji s posebnom pažnjom, moramo istaknuti tri imena: Ginu Ranjičić,
Slobodana Berberskog i Rajka Đurića.
Gina Ranjičić je gotovo mitska ličnost. Život joj je
prepun čudesnih dramatičnih obrta, kao u nekom pikarskom romanu. Pjesme su joj natopljene ljubavnim
nemirima kojima je ona znala pronaći onaj jezični slog
u kojem su njena osjećanja plamsala bujnim plamenom. Svoje poetske komparacije gradila je od prirodROMSKA ISTINA
ROMSKO PJESNIŠTVO
I ljubavi ranjene
Umreti neće ovakvog jednog proleća.
Drugo ime je Slobodan Berberski. Ime kojim smo
započeli ovaj zapis. Njegovo se ime ugrađuje u same
temelje povijesti, u temelje općih pregnuća da se spere s lica zemlje jedna crna mrlja koja traje čitav jedan
Milenij. I njegov «brat Jakala» i nije niko drugi do on
– sam:
U belom si, kao u peni oblaka.
Vidiš li sebe, Jakale
U crnom si, kao na svečanosti.
Vidiš li sebe, Jakale.
U toplome si, kao u dunjama.
Osećaš li sebe, Jakale.
Nikada nisi imao tako žutu gitaru,
Tako zvonke žice, tako nežne prste.
Dalek je put…
nih pojava koje je doživljavala na svojim stranstvovanjima kako bi pronašla objekt svoje ljubavi.
Ptica selica dolete
I šuma opet zazeleni;
Ali hoću li sreću u ljubavi
Pronaći sad?
Penušava voda potoka
Žubori duž zelenih obala.
I leto zaboravlja
Na ljutu zimu.
Al ko zna
Da srce čovekovo
Od teskobe
ROMANO ČAČIPE
Treće ime je Rajko Đurić. Kroz njegovo djelo ostvaruje se stoljetni san jednog naroda da mu se prizna
sva ona datosti koju sebi prisvajaju i svi drugi narodi.
On je pjesnik, društveni radnik, ali, iznad svega, on je
utemeljitelj istinske znanosti o Romima, one znanosti
koju je započeo Rade Uhlik. Pomalo je začudno što je
sve uradio ovaj čovjek. Napisao je Povijest Roma, Povijest romske književnosti, Povijest Holokausta Roma,
Gramatiku romskog jezika, Pravopis romskog jezika,
Homonimni glagoli u romskom… Uz to je objavio i
nekoliko knjiga poezije.
Pjesnikinja Hedina Tahirović Sijerčić, koja nastavlja
ova nastojanja, svoju pjesmu gradi od žive životne materije.
I to čini sa začudnom hrabrošću, ne tražeći priklonište ni u jeziku, u traganju za efektnim metaforama i
lijepim riječima kako bi svojoj pjesmi omogućila visoki urbanitet i naglašenu osjetljivost, figurativnu uglađenost i lirsku dopadljivost. Jezik je tek posrednik u
preseljenju životne sirovosti u pjesmu. Njena pjesma
ne traga za onim estetskim ekstraktom na kojem svaki
pjesnik zasniva svoj stvaralački postupak, ona svojoj
pjesmi otvara nove mogućnosti njene unutarnje organizacije – da govori onako kako govori život kojim
žive njeni sunarodnici, gore, na Gorici. Ili, pak: ona
svjedoči kako je život kojim žive stanovnici Gorice u
svome patništvu dostigao onaj stupanj ljudskog osvjedočenja kada patnja stječe takvu unutarnju strukturu
koja, u svojoj začudnosti, poprima karakter ritualnog,
a potom, da se oglasi kao – pjesma. Patnja, dakle, nije
