BROJ 158 GODINA XIX NORRKÖPING OKTOBAR-DECEMBAR CIJENA 25 SEK Saopštenje za javnost Pressmeddelande Za švedsku televiziju (SVT), Eva Hamilton Till SVT, Eva Hamilton Izvršni direktor Švedske televizije (SVT) Eva Hamilton piše u saopštenju, nakon što je Međunarodni kazneni sud za ratne zločine u Haagu (ICTY) kritikovao norveški dokumentarac "Grad koji je žrtvovan", prikazan od strane SVT u kasno ljeto, da film „doprinosi dodatnom problematiziranju genocida koji se dogodio u Srebrenici“. Ona brani emitovanje filma, iako je on osuđen od strane Stručne komisije norveškog udruženja novinara, Norveškog helsinškog odbora i oštro kritikovan od Haškog suda. Eva Hamilton ne vidi problem u tome što su stigle 44 pritužbe Stručnoj komisiji i što je film oštro bio kritiziran od strane Fredrika Malma, Jasenka Selimovića, Tončija Percana i ostalih. Umjesto da pokaže skrušenost, Eva Hamilton zanemaruje novinarsku odgovornost i pokazuje aroganciju tvrdeći da „ to ulazi u zadatak SVT-a da stalno pruža nove perspektive, nove fragmente saznanja. Svejedno što to može biti ekstra osjetljivo kada su se sukobi dogodili nedavno u prošlosti, te da postoje mnogi ljudi koji su doživjeli te zločine." Kakav je značaj ICTY-a ako ćemo dovoditi u pitanje njihove odluke? Hoće li SVT uskoro dozvoliti emitovanje "novih istraživanja", tvrdeći, naprimjer, da su Židovi odgovorni za holokaust tokom Drugog svjetskog rata? Podsjećamo Evu Hamilton da je jedan od ICTY-jevih zadataka da informiše ako se rad Suda pogrešno shvatio ili na drugi način iskrivio. Zbog toga, Haški sud ima našu punu podršku. Istina pomaže da se liječe ratne traume onima koji su patili. Istina pridonosi pomirenju. Zato ne treba Eva Hamilton skrivati svoju oholost, nedostatak interesa za događanja oko genocida u Srebrenici i nedostatak empatije iza slobode izražavanja. Mi moramo biti na oprezu i spriječiti reviziju historije. Sveriges Televisions vd Eva Hamilton skriver i ett uttalande, efter att den internationella krigsförbrytartribunalen i Haag (ICTY) riktat kritik mot den norska dokumentären ”Staden som offrades” som SVT sände i slutet av sommaren, att ”den bidrar ytterligare till att problematisera det folkmord som ägde rum i Srebrenica. Hon försvarar filmsändning även om den är fälld av norska granskningsnämnden, den norska Helsingforskommittén, hårt kritiserat av Haagtribunalen. Hon ser inget problem att det har kommit 44 anmälningar till Granskningsnämnden och filmen har hårt kritiserats av Fredrik Malm, Jasenko Selimovic, Tonchi Percan m.fl. Istället att visa viss ödmjukhet struntar Eva Hamilton i publicistiskt ansvar och visar en arrogans genom att hävda att ”det ingår i SVT:s uppdrag att ständigt försöka bidra med nya perspektiv, nya skärvor av kunskap. Även om det blir extra ömtåligt när konflikterna inträffat så nyligen i historien att det finns många människor som själva har upplevt grymheterna.” Vad är mening med ICTY om vi ska ifrågasätta deras beslut? Kommer SVT inom kort att bevilja sändning av "en ny research” genom att till exempel hävda att judarna är ansvariga för holocaust under andra världskriget? Vi vill påminna Eva Hamilton om att en av ICTYs uppgifterna är att informera om tribunalens arbete har missuppfattats eller på något annat sätt förvrängs. Därför har Haagtribunalen vårt fullt stöd! Sanningen hjälper till att bota krigstrauma för de som drabbades av. Sanningen bidrar till försoning! Därför ska Eva Hamilton inte dölja sin arrogans, ointresse för händelser runt Srebrenicagenocid och brist på empati bakom yttrandefrihet. Vi måste vara vaksamma och förhindra historierevisionism! Savez bosanskohercegovačkih udruženja u Švedskoj Stranka dijaspore Bosne i Herceegovine Udruženje Sjećanje na žrtve genocida – ”Nikad više!” Bosansko-švedski savez žena u Švedskoj Bosanskohercegovački savez žena u Švedskoj Bosanskohercegovački omladinski savez u Švedskoj Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj Savez bosanskohercegovačke muslimanske omladine u Švedskoj Savez Banjalučana u Švedskoj MDD Merhamet u Švedskoj Savez logoraša BiH u Švedskoj Bosnisk-Hercegovinska Riksförbundet i Sverige Bosnien–Hercegovina Diaspora Partiet Förening Minnet av Folkmordsoffer ”Aldrig Mer!” Bosnisk-Svenska Kvinoförbundet i Sverige Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund i Sverige Bosnisk-Hercegovinska Ungdomsförbundet i Sverige Savjetovanje o ljudskim pravima u Švedskoj manjina; prava osoba sa smanjenim funkcijama; prava u vezi sa lišavanjem slobode; zabrana torture i nečovječnosti; pravo na zaštitu privatnog i familijarnog života; sloboda izražavanja; sloboda religije; pravo na zaštitu vlastite imovine i dr. Iznijeto je niz primjera kršenja ljudskih prava u Švedskoj iz više navedenih oblasti, kao i prijedloga za otklanjanje istih u budućnosti. Predstavnik Saveza je u svojoj diskusiji ukazao na nedavne krupne propuste SVT u emisiji o Srebrenici i upitao dokle idu granice slobode izražavanja i da li će neko odgovarati zbog ovoga. Ukazao je i na sve češće traženje izjašnjavanja kod gradnje pojedinih vjerskih objekata, dok za druge vjerske objekte se ne traži izjašnjavanje. Predložio je da država ne preuzima iskrivljenu sliku iz medija, koja pojačava predrasude, nego da ima jednu neutralnu sliku po ovom pitanju. S.H. Pod vođstvom državnog sekretara Arbetsmarknadsdepartementa Švedske g. Jasenka Selimovića sa saradnicima, u Stockholmu je 02.novembra održano savjetovanje o budućem radu na pitanjima ljudskih prava u Švedskoj. Prisustvovalo je oko 120 učesnika iz svih organizacija u Švedskoj, koje se bave pitanjima ljudskih prava. Od bh.organizacija jedino je Savez bh.udruženja imao predstavnika. Glavni cilj ovog savjetovanja je bio da se da mogućnost svima da iznesu viđenja situacije o ljudskim pravima u Švedskoj danas. Na savjetovanju su data posebna pravna područja za iznošenje mišljenja i rasprave po njima: Ne diskriminacija; ravnopravnost i nasilje nad ženama; prostitucija i trgovina ljudima; prava djece; prava nacionalnih Bosniakiska Islamiska Samfundet Bosnien-Hercegovina Muslimska Ungdomsförbundet i Sverige Riksförbundet Banja Luka MDD Merhamet i Sverige Bosnien Hercegovinas Koncentrationlägerfångarnas Riksförbund Umjesto uvodnika OSNOVAN/GRUNDAT 1993 Izdavač/Utgivare SAVEZ BOSANSKOHERCEGOVAČKIH UDRUŽENJA U ŠVEDSKOJ BOSNISK-HERCEGOVINSKA RIKSFÖRBUNDET I SVERIGE Glavni i odgovorni urednik/ Chef redaktör och ansvarig utgivare Muharem Numanspahić Grafički urednik/Grafisk redaktör Samir Rajić Lektor/Korrekturläsare Dr. Izet Muratspahić Redakcija/Redaktion Muhamed Mujakić Sadeta Murić Muharem Numanspahić Almedina Sačić Adresa redakcije/Redaktionens adress Glas BiH, Box 2293 600 02 Norrköping tel 0046 (0)11 16 66 22 fax 0046 (0)11 16 69 33 www.bhsavez.org e-post: [email protected] List izlazi tromjesečno. Godišnja pretplata: 4 broja 100 SEK Švedska: PG 621 69 04-0 Pretplata i reklame na tel: 0046 (0)11 16 66 22 e-post: [email protected] Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Štampa/Tryck LTAB Linköpings Tryckeri AB Naslovna stranica/Omslag Naredne godine navršava se 20 punih godina aktivnog djelovanja Saveza bh. udruženja u Švedskoj. Bilo je uspona i padova u radu, ali je stalno bilo jedinstva i toga mora biti i u budućnosti. Jedan od uslova jedinstvenog djelovanja će sigurno biti dobro pripremljeni i provedeni izbori u 2012. godini. Izbori će se odvijati u dva nivoa, na saveznom i na lokalnom nivou, u našim udruženjima. Na Saveznom nivou vršit će se izbori za članstvo u izvršne organe Saveza bh. udruženja, što je veoma važno i za bh. udruženja koja predlažu kandidate iz baze, ali i za Kandidacionu komisiju koja vrši odabir i predlaže Skupštini konačan prijedlog za izbore. To je, dakle, veoma ozbiljan zadatak, kojem naše članstvo treba odgovorno i ozbiljno prići. Moramo iz baze predložiti najbolje koje imamo, članove koji imaju i organizacione i kreativne sposobnosti, one koji žele volonterski raditi i koji su opredijeljeni za Savez. Čast je biti i kandidat, ali je čast i obaveza biti izabran u izvršne organe Saveza. Izabrani imaju odgovornost i prema Skupštini i članstvu Saveza, te svojim radom trebaju opravdati ukazano im povjerenje. U više naših udruženja birat će se novi članovi u upravne odbore, te će i tu biti potrebna ozbiljna priprema prije skupština po udruženjima. Znajući da je volonterski rad u opadanju, bit će teško, ali ne i nemoguće, pronaći one koji još uvijek žele dobrovoljno raditi. Posebnu pažnju u pripremama za izbore treba pokloniti srednjoj i mlađoj generaciji i dati im prednost pri biranju, gdje je to god moguće. U mnogim udruženjima je potrebna više nego ikad ”svježa krv”, nove ideje, a to dolazi sa novim ljudima i uz podršku starijih. Volonterski rad je potcijenjen, ne daje mu se adekvatna pažnja i ne vrednuje se pravedno u društvu u cjelini. Kao odgovorni članovi udruženja i Saveza moramo stvarati novu atmosferu u udruženjima i Savezu, isticati i hvaliti volonterski rad, podržati izvršne organe i svojim ličnim angažmanom pomoći im, ne ostaviti ih same u provođenju aktivnosti. Iskreno se nadam i vjerujem da ćemo obaviti zadatke oko izbora i time stvoriti pretpostavke za dalji i uspješniji rad u udruženjima i Savezu. Članstvo u NBV-u nameće i obaveze koje se trebaju ispoštovati, prvenstveno startanjem novih kružoka. Svim članovima naših udruženja i svim građanima iz BiH želim sretnu i berićetnu nastupajuću 2012. godinu. Fikret Kadić, predsjednik Saveza bh. udruženja u Švedskoj O naslovnici Nova razmišljanja i nova druženja „Aktivitetscenter“ iz Halmstada došao je u posjetu „Ljiljanu“ iz Växjö (str.21), „Dukat“ je bio na zasluženoj turneji po Evropi (str. 8-12), a KUD iz Ključa je posjetio tri naša udruženja u Švedskoj (str. 19). Savez bh. udruženja je bio prisutan na svim ovim druženjima: prvima je omogućio da se upoznaju, drugima da otputuju a trećim „pripomogao“ da dođu u ovu našu daleku zemlju. Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 3 Održan „Dan švedske trgovine u BiH“ POSEBNA PRILIKA ZA BH. KOMPANIJE Pi{e: Alema Pendek A mbasada Švedske u Bosni i Hercegovini, Švedsko trgovinsko vijeće i Vanjskotrgovinska komora Švedske i Norveške u BiH 25. oktobra u Sarajevu organizovali su “Dan švedske trgovine u Bosni i Hercegovini”. Od okolišne tehnologije do sigurnosnih sistema, od zrakoplovstva do željeznica, bio je djelokrug švedskih kompanija koje su u sklopu Dana švedske trgovine u BiH posjetile našu državu i istražile mogućnosti buduće saradnje i ulaganja. Švedski ambasador u BiH, Bosse Hedberg, ovom prilikom kazao je da ovaj događaj predstavlja pokušaj Švedske ambasade, Švedskog trgovinskog vijeća i Privredne komore Švedske i Norveške da omoguće stvaranje mreže, odnosno susreta predstavnika poslovnog svijeta i razmjenu informacija, kako bi se istražile mogućnosti za buduće poslovanje. „Švedske kompanije koje su prisutne na konferenciji, njih desetak, u mnogim slučajevima predstavljaju ljudi porijeklom iz BiH. Cilj njihove posjete je da se susretnu s predstavnicima bh. poslovne zajednice i istraže mogućnosti za zajedničko poslovanje“, kazao je ambasador Hedberg. "Cilj skupa je da nađemo sponu za zajedničko poslovanje švedskih i bh. kompanija, a u središtu pažnje kompanija koje su prisutne bit će drvna i metalska industrija, energetika i okoliš. Ove kompanije znače posao. Oni ne bi bili ovdje da nisu prepoznali potencijal za rast i ulaganja". Istaknuo je da se nada da će u ovim teškim vremenima, ovaj skup omogućiti povećanje saradnje između kompanija što će omogućiti stvaranje novih radnih mjesta. Predstavnik Privredne komore Švedske i Norveške Slobodan Nešković rekao je ovom prilikom kako trgovinska razmjena između Švedske i BiH nije zadovoljavajuća. „BiH izvozi u Švedsku oko 35 miliona KM, a Švedska u BiH oko 45 miliona KM, što je beznačajan iznos, posebno za Švedsku“, kaže Nešković. On je naglasio kako je Švedska zemlja s najviše multinacionalnih kompanija na svijetu u odnosu na broj stanovnika. Kompanije kao što su Ericsson, Volvo, Scania, IKEA i druge imaju ogroman obrt. S druge strane, u BiH zaista postoje mogućnosti i tradicija. "Mnogo toga se može dobiti upoznavanjem sa načinom na koji švedske kompanije posluju. Oni su ozbiljni, upućeni i temeljiti. Kada ulažu, oni ulažu dugoročno", istakao je Nešković. Ambasador Švedske u BiH 4 Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 Panonski mornar u Sarajevu Bh. premijera filma „Kao rani mraz“ Dugometražna