SMOTRA
LiTeRARnOg,
dRAMSkO-ScenSkOg
i nOvinARSkOg STvARALAšTvA
učenikA OSnOvnih i SRednjih škOLA
gRAdA zAgRebA
2013.
22.
smotra
gRAdSki uRed zA ObRAzOvAnje, kuLTuRu i špORT
LiDraNo 2013. // 1
LiDraNo 2013.
SMOTRA Literarnog, dramsko-scenskog i
novinarskog stvaralaštva učenika osnovnih
i srednjih škola grada zagreba
22.
smotra
Pokrovitelj
Gradonačelnik Grada Zagreba
Rene Križ, 7. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
Organizatori
Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport
Osnovna škola Antuna Gustava Matoša
Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
Ira Kovač, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
Nakladnik
GRAD ZAGREB
GRADSKI URED ZA OBRAZOVANJE, KULTURU I ŠPORT
Zbornik priredili
OSNOVNE ŠKOLE
Antonio Jurčev
ravnatelj Osnovne škole Antuna Gustava Matoša
SREDNJE ŠKOLE
Goranka Lazić
profesorica, Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
NASLOVNA STRANICA
Logotip izradila: Ana Novoselac
Dizajn naslovnice: Hand dizajn studio d.o.o.
Oblikovanje i grafička priprema
Hand dizajn studio d.o.o.
Tisak
Kerschoffset Zagreb d.o.o.
Naklada
550 kom
Smotra literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog
stvaralaštva učenika osnovnih i srednjih škola Grada Zagreba
Li Dra No
2013.
Zbornik literarnih i
novinarskih radova
učenika osnovnih
i srednjih škola
Grada Zagreba
Županijska smotra - Zagreb
18. - 21. 02. 2013.
Zagreb, svibanj 2013.
Marta Krpan, 5. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
Sadržaj
OSNOVNE ŠKOLE (Osnovna škola Antuna Gustava Matoša)
Literarni radovi
12
PREDLOŽENI literarni radovi za Državnu smotru
58
Pojedinačni dramsko-scenski nastupi
84
ODABRANI pojedinačni dramsko-scenski nastupi za Državnu smotru
87
Skupni dramsko-scenski nastupi
88
ODABRANI skupni dramsko-scenski nastupi za Državnu smotru
Samostalni novinarski radovi
PREDLOŽENI samostalni novinarski radovi za Državnu smotru
91
92
178
Školski listovi
200
PREDLOŽENI školski listovi za Državnu smotru
203
Radijske emisije
204
PREDLOŽENE radijske emisije
207
SREDNJE ŠKOLE (Prirodoslovna škola Vladimira Preloga)
Literarni radovi
212
PREDLOŽENI literarni radovi za Državnu smotru
242
Pojedinačni dramsko-scenski nastupi
270
ODABRANI pojedinačni dramsko-scenski nastupi za Državnu smotru
273
Skupni dramsko-scenski nastupi
274
ODABRANI skupni dramsko-scenski nastupi za Državnu smotru
277
Samostalni novinarski radovi
278
PREDLOŽENI samostalni novinarski radovi za Državnu smotru
294
*PREDLOŽENI školski listovi za Državnu smotru
334
*PREDLOŽENA radijska emisija
336
*svi prijavljeni radovi su i nagrađeni
LiDraNo 2013. // 7
Anton Strmečki, 7. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
Dragi Lidranovci!
Zbornik LiDraNo 2013. koji imate u rukama, zbornik je razigranog
stvaralaštva učenica i učenika, koje se razvijalo tijekom ove školske godine iz vječne ljudske težnje ostaviti traga za sobom, ne mirujući nego
stvarajući i oteti zaboravu ono najbolje u radu i postignućima.
Listajući stranice Zbornika otkrivamo kako LiDraNo živi u svim
osnovnim i srednjim školama Grada Zagreba te je pokazao da nema
granica ni predvidljivosti u kreativnosti učenica i učenika. Bio je maštovit, odlučan, obogaćen stvaralačkim svijetom, novim spoznajama i novim nadahnućima.
U svemu tome veliku potporu drage učenice i učenici imate od svojih
voditelja, učitelja i profesora koji vas uvijek potiču na slobodu stvaranja.
Ustrajte u tome, budite svoji i ne bojte se izreći svoje misli o temama o
kojim progovarate. Nadahnuti snagom materinske riječi i nošeni novim
zanosom stvaralačkog duha, naši mladi stvaratelji, učenice i učenici pokazali su da su istinski kreativci.
Što je to što će biti poticaj za iduća LiDraNa? To je osjećaj koji nas
vodi do stvaralaštva, našega i stvaralaštva drugih učenica i učenika,
učiteljica i učitelja, nastavnica i nastavnika do spoznaja i otkrića novih
mogućnosti kreativne snage u literarnim radovima, školskim novinama
i na sceni.
Prihvatite Zbornik LiDraNo 2013. sa zadovoljstvom i čitajte s pozornošću. Stvarajte i dalje u pisanoj i izgovorenoj hrvatskoj riječi.
Ivica Lovrić
PROČELNIK
Gradski ured za
obrazovanje, kulturu i šport
LiDraNo 2013. // 9
PROGRAM SMOTRE UČENIKA OSNOVNIH ŠKOLA
GRADA ZAGREBA - LiDraNo 2013.
18. veljače 2013.
19. veljače 2013.
20. veljače 2013.
11.00 sati
Svečano otvorenje smotre
LiDraNO 2013.
Gradsko satiričko kazalište
„Kerempuh”, Ilica 31
11.00 sati
Otvorenje izložbe školskih listova
Hrvatski školski muzej, Trg
maršala Tita 4
12.00 sati
Skupni scenski nastupi učenika
osnovnih škola - I. Dio
Kazalište „Vidra”, Draškovićeva 80
12.00 sati
Skupni scenski nastupi učenika
srednjih škola
Okrugli stol učenika i voditelja
srednjih škola za skupne scenske
nastupe
Kazalište „Vidra”, Draškovićeva 80
12.00 sati
Okrugli stol učenika i voditelja
srednjih škola za literarno
stvaralaštvo, novinarsko
stvaralaštvo i radijske emisije
Prirodoslovna škola Vladimira
Preloga, Ulica grada Vukovara 269
12.00 sati
Pojedinačni scenski nastupi
učenika osnovnih škola
Gradsko satiričko kazalište
„Kerempuh”, Ilica 31
14.30 sati
Pojedinačni scenski nastupi
učenika srednjih škola
Gradsko satiričko kazalište
„Kerempuh”, Ilica 31
Okrugli stol učenika i voditelja
osnovnih i srednjih škola za
pojedinačne scenske nastupe
OŠ Josipa Jurja Strossmayera,
Varšavska 18
18.00 sati
Okrugli stol učenika i voditelja
osnovnih škola za literarno
stvaralaštvo
OŠ Antuna Gustava Matoša,
Aleja A. Augustinčića 12
10 // LiDraNo 2013.
13.30 sati
Okrugli stol učenika i voditelja
osnovnih škola za novinarsko
stvaralaštvo
OŠ Antuna Gustava Matoša, Aleja
A. Augustinčića 12
15.30 sati
Okrugli stol učenika i voditelja
osnovnih škola za radijske emisije
OŠ Antuna Gustava Matoša, Aleja
A. Augustinčića 12
21. veljače 2013.
12.00 sati
Skupni scenski nastupi učenika
osnovnih škola - II. Dio
Okrugli stol učenika i voditelja
osnovnih škola za skupne scenske
nastupe
Kazalište „Vidra”, Draškovićeva 80
Osnovna Škola
a
n
u
t
n
A
a
v
a
t
s
u
G
Matoša
LiDraNo 2013. // 11
12 // LiDraNo 2013.
i
n
r
a
r
e
t
i
L
radovi
kola
š
h
i
n
v
osno
učenika
LiDraNo 2013. // 13
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Boje
Plava je Sava,
crvena je lava,
žuto je lišće.
Jedna je osoba šarena,
a to je učiteljica.
U srcu svom
ima šareni vlak dobrih djela.
Njena dobrota je kao duga,
za takav vlak ima puno pruga.
Ivana Boršić, 3. razred
OŠ Špansko Oranice
Voditeljica: Alemka Cerjan
Dora Kršek, 3. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
14 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Božićna priča
Kao mala sjedila bih pored kamina i slušala bakine priče o dalekim i nepoznatim prostranstvima, o nadnaravnim likovima koji bi se pojavljivali u svakom blagdanskom raspoloženju. Djed Mraz
koji jaše sanjkama po Sjevernom polu sa svojih sedam sobova koje ponosno vodi Rudolf, sob crvenog nosa. Zubić Vila koja noću tajanstveno leti po sobama djece koja nestrpljivo iščekuju jutro ne
bi li zatekla koju sitnicu ispod svojih toplih, pernatih jastuka. Sveti Nikola koji zajedno s Krampusom
pregledava bijeli papir načrčkan zlatnim vijugavim slovima, popis djece koja su ispunila svoja srca
dobrotom i radošću, a i neposluhom. Sva ta čudesna bića bila su dio moje mašte i mog čarobnog
djetinjstva.
Kao malu, nakon ispalog zubića, dočekalo bi me čudesno pismo Zubić Vile, prekriveno čarobnim ružičastim prahom ispisano nestrpljivim i nekako čudesnim rukopisom koji je bio jedini dokaz
njenog postojanja. Čarobnu komunikaciju održavali bismo putem pisama. Od malih nogu pisala sam
želje na ukrasni kolaž papir srebrnim markerom koji je ostavljao nježan svjetleći sjaj.
Majka bi mi dolazila i vrlo ozbiljno, kao da je to njeno poslanje, rekla da je pismo uspješno uručeno Djedu Mrazu i da ga vjerojatno baš u ovom trenutku čita.
Svoje zadnje pismo Djedu Mrazu napisala sam kao prvašica, sjedeći na mekom, svijetloplavom
naslonjaču na meni posebnu Badnju večer. Slušala sam snažno zavijanje vjetra koji je ispunjavao
svaku pukotinu u stanu svojim hladnim prstima. Dugo sam i pomno promatrala svako napisano slovo i samozadovoljno se smiješila. Napisala sam svoje želje na posljednji kolaž papir svoga djetinjstva i stavila ga u čistu bijelu kovertu. Na rub pisma napisala sam adresu Djedice na Sjevernom polu
i odložila kovertu. Srce mi je snažno lupalo, baš onako kako djeci lupa srce pod utjecajem čarolije.
Probudila sam se u ranu zoru samo kako bih mogla promotriti svoj predivno umotan dar koji je
ležao kao da iščekuje i vabi me da ga što prije otvorim. Na svoje veliko zaprepaštenje otkrila sam
kako se, tamo gdje bi se trebala nalaziti krpena lutka s dugom zlatnom kosom i zelenim očima, nalazila knjiga. Tamo je ležalo pismo u kojem nije bila napisana isprika zbog pogrešnog dara, već riječi
napisane poznatim rukopisom.
O tome sam raspravila sa svojim školskim kolegicama, koje nisu imale isti problem kao i ja, te
se nisu mogle poistovjetiti s mojim razmišljanjem. Izbezumljeno sam hodala po svojoj ružičasto
obojenoj sobi, zabrinuta.
Roditelji su primijetili moju uzrujanost. Potanko su mi pokušali objasniti no ja nisam slušala. Mislila sam da se nešto tragično dogodilo Djedu Mrazu, možda kakva nesreća sa saonicama. Počela
sam jecati. Na mojim rumenim obrazima vidio se jad i očaj, zbog svih tih godina tajnovitosti. Napokon, rekli su mi istinu.
Pokušali su me uvjeriti kako su to sve radili kako bi meni bilo ljepše.
Membrana moje čarolije i svega u što sam ikada vjerovala, prsnula je i rasula se u milijune komadića svugdje po svijetu. Obrisala sam suze i ponosno rekla da to sve ne može biti laž jer imam
pisma koja dokazuju postojanje svih mojih prijatelja iz djetinjstva. No, ubrzo, kako sam odrastala
i odlazila u više razrede, tako su misterije o postojanju ili nepostojanju mističnih likova sve više i
više otkrivali, do čega su me doveli da pomislim kako je cijeli svijet poludio, ali nije, negdje u dubini
srca, znala sam da nije.
Taj događaj promijenio je ono kakva sam sada osoba i razmišljam da se takva stvar dogodila
toliko puno djece na svijetu, koja su se iz maštovite, znatiželjne dječice, pretvorili u ozbiljne i namrgođene odrasle koji žure na posao i uzimaju kavu za van, jer nemaju vremena da uživaju u lijepom
danu, pijući topli napitak u porculanskoj šalici.
LiDraNo 2013. // 15
Literarni radovi učenika osnovnih škola
I zato sam našla čaroliju Božića i ostalih blagdana, ne u nekim izmišljenim likovima, već u čaroliji povezanosti ljudi oko sebe. Zar nije u tome sva čarolija blagdana, provesti ih s ljudima koje volite.
Čaroliju možemo naći na osmjesima djece koja ugledaju snijeg po prvi put ili u sjajnim lampicama
koje krase cijeli grad. U ljubavi majke koja sa svojom djevojčicom peče kolače. U tati koji stavlja brkove i bradu kako bi obradovao svog mališana...
Jer nam svaki trenutak treba biti poseban i ispunjen na najbolji mogući način.
Tara Šitum, 7. razred
OŠ Stenjevec
Voditeljica: Zlata Begović
Josipa Gavran, 1. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
16 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Čovjek - zvijezda
Moj djed potječe iz prigorskog kraja. Visok je, snažan, bijele brade i neustrašivog duha. Uvijek
mi je govorio da je čovjek zvijezda. Njegova kuća se nalazila na drugom kraju sela. Često sam kradomice dolazila njemu i tamo provodila vrijeme. Djed je rano ustajao i pekao mi kruh u krušnoj peći.
Zatim smo išli u staju pomusti krave i nahraniti koke. Nakon toga u vinograd pa u šumu. Na kraju
dana djed mi je volio pričati o zvijezdama.
Jedna noći sam ga upitala: „Djede kako to da ti toliko znaš o zvijezdama?”. Iznenađen mojim
pitanjem djed je podigao glavu i rekao: „Prije nisam shvaćao koliko su ljudi vrijedni. Svakoga sam
podcjenjivao i omalovažavao, čak i vlastitu obitelj, sve dok nisam izgubio nekog vrlo bitnog i vrlo
dragog”. „To je bila baka, zar ne djede?” upitala sam. Očiju punih suza odgovorio je: „Da, to je bila
baka. Ona je bila moja zvijezda i svjetlo u mome životu! Nisam bio svjestan koliko sam bio sretan
sve dok je nisam izgubio. Mojim životom zavladala je tuga sve dok jedne oblačne noći poput ove nisam izašao van iz kuće i pogledao u nebo. Bilo je tajanstveno i mračno – baš kao moj život. Okrenuo
sam se i ulazeći u kuću opazio zvijezdu koja je žarko sjala. To je bila tvoja baka. Sve ovo vrijeme
nikad nisam bio sam, ona je cijelo vrijeme bila sa mnom. Tada je zazvonio telefon i ja sam primio
radosnu vijest – da sam postao djed i da sam dobio divnu unučicu. Tek tada sam shvatio da je čovjek
od rođenja zvijezda koja sjaji punom snagom. Čak i kad umre ostaje zvijezda jer je tu uvijek netko
tko će ga pamtiti”. Djedu je niz lice potekla suza. Okrenuo se prema meni i rekao: „Nikada ne budi
tužna zato što jednim pogledom u zvijezde možeš otkriti da su na nebu svi koje si voljela.”
Bila je jesenja večer. Najljepša večer u mom životu. Za ruku sam vodila dječaka plave kose i
velikih zelenih očiju koje su me podsjećale na mog djeda. Povela sam svog malenog brata djedovoj
kući. Bila je noć, a kuća je bila prazna. Djeda nije bilo. Izašla sam van iz kuće i pogledala u nebo. Bilo
je vedro i prepuno zvijezda. U oku mi suza zasjala. Pogledala sam brata, poljubila ga i rekla: „Braco,
zvijezdo moja, najljepša i najsjajnija, učit ću te o životu kao što je moj djed učio mene!”.
Magdalena Carek, 7. razred
OŠ Čučerje
Voditeljica: Aleksandra Pšeničnik
LiDraNo 2013. // 17
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Drugačija od drugih
„Joj, ta Ema! Pa ona sve zna!”, „Ajme, kako si ti pametna!”, „Pa kako to uspijevaš?!” Takve rečenice najčešće čujem od svojih vršnjaka. Priznajem, to mi laska. Drago mi je što sam takva osoba.
Želim biti takva. Samo ponekad pomislim kako sam postala takva. Koja je moja motivacija? Zašto
sam toliko drugačija od ostalih? Je li to dobro?
Lako je postavljati pitanja, ali naći odgovor je daleko teže. Svejedno, mislim da vrijedi pokušati. Istina je da sam počela od nule. Zbog gluhoće sam progovorila tek u trećoj godini. Dakle, dvije
godine sam zaostajala za svojim vršnjacima. Teško za povjerovati! Često se pitam kako su se moji
roditelji osjećali kad su saznali za moju gluhoću. Gdje su pronašli snagu za odgajanje gluhog djeteta? Drago mi je da su uspjeli jer zbog njih ja sam danas takva kakva jesam. Toliko su truda uložili
u mene. Svaki dan smo vježbali izgovor, učili razne pjesmice... Više se i ne sjećam svega. Bila sam
zbilja mala. Malo pomalo i pojavio se napredak. Ispalo je da sam ja sve to dobro upijala. Kako je
vrijeme prolazilo, moj govor je sve više sličio normalnome govoru. Onda sam krenula u školu. Sve
učenje bilo mi je mačji kašalj u usporedbi s učenjem govora. Preskakala sam sve veće i veće prepreke. Osjećaj zadovoljstva je bio sve bolji. „Pa, ja to mogu!” pomislila sam. Imam toliko mogućnosti.
Zašto ih ne iskoristiti? Motivaciju sam našla u svojoj želji za lijepim i normalnim životom. Najveći
su mi uzor moji roditelji. Vjerujem da mnogi moji vršnjaci ne razmišljaju previše o svojoj budućnosti. Istina je da sam dosta zrela za svoje godine. Gluhoća mi je otežala život, ali me pretvorila u
osobu kakva jesam. Naučila me da se trudim. Zbog nje sam stekla marljivost i upornost. Puno više
cijenim svoj uspjeh. Ja sam živi dokaz da se vježbom može postići nezamislivo. Ne bih to ni za što
mijenjala.
I dalje ću nastaviti s upijanjem znanja i vještina. Postigla sam mnogo, ali znam da mogu više.
Uvijek ću tražiti još. Znam da nikada neću biti savršena, ali mogu biti blizu savršenstva. I što je najvažnije, bit ću slobodna!
Ema Subotičanec, 8. razred
OŠ Ljubljanica
Voditeljica: Marija Brković
18 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Dugine boje
Davno prije, u vrijeme kad nije bilo svađa i sukoba, laži i prijevara, mržnje i pohlepe, živjelo je
biće koje nije bilo kao ostali. Imalo je krila poput sokola i kljun poput ptice kukavice. Nije bio običan
čovjek, već Gorgon - mistično biće s drugoga svijeta.
Gorgoni su poznati po svojim krvavim pohodima u kojima uništavaju sve što im se nađe na
putu… Bilo ono živo ili mrtvo… Zbog toga se nitko s njime nije družio pa je od usamljenosti poludio,
a tuga se pretvorila u ljutnju.
Odlučio je otići daleko od ljudi. Daleko od našega svijeta. Preletio je sve gradove na Zemlji, sve
otoke, mora i oceane, no nikako nije mogao otići. Bilo da je letio u visinu, lijevo ili desno, stalno se
vrtio u krug.
Nakon dugotrajnoga leta, ugleda prekrasnu dugu. U to vrijeme duge nisu bile česta pojava pa
nije znao što je to. Odlučio je pratiti jedan kraj duge. Naišao je na vilenjaka koji je sjedio na panju i
čuvao vrč zlata.