prevedena u pjesmu, patnja postaje sama pjesma. To je
kvintesencija Hedininog poetičkog principa.
U samom postuliranju pjesme, što je sasvim prirodno,
prevladava narativni slog koji nije više samo prozodijski faktor za organizaciju pjesme već i svjedočenje
ROMSKA ISTINA
43
44
ROMSKO PJESNIŠTVO
kako je materijalnost života ušla u pjesmu bez bilo kakvog vida patvorenosti i prestukturiranja! Iznevjeravanja. I još nešto: taj život, koji Hedina uvodi u pjesmu,
nije život svakodnevlja iako ima svoje cikličke krugove
toga svakodnevlja, život Roma se uzdiže iznad poimanja svakodnevnog, on ima, čak, i svoje periode ushita,
egzistencijalne egzaltacije, pored trenutaka potonjenja
koji su potresniji od bilo kakvih pogroma.
Bez ikakvog susprezanja, Hedina bilježi trenutke od
kojih nam se krv ledi u žilama. Ovakav stvralački princip je posebno provela u pjesmama San I i San II i u
ciklusu od šest pjesama pod nazivom CV.
Možda određene akcente iz Hedinine istine možemo
prepoznati u pjesmi rano preminulog češkog pjesnika
Jirži Volkera ili američkog pjesnika švedskog porijekla
Karla Sandberga. Svoju pjesničku riječ Hedina Tahirević – Sijerčić ne ostvaruje samo u ovakvom pjesničkom
slogu. Ima u njenom opusu i pjesama u kojima je ona
provodila i određeni estetički rafinman, gdje svoje očište usmjeruje ka prostorima intimnog, posebno kada
svoju inspiraciju nalazi u toplim vrucima majčinstva. I
tu ćemo stati i pozvati Hedinu da nam se oglasi svojom
pjesmom!
Esej "Usmena predaja i pjesništvo Roma” kazivao Vojislav Vujanović na Romskom poetskom popodnevu
održanom 4. svibnja 2013. u Klubu Collegium artisticum u Sarajevu u okviru izložbe "Parno gras: Zanemareni Evropljani” umjetničkog fotografa Nihada Nine
Pušije. Vlastitu poeziju na romskom i bosanskom govorila Hedina Tahirović- Sijerčić.
Ime mi je bilo Mehmed. Rodio sam se i živio sam u Bosni.
Kucao sam kazane i kotlove od bakra. Bio sam ostario.
Bilo mi je pedeset i pet godina
Umro sam
Htjeli su da me sahrane a oni su branili. Nema mjesta na
njihovom groblju. U njihovoj crnoj zemlji. Tijelo mi se
počelo raspadati. Nakon 15 dana su odobrili komad
Crne zemlje. Iz higijenskih razloga. Daleko od čerge. Na
mjestu gdje me niko neće naći. Na mjestu gdje mi nikad
niko neće doći.
Tijelo mi se rasulo i spojilo sa crnom zemljom.
Sada se zovem Duša. Letim spektrom plavih nijansi
nebeskog prostranstva.
Tražim mir.
…..
(iz pjesme CV-6)
ROMANO ČAČIPE
ROMSKA ISTINA
ROMSKO PJESNIŠTVO
Romski pjesnik i aktivist –
Šemso Avdić
Književna, pa i šira kulturna
javnost za Šemsu Avdića,
romskog pjesnika iz Banja Luke,
saznala je 1985. godine kada
je na međunarodnom natječaju
u Torinu osvojio treću nagradu
za zbirku poezije. Tom prilikom
Avdić je bio gost na ručku kod
kasnijeg talijanskog predsjednika
Skalfara. Književni rad Šemse
Avdića, kontinuirano prati
talijanski filolog Sergo Franceze
Š
emso Avdić rođen je 2.11.1950. godine u Banja