igrana balada „Kao rani mraz“, rediteljski prvijenac najpoznatijeg vojvođanskog muzičara, pjesnika i kantautora Đorđa Balaševića, napokon se našla i pred sarajevskom publikom. Dan nakon spektakularnog koncerta koji je održan 18. novembra u prepunoj sarajevskoj dvorani „Juan Antonio Samaranch“ publika je uživala u ovom filmu. Dvorana je bila ispunjana do posljednjeg mjesta, a svi Balaševićevi obožavaoci dva i po sata uživali su u filmu koji je okarakterisan kao ljubavni, ali i životni. To je film prepun dijaloga koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim i koji nose sudbinsku istinu o životu, prijateljstvu, ljubavi, vjeri i smrti. Za film sâm Balašević kaže da je "vojvođanski", a sniman je po njegovoj knjizi "Kao rani mraz". Knjiga je pisana kao scenario za dugometražnu igranu baladu, a naslanja se na jednu od najpoznatijih Balaševićevih pjesama "Priča o Vasi Ladačkom", ovog puta ispričana očima Vasinog sestrića Nikole, svjedoka svega što se dogodilo nakon radnje opisane u pjesmi. Negdje pred kraj projekcije filmska traka je iznenada stala, a na scenu, uz oduševljenje brojne publike, pojavio se Balašević. „Ovdje smo stali sa snimanjem jer više nismo imali para, a ja sam tu da vam prepričam kako bi film tekao dalje da smo ih imali - kazao je kroz smijeh Balašević i dodao: „Mojoj kćerki Jovani, koja je završila Akademiju, znali su reći: `Nek' ti tata snimi film` i tata je napisao i snimio“. Obilježeno 65 godina od izgradnje pruge Brčko-Banovići Kada su brigadiri gradili zemlju Prije 65 godina gotovo 70 hiljada dobrovoljaca iz svih krajeva bivše Jugoslavije i oko 20 zemalja svijeta učestvovalo je u izgradnji Omladinske pruge Brčko-Banovići. Brigadiri su dobrovoljnim radom na svojim plećima iznijeli najveću investiciju poslije rata 1940 -1945. Tako nešto danas se ne može ni zamisliti. Zato ne čudi s koliko se nostalgije nedavno u Tuzli obilježilo 65 godina gradnje pruge Brčko–Banovići. SUBNOR Tuzlanskog kantona i Udruženje građana „Josip Broz Tito“ su zajedno sa strankom Socijalističke demokratske partije (SDP) organizovali svečanu vožnju vozom od Banovića do Brčkog i nazad. Voz ukrašen državnim zastavama i odgovarajućim transparentima, već u Tuzlu je stigao pun onih koji su željeli da učestvuju u ovom jubileju. Dok su na tuzlanskoj stanici veselo ulazili u voz, evocirajući uspomene i prisjećajući se nekih drugih vremena, za trenutak kao da je vrijeme stalo, kao da se zaboravilo na 2011. godinu i teška vremena u kojima odrastaju generacije koje se gotovo i nemaju priliku voziti na domaćim prugama. Na samom obilježavanju mnogi su prvi put ušli u voz, poveli su ih njihovi djedovi, očevi i ostali, koji su potomke željeli upoznati i sa ovim prevoznim sredstvom kao i prošlošću naše zemlje. Atmosfera na željezničkoj stanici u Tuzli za mnoge je bila vrlo emotivna, te su se čule i priče nekadašnjih brigadira. Sadašnji penzioneri prisjetili su se vremena kada su i sami odlazili na radne akcije. - Bila su to vremena kada smo s ponosom išli na radne akcije. Radilo se, osim nedjelje, svaki dan po šest sati, znali smo dobro zapeti, ali ono što je bilo nezaboravno su druženja. Mnoga su se tu prijateljstva a i ljubavi razvile. Za mene je bilo čast učestvovati u izgradnji zemlje, a sada se čude da je sve bilo na dobrovoljnoj bazi. Obučeni u iste uniforme, puni vjere u bolje sutra, spavali smo na tvrdim slamaricama, jeli šta nam daju i nismo se žalili, kazao je Sabit Jakupović koji je učestvovao na nekoliko radnih akcija na izgradnji nekadašnje Jugoslavije. Vožnja Banovići-Brčko-Banovići bila je revijalnog karaktera. Organizatori u bili iznenađeni odzivom. U toku cijele vožnje vladala je veoma vesela atmosfera i sve je prošlo bez ikakvih problema. Osim prisjećanja i poređenja sa današnjim vremenom, bilo je priča i o udarnicima radnih akcija. Neki su ponijeli i udarničke značke, te objasnili da se na 120 brigadira dijelilo 15 udarničkih znački i 15 pohvala. Za radne akcije se moralo imati 17 godina, tako da je najviše bilo brigadira između 17 i 19 godina. Ostajali su po dva mjeseca a oni stariji, radnici i studenti, po mjesec dana uz pravdanje izostanaka. Radilo se svaki dan, osim nedjeljom i kada pada kiša, pa su se neki baš kiši znali radovati jer je to značilo i više pjesme i druženja. Kako reče jedan od putnika „ Bila su to vremena kada su se žuljevi s ponosom pokazivali“. Malobrojni zvaničnici koji su bili prisutni na obilježavanju, govorili su o potrebi osposobljavanja željezničkog saobraćaja u našoj zemlji, a da li će od toga šta i biti ostaje da vidimo. Sabina Mešić Saga satkana od nekoliko životnih priča, puna lijepih, intelignetnih i duhovitih dijaloga, izazvala je snažne emocije kod publike. A.P Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 5 Intervju: hafiz Sulejman Bugari MORA BITI DOGOVORA IZME\U UMA I SRCA Razgovor vodili: R. Arslanagi} i M. Numanspahi} H fz. Sulejman ef. Bugari je imam Bijele džamije na Vratniku u Sarajevu i da'we (islamski misionar). Hafiz Bugari radi i kao koordinator Centra za borbu protiv ovisnosti od droga u BiH. Poštovani hafize Bugari, kako vi vidite našu, bosanskohercegovačku dijasporu u Švedskoj? - Ovo je već četvrti put da dolazim u Švedsku i posebno mi se sviđa organiziranost naših ljudi ovdje i, opet naglašavam, saradnja sa ovdašnjim institucijama i organizacijama. Naravno, uvijek može biti bolje, ali ne treba odustati od projekata koji su važni za Bosance i Hercegovce. Vi ste hafiz i često govorite o samospoznaji, istraživanju i pronalaženju samoga sebe. Da li ta samospoznaja zavisi od religijske pripadnosti? Kad se kaže samospoznaja, to je općenito. Kao što je Seneka rekao, prava vlada je ona kad čovjek vlada samim sobom. To je temelj, razumijevanje svega. Dakle, bez samospoznaje čovjek ne može shvatiti smisao u životu. Ima ljudi koji su u vjeri, religiji, ali nisu spoznali sebe. Svako može kazati da je spoznao nešto, ali moj pogled je, na osnovu onoga što sam čitao, posmatrao ljude za koje mogu reći da su ostvarili individualnu spoznaju, da ona stvarna spoznaja je kod jednog jedinog. Svako ima neku svoju individualnu spoznaju. Karakteristika njena je da čovjek bude takav, da dođe do takvog stepena da jednostavno bude opće dobro za okruženje, da svi koji ga okružuju budu rahat od njega. Može li to čovjek postati bez vjere? Ajnštajn je rekao, nauka bez vjere je hroma, a vjera bez nauke je slijepa. Jedno bez drugog ne može ići. Da se shvati bit, smisao one globalne, stvarne istine o kojoj se govori, ne može se bez i 6 jednog i drugog. Vi na svojim nastupima kažete da je Zapad taj koji misli glavom a Istok taj koji razmišlja srcem. Može li se to spojiti? Može, i te kako. Sva i psihologija i filozofija vodi ka tome da se napravi spoj između uma i srca. Kada nema tog spoja, onda se radi o isključivostima, krajnostima koje su sada prisutne u svijetu. Spoj mora biti između toga dvoga, čovjek je spoj tijela i duše, uma i srca. Kako jedan psiholog kaže, mora biti dogovora između uma i srca, da um provjerava srcem koliko je to u redu. Često uhvatimo sebe da kažemo da je to što smo uradili logično, ali da ipak ne osjećamo da je to dobro. Allah nam je odredio dva meleka u životu koji nas vode, meleka razuma i meleka srca... Tako je. Spoj između uma i srca za mene je harmonija. Skoro sam pročitao knjigu od jednog hrvatskog pisca koji kaže da znanje koje izlazi iz uma je mrtvo, a znanje koje izlazi iz srca je živo znanje. Dakle, dobićeš ti ono što je potrebno tijelu, ali ćeš ostati gladan dušom. Mislim da je taj spoj potreban da bi čovjek našao smiraj. Vi kažete u jednom intervjuu da je vjera zajednica čovjeka. Je li to jedina zajednica, može li se mimo vjere ostvariti zajednica? Naravno da može, ali vjera ”ukroti” čovjeka, ona mu određuje norme koje su nepromjenjive a univerzalne. Kada nema tih univerzalnih normi, onda se dešava to da čovjek mijenja zakon u negativnom smislu, samo da bi isključio nekoga iz te zajednice. Dakle, vjera čini da se čovjek boji, ne zbog toga što on može da uradi loše djelo da ga niko ne vidi, nego zbog toga što on vjeruje da će biti ispitivan za to, biće odgovoran za to. Možda neće ovdje odgovarati, Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 pa ja kažem često ljudima: ”Možeš ti mene prevariti, ali nećeš onaj sud koji te čeka ”, jer vjernik očekuje taj sud. Ljudi se udružuju na različite načine, svako ima pravo da se udružuje. Vjera, inače, uči čovjeka da on bude druželjubiv. Mi kažemo za onoga čovjeka koji nema prijatelja, pripazi ga se, u smislu da on izlazi iz kolosijeka. Ponašanje će pokazati koja je ta zajednica koja će biti uzor svima. To ne znači ako je to vjerska zajednica da su oni uzor. Ne, čak mogu biti negativni, mogu biti loš primjer nekim svojim ponašanjem. U vjeri nema podvojenosti… Upravo tako. Vjera ne da da ti isključuješ bilo kojeg čovjeka. Mora da u njemu ima neka pozitiva, bez obzira je li on vjernik ili ne. Jedan od stubova koji je prepoznatljiv u Bosni i Hercegovini je otvorenost prema drugom i drugačijem, bez obzira šta je on to izabrao - to je ono što čini Bosnu Bosnom. Poenta je u tome kako svi zajedno da učestvujemo da sačuvamo zajednicu od svega onoga što je može poremetiti. To je put vjere, tako je ja razumijem. Je li vjera privatna stvar svakog pojedinca? Gospodar je dao svakome izbor vjerovanja, mogućnost da bira, ali on kaže da će svako biti pitan što je dozvolio da uništi sebe i svoju porodicu. Jedna od definicija vjere je i ponašanje, ophođenje, to je i Božiji poslanik rekao: naša vjera je ponašanje. Ako kažeš vjera je privatnost, onda se tu misli na same obrede, ali vjera je i djelovanje. Znači ja ne mogu sakriti svoje lijepo ponašanje, ja moram podijeliti to sa ljudima, razgovarati. Tvoje ponašanje će dakle pokazati koliko tvoje vjerovanje ima osnove. Gospodar je rekao Muhamedu: ”Muhamede, ti nećeš nagoniti ljude da vjeruju!” Vidite koliko je važan ovaj dio ajeta. To znači da čovjek ima slobodu da bira. Vidiš kako je u čovjeku ugrađena ta neka vrsta sebičnosti, ono ”ja ipak radim za svoje najviše”. Šta znači svoje? Mislim da treba pomoći svakom čovjeku koji je ovisan i koji se žali na tu svoju ovisnost. Vi navodite primjer razgovora Muhameda a.s. sa jednim mještaninom o pjesniku u njihovom selu. Mještanin kaže da ga poznaje, te da zna i njegove stihove. Jeste, Muhamed a.s. kaže tada da su njegovi stihovi u vjeri, ali srce još nije. Dakle, on kao Božiji poslanik, naravno i svi oni koji ga slijede trebaju imati takav pogled, poštuje i cijeni svaku pozitivnu stranu u čovjeku a da se bori, da mu pomogne da se oslobodi od svega onoga što ga remeti, i to samo ako on to želi. Izuzetak je ako čovjek izađe iz svoje prirode pa počinje da ometa druge. E, to nije u redu. Malo bismo se osvrnuli i na vaš rad u Centru za borbu protiv ovisnosti od droga . Koji su vaši metodi da vratite ovisnike u normalan život, bez droga? U tom centru koristimo sve metode koje se koriste i u drugim savremenim centrima, počevši od metadonskog liječenja u bolnici, te terapija koje pozitivno utječu na ovisnika: edukativna, radna i duhovna terapija, dakle sve ono što mu može probuditi osjećaje koji su zaleđeni u njemu. Ono što je prepoznatljivo u našem Centru je upravo ta duhovna terapija, da ovisnik shvati koji su uzroci njega doveli da on koristi drogu i šta je posljedica toga, dakle da je izgubio majku, prijatelje, ženu, dijete… Mi njemu omogućavamo da on vidi šta je zapravo on uradio, da se oslobodi ne samo te ovisnosti, pošto ja imam običaj da kažem da ima 365 ovisnosti. To može biti alkohol, pušenje, kocka, internet….Svaka ta ovisnost košta i to najviše porodicu. Mi koristimo takav metod gdje se pristupa bićem, da sa svih strana sagledamo njegov život i da mu pomognemo da on uvidi u čemu griješi ne bi li on sam rekao: ”Ovo vidim da nije dobro, ovo ne želim”. Kako oni sami kažu, vjera je ta najjača snaga koja im je pomogla da se oslobode te i drugih vrsta ovisnosti koje su nam poremetile pogled na drugog čovjeka, život, okruženje i društvo. Jer ako jedan centar oslobodi čovjeka samo od ovisnosti drogama, on izađe iz centra a ostala mu je ovisnost od kocke, alkohola, on popije i onda se vrati opet drogi. Ovdje se njegovom voljom mijenja njegov pogled na ovisnost i on želi da se oslobodi svega onoga što smeta njemu, njegovoj porodici, zajednici i svakom čovjeku. Oni su odabrali duhovnost kao svoj put, ne potcjenjujući ničiji rad na tom polju, a mi smo im to ponudili. I druge vjere zajednice imaju svoje centre i neka svako radi, poenta je da se naša djeca oslobađaju svega onoga što remeti zajednicu. Fantastična je Vaša konstatacija da kad poroci napadaju na dijete onda oni ne pitaju koje je religije ili nacije. Ja sam pobornik toga. Slušao sam dva učitelja kako razgovaraju i onaj jedan upita: „Kako je, boga ti, sa djecom?