Gorgon ga upita za put do vrata koja odvajaju ovaj svijet od drugih svjetova. „Nema vrata”,
kaže vilenjak, „jedini je izlaz na drugome kraju duge. Samo ja mogu otvoriti portal koji odvaja dvije
dimenzije, i to tako da ubacim jedan od sto tisuća zlatnika koje čuvam u vrču.”
Kad je Gorgon čuo koliko se zlatnika nalazi u vrču, nije ga više zanimao bijeg iz ovoga svijeta.
Pomisli kako bi mogao ukrasti zlatnike i živjeti kao kralj u nekome velikom dvorcu gdje bi mu se svi
pokoravali.
Bez razmišljanja približi se vilenjaku, uhvati ga i baci na pod. Dok se vilenjak dignuo na noge,
Gorgon je već pobjegao sa zlatom.
Vratio se u svoj grad, kupio velik dvorac i zaposlio sto slugu. Krenuo je kupiti kola i dva vola da
ih vuku. Na putu je naišao na dva dječaka u prljavoj, poderanoj odjeći kako prose.
„Zar nemaju dom?” pitao se. U to su vrijeme svi imali dom, čak i oni koji nisu imali novca, no njih
su dvojica izgledala kao da nemaju obitelj da se brine o njima, ni udoban dom u kojem bi živjeli… No
nije se previše time zabrinjavao, već je pošao dalje. Kad je kupio kola, ponovno je ugledao jednog
od tih dječaka kako krade hranu od drugih ljudi. Sažalio se nad njime, ali je ipak nastavio svojim
putem. Kad je nakupovao mesa i najskupljih vina, broj siromašnih se povećao. Ljudi su krali, tukli
se i svađali, a djeca su se bahatila i radila svakakve nepodopštine. Duga je nestala, a boje su izblijedjele. Svijet je postao siv, a ljudi su sve više lagali, krali, zlostavljali jedni druge, prostačili i ubijali…
Gorgonu nije trebalo dugo da shvati da su ovom svijetu potrebne boje kako bi se ljudi bolje
osjećali i bili dobri jedni prema drugima. Odlučio je skupiti sve zlatnike koje je potrošio i vratiti ih
vilenjaku.
Jedan po jedan, skupljao ih je i tražio u svakome dijelu svijeta. Pedeset je godina trajala njegova potraga, a boje su postajale jasnije. Sakupio je gotovo sve zlatnike, osim sedam, i odnio ih vilenjaku ispričavši mu se za sve što je učinio. Duga se vratila. Boje su se vratile. Ljudi su se počeli
ljepše ponašati.
No sedam izgubljenih zlatnika još uvijek nije nađeno, što se odrazilo na sve nas pa zato i dandanas još uvijek ima zlih ljudi koji čine strahote, a Gorgon još uvijek luta Zemljom u potrazi za preostalim zlatnicima kako bi donio mir nama i našem svijetu…
Edin Ibramović, 6. razred
OŠ Špansko Oranice
Voditeljica: Diana Greblički-Miculinić
LiDraNo 2013. // 19
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Hiža
V drevene hiže navrh brega
nikči više ne živi.
Stara vura klata na steni,
ampak dede več zdavna ni.
Vu kredencu kipec
babe i deda bledi.
Na hiži krov od slame
još diši i stoji.
Spod krova drobni ftič se skril
da z oblaka dežd na njega ne curi,
zato stara hiža još navek tu stoji.
Manje poznate riječi:
hiža- kuća
ampak- iako
stena –zid
nikči- nitko
curi-pada
dežd- kiša
Kipec- snimka, fotografija
drobni- sitni
Matea Šporčić, 5. razred
OŠ Brezovica
Voditeljica: Mirjana Rajter
Nikola Bedić, 5. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
20 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Intonacija
Intonacija, vječna je inspiracija.
Od tona nečijeg glasa može te ugristi stotine pasa.
Kad začujem: Anja!!!!,
postajem sve manja.
Znam, nešto sam kriva
i to tako uvijek biva.
Ali kad: Anjice,
mama tiho prozbori
s nogu me odmah obori.
Poljubac njen tad’ stiže,
osjećam sve je bliže i bliže.
Hej, Anja!, kad me pozovu,
znam prijatelji su na krovu,
trebaju nešto za sići vješto.
Ali Anja?! kad tata kaže,
ni tiše ni blaže
intonacija se slaže.
Anja Mandić, 4. razred
OŠ Horvati
Voditeljica: Gabrijela Kukanja
LiDraNo 2013. // 21
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Isuse, kako bih voljela
Isuse, kako bih voljela
Da jednog dana
Kroz vrat moga doma prođeš
I kao prijatelj u posjet mi dođeš.
Zajedno bismo kroz prozor gledali
Pahuljice dok po zraku lete
I slušali zimu koja svoju bijelu haljinu plete.
Pričala bih ti o školi
I praznicima koji sve su bliže,
Razgovarala o godini novoj,
Čestitala ti rođendan
Koji ubrzo stiže.
Molila bih te za dobrog djeda
I milu baku, da još dugo žive
I prožive s nama dogodovštinu svaku.
Molila bih te za maloga brata
Da se više u školi trudi
I da ne ljuti se na njega tata.
Pričala bih ti o razredu svome
I o svemu što me muči.
Pričala bih ti mnogo toga
Sve dok ne bi morao poć svojoj nebeskoj kući.
Kada došao bi taj trenutak
I sve se svelo na rastanka čas
Rekla bih ti nježno:
Isuse, hvala ti na svemu,
Sada moraš kući poć,
Čut ćemo se još večeras
U molitvi za laku noć.
Karla Žulj, 6. razred
OŠ Vukomerec
Voditeljica: Marija Petrović
22 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Jesen
Kad jesen na glavu
zlatnu krunu stavi,
u srebrnoj haljinici
maslačak ju slavi.
Pauk plete svilene niti,
lišće se šarenilom zore kiti.
Noću se čuje veseli zvon,
trava pjeva, vjetar daje ton.
Jesen svježe plodove
i kruh u košarici nosi,
jabuke, grožđe, kukuruz
šarene joj se u kosi.
I dok jesen šarenim kistom riše,
ljeto se s vjetrom sve tiše, tiše briše.
Chiara Pumper, 4. razred
OŠ Dragutina Kušlana
Voditeljica: Anica Kroflin
Lara Harapin, 1. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2013. // 23
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Lisica za faks
Bila jednom lisica Max,
vjerovali ili ne, spremala se za faks.
nakon dugotrajne školske muke,
krenulo joj sve od ruke.
Želja joj je bila uzgajati koke,
da za krizne dane ima najdraže obroke.
Nekad jaje kajgano, na oko, na tavu,
ponekad i piletinu domaću pravu.
Sljedećeg jutra probudi se mrsko,
shvativši istinu poče lajat drsko.
Vidite, lijep je to bio plan,
no ipak samo san.
Leonarda Maria Šitum, 5. razred
OŠ Dragutina Tadijanovića
Voditeljica: Jasminka Deban
Tija Tkalčević, 6. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
24 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Ljetno glagoljanje
Ležim na plaži, zrake sunca griju mi tijelo.
Nožnim prstima igram se pijeskom.
Ulazim u more, prolaze me trnci.
Plivam.
Zaronim.
Izronim.
U daljini nazirem brod.
Osjećam miris soli i nježnost povjetarca.
Sunce me obasjava.
Smiješim se moru.
Izlazim na obalu i hrlim u zagrljaj starome čempresu.
Anita Zbinjovski, 6. razred
OŠ Trnjanska
Voditeljica: Vesna Dobrinić
Nikola Bedić, 5. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2013. // 25
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Ljubav dviju zvijezda
Na jednom su nebu živjele dvije zvjezdice. Zvale su se Lun i Lunica. Bile su podjednakih godina
i od nastanka su stajale jedna uz drugu. Malene i sjajne, često su se igrale dobacujući se svemirskim krijesnicama. Kako su bivale sve većima, tako su se sve češće gledale. Lun je znao namignuti
i tako se snažno zavrtjeti da su iskrice svjetlosti padale po Lunici. Ona se samo sretno osmjehivala
i uživala u njegovim ludorijama. Dvije su se zvijezde jako zaljubile.
Međutim, njihovi su roditelji već miljunima godina bili jako posvađani. Više se nisu ni sjećali zašto, ali su znali da ne žele razgovarati niti se družiti. Kad su zamijetili da se Lun i Lunica lijepo slažu, odlučili su ih razdvojiti.
Luna su poslali u najudaljeniji dio svemira i svojim golemim tijelima zaklonili pogled na njega.
Lunica ga više nije mogla vidjeti, a ni osjetiti njegovu svjetlost. Uzalud se micala i pokušavala izviriti iza kamenih ramena svojeg oca. Pokušala se vrtjeti oko svoje majke. Međutim, sve je bilo uzalud. Bila je još uvijek mala i preslaba da bi se uspjela toliko pomaknuti u svemirskom prostranstvu.
Uskoro su obje zvjezdice, svaka na svojoj strani, počele gasnuti. Svakog su dana sve manje svijetlile i činilo se kao da se smanjuju. Roditelji su se zabrinuli i prestrašili. Bojali su se da bi jednog
dana umjesto svojih zvjezdica mogli ugledati samo tamne i mrtve planete. Morali su nešto učiniti.
Lunovi su roditelji hitro pozvali Luna ponovo k sebi. Smjestili su ga na staro mjesto uz Lunicu.
Taj su trenutak oboje jedva dočekali. Smjesta su ponovo zasjale i njihov je sjaj svakim danom bio
sve jači. Uskoro se činilo kao da to nisu više dvije već samo jedna velika, blještava zvijezda. Nešto
poput novog Mjeseca koji se mogao vidjeti i s naše Zemlje. Ipak, nitko se nije preplašio, stoga što
je Zemlja odjednom dobila dva Mjeseca. Mnogi nisu ni primijetili novi Mjesec.
To je zato što su Luna i Lunicu mogli vidjeti samo zaljubljeni - i nitko drugi.
Nina Horvat, 5. razred
OŠ Ivana Filipovića
Voditeljica Ljiljana Puljar Matić
26 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Maturalac u svemiru
„Zijev!” zijevnem glasno kao sneni medo u brlogu i hitro se osvrnem na svoju budilicu. I to ne
bilo kakvu! Pravu staklenu lebdeću budilicu s fluorscentnim kazaljkama i brojevima. Kazaljke su
pokazivale da je već prošlo osam sati ujutro.
Osam sati ujutro?! Na svemirskoj postaji za Jupiter već sam trebao biti. Živim u 2525.godini i
ljudi su već odavno u svemiru. Moguć je život na svakom planetu osim na Zemlji, ali o tome ćemo
kasnije. Automobili više ne postoje (u trendu su svemirske letjelice i „space mobili”). Novine su
„demode” jer su izumljene mnogobrojne elektronske sprave i spraviceod kojih će vas zaboljeti glava. Možemo se teleportirati uređajem za teleportiranje kada, gdjei kako želimo. I sve je to savršeno, ali meni je u mislima samo jedno: Maturalac!
Budući da završavamo 20. razred (strašna tortura), ravnatelj naše škole, Timor Spacey, odlučio nas je povesti na Jupiter. E, da! Više ne postoje gradovi poput New Yorka iliPariza jer se Zemlja
rasplinula prije nekoliko stotina godina. Zašto? Dogodio se onaj dugo najavljivani smak svijet, i to
2125. godine. U međuvremenu su otkriveni tragovi života na većini planeta. Ljudi su pohrlili kako
bi se spasili od očekivane apokalipse. Zemlja postade nenaseljena. Teleportirao sam se na Jupiter
i potražio ravnatelja i prijatelje, ali bezuspješno.Maturalac je propao. Osjećam se izgubljeno i ne
znam što bih rekao. Došao sam pokunjeno kući, a na vratima mama: „Zar nisi na maturalcu?”
„Ne, on je propao”, uzdahnem tužno.
„Znači bacila sam sto versa* ni za što!” pjenila se mama otišavši u kuhinju.
Vratila se nakon nekoliko minuta smijući se na sav glas. „Što je tako smiješno?” upitah ljutito.
„Zvao te Luka i zabrinuo se jer te svi čekaju na Uranu”, reče i pogleda me majčinskim pogledom. „Jupi! Hvala ti!” i uđem u uređaj za teleportaciju.
*tadašnji novac
Karlo Mati, 6. razred
OŠ Špansko Oranice
Voditeljica: Mila Galić
Marko Saraga
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2013. // 27
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Moj djed
Odmalena moj djed ima posebno mjesto u mom srcu. Svaki bih Božić otputovao u Osijek. Zajedno smo kitili drvce i uređivali jaslice zlatnom slamom.
Moj djed imao je plave oči, plave kao nebo, kao beskrajna pučina. Njegov pogled bio je čaroban,
pogledom bi mi pokazao koliko me voli. Imao je namreškane rumene obraze. Njegov mi je osmijeh
puno značio, uvijek bi me oraspoložio i razveselio, što god da se dogodilo. Na svojoj okrugloj glavi imao je svega nekoliko sijedih vlasi koje bi išle okomito prema gore. Dok bi baka radila božićne
sarme, a strina kuću ispunila mirisom čokoladnih kolača, djed i ja bismo igrali šah i pili topli kakao.
Moga djeda je jako boljela noga pa nismo mogli puno šetati. Dane bi provodio gledajući kroz prozor
u svojoj toploj fotelji. Obično bih sjeo karaj njega, a on bi me svojim starim, pjegavim rukama mazio
po glavi. Dani provedeni s njime bili su prava bajka. Kad sam ga zadnji put vidio, rekao mi je: „Dođi
da te poljubim, tko zna kad ću te opet vidjeti.”
Nakon nekoliko mjeseci, dok sam čitao lektiru, tata je poslije ozbiljnog telefonskog razgovora
rekao mami: „Umro je.” Mama je brzo, pognute glave otišla u sobu.
Nemaju sve bajke sretan završetak, kad-tad to naučimo. Jedino mi je žao što sam to morao
naučiti na ovaj način.
Ivo Bilić Subašić, 6. razred
OŠ Vrbani
Voditeljica: Ana Jakić
Rita Fiket, 2. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
28 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Moj djed
Moj je djed umro prije sedam godina, zvao se Đuro. Bio je izvrstan slikar.
U ateljeu je tišina. Sunce udara u kut sobička, a na drvenoj stolici sjedi starčić i slika. Slika
mene. Moje lice, portret. Ima gustu, bijelu bradu i vrlo guste obrve. Oči boje modrog neba i lulu u
ustima. Ima lijep osmijeh, koji otkriva prekrasne bijele zube. Njegovi su prsti poput mrava u mravinjaku. Stvaraju divne slike, a često slika govori više od tisuću riječi.
Po njegovim sam koracima znala što osjeća. Kada je hodao dugim polaganim koracima, znala sam da je tužan, a svoju tugu bi tada prenosio na platno. Stvorio bi tužnu i sjetnu sliku. Maleni,
lagani, živahni koraci govorili su mi da je jako sretan, zamišljen, da ima ideju koju će prenijeti na
platno i stvoriti razigranu sliku. Svaka mi je njegova slika govorila kakvog je raspoloženja bio kad
ju je naslikao.
Djed i ja smo voljeli ići u prirodu i slušati pjev ptica, šuštanje lišća, a on bi to sljedećeg dana naslikao. Bijelo platno bi se pretvorilo u prirodu, u pjev ptica, žubor potoka... Volio je pomagati i usrećivati druge... i mene je usrećivao.
Ubrzo nakon što me počeo slikati, oslijepio je. Više nije mogao gledati. Bila sam tužna, razočarana, ljuta na sebe iako nisam znala razlog. Pokušavao je još slikati, ali nije uspijevao. Moj nedovršen portret bila mu je posljednja slika. Nedugo zatim umro je. Bila sam neutješna.
Ubrzo nakon njegove smrti umrla je i baka. Vjerojatno od tuge za djedom. Tuga za tugom... Nije
prestajala.
Često me djed vodio u park. Ljuljao me na ljuljački, a ja sam letjela i dodirivala nebo... A nakon
sedam godina sve mi se čini kao san koji se ne ostvaruje... već se svakog dana pretvara u sve veću
uspomenu.
Nives Mlinarec, 6. razred
OŠ Dragutina Domjanića
Voditeljica: Kristina Kraljević
LiDraNo 2013. // 29
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Moj svijet
Moj svijet je pun slatkiša
i nikada ne pada kiša.
U njemu briga nema,
Slatki kakao mama sprema.
U mom svijetu igračke su žive,
a prijatelji rastu kao gljive.
Evo, takav je moj svijet,
u njemu je sve za pet!
Lea Janković, 1. razred
OŠ Julija Klovića
Voditeljica: Kristina Pravica
Nuša Šavor, 3. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
30 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Moja učionica
Kada svi bučimo,
Učionica nam postaje bučionica.
Kada svi čučnemo,
Postaje nam čučionica.
Kada svi hučimo,
Postaje nam hučionica.
Kada se netko ljuti,
Postaje nam ljutionica.
Kada nam dođe teški zadatak,
Postaje nam mučionica.
Kada dižemo ruke,
Postaje nam ručionica.
Kada se dečki tuku,
Postaje tučionica.
Kada se cure vuku,
Postaje nam vučionica.
A kada učiteljica vikne:
DA NITKO NIJE NI ZUCNUO!
moja učionica postaje
NEZUCIONICA!
Ana Živković, 5. razred
OŠ Dragutina Tadijanovića
Voditeljica: Ljiljana Staroveški
LiDraNo 2013. // 31
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Moja ulica
Moja je ulica uvijek „živa”. U bilo koje doba dana ili noći možete vidjeti aktivne ljude jer ima i
onih „noćnih ptica” koji trče oko ponoći.
Čini se malo vjerojatnim, ali u toj ulici ima jako malo životinja. Samo ludi Jankec zvan Kožica dovoljno je lud da ima tri pekinezera i sedam mačaka koji se međusobno potuku i „pomalo” ga
uznemire. Dođe mu da ih šutira kao nogometne lopte. I to one gumene koje lete i po dvadeset metara u zrak. To boli. Jednoj mački to je već napravio. Mogu zahvaliti staromodnom gospodinu Ivi
na velikoj livadi koju je bio spreman preuzeti nakon što mu se brat ugušio graškom. Ali ne običnim.
Kad smo već kod graška, Matej preko puta ima mozak kao grašak. Dizao je jedan težak uteg. Tako
svaki dan vježba. No, jednom, uhvatio ga je strašan grč, pa je uteg skliznuo iz njegovih ruku i pao
na Tima. Tim je zamorac, samo da se razumijemo. Imao je što za čistiti. Čudno je kako je Tim uopće
uspio izaći iz kaveza jer je jako krupan. Bio. Usput, u mojoj ulici nema baš puno auta. Prođe ih do 10
na dan, pa se mi možemo bez problema igrati. Sjećam se kako nam je jedno lijepo i sunčano jutro
pokvario jedan kombi. Iz njega se čulo: „HDZ. Najbolji kad je najteže. Glasajte za nas! Za pravdu!”
Neki su taj kombi gledali, a neki ga ignorirali. Onda se čulo opet: „HDZ. Najbolji kad je najteže!”
Ljudi su pomalo počeli gubiti živce, ali, nakon sekunde, ponovo su se okrenuli svom poslu. A nakon
toga: „HDZ. Najbolji kad je najteže. Glasajte za nas! Za pravdu!” To je bila kap koja je prelila čašu!
Ljudima od tog trenutka nije bilo teško riskirati pokoju rajčicu uzgojenu u vlastitom vrtu. Uskoro je
cijeli kombi „plivao” u rajčici. Ono što su govorili opisat ću događajem kad je moj prijatelj nasred
ulice postavio kartonskog čovjeka s trometarskim znakom „CENZURA” između nogu.
