KAPELANIJA SV. MIHAELA ARKANĐELA MUP – SJEDIŠTE I RAVNATELJSTVO POLICIJE dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu 27 / 2014. LISTIĆ POLICIJSKE KAPELANIJE SV. MIHAELA ARKANĐELA MUP – SJEDIŠTE I RAVNATELJSTVO POLICIJE Godište IX. (2014.) Broj 27(188) dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu iz sadržaja Služba Riječi Čitanja Predomisli se i ode. Carinici i bludnice pretekoše vas u Kraljevstvo Božje 4 Homilija Izabrati put poslušnosti 6 Kateheze Sakrament bolesničkog pomazanja 8 Uz spomendan Anđeli ili demoni 10 Jeste li znali Mihael, Gabrijel i Rafael 12 28. rujna 2014. Kontakt: O. Stjepan Harjač RUJAN policijski kapelan tel.: 22 712; 84 048; Ned. 28. e-mail: [email protected] Pon. Vinko Bakula 26. NEDJELJA KROZ GODINU Vienceslav; Veteslav 29. Mihael, Gabriel i Rafael arkandeli Uto. 30. Sv. Jeronim; Honorij; Jerko pomoćnik policijskoga kapelana Sri. 1. Terezija od Djeteta Isusa; Remigije Tel.: 88 853; 82 805 Čet. 2. Anđeli čuvari; Anđelko e-mail: [email protected] Pet. 3. Kandid; Gerhard; Svjetlana [email protected] Sub. 4. Franjo Asiški; Franka; Kajo 2 meditacija dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu SVIM DJELATNICIMA MINISTARSTVA ČESTITAMO BLAGDAN SVETOGA MIHAELA ZAŠTITNIKA HRVATSKE POLICIJE, NAŠIM VJERNICIMA ČESTITAMO DAN KAPELANIJE 3 dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu Prvo čitanje: Ez 18, 25-28 čitanja Otpjevni psalam: Ps 25, 4b-6.7b-9 Ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti, živjet će i neće umrijeti. Čitanje Knjige proroka Ezekiela O vo govori Gospodin: »Vi velite: ‘Put Gospodnji nije pravedan!’ Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moje pravo i pravicu, živjet će i neće umrijeti. Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti.« Riječ Gospodnja Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti! P okaži mi, Gospodine, putove svoje, nauči me svojim stazama! Istinom me svojom vodi i pouči me jer ti si Bog, moj Spasitelj. ****** Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka. Spomeni me se po svojoj ljubavi – – radi dobrote svoje, Gospodine! ****** Gospodin je sama dobrota i pravednost: grešnike on na put privodi. On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome. ****** 4 čitanja dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu Drugo čitanje: Fil 2, 1-11 Evanđelje: Mt 21, 28-32 Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu. Predomisli se i ode. Carinici i bludnice pretekoše vas u Kraljevstvo Božje. Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima Čitanje svetog Evanđelja po Mateju B raćo: Ima li u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti, ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, negou poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" na slavu Boga Oca. Riječ Gospodnja 5 U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?« Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.« Riječ Gospodnja dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu homilija Izabrati put poslušnosti K ad se govori o tome kakav treba biti Isusov učenik, često se koriste izrazi: mora, treba, traži se. I dobije se dojam da se od učenika uvijek nešto zahtijeva. Točno je da učeništvo zahtijeva odgovornost, ali ne niječe ni slobodu. Isus poziva da ga se slijedi, ali svatko ima slobodu odazvati se pozivu ili ne. Isto tako, odluka da se bude učenik nije izbor koji vrijedi jednom zasvagda. Kao i u životu, čovjek često bira između raznih opcija: bira između poslušnosti i neposlušnosti. Na tom putu