“ „Znaš kako je sa tuđom djecom..“ „Otkud tuđa, to su naša djeca“, odgovori mu učitelj. Ja mislim ipak da ste Vi svakom ovisniku prišli na taj način da ste mu otvorili srce za duhovno samim vašim načinom tumačenja Kur'ana. Ja kad sam shvatio jedan govor poslanika Muhameda a.s. kada je rekao: ”Meni je draže da izađem u susret čovjeku, da mu nešto odradim nego da ostanem dva mjeseca u džamiji, da budem u potpunom spominjanju Boga”. Najdraže djelo Gospodaru jeste da oraspoložiš srce nečije. A znaš zašto je najdraže? Zato što je najteže doći do tog, zato što čovjek najviše voli sebe a gospodar mu je dao drugog čovjeka da on upravo sebe upozna kroz tog drugog čovjeka, odnosno, koliko si na usluzi drugom, ti toliko vrijediš. Svaki čovjek ima svoju ulogu, svidjela se nama ili ne ta uloga. To je kao u filmu kad nam se ne sviđa nečija uloga, ali ona tu ima itekako smisao. Jedan od vjerskih temelja je da vjerujemo da sve, bilo to dobro ili loše, dolazi od Njega. Šta ovo znači? Mi inače studiramo samo smisao Dobra a zaboravljamo da shvatimo smisao Lošeg, bez kojega ne možemo vidjeti šta je Dobro. Kako vi gledate na politiku? Ako na politiku gledamo kao na metodologiju kako što bolje raspodijeliti blagodati zajednice, onda to svi trebaju znati, onda svi trebaju biti političari. Politika kao sredstvo kojim će se manipulisati ljudskim pravima, to je nešto protiv čega svi treba da se borimo. Neka nas Bog sačuva od političara koji hoće da sakriju svoju pasivnost koristeći se tuđim radom, ono što mi kažemo da žive na tuđim leđima. Da li biste se vi, vjerski službenici, lakše dogovorili od političara u Bosni i Hercegovini? Da li biste vi lakše očuvali Bosnu i Hercegovinu? Nas će očuvati onaj koji je najpravedniji, bez obzira ko je. Dakle, onaj koji pokaže svojim djelovanjem da je pravedan prema svakom, on ima prvenstvo, on je taj na koga se mogu osloniti i koga mogu uzeti da vodi zajednicu. Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 7 Pobjednik iz Halmstada na turneji HANAU I TURBE UGOSTILI KUD ”DUKAT” Piše: Šeherzada Cucovi} O svojeno prvo mjesto na Saveznoj smotri kulture i školstva donijelo je KUD-u ”Dukat” iz Göteborga nagradno putovanje u BiH. Kako nije došlo do realizacije nastupa na Danima dijaspore u Sarajevu, na turneju se krenulo put Njemačke (Hanau) i Turbeta kod Travnika. Organizatori putovanja bili su Savez bh. udruženja u Švedskoj i Uprava društva. Domaćin u Njemačkoj bilo je bh. udruženje KSV ”Hanau” iz istoimenog grada i ovo je bio nastavak već započete uspješne saradnje. Bosanci i Hercegovci u gradu na Majni obilježili su 25. novembar – Dan državnosti BiH, pa je ovo ujedno bila i prilika da ”Dukat” doprinese dostojnom obilježavanju praznika. Masovan i svečan doček gostiju iz Švedske, te prepuna sala na koncertu, pokazali su interes za ”Dukat” i njegovu kvalitetu. Predstavnik domaćina 8 Hanau: svi na okupu Mirsad Memić i gostiju Rako Muratagić čestitali su prisutnima Dan državnosti BiH, a Muratagić je ukratko govorio o ulozi Saveza i ”Dukata” na njegovanju naše kulture i tradicije. Za vrijeme boravka u Hanau posjećene su znamentosti grada, među kojima i spomenik piscima bajki za djecu braći Grim. Oprostivši se od svojih domaćina, ”Dukat” je nastavio svoj put prema Bosni. Desetogodišnje prijateljstvo Domaćin u BiH bilo je KUD ”Karaula” iz Turbeta kod vezirskog grada Travnika. Nakon što su se gosti odmorili u planinarskom domu na Vlašiću i okrijepili poznatim vlašićkim specijalitetima, uslijedio je zajednički koncert. U prepunoj koncertnoj sali posjetioci su došli da obilježe Dan državnosti BiH i deset godina uspješne saradnje ova dva društva. U publici i među izvođačima bilo je puno prijatelja Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 i poznanika iz ranijih druženja, pa priči nikad nije bilo kraja. U ime domaćina o saradnji je govorio predsjednik KUD-a ”Karaula” Ferid Jusić, a ispred gostiju predsjednik KUD-a ”Dukat” Rako Muratagić. Izražena je obostrana želja da se ova saradnja nastavi. Boravak u Turbetu iskorišten je da ”Dukatova” mladost posjeti Sarajevo i obiđe dio njegovih znamenitosti. Na zajedničkom ručku na Baščaršiji sabirali su se utisci sa turneje i prikupljala snaga za dug i naporan povratak. U Göteborgu su ”Dukatovci” dočekani od preko stotinu svojih članova. Turneja je pokazala da u ”Dukatu” postoji velika pokretačka snaga koja može biti primjer i drugima u radu sa omladinom. Savez bh. udruženja i ”Dukat” još jednom su učvrstili vezu dijaspore i matice Bosne i Hercegovine i pokazali kako treba njegovati svoju tradiciju i kulturu. Likovi aktivista Dukati u duši FAIK SALTAGI] Piše: Fikret Tufek Z a kulturu treba damar (osjećaj), govori mi, kad se sretnemo, Banjalučanin Faik Saltagić (71), koji se još u rodnoj Banjaluci bavio i kulturom i folklorom. Kada je zbog rata sa suprugom Eminom došao u Švedsku 1994. godine, nije ni slutio da će mu kulturni rad opet biti usud. Još manje da će biti član Glavnog odbora Saveza bh. udruženja u Švedskoj i predsjednik Odbora za kulturu 2001.-2008. Osim toga bio je i u regionalnom odboru Saveza, Udruženju Banjalučana, odlazio u BiH i druge zemlje da prenese iskustva, ali i s mladima „Dukata“, pa su mu šetnje Sarajevom ostale urezane kao najdraža uspomena. Cijelo vrijeme u Švedskoj je na Mölndalu (Göteborg), koji je zamijenio voljenu Banjaluku. - Po struci sam pravnik, radio sam u Elektro-Banjaluci, potom sam bio sekretar RKUD ”Vaso Pelagić”, došao rat i dobio sam otkaz od glumca pijanice koji bez mene ni u zahod nije znao otići. Respektabilan je to ansambl bio, s puno folklornih koncerata, bili smo odmah iza CKUDM ”Veselin Masleša”, jedno od 16 koliko ih je bilo u Banjaluci. Imao sam veze širom Juge i ugovorao koncerte na Jadranu, u Austriji, Njemačkoj… Dolaskom u Švedsku opet si u kulturi? Banjalučani iz sekcije su me dočekali i uveli među raju, govorio sam im da imam šuhu za folklor, pa da ćemo ”sklepati” nešto. Animirali smo prijatelje da dovedu djecu. Došli roditelji, četiri-pet porodica s djecom, sačinimo i upravu udruženja. Bilo je i problema, prvi koreograf pobjegao, kažem ”čuvajte djecu dolazim”, kad ide Kemo iz Sarajeva s Muratom Hačkovićem. Ja mu odmah velim: ”Hajde brate”, on udari rukama: ”Hajmo djeco”, ja presretan, vidim zna. Bilo je to u proljeće 1996., tako do dan-danas. Senka Krdžalić bila sekretar, Rako Muratagić blagajnik, pomagali Fatima, Nura i Sija, na koncertima sam sve angažirao, u zadnjih 15 godina puno sam koncerta organizirao, išao s njima gotovo svugdje. Nisam bio u Sloveniji prošle godine, bio hasta, ali sam sredio koncert, kad je Murat rekao da nisu dugo nigdje gostovali, bila je o tome reportaža u ”Glasu BiH”: ”Hvala i našem Faiku, ovo kao i sva ostala gostovanja on je organizirao…” . Odmah sam ozdravio! Bio si angažovan Savezu bh. udruženja? Da, Savezu sam puno dao, treba svake godine biti bar jedan kocert što ga Saveza inicira, da se folkloraši sastaju, zajedno igraju. Organizirao sam seminare s koreografima iz Sarajeva, npr. Hadžija, Sikan, pa Muhamed Tufekčić-Tufo iz Norveške, puno je to značilo. "Dukat“ je bio uzor? Da, to nas krasi, profesionalizam. Sjećam se kad smo bili u Sarajevu, priđe mi poznanik, koreograf u Austriji, kaže da vidimo ko je bolji. Kad je „Dukat“ odigrao, on je zanijemio. Sjećam se gostovanja u Finskoj, Austriji, Sloveniji, BiH, Engleskoj, smještaja u hotele, svesrdno nas dočekali. Eto, te fine uspomene su ostale da krase i moja i sjećanja dukatovaca. Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 9 Predstavljamo vam "DUKAT" Bilo je i neprijatnih situacija? Ne previše, ja sam bio u sjenci, ali eto nekad su me i prozivali kad ne ide kako treba, ili na takmičenjima. Ma, nije problem kad se drugo udruženje proglasi boljim, ali svi su shvatili da je „Dukat“ nešto posebno, van konkurencije, najbolji, jer Hačković je amater profesionalac, kad se tome doda organizacija, onda je „Dukat“ nedostižan. „Dukat“ svuda inicira druženja sa ostalim folklorima u bh. udruženjima i nastupa na svim značajnijim manifestacijama i jubilejima. Puno si uradio - priznanja? Ma, znam da sam puno valjao, Pi{e: Fikret Tufek je stariji Nermin (45) u Švicarskoj; ovdje imam dva unuka, Mirza (17) i Adnan (15), život znače. Družim se s braćom i sestrom, ja sam najstariji, pa Idriz, Kemo, Eso i Vahida. Nije Banjaluka što je bila. Obiđem grad, promijenili nazive, kad pročitam, mislim da sam zabaso! Nisam prvi put sa suprugom Minom otišo na more, nije nas vuklo, ko da nas je grom strefio. Banjaluku sanjam i u srcu nosim, ovdje preživljavam. „Dukatom“ rane liječim. Često ne znam ni gdje sam! Rat nas je po svijetu razbacao, nikad više spojiti nespojivo… „Dukatovi“ dukati KUD “Dukat” Göteborg Nijedno bh. kulturno-umjetničko društvo nije ostavilo tako snažan pečat na prostorima Skandinavije i šire kao što je to KUD ”Dukat” Göteborg, koji je obilježio15 godina rada. Prva proba u ”Dukatu” bila je 10. marta 1996. ”Dukat” je u početku imao 30-tak članova u folklornoj sekciji u sklopu udruženja ”BiH”. Folklorna sekcija dobija naziv ”Dukat” i poslije djeluje u istoimenom udruženju do 2009. godine, kad postaje BH udruženje kulturnjaka ”Dukat”. ”Dukat” je gostovao u Švedskoj: Göteborg, Malmö, Borås, Hässleholm, Växjö, Skövde, Motala, Uddevalla, Trollhättan, Åmål, Västerås, Örebro, Lysekil, Lidköping, Norrköping, Mölnlycke, Gislaved, Jonköping. Gostovao je i u drugim zemljama: Norveška, Finska, Danska, Nemačka, Austrija, Engleska, BiH... Nastup na Baščaršijskim večerima u Sarajevu 1999. godine je najznačajniji. Krajem novembra 2011. ”Dukat” je bio na nagradnoj tureneji u BiH! Nastupao 10 svemu dođe kraj, godine, grom ih ubio! Puno je diploma, pohvala, zahvalnica, neki dan je jedna stigla. Treba to sve srediti, uspomene. Zovnuo sam Murata i Raku i kazao da ne mogu više početkom 2011., kada je formirana nova uprava, rekli su da imaju respekt, da sam počasni član, dobro došao, rado odem među moje dukate… Penzionerski dani? Vrijeme provodim mirnije, odem u prostorije „Dukata“ ili košarkaške, sretanje s ljudima, sad sve manje. Nostalgiju ublažim banjalučkim ćevapima kod Salke u Geteborgu. Ovdje je mlađi sin Samir (40), dok je na većini saveznih smotri kulture u Švedskoj, te ostvario, dok su smotre imale takmičarski karakter, četiri pobjede, te i petu na poslednjoj smotri u Halmstadu 2011., kad je ponovo uvedeno takmičenje. Druženje i reprezentativne igre ”Dukatov” moto je da se mladi druže i vole, da im je lijepo, da šire poznanstva, a usput da pokažu i čuvaju našu tradiciju. Lična karta ”Dukata”, simbolično kazanao, su igre po kojima je prepoznatljiv: ”Begovski akšamluk”, ”Kosovski pejzaž”, ”Kreševo”, ”Malovaroške igre”, ”Sandžačke igre”, ”Pjesmom i igrom kroz Bosnu”, ”Glamoč”… Više desetaka koreografija postavljeno je u ”Dukatu”, neke su mijenjane, neke se igraju i danas, neke se uopšte ne igraju sada i stoje u planu za ponovno izvođenje. - ”Dukat” je specifičan i poseban s ciljem da istraje i opstane, da prezentira dostojno tradicionalno s primjesama modernog, sa jasnom vizijom, oprobanom koncepcijom i iskusnim rukovodsvom, kaže koreograf Murat Hačković, te ističe da ga je održala moć prepoznavanja Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 intonacije želja ansambla. - Dok toga ima, ima i dobre podloge za dalje planove. Sa varijacijama i raznolikim pristupom radu izbjegavam monotoniju i zasićenost. Folkloraš mora stalno imati izazov u novom koraku kojeg mora savladati, uvježbati, a kasnije uživati u njegovom izvođenju. Ne može se zadržati ansambal više godina sa samo 20-tak različitih koraka, mora ih biti najmanje 200-300 koji se stalno dopunjavaju i dograđuju. „Dukatovi“ dukati, oni koji igraju, hvale Hačkovića i kažu da je on ”glava” i alfa i omega, jednostavan, nenametljiv, traži mnogo ali to je svima jasno, to je njegov imidž, a lijepo druženje i aplauzi samo su dio onog što ”Dukat” mladima pruža. Kadrovi i rukovodstvo Rukovodsvo ”Dukata” je u biti zajedno od početka, svako radi svoj dio posla profesionalno, ne ulazeći u odgovornosti drugih. ”Dukat” nije udruženje za jednu sezonu jer u njemu se planira na duge staze. Ključ uspjeha je da omladina ima interesa da dođe bez pritiska roditelja. Početkom 2011. na godišnjoj Predstavljamo vam "DUKAT" Nastup na Saveznoj Smotri kulture u Halmstadu skupštini došlo je do malih promjena u rukovodstvu. „Dukatov“ upravni odbor: Rako Muratagić predsjednik, Murat Hačković, potpredsjednik, Amila Kasum blagajnik, Armina Rizvić sekcije žena i Damir Harbaš omladina, te rezervni članovi Nina Muratagić i Elma Mujkanović. Dosadašnji dugogodišnji članovi uprave, Faik Saltagić i Senka Krdžalić, dobili su status počasnih članova društva. U ”Dukatu“ je ostvareno i više uzajamnih ljubavi mladih i brakova. Svaki igrač koji je prošao kroz školu ”Dukata” ostavio je nešto specifično. Izuzetno puno talenata je prodefilovalo kroz redove ovog društva. Kroz ”dukate” je prošlo više generacija mladih i na stotine vrijednih članova folklora. Murat Ha~kovi}. koreograf "Dukata" Sa posljednje posjete BiH Prvu postavu KUD-a ”Dukat” 1996. sačinjavali su igrači sa prosječnom godinom rođenja 1977., dok 2011. prvu postavu čine igrači prosječno rođeni 1995/96. Dokumentacija članstva seniorskog folklornog ansambla KUD-a ”Dukat” je jako precizna. Svako ime koje je prošlo kroz prvi ansambal upisanio je i može se vidjeti na ”Dukatovoj” web stranici u rubrici članstvo, sa dosad preko 210 članova samo prve postave. Juniorska grupa KUD "DUKAT" Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 11 „Bosna“ Borås slavi i stvara DVA DANA ZA DOMOVINU Pi{e: Almedina Sa~i} P ovodom obilježavanja Dana državnosti BiH, udruženje ”Bosna” Borås upriličilo je dva susreta svojih članova. Dva dana, jedan povod, a dva sasvim različita događaja. 