I to vam je, ljudi, moja ulica! Puna sreće, smijeha i radosti! Puna zbivanja, događaja i zabave,
„vidljivog i nevidljivog”! Bilo je tu još puno događaja koji su „usavršavali” moju ulicu, ali ovi prepričani bili su vrhunci. Ako ste doista uživali, jedan susjed prodaje kuću!
Kristian Hanzić, 6. razred
OŠ braće Radić
Voditeljica: Helena Marić
32 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Možemo li isključiti savjest?
„Biti ili ne biti, pitanje je sad!” Ako je savjest mučila likove iz knjiga, kako tek muči žive ljude?
Čovjek se dnevno susreće s mnogim odlukama. Neke od njih su bitne, a neke nisu, ali sve traže djelovanje savjesti. To djelovanje može biti neprimjetno malo, ali i toliko veliko da nas zaboli glava. Čak
i u situaciji kad nam netko ponudi dvije odluke, ako mi kažemo da nam je svejedno, prebacujemo
moć odluke na tu osobu.
Bilo bi lijepo odmoriti se od moralnog svijeta i prepustiti instinktima da preuzmu sve odluke.
Jedan lijep primjer toga jest ovo: hodam ulicom i uočim mrava na mjestu gdje će mi noga stati za
par koraka. Naravno, s uključenom savješću zaobići ću ga jer ga ne želim zgaziti. Ali, s isključenom
savješću zgazio bih ga da ga ne moram zaobilaziti i da mi ne troši kisik.
Moralne stvari se ne moraju ticati samo odluka. Mogu biti i u raspravama. I tu savjest igra veliku ulogu. Primjer tomu bila bi jedna obična prijateljska svađa. Ništa bitno, svađa traje iz dosade.
Savjest nam tijekom takve svađe ne dopušta da odemo predaleko i da slučajno ne povrijedimo prijatelja. Bez savjesti bismo se izvrijeđali i povrijedili jedan drugoga.
Savjest je čudna stvar i nekada nam pomaže, a nekada ne. Nekad je neutralna, ili nam se tako
čini. S razlogom sam napisao da mogu isključiti savjest, a ne da ju nemam.
S vremenom se naučimo nositi s teškim odlukama i savjest radi bez problema. Trebat će vremena da se savjest dresira po našoj volji, ali vjerujem da svatko na kraju uspije.
Leon Kondres, 8. razred
OŠ Malešnica
Voditeljica: Ladislava Vidović
Lucija Tandara, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2013. // 33
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Muke po školskoj zadaći
Svaki put kad pišemo školsku zadaću, znam da će to biti dva jako teška i naporna sata Hrvatskoga jezika za nas koji smo nadareni za pisanje kao i debeljuco za igru skrivača. Još ako ste pravopisno i gramatički ispravni kao ja, onda vam je muka garantirana.
Za školsku zadaću se nitko nikada ne priprema, ali, Bože moj, niti ne možemo se pripremiti.
Moja priprema sastoji se u tome da na sat ponesem Rječnik hrvatskoga jezika kojega nikada niti
ne stignem otvoriti. Uvijek se nadam da će biti neke zanimljive teme, da ću pisati s lakoćom i dobiti
odličnu ocjenu. Ali naravno, odmah pri ulasku u učionicu nestaje mi osmijeh s lica. Zurim u ploču,
znoje mi se dlanovi, ne znam otkuda da krenem… „A ne znam!” viče Matoš dok svojim tupim pogledom promatra etiketu na penkali i mrmlja: „Made in Japan.” Ironično se smijem, a zapravo sam
na rubu plača. Stvarno ne znam o čemu bih pisao. To nije ona nedoumica kad ne znaš što ćeš bolje
napisati. To je ono kad ne znaš što će ispasti manje loše. Pola sata zujim po razredu i zavidno promatram učenike koji su već ispisali prvu stranicu, a ja jedva da i datum imam. Kako početi? Najveća
je dilema: „Bok, ja sam Fran.” Ma to mi je već ocjena manje. Napokon napišem prve dvije rečenice
(od čega rečenicu i pol iskrižam) i onda uočim da je od onih nekoliko preostalih riječi pola pravopisno netočno. Pišem, pišem i pišem pa napišem i sljedeću rečenicu. Ponosan sam. A onda se oglasi
on: „Napokon sam odredio temu!” Probajte pogoditi na koga mislim. Profesorica nas obavještava
da polako završavamo, da je ostalo još dvadeset minuta. A ja, ponosan na svoje dvije rečenice, dobivam nadnaravne moći i pišem tako da se sve puši ispod olovke. Napokon sam pri kraju. Ostalo je
još pet minuta. I tako opet završavam u zadnji tren. Opet! Ali dobro. Završilo je.
Kada nam je profesorica donijela ocijenjene zadaćnice, ponovno je uslijedila napetost. Toliko
sam jako htio peticu (više zbog uloženog truda nego zbog ičega drugog). Dobivam zadaćnicu, otvaram je, tražim gdje je napisana ocjena…
Fran Miškić, 8. razred
OŠ Gustava Krkleca
Voditeljica: Ana-Marija Šoštarić
34 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Na valovima ruku za žrtvu nasukana
Još prošlog ljeta, ranom zorom, vukla se uvalom gajeta, falkuša stara. Valjala se tromo, umorna
od tereta mreža, ulova ribe, cviljenja vesala, olujnoga juga i mrtvoga mora.
Ponosno se propinjala i odolijevala udarima maestrala sve do večeri kad je olujni vjetar garbin
navalio i krmu joj odvalio. I dok ju je druga gajeta teglila do obližnjeg žala, prisjećala se ona svih
svojih putovanja i premda ranjena, znala je da njenom putu nema kraja.
Na žalu je dočekao graditelj-čovjek te udarcem čekića o njen bok presudu izrekao: Gnjilo!”
U predvečerje blagdana Nikole svetog, Komiže grada, tu na žalu poput ribe pod svijećom, skupljala se mladež da ponesu falkušu i za žrtvu je sv. Nikoli prinesu.
U tišini noći i bez daška vjetra jedrila falkuša ulicama pustim, tek uzdasima trudnim i žuljavih
ruku pratila je svita na tom noćnom putu. Na valovima ruku, kao uz plimu, penjala se falkuša brežuljkom do malene crkvice.
Kod groblja stade na čas da pozdravi ribare i „kumpanje” koji za života svog, slavu su joj dali.
Na kamenu, pred crkvom nasukana, pramcem prema moru otpočine falkuša, a zvonjava s crkve u
slavi narodu oglasi: „Za žrtvu spremna!”
S izlaskom sunca, rosom ko’ biserjem okićena i uz buket cvijeća, trzala se snena, te u vatrenoj
baklji zaplovila u ognjene valove jedne nove zore.
Vatreni ježičci, poput valova, navaljivali joj o bokove, sve veći i veći, a oblak dima uzdizao se kao
jedra, spreman da je bar u priči, preko Atlantika u „Iseljenu Komižu”, ponese.
Kad vatra je stala, poput pjene na žalu ostao je pepeo gajete koji će za koji dan žalu stići i u kobilicu nove gajete leći, pa će sa svojim pređima opet na put daleki.
RJEČNIK
gajeta - veća ribarska lađa s jednim jedrom i pokrivenom palubom
mrtvo more - mirno, more bez vjetra
falkuša - vrsta jače i brže gajete, korištena za ribarenje u srednjoj Dalmaciji u 18. st.
maestral - sredozemni vjetar, puše s mora na kopno
garbin - olujni jugozapadni vjetar na moru
kumpanja - kompanjon,sudrug u zajedničkom poslu
otpočinuti - predahnuti,odmoriti se
kobilica broda - glavni dio brodskog trupa, određuje oblik i čvrstoću broda
pređi - od predak, množina preci
Ivan Božanić, 7. razred
OŠ Marina Držića
Voditeljica: Vera Devčić
LiDraNo 2013. // 35
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Najveći su uvijek ljudi
Najveći su uvijek ljudi
jer većina njih se trudi
da u drugom sreću
probudi.
Najveći su uvijek ljudi
jer im mašta čuda nudi.
Oni stvaraju
i vrata novih svjetova
otvaraju.
Jedni drugima
pomažu,
zajednički život slažu.
Mogu lijepe stvari
reći.
Mogu nova znanja
steći.
Mogu sanjati,
razmišljati,
otkrivati i
smišljati.
Različitih su ćudi,
ali mogu osjetiti
dobrotu
koja drugima
ne sudi.
Najveći su
stoga uvijek
ljudi.
Luna Frenštacki Živković, 6. razred
OŠ Ksavera Šandora Gjalskog
Voditeljica: Lidija Sykora-Nagy
36 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Nije uvijek dobro biti sladak
kada sam bio mali, često sam čuo rečenicu: „Baš si sladak!” I svi su imali smiješak na licu. A
onda, kada sam imao šest godina, slično mi je rekao „striček doktor”. Ali, tada ni on ni moji roditelji,
nisu se smješkali. Shvatio sam da bolujem od dijabetesa tipa 1.
Naučio sam se s tim živjeti. Sastavni dio takvog života su i posjeti bolnici.
NEDJELJA 16.11.2012.
Danas je nedjelja. Idem s tatom u šetnju. Vrijeme je pravo jesensko; tmurni i sivi oblaci na nebu,
ali svejedno osjećam se dobro. Mama završava ručak i tako „fino” miriše. Baš sam gladan.
Uhvatila me tuga; znam što me čeka. PET DANA U BOLNICI. Hvata me strah. Najviše razmišljam o tome kako ću zaspati u bolnici. Moram uzeti svoj jastuk. To će me podsjetiti na moj dom; ne
sviđa mi se miris jastuka u bolnici. Trudim se ne razmišljati o tome, ali teško je.
PONEDJELJAK, 17.11.2012.
Probudio sam se i prvo što mi pada napamet je kako se mogu sakriti. Ali…shvatio sam da mi
nema spasa. Uzimam spakirane stvari, grlim zeca i krećem s mamom na tramvaj. Cijelim putem
razmišljam tko će biti sa mnom u sobi. Mama se silno trudi utješiti me, ali joj to nekako ne uspijeva. Na bolničkom ulazu vidim Mariju. „Trknem” mamu i kažem: „Mama, ja nju znam.” Dizalom se
penjemo na četvrti kat. Čekaonica nikada nije bila tako puna. Uzimam stvari i krećem s Marijom do
sobe. Završili smo s pregledom i u sobu je došla Iva. Nekako mi se to čini u redu. Odmah smo počeli
pričati i zezati se.
Popodne je, dolazi vizita. Glavna liječnica razdvojila me od cura. Moram u sobu s dečkima. Oni
su puno stariji od mene i tako dosadni. Žao mi je što sam s njima; oni samo spavaju i igraju igrice
na svojim mobitelima. Sto puta sam bio na vratima sestre Martine i molio ju da me vrati curama,
ali bez učinka.
Začudo, mislim da ću brzo zaspati. Ne znam koliko je sati, ali sestra mora stišavati dečke. Malo
sam teže zaspao.
UTORAK, 20.11.2012.
Još spavam. Stigla mi je poruka. Tata me pita: „Mačak, jesi li budan?” Evo opet poruka. Mamina:
„Micek, jesi li budan?” Da im odgovorim: „Ne, spavam!” U sobu ulazi sestra i svima daje toplomjer
da nam izmjeri temperaturu. To je meni jako, jako „bedasto”. Hoću spavati!
Evo, sad će mi vaditi krv. Sve je bilo dobro, ali odjednom mi je loše. Idem prema sobi za sestre
i zadnje čega se sjećam je crna slika. Pao sam u nesvjest. Što to vidim? Puno glava oko mene i svi
ne pitaju kako sam. Sav sam se preznojio, ali bolje je. Zovem mamu i tatu da im ispričam što se dogodilo. Usred bolnice meni šećer 2!
Dan se nastavlja. Došla mi je baka, pa mi sada neće biti dosadno. Igramo igru šibicama. Na rub
stola staviš šibice, a u sredinu kutiju u koju ih moraš ubaciti. Naravno pobijedio sam. Idemo u boravak u radionicu. Od gline sam napravio suverine za mamu i baku, ali „psst”, to je iznenađenje. Želim
im nešto donijeti s izleta iz bolnice!
Uskoro će večera, ali ja idem s tatom u kratku šetnju. Večera je kao i sva druga jela – „bljutavo”! Sve moram posoliti, ali ni to ne pomaže. Idem u sobu k curama, pa ćemo pričati do kasnih sati.
SRIJEDA, 21.11.2012.
Danas opet sve isto. Meni se spava, a sestra mjeri temperaturu, mjeri šećer i stalno mi smeta.
Sad su mi rekli da moram na pregled bubrega. Jako se bojim. Zovem mamu. Želim s mamom na
pregled. Uspio sam uvjeriti liječnicu da čekamo mamu. Evo, sad mi je lakše.
LiDraNo 2013. // 37
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Opet me gnjave sa „školom u pidžami”. Iva i ja se skrivamo u ormaru jer ne želimo ići u takvu
školu. Pokušavam objasniti profesoru da je moja mama profesorica i da će ona danas sa mnom učiti. Uspio sam; danas nema škole. Navečer sve po starom; došao je tata, malo „matke”, šetnja, a sad
idem k curama na „čašicu razgovora”.
ČETVRTAK, 22.11.2012.
Rano je jutro. Mama je stigla. Idemo na pregled bubrega. Bojim se jer ne znam što će mi raditi.
Ništa strašno. Dobio sam „pikicu” u venu i uštrcali su mi radioaktivnu tekućinu, tako da mi svijetle
bubrezi. Baš me zanima što to oni mogu vidjeti. Ležim sam ispod aparata i pričam s mamom što će
mi napraviti za ručak u petak kada dođem kući. Znam: hoću mesnu štrucu i krumpir salatu. Idem i
na očni pregled. Ne bojim se jer znam što me čeka.
Popodne je, odmaram se i dolazi tata. Sve sam mu ispričao što sam toga dana proživio. Idem u
sobu k curama. Još samo jedna noć i …
PETAK, 23.11.2012.
Probudio sam se. Tako sam pun energije. Jedva čekam vizitu, a onda će me napokon pustiti van.
Vizita je gotova. Još malo pričam s liječnicom i svojim bolničkim prijateljicama. Idem kući! Cijelim
putem razmišljam: sad ću izgnjaviti zeca, okupati se, jesti …
Bolnički dani su iza mene. Bar za ovu godinu.
Sven Aralica, 6. razred
OŠ Otok
Voditeljica: Jelena Bunijevac Matičić
38 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Oblak
Stari mudrac sa
planina maglovitih
smiješi mi se.
Hrvoje Vraneš, 7. razred
OŠ Kralja Tomislava
Voditeljica: Karmela Farkaš
Barbara Jalšenjak, 7. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2013. // 39
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Ostavljeni ručak
Radoznalo dijete jednog dana došlo je baki pa je zatraži igru. Baka predloži karte i dijete pristane, ali je radoznalo upita: „Bako, kako ti tako dobro igraš?”
Odjednom s bakinog naboranog lica nestane osmijeh, labave joj ručice popuste i karte ispadnu
na stol. Baka položi dijete sebi u krilo i započne priču:
„Znaš, kada je tvoj djed...”
„Moj djed?” upita baku blistavi par očiju.
„Da,” reče baka, „još kada je bio ovdje, jednom je zaprimio poziv svog brata. Dugo su razgovarali, djed je nakon sat vremena prekinuo poziv i povjerljivo mi šapnuo, tako da ništa ne čuju tvoja
majka i tvoja teta.”
„Što ti je šaputao?” opet će dijete.
„Rekao mi je da ide... u... ovaj... rat...”
Baka duboko udahne. Dijete joj se privije u krilo kad je osjetilo jecaj.
„I otišao je”, nastavi baka, „nakon dva dana. Zadnje što mi je bio rekao bilo je: ‚Ostavi mi malo
ručka, može, draga?’ Kada je otišao u Vukovar, svako malo su pristizala njegova pisma. Jednom mi
je kazao: ‚Ruše vodotoranj, smrskat će ga do temelja...”
„Jesu li ga srušili?” upita dijete.
„Nisu, ljube bakino. Taj je vodotoranj bio izdržljiv baš kao i tvoj djed, kao svijeća za Vukovar koja
gori cijelu noć. Svako malo mi je slao pisma. A dok sam ih nestrpljivo čekala, kartala sam se sama
sa sobom. U svakom novom pismu djed je spominjao vodotoranj i čudio se kako još stoji uspravno. Njegova su mi pisma stizala sve do jednog dana. No, i tada je pismo došlo, ali ne djedovo, već
poručnikovo. U tom pismu na papiru nije bilo čađe iz djedove lule koja bi ispala svaki put kad bi se
nagnuo da bi nešto napisao.”
Baka se kratko osmjehne. Ali i taj osmijeh brzo nestane.
„Što je bilo u pismu?” dijete će radoznalo.
„To sad nije važno,” tiho će baka, „nije važno...”
Baka pogleda u sliku na zidu na kojoj je bio djed u vojničkoj odori sa svojom poznatom lulom.
Dijete, u želji da pridobije bakinu pažnju, upita: „Bako, a onaj ručak što si ga ostavila djedu... Je li
ga pojeo?”
„Ne.”
„Zar mu ga nisi ostavila? „
„Jesam, ali on se nije niti vratio.”
I potekne krupna suza, padne baki u krilo, djetetu na dlan.
Lana Kuretić, 6. razred
OŠ Luka
Voditeljica: Marija Gerovac Đurčević
40 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Pahuljice
Volim pahuljice
kad zabijele moj grad,
kad me probude hladnoćom,
kad mi zatrpaju kuću pa ne mogu van.
Volim pahuljice
kad mi nježno padaju na trepavice,
kad mi zarumene lice
i smoče čarape kao male bezobraznice - volim.
Paola Šurina, 5. razred
OŠ Ksavera Šandora Gjalskog
Voditeljica: Meri Pupačić
Greta Đegerec, 2. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2013. // 41
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Plava dijagonala autobusne linije 209
Na raskrižju glavne i jedne pretjerano „skrpane” sporedne ulice, moja je početna postaja autobusne linije broj 209. Niknula je u županiji Grad Zagreb, ali na krajnjoj, da krajnija ne može biti,
periferiji plavoga grada, plavih tramvaja, plavih taksija broj 1777, plavih autobusa te vječito namrgođenih plavouniformiranih vozača. Pod užarenim suncem, plavim nebom ili okružena blještavilom
plavičastog novonapadalog snijega, čekam već godinama, iz dana u dan, taj plavi nepotopni brod.
Plavokosa, kao i autobus linije 209, ali nordijsko plave nijanse, pubertetski živčana (tako mi bar
kažu), hipotrofičnih mišića i pogrbljenih leđa koja samo što ne ukazuju na duboki naklon, nestrpljivo tapkam u mjestu. Ojačana sam preuhranjenom školskom torbom koja mi pri vožnji plavim brundalom uopće nije potrebna, jer knjige u njoj nisu ni približno činjenične kao putnici. Oni zauzimaju
poze velikih znanstvenika, scenarista, filozofa, povjesničara, astrologa i, naravno, reportera. Baš
kao u svakom takvom plavom prometalu.
Usporava plava grdosija, škripe zastarjele kočnice…
Ulazim u plavi autobus i vadim plavu godišnju propusnicu za nezaboravna putovanja plavom linijom… kad moja, ovaj puta crvena i predebela torba, pošteno, pri mom naglom atletskom zaokretu
zahvati jedan isto tako podebeli nos.
„Balavica jedna neodgojena! Kaj buš ti mene s knjigama mlatila! Ja ti to ne bum trpila! Poznam
ti mamu, sve joj bum spripovedala…!”.
Krešti li! Ajme, sramote!
„Ma znaš kaj, slobodno si mami reci da bi znala, da te je dobro odgojila, da je batina iz raja izašla!”.
Ona krešti, a ja odjednom osjetim da se i moja jezičina bacaka po usnoj šupljini.
„Znate kaj, madam?! Da ne gurate nos u tuđe torbe i plave telefone, po njemu vas možda nikad
niš ne bu tresnulo. A ak je batina iz raja izašla, onda vi, madam u plavom kaputu, u taj raj drage
volje bute i ušla!”.