postoje usponi i padovi. Pravednici često padnu, a oni loši znaju se obratiti i promijeniti svoj život. U nekim situacijama ljudi obećaju biti odani, no ne ispune obećanje. Neke druge stvari odbiju uraditi, a kasnije promijene mišljenje i učine ono što se od njih traži. Ono što se u konačnici broji nisu obećanja koja netko dadne, nego djela koja učini. U svakodnevnom životu uvijek je borba što izabrati: poslušnost ili neposlušnost. No konačni izbor koji se stavlja pred čovjeka je nasljedovati Krista. Posebna Kristova karakteristika koju Pavao u Poslanici Filipljanima predlaže za nasljedovanje jest poniznost. Kojim putem ići? P rvo čitanje donosi vrlo zanimljiv scenarij. Čini se da su Izraelci dovodili u pitanje Božju pravednost. Radi se o naknadi; načinu na koji Bog nagrađuje pravedan život a kažnjava zlo ponašanje. Pisac donosi dvije situacije i obadvije opisuju promjenu ponašanja. Prva govori o pravedniku koji griješi; a druga o grešniku koji se obratio. Bog kažnjava pravednika iz prvog prizora, a nagrađuje grešnika iz drugog. Je li takvim postupkom Bog doveo u pitanje svoju pravednost? Treba li Bog odustati od zaslužene kazne u prvom slučaju zbog dobrih djela koja je ranije učinio onaj tko je sada postao grešnik? Ili, da li Bog treba uvijek imati na pameti grijehe osobe koja se obratila i ne uzeti u obzir golemu promjenu u njegovu životu? Božja se pravda ne dijeli prema zaslugama iz prošlosti, nego prema trenutnom ponašanju. Ulomak ne opisuje pravednika koji je cijeli život činio dobro, a pred kraj života učinio neki teški grijeh i radi toga trpi posljedice. Ulomak ističe da je ta osoba napustila pravedan život. Izabravši drugi put, sada snosi posljedice svog izbora, a to je smrt, tj. odijeljenost od Boga koji je izvor života. Mnogo toga je izbor. 6 homilija dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu Razlozi jedinstva Ulomak iz Poslanice Filipljanima sadržava jedan od najuzvišenijih himana hvale Kristu. Radi se o kristološkom himnu, no ne treba zaboraviti da Pavao tim veličanstvenim gledanjem na Kristovo samoponiženje nije želio istaknuti neku vjersku tvrdnju, nego prije svega potaknuti Filipljane da razmisle o stavovima svoga srca i uma. Poruka o kojoj Pavao ovdje propovijeda jest jedinstvo s Crkvom. Postoje četiri razloga zbog kojih Pavao poziva na jedinstvo. Prvi i temeljni je iskustvo Krista. Zatim, bez obzira na razlike, utjehu moraju naći u ljubavi koju je Krist pokazao prema njima. Treći razlog je njihovo zajedništvo u Duhu. I konačno samilost i dobrostivost Kristova. Nakon tih zajedničkih veza koje potječu iz njihova jedinstva s Kristom poziva se Pavao na njihovo dugovanje. Traži od njih da budu jedne misli, da dijele iste vrijednosti i da se stoga raduju. Jedinstvo u crkvi će se očitovati u njihovim zajedničkim pogledima; ako ne budu častohlepni, i ako budu imali razumijevanja jedni prema drugima. Potičući Filipljane da žive u takvom jedinstvu, Pavao im kao primjer nudi Krista. 7 Djela, a ne riječi! Zgoda o dva brata je naširoko poznata. Obično predstavlja dva načina života. Neki od primjera su Kajin i Abel; Jakov i Ezav. Dva sina u evanđeoskom ulomku predstavljaju različite odgovore na očevu zapovijed. Prvi sin odbija poslušnost; no uočava pogrešku i izvršava zapovijed. Drugi sin nije pokazao nepoštivanje prema ocu i nije odbio zapovijed; ali nije ni izvršio zapovijed. Isus se okreće svojim protivnicima i pita za tumačenje Zakona: Tko je izvršio očevu volju? Iako nisu toga bili svjesni, odgovorom su osudili sebe. Oni su bili oni