25. novembar vraća sjećanje na dane novembra 1943. godine, kada se voljom delegata ”antifašista Bosne i Hercegovine”, u hladnom Mrkonjić Gradu, “...vratilo, ponavljam „vratilo“ a ne dalo, Bosni i Hercegovini historijsko i političko pravo da se i danas, u konačnici, zove državom! Državom i domovinom svih nas zajedno, a ne nečijom više a nečijom manje, i to tako da svako od nas ima pravo na cijelu BiH”, riječi su člana Predsjedništva BiH, Željka Komšića. Udruženje je čestitku Domovini poslalo pjesmom, igrom i lijepom riječi, koju su otpjevali, odigrali i kazivali članovi sekcija udruženja. Prilika je iskorištena da se novoosnovani hor prvi put predstavi publici. Folklorna grupa je prisutne obradovala novom koreografijom. Najmlađi članovi udruženja, polaznici bh. dopunske škole, svojim su recitacijama izmamili najveće aplauze. Pod vođstvom neumornog Safeta Omerovića, mala 12 vojska je svaki put sve bolja i jača. Ne smijemo zaboraviti šta se desilo U subotu, 26. novembra, udruženje je izgledalo sasvim drugačije. Jedna crvena ruža je bila jedina dekoracija na bijelom podijumu ispod slika iz Srebrenice, koje su se izmjenjivale na zaslonu. Dan je bio posvećen svim žrtvama posljednje agresije na našu domovinu. Riječ Srebrenica postala je sinonim za strahote koje su se dogodile tokom agresije na BiH, pa je i program nosio naslov “Sjećanje na Srebrenicu”. U programu, pripremljenom na bosanskom i švedskom jeziku, učestvovao je mladi hor ilahija i kasida islamske zajednice iz Boråsa i seniori, recitatori udruženja. Posebno upečatljivo bilo je kazivanje Admira Buljubašića, koji je hronološki, sat po sat, prepričao kako je, ostavivši uplakane majku i sestru, kao 12-godišnjak, krenuo sa kolonom muškaraca na marš do Tuzle. Preživio je, ali je izgubio oca i brata. Admir je novinaru iz Borås Tidning-a rekao: ”Mnogi ne žele da pričaju o Srebrenici, ili uopšte o ratu, teško im je da i misle o tome. Ali ljudi u Srebrenici su ubijani pred očima cijelog svijeta i Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 Poklon Mirjane Berberovi} sekciji “Srebrenica 95” primio je Admir Buljubaši} niko nije ništa uradio da ih spasi. Ja hoću da ispričam sve što znam, jer je veoma važno da svi znaju šta se desilo.” Suze u očima prisutnih bile su samo još jedana potvrda koliko su duboke rane koje nosimo u sebi. Nakon Admira, svoje utiske o Srebrenici ispričale su i naše drage gošće. Anne-Marie Ekström (FP), drugi zamjenik predsjedavajućeg u skupštini opštine Borås i nekadašnji zastupnik u švedskom parlamentu (FP) za Västra Götalands jug. Anne-Marie je posjetila BiH u dva navrata, prvi put 2004. godine u delegaciji švedskog parlamenta i drugi put 2005. godine privatno: „U vrijeme moje posjete Srebrenici dolazilo je proljeće sa tek procvalim stablom trešnje. Možda je to bio dobar znak koji budi nadu da će i Srebenica i BiH kao zemlja doživjeti novo proljeće.“ Ingrid Holgerson, predstavnik švedske crkve je, u nadahnutom govoru, koristeći poređenje sa svijećama koje se pale za Advent, govorila o borbi protiv „mraka“ i podsjetila da život ide dalje i da jedni drugima možemo biti velika podrška. Majbritt Davidsson, već rado viđen gost u udruženju, došla je u pratnji supruga Bertila. Posebno je izdvojila priču o mladiću koji joj je bio domaćin u Potočarima. Izgubio je gotovo cijelu porodicu, a ne mrzi, jos uvijek vjeruje u ljude i ima čisto srce. ” U Potočarima je nevjerojatna tišina. Tamo su čak i ptice utihnule.” Majbritt je žena velikog srca. Već više od 5 godina je aktivni učesnik u humanitarnim akcijama pomoći za BiH. U prostorijama udruženja bila je postavljena izložba fotografija ”Srebrenica” Dijane Muratoski, gošće iz Kristianstada. Obilježen Dan državnosti BiH u Skövdeu ŠVEDSKOM SU SE ŠIRILI ZVUCI BH.KULTURE Piše: Fikret Tufek ; Foto: Muharem Sitnica-Si}a S kövde je bilo BiH u malom. Centralna proslava Dana državnosti Bosne i Hercegovine u Švedskoj održana je u 26. novembra 2011. godine u Kulturhusetu (dom kulture) u Skövdeu pred više od 350 učesnika i gostiju. Svečanu priredbu povodom Dana državnosti BiH organizovao je BH Savez žena u Švedskoj u saradnji sa Savezom bh. udruženja, Bosanskošvedskim savezom žena, BH Savezom omladine, Islamskom zajednicom Bošnjaka, Muslimanskim omladinskim savezom, Savezom Banjalučana, Savezom logoraša, MDD Merhametom i NBV-om (Trezvenjački obrazovni savez). Svečana akademija počela je himnom BiH, švedsku himnu izveo je hor udruženja ”Ljiljan” Växjö s dirigenticom Besimom Mašić, a pjesmu ”Zemljo moja”, otpjevao je hor ”Sevdalinka”, sekcije udruženja ”Zajedno” Lidköping – solisti: Suad Mehinović, Senad Zahirović i Behidža Fatimić. Suad Mehinović izveo je recital „Nema nama mira, dok nam otimaju Bosnu“, na tekst Džemala Poljakovića iz udruženja „Zajedno“ Lidköping. Igre iz BiH izvela je folklorna grupa udruženja „Miris“ Örebro u koreografiji Ajle Dizdarević. Sadeta Sokol govorila je vlastitu recitaciju „Pjesma posvećena Bosni“, dok je Zekija Čehić, iz istoimenog udruženja „Ljiljan“ Växjö, uz pratnju Hajrice Zukanovića, otpjevala „Da sam ptica i da imam krila“. Obje su dobile snažne aplauze. „Poemu Bosni“ recitovala je autorica Enisa Popović-Čengić. Mehmed Hasković govorio je „Sarajevo nije šala“, na tekst Benjamin Isovića, dok je sevdalinku „Neko tiho ulicom pjevuši“ izveo hor „Sevdalinka“, što je publika jednodušno prihvatila. Program uz Dan državnosti BiH vodila je Senada Bešić, a dobrodošlicu svima i čestitku poželjela je i uputila predsjednica Bh. saveza žena u Švedskoj, Emina Ćejvan. I veleposlanik mr. Darko Zelenika čestitao je Dan državnosti svim građanima BiH u Švedskoj. Prije zvanične manifestacije sa oko 40 slika predstavila se Sada Ožegović iz Kristianstada. U programu uz Dan državnosti i godišnju manifestaciju Bh. saveza žena pod nazivom „Isti korijeni“, nastupilo je preko 150 učesnika volontera, u pripremi Odbora za kulturu, na čelu sa Nerminom Halilovićem. Nakon toga priređeno je zabavno veče uz muziku benda „Zlatne strune“. U divnoj atmosferi kroz kulturu spojili su se BiH i Švedska. Dan državnosti BiH dostojanstveno je obilježen. Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 13 Seminar u Jönköpingu KAKAV SAVEZ BH. UDRUŽENJA ŽELIMO? U Jönköpingu, jednom od bisera Vätterna, 22. i 23. oktobra održan je zajednički introdukcioni seminar Saveza bh. udruženja i trezvenjačke obrazovne organizacije NBV. Teme seminara su bile “Razvoj i strategija aktivnosti udruženja“ i „Jačanje saradnje između organizacija članica i NBVa“. Seminar je održan u prostorijama Södra Vätterbygdens Folkhögskola, a odazvali su se predstavnici 19 udruženja i tri regionalne organizacije. Učesnike seminara pozdravili su Fadila Jašarević, NBV, i Fikret Kadić, predsjednik Saveza. Fadila Jašarević je istakla mogućnosti koje se otvaraju sa novim statusom našeg Saveza unutar NBV-a, ali i obavezama koje se moraju ispoštovati. Predsjednik Kadić se kraćom analizom osvrnuo na trenutnu situaciju koja vlada unutar Saveza i udruženja. Promjene koje su izvršene izmještanjem kancelarije i smanjenjem administrativnog osoblja dale su rezultat, ali je i novčana pomoć koja se dobija od švedskih institucija manja. Do sada se nivo aktivnosti održao uz veliki angažman naših članova. „U nadolazećem vremenu bit će veoma teško zadržati postojeće stanje i sigurno je da ćemo trebati razmijeniti mišljenja o prioritetima u aktivnostima i njihovom obimu, ali i o općim troškovima Saveza”, istakao je Kadić. Iskusni predavači, koji su izabrani uz pomoć NBV-a, iznijeli su niz zanimljivih pogleda na udruženja, kao i na mogućnosti saradnje među brojnim članicama NBV-a. Carin Sundström, predavač iz Wendelbergs Folkhögskolan, govorila je o važnosti identiteta udruženja za njegov razvoj i istovremeno inicirala učesnike seminara da razmišljaju o načinima na koje se to može ostvariti. Robert Lindh iz trezvenjačke organizacije IOGT-NTO upoznao je učesnike sa načinom njihovog rada, gdje se fokus stavlja na tri oblasti djelovanja: alkoholnu i narkopolitiku, preventivni, te socijalni rad. Ova, materijalnofinansijski veoma jaka organizacija, vodi čak dva Narodna univerziteta u Švedskoj. Ann Sofie Roberntz je ispred NBV-a govorila o alkoholu i drogama, dok je Ulla Lingesjö govorila o potrebi očuvanja fizičkog i mentalnog zdravlja. Drugog dana seminara rezimirane su diskusije i određeni pravci rada koje Sa predavanja o Strategiji Saveza 14 Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 je predsjednik Saveza Fikret Kadić ukratko sažeo sljedećim riječima: „Pokazano je interesovanje za krovnu organizaciju, odlučnost za borbu za članstvo, iskazana želja za poboljšanje komunikacije na relaciji savez-udruženja, naročito informisanje unutar udruženja, iskazana je spremnost i želja da se krene u ofanzivu po udruženjima i institucijama za angažovanost mlađih u izvršne organe, čule su se kvalitetne diskusije, ideje i prijedlozi. Posebno je istaknuta briga za bosansku dopunsku školu i želja da se udruženja angažuju na poboljšanju stanja. Bogatiji sam za iskustvo na seminaru, posebno zadovoljan otpočinjanjem aktivnosti na izradi Strategije razvoja, čime će Savez dobiti novu viziju u narednih 5-10 godina”. M.N. Studijsko putovanje u Brisel (Bruxelles) LOBIRANJE I ALIJANSE N BV, Trezvenjačka obrazovna organizacija, organizirala je studijsko putovanje za članove Glavnog odbora i izvršnih organa Saveza bh. udruženja u Brisel. Pored članova našeg Saveza, na putovanje su išle i predstavnice Bosansko-švedskog saveza žena kao i predstavnici Bosanskohercegovačkog saveza žena u Švedskoj. U Briselu NBV ima svoju kancelariju, putem koje pokušava utjecati na evropske vlastodršce u svojoj borbi protiv alkohola i ostalih droga. Izuzetno kompaktna šema i poučna predavanja su, pored neobično lijepog vremena, obilježile ovo trodnevno druženje. Od 21. do 23. novembra održano je pet predavanja čija je osnova bila u upoznavanju načina rada Evropske unije i trenutnoj situaciji koja karakteriše zapadni Balkan, odnosno, Bosnu i Hercegovinu. Vrijedne domaćice Emelie Aho i Alina Anderberg sa uspjehom su organizovale ove aktivnosti. Prvo predavanje bilo je o EU, utjecaju i radu NBV-a u Briselu. Emelie Aho je odmah naglasila da je najefikasniji način rada u Briselu lobiranje i stvaranje alijansi. Da je to istina pokazalo se tokom svih sljedećih susreta. Robert Rönström, jedan od 344 člana Odbora za ekonomsku i socijalnu politiku pri Regionalnom komitetu EU, naglasio je da ovaj komitet daje svoje mišljenje po određenim pitanjima Evrposkoj komisiji, koja nije obavezna da ih uvaži. Ranije dogovoreni sastanak sa savjetnicima Anne Ibrišagić, evropskog parlamentaca, nije održan zbog njihove zauzetosti na drugim poslovima. Pozitivne vibracije došle su od slovenačkog EU-parlamentarca Jelka Kalcina u slučajnom susretu u zgradi parlamenta. Iz