Iznenadan neugodan muk, koji je odjednom nastao u inače razularenom prostoru ove plave
nemani, poremetila je škripa već spomenutih kočnica. Odahnula sam. Ovo je moja izlazna postaja
plave linije 209!
Zajapurena, dijelom poplavjela od sramote, nestajem…Osjećam prijekorni pogled gospođe u
plavom kaputu na svom nordijsko plavom zatiljku.
Anja Hađur Šušković, 8. razred
OŠ Čučerje
Voditeljica: Vesna Orešković
42 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Potok
Zlatne zrake sunca,
nose slike kraja
teče mali potok
pun zelenog sjaja.
U njemu se njišu,
u čarobnoj slici
jablanovi vitki,
zeleni vrbici.
Bistra, tiha voda,
obala od mulja
u dubini vode
mali most se ljulja.
Ivana Perušić, 3. razred
OŠ Prečko
Voditeljica: Jadranka Ninić-Horvatić
Anja Ožanić, 6. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2013. // 43
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Prvi pahuljin let
Pa bilo je to u jesen kad se rodila mala kapljica Stipe. Stipe je bio dobra kapljica i sve ga je zanimalo, ali najviše to što neke kapljice vježbaju u timu „skoči kao kapljica, padni kao pahulja”. Stipe
je živio u gradu Kapokaplje. To je bilo mjesto iznad oblaka.
Stipe se upisao u školu „Skoči kao kapljica, padni kao pahulja”. Tamo su učili skakati s oblaka u
drugi oblak, umjesto s oblaka na zemlju. Uskoro su pisali provjeru znanja i Stipe je dobio pet. Majka
se njime ponosila. Uskoro je došla zima, bilo je hladno. Neke kapljice su se srušile i pale na zemlju.
Došlo je vrijeme da kapljica padne na zemlju s prijateljima. Pripremaju se, stavljaju ruksake i skaču.
Skoči i Stipe. Stipe nije imao tremu. On je jedva čekao da skoči. Dok je padao, povuče uže uz ruksak
i otvori mu se jedinstven bijeli padobran. Padao je i više nije bio kapljica nego pahulja. Pao je na
nečiji automobil kao što je i očekivao.
Skupio je svoj alat i napravio rupu. Uskočio je u nju i našao se u podzemnom svijetu. Tamo je
Stipe smočio svojim tijelom sjemenku i izraslo je drvo.
Jan Malus, 4. razred
OŠ Bukovac
Voditeljica: Vlatka Bugarin
Kristina Katić, 7. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
44 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Pudingomanija
Na kraju 2013. godine dva mlada znanstvenika izmislili su mikrovalnu pećnicu koja govori, ali
nisu stavili patent na svoj proizvod. Velike međunarodne tvrtke ukrale su im ideju pa su svi počeli s proizvodnjom uređaja koji govore. Toster koji govori, hladnjak koji govori, mikrovalna pećnica
koja govori,... itd. Dva mlada znanstvenika bili su na rubu bankrota i gubili su 400 kn na mjesec.
U travnju 2014. godine dvojica mladih znanstvenika izmislili su hranu koja govori. Znanstvenici u
tvrtkama bili su začuđeni, te se pitali kako je to moguće. Pitali su mlade znanstvenike da im pošalju
primjerak, jer pudinzi koji govore još nisu bili u prodaji. Prije nego što su im poslali pudinge, mladi
znanstvenici su stavili patent na svoj proizvod, ali znanstvenici u tvrtkama izjavili su da je to njihov
proizvod i da su mladi znanstvenici ukrali njihovu ideju.
Mladim znanstvenicima je bilo dosta kada su na vijestima vidjeli da su pudinzi donijeli tvrtkama
više od 20 milijardi kn. Mladi znanstvenici su ovo predvidjeli i prije nego što su im poslali patent,
modificirali su čip umjetne inteligencije tako da čip može raditi sve što i kompjutor. Ušli su u računalo koje kontrolira semafore i stavili sva svjetla da budu zelena. Posljedica toga bili su masovni
sudari i tisuće ljudi je poginulo, a više njih je ranjeno. Promijenili su blesimetar na vijestima tako
da istina izađe na vidjelo. Promijenili su putanju tramvaja, aviona i helikoptera. Zavladala je totalna anarhija.
Krajem 2016. godine mladi znanstvenici su imali sav novac na svijetu i mogli su imati sve što
bi poželjeli, ali su se međusobno posvađali, jer je jedan znanstvenik osjećao krivnju za ljude koji su
poginuli, ali drugi je htio imati sve za sebe. Nisu razumjeli da čip u pudinzima može postati svjestan
i raditi što hoće.
Pudinzi su ušli u sigurnosne sustave u stanu dvojice mladih znanstvenika i isprogramirali robote da ubiju znanstvenike. Tako su u svakoj većoj tvrtki počeli ubijati ljude. Policijski roboti na ulici
ubijali su sve koji su bili na ulicama, no nakon dva dana su prestali.
Uveli su novi ustav koji omogućuje da obavljaju smaknuća na ulicama svakom tko nije bio sretan. Razina sreće se povisila za 100%. Prvi ikad govoreći puding, zvan Helios se spojio sa tijelom
predsjednika i njemu je dana apsolutna vlast.
Do kraja 2023. godine svijet se vratio u normalno stanje, ali još uvijek su morali poštivati pravila ustava i morali su hodati svugdje, jer su auti bili onesposobljeni.
Iako se sve činilo normalnim, ljudi su živjeli u komunizmu. Nitko ništa nije radio , te nikad ništa
novo nije otkriveno.
David Šesto, 7. razred
OŠ Kustošija
Voditeljica: Emilija Center Čižmešija
LiDraNo 2013. // 45
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Sastavak bez inspiracije
u zadnje vrijeme mnogo toga mi se događalo u životu. Puno uspjeha u stvaralačkom svijetu,
točnije petica iz školske zadaće, nagnalo me da napišem još jednu pisanu uspješnicu. Naravno, kao
i u sve bitne stvari u mom životu, i u to je bila upletena moja najbolja prijateljica koja mi je ulila nadu
u srce i vjerovala u mene svim svojim bićem.
Bila je subota. Kasno poslijepodne kasnog proljeća. Uzela sam bilježnicu i olovku, udobno se
smjestila pod stablo trešnje u dvorištu i htjela započeti s pisanjem. Jedini problem je bio u tome da
nisam znala o čemu bih mogla pisati. Ništa mi nije davalo potrebno nadahnuće da sastavak bude
duži od dvije rečenice. Nazvala sam prijateljicu i pitala ju zna li gdje bih mogla pronaći inspiraciju
za svoju priču. Rekla mi je da ju potražim u prirodi. Odlučila sam ju poslušati jer mi je želja za pisanjem svakog trena bivala sve veća i veća. Uzela sam dekicu, sendvič i bocu vode, stavila ih u ruksak
i zaputila se u dobri stari park Maksimir. Tamo sam ionako uvijek pronalazila mir i utjehu. Možda
nađem i inspiraciju.
Otišla sam duboko u šumu i sjela na srušeno deblo. Deblo kao deblo, bilo je grube, smeđe kore,
djelomice prekriveno zelenom mahovinom. Ogledala sam se po šumi, ali sve što sam nalazila, bila
su stabla visokih, bujnih, zelenih (dosta epiteta) krošanja koje su činile ugodnu hladovinu pri tlu
gdje su rasle trave raznih oblika i boja. No, ništa od toga nije mi davalo potrebno nadahnuće. Prišla
sam jezeru i zagledala se u mutnu vodu. Kao i u gotovo svakom sastavku, u njoj je sunce gledalo
svoj odraz i pozlaćivalo joj površinu. Pred očima mi je odjednom izronila pačja glava šireći savršene
krugove po sunčevu odrazu i remeteći mirnoću vode (mislim da bi čak i moja profa bila zadovoljna
s ovom pjesničkom slikom). Patka je doista bila prekrasna. Sivo-smeđe perje njezinih leđa i krila
bilo je u divnoj suprotnosti (službeno, kontrastu) s njenom tamno-zelenom glavom. Gledala me očima crnim poput ugljena (usporedba) u kojima je sjala snaga potpune slobode i života (metaforički
izraz). Produžila sam uz rub jezera i ugledala dva prelijepa labuda. Svojom ljepotom bili su dostojni
kralja. Jedan je bio bijel poput snijega, a drugi crn kao noć (opet kontrast). Plivali su tako usklađeno
da sam na tren pomislila da plešu poznati balet „Labuđe jezero”.
Svatko bi pomislio da sam nakon te divote napokon dobila inspiraciju. Ali, ne! I dalje nisam znala što napisati. Otišla sam u Zoološki vrt razgledavati životinje s još ono malo nade što mi je ostalo
u srcu. Vidjela sam sve moguće vrste divljih mačaka, morskih životinja, gmazova, ptica, majmuna
i ostalih kopnenih životinja. Sve su ih krasile razne boje, ali meni niti to nije bilo dovoljno za umjetničko nadahnuće Vratila sam se kući bez imalo nade.
Izgubila sam i zadnju trunku volje za pisanjem i otišla u dvorište. Prišla sam drvetu i sjela pod
njega. Taj tren mi je kao blijesak u noći malena crvena trešnja pala u dlan. Pogledala sam u bilježnicu koju sam ostavila na travi i shvatila da sam nesvjesno pisala svaki dio svojeg malog izleta u
Maksimir. Nisam mislila da je to moguće, ali sad mi je postalo jasno da za priču nije uvijek potrebna
inspiracija, već samo avantura. Tražila sam inspiraciju i u svojoj potrazi pronašla priču. Priču bez
inspiracije.
Antonija Šepec, 7. razred
OŠ Marija Jurić Zagorke
Voditeljica: Ivana Hrenar
46 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Sjeme smrti
Ni slutio nisam da ću jednog dana zavoljeti Zemljopis, predmet, koji oduvijek nisam volio. Nisu
me privlačili podatci o državama, njihovu stanovništvu, klimi, gospodarstvu… Ta je ljubav buknula
poput požara kad je moj otac Ante, hrvatski časnik, otputovao u daleku azijsku zemlju Afganistan.
Postao je dijelom misije međunarodnih mirovnih snaga ISAF-a. Za svoj odlazak otac je znao mnogo
prije, ali je to vješto skrivao od nas te nam je za Božić 2011. g. darovao obilje straha koji je postao
suputnik naše obitelji. Nisam mogao zamisliti da ga mjesecima ne ću vidjeti ni čuti jer su vojna pravila stroga.
Noć očeva odlaska, pamtit ću zauvijek. Bila je tiha Badnja noć, puna mjesečine boje bijelog
ljiljana kad smo se opraštali s njim. Moja majka i brat prilično su se hrabro oprosili od njega, a ja
sam tiho plakao, držeći čvrsto očevu ruku koju nikako nisam želio pustiti. Otac me poljubio i požurio prema džipu boje Sahare, a ja sam promatrao kako ga guta noć. Penjući se stubama, sporim
koracima, činilo se da mi se srušio sav moj svijet. Zamišljao sam da oca vidim posljednji put. Pred
ulaznim vratima našeg stana, obrisao sam suze i u sobi, ispunjenoj nježnim zvucima Tihe noći, zatekao brata i majku u nijemoj šutnji. Zagrlio sam majku i otišao u svoju sobu ne dočekavši Božić
s njom. Želio sam zaspati kako ni na što ne bih mislio, ali nisam uspio. Kauč je bio neudoban kao
da sam legao na užareni pijesak. Samo sam se okretao čas na lijevu, čas na desnu stranu. Misli su
se rojile o dalekoj zemlji Afganistanu u kojoj bijesni rat i koja mi je možda zauvijek otela oca. O toj
zemlji skoro ništa nisam znao. „ Internet je zakon!” dosjetio sam se. Brzo sam „uguglao” čarobnu
riječ Afganistan i preda mnom se otvorila karta te egzotične zemlje. Čitao sam sve što sam pronašao o njezinim gradovima, stanovnicima i gospodarstvu… Otkrio sam i neke fotografije koje su prikazivale beskrajne planinske visoravni na kojima mladi pastiri napasaju mršava tamna stada koza i
neizmjeran ocean pustinje Rigestan koja se širi kroz još jedanaest azijskih država. Saznao sam da
Afganistan gotovo i nema kulturne baštine jer su je uništili talibani. Riječ taliban doslovno prevedena na hrvatski znači „vjerski učenik”. To je skupina odmetnutih Afganistanaca koji ne žele boljitak
svojemu narodu držeći ga u ekonomskoj i kulturnoj bijedi kako bi oni lakše vladali. Pročitao sam
kako su upravo „vjerski učenici” naložili rušenje najstarijeg i najvećeg Bude na svijetu u pokrajini
Banijanu. Od njihovih kulturnih razaranja, preživjele su samo neke džamije na sjeveru zemlje poput
Plave džamije u Mazari El Sharifu. Na fotografiji kroz ljubičastu maglicu dižu se plavi vitki minareti
na čijim se oštrim vrhovima oblaci gnijezde, a ispred nje na trgu bijele se poput planinskog snijega
jata golubova. Jedna fotografija otkriva i glavnu ulicu u Kabulu, glavnom gradu Afganistana. Taj
dio zemlje na fotografijama doima se pravim Rajem u odnosu na ostatak zemlje gdje naselja sliče
mnoštvu kamenih utvrda i ruševina, rugajući se civiliziranom životu. Napokon sam otkrio i fotografije hrvatske mirovne misije koja je prikazivala skupinu vojnika i časnika koji su smješteni u vojnom
kampu, u blizini grada Kandahara na jugu zemlje.
Kasnije sam saznao da je upravo u taj vojni kamp stigao i moj otac u plemenitu misiju pružanja
sigurnosti afganistanskom narodu u sklopu međunarodnih snaga ISAF-a, koje se bore protiv talibanskog režima, koji uništava svačiji život. Iako sam postao stručnjak za Afganistan, nisam propuštao vijesti na Al Jazeeri jer su se tu mogle stalno čuti novosti iz Azije.
Gledajući danas Discoveryjev dokumentarac o životu ljudi u planinskom seocetu na jugu Afganistana, upoznao sam dječaka, moje dobi, koji razgovara s novinarem o svojoj školi i objašnjava mu
da uče samo tri predmeta: Kuran, Algebru i Dari, (materinski jezik). Uveo je novinara u svoju učionicu koja je bila nalik golemoj špilji, a tri reda improviziranih klupa popunjavali su samo dječaci.
Na novinarev upit gdje su djevojčice spremno je odgovorio da one uče odvojeno u drugo vrijeme.
Razmišljao sam o životu Dječaka iz dokumentarca, odjevenog u prljave dronjke poput Olivera TWi-
LiDraNo 2013. // 47
Literarni radovi učenika osnovnih škola
sta, bosih prašnjavih nogu. Shvatio sam da nitko za nj ne mari i da je svaki pedalj njegove domovine
pretvoren u bojište, u otpor prema „vjerskim učenicima” koji posvuda siju sjeme smrti, bez kraja.
U tom otporu za bolji i pravedniji život, pomaže i moj otac. Ta me spoznaja čini ponosnim mada
mi je svaki dan ispunjen strahom da ne primim lošu vijest o ocu. Zato samo „visim” na internetu jer
je Afganistan postao moj hobi. Majka se zatvorila u sebe. Vrlo malo govori o ocu. Pravi se hrabrom
Ivanom Orleanskom i često se smiješi. Brat i ja znamo da je to samo maska za nemir i strah kojim
je ispunjena kao i nas dvojica. „Ulovio” sam je jučer u spavaćoj sobi s međugorskom krunicom u
rukama, suznih očiju, uprtih u Raspelo na zidu iznad uzglavlja. Tu je objesila i očevu sliku iz Domovinskog rata iako ga tada još nije ni poznavala.
Silno mi nedostaje očev smijeh, glas, njegove priče o pticama (jako voli ptice), njegova dosadna
ponavljanja: „Uči, ništa bez znanja!” Iako voli čitati neobične knjige (Stoljeće rata, W.Engdahla, Hrvatski masoni, R. Tafre…), sa sobom je uzeo samo CD- Skladbe o pticama, Olivijera Messiaena koji
sam mu darovao za rođendan. To me jako razveselilo jer sam znao da će tako, bar u mislima, biti
sa mnom. Noćas sam u snu vidio onog Dječaka u dronjcima iz dokumentarca kako trči prema svojoj
školi dok po njemu s neba sipe ružičaste latice i prekrivaju pustinju poput prvog snijega. Pred njim
se otvaraju vrata učionice i on ugleda za stolom mojeg oca, lica izborana poput orahove ljuske, brade do pojasa u maskirnoj odori. Otac ustaje s Marulovom Juditom u rukama i počne glasno čitati:
„Dike ter hvaljenja presvetoj Juditi, / smina nje stvorenja hoću govoriti…”
Dječak se prestraši i pobježe van.
”Filipe, Filipe,” vikao je moj brat, stojeći nada mnom, „zar si umro?!” „ Već je jedanaest sati,
zakasnit ćeš u školu!” S mukom sam ustao prisjećajući se čudnog sna i oteturao na predsat iz Engleskog jezika.
Filip Tolić, 7. razred
OŠ Brestje
Voditeljica: Antica Tomljanović
48 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Snovi ne traju dugo
Snovi. Riječ tako sudbonosna. Snove ima svaki čovjek; lijepe, ružne, ostvarene ili neostvarene.
Snovi u mojem životu zauzimaju posebno mjesto i daju neobičnu snagu. Sretna sam jer pripadam onima koji se sjećaju svojih snova i koji ih slijede. Neki kažu da se iza snova kriju strahovi i
neostvarene želje. No, snovi su mnogima spasili život, zbog snova su otkriveni novi svjetovi i čudesni krajevi, neobični izumi nastali su zbog nečijih snova. Zar bismo imali struju, rakete, mobitele,
računala, automobile i štosvene da nije onih koji su bili vjerni svojim snovima? Zbog snova su spašeni, ali i izgubljeni mnogi životi, ostvarene su mnoge ljubavi, a neke su i zauvijek izgubljene. Zbog
snova rado odlazim spavati. Moji me snovi tješe i hrabre. Zbog nečijih snova ja imam domovinu,
svoju lijepu Hrvatsku. Često sanjam da su u mojoj zemlji otključani automobili, domovi, trgovine
i škole. Sanjam kako naslovnice slave talentiranu djecu, poštene radnike, velikodušne bogataše i
mudre vladare. Sanjam kako je moja Hrvatska zemlja u koju se rado dolazi i koju se teško napušta.
Sanjam moju Hrvatsku, uzor-državu, u kojoj je crna kronika prošlost, a nasilje, droga, alkoholizam,
razbojstva i nezaposlenost tek su teme nekih starih filmova. Sanjam zadovoljne roditelje, ljubazne
i otkačene profesore kojima nije teško katkad biti dijete i biti učenik... koji se boji i kojega nije sram
biti drukčiji, ili biti slabiji. Sanjam da moja tajna i najdublje rane neće biti vijest i poslastica na facebooku. Sanjam prijatelje koji su sa mnom zbog mene, s kojima šutim i smijem se. Često sanjam i da
mi ON lajka status i da je oduševljen mojim mudrolijama na „zidu” pa makar napisala da je zdravo
piti puno vode, baviti se sportom i na vrijeme leći. Sanjam kako će me pozvati u kino i reći mi da je i
on u mene zaljubljen od 5. razreda. Sanjam kako će me mati uvijek slušati i srcem i kako će me poljubiti prije spavanja i reći mi da sam posebna, i da sam njezina sreća. Sanjam kako cijeli svijest ima
jedan kalendar, jedan jezik i jedan zakon u kojem su svi jednako vrijedni i prema kojem svi zaslužuju
poštovanje i ljubav. Sanjam kako je ON konstruirao jedan uređaj koji crveno zasvijetli kada su neki
gladni. Tada ON i ja putujemo, nosimo hranu i sve što je potrebno. Sanjam i kako moja duša često
izlazi iz tijela i lebdi nad svijetom, te kao Sretni kraljević, pomaže i tješi. Snovi su moje uporište. Ne
traju dugo, tek jednu noć ili jedan sat. U njima se moja duša odmara i lagana zaleprša u novi dan.