koji su se smatrali pravednim. Isusov odgovor njima ne znači da im je ulaz u kraljevstvo onemogućen, nego da će prvenstvo imati oni drugi. Budući da nisu povjerovali Ivanu Krstitelju, malo je vjerojatno da će povjerovati i Isusu. Ivan Krstitelj je pozivao ljude da izaberu put pravednosti. Jedni su prihvatili obraćenje, a drugi, koji su se smatrali pravednima, nisu smatrali da trebaju obraćenja. Ulomak pokazuje da je vjernost Božjoj volji puno više od riječi; radi se o djelima. Darko Tomašević, dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu vjeronauk Sakramenti ozdravljenja: Sakrament bolesničkog pomazanja U bolesti se na poseban način susrećemo s tajnom patnje. U vlastitoj bolesti i bolesti svoje rodbine, svojih prijatelja i znanaca posebno doživljavamo prolaznost zemaljskog života. Bolest nas podsjeća da smo kao putnici, kao »hodočasnici« na ovome svijetu. Bolest, vlastita i tuđa, može nas ispuniti strahom i tjeskobom pred neizvjesnom budućnošću i pred smrću. Bolest može biti veliko iskušenje za našu vjeru, našu nadu i našu ljubav. No, bolest može biti jedno od najdragocjenijih iskustava koje nam pomaže da počnemo dublje shvaćati što je u našem ljudskom životu važno a što nije, što je važnije a što manje važno, i što najvažnije od svega u našem duhovnotjelesnom postojanju. Bolest nam pomaže da počnemo dublje naslućivati i shvaćati koliko je naš život dragocjen u našim ljudskim i Božjim očima. U bolesti počinjemo dublje naslućivati i shvaćati da je u našem životu od svega najvažnije istinski ljubiti. I u svjetlu vjere počinjemo sve dublje naslućivati i shvaćati da naš život ne prestaje našom biološkom (tjelesnom) smrću, nego da je naša tjelesna smrt kao »prijelaz« u »novi život: »prijelaz« u posve nov način postojanja, u život koji nam Bog dariva preoblikujući nas, stvaralačkom snagom svoga Duha, u svemu našemu duhovno-tjelesnom biću, pridružujući nas zauvijek i na posve nov način uskrslom Kristu, kome smo već »kao u klici« bili pridruženi sakramentom krštenja i ostalim sakramentima. Isus Krist je svojoj Crkvi povjerio zadaću da se brine za bolesne te da im u trenucima patnje bude prisutna svojom ljubavlju kao što im je on poklanjao posebnu pažnju, bio im prisutan i oslobađao ih duhovne i tjelesne bolesti. Isus Krist nas je naučio i svojim životom i smrću pokazao kako je sav naš život dragocjen, i kako su posebno dragocjeni trenuci naše patnje i naše smrti ako ih proživljavamo u ljubavi i vjernosti prema Bogu i prema svojim bližnjima. Zato možemo reći da zapravo želimo nasljedovati Isusa Krista, da želimo činiti ono što je on činio dok svojom prisutnošću i brigom iskazujemo posebnu pažnju i ljubav premn bolesnima. Crkva, Kristova zajednica, od početka ju svog postojanja posebnu pažnju poklanjala bolesnima. Već su apostoli po Kristovu nalogu »mazali uljem i ozdravljali mnoge nemoćnike« (Mk 6,13). A apostol Jakov piše u svojoj poslanici: »Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine (prezbitere, svećenike) Crkve! Oni neka mole nad njim, mažući ga uljem u Ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići i, ako je sagriješio, oprostit će mu se« (Jak 5, 14-15). Tako nam Markovo 8 vjeronauk dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu evanđelje i Jakovljeva poslanica svjedoče kako su prve kršćanske zajednice sa svojim bolesnicima slavile sakramenat bolesničkog pomazanja. U slavljenju sakramenta bolesničkog pomazanja na vidljiv se način očituje susret raspetog uskrslog Krista i njegove zajednice s bolesnom braćom Primanjem