razgovora sa Charlottom Erikson pri Stalnom švedskom predstavništvu u Briselu, proisteklo je da se najveći dio EU pitanja, oko 80%, riješi na nivou službenika, 15% riješi se na nivou predstavništava, a tek 5% na ministarskom nivou. Predstavnike Bosne i Hercegovine, Luciju Ljubić-Lepine i Anisu Kerken sreli smo u novokupljenoj zgradi, gdje su smješteni i ambasada i predstavništva države BiH u glavnom gradu Belgije. Obje sagovornice su nam prenijele sliku podjela koje postoje i u radu naših organizacija u Briselu. Večernja šetnja gradom završila se kupovinom čokolada, probanjem vafli i posjetom simbolu Brisela, Manneken Pis-u (dječaku koji piški), te veličanstvenoj općinskoj zgradi. Posljednjeg studijskoga dana, Cristina Borreguero i Lothar Jaschke govorili su o mogućnostima diplomatske saradnje BiH i EU, kao i o uslovima koji još nisu ispunjeni od strane države BiH, a koji su kočnica daljem radu ka približavanju naše domovine Evropskoj uniji. M.N. Susret sa Jelkom Kalcinom u Europskom parlamentu Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 15 Iz Bosansko-{vedskog saveza `ena Piše:Enisa Deumi} NEO^EKIVANO,POZITIVNO I NEZABORAVNO J edan pisac je napisao da čudo života možemo istinski razumjeti jedino ako dopustimo da se dogodi nešto neočekivano. Putovanje i seminar BŠSŽ-a u Stockholmu, 08-09. oktobra, bio je jedan od tih trenutaka i susreta gdje su mala, lijepa i pozitivna iznenađenja krasila susret Bosanki i Hercegovki u Švedskoj. Bosansko-švedski savez žena je svoj peti (mali jubilej) susret i seminar održao, kako smo već rekli, u Stockholmu. Seminar je okupio oko 80 žena, majki, sestara, djevojaka, a najbitnije prijateljica, koje su se sastale da zajedno provedu dva dana i razgovaraju o temi seminara - ”Mi u svijetu stvarnosti”. Predavači seminara bili su: 16 predsjednik upravnog odbora NBV-a, Jonatan Hjort, kao i njegovi suradnici: Ulla Lingesjö, Ann-Sofie Roberntz, Carina Sommarström i Fadila Jašarević. Osim njih, posebno predavanje održao je i Hfz. Sulejman ef. Bugari. Njegovo izlaganje pobudilo je izuzetnu pažnju svih posjetilaca. Sa interesantnim mišljenjima i opštom porukom o respektu, osmijehu i ljubavi, ef. Bugari je sa grupom vodio otvoreni dijalog na jedan veoma lijep način koji nije često viđen kod duhovnih lidera. Naši domaćini i prijatelji koji si su se potrudili da nam bude lijepo tokom dana bile su članice udruženja „Žena“ iz Stockholma, na čelu sa Šteficom, Zekijom i ostalima. Večernje Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 druženje je upriličeno u prelijepim bijelim i svijetlim prostorijama bh. udruženja „Neretva“. Poslije večere je, uz druženje i neobavezno ćaskanje, bilo i spontane pjesme, jer smo među prisutnima imali i talentovanih izvođača lijepe bosanske sevdalinke. Tako smo dan zaokružile dobrim starim bosanskim sevdahom. Poslije ovakvog druženja ostaje nam da se naučimo da ljubav ne znači gledati jedni u druge, već zajedno gledati prema naprijed, u istom smijeru. Gdje će taj naš smjer voditi, to zajednički moramo odrediti, a ovakva druženja neka nam uvijek pomognu u tome. Prošireni sastanak GO BŠSŽ-a "Panta rei" (Sve teče). Ovo su poznate riječi čuvenog grčkog filozofa Heraklita. I onaj koji nikada nije ovo stanje iskazao riječima zna da je sve oko nas u kretanju i nikada ništa nije isto kao što je nekada bilo. Da spirala razvoja organizacije BŠSŽ ne bi išla nadolje, najveći dio odgovornosti ima GO Saveza. Redovni sastanci GO vremenski ne dopuštaju duže diskusije ili dublje analize samog angažmana članova GO ponaosob, pa se osjetila potreba za jednim sveobuhvatnim razgovorom sa samo jednom tačkom dnevnog reda: Strategija razvoja BŠSŽ-a. Progovoriti o onome šta smo do sada uradile, šta nas inspiriše ili koči, čega se plašimo i kako vidimo Savez u budućnosti, teme su o kojima se razgovaralo u Malmöu, 3. i 4. decembra. Prisutno je bilo 20 osoba: članovi GO BŠSŽ-a, članovi Revizione komisije Saveza i potpredsjednik GO Saveza bh. udruženja u Švedskoj (kao član GO BŠSŽ-a po funkciji). Zašto „Strategija razvoja BŠSŽ-a“? Nakon analize koja je obuhvatila dosadašnji način rada GO, došlo se do zaključka da ima mnogo prostora koji nije obuhvaćen već stvorenim rutinama u radu Saveza. Već ustaljene norme i aktivnosti trebaju osvježenja, nove ideje treba da se ostvaruju lakše, a samim tim i brže. Kako to ostvariti? Koje su nam mogućnosti, ograničenja, zamke? Na posljednjoj Godišnjoj skupštini čula se konstatacija da „rastemo veoma brzo“. Šta ovo, ustvari, znači? Da li je naš rad postao samo puka rutina? Treba li razgovarati i podsjetiti se na sam smisao našeg organizovanja? Šta ja radim ovdje? Masa pitanja o kojima je trebao iskren i otvoren razgovor. Uveliko je ustaljeno razmišljanje da je Savez nešto ili neko ko će uraditi stvari i obično se veže za pojedinca koji se pojavio kad ste prvi put došli u kontakt sa spoznajom da Savez postoji. I nije sasvim isključeno da se na sastancima podigne ruka i glasa za nešto zato da se ide linijom manjeg otpora, zbog pasivnosti, ili zato što se nema dovoljno samopouzdanja za započeti diskusiju, pitati. Ovako sam sebe isključuješ iz rada i čini ti se da lično nemaš odgovornost, a sav svoj angažman svedeš na poneki dolazak na sastanak GO. Rezultat ovakvog razmišljanja ne donosi dobro ni pojedincu koji je izabran da predstavlja svoju organizaciju, niti organizaciji u cjelini. Pojedinci koji se u tom slučaju više angažuju prisiljeni su da se bave sa mnogo više stvari nego što to realno mogu da urade i vrlo lako se umore. Tada svi trpimo. Razvojna spirala okrene se nadolje i više niko nije zadovoljan. Sekcije Bh-švedskog saveza žena SAFIRICE NA JULMARKNADU Nema švedskog grada ni naselja a da nije već u pretprazničkom (božićnom) dekoru. Posebno su aktuelni razni ”julmarknadi”(božićni sajmovi) na kojima se po popularnim cijenama prodaje raznovrsna roba. Ovo je i prilika kada se na ovim manifestacijama pojavljuju i udruženja građana sa svojim proizvodima. Na jednu od takvih manifestacija uključio se i Aktiv žena ”Safir” iz Norrköpinga. Popularne ”Safirice” uspjele su dobiti mjesto za izlaganje u prostorijama Muzeja rada i u dva dana bile su najposjećenije od davadesetak izložbenih i prodajnih štandova. Umjesto zaključka Da li su nađena rješenja ili odgovori na sva ova pitanja? Nisu, niti je realno bilo moguće to uraditi. Ono što je važno jest da smo svi jasnije sagledali organizaciju kao cjelinu, sve zahtjeve društva koji se moraju ispuniti da bi i dalje postojali i djelovali. Otvorena su pitanja pojedinačne i kolektivne odgovornosti u GO, odgovornosti pred članstvom koje nam daje mandat za rad. Mnogo stvari je rečeno, diskusije su započete.Tabela na kojoj smo zabilježili sve što je „hitno i bitno“, i ono sto je „bitno, a možda manje hitno“, samo je osnov za dalji rad na zadanu temu. Osnovni zaključak sa ovog sastanka je: Organizaciju činimo „MI“, a ne „NEKO“ ili „ONI“, i samo svi zajedno možemo naprijed. Almedina Sačić ”Bosanske pite – burek, sirnica, zeljanica rasprodane su kratkom vremenu juče i danas. Od kolača je ostalo par komada i to će biti prodano do zatvaranja sajma”, kaže Aida Nezirević koja je danas u društvu Baise Babić i neumorne predsjednice Medihe Osmić. ”Juče je bila i Zibija Ajanović, a zbog bolesti nekih članica nismo stigle pripremiti pita onoliko koliko se tražilo, ali i ovoliki interes nas je iznenadio”, pojašnjava Mediha Osmić i govori o narednim aktivnostima ”Safira”. Vrijeme provedeno na manifestaciji iskorišteno je i za kontaktiranje sa raznim humanitarnim organizacijama i za očekivati je njihove zajedničke nastupe u ovakvim i sličnim prilikama. M. M. Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 17 Iz mog ugla SUMIRANJE REZULTATA Dr. Izet Muratspahi} D ecembar je mjesec sumiranja. Sve što je urađeno ili nije urađeno, a bilo planirano da se uradi, pretače se pretkraj ovog mjeseca u kratke i koncizne forme zaključaka i cifre. To je šablon koji manje-više važi svuda. Zato je prigoda da i ja kratko sumiram našu proteklu godinu u Švedskoj. Onako lično, iz mog ugla. Šta je to uradila bh. dijaspora u Švedskoj u 2011. godini? Koliko je ostvareno onoga što je trebalo i što je bilo planirano? Jesmo li opravdali očekivanja ili smo negdje „kiksali“ i propustili da učinimo nešto važno i neophodno? Ova, i niz drugih pitanja, nameću se već na početku ovog sumiranja. Da je sreće, ovim segmentom bi se ozbiljno bavilo adekvatno ministarstvo za dijasporu u domovini i kroz zajednički dogovor sa predstavnicima dijaspore kontinuirano utvrđivalo smjernice budućeg djelovanja. Međutim, u našem slučaju su to još uvijek iluzije kojima se ne treba zanositi. Po mom sudu, ova godina je bila uglavnom pozitivna, ako stavimo na vagu cjelokupan angažman bh. dijaspore u Švedskoj. I to na svim glavnim strukovnim i generacijskim nivoima. Djeca su nam dobro učila u školama i ove godine. Prednjače među doseljeničkom djecom i uglavnom ne zaostaju za švedskim vršnjacima. Studenti se dobro snalaze na univerzitetima, a značajan broj postiže i vanredne uspjehe. Srednja generacija je uglavnom uposlena i po procentima spada među najuspješnije doseljeničke grupe. Neki su ostvarili zavidne rezultate, pa smo i u ovoj 18 Ako bismo uspjeli, pišući hiljade pisama svim mogućim svjetskim „faktorima“, da nana Fata ostvari svoje imovinsko i ljudsko pravo i popije u narednoj godini kahvu u svojoj avliji, onakvoj kakva je bila, onda bi moje sumiranje rezultata u decembru 2012. godine stalo u jednu rečenicu, koja bi glasila: „Ostvarili smo fantastičan rezultat!" godini s radošću mogli pratiti proglašavanje nekih naših ljudi kao najuspješnijih i najboljih. Sportisti, umjetnici i privrednici, bili su takođe zapaženi u mnogim sredinama. Naši stari se dostojanstveno nose s godinama i iseljeničkom tugom i stojički nadomještaju nepovratak periodičnim višemjesečnim ljetnim boravkom u zavičajima. Preostalo vrijeme u Švedskoj repariraju zdravlje, čuvaju unučad i spašavaju ih od totalne asimilacije. Nemjerljiv je njihov doprinos u učenju i očuvanju bosanskog jezika kod naše djece i najviše zahvaljujući njima još možete sresti prvačiće koji čisto i tečno govore maternjim jezikom. Međutim, postoji i ona druga strana medalje. Nije, naravno, sve sjajno kako na prvi pogled izgleda. Moderni tempo života i mnogobrojne promjene, koje su sastavni dio svake emigracije, donijeli su neizbježne posljedice i bh. dijasporcima u Švedskoj. Želja da se nadomjesti sve što je izgubljeno ili propušteno u „bivšem“ životu, upregla je naše ljude u preambiciozne poslove i projekte, pa njihova leđa počinju da popuštaju. Ne mogu se više gutati preveliki zalogaji i izdržavati stres prevelikih obaveza, pa mnogi sve češće obilaze doktorske ordinacije. Ni porodica više nije onako sveta kao prije i ne žrtvujemo se za njeno održavanje i njegovanje po svaku Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 cijenu. Sve češće se slijede švedski adeti i „demokratija“, pa malo-malo poneki brak potone s ceduljicom na kuhinjskom stolu, u stilu „postao/ la sam umoran/umorna od tebe“. Podržavam slobodu svih ljudi i pravo izbora, ali isto tako smatram da je porodica najvažnije uporište u životu, da djeca trebaju rasti uz oba roditelja zajedno, pa mi se promjene ovakve vrste ne čine posebno dobrim rješenjem. Ali, i to je, valjda, cijena novog života. Što se tiče naših organizacija: saveza, udruženja i klubova ovdje, oni su bili aktivni u ovoj godini i realizirali veliki broj aktivnosti. Ostvareni su pozitivni kontakti i saradnja sa švedskim organizacijama, što je od krucijalne važnosti za cijelu našu doseljeničku grupu i njeno uspješno integriranje u ovdašnju zajednicu. Svako od njih nastojao je da u što većoj mjeri ispuni zacrtani plan, a ono što je, po meni, bilo jako pozitivno u ovoj godini jest poboljšana njihova međusobna koordinacija i sinhronizirano djelovanje u nekim važnim prilikama. Često su održavani sastanci i planirane aktivnosti koje su od zajedničkog interesa. Od aktivnosti te vrste posebno bih izdvojio otvorena i hitra reagiranja na određene pojave i istupe i u domovini i u Švedskoj koje su bile negativne, bilo da se radi o istupu neke ličnosti, prikazivanju uvredljivog filma na televiziji, objavljivanju neprijateljski usmjerenog članka u novinama i sl. Međutim, postoje još neki segmenti djelovanja koji su ostali nerealizirani (ili nedovoljno realizirani), a tiču se vrlo važnih nosilaca našeg identiteta. Radi se o našem jeziku i književnosti. Ne možemo biti zadovoljni onim što smo učinili u protekloj godini na planu očuvanja i razvijanja maternjeg jezika u Švedskoj, niti sa prezentacijom bh. literature. Nismo objavili nijedan prijevod na švedski jezik nekog od naših klasika. Nemamo razumijevanje ni za ovdašnje naše pisce, jer im ne pomažemo u objavljivanju njihovih knjiga. Veliki broj naše djece ne pohađa nastavu našeg jezika ni u švedskoj školi, a ni u nekoj od dopunskih škola. Znamo da je neminovna posljedica ovakvog ponašanja postepeno gubljenje maternjeg jezika i asimilacija, pa bismo morali ovim aktivnostima posvetiti više pozornosti. Uspješni nastupi Klju~ana u bh. udruženjima U narednoj godini, po meni, trebamo nastaviti djelovati još složnije i odgovornije. Svaki od ovih segmenata u kojemu imamo slabije rezultate može se lako popraviti. Važno je da saradnja bude što bolja i uspjeh je siguran. Na kraju, ako biste mene pitali šta bih osobno želio da se realizira u narednoj godini, među najvažnije zadatke bih stavio pomoć nani Fati Orlović iz Konjević Polja. Ona se već 11 punih godina bori s vjetrenjačama i vodi spor u vezi s bespravno izgrađenom pravoslavnom crkvom u dvorištu njene porodične kuće. Ako bismo uspjeli, pišući hiljade pisama svim mogućim svjetskim „faktorima“, da nana Fata ostvari svoje imovinsko i ljudsko pravo i popije u narednoj godini kahvu u svojoj avliji, onakvoj kakva je bila, onda bi moje sumiranje rezultata u decembru 2012. godine stalo u jednu rečenicu, koja bi glasila: „Ostvarili smo fantastičan rezultat!