Luci, objavio je šest knjiga poezije na romskom
i bosanskom jeziku koje su prevedene i na njemački, engleski, francuski, španjolski i talijanski jezik.
U Messini, 1986. na Festivalu pisaca na jezicima manjinskih naroda, osvojio je treće mjesto u Europi zbrika "Zingari” (Cigani). Objavio je: "Zingari Tra Passato
e Presente” (Cigani između prošlosti i budućnosti), "Krvari cigansko srce”, ”Romi od rođenja do smrti” i "Cigani
danas i juče" (Zingare ieri e oggi). Njegov rad, već četvrtinu stoljeća, kontinuirano prati talijanski filolog Sergo
Franzese. U kolovozu 2010. godine promovirana je njegova šesta knjiga "Romska sudbina lancima okovana" u
Društvenom domu Roma "Veseli brijeg", gdje je Avdić
rođen, odrastao i živio.
Romska duša
U predgovoru svoje knjige Avdagić je napisao: "Mnogi
pišu o Romima, u pozitivnom, ali i negativnom kontekstu. Međutim, samo romska duša može vjerodostojno
dočarati svoju orginalnost koja je istovremeno prožeta
ROMANO ČAČIPE
patnjom, radošću, tugom, ljubavlju
i slobodom duše. Ova zbirka posvećena je svim Romima svijeta, a
sudbina nas Roma je ista bez obzira gdje smo se rodili i gdje ćemo
živjeti". Prema mnogim ocjenama
Šemsini stihovi su direktni, autentični i jednostavi, drugim riječima,
breme romskog naroda koje je i njegovo breme, a on
ga nosi u sebi i svojim pjesmama. O svojim književnim
počecima, ali i onome što je do sada radio Avdić je rekao:
"Govorom pjesnika progovorio sam osamdesetih godina, kada sam objavio svoju prvu knjigu u Italiji u gradu
Torino, koju je prezentirao filiolog i književnik Sergio
Franzese. U gradu Messini osvojila je pehar Noside i
treće mjesto u Europi na jezicima manjina. Ta nagrada
mi je dala morala i pomutila moju maštu cigansku, da
krenem dalje. Objavio sam još pet zbirki poezije koje su
prevedene na pet svjetskih jezika. Moje se pjesme čuju u
poznatim teatrima Rima, Milana i Pariza.”
Nažalost, Šemso, kao i većina njegovih susjeda, prijatelja i rodbine, stanovnika Veselog brijega – banjalučkih
Roma, ne živi u svom gradu.
Najvažnije je ostvariti svoje ciljeve
Šemso je bio i ostao dugogodišnji aktivist. Borio se za
ljudska, društvena, kulturna prava Roma. Ističe da Romi
trebaju znati kako je najvažnije ostvarivati svoje ciljeve,
jer imaju pravo ravnopravno učestvovati u demokratskom i javnom životu. "Romska udruženja trebala bi se
udružiti i napraviti plan za zajednički cilj’’, kaže pjesnik
Avdić i dodaje, ’’udruženi Romi kao takvi bili bi puno
stabilniji i političke stranke ne bi mogle s njima manipulirati i koristi ih u svoje svrhe. Kao takvi, dosljedno
bih bila poštovana naša ljudska prava i bili bi učesnici u
procesu donošenja odluka, koje se tiču najbronije nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini.
Iako su najbrojnija nacionalna manjina, u oba entiteta
nijedan od njih ne pruža šansu da dođu do svojih prava, naprotiv nastoje im ih oduzeti. Po svim društvenim,