Dok postoje snovi, postojim i ja.
Tea Horvat, 7. razred
OŠ Brestje
Voditeljica: Ankica Pokos
LiDraNo 2013. // 49
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Što je potrebno za sreću
Za sreću nije potrebno mnogo.
Trenuci pažnje, minute uspomena, šaka osmijeha
I osoba koja će biti dio toga.
Tvoja siva, maglena jutra, okaljana samoćom,
Svečana povorka bjeline nečijeg osmijeha
Može rascvjetati i najmanje pupove tvoje duše.
I zagrljaji,
Toplina dodira oko tvojega tijela,
Sunce na tvojem obrazu obasjanu cjelovom,
Strujanje jagodica prstiju na tvome tjemenu.
Ljubav. I oni koji ti ju poklanjaju.
Tajna izvora sreće dopire upravo odatle,
Od naših osjećaja, naših potreba.
Note radosti plove na tome izvoru,
Samo ako za kormilom stoje oni
Koji su spremni razbiti valove i otjerati nemir.
Za sreću je potrebno malo,
Trenuci pažnje, minute uspomena, šaka osmijeha
I osoba koja će biti dio toga.
Mateja Radoš, 8. razred
OŠ Gustava Krkleca
Voditeljica: Ana-Marija Šoštarić
50 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Šuškava pjesma
Šššš, ššš - lišće šušti,
Pljus, pljus - voda pljušti.
Kre, kre - žaba krekeće,
Mee, mee - ovca mekeće.
Fijuu, fijuu - frizbi fijuče,
Cijuu, cijuu - miš cijuče.
Skok, skok - zec skače,
Šmrc, šmrc - beba plače.
Dok je još dan, oni će još:
I šuštati i pljuštati
I kreketati i meketati
I fijukati i cijukati
I skakati i plakati
I neće prestati, dok ih ne zaboli glava
Ili dok ne padne noć pa im se ne prispava!
I pjesma je ova došla do svršetka,
Al’ nema veze, kreće sutra ispočetka!
Stella Pezer, 6. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
Voditeljica: Vesna Velić
LiDraNo 2013. // 51
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Tisuću priča u njezinoj glavi
Svakoga dana Ines putuje tramvajem, bilo u grad, bilo u srednju školu koju pohađa. Rijetko se
nađe kakvo slobodno mjesto u tramvaju gdje bi na miru mogla sjesti i ponavljati gradivo, čitati neku
knjigu, igrati igrice na mobitelu i dopisivati se s prijateljicama. Ne razlikuje se previše od svojih vršnjaka ni po odjeći ni po interesima, ali možda po svome (kako ga naziva) hobiju. Svi koji su se ikada
vozili tramvajem znaju kako je strahovito dosadno (osim ako nisu išli s prijateljima/prijateljicama) i
da se nema ništa raditi osim prisluškivati tuđe razgovore (što se sigurno nalazi u bontonu pod naslovom - ne činite), gledati kroz prozor (to postane dosadno nakon nekoliko tjedana svakodnevne
vožnje) i čekati svoju stanicu. No vratimo se sad njezinu „hobiju”. Što je zapravo taj hobi? To je smišljanje priča o drugim ljudima sudeći prema njihovoj vanjštini. Ali to je obična razbibriga, način da
odagna neugodne misli poput: „Hoće li me nenajavljeno pitati profesor iz geografije? Nije da sam
naučila zadnju lekciju...” Ima mali ritual prije samog početka. Od trenutka kada uđe u tramvaj pa do
sljedeće stanice traju pripreme. Stavi slušalice svog mp-a u uši, izvadi energetsku pločicu i lagano
je gricka. To joj je svojevrsna užina. Uz melodije svojih najdražih pjesama promatra ljude koji ulaze,
a danas joj je za oko zapeo kršan čovjek, vjerojatno u kasnim dvadesetima. I njezina priča počinje:
„Odjeća je uredna i ispeglana. Vjerojatno živi s majkom ili djevojkom/ženom. Ruke su mu ispucale i
pune žuljeva i rana, to upućuje da sigurno ne radi za računalom već neke fizičke poslove. Najobičnija odjeća, traperice i jakna. Ah, znam koji mu je posao! On je građevinski radnik. Blizu je gradilište
pa ih zadnjih dana viđam sve više.” Bila je u pravu, barem što se njegova posla tiče. Izašao je na
stanici koja je najbliža gradilištu. Kad se malo bolje razmisli, Ines ne radi ništa čudno ili neobično.
Svi procjenjujemo ljude po njihovom izgledu, kakvu odjeću nose, kakav mobitel koriste. Na temelju
prvog pogleda odlučujemo hoćemo li prići nekoj osobi ili ne. Takvo što radi veći dio nas. Ako vidimo
beskućnika koji prosi, previše ljudi će se udaljiti od mjesta na kojem stoji i praviti se da ne postoji.
Neki to rade nesvjesno, a neki svjesno, sve zbog slike kakvu su u nas usadili još u djetinjstvu o takvim osobama. Nasreću, nisu svi ljudi takvi, Ines primjerice. Zna da se u čovjeku krije puno toga,
više od njihovog izgleda. Onaj beskućnik koji prosi možda je izgubio sve što je posjedovao u požaru,
onaj građevinski radnik možda je prihvatio posao samo zbog toga da plati sestri lijekove. Svi imamo
neku svoju priču zbog koje smo postali kakvi jesmo, nešto zbog čega smo donijeli određene odluke
koje su obilježile naš život. Ogromnu većinu ljudi to neće zanimati, a tek nekolicina poput Ines će
se potruditi saznati tu priču. Šteta je što je takvih ljudi premalo.
Ivana Benić, 8. razred
OŠ Ivana Mažuranića
Voditeljica: Irena Serpak Makše
52 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Valovi bez vjetra kao ja bez nje
Upoznala sam ju tu na ovom istom mjestu, na ovoj stijeni s koje se jasno vidi zalazak sunca u
duboko crno more. Toga dana odmah je sjela kraj mene. Nikad nismo razgovarale niti išta slično,
samo smo šutjele i gledale u more. Nikad mi nije rekla ništa o sebi, ali ipak sam ja znala sve o njoj,
a ona svaku sitnicu o meni.
Svake bi večeri ona i ja zajedno došle i sjele na ovu istu stijenu i iznova promatrale zalazak sunca. Jedne je večeri vjetar nosio sitne kamenčiće i bacao ih u more. Kako je vjetar bivao sve jači i
jači, i valovi su sve jače i jače udarali u stijenu na kojoj smo sjedile. Toliko su snažno udarali da sam
u jednom trenutku pomislila da mi ju žele oduzeti. Polako sam okrenula glavu prema njoj, ali tiho
i neprimjetno da ju ne bih omela. Ona je morala biti mirna i sabrana jer me čuvala od svega. Ipak
nisam mogla biti toliko neprimjetna. Kad sam okrenula glavu kako bih ju pogledala, ona je brzinski
okrenula svoju glavu u suprotnom smjeru od mene tako da joj nisam uspjela vidjeti lice. Promatrala sam njenu crnu kosicu koja je uzbuđeno vijorila na jakom vjetru. Toliko sam se zagledala u nju
da nisam više znala što su valovi, a što njena kosa. Bila je crnkinja i uvijek je nosila samo tamnu
odjeću. Neki bi rekli da je neprimjetna i neugledna, ali njena ljepota je svijetlila i u mraku. Toj svojoj prijateljici dala sam ime More jer je bila poput mora. Imala je kosu boje olujnih valova, nosila je
odjeću punu crnih školjaka i bisera koji se mogu naći samo u tamnim dubinama mora. Svoju visinu
i širinu mijenjala je kao i more kad se izmjenjuju plima i oseka. Da, to je malo začuđujuće, ali ona
nikada nije bila iste visine.
Voljela sam sjediti s njom pokraj mora jer mi je jedino ona bila prava prijateljica. Dala bi mi mir
kada bi mi bio najpotrebniji, ništa me nije ispitivala, uvijek me u potpunosti razumjela, a u nevolji bi
uvijek stala pred mene i branila me od svega. Katkad me znala i nasmijati, iako nije znala govoriti.
Bila je nijema. Stvarno mi je puno značila, a sada na ovom istom mjestu sjedim i plačem sama. I prije bih se znala rasplakati uz šum mora, ali tada je ona bila tu, tada bi i ona plakala sa mnom. Sada
sam sama. Ni more me ne može utješiti. Sjedim i osluškujem ne bih li možda začula njene korake jer
je uvijek bila tiha i neprimjetna. Sunce je već odavno zašlo, a njeno mjesto pokraj mene je još uvijek
prazno. Čekala sam i osluškivala još neko vrijeme, ali nje nije bilo. Shvativši da neće doći, ustanem,
raširim ruke i stanem uz rub stijene. Pod mojim su se nogama lomili komadići stijene i gubili se dubokoj tami mora. Htjela sam da tako bude i sa mnom, da se izgubim u neistraženim morskim dubinama, ali odjednom se prenem iz tih misli. Začuju se koraci. Stadoh kao ukopana. Mislila sam da je
to ona, ali nije bila. S ceste iznad stijena pojavi se neki čovjek s dugačkim štapom. Podigne štap,
upali uličnu svjetiljku i pojavi se ona! Lijepa, draga, slatka i mila, puna sjaja, pojavi se iza mojih leđa.
Pravila sam se da ju ne primjećujem jer sam se jako ljutila na nju, no nisam dugo izdržala. Ljutnja
me brzo prošla jer ipak mi je bilo drago da je tu kraj mene. Stajala sam onako još neko vrijeme, a
onda sam se okrenula prema njoj i raširila ruke kao znak dobrodošlice. Ona je također raširila ruke
i zagrlila me najjače što je mogla.
U tom trenutku puhne jak vjetar i odnese sve kamenčiće sa stijene i velik kamen s moga srca.
Vjetar ponese sa sobom i jedan veliki val koji udari o stijenu kao da želi pokazati svu snagu i moć
mora. Valovi bez vjetra kao ja bez nje, svoje jedine i prave prijateljice sjene.
Valentina Čupić, 8. razred
OŠ Granešina
Voditeljica: Ana Domjan
LiDraNo 2013. // 53
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Zima i ja
Zima je. Nakon dugog iščekivanja pada snijeg.
Jesam li baš to željela?!
Gledam kroz prozor igru pahulja.
Pijuckam čaj i uživam u prizoru njihove nestašne igre lovice u zraku.
Privlačne su one, ali me nisu nagovorile na izlazak iz tople sobe.
Skupljam hrabrost kako bih se suočila s temperaturnim minusom.
Po kretnjama golih grana naslućujem snagu vjetra.
Jesam li sretna?!
Zima je čarobna… s prozora moje sobe!
Stella Dendić, 6. razred
OŠ Čučerje
Voditeljica: Vesna Orešković
Stela Pavičić, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
54 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Zima
Snijeg pada, sve spava.
Drveće blješti ispod mjeseca.
Srna nekud juri, potok k jezeru žuri.
Djed konje obilazi.
Zvijezde se jutrom ruše, vjetar odnekud puše.
Djeca na sanjkama jure niz brijeg.
Galama dopire s livada.
Leonardo Vajdić, 6. razred
OŠ Ivana Granđe
Voditeljica: Darijo Marković
Marija Djevelekaj, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2013. // 55
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Znaš li da znam?
poruka svih žrtava
Vjeruješ li
da još uvijek vjerujem
da ti je žao?
Osjećaš li
da još uvijek želim
zajedno s tobom
sanjati?
Opet sjati
pod onim istim oblacima.
Znaš li da znam
da ti je teško?
Znam. Osjećam.
I zato,
kada hodaš,
hodaj umjesto mene.
Kada mirišeš,
čini to za mene.
Kada pjevaš,
pjevaj
kao da pjevam
Ja.
I sjeti se.
I ja bih danas
hodao istim ulicama.
Trčao livadama.
Svirao neke nove pjesme.
Volio!
Oprostio sam ti.
Zovem te.
Čuješ li da te zovem,
svaki dan,
ispod onog sunca?
Vidiš li da vidim
da bi i ti htio
da sam s tobom,
sada,
tu?!
Ana Ljubičić, 7. razred
OŠ Brestje
Voditeljica: Josipa Markić
56 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Zvjezdani život nebeskih visina
Zvjezdani život mora biti vrlo zanimljiv. Zvijezdama je na raspolaganju cijeli visinski beskraj.
One čine visinsko plemstvo koje u nezagađenim mjestima i po vedru vremenu osvjetljavaju noćni
mračan svijet. Iako čine visinsko plemstvo, nemaju podanike, niti ljude podređene sebi. Sve bogatstvo i raskoš koje imaju stekle su bez vlastitoga truda i bez truda sebi podređenih, koje ionako
nemaju. Znači da mora postojati netko viši i moćniji od njih što one ne znaju, a zapravo i ne razmišljaju o tome.
Danju se zvijezde odmaraju u svojim odajama i usput prate što se zbiva na Zemlji. Zemaljska
zbivanja prate kroz prozirno tlo, jer Zemlja je zapravo njihovo duboko podzemlje. Ali one imaju takav zadatak da pozorno prate to podzemlje, jer iznad nezagađenih mjesta i za vedrih i bistrih noći
sastaju se u svojim glavnim, najvećim i najraskošnijim utvrdama da raspravljaju o svojem podzemlju: što bi bilo najbolje da stanovnici podzemlja učine, kako da postupe i slično. O tome razgovaraju na raskošnoj gozbi punoj svakovrsnih jela koja su im ondje dana. A na tim su gozbama odjevene
u odjeću po kojoj su prepoznatljive: raskošno svileno ruho okićeno uglavnom žutim, gotovo zlatnim,
draguljima. Ta boja žuto-zlatnih dragulja vrlo je privlačna stanovnicima njihova podzemlja, a umjetnici iz redova tih stanovnika proslavili su se upravo zahvaljujući svojim nadglednicima ili visinskome plemstvu – zvijezdama. Njihov je vid čak oštriji od sokolova, pa su im svi zemljopisni detalji poznati i mogu bilo kada nesmetano proučavati sve dijelove zemaljske kugle.
Zato bih ja volio biti barem trenutak na njihovu mjestu jer bi mi bilo uistinu zanimljivo, a i poučno, promatrati Zemljine raznolikosti. A ovako im malo zavidim na njihovu položaju. One također
imaju i nezamislivo bogat muzej svijeta: replike svih predmeta svjetskih muzeja i prijepise svih povijesnih izvora, te još mnogo toga što može biti povod znanstvenim istraživanjima i materijal za
razboritije vijećanje o životu zemaljskih stanovnika. A napokon, imaju i neizrecivo veliku knjižnicu s
djelima pisaca iz vlastitih redova kao i iz redova zemaljskoga stanovništva. I zbog muzeja i knjižnica vrijedilo bi barem nakratko svratiti u zvjezdani svijet. No, meni se kod visinskog plemstva, kakvo
ja predočujem, ne sviđa to što ono misli da je najmoćnije i ne zapitkuje se o tome kako bi trebalo biti
zahvalno svojemu Svemogućem Gospodinu Kralju, koji im je i podario takav položaj. Isto tako visinsko plemstvo ima malo previše zanimljivih mogućnosti djelovanja, u njihovome beskraju ne može
se živjeti običnim svjetovnim životom na koji sam ja ipak navikao. Ali ipak, ipak me jako privlači taj
zvjezdani život i valjalo bi makar proviriti u njega. Takvo je to moje zvjezdano predočivanje.
Dubravko Čepulić Polgar, 7. razred
OŠ Ivana Filipovića
Voditeljica: Ljiljana Puljar Matić
LiDraNo 2013. // 57
58 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
*
i
n
r
a
r
e
t
i
L
radovi
kola
š
h
i
n
v
osno
učenika
*predloženi radovi za Državnu smotru
LiDraNo 2013. // 59
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Frazem do frazema
U ordinaciji kod psihijatra.
Gospođa Ljubić: „Morala sam Vas vidjeti - voda mi je došla do grla.”
Psihijatar: „Gospođo Ljubić, izvolite, kad ste već ušli.”
Gospođa Ljubić: „Ma zamislite, onaj moj stavlja ključ u bravu.”
Psihijatar: „Mislite muž?”
Gospođa Ljubić: „Muž, naravno.”
Psihijatar: „Mlad je on i naći će drugi posao.”
Gospođa Ljubić: „Mlad kao rosa u podne, aaaaaa - na niske je grane pao.”
Psihijatar: „Gledajte to s vedrije strane, gospođo Ljubić, imat će više vremena za Vas.”
Gospođa Ljubić: „Za mene? Ne, ne trebam ja njegovo vrijeme, vrijeme je novac! Meni treba njegov novac.”
Psihijatar: „Smirite se, gospođo Ljubić, nije sve u novcu.”
Gospođa Ljubić: „Ne stavljajte mi sol na ranu. Znate da sam se predbilježila na operaciju kod
dr. Fejsića. Pogledajte moje lice, izgledam kao da me krava žvakala.”
Psihijatar: „Ma gospođo Ljubić, Vaš muž Vas voli i s borama.”
Gospođa Ljubić: „Ma, on, da - ne vidi ni prst pred nosom. Pitam se što će na moje bore reći okulist. Hoću li se njemu svidjeti?”
Psihijatar: „Zar nije dr. Bebić pedijatar?”
Gospođa Ljubić: „Ma taj je dao petama vjetra. Sada me zanima dr. Đozlić, okulist.”
Psihijatar: „A, tako dakle, opet ste bacili oko na liječnika i dr. Đozlić je sada kamen smutnje? Vi
ustvari sjedite na dva stolca. Gospođo Ljubić, s Vama čovjek nikako doći na zelenu granu!”
Gospođa Ljubić: „Ma, pustite sad to - moram naći lovu za operaciju, milom ili silom.”
Psihijatar: „Smirite se, smirite se gospođo Ljubić, nije sve tako crno.”
Gospođa Ljubić: „Puca mi film, kako da se smirim kad gubim tlo pod nogama. Ooooo, u komi sam.”
Psihijatar: „Ne brinite se toliko, svaka priča može imati sretan kraj.”
Gospođa Ljubić: „Je, je, kao Djevojčica sa šibicama, je li?”
Psihijatar: „Vi, gospođo Ljubić, niste više djevojčica i nemate šibice.”
Gospođa Ljubić: „Kupit ću ih, kupiti i sve zapaliti!”
Psihijatar: „Smirite se, molim Vas, ne budite histerični.”
Gospođa Ljubić: „Vama se baš sve mora crtati, stvarno Vas je vrijeme pregazilo.”
Psihijatar: „Smirite živce i stavite sve karte na stol…Vaš muž još nije ostao bez posla, razmislite svojom glavom i birajte liniju manjeg otpora. Pokušajte naći s mužem zajednički jezik. Vi se, u
biti, dobro slažete, ne živite kao pas i mačka.
(zzzrr-zzrrr-zzzrr) Oprostite, moram se javiti.”
„Halo, da draga, da draga, razgovarat ćemo o tome kad dođem kući! Kako misliš
nećeš biti…koliko će to koštati? O, zar je to baš neophodno?
Što nedostaje tvomu nosu? O, ne!!!! Dobro, dobro, obećavam da ću razmisliti o tome. Pacijent
me čeka.”
Gospođa Ljubić: „Opa, pa u tom grmu leži zec. Čitajte između redaka - Vaša ženica ima ljubavnika- a Vama je ona „prva violina”. Vidite, vrag nikad ne spava.
Vi tu kao neki knjiški moljac trabunjate trla baba lan da joj prođe dan, a Vaša ženica bježi od Vas
k’o vrag od tamjana. Eto, imate i Vi putra na glavi.”