sakramenta bolesničkog pomazanja bolesnik biva, »milošću Duha Svetoga«, na poseban način »suobličen« Isusu Kristu patniku i time još tješnje pridružen uskrslom Kristu Važno je i vrlo potrebno da često sudjelujemo u slavljenju sakramenta bol es ni čk og po ma za nj a. Sv oj om prisutnošću u takvim slavljima pred bolesnom braćom očitujemo svoju vjeru, nadu i ljubav. Svjedočimo im o tome da smo im blizu u njihovoj patnji i da vjerujemo u duboko značenje onoga što u bolesti proživljavaju. I pomažemo im da sav svoj život - uključujući trenutke patnje, bolesti i smrti - nastoje prihvatiti iz ljubavi. Jer, svatko ima pravo sve trenutke svoga života, pa i one najteže i posljednje, pretvoriti u »čin ljubavi«, u svjedočanstvo da sve ima smisla ako se živi iz ljubavi. Tako, slaveći sakramenat bolesničkog pomazanja, svi možemo postajati više ljudi i više vjernici: i zdravi i bolesni. Put u slobodu, str 201-202 Primatelji bolesničkog pomazanja S akrament se podjeljuje krštenim osobama, općenito samo krštenima u Katoličkoj crkvi. Može se podijeliti vjerniku koji je stekao sposobnost da se služi razumom, a to znači da je navršio dob od 7 godina, i koji se počne nalaziti u pogibelji zbog bolesti ili starosti (kan. 1004, § 1). Za podjeljivanje, odnosno primanje bolesničkog pomazanja, ne traži se da je nastupilo teško stanje bolesnika, još manje da se nalazi na umoru; dovoljno je da počne stanje pogibelji koje bi moglo dovesti do smrti. Pogibelj može proizlaziti od bolesti 9 ili od duboke starosti. Dru ge vanjske pogibelji, kao npr. rat, terorističke prijetnje ili vremenske nepogode, nisu povod ili razlog za podjeljivanje sakramenta. A prije nekog kirurškog zahvata ili operacije bolesničko pomazanje se može dati bolesnome samo ako operaciju traži neko pogibeljno zlo. Sakrament se može primiti i više puta, ako je bolesnik prizdravio pa iznova teško obolio, ili ako ga je primio na početku bolesti i pogibelj se s vremenom povećala (kan. 1004, § 2). V. Blažević: Vodič kroz crkveno pravo za vjernike dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu spomendan Anđeli ili demoni? U današnjem vremenu veoma je prošireno raznovrsno štovanje anđela, i mnogi vjernici, kao i drugi, na razne načine štuju anđele. Mnogi katolici štuju anđele više od Krista, te za svaku prigodu ili osjećaj imaju svoga anđela, kao što su anđeo sreće, anđeo novca, anđeo ovoga ili anđeo onoga. Ako u internetsku tražilicu upišete anđeli, ponuditi će vam se i mnoge »astro« ili pak »tarot« ponude gdje se na veliko piše o anđelima, o anđelima čuvarima. Također se među katolicima šire i mnoge New age pobožnosti prema anđelima, što nikako nije u skladu s naukom Katoličke Crkve. Među takve sekularne inačice štovanja anđela, svakako možemo pribrojiti svaku »anđeosku hijerarhiju« i nomenklaturu koja nikako nije u skladu s Učiteljstvom i Predajom Crkve. Tako na primjer, ukoliko čak i u trgovinama vjerskog sadržaja naiđete na anđele podijeljene u »hijerarhiju« kao što su »anđeli zraka«, »anđeli vatre«, »anđeli zemlje« i »anđeli vode«, znajte da to nije katolička hijerarhijska podjela anđela, već po svemu više miriši na tipičan New age. Osim toga, često se može naići na različito imenovanje anđela, te u današnjem društvu imamo već čitav »imenik anđela«, čija su imena uvelike izmišljena, kao i funkcije, a u nekim primjerima se može postaviti pitanje: »Jesu li to anđeli ili demoni?