naučnim i stručnim kriterijima i parametrima prilikom
procjenjivanja socijalnog statusa neke zajednice, Romi
ROMSKA ISTINA
45
46
ROMSKO PJESNIŠTVO
su najugroženiji i u oba entiteta. To je jedan od razloga
da vlasti u Bosni i Hercegovini na svim nivoima trebaju
i moraju poduzeti nešto, jer došlo je krajnje vrijeme za
popravljanje ekonomskog i socijalnog statusa Roma.”
Avdić se prisjeća kako je nekada na banjalučkom Veselom brijegu naprosto vrvilo od života.
”Sada, ističe Šemso, ”na Veselom brijegu nema onoga
sretnog i zadovoljnog života. U ovom naselju živi tek neznatan broj Roma od prijeratnog broja. Egzodus Roma
iz Banja Luke i s Veselog brijega krenuo je sa suzama,
1992. godine. Na svu sreću da su imali u genima ono što
se osjeti zlo na vrijeme. Žalosno ali istinito, i Romi Banja
Luke su protjerani, izbjegli raseljeni u svim zemljama
svijeta, od Austrije do Kanade i Amerike. Najveći dio
Roma naseljeni su u Švedskoj i s njima se često srećem,
pa i na promocijama svojih knjiga, koje rado čitaju i u
njima nađu sebe, svoj nekad sretni život, susjede, prijatelje, svoju Banja Luku.’’
U snu te napustih
U snu te napustih Banja Luko moja,
jednom budan ću da ti se vratim,
i u čergi sam, sretan pored Vrbasa,
više nego u Parizu..a u duši patim.
Svaki djelić tvoj,
teče venama mojim
znam ti dušu Vrbasu!
jutarnje rose,
od Šehera do Ade u krvi si mojoj,
kao dječaku , i danas čovjeku sjede kose.
Sanjam očiju otvorenih bukove,
duša mi godinama
prazna vapi,
Vrbasu gordo teci !
u samoći,
suze su moje,
sve tvoje kapi.
Snovima koračam
Malom čarsijom
iskonska tuga razara mi grudi,
uzeše moj san, otkad nisam u tebi,
jos me tvoj miris prije zore budi.
Petnaest sumornih godina sanjam,
pred čergom vatre, ćemana zvuke,
suze naviru, dok se vinom druzim,
i osjećam miris moje Banja Luke.
Putevi k´tebi davno zamagljeni,
zato mi suza iz oka pliva,
Šemso Avdić
Šemso Avdić i Enes Begović
Piše: Džemal SOFTIĆ
Na Festivalu narodne glazbe "Prvi glas Ključa” 1978.
godine takmičio sam se sa Šerifom Konjevićem. Pjevao sam sevdalinku "Kad bi moja majka znala”, koju
je snimio Nedeljko Bilkić, a Šerif je pjevao sevdalinku "Stoj mjeseče”, koju je na nosač zvuka snimio
naš daleko najbolji tumač sevdaha svih vremena
Safet Isović. Tada nas je na harmonici pratio izvrsni
Tufo Veletanlić iz Sanskog Mosta. Bio sam i najbolji
pjevač amater Bosne i Hercegovine, ali tada nisam
imao novca da snimim ploču. Niko mi nije htio pomoći. Trebalo je imati jaku vezu. Godine 2008. pobijedio sam na festivalu pjevača u Švedskoj. Nadam
se kako ću ove godine u tonskom studiju "Trend”,
čiji je vlasnik Amir Mušinbegović, snimiti bar četiri naše tradicionalne pjesme sevdalinke. Naši najbolji pjevači danas su Šerif Konjević i moj prijatelj
Enes Begović s kojim se ponekad družim u Švedskoj - kaže Šemso i nastavlja: - Više sam imao sreće
i uspjeha u pisanju, nego pjevanju pjesama. Okitio