60 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Psihijatar: „Gospođo Ljubić, kako se usuđujete dirati u tuđe rane. Ne gurajte nos tamo gdje mu
nije mjesto. Nastavite sa svojom pričom.”
Gospođa Ljubić: „Čekajte, čekajte, dragi doktore, Vi ste duša od čovjeka, a ja Vam samo želim
pomoći. Kolo sreće se okreće!”
Psihijatar: „Ne dolijevajte ulje na vatru, nego čistite ispred svojih vrata.”
Gospođa Ljubić: „Ja sam svoj problem upravo riješila, a Vi ste svoj otkrili. Iako u mom
braku ne cvjetaju ruže, on je ipak za mene dobitna kombinacija. Neću pasti u stupicu i navratnanos izgubiti ono što imam. Bolje vrabac u ruci nego golub na grani. Doviđenja!”
Psihijatar: „Gospođo Ljubić, a platiti? Kamo ste pojurili kao munja?”
Gospođa Ljubić: „Ma ne treba Vama novac - novac kvari ljude…Uostalom, njih bi Vam ionako
žena potrošila.” (smije se, izlazi van i zalupi vratima)
Psihijatar: „Ah, ta žena...”(uzima mobitel i zove) „Bok draga , upravo sam završio s poslom…
hahaha pa tebi nisu sve daske na broju….neću ja plesati kako ti sviraš… ma platit ću ti to kad na vrbi
rodi grožđe… nisam ni ja veslo sisao… sjediš li ti na ušima …stavljam točku na i, ne može - i kvit.”
Karla Flegar, 8. razred
OŠ Vladimira Nazora
Voditeljica: Milena Lelas
Klara Andrić, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2013. // 61
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
„Jednog dana iznenada, vrpci je kraj”
Uvijek sam se sramila svoje bake. Malo prije mog rođenja, ona se razboljela. Dok je još bila relativno zdrava, bila je kod kuće i moj je djed pazio na nju, no nakon nekog vremena, morala je u dom.
Bila je kao prikovana za krevet, nije mogla hodati, micati rukama, a kasnije ni govoriti. Kada god
bismo je došli posjetiti, moj tata bi je pitao prepoznaje li me. Uvijek bi me prepoznala, ali ja sam je
se sramila i nisam je voljela. Bilo mi je neugodno jer ona nije bila kao moja druga baka koja me je
mazila i pazila. Ponekad sam prešućivala da imam dvije bake jer sam je se sramila. Mrzila sam je
posjećivati, mrzala sam kada bih joj trebala dati ruku ili je poljubiti u obraz. Mrzila sam je zbog toga
što je bila bolesna. Bila sam mala i nisam razumjela. Htjela sam da se druži sa mnom, vodi me u
šetnje i kuha, da mi peče palačinke dok se brat i ja igramo u dvorištu. Htjela sam imati baku. Htjela
sam imati dvije bake. I imala sam, ali nisam to razumjela. Sjećam se kad je moj djed umro. Kako li
je samo bila u kolicima jadna, tužna i slaba, pored lijesa držeći djeda za ruku. Nije ga htjela pustiti.
Tako je bilo i meni.
Kada smo primili poziv da je umrla, bili smo u stranoj zemlji na skijanju. Bio je 31. prosinca, Stara godina. Trebala je biti velika zabava i sve je već bilo isplanirano, ali mi smo morali kući. Ponovno
sam se ljutila na baku i mislila sam zašto nije još malo poživjela, bar još nekoliko dana da prođe ta
zabava i da se vratimo u Zagreb, ali kada sam je vidjela u lijesu, kada sam vidjela koliko se mučila i
borila pred kraj svoga života, shvatila sam da sam bila glupa. Moja baka je borac. Moja baka borila
se cijeli život, a ja sam joj tako uzvraćala. Uvijek bi mi se veselila i bila sam jedna od rijetkih kojih bi
se sjetila. Voljela me, a ja sam bila grozna prema njoj. Sramila sam je se i nisam je voljela.
Cijeli sprovod nisam pustila ni suzu, samo sam razmišljala o svojim postupcima, ali kada su je
položili u grob i kada sam je posljednji put vidjela, u meni se prelomilo. Život je prekratak. Ne trebaš
se sramiti svoje obitelji i prijatelja jer ćeš kasnije to požaliti. Jednog dana iznenada, vrpci je kraj i
ne možeš ispraviti svoje postupke.
Mislim da je sada vrijeme za počinak s Bogom, bako, da se malo odmoriš i da paziš na mene, da
me usmjeravaš na pravi put i pomažeš mi kroz probleme što ih život postavlja.
Oprosti za sve, molim te.
Klara Labaš, 7. razred
OŠ Petra Zrinskoga
Voditeljica: Iva Franić
62 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Jesen nam (još ne) stiže
Nekako se ne mogu uživjeti u naslov. Kako da kažem, ne odgovara ovom trenutku. Kao da se
netko šali. Opet mislim, možda je baš u tome stvar - da te zavede na krivi trag. Kao ono - nema je, a
ona te dočeka iza ugla i izlije ti vrč vode na glavu! Ma, kako god se izrazila, dočeka me nespremnu,
ta jesen. Ovo neće biti ona vrsta zadaće na koju biste pomislili pročitavši (samo) naslov. A ne, ne,
ovdje će stvari biti potpuno lišene literarnih izraza u smislu „žuto lišće, kiša pljušti”. Ne zato što
sam ja neskromna i vrsna spisateljica, nego zbog toga što nema materije za jesenski kič. Nemaaa!
Ovo je jesen bez jesenskog kiča?! Sama po sebi je nedostatna za sastavak o njoj.
Po nečemu ipak slutim da je stigla. Ona, nejesen. Po nepredvidljivosti. Pazite ovo, naprimjer:
Sredina rujna, drugi tjedan škole. Pišemo tzv. Inicijalnu provjeru iz matematike. Lijepo su mi svi
rekli: Prve ocjene su najvažnije. Što zaradiš prvih dana, to će pratiti do kraja. E, sad... Ja sam, bez
lažne skromnosti, odlična učenica. Ne volim četvorke. A ova me zaskočila. Nije da mi je netko prigovarao, nije ni upisana u „rubriku”, ali se dogodila. Najgore je to što znam zašto. Dok smo pisali
test, vani je žarilo i palilo sunce. Ljetni ugođaj. Kako raditi dok je vani ljeto? Ljeto i rad , nespojivo,
oksimoron, kao bijelo crnilo. Nisam od kamena, sunce utječe na mene i masom i gravitacijom. Veće
je, jače je, pobjeđuje. Zaključak broj jedan: Nisam savršena.
Druga priča koja mi je potvrdila kako nas nejesen okrenula naglavačke ide ovako: Moja mamica
je prestala ili prestaje pušiti. Ne znam je li prošlo svršeno ili sadašnje nesvršeno vrijeme, samo da
ne ode u daleko buduće. Ona je dokazano poduzela sve što se moglo po tom pitanju, ali očekuje još
podršku meteorologa da krenu kiše pa da nitko ne puši vani na terasama kafića i tako je prestane
navoditi na grijeh. Ne, nije pokleknula,ali kaže, ako „celzijevci” budu i dalje rasli, možda će morati.
Zaključak broj dva: Ni majke nisu savršene.
Slušajte dalje. Dobila sam moderne, krasne gumene čizme koje pristaju baš na sve odjevne
kombinacije, čak i na „šljokaste” čarape, tako kažu u OK-eju. Na nešto ipak ne pristaju. Na vrijeme
bez lokvica i pljuskova. Na ovaj pejsaž golotinje i naizgled mrtvih biljaka.
Zaključak broj tri: Zar ni OK nije savršen?!
E, a neki dan, ma 23. rujna, pitao me profesor iz zemljopisa koji je danas dan. Ja mislila da ga
zanima, radi li knjižnica ujutro ili poslije podne, ali on je želio da kažem... Aha. J...J... ponavlja on
ovaj suglasnik. Pa što mu je? „Jesen!” uzvikne. Ma kako bismo rekli „jesen”. Bili smo u ljetnoj odjeći. Ja u sandalama. Zar jedino profesor iz zemljopisa vjeruje u ovaj gore navedeni naslov?
Zaključak broj četiri: Profesor iz zemljopisa je možda savršen. Njemu je jesen.
Meni će se ovo rogoborenje protiv jeseni već nekako obiti o glavu. Kad bolje razmislim, baš sam
nepravedna prema njoj. Pa nitko nije takva učiteljica strpljenja kao priroda. Baš kad se navikneš
na ljeto i vrućinu, eto jeseni. A kad shvatiš da je imaš i više nego dovoljno, bijeli te ogrtač dočeka,
opet nespremnu! Malo po malo, za koji mjesec, dok sunce još nesigurno grije, a kiša okrepljuje, sve
se opet vraća u život. Okruži nas čudesna aktivnost proljeća. Sve je opet živo! Promatrajući njene
ritmove, učimo o usponima i padovima. To mora ohrabriti i najmalodušnije među nama! Zaključak
posljednji: Ja sam nestrpljive prirode. Priroda me uči strpljenju.
PRIRODA JEST SAVRŠENA.
Uma Gradac, 5. razred
OŠ Jabukovac
Voditeljica: Senija Badić
LiDraNo 2013. // 63
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Jesen pred mojom hižom
S dreva pred hižom
otpal je zadnji list.
Sve uokoli na kišu diši.
Bregi su pusti i sva zemla spi,
i cucki i mački doma su svi.
Vu rajngli na vatri kesten se peče,
a vanjkuši zovu na miran san.
Vura več bije deset sati,
mesec je hrabro zišel van.
Gorice i kleti zgledaju pusto
poneka buča na njivi stoji,
mam se vidi da prišla je jesen
i laste su prešle, pozabil sem gdi.
MANJE POZNATE RIJEČI
drevo - drvo, stablo
hiža - kuća
cucki - psi
rajngla - metalna zdjela
vanjkuš - jastuk
vura - sat
pozabil sem - zaboravio sam
Dražen Bičanić, 7. razred
OŠ Frana Galovića
Voditeljica: Ana Vukušić Mahin
64 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Koraci u snijegu
Najviše volim jutra... Ona su uvijek puna mogućnosti... U njima pronalazim svu radost iščekivanja onih sretnih događaja kojima se nadam i koje želim doživjeti. U njima moja mašta postaje stvarnost i zbog toga se u meni stvara snaga i volja da svaki novi dan pretvorim u ostvarenje svojih želja.
I jutros sam ustala rano. Uz šalicu vrućeg čaja uživam u tišini zimskoga jutra. Prozori okovani
snijegom i ledom kao u nekoj bajci... Vani bjelina... Kao da je netko debelim kistom nanio previše
bijele boje i tako, sasvim slučajno, napravio savršeno umjetničko djelo. Pogled u snježnu hladnoću
još jače grije moju sobu. Toplo mi je oko srca i duša je mirna i spokojna kao rijetko kada. Veselim
se ovom danu jer je toliko drugačiji. Radujem se svim nadolazećim događajima jer znam da će ova
snježna čarolija u mnogima probuditi iskre one radosti koju svatko čuva u sebi kao uspomenu iz
svog djetinjstva.
U kući preko puta moje upalilo se svjetlo. Na prozoru se pojavio lik čiji su obrisi toliko odudarali
od snježne bjeline. Nikada ga nisam upoznala, no s vremenom mi je postao jako blizak jer je, izgleda, volio jutra, kao i ja. Svjetlo se na njegovu prozoru palilo u isto vrijeme kada i moje i napamet
sam već znala sve njegove jutarnje rituale.
Prvo bi, kao i jutros, promolio glavu kroz prozor i dugo gledao van. Onda bi nestao i nakon nekog vremena, otvarala bi se kućna vrata na kojima bi se pojavio on u svojim invalidskim kolicima.
Zaključao bi, tako sjedeći, vrata i zatim se sam, u kolicima, odvezao dvadesetak metara dalje do
svoga automobila. Spretno bi se pomoću svojih snažnih ruku prebacio na vozačko sjedalo, a potom
složio kolica i stavio ih u automobil.
Ispočetka su me ti prizori žalostili i predstavljali mi tužnu mrlju na mojim sretnim jutrima. Pročulo se po susjedstvu da je stradao u Domovinskom ratu od granate i ostao nepokretan, da je došao iz Slavonije i dobio stan kao vojni invalid. Od svega me najviše pogađalo to što je bio mlad, čovjek u najvećoj snazi... Ponekad ga je posjećivala jedna starija žena. Ostajala bi kod njega nekoliko
dana i brinula se o njemu. Ljudi su pričali da mu je to majka. Ne znam koga sam više žalila, nju ili
njega... Nikada mi nije bilo jasno zašto je odlazila i ostavljala ga samog. Dolazila mu je ponekad i
jedna cijela obitelj s dvoje male djece. Navodno brat, njegova žena i mali nećaci. No, uvijek su ga
ostavljali, vraćali se svojim životima, a on je ostajao sam.
S vremenom sam se počela diviti njegovoj hrabrosti i njegovoj samoći. Sve u vezi s njim, što
me nekad žalostilo i užasavalo, potpuno je nestalo. Naučila sam živjeti dijeleći svoja jutra sa svojim
nepoznatim susjedom. Shvatila sam da tom svojom hrabrošću i potrebom da brine sam o sebi dokazuje da je život za njega nešto divno i sveto te da ga želi proživjeti kako najbolje može.
Jutros se zadržao na prozoru dulje no obično. Vjerojatno je i on bio zatečen prizorom koji ga je
vani mamio svojom ljepotom. Možda se u njemu probudio onaj djetinji dio duše i u mislima je potrčao svojim beskrajnim ravnicama, radujući se kako se samo maleno dijete može radovati snježnoj
čaroliji. Možda se sjetio neke ratne godine i neke zime u kojoj je vodio bitke, koračao stazama na
kojima nitko nije ugazio put. Nitko prije njega...
Gotovo sam čula njegove korake... Zvuk vojničke čizme kako prodire u duboki snijeg, odlučno i
snažno... Ili zvuk dječjih čizmica kako tapšaju lagano i veselo vrhove snježnog pokrivača... Vidjela
sam i tragove u snijegu... Ugažen snijeg i stazu koju su napravile čizme junaka ili male tragove čizmica koje čak nisu imale snage upasti u najdublji snijeg, koji su kao tragovi anđela, napola lebdeći...
Snježno je jutro postalo bajka. Bjelina se pretvorila u svjetlo i iznenada sam posvuda mogla
vidjeti tragove koraka čovjeka kojega nikada nisam vidjela kako hoda. Tisuću koraka i još više tragova, znakova da je prošao mnogo, mnogo više nego drugi. Bile su to staze njegova djetinjstva,
zavojiti putevi razigrane mladosti, duboko utabani prolazi ratnih vremena... Kao da se sve vrtjelo u
krugu zajedno s pahuljama koje su sve jače počele padati. I nije bilo kraja jer je svako novo jutro i
LiDraNo 2013. // 65
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
svaki novi dan za njega bio jedan korak više. Nije se predao i nije stao. Nastavio je život i prihvatio
ga takvog kakav je bio. Njegove staze dovele su ga baš ovdje gdje je sada. To je bio njegov put. Na
njemu su mu hrabrost, upornost i vjera u dobro bile najbolje prijateljice, a njegova je samoća bila
dokaz da još uvijek može sam upravljati svojim životom.
Iz razmišljanja su me naglo prekinuli veseli dječji povici. Njegovi nećaci i njegov brat izašli su
čistiti snijeg oko kuće. Iako nisam znala da su došli, bilo mi je drago da su tu, uz njega. Kao da su
znali kada ih treba najviše.
Nakon nekog vremena, kad je snijeg već bio poprilično očišćen, pojavio se i on, nasmijan i vedar
u svojim kolicima. Djeca su ga počela gađati grudama, a on im je veselo uzvraćao.
Tako je i moj dan počeo smijehom koji je poput najvećeg praznika svetkovao toga jutra. Nasmiješila sam se i ja i krenula u novi dan s radošću i optimizmom koji je prenio na mene taj divni čovjek.
Najviše volim jutra...
Lucija Pigl, 8. razred
OŠ Luka
Voditeljica: Marija Gerovac Đurčević
Marija Kristina Josipović, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
66 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Ljubavna
Još v vrtiču sem te gledel
I nikom te nisem dal,
Bombone za tebe
Mami z žepa sem fkral.
Pa v školu smo došli,
Ni tu ljubavni jadi nisu prošli.
Štel sem ti blizu biti,
V klupi s tebum sedeti,
Šeptati ti kaj ne znaš,
Zadaču pisati,
Smehljati se,
Z tebom disati.
Al, ništ od tega ni bilo
Ni se ostvarilo:
Ti z drugim v klupi sediš,
Z njim se smehljiš,
I zadače mu pišeš.
Ti
Za njega,
Kak ja za tebe,
Dišeš.
Eh, kak je ljubav teška,
Baš, preteška.
Luka Garić, 7. razred
OŠ Prečko
Voditeljica: Ksenija Kancijan
LiDraNo 2013. // 67
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Maraton kruha
Uskoro su Dani kruha pa bismo trebali ispeći kruh za školsku izložbu. Čim sam došao doma s
tom idejom, baka je rekla:
- Fantastično! Sad ćemo ti i ja ispeći kruh.
Baš tog dana u posjet su došli drugi djed i baka. Kad je djed, umirovljeni pekar, vidio da pečemo
kruh, odmah se primio posla.
- Ne miješa se to mikserom. Treba ovako, rukama... - ljutio se djed.
Dojadilo mi je njihovo nadmudrivanje pa sam se iskrao iz kuhinje. U dnevnom boravku mama i
druga baka počele su me zasipati pitanjima:
- Što se tamo događa???
- Zašto iz hodnika praši brašno???
- Ma, ništa, baka i djed igraju se Masterchef-a.
Nakon nekog vremena svađa se proširila na cijelu kuću:
- Svi znaju da bake peku najbolji kruh.
- Nije točno! Logično je da ja pečem najbolji kruh. Ženska glavo, cijeli život pečem kruh i sad
ćeš ti meni soliti pamet! - vikao je djed mašući baki pred nosom prstom s kojeg su letjeli komadići
tijesta.
Da stvar bude bolja, ubacio se i tata:
- Onda ću ja ispeći kruh u pekaču.
- Ne može to tako, to se mora s dušom, sine, a gdje je duša u stroju?
I tako bi se oni svađali tko zna dokle da se nije umiješala mama:
- Smirite se! Zašto ne ispeče svatko svoj kruh pa ćemo saznati koji je najbolji?
- Ali mama, neću ja u školu nositi pekarnicu! - pobunio sam se.
No, bilo je prekasno. Svi su se primili posla pa se Masterchef pretvorio u Survival.
Kad se iz kuhinje počeo širiti miris svježe pečenog kruha, nestalo je ljutnje među suparnicima,
čak su djed i baka pričali ne podižući glasove. Sjedili smo u dnevnom boravku i čekali pištav zvuk
tatinog pekača da bismo odlučili čiji ću kruh nositi za izložbu.
Pi!Pi!Pi!Pi!Pi!Pi!Pi!!!
Svi smo otrčali u kuhinju. Baka je stigla prva i počela se smijati:
- Ha, ha, ha! Imate tu jednog štetočinu.
A kad tamo, moja sestra maže pekmez na djedov kruh. Bakin kruh je s jedne strane malo zagorio, a tatin se nekim čudom nije digao pa smo dobili pogaču, ali to nam više nije bilo važno. Navalismo dok na stolu nisu ostale samo mrvice kruha.
U školu sam na kraju nosio kruh iz PAN-PEK-a.
Stjepan Bogutovac, 7. razred
OŠ Većeslava Holjevca
Voditeljica: Nada Jacmenović
68 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Moj prijatelj
Moj je prijatelj Luka Milačić jako draga osoba, rijetko se može naći takav prijatelj. Mislim da bi
ljudi poput mene željeli baš takvog prijatelja.