« Osim tih raznih izmišljenih imena, kao što su: »Afriel«, »Anael«, »Barakiel«, »Gerudiel«, »Asmodel«, itd., često se mnogi anđeli opisuju po funkciji, te je tako »Afriel« opisan kao »anđeo čuvar i zaštitnik djece«, »Anael« je »svadbeni anđeo«, »Barakiel« je »anđeo uspjeha«, »Gerudiel« »anđeo prave mjere«, a »Asmodel« je »anđeo materijalnog obilja«. No, jesu li to doista anđeli? Jesu li to Božji anđeli? Stoji li Bog iza toga ili nešto sasvim drugo? U judeokršćanskoj tradiciji poznata su imena samo nekih anđela iz kora Arkanđela, a to su: »Mihael«, koji je nebeski vojskovođa i pobjednik nad Sotonom, ima - kako »priliči« vojskovođi - mač, štit, kacigu, ali i vagu za Posljednji sud. »Gabriel« je Božji glasnik i donosi vijesti od Boga, a u ruci mu je glasnički štap ili ljiljan. On je poruku donio i Blaženoj Djevici Mariji. »Rafael« je bio pratitelj maloga Tobije i izliječio je sljepoću njegova oca. Urijel je »Božje svjetlo« i ima plameni mač u ruci: on čuva ulaz u raj. »Barahijel« je »Božji blagoslov«, a javio se Mojsiju iz gorućeg grma, dok je »Jehudijel« anđeo koji kažnjava i ima trostruki bič. »Sealtijel« je anđeo koji je spriječio Izakovo žrtvovanje, a ruke su mu sklopljene na molitvu. Na kraju te »anđeoske hijerarhije« su anđeli zaštitnici ljudi i Božji poslužitelji. Katekizam Katoličke Crkve na više mjesta govori o anđelima, te u njem čitamo: »Postojanje duhovnih, netjelesnih bića koje Sveto pismo obično naziva anđelima, vjerska je istina. Svjedočanstvo Pisma o tome je jasno kao što je i Predaja jednodušna.«(KKC 328). »Krist je središte anđeoskog svijeta. Anđeli su njegovi: 'Kad Sin čovječji dođe u slavi, i svi anđeli njegovi s njime' (Mt 25, 31). Njegovi su jer su stvoreni po njemu i za njega: 'U njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, 10 spomendan dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu Sveti anđeli čuvari P apa Pio IX. rado je i često pripovijedao o doživljaju što ga je kao dječak doživio, a koji dokazuje čudesnu pomoć njegova anđela čuvara. On je u očinskoj kućnoj kapelici kao dječak svaki dan imao dužnost posluživati kod svete mise. Dok je tako jednoga dana ministrirao, osjetio je u srcu neku neobičnu tjeskobu i strah. Nije znao zbog čega je to. Čak je osjetio kako mu srce u grudima snažno lupa. Stoga je i nehotice okrenuo pogled na drugu stranu oltara, kao da traži nečiju pomoć. Tamo je ugledao lijepa mladića koji ga je pogledom k sebi zvao. Zbunjen tim viđenjem, nije se usudio maći s mjesta. No ta ga je svijetla prilika zvala k sebi još jače i izrazitije. Dječak je tada skočio i prešao na drugu stranu. Prikaze nestade. No u isti čas pade s oltara teški svetački kip i to upravo na ono mjesto na kojem je mali ministrant netom klečao. Dječak, kasnije svećenik, biskup i papa, često je pripovijedao o tom nezaboravnom doživljaju svoga djetinjstva, slaveći ga kao zaštitu i vodstvo svoga anđela čuvara. bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno' (Kol 1, 16). Još su više njegovi jer ih on čini glasnicima svoga spasenjskog nauma: 'Svi ti, nisu li služnički duhovi, što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?' (Heb 1, 14).« (KKC, 331) Što se pak tiče štovanja anđela u životu i liturgiji Crkve, treba napomenuti kako se »u liturgiji Crkva sjedinjuje s anđelima da se klanja triput svetom Bogu. Ona zaziva njihovu pomoć, kao u molitvi "Smjerno te molimo - Supplices te rogamus" u Rimskom kanonu, ili u pjesmi "U raj poveli te anđeli - In Paradisum deducant te angeli" u Redu sprovoda, ili još u "Kerubinskom himnu" bizantske liturgije, a posebno slavi spomen nekih anđela (Mihaela, Gabriela, Rafaela i anđela čuvara). Budući da judeokršćanska tradicija kao ni Predaja Crkve ne poznaje i ne govori o drugim imenima osim gore navedenih anđela, bilo bi po sebi pogrešno štovati neka bića koja su nam ponuđena pod imenom anđela, jer je pitanje: Jesu li to doista anđeli? Ukoliko uzmemo samo jedno od imena anđela iz profanog »imenika anđela«, kao što je »Asmodel«, kojeg smo već prije spomenuli, vrlo se lako može doći do odgovora na pitanje: Jesu li to anđeli ili demoni? 