sam se i književnim nagradama. Posebno mi je draga nagrada "Noside”, koju sam 1986.godine dobio
u Italiji. Jedna moja knjiga poezije prevedena je na
italijanski jezik. Još uvijek intenzivno pišem, pa se
nadam kako će biti još nagrada.
Šemso Avdić, sevdalija i pjesnik: "Bio sam najbolji pjevač, ali nisam imao para da snimim ploču”
Iako će ove godine proslaviti jubilej - 40 godina pjevanja sevdalinki, Šemso Avdić, još uvijek nije snimio niti
jedan CD.
ROMANO ČAČIPE
ROMSKA ISTINA
ROMSKO PJESNIŠTVO
U prolazu sa… Šemso Avdić, pjesnik
IME I PREZIME: Šemso Avdić.
DA LI BISTE DONIRALI ORGANE: Da, kad mene već nema, nek se netko spasi.
ŽIVOTNI MOTO: Ne postoji sudbina, osim one koju sami stvaramo
ZADNJA PROČITANA KNJIGA: "Crveni kombi”, koja govori o zločinu nad našim Banjalučanima, baš u
tom kombiju.
ZADNJI PREGLEDANI FILM: "The Bourne Ultimatum” (Kennedy Marshall).
PJESMA KOJA SE NAJVIŠE ZADRŽALA NA CD PLAYERU: ”Kapetan broda " (Bora Spužić).
NAJLJEPŠA ŽENA/MUŠKARAC: Sabrina Ferilli/David Beckham.
NEOSTVARENE ŽELJE: Što ne doživih starost u svojoj vili u svojoj Banjoj Luci.
SJEĆATE LI SE PRVOG POLJUPCA: Oh da, kako da ne, dok sam spavao.
OSOBA KOJA VAS NAJVIŠE NERVIRA: Ona koju volim (Moja supruga).
TALENAT STE ZA: Poeziju i likovnu umjetnost.
CITAT KOJI PAMTITE: "Radi kao da se nikad neće desiti ništa, a pripremi se kao da će sutra biti rat”.
SUJEVJERJE JE ZA VAS: Glupost.
DA IMATE ČAROBNI ŠTAPIĆ: Izbrisao bih sve novonastale republike i vratio nekadašnje društveno
političko uređenje i Tita.
VAŠ NAJVEĆI STRAH JE: Od ponovnog rata.
ZAŠTO JE DOBRO BITI ŠEMSO AVDIĆ? Zato što kažu da sam dobar i pošten čovjek.
LJUBAV JE ZA VAS: Sve u životu.
ŠTA JE BOLJE BITI, PAMETAN ILI LIJEP: Pametno lijep.
NAJOMRAŽENIJI POLITIČAR: Slobodan Milošević.
DA MOŽETE JEDNU OSOBU VRATITI U ŽIVOT, BILA BI TO: Moja majka.
U FRIŽIDERU MORAM IMATI: Mineralnu vodu i hranu koja ne prati modu.
GRAD IZ SNOVA: Dubai.
KUĆNI LJUBIMAC: Čarobna kutija – kompjuter, koja često nije fer.
NOVAC TROŠIM NAJVIŠE NA: Garderobu i drugu raznu robu..
SVOJ POSAO VOLIM: Zato što me održava u životu i daje mi beskrajnu ljepotu.
ŽIVCIRA ME: Izjave političara iz Republike Srpske.
ŠTA SMATRATE SVOJOM NAJPOZITIVNIJOM OSOBINOM: Iskrenost, humanost, druželjubivost i
darovitost
ROMANO ČAČIPE
ROMSKA ISTINA
47
48
ISSN 1845-6413
ROMANO ČAČIPE
ROMSKA ISTINA

romska istina51.pdf

ruska imperija

- Udruga Roma

Romska istina

Romska istina

- Udruga Roma

- Udruga Roma

- Udruga Roma

- Udruga Roma

`Romano čaćipe` novi broj (PDF dokument)

- Udruga Roma

Položaj Roma u Međimurju i varaždinsko

GDJE JE NESTAO ROMSKI KULTURNI CENTAR?

- Udruga Roma

- Udruga Roma

razvoj medijske odgovornosti u funkciji jačanja socijalne

ROMSKI INFORMATIVNI CENTAR – KALI SARA

Socijalno uključivanje djece Roma

Regionalni izvještaj o borbi protiv diskriminacije i učešću

o forumi

FORUMIJA KI JEKHIN

ISTINA O BIBLIJI