“ Svojim nastupima članovi KUD-a „Stari Grad“ ugrijali su srce i dlanove publike u našim udruženjima. Za Dan Republike, 25. novembra, nastupili su pred 80-tak gostiju u udruženju „Miris“ Örebro. Predsjednik udruženja Dževad „BiH“ Värnamo je bio inicijator dolaska KUD-a „Stari Grad“ iz Ključa na kraću ali intenzivnu turneju po Švedskoj. Prema riječima predsjednika ovog udruženja Ekrema Šehića, ovo gostovanje ne bi moglo biti organizovano da se nije zatražila pomoć od naših uduženja i pojedinaca. Pozivu su se odazvali, pored domaćina ”BiH” Värnamo, ”Miris” Örebro, Regionalni odbor Örebro, ”Ljiljan” Växjö, „6 zlatnih ljiljana“ Tranås, „BiH“ Gislaved, ”Ljiljan” Landskrona, ”Behar” Göteborg, ”Mejdan” Arboga, Islamska zajednica Värnamo, Savez bh. udruženja u Švedskoj, Bosanskohercegovački savez žena u Švedskoj, NBV-Jönköpings län i desetina pojedinaca, tako da je ukupno prikupljeno oko 43.000 kruna, a dolazak u Švedsku dijelom su finasirali i članovi KUD-a vlastitim sredstvima. Zahirović je oduševljen: „ Zadivljen sam našim gostima i njihovim programom! Našu, inače redovnu proslavu Dana Republike, uveličali su ovoga puta članovi jednog kulturno-umjetničkog društva iz Bosne i Hercegovine. Ugostiti naše zemljake i donijeti osmijehe na lica naših članova, satisfakcija su i meni i svim aktivistima u udruženju“. Nakon noćenja kod Bosanaca i Hercegovaca u Örebru, održan je isto tako kvalitetan program i u Norrköpingu, u novim prostorijama udruženja „BiH“. Dvije noći i jedan koncert u „BiH“ Värnamo, pred blizu dvjesto posjetilaca, učvrstili su vezu među omladinom Ključa i Värnama. „Repertoar igara KUD-a ”Stari Grad” oduševio je i našu publiku“, kaže predsjednik udruženja Šehić. Pokazali su se kao profesionalci i predsjednik KUD-a Fikret Huskić, ženski hor pod upravom Alije Šehić i folklor na čelu s Abidom Kanješić. ”Nije nimalo lako organizovati ovakva gostovanja“, misli Šehić i „dolasku kulturnih grupa iz BiH trebalo bi se prilaziti organizovanije.“ Naime, uz sve što je učinjeno, ostaje izvjesna praznina jer se nije uspjelo u nastojanju da KUD iz Ključa nastupi i na centralnoj manifestaciji proslave Dana državnosti BiH za Švedsku u Skövdeu, čime bi gostovanje bilo još ljepše i potpunije. foto: Djurdja Mustafa Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 19 Nana ima rije~ ^OVJEK ZA SVA VREMENA Pi{e: Rabija Arslanagi} ”Idi do kraja. Ljudi su takvi kakvi jesu, jer su daleko od Vrline. Ne pokušavaj ih mijenjati-promjena mora doći iznutra. Zagledaj se u svoj duh i u njemu potraži uzroke tuđeg nesavršenstva. Ako sebe približiš Vrlini za samo jedan pedalj, približio si se svim ljudima za dva pedlja. Dubina skriva uzroke, površina otkriva posljedice. Sad kad si se odlučio na taj put, ravnomjerno koračaj do kraja.” Zapisujem ove mudrosti na papiriće i čuvam ih u mojoj torbici. I, vidiš, dobro dođu. Fenomen razumijevanja bez riječi, slušanje tog govora, to široko prevođenje stanja budnosti ili stanja odsutnosti duha, podstiče me da svaštarim sa emocijama. U tom svaštarenju i vrtlogu emocija znam samo jedno, da je potrebna istina i put do ljudi. Put do Visoravni istine je sazdan od čuda i mudrosti, a nastala je od ljudskih legendi-onih koji su imali svoj narod, svoju mladost, svoju istinu i svoju spoznaju. Pokušavam da vam dam jednu sliku tog fenomena, čovjeka koji vas na svoj sopstveni način, na svoj osebujan način približava Bogu, približava vašu duhovnost jednoj realnoj spoznaji života kojim živite. Njegova razmišljanja i njegova spoznaja istine života je: Pouka treba da izvire iz djela iz istine o životu, a ne od nametanja. U djelu treba da se prepoznaje dijete i čovjek uopće. Bog je ljudima dao za putovođe u životu dva meleka, dva anđela čuvarapamet i srce, da ih uzajamno čuvaju. Treba smoći snage i sačuvati pamet, sačuvati srce za duge dane. Odabiru li naša sadašnja osjećanja sjećanja iz ranijeg vremena, ili ranije vrijeme određuje naša sadašnja osjećanja? 20 Eto, kod mene su bila i sadašnja i prošla vremena; spoznaja vrijednosti ljudske mudrosti, veličine ljudske duše u jednom trenu odluke. Željela sam dovesti u Švedsku, u jednu drugu sredinu, rekla bih hipersenzibilnu sredinu, čovjeka koji će nam se svojom specifičnom karizmom približiti još više. Taj čovjek je hafiz Sulejman efendija Bugari. Uspjela sam u toj svojoj želji, te sam uz pomoć BŠSŽ-a (Bosansko-švedskog saveza žena), Karitasa iz Göteborga i Saveza logoraša iz BiH, organizovala u Švedskoj njegov sedmodnevni boravak u toku kojeg je održao izuzetno vrijedna predavanja. Teme njegovih predavanja zahvatale su vrlo aktuelna pitanja u svim društvima: ”Porodica, roditelji u svijetu droge”,”Žena u svijetu diskriminacije nad njom“, „Duhovnost i put ka istini u dijalogu i živoj riječi između ljudi” itd. Gostovanje je započelo u Göteborgu u Karitasu gdje je među tridesetak prisutnih nacija održao predavanje o važnosti dijaloga i respekta, uvažavanja, ljudi među sobom. Dva dana boravka u Stockholmu organizovana su u režiji BŠSŽ-a. To vrijeme je doživljeno kao da je proteklo u jednom dahu. Oko 80 članica ovog saveza prisustvovalo je predavanju i diskusiji. Uvaženog gosta posjetioci su prihvatili sa oduševljenjem, ali i sa malom dozom čuđenja, jer bilo je zanimljivo vidjeti uvaženog gosta u dijalogu sa ženama i o ženama, njihovoj ulozi u odgoju i društvu uopšte. Slijedilo je veliko iznenađenje. Bila su to dva kratka dana puna dinamike i diskusija na vrlo osjetljive teme. Razgovor se ticao žene kroz historiju, pa sve do Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 danas. Pitanje vjerskih vjenčanja, šarijatskih zakona, praktična primjena tih zakona, smisao zakona, vjere, suvremenosti, emancipacije žene danas i slično. Posljednji dan bio je u Gislavedu i nije mogao biti negdje drugdje. Ovo bosansko-hercegovačko udruženje je kruna vjerovanja, kruna korektnosti, kruna respekta čovjeka prema čovjeku, kruna gostoprimstva i ljubavi. Ono što je posebno za ovo udruženje je i jedna prestižna bosanska škola maternjeg jezika sa nastavnicom Sadetom Murić. Ljepota te večeri u Gislavedu je i rođendanska čestitka hafizu Bugariju, koji je baš u vrijeme posjete napunio 45 godina života. Rođendanska pjesma i čestitka bile su na švedskom jeziku iz poštovanja prema zemlji u kojoj živimo i u kojoj smo ga sa najvećim poštovanjem i ljubavlju ugostili. Torta i rođendanski poklon bilo je iznenađenje za gosta, a i za mnoge prisutne. Slavljenik, hafiz Bugari, svoju tortu poklonio je učenicima/pobjednicima na školskom takmičenju u Halmstadu. Za svako nagrađeno dijete (njih 16) pripremljen je poklon koji je ovom prilikom uručio lično hafiz. Teško je bilo odrediti kome je ova ceremonija uručivanja poklona više godila, hafizu Bugariju ili djeci. Svejedno, važno je da su svi u sali blistali od sreće. Hafiz je uz uručivanje poklona i čitanje imena nagrađene djece ujedno i protumačio značenje imena prozvanog djeteta. Biće to trenutak za pamćenje. Sama atmosfera i sam ambijent u udruženju ponese te svojom ljepotom ophođenja, ljepotom ljudske duše, smirenošću ponašanja, osjećajem pripadnosti toj sredini i tim ljudima. Vrhunac večeri za mene, a kako sam primijetila i za ostale, bilo je učenje Dove (za dobro svih nas). Dova je učena na našem maternjem jeziku, na našem bosanskom jeziku. Možete zamisliti tu sliku: blizu 300 ljudi u tišini aminuje na Dovu, a fantastični glas hafiza Sulejmana završava veče pjevanjem illahija i kasida. Kako nam je lijepo kad smo zajedno! Jedan nezaboravan dan u Gislavedu, jedna vrhunska i topla sredina, sa jednim izvanrednim susretom sa čovjekom za sva vremena, ostaje za pamćenje. Ostavio nam je u amanet ljubav, poštovanje prema čovjeku, dijalog među ljudima. Dobro vaspitanje je najveće dobro koje možemo i dobiti a i ostaviti djeci. Njegovo osebujno tumačenje Kur`ana i hadisa je čista filozofija koju treba znati razumjeti, znati objasniti i znati primijeniti u kontaktu s ljudima. Upravo to je veličina hafiza Sulejmana ef. Bugarija, a u tumačenju Kur`ana i ta osebujnost. Misao od koje bježimo, ugodnost vjerovanja u ispravnost svojih misli i djela, uzimanje sebe kao mjerila svih stvari... Priznati sve strano i od nas različito, ali bez duboke sumnje koja sažeže mozak i osuši grlo, velika je stvar. Neka je blažena misao (ako nije naša) od koje bježimo. Ima istina koje nisu za sve ljude, niti su za sva vremena. ( opširnije na : www.bhsavez.org ) Naša druženja Č Dva bh. udruženja, jedna duša eterdesetak članova bh. udruženja ”Aktivitetscentra” iz Halmstada je 16. oktobra, ranom zorom, autobusom krenulo put Växjöa. Vodio ih je predsjednik Mujo Metaj. Poslije nekoliko kratkih uvodnih riječi predsjednik i vođa puta je predao mikrofon harmonikašu Emiru Pačavaru, a oko njega su uz sevdalinku upredali glasove Alma Hašimbegović, Fatima Metaj, Fikret i Nedeljka Ramangafić, Sakib Bašić, Mensur i Nađa Ribić, Nevzeta Mlivić, Esad Habibović... Pjesma nije prestajala sve do grada domaćina. A tamo, već ispred prostorija bh. udruženja ”Ljiljan”, vidjele su se ruke koje mašu i pozivaju na druženje. Čekali su domaćini: Izeta Burazerović, Mira Karahalilović, Ajša Cerić, Amira Selimbegović, Jasna August, Mina Kurtović, Fatma Kuruzović, Refija Mehmedović i Mileva Insanić. Našlo se tu i nekoliko muških glava: Sadik Beglerović-Burek, Feko Pendek, doktor Avdo Suljević, Atif Insanić, Ilijaz Imamović... Oni koji su se već ranije sretali sad su se grlili, oni što su se sretali po prvi put, raspitivali su se ko su, odakle su, a onda ponavljali kako je svijet mali, jer svako je nekog i nečijeg znao, a i bez toga, Bosna im je zajednička bila svima. U prostorijama udruženja ”Ljiljan” prvo kafa dočekuša, pa red pozdrava i razmjena poklona, pa onda razgledanje po gradu… ručak. Domaćini nisu dali da ih šta zatekne, da im šta budnome oku promakne, sve uigrano i domaćinski bilo. Pored specijaliteta po stolu poredanih, pokazivane su vitrine sa uspomenama iz ranijih okupljanja, gostovanja, drugovanja. Predali gostima cijelu knjigu na dva jezika rađenu, prvu i jedinu te vrste u cijeloj Skandinaviji, o svojim aktivnostima, svom postojanju i na ovom prostoru u nepuna dva desetljeća. Hor žena gostima pjesmu pjevao, pjevači bili obučeni kao za velike smotre kulturnog stvaralaštva, a vodila ih i intonaciju davala nastavnica muzike Besima Mašić. Iako tada bolestan, pojavio se i predsjednik Saveza bh. udruženja u Švedskoj Fikret Kadić, goste i domaće pozdravio i pozvao da se češće druže na radost svih i posebno najmlađih. Zajednički gost oba udruženja bio književnik Ševko Kadrić sa novom knjigom za djecu i odrasle ”Farbanje neba” i ponovo na oba jezika, domaćem bosanskom i skoro domaćem švedskom. ”Bosanskim jezikom pokazujemo odakle dolazimo, švedskim gdje smo došli, bez prvog smo repa bez korijena, boje i mirisa, bez drugog smo izgubljeni u vremenu i prostoru. Osuđeni smo da njegujemo i učimo i jedan i drugi”, rekao je o knjizi i jeziku Kadrić. Pretpostavljate kuda je priča dalje mogla ići u malom prostoru, gdje se dobro organizovana dva bh. udruženja sretnu – pjesmi, naravno, uz harmoniku, dobro upredenu. Kasno noću domaćini su goste do autobusa ispratili. Sad su se svi grlili, obećavajući skorašnji susret u Halmstadu.Nešto mislim, divan susret za dušu i pamćenje, ali i udruženja u kojima žene organizuju i prave mjeru za druženje. Priznaćete, da su se samo muškarci okupljali, sve bi drugačije bilo. (opširnije na www.ljiljan.se ) T.S. Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 21 Reportaža: Kozarac BOSANSKI FENIKS Pi{e: Amir Tali} S jećam se kad sam u toku oslobodilačkog rata 1992/95. godine, vezan bukagijama i pod jakom oružanom pratnjom tkz. vojske RS BiH, sprovođen u Vojno istražni zatvor u Banjaluku. Prolazeći kroz Kozarac kradomice sam gledao agresorsko varvarsko djelo uništenih kuća i pustoši. Koliko god su granatama uništene i popaljene kuće nadrealno izgledale, na mnogim su ostali uspravni dimnjaci iz kojih se nije vihorio dim i nije se osjećao miris života. Ja sam se sjetio jednog narodnog proročanstva, koje kaže: ”Tamo gdje su dimnjaci ostali uspravni, vratiće se stanari S nadom u Božiju pravdu sam i u zatvoru vjerovao da će zlo da bude poraženo i da će se sa uspravljenih dimnjaka zavihoriti dim kao bosanska zastava. Vihori se...vihori. Historija Kozarca Područje Kozarca čini više sela i zaseoka ispod zapadnog dijela planine Kozare. Impresivna je slika petnaestak minareta koj se ponovo uzdižu i vide sa glavne ceste. Sami grad ili ”Kozaračka čaršija” nalazi se na dvanaestom kilometru od Prijedora prema Banjaluci. Prvi put se spominje 1334. godine pod nazivom Kozara (Cazara, Kotzura). Godine 1360. dobija status slobodnog kraljevskog grada ”Libera Villa”. Bio je središte Sanske župe. Tokom 14. i 15. stoljeća izmjenjuje se ugarska i bosanska vlast. Turci ga osvajaju 1518. godine i tu vladaju s malim prekidima 360 godina. U tom razdoblju se razvija u veliki administrativno-politički 22 centar tog dijela Bosanske krajine. Cvjetaju trgovina i zanati. Od 1687. do 1835. je administrativno-upravno središte kapetanije. U odmazdi zbog krajiške bune protiv Turske carevine popalio ga je Omer paša Latas. U bitkama oko Kozarca izginuli su mnogi Kozarčani. Prvi kapetan Kozarca spominje se 1709. godine i zvao se Murat, sin Mustafe bega Ćore, koji je doselio iz Bosanske Kostajnice. 6. septembra 1878. godine, poslije pada Banjaluke, u Kozarac ulaze austrougarske trupe. Značajan otpor novoj okupaciji pružili su uvijek ratoborni i slobodoljubivi Krajišnici. Ostala je zapamćena čuvena bitka pod Banjalukom u kojoj je poražena moćna austrijska vojska. Nažalost, bila je to samo jedna dobijena bitka i Bosna je voljom velikih sila za kesu dukata prodana na Berlinskom kongresu. Otpor koji je pružen okupatoru je dio bogate historije BiH. U periodu Austro-Ugarske vladavine Kozarac gubi značaj ali se ipak razvija i modernizira. Cvjeta drvna industrija, otvaraju se škole. U tkz. ženskoj školi 1910. godine ide 30. učenica. Iz tog perioda je zapamćena jedna ljubavna romansa između ćerke vlasnika pilane Austrijanca Šmucera i mladog i lijepog Kozarčanina Mehmeda. Ljubav dvoje zaljubljenih osporavale su obje porodice. Rodilo se dijete i nekoliko dana poslije Austrijanku tajno odvedu u Austriju, a nemalo potom dijete umre. Mehmed podigne malo turbe/ kapelicu/ i to ostade kao trajno obilježje nesretne ljubavi. I danas Kozarčani posjećuju ovo mjesto, Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 zaljubljeni posebno. U Drugom svjetskom ratu mjesta Potkozarja su izložena strašnom stradanju. Naročito je stradalo srpsko stanovništvo. Ali ni drugi narodi, antifašistički raspoloženi, nisu bili pošteđeni. Krajiška krvava haljina je u svim ratovima bila zastava stradanja i uništavanja. Period poslije Prvog svjetskog rata Kozarac usporava u razvoju, a i poslije Drugog rata ništa se posebno ne mijenja.Prijedor se ubrzano razvija zahvaljujući rudnicima željeza u Ljubiji i Omarskoj. Mnogi Kozarčani odlaze na rad u evropske zemlje i to će se kasnije pokazati vrlo korisnim za budući razvoj Kozarca. Kozara je proglašena nacionalnim parkom, ali Kozarac nema baš velike koristi od ovog turističkog brenda, naročito u ovom turbulentnom vremenu tranzicije. Agresija na BiH 1992/95. godine sručila se svom silinom i na Kozarac. April i maj 1992. su crne stranice kozaračke historije. Neznatan otpor u odbrani kućnog praga protiv moćne JNA i raznih domaćih i stranih paravojski, naročito ostrašćenih lokalnih Srba, ugušen je brutalno u krvi i nasilju. Činjenica da je prema popisu stanovništva 1991. godine u Kozarcu živjelo 3740 Bošnjaka (preko 92 %), dovoljno govori o karakteru rata i agresije. Plan da se bošnjačko stanovništvo raseli, pobije i sva imovina uništi ovdje je sproveden potpuno. Blizu 2.000 Kozarčana je ubijeno ili se vode kao nestali. Većina je prošla kroz logore Keraterm, Omarska i Trnopolje, gdje su bili izloženi strašnim torturama, mučenju, silovanju, pljački... Ni u nacističkoj Njemačkoj nisu zabilježeni metodi mučenja kao u ovim logorima. Nisu pošteđena ni djeca, ni starci, ni žene. Nadprirodno zlo se ovdje iskazalo u svoj svojoj brutalnosti. Kozarčani su odvođeni i u druge logore na teritoriju BiH, u Srbiji i Hrvatskoj. Ubijani su u logorima Manjača i Batković. Korićanske stijene na planini Vlašić su posebnost u izvršenju egzekucije nad provalijom. Hrastova glavica, prirodna jama duboka 20 metara je takođe poslužila krvolocima za masakr i ubijanje. Za Korićane su izvršitelji zločina Zoran Babić, Milorad Škrbić i Željko Stojinić, suđeni, pa oslobođeni. Hrastova glavica čuva i danas svoju tajnu. Niko nije procesuiran. Teško je mjeriti veličinu zločina u pokušaju da se nadomjesti pravdom koje nema. Nema ni onih nevino pobijenih koje nadamo se samo Bog može zaštititi svojom pravdom. Ne oprosti im Bože, jer znali su šta rade. U oslobodilačkom ratu Kozarčani su se posebno iskazali. Tri generala: Sakib Mahmuljin, Fikret Ćuskić i danas aktivni general Sakib Forić, te mnogi brigadiri i komandanti nižih vojnih formacija, ratovali su sa svojom vojskom na svim frontovima BiH. Kozarac danas Kozarac je u dejtonskoj podjeli BiH dodijeljen RS-u i to je ovozemaljska pravda za sva stradanja proteklog rata. Obnavlja se iz pepela. Dižu se veleljepne kuće i to govori o ovim valjanim ljudima da se nikada ne predaju. Obnovljene su sve džamije, imanja se krče od korova za nove zasade. Podiže se nekoliko modernih farmi. U gradskoj zoni dižu se raskošni restorani, kafići, olimpijski bazeni. Zanatske radnje, veletrgovine i nekoliko manjih industrijskih objekata čine skroman potencijal privrede. Problem nemogućnosti zapošljavanja onemogućio je potpunji povratak. Činjenica je da Kozarac tokom godine punim plućima diše samo ljeti. Za raseljene diljem svijeta, u tom periodu organiziraju se razni programi, svadbe i teferiči. Kulturno ljeto sa skromnim sadržajima daje programski smisao kao i u većini malih gradova BiH. Tutrbofolk i zabava osvajaju mladost i njihove potrebe kulturnog uzdizanja. To je, nažalost, naša zbilja. Osnovna škola je svijetla tačka u entitetu Svetosavskog obrazovanja. Dobro je da se ova škola sa modificiranim programom nacionalnih predmeta može zvati školom pod jednim krovom. Redovan sam gost na proslavama dana škole i hvala Bogu da se multikulturalni smisao u našoj zemlji ovdje iskazuje punim kapacitetom. Prisustvo ministra obrozovanja RS-a Kasupovića daje nadu. Nažalost, sve je manje đaka prvačića i to treba da brine građane Kozarca. Za turističku ponudu izdvajam zanimljivosti kulturno-historijskog naslijeđa. Tarih na kapiji Starog grada, primjer lapidarne književnosti o izgradnji Kapetanove kule, svjedoči o stolovanju kozaračkih kapetana 1736. godine. Lapidarij i mezarje kapetana gdje se izdvaja nišan posljednjeg kapetana Mehmed bega je uređeno, iako je cijeli prostor bio potpuno devastiran. Lijepo uređeni restoran sa bogatim bosanskim jelima je dio sadržaja. Obnovljena Mutnička džamija iz tog perioda je kruna obnovljenih džamija na cijelom teritoriju Kozarca. Stara pravoslavna crkva iz 19. stoljeća upotpunjuje smisao i vjeru u suživot. Kozara i Mrakovica su nacionalni park sa bogatim prirodnim ljepotama, biljkama, divljači, razigranim potocima. Kozarčani su ponosni na svoj planinarski dom na Debelom brdu gdje se teferiči skoro svakog vikenda. Dok rane zacjeljuju, Kozarac se vraća svojoj samobitnosti. (opširnije na www.bhsavez.org ) Spomenik šehidima Kozarca Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 23 Posjeta Västmanlandu PUNOM PAROM U VÄSTMANLANDU Pi{e: Nesib Karišik U okviru redovnih aktivnosti Saveza održan je sastanak predstavnika bh.udruženja sa područja oblasne organizacije Västmanlada sa predstavnicima Saveza bh.udruženja u Švedskoj. Sastanak je održan 05. novembra u Västeråsu, u prostorijama bh.udruženja ”Most”, a ispred Västmanlada prisustvovali su: Smajo Murguz – predsjednik oblasne organizacije, Asim Žilić, Sanela Ališić, Senad Pervan, Asim Forić, Nedžad Bajramović i Hajrudin Ališić . Delegaciju Saveza sačinjavali su: Fikret Kadić, Ekrem Kasapović i Nesib Karišik. Predstavnici kotara Västmanlad iznijeli su podatak da imaju oko 600 članova organizovanih u pet bh.udruženja, koja djeluju na ovom području, te da se u svakom od njih u toku cijele godine odvija neka od aktivnosti. U ”Mostu”, pored redovnih aktivnosti, imaju dobru saradnju sa Riksteatrom putem kojeg obezbjeđuju gostovanja poznatih umjetnika iz BiH uz 24 plaćanja u saradnji sa komunama, pri čemu im ostaje dio sredstava od poreza. BSK (Bosanski sportski klub) takmiči se u šestoj fudbalskoj ligi i ima svoj teren, uz sve moguće pomoći, opremu, putne troškove i puno navijača. ”SveBiH” je uvezan sa ostalim udruženjima putem kulturnih manifestacija i sporta, a poznati su po svojim kružocima o održavanju i zasađivanju dvorišta i bašti. Predsjednik Saveza informisao je o aktivnostima Saveza u toku ove godine i posebno naglasio važnost predstojećih izbora i predlaganja kandidata za izvršne organe Saveza. Predstavnici ove oblasti izrazili su zadovoljstvo sa Savezom po pitanju redovne informisanosti i saradnje. Predložili su da se Godišnja skupština i druge veće manifestacije održavaju više centralno, kako bi se i oni mogli aktivnije uključiti, a konkretno su predložili da se jedan od seminara u saradnji sa NBV-om održi na njihovoj regiji. Međusobna saradnja udruženja sa ovih prostora je vidljiva na svakom koraku i za Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 svaku je pohvalu. ”Ljiljani” na Danima kulture u Hallstahammaru U sklopu Dana kulture koji su organizovani od 22. oktobra do 06. novembra u komuni Hallstahammar u Västmanlandu, predstavilo se i bosanskohercegovačko udruženje ”Ljiljani” iz Hallstahammara sa velikom izložbom o kulturi i tradiciji BiH. Bosanci i Hercegovci su dobili priliku da se predstave 4. i 5. novembra u predivno uređenim prostorijama udruženja, koje su bile otvorene za posjetioce u toku cijelog dana. Na izložbi su pokazane naše narodne nošnje, ibrici raznih veličina, džezve, fildžani, ručni mlinovi za kafu, više vrsta ćupova, tacni, bokala, okrugle tepsije, sinija i oklagija sa svježom jufkom za pitu i kolače, prave šećerlame sa Baščaršije, heklani stolnjaci, vezeni radovi, jedna džamija ”sazidana”od šibica... Posebnu pažnju privlačila je figura bosanskog dede u narodnoj nošnji i sa štapom u ruci, isklesana Sa nastupa "Zlatnog behara" u kamenu. Posjetilaca je bilo mnogo u toku ova dva dana i svi su bili počašćeni razgovorom, baklavom, hurmašicama i bosanskom kahvom. Nisu krili oduševljenje uz ono karakteristično ”Va’gott!”, a na licima predsjednice Sanele Ališić i članova uprave Envera Ramića i Hajrudina Ališića smiješak zadovoljstva. „Postigli smo naš cilj!