Luka ima smeđe oči, a kosu i obrve poput čokolade. Ima dobru frizuru svaki dan. Nokti na rukama su mu smrtonosni. Ali ljudi, uistinu mislim smrtonosni. Jako je pametna osoba, zna matematiku,
geografiju, prirodu, povijest, a i sve druge predmete. On doslovno „razvaljuje” u učenju i odgovaranju. Kada nešto ne znam, on mi uvijek pomogne.
Luka je jako brz. Kada bi netko rekao da trči... ja se ne bih složio. Prije bih rekao da leti poput
jastreba. Vikendima igramo s prijateljima nogomet na Gornjem Stenjevcu. Milačić igra kao Cristiano Ronaldo. Ja sam obično na golu. Uvijek od njega dobivam dobre kritike. Kada on protivničkom
timu puca na gol, dugo se namješta pa se netko uvijek zadere „Ajde, pucaj!” Luka tada promaši i
napravi jako smiješnu grimasu pa svi prasnemo u smijeh.
Ima ruke poput Rokija jer kada on baci loptu... pazi se! Pravi je snagator. Izdržljiv je i strpljiv.
Voli igrice, sport, društvene igre, ma svašta on voli. Trenira karate i ima plavi pojas, no tuče se kao
Bruce Lee.
Ponekad se zapitam je li to ptica, avion ili leopard?! Ne, nije ni ptica, ni avion, ni leopard. On je
Luka Milačić.
Luka, drago mi je što te imam za prijatelja.
P. S. Ako se ne slažete s ovim tekstom, posjetite svoga liječnika ili ljekarnika.
Borna Jurak, 6. razred
OŠ Dragutina Domjanića
Voditeljica: Kristina Kraljević
Ines Kocijan 7. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2013. // 69
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Moja črešnja
V mojem je trnacu
črešnja precvela
dišeču kiklju
na se je dela.
Gizdava i lepa
kak da zamuž ide
rascvela je grane
si naj ju vide.
Hiljadu čmeli
kak motori zujiju
i mam na kratko
k nebu zletiju.
Taki bu došlo
vreme gda bum
črešnje jela i fini med
vu čaju pila.
V mojem je trnacu
črešnja precvela
dišeču kiklju
na se je dela.
Tea Milinković, 6. razred
OŠ Vjenceslava Novaka
Voditeljica: Aleksandra Kulari
70 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Pod stresom
Danas je u mojoj kući bilo ludo, luđe nego inače. Dolaze nam gosti i cijela kuća je bila prevrnuta
naglavačke kako bi se pronašli oni divni svijećnjaci koje moje mama obožava. Ako mene pitate, ja
sam ljepše mogla napraviti još dok sam išla u vrtić, ali...
- Gdje bi mogli biti? Gdje bi mogli biti? - očajavala je mama nakon neuspjelog sata potrage za
svojim „unikatnim” svijećnjacima.
- Ne znamoooooo!
Sestra i ja umorne smo od pretraživanja kutija i krenemo se izležavati na trosjed.
- Da se niste usudile vas dvije! - zaprijeti nam mama prstom. - Dok ne pronađemo svijećnjake,
nitko nigdje ne sjeda.
- Pa nismo ih mi uzele! - hrabro se pobunim.
Tako nas je pogledala da smo ostale bez riječi. Znamo da se nema smisla svađati s mamom, pogotovo kad je pod stresom.
- A evo ih! - ushićeno govori mama izvlačeći svijećnjake iz stare kutije. Potamnjeli su jer ih nismo koristili od posljednjeg puta kad su nam Niševići i Cvitkovići došli u posjet.
Pronalazak maminog izgubljenog blaga nije bio kraj mojih muka jer tada je bilo vrijeme da napokon krene kuhati objed. Opet joj je trebala moja pomoć.
- Dina, dušo, molim te miješaj mi ovaj umak za lazanje!
I miješala sam ja umak i miješala sve dok mi nije zazvonio mobitel. Tada sam potrčala da se javim. To je mogao biti vrlo važan poziv. Nazvala me Helena da mi kaže kako je Jura, njen Jura, bio
u kinu s Katarinom, a nju nisu pozvali, a mislila je da joj je Katarina prava prijateljica… I dok sam
ja tješila Helenu, umak je nestao, a ono malo što je ostalo, zalijepilo se za dno posude i širilo vrlo
neugodan miris.
- Neee, moj umak! - očajavala je mama.
- Oprosti, oprosti, oprosti, oprosti, oprosti, oprosti, oprosti! Nisam htjela…
- Sad sve moram ispočetka, a nemam više mlijeka. Kako ću napraviti novi bešamel bez mlijeka?
Idi van i kupi mlijeko, nema druge!
- Što??? Mama, vani je minus pet stupnjeva, smrznut ću se!
- Onda pošalji tatu.
- Znaš da tata spava.
- Probudi ga!
Ako mislite da je to lagan zadatak, varate se. Mog je tatu teško probuditi i tijekom tjedna kada
ide na posao, a pogotovo preko vikenda. Srećom, ja sam već usavršila tatino buđenje.
- Dinamo gubi protiv Hajduka! - viknem mu na uho i on već skače iz kreveta.
- Što?!?!
- Mama kaže da odeš kupiti mlijeko.
- No, što je s Dinamom?
- Ništa, mama samo želi da kupiš mlijeko.
- Trebao sam znati da me varaš. Tako si me probudila već tri puta ovog mjeseca - gunđao je.
Tata je kupio mlijeko, ja sam besprijekorno miješala umak i mama je bila zadovoljna jer smo sve
uspjeli napraviti na vrijeme.
Kada su gosti došli, mi smo se smiješili kao anđelčići praveći se da se ranije toga dana nije dogodilo ništa neobično, a zapravo i nij jer tako je to svaki put kad nekog ugošćujemo.
LiDraNo 2013. // 71
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
- I onda, vidimo se sljedeće subote kod vas? - pita mama Niševiće koji su ostali još malo poslije
Cvtikovića.
- Nažalost, ne možemo vas pozvati, pokvarilo nam se grijanje, a majstor će doći tek za dva tjedna, stoga bismo li mogli sljedeće subote ponovo k vama?
- Naravno! - mama se ljubazno smješkala, ali već sam vidjela horor u njenim očima.
Dina Javorić, 7. razred
OŠ Većeslava Holjevca
Voditeljica: Nada Jacmenović
Laura Fučkar, 6. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
72 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Priča jedne kapljice
Tko sam i kome uopće trebam? Zašto postojim?
Iz dana u dan pitala sam se u sebi i naglas, živeći u ogromnom oceanu. Neprestano sam tražila
odgovore na ista pitanja. Ponekad sam stvarno svima išla na živce, ali uglavnom su mi, uz osmijeh
ili podsmijeh, opraštali.
Iz dana u dan sam radila isto…postojala… ne znajući tko sam, zašto postojim i kome je važno
da postojim. U očekivanju odgovora, igrala sam se s prijateljima, promatrala akrobacije dupina i
ponekad učila od rakova.
Uskoro mi je sve dosadilo. Odlučila sam otići na površinu s nekoliko kapljica istomišljenica.
Što sam se više uspinjala prema površini, bivalo je sve toplije i toplije. Gotovo sam odustala od
te avanture kad sam shvatila da se nešto događa. Posve sam se približila površini i osjetila snažan
nemir. Htjela sam zamoliti prijatelje da odustanemo i vratimo se, ali njih više nije bilo- nestali su. U
trenutku sam osjetila i tugu i strah, ali nisam dugo mogla misliti ni na tugu ni na strah jer sam naslutila da se nešto važno događa. Nije me boljelo, no na neki sam čudan način nestajala. A uskoro
sam cijela isparila.
Polako sam se dizala s tugom gledajući ocean koji se udaljavao.
Ubrzo je naišao oblak i progutao me. U njemu sam se vrlo brzo opet zgusnula u kapljicu.
Nisam znala gdje sam, ali mogla sam vidjeti cijeli svijet. Moje se zadovoljstvo uskoro pretvorilo
u ushit. Upravo sam saznala tko sam i kako izgleda svijet.
Svijetu sam se iz oblaka divila dulje od dva mjeseca. Primijetila sam da zadnjih dana postajem
sve teža i teža pa sam naposljetku zbog težine ispala iz oblaka. Dugo sam padala, a potom upala u
nekakvu napravu u kojoj je već bilo mnoštvo meni nepoznatih kapljica.
Nakon nekog vremena došao je čovjek i izlio sve kapljice u nekakve epruvete. Taj mi je čovjek
bio zanimljiv i drag jer je želio doći do odgovora koji su i mene zanimali. Radio je mnoge pokuse, a
potom i neke druge stvari koje nisam razumjela. Uglavnom, bilo mi je ugodno jer sam osjećala da
sam sve čišća i čišća. Naposljetku sam blistala od čistoće, kao i ostale kapljice koje su me okruživale.
Jednog je dana čovjek sve nas blistave kapljice utovario u oveći kamion, kamion se poslije ukrcao na brod, a potom smo opet putovale kamionom… Na kraju puta saznala sam da sam u saharskoj Africi. U prvi sam mah bila zbunjena ne razumijevajući gdje se zapravo nalazim i što to znači.
Odjednom…izlila sam se u čašu koju je držalo mršavo tamnoputo dijete. Kad je žedno dijete ispilo sadržaj čaše kojeg sam i ja bila dio, otkrila sam odgovor na svoje najvažnije pitanje: Kome ja
trebam?
Hana Krajčević, 7. razred
OŠ Augusta Šenoe
Voditeljica: Ariana Etlinger
LiDraNo 2013. // 73
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Puhovita priča
Pričam ponoćnu priču pored prozora:
Poljoprivrednik Petar ponosno proizvodi poljoprivredne proizvode: papriku, poriluk, patlidžan, prokulicu, peršun. Prijatelj Primož putuje Petru po povrtnice. Ponedjeljkom poslije podne prave pinđur. Potom peku pšenično pecivo pod pekom. Pojedoše pola patke polivene pšeničnim pivom, pogrickaše pecivo. Potom prijatelji pričahu pučke priče pijući pivo. Poslije ponoći prijatelji
pozaspaše. Pjev ptica probudi prijatelje prije poziva prekrasnog pijetla. Preko podneva poručahu.
Poslijepodne Primož pođe prijateljici pa Petar počne piliti panjeve. Pila pukne, Petar padne. Pozove
Primoža. Primož pritrči pa pridigne Petra. Primi pilu pa popravi pribor. Počnu piliti ponovo. Pronađu pod panjem povelikog puha. Puh pobježe. Prijatelji potrčaše po putu prema platanama. Pucahu
puškom pa poplašiše ptice. Podivljali puhovi poskakali po Primožu. Petar puškom pogodi puhove.
Primož presretan pozove Petra pa prodaše puhove postolaru. Pripraviše presjajnu proslavu. Pozvaše pisca priče. Pisac povečera pa počne pisati priču.
Predragi pričoljupci, priču pozdravite pljeskom!
Ivana Mahovlić, 6. razred
OŠ Dr. Ante Starčevića
Voditeljica: Dubravka Rovičanac
Klara Garma, 7. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
74 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Put na more
„Svaki odmor je dobrodošao!” kaže stara japanska poslovica s kojom se svi možemo složiti.
Nakon naporne školske i radne godine i mukotrpnog pakiranja jedva smo čekali trenutak kada
će se naše oči susresti s ogromnim natpisom: Dobrodošli u Istarsku županiju!
Takve misli bile su spas za moju obitelj. Nakon devet dugih i mučnih mjeseci mislim da smo svi
zaslužili malo zabave i opuštanja.
Uputili smo se u Pulu, prekrasan grad na jadranskoj obali. Par sati vožnje nisu se činili pretjerano dugi i sve je trebalo proteći u najsavršenijem miru. Moj tata, veliki „zaljubljenik” u vožnju spremno je prihvatio izazov.
„Pula? Pih, to je mačji kašalj za vrsnog vozača poput mene. To ti je kao da kuharu daš da ti ispeče jaje na oko”, rekao je glasom punim samopouzdanja.
Vrijeme je prolazilo, prolazilo i prolazilo. Pogled na ručni sat moje sestre pomalo me uznemirio. Iako mi matematika nikad nije bila jača strana, prema mojoj računici već smo se trebali kupati,
uživati na plaži u toplini sunčevih zraka. No jedina toplina u kojoj smo uživali bila je temperatura
neklimatiziranog auta koji se pušio na +35 celzijevih stupnjeva, a vrućina užarenog asfalta samo je
pridonijela nervozi koju smo već odavno svi osjećali. Ali ne i tata.
Njegov samouvjereni pogled govorio je da ne shvaća kako smo autoput već odavno trebali zamijeniti morem te je mirno vozio dalje.
„Tata! Gdje smo mi? Pa već smo odavno trebali stići!” rekla je moja sestra vidno nervozna.
„Blizu smo, blizu smo! Samo što nismo stigli”, odgovorio je pomalo nesigurno, kao da ni sam ne
vjeruje u svoj odgovor.
Odlučili smo ne dolijevati ulje na vatru i pustiti tatu da nastavi dalje. Sati su i dalje mirno prolazili i
polako se počela spuštati noć. Krajolik oko nas se promijenio, ali more smo mogli samo sanjati. Autoput je zamijenila krivudava seoska cesta. Odjednom tata naglo zakoči! Što? Zašto? Što se dogodilo?
Podigla sam pogled koji se susreo s vrlo uzrujanom kravom.
„MUUUU!” začulo se kao znak čuđenja.
Nakon par trenutaka, još uvijek vrlo iznenađena, odlučila je nastaviti dalje.
„Tata! Ako dosad nisi shvatio, nismo ni blizu Pule. Jedino ako krave nisu iznenada naučile plivati”, oglasila se moja sestra.
„Dragi! Da ipak pitamo nekoga za pomoć”, rekla je moja mama molećivim glasom.
„Ne, ne i ne! Blizu smo, osjećam to!” rekao je ljutito i sam znajući da je potpuno u krivu.
Nastavio je dalje, ali ne zadugo. Iznenada nas je zabljesnula jaka svjetlost potpuno nas razbudivši.
„Putovnicu,molim!” progovorio je policajac na vrlo lošem engleskom.
„Zašto?” upitali smo svi na puno boljem engleskom nego naš sugovornik.
„Gospodine, ne znam kako ste mislili prijeći talijansku granicu bez putovnice”, opet se začuo
loš engleski naglasak.
„Talijansku granicu?!” povikali smo ponovo u kvartetu.
„Da gospodine, na ulazu ste u Italiju. Putovnice na sunce,” rekao je strogim glasom.
„Ali mi nemamo putovnice. Krenuli smo u Pulu,” rekao je tata bojažljivim glasom.
„Pulu?! Daleko ste vi od Pule! Giovanni, vodi ove zalutale u stanicu!” dobacio je policajac nestrpljivo kolegi.
„Italija, tako draga zemlja, tako ljubazni ljudi, to se ne viđa svaki dan”, reče moj otac s neuvjerljivim osmijehom promatrajući glavnu prostoriju granične policijske postaje.
Matea Erceg, 8. razred
OŠ Žuti brijeg
Voditeljica: Kata Mišković
LiDraNo 2013. // 75
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Sretan i zdrav
Tlak mi je skočio do neba, crven sam k’o čili papričica, znojim se, usta su mi suha, oči lete po
ekranu, prsti nervozno udaraju po tastauri, u glavi mi bubnja, u ušima zuji...
Ne, nisam se zaljubio! Tako izgledam dok igram igrice! Ja sam hipertenzičar ili tlakaš, kako kaže
moja baka tlakašica, a četrnaest mi je godina tek!
Sasvim slučajno otkrilo se da imam visoki tlak. U petom razredu na sistematskom medicinska
sestra Mara ozbiljno je klimala glavom mjereći mi tlak treći put zaredom. Čudom se čudila i mislila
da se tlakomjer pokvario. Tlak mi je bio pre pre previsok i u sljedećoj sam sekundi bio u ordinaciji
školske liječnice Šarac, preko reda. Šaracka mi je počela objašnjavati kako trebam promijeniti način prehrane, kako se trebam više kretati, kako ne smijem puno sjediti ispred računala, a mami je
napisala podužu čitabu. Hitno se moram javiti svojoj obiteljskoj liječnici! Već drugi dan, s gomilom
uputnica, mama i ja u Klaićevoj smo cijeli dan proveli na detaljnoj obradi i promatranju. Internisti,
pedijatri, laboranti, kardiolozi pregledavali su me od glave do pete, izvadili pet bočica krvi, prikopčali me na EKG i detaljno snimili ultrazvukom. Doma se vraćam s holterom krvnoga tlaka, malom
spravicom koja mi u sljedeća 24 sata mjeri tlak. I gle čuda! Nalazi su bili skoro pa OK.
Kardiologica je u meni odmah prepoznala ljubitelja visokokaloričnih ćevapa i kebaba, bucu koji
obožava svoj laptop i dan provodi uz veliki ili mali ekran. Baka i ja redovito smo mjerili svoje vrijednosti tlaka ujutro i navečer. Hipertenzija je nasljedna. Tlak mi je oscilirao od visokoga do normalnoga, ali svoje navike prehrane i kretanja uopće nisam mijenjao do jedanaestoga mjeseca prošle
godine. Tad se dogodio jedan veliki KLIK! Otvorile su mi se oči i uši u onoj istoj Klaićevoj!
Moja me kardiologica ubacila u poseban program za regulaciju krvnoga tlaka kod djece i mladih.
Za početak nema pretjeranoga naprezanja i ništa ne radimo na silu. Psihologica iz tima pročitala
me poput Bonda, Jamesa Bonda, i u mom psihoprofilu piše da sam iznadprosječno intelektualno
razvijen pa sam mogu donositi dobre, a (kao od šale) odbaciti loše životne navike. Fizioterapeutkinja je razradila trening pješačenja (s kojim se još nisam sljubio) od pet kilometara dnevno. Pješačenje mogu kombinirati s điranjem na bicu, a u šetnji me prati moj labrador Švrćo. Mama je nabavila
orbitrec i bučice pa zajedno vježbamo dok mjuza trešti do daske. Ne ubijamo se od aktivnosti! Ako
se oznojimo, odmah napravim pauzu. Najviše me razveselila nutricionistica. Žena me tjera da jedem ne tri, ne četiri, nego šest puta dnevno. Kvaka je u količini. Malo, ali zdravo! Doručkujem sve u
light verziji. Nemasno mlijeko ili jogurt, raženi kruh i malo pureće salamice. Ručam i večeram kuhano meso i povrće, a za dva međuoborka maznem koji keksić ili voćku, a prije spavanja jogurt i zobene pahuljice. Master šefica mama napunila je kuhinju zdravim začinima (kurkumom, đumbirom,
korijanderom, kardamomom) i grickalicama. Ne, ne jedem smokiće i kokice! U umjerenim količinama potamanim bademe ili lješnjake, a od čipsa u obzir dolazi samo onaj od jabuke.
Bome sam se stesao! Imam punih osam kila manje! Uskoro ću u šoping po nove trapke.
U Klaićevoj sam se sprijateljio s Josipom koji nema viška sala, ali ima srčanu manu zbog koje
boluje od hipertenzije. Vršnjaci smo. Josip će, nažalost, cijeloga života piti tablete za snižavanje
krvnoga tlaka jer ne može utjecati na svoje zdravstveno stanje kao ja. Tlak će s vremenom ostaviti
posljedice na njegovim unutranjim organima.
U Klaićevoj sam naučio razmišljati pozitivno. Laptop mi više nije najbitniji. Vikendom igram
igrice i zapjenim se i pocrvenim kao danas, a onda pauziram do sljedećega petka. Zgriješim povremeno i s čokoladom, ali pojedem samo par kockica. Prema savjetu nutricionistice potpuno sam
odbacio gazirane sokove i pijem isključivo čistu vodu. Zdrav sam i sretan, bolje i pametnije brinem
o svom mladom životu. Jes!