11 Tko imalo poznaje Sveto pismo Staroga zavjeta tada će veoma brzo povezati ovo ime »Asmodel« s imenom starozavjetnog demona »Asmodeja«, jer njegovo ime jest korijen imena anđela »Asmodela«. »Asmodej« (hebr. , אשמדאי- Ashmedai; razoritelj) se spominje u starozavjetnoj knjizi o Tobiji, kao demon koji je opsjeo Saru, Raguelovu kći i ubio joj sedmero supruga, kako bi je imao za sebe. Njoj je u pomoć priskočio mladi Tobija koji ju je uz pomoć arkanđela »Rafaela« oslobodio demonske napasti. Istina je da je u toj kulturi New age-a, »Asmodel« predstavljen kao anđeo, ali istina je i da su demoni anđeli, odnosno pali anđeli. Stoga, ukoliko me moj anđeo čuvar ne upućuje i ne usmjerava na Krista, ne vodi prema Bogu i ne ravna moj život kršćanskom i sakramentalnom životu, taj anđeo nije Božji anđeo, nije moj anđeo čuvar, koliko mi god taj isti "anđeo" pomaže da uspijem u ovome životu, jer mi tako taj anđeo ne pomaže da uspijem u onom, vječnom životu... fra Mate Bašić, www.ofm.hr dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu M ihael, Gabriel i Rafael tri su biblijska anđeoska imena. Izvorna značenja imena su: Mi-ha-el - Tko je kao Bog?, Ga-bri-el – Bog je jak, Ra-fa-el – Bog iscjeljuje, liječi. N ajstarije štovanje arkanđela Mihaela zabilježeno je već u 4. stoljeću. Mihael je, prema Bibliji, na početku Božjeg stvaranja, vođa i pobjednik u borbi protiv pobunjenih anđela koje je predvodio Lucifer (Sotona). Prema liturgijskim tekstovima, Mihael je voditelj duša u raj. Stari su ga pisci nazivali “vagatelj duša” na posljednjem sudu. Na slikama ga vidimo s vagom u ruci, Predstavljen kao “vojskovođu nebeske vojske” s plamenim mačem ili kopljem. U srednjem vijeku u tadašnjoj vojničkoj opremi: oklopu, kacigi, sa štitom i kopljem u borbi, okružena drugim anđelima, kako pobjeđuje Sotonu (koji je često prikazan likom zmaja ili slične zastrašujuće spodobe) i strovaljuje ga u pakao. Mihael se štuje kao branitelj i zaštitnik vjere i Crkve. Kao zaštitnika časte ga vojnici i policajci, ljekarnici, vagari i trgovci, pekari; umirući. jeste li znali A rkanđeo Gabriel u Bibliji nastupa kao glasnik Božjih odluka. U Starom zavjetu tumači proroku Danijelu viđenje ovna i jarca (Dan 8, 16-26) i značenje sedamdeset godina (Dan 9, 21-17). U Novom zavjetu svećeniku Zahariji naviješta rođenje Ivana Krstitelja (Lk 1,11-20), ukazuje se Mariji i naviješta rođenje Isusovo (Lk 1,26-38). Do reforme katoličkog kalendara (1969.) kalendarski spomendan bio je 24. ožujka, dan uoči Blagovijesti. Sad se s Mihaelom i Rafaelom, 29. rujna. U ikonografiji se najčešće prikazuje kao navjestitelj s ljiljanom u ruci. U Crkvi je godine 1951. proglašen zaštitnikom telekomunikacija i obavijesnih sredstava, a zaštitnik je glasnika, poštara i filatelista. R afael se u Bibliji spominje samo u Knjizi o Tobiji, kao pratitelj na putu, zaštitnik i zagovornik mladog Tobije. Po Božjoj zapovijedi svladava pakosnog zloduha Asmodeja i iscjeljuje Tobijina oca. Rafael je zaštitnik ljekarnika, iseljenika, hodočasnika, putnika, brodara, rudara, krovopokrivača. Izvor: Katolici.org 12
© Copyright 2024 Paperzz