“ – zadovoljno kaže predsjednica udruženja Sanela Ališić i nastavlja: „Pokazali smo dio naše bogate kulture i tradicije, gostoprimstvo i civilizovanost naših ljudi, razbili skeptičnost domaćina u pogledu različitosti kultura i trasirali jos širi put za buduću saradnju na ovim prostorima. Bh.udruženje ”Ljiljani” je osnovano 1994. godine i danas broji 183 člana. Imamo redovne familijarne aktivnosti (zajedničke aktivnosti djece i roditelja), mali fudbal, rekreaciju, jogu i mekteb. Svakog zadnjeg petka u mjesecu imamo Veče u klubu uz naše specijalitete i dobru muziku, a svake zadnje subote sastanak aktiva žena uz kaficu i kolače. Za najmlađe imamo mjesečno Malo kino, a za omladinu disko. Zajednički pravimo doček Nove godine, obilježavamo 8. mart, uz obavezne poklone ženama, napravimo i zabavu za Ramazanski bajram i podijelimo paketiće najmlađima, organizujemo turnir u malom fudbalu, roštiljijadu na otvorenome za sve članove i organizujemo Krstarenje brodom uz plaćenu kartu članovima. U decembru ove godine počinjemo sa Malom školom kuhanja (lakše vrste kolača, palačinke, pizze) namijenjenu najmlađima, kao i dopunsku nastavu bosanskog jezika. Za narednu godinu i Dane kulture planiramo pripremiti predavanje o BiH na švedskom jeziku u gradskoj biblioteci, uz još bogatiju prezentaciju naše kulture i tradicije. Posebno nam je draga posjeta delegacije Saveza bh.udruženja na čelu sa predsjednikom, kao i predsjednika našeg Västmanlandsläna“ - završila je Sanela Ališić. ”Mejdan” proslavio godišnjicu Folklorni ansambl ”Zlatni behar” osnovan je prošle godine pri bh. udruženju ”Mejdan” iz Arboge. Uz pomoć članova svih udruženja sa ovog područja sastavljen je ansambl od dvadesetak djevojaka pod vođstvom vrijednog koreografa Almira Karahodže. Nastupali su u svim gradovima u okolini, učestvovali na Saveznoj smotri kulture u Halmstadu... Puni mladosti i samopouzdanja, lepršavosti u igri i raznovrsnosti tradicionalnih nošnji, za kratko vrijeme su osvojili simpatije gledalaca. Večeras su imali i posebnih razloga za zadovoljstvo -prepuna je sala Doma kulture u Arbogi. Bura aplauza upućena je ambasadoru Darku Zeleniki za čestitku u povodu nastupajućeg Kurban Bajrama. Graciozno predstavljanje članica ansambla uz izvornu muziku i onda splet bosanskih igara iz okoline Sarajeva. Puno ih je, a bina mala. U parteru su ramještene stolice i napravljen prostor za njihovu igru. Blještavilo starih svjetiljki se uklapa sa bogatstvom nošnji razigranih djevojaka. Redaju se kola i pjesme. Nastupaju i mladi iz hora Islamske zajednice iz Västeråsa.. Domaćini su se pobrinuli da gosti i ostali budu posluženi sa kahvom, raznim kolačima, sokovima, burekom i sirnicom. Uz čestitke za ovu godišnjicu poželimo im da za narednu budu još vredniji i bolji. (opširnije na www.bhsavez.org ) Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 25 Pe}igradska kestenijada KESTENI KAO BREND Pi{e: Muhamed Mujaki} P rilikom posjete Svjetskom prvenstvu u malom fudbalu dijaspore BiH, koje je u maju održano u Velikoj Kladuši, dobio sam poziv da dođem na Kestenijadu u Pećigrad. Prve sednice u oktobru iz kišne i vjetrovite Švedske supruga i ja slijećemo u sunčani Zadar, a nakon predaha put nastavljamo autobusom od Bihaća do Pećigrada. Od starog i markantnog grada Ostrošca prati nas kiša. ”Nije je bilo skoro dva mjeseca i možda ste je vi donijeli iz Skandinavije”, šali se vozač autobusa. Znam da je kiša dar Božiji, ali zar je morala baš sad? Rodbina me tješi: “Ako bude i sutra padavina, pravićemo svoju Kestenijadu u dvorištu“. Jutro je ipak osvanulo prohladno i bez oblaka. Na putu do grada prolazimo u Kajtezovićima kraj mezarluka sa najvećim nišanima u BiH. „Oni su pod zaštitom države“, objašnjava mi rođak Amir. Putem razgovaramo i on mi pomaže da odgonetnem nedoumicu kako su podignute i kako opstaju velike robne kuće u Cazinu i oko Cazina. „Sve to počiva na dolarima od dijaspore“.Stigli smo do poluotvorenog objekta izgrađenog za manifestaciju „Znanje – imanje“, gdje će se održati kulturnoumjetnički program. Propustili smo Čas historije i polaganje vijenaca 26 na spomen obilježje borcima iz sve tri bh. naroda poginulim u borbama za Pećigrad 1944. godine. Veliki memorijalni park je prepun omladine – domaćina i gostiju iz Slovenije i Hrvatske. Starina je očuvana u jezgri starog grada koji se nadvio nad okomitim liticama. Grad, koji se prvi put spominje u pisanim dokumentima 1334. godine, bio je uvijek na razmeđu carevina, mjesto krvavih sukoba, pa i u ovom nedavnom ratu u BiH. Ostavljamo bezbrojne štandove sa raznovrsnom robom, ”preskačemo“ gostionice sa netom pečenom janjetinom što pršti pod bradvom vještog mesara i pohodimo kestenjare. Rasporedili su se duž puta i sa otvorene vatre, uz pucketanje, dopire onaj poznati miris pečenog kestena. „Pošto?“, pitamo. „Marka“, odgovara starina i puni plastične čaše vrelog kestena. Idemo i uživamo u kestenu. Sunce je, narod se kreće ili je zasjeo na bolje pozicije da prati program u poluotvorenoj hali. Želio bih da sve pratim izbliza i smještamo se među više stotina posjetilaca. U grupi folklornih društava primijetim natpis ”Liskovac”. To je mjesto je gdje je moj otac započeo učiteljsku službu davne 1946. godine i gdje sam se rodio. U razgovoru saznajem da među veteranima ima nekoliko Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 očevih učenika iz tog doba. Bilo je veoma dirljivo razgovarati sa njima. Prekida me kolega Budimlić sa RTV Bihać i moli da da dam intervju kolegici iz TV Libertas. ”Znam da si maksuz iz Švedske došao zbog ovog i to je za njih interesantno”. Obavio sam i to i ponovno se vraćam kestenima i kulturnom programu. Bilo je zaista milina pratiti nastupe folklornih grupa, a posebno veterana iz ovog dijela Krajine i njihove goste iz Doboja (Jug). Sati su prolazili i odlučujemo da još razledamo dijelove grada koji se obično ne vide kada se prolazi kolima ili autobusom. Navratili smo i na ”grah iz kazana” koji je namijenjen, po običaju, gostima iz daljine. Domaćini planiraju da ne ostane sve na turizmu. ”Ljudi ovog kraja oduvijek su živjeli, između ostalog, i od kestena. Imamo namjeru da krajiški kesten oplemenimo, povećamo broj sadnica i da kesten postane brend Cazinske krajine. Danas smo evocirali uspomenu na NOB, pokazali svoju kulturu i tradiciju, uspkros suši pržnog kestena je bilo za sve, a planiramo i proširenje sadržaja. Imamo uvjeravanja iz Kantona da će biti i veća materijalna podrška, a to znači i kvalitetniji nivo manifestacije,” sa entuzijazmom pričaju očito zadovoljni organizatori. Puno toga za jedan dan i puno toga da se prenese drugima. Pomažu u tome kamera i fotoaparat. Pa ko voli nek` izvoli na narednu Kestenijadu. Nama ostaje da dobro izvagamo koliko će prženog kestena za Švedsku u onih 10 dozvoljenih kg u ručnom prtljagu. Osim slike treba pokazati i nešto konkretno. Sportske strane POBJEDA PUBLIKE Za rukometnu utakmicu između ”Bosne” iz Sarajeva i švedskog prvaka ”Sävehof” iz Göteborga moglo bi se reći da je to bio derbi timova koji nisu osjetili slast pobjede u rukometnoj ligi prvaka. Domaći tim, koji je bio nešto spretniji i sretniji, pobijedio je sa rezultatom 24:20, ali da je rezultat bio i u korist gostujuće ekipe, ne bi bilo iznenađenje. Iako je bio radni dan uz direktan televizijski prenos na švedskoj televiziji, utakmici je prisustvovalo preko tri hiljade gledalaca, a od toga više od polovine Bosanaca i Hercegovaca koji žive u Göteborgu i okolnim mjestima. Utakmica se igrala u prekrasnoj dvorani ”Scandinavium” koja može primiti preko dvanaest hiljada gledalaca i prvenstveno je namijenjena za hokejaške utakmice. Ovaj put bila je posebno pripremljena za rukometnu utakmicu između prvaka Švedske i Bosne i Hercegovine. Bio sam u prilici da ovaj meč posmatram u prisustvu sa Zlatanom Jančićem, bivšim dugogodišnjim igračem i kapitenom sarajevske ”Bosne”. „Gledajući sa stručnog aspekta“, kaže mi Zlatan, „domaća ekipa, nije ni po čemu bolja od ekipe ”Bosne”, što se i pokazalo tačnim jer je utakmica bila neizvjesna do samoga kraja. Ova utakmica neće se dugo pamtiti, ni zbog pobjede domaćina, ni zbog poraza gostiju jer se dalo primijetiti da obje ekipe samo igranje u tako kvalitetnom takmičenju smatraju velikim uspjehom. No, pamtiće se zbog navijača. Kada su počele pristizati kolone BiH navijača, “naoružanih” svim mogućim rekvizitima: zastavama, šalovima, kapama.. moglo se pretpostaviti da će navijanje biti “žestoko”. Tako je i bilo. Korektno i fer, kao što to i rade bh. navijači. Frenetični aplauzi, skandiranje i pjesma stvorili su takvu atmosferu koja nije do sada zapamćena u dvorani. To je svakako bilo iznenađenje i za same igrače”Bosne” koji sigurno na svojim gostovanjima nisu imali takvu podršku. Veli mi Seno Jalončić, koji je ”uživo” pratio fudbalsku utakmicu u Parizu, Francuska-BiH, da se ponovio isti scenarij i u ovoj dvorani. Kada se dvoranom prolomio gromoglasni slogan ”Volim te Bosno”, mnogim našim ljudima zasuzile su oči. U ekipi domaćina igra i jedan Bosanac, Alen Kulenović, inače reprezentativac BiH, koji je ljetos pristupio klubu iz Göteborga i koji zbog povrede, od koje se oporavio pred samu utakmicu, nije dobio priliku za igru. Vjerujem da bi naši navijači bodrili i njega, bez obzira što bi igrao protiv ”svojih”. Najbolji pojedinac utakmice svakako je bio golman ”Bosne” Martinović, koji je za svoje odbrane često dobijao aplauze i jednih i drugih navijača. Buru oduševljenja su izazvali igrači ”Bosne” kada su na kraju utakmice potrčali prema publici, te nekolicina poklonili svoje dresove navijačima. Bio je to jedan dirljiv rastanak. Muhamed Kapetanović JUBILARNI TURNIR U NÖRRKÖPINGU Sportsko društvo ”Bosna” Norrköping organizovalo je po petnaesti put fudbalski turnir u povodu bajramskih praznika. Ovo je najprestižniji turnir kojeg organizuju Bosanci i Hercegovci u Švedskoj, a do sada su učestvovale i ekipe iz Danske i Norveške. Pobjedničke ekipe su najčešće bile iz grada domaćina ili iz Stockholma. Trend se promijenio i favoriti dolaze iz oblasti Jönköpinga, Hallstahammara, Strängnäsa, Nyköpinga. Svih proteklih godina čekalo se slobodno mjesto za učešće na turniru, a ove godine nastupilo je (samo) 25 ekipa. Samo takmičenje donijelo je najviše dramatike do sada. Veliki broj utakmica u završnim susretima odlučen je tek u produžecima. Tako je bilo i u finalnom susretu kada je ekipa Nyköpinga osvojila jubilarni turnir pobjedom od 1:0 nad ekipom Noll 8 Noll 13. Treće mjesto zauzela je ekipa Patata FC pobjedom od 4:1 nad ekipom Råslätt. Nagrade ekipama i pojedincima uručene su na prigodnoj zabavi u sada već bivšim prostorijama udruženja ”BiH” Norrköping. Uprava kluba, na čelu sa predsjednikom Mensurom Mustafićem, zadovoljna uspjehom turnira, rezervisala je termin za iduću godinu. Ljubiteljima „futsala“ (malog nogometa) poručuju: ”Dobro došli na 16. Bajram kup NIF Bosna!”. M. M. Glas BiH | Broj 158 | Oktobar-Decembar 2011 27 Mala anketa među prvačićima u Bosanskoj dopunskoj školi u Gislavedu Kako se zoveš i koga imaš u familiji? Ja sam Anes Skender. Imam mamu, babu i malog brata. Ja se zovem Emma Đulić. Imam mamu, babu i velikog brata. Ja sam Erna Jakupović. Imam mamu, babu i dva mala brata. Ja sam Enis Hodžić. Imam mamu, babu i dva velika brata. S kim putuješ u Bosnu? Sa babom i mamom i bratom. Sa familijom. Ponekad vodimo i cuku. Sad je ostao u Bosni. Sa mojom familijom. Sa mamom i babom. Ponekad idu i braća. Koga tamo imaš? Imam didu i nenu. Nanu, djeda i rođake. Nanu, dedu, rodice, dajdžu i još puno. U Bosni imam majku i dedu. To su babini mama i babo. Voliš li da ideš u Bosnu? Volim. Aha. Volim puno. Volim. Zašto učiš bosanski jezik? Da možemo pričati u Bosni. Hoću da znam pričati sa nanom i djedom. Mi smo Bosanci i moramo da pričamo bosanski. Volim da moja nana kaže da sam pametna. Da znamo čitati, pisati i pričati i tako to. Je li to teško? Nije. Malo. Ne znam još sva slova. Nije nimalo. Kad sam bila mala, bilo je teško, sad nije. Jeste malo. Sad sam već dosta naučio. Šta voliš da radiš kad imaš bosanski? Volim da pišem slova. Volim kad se igramo sa učiteljicom. Volim pisati i igrati se. Volim da učim abecedu. Ko ti pomaže kad učiš bosanski? Mama i babo. Mama najviše. Mama i babo, sad mogu i sama. Mama i babo. Ponekad i brat Adi. S kim najviše pričaš bosanski? Sa mamom, babom i bratom. Sa nanom. Malo i sa bratom. Sa mamom, babom i braćom. Sa mamom i babom. Kada svi pričamo bosanski? Kad smo kod kuće. U Bosni. Kad mi dosadi, sa bratom pričam švedski. Kad budemo u Bosni, pričamo samo bosanski. U Bosni. U subotu, 10. decembra ove godine, uz prisustvo oko 120 učenika, nastavnika i roditelja, na prigodan način obilježen je završetak prvog polugodišta školske 2011/2012. godine u Bosanskoj dopunskoj školi udruženja ”Meša Selimović” u Linköpingu. Pored igre, pjesme, knjiga, slikovnica i najljepših želja od svojih nastavnika za narednu godinu, 50-tak učenika se najviše obradovalo novogodišnjim paketićima. U svih ovih 17 godina postojanja škole ova praksa se nije nikad iznevjerila, a djeca i roditelji su svoje raspoloženje izrazili pjesmom i igrom, uz zvuke harmonike. (Sunita Hamzić)
© Copyright 2024 Paperzz