David Lončar, 8. razred
OŠ Marije Jurić Zagorke
Voditeljica: Melita Horvatek Forjan
76 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Susret dvaju svjetova
Ponekad se zapitam kako je to biti slobodan, kako je to živjeti bez straha. Moram priznati, nisam ni najmanje zadovoljna sobom; nemam se čime ponositi i zato sam jako ljubomorna na Darka
koji je tako sjajan da bi mu i najsjajniji biser pozavidio. A tek Stela! Ona je doista prekrasna! A ja?
Ja sam ništa. Uvijek stojim na istome mjestu, zaokupljena svojim brigama, usamljena. No dobro
- nisam posve sama. Slani je moj prijatelj koji je uvijek pored mene i drago mi je što nisam jedina
školjka u ovome moru. Znam da nitko nije savršen, ali ja sam najdalje od savršenstva. Sada sigurno
mislite da sam ljuta na cijeli svijet. Ne, nisam ni najmanje, nego samo želim reći da... Ali za mene
ionako nikoga nije briga.
U posljednje vrijeme zaokupljaju me nove brige. Moje su misli svaki dan usmjerene „onome”
što je nedavno zaronio ovamo, do morskoga dna, a na sebi ima par prozirnih kristala. Od pomisli
na nj zaledi se cijela moja ljuštura i moje srce. Dobro, dobro, ne zalede se baš, ali da se to stvarno
i dogodi, sigurna sam da za mnom ni suzu ne bi pustio nitko, baš nitko! Osim... možda, mojega prijatelja Slanoga.
Kako „onaj” uspijeva doći u naš svijet? Kad pogledam visoko, prema površini mora, odmah mi
je jasno da ja nikad, baš nikad ne bih mogla doći do onoga vanjskoga svijeta. A oni... Slani mi stalno
govori o tim stvorenjima. Ja ih još nisam vidjela izbliza, a izdaleka, „onaj” mi izgleda baš kako mi ih
je moj prijatelj opisao: velik je, boje pijeska, s nekakvim algama na glavi i, naravno, sa sjajnim kristalima koji mu skrivaju oči. Pitala sam Slanoga što takvo stvorenje radi ovdje, među nama, a Slani
je samo zašutio i zatvorio se. Zatim je rekao da su „oni” naši najveći neprijatelji. Te su me njegove
riječi proganjale nekoliko dana. Od straha i patnje počela sam razgovarati sama sa sobom, a prolaznici su me zaprepašteno gledali. Slani me tješio da „oni” rijetko zalaze među nas, no moj strah
nije nestao. A dani i noći su se smjenjivali.
Ta je noć bila mirna, moglo se čuti disanje ribica i šum iz daljine. Smirena, gledala sam Slanoga
i razmišljala o njegovoj sigurnosti i bezbrižnosti. Bilo mi je drago da bar netko nije zabrinut kao ja.
Odjednom se sve promijenilo. More se zalelujalo, pijesak se podigao, ribe su u strahu počele bježati, zapravo pobjegli su svi osim mene i mojega prijatelja. Začuđeni, gledali smo što se to događa.
I onda sam ugledala „njega”. Približio mi se. Veliko stvorenje, baš onakvo kakvo sam i zamišljala.
Nisam se mogla pribrati, htjela sam u pijesak propasti, nestati. Pogledala sam Slanoga i shvatila da
je jako prestrašen. A „on” se još više približio, gledao nas je dugo, polako nas je obilazio, ma cijelu
vječnost je to trajalo. Skoro sam uginula. Onda se počeo odmicati, pa opet približavati. Pogledala
sam mu oči velike i crne kao morsko kamenje ukopano u pijesak. Moj se odraz pojavio u njegovim
velikim očima i u sjaju kristala koji su ih zaklanjali. Onda me pokušao dodirnuti. A zatim se lagano
okrenuo i udaljio.
Tada su me preplavili i strašni i blagi osjećaji: strah, nemir, sreća. Nisam mogla ni progovoriti,
samo sam gledala u morske daljine. Prvi je progovorio Slani. Rekao je da je ovo nemoguće i da smo
imali veliku sreću. Ja sam nakon svega rekla da valjda ni „oni” nisu svi jednaki. Naš nam posjetitelj
ne bi učinio ništa nažao, osjećala sam to.
Sljedećih dana i godina bila sam na oprezu. Još me mučio strah, strepnja, iščekivanje, briga,
neizvjesnost. Stalno sam razmišljala o onom susretu, životu, opasnosti. U mirnim trenucima prije
spavanja sebi sam govorila da smo svi različiti. Ha, pa ni mi, plemenite periske, nismo sve jednake,
a kako bi onda „oni” mogli biti!
Martina Madžar, 7. razred
OŠ Dr. Ivana Merza
Voditeljica: Boženka Dolić
LiDraNo 2013. // 77
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Više se ne okrećem na svoje ime
Zovem se Petra. Pa, prilično sam sigurna da se zovem tako. Ime je nešto što nam je dano pri
rođenju i kojim se služimo za identifikaciju. Često se dogodi da drugi ljudi ne misle o tvom imenu isto što i tvoji roditelji te sami sebi daju ovlasti da ga promijene. I tako dobivamo nadimke. Varijacije našega imena, a ponekad potpuno drugačija imena kojima nas drugi zovu i oslovljavaju.
No, što se dogodi ako imaš toliko nadimaka u upotrebi da se ljudi više i ne koriste tvojim imenom? To se upravo meni dogodilo.
Moja mama, kao i svaki drugi roditelj, prestala me zvati mojim imenom isti dan kada mi ga je
dala. Umjesto njega nadjenula mi je toliko nadimaka da svi ne stanu na papir. Čak sam naučila procijeniti što želi i kakve je volje po tome kako me zove.
Mihi ili Mihica sam kada želi razgovarati ili se potužiti. Kiki kada želi nešto posuditi, bez obzira
što, čarape, moju staru ogrlicu, moje sandale ili novac kad bankomat u susjedstvu ne radi. A kada
je ljuta na mene i kad viče na mene, onda me uvijek zove Nera, iako je prava vlasnica tog imena
naša mačka.
Ponekad mi je stvarno žao te mačke.
Tata je još gori po tom pitanju. Kad je zbog nečega ponosan na mene ili sam ga usrećila, zove
me Mačak ili još češće u vokativu, Mačko! Ponekad me, iz čista mira, nazove Maja ili Marina, imenima moje polusestre i pomajke, dok je ime Petra pripalo Maji.
Jednom, kada me, ničim izazvan, nazvao Maja rekla sam mu: „Znaš, život bi ti bio mnogo lakši
da si meni dao ime Maja, a Maji Petra. Onda bi me tek počeo zvati Petra.” On se na to samo veselo
nasmijao kao da zna nešto što ja ne znam. Lukavac.
Ni Maja nije ništa bolja. Kad je shvatila da me iritiraju nadimci, samo što nije zaboravila moje
ime. Sada me zove: Kogame, Kikyou, Winksica, Pepa, Panda, Ronma...i još mnoštvom imena iz deset različitih crtića.
A u školi je noćna mora! Kao da nije dovoljno da se cijeli razred ponaša kao da ih je demon kaosa
nahranio ludim gljivama, svi me zovu: Pepa, Pepi, Pepić, Pepica.
Ponekad na Pepa dodaju i onaj sramotni sufiks pig. Užas!
No profesori su šlag na, već ionako prevelikoj, torti nadimaka. Većina me jednostavno oslovljava službenim prezimenom, a profesorica iz kemije, čiju bih osobnost željela da ima moja baka, zove
me, ma kako to bizarno zvučalo, Ivana. To je također ime jedne djevojke iz našeg razreda. No mi
uopće ne sličimo jedna drugoj pa sam se ja podugo češkala po glavi od čuda.
Naime, Ivana ima dugu, gustu i nevjerojatno kovrčavu crnu kosu, okruglo lice i tamne oči. Veliki
kontrast mojoj zlatnosmeđoj i poput ravnala ravnoj kosi, izduženom licu i plavim očima.
Još bih se i pomirila s tim da me nova časna, profesorica iz vjeronauka, iz nekog nerazumljivog
razloga, ne zove Dora, imenom plavokose djevojke iz razreda. To nas je ostavilo jednu zbunjeniju
od druge.
Mislim da je to dovoljan razlog kada me ljudi jedanput u plavom mjesecu zovnu „Petra!”, da se
ne okrenem, kao da zovu nekog drugog, imenom koje je nekad bilo moje.
Petra Crnić, 8. razred
OŠ Lovre pl. Matačića
Voditeljica: Ljiljana Mirt-Kruc
78 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Vražja kutija
Ovo je istinita priča iz djetinjstva moje none. Živjela je u malom selu u Istri po imenu Bričanci.
Zbilo se 1962. godine. Otac moje none je radio kao stolar. Jednog dana odlučio je svojoj obitelji
prirediti iznenađenje. Otišao je u Pulu i kupio televizor. Zvao se ‘’Ei-Niš’’ i dolazio je iz Srbije. Svi
seljani su čekali da vide to „čudo’’. Bili su oduševljeni. Svi su sjeli u dnevni boravak i gledali vijesti.
Svaki dan bi dolazili. Mislili su da ih voditelji vide kroz ekran.
Jednog je dana odjednom nestala slika, televizor se pokvario! Opet su morali proći sav taj put
da ga odnesu na servis u Pulu. Kada su se vratili, seljani su već bili pred vratima i čekali. Moj pranono Bepi je napravio puno klupica, stavio televizor na vitrinu i pozvao sve seljane. Pranona Ana je
očistila orahe koje su poslužili kao kokice. Imali su pravo malo kućno kino.
Moja pra-pra nona Marija je bila uvjerena da je voditelji vide i uvijek bi ih pristojno pozdravila.
Jednom je ručala, a drugi su gledali vijesti, pa se izderala: „Zapri tega vraga da me ne gledaju dok
jin! Stavi po manje!!!” Svi su joj govorili: „Ali, baba, ma ne vide te oni!’’ Ona im nije vjerovala: ‘’Ma
vide, vide, vidiš da me glediju!’’
Za nekoliko mjeseci skoro je svaka kuća imala po jedan televizor.
Rebeka Šantek, 6. razred
OŠ Marina Držića
Voditeljica: Božinka Dokuzović
Lina Kovačević, 5. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2013. // 79
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Zgode i nezgode mega deda Đureka
Blagdanska nedela, liena. Spružil sem se na bužične slame kak maček. Čuje se: cok-cok, cok-cok,….
Moj deda Đurek vu svem stolcu se ziba.
Da ga vidite, pravi ded Bužičnak, blagi pogled, miren, nasmejan.
Puno toga je deda: mužikaš, pubožen i spometen, vinar i ekunumista. Ud sega deda Đurek najrojši je same i navek deda.
Deda Đurek voli pripovedati, a ja poslušati, lepe mi je kak se šali na svoj račun.
Puslušajte kakuv je moj deda Đurek:
Četrte je od petere dece. Mama im je rane mrla, a za njih se briguval tatek (preded Lovro pu
terem sem ja dobil ime). Teške su živeli, ali si su se vu Zagrebu školuvali. Tatek mu je bil mužikaš
„Farkaševec” (farkaš je najstareši štim za tambure), vinar i mogle bi se reči selski intelektualec (to
su valda oni kaj pune čitaju?!). A valda je i moj deda „to”, a mojsti bum i ja intelektualec, vu te nade
su mi dali ime Lovro.
No dobre, deda Đurek je uz svo mirnoću kaj mu je dragi Bogek dal, navek vu neke neprilike.
Vo dobe ud pet let opal je vu žive blate. Sirumak je počel ud straha kričati i na su sreču čula ga
je jedna strina i bome jedva zvlekla vun. A mene je jasne zakej zna reči: „Z blata se nigdar zvlekel
nebum!”.
Bil je poslušen i vreden, a razme se i dober đak. Mlajša sestra Marija (po našemu Marica) i on
išli su vu Moravču školu, a druga braća vu Zagreb. Trebale je pisati pisam, a jedne bratu Karlu je
zgledele uvak: „Draga Kalica, Đurek piše, ja puvedam, gda buš došla dimen?”
Kak su bili verski udgajani i bili fest dobri z župnikem, deda Đurek je saku nedelu dumištruval.
Jenu nedelu se tak ublačil vu šekestrije i dojde župnik. Deda se naklojnil: „Falen Isus”, a župnik njemu: „A gde si Mariju ostavil?” Deda spretne udguvara: „Velečasni, nisem ju ostavil, z mamu je već
vu cirkve”. A župnik njemu „Đuro, Đuro, blaženu djevicu, kaže se hvaljen Isus i Marija!”.
Dečki ove nebute veruvali! Dekle su išle na zabavu z mamami. Zabave su bile ob nedela vu vatrogasnome domu. Na jedne strane sedele su dekle, a prek puta dečeci. Kad je mužika zaigrala, šte
prvi negva dekla. O, moj deda Đurek sigurne nu svuje drage. Dok je on mudruval, već ju je drugi vtpelal na tanec. Tak si bar ja mislim. Mogle bi biti da je negva draga (moja baka Dragica) prva puskočila, tak da su se ipak sretne stali na placu za tanec. Nekak mi zgleda da baka i denes vodi „tanec”.
Jesam to lepe i kulturne povedal?
Kak da velim, svi zname da je deda Đurek lovec. Iskrene vam velim, ne sećam se da je igda nekaj dunesel z lova. Tobož, lov je vu službe očuvanja prirode i divlači ili puška nije štela puknuti baš
kad se fazan zdigel……
Nije dimen dunesel odstrel, al znate je dunesel neke druge: pugurene lače.
Uvak je bile: završila je lovačka hajka i lovci su puseli kraj ogna. Na botine su nateknuli špek i
kubase i pomučku vrteli nad ognjem pa pupevka za pupevku…….. lepe se bile greti jer lovna sezona je navek vu zime. Najmput su se svi počeli zgledavati, vrteti: „Đure, Đure, lače…” Deda udmara
zmučene noge, lepe popeva, stopil se i tak zanesel da nije ni primetil kak je bez jedne lačnice ostal
– zgorela je du kolena. Niš, došel je dimen, skril zgurene i navlekel druge lače. Mudrijaš, pri Varteksu vu Varaždinu (tam je delal) majm vu pondelek je kupil nove zelene samterice. I fletne ih podsmeknul vu vrmar. Nakon pola leta, nešte mudreši je sve razaznal. Pretpustavite kaj je mogle biti?!
Baka! A kaj je nastradal. I za lače i za tajnu, za lov kaj služi same bedarijam…….. Najvekši greh je
kaj je putrošil peneze, a baka je mogla bermude zošiti!
Na naše veselica rada se popevaju varaždinske popevke vu čast dedu Đureku teri je dvadeset
let putuval na posel vu taj lepi barokni grad. Ne razmem se vu taj barok, al verujem da je tak. Du
baroknuga grada i nazaj saki dan je trebale prejti stodvajst kilometruv. Suputnik i kolega mu je bil
80 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
svak (sa sreča jer bi deda pomučku potrušil vremena kak da ide na more pu stare ceste čez lička
sela). Imeli su običaj stati v jedne bertije polek Novoga Marufa , gde su bili tak dragi gosti da ih je
sake jutre čekala kavica. Jenoga zimskuga jutra kavica se ladila, a njih nije bile. Završili su put vu
ledene reke Bednje, odskliznuli su z ceste i pud mostem čekali unesvešteni. Bertašica Danica nije
dobre slutila pak je zdigla celu bertiju na noge i krenula je potraga. I tak je bila mrzla kava, al spašena glava.
Na ove slamice mi je tak lepe, tople. Deda Đurek se pomučku cojnče vu svem stolcu, gladi svoju
sedu bradu z mislima negde daleke. A ja, naslednik imena, mojsti bum i ja intelektualec, a mojsti
mužikaš. Mojsti bum pipe utpiral rujnemu vincu i vrtel kupici z zlatnu prigorsku kaplicu. Sneži, slamica me na lenost vleče, a deda, moj deda Đurek tak lepo pripovedati zna.
Navek = Uvijek
Dimen = Doma
Šekestriju = Sakristiju
Dumištruval = Ministrirao
Vun = Van
Cirkva = Crkva
Blate = Blato
Majm = Odmah
Lače = Hlače
Stopil = Ugrijao
Ogen = Oganj, Vatra
Botine = Štapovi
Pomučku = Polako
Popevka = Pjesma
Fletne = Spretno, Brzo
Igda = Ikada
Podsmehnul = Podmetnuo
Vrmar = Ormar
Bedarijam = Glupostima
Zošiti = Sašiti
Denes = Danas
Mužar = Cijev Sa Barutom
Cucek = Pas
Prispudoben = Sličan
Firunga = Zavjesa
Tece = Tete
Cajt = Čas, Vrijeme
Sedele = Sjedile
Tenec = Ples
Vleče = Vuče
Vrtel = Vrtio
Ekunumist = Ekonomist
Bertašica = Gostioničarka
Lovro Zenko, 5. razred
OŠ Ivana Granđe
Voditeljica: Ankica Dmejhal
Sven Laušić, 5. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2013. // 81
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Život je školski odmor
Zazvonilo je zvono za odmor, za petominutni užurbani život nas malograđana. Državljana ove
države, učenika ove škole. Stala sam kod vrata dok je krdo učenika nemilosrdno gazilo preko mene.
Netko mi je čak zgnječio lice. Naravno, zadnja izlazi Talia, kao i uvijek. Pogledala me od glave do
pete, promumljala da izgledam pregaženo i nastavila dalje. Popravila sam kosu i nastavila dalje.
Dok smo spuštale torbe, do nas je došao Martin panično lamatajući rukama i vrišteći:
- Ljudi, ona pita! Ona pita, ljudi!
Mi smo se sinkronizirano okrenule, no Martin je već trčeći otišao i širio paniku dalje. Talia me
smireno pogledala i rekla:
- Ne može nas pitati. Ne smije.
Kimnula sam glavom.
-Jel’ bilo zadaće?- upitala sam Martinu.
- Ma je, nešto malo.
- Daš mi da prepišem?- upitala sam ju vadeći bilježnicu. Pružila mi je bilježnicu otvorenu na
stranici sa zadaćom. Stranicama, točnije.
- Malo?! Malo?! Kaj ti briješ, pa to uopće nije malo! - uzviknula sam gledajući stranice, potpuno
ispisane.
Brzo sam pisala, ponekad griješeći zbog brzine. A onda je do nas došao Fran držeći nekakve
papire u rukama.
- Kaj ti je to? - upitala ga je Talia.
Nacerio se i odgovorio: - Čuo sam da pita. A po ovom članku, 3. odlomak, 5. red, piše da ne smije.
I dalje je listao i podebljavao stvari važne za raspravu s profesoricom, koja je jednostavno neizbježna.
- Ma je, sigurno - promrmljala sam i dalje pišući. Pogledala sam oko sebe jer mi se učinilo da me
netko zove. Bila sam u pravu. A taj netko bila je Stella. Jela je pizzu i išla prema meni s Veronikom
i Lunom.
- Hej, pita cijeli sat. Just so you know - veselo joj je rekla Talia koja je odavno odustala od bilo
kakvog učenja ili ponavljanja prije sata. Stella je u sekundi prosijedjela. Hm, zanimljiva reakcija.
- Šta?! Pita?! Pa nije rekla! - vikala je.
Veronika je isto čula tragičnu vijest tako da je naše sugrađane već ispitivala tko se javlja. Naravno, nitko nije bio dovoljno lud za to.
Stella je stala kraj mene i ponavljala listajući bilježnicu. Ja sam završavala zadaću i također joj
se pridružila u ponavljanju. Samo što ona (i ostatak razreda) imaju koristi od toga jer ipak nešto
zapamte. A ja? Ne. Valjda je 90% memorije moga mozga zatrpano tekstovima raznih pjesama. Toliko o pametnom korištenju mozga. Sada je već i Talia s Franom listala Pravilnik i gledala korisne
stvari. Zazvonilo je. Mogla sam vidjeti paniku na licima svojih sugrađana. Dio cura izašao je iz WC-a
i stao kraj vrata s izrazom lica koji je sve govorio. Profesorica se stvorila niotkuda. Možda je doletjela, ne znam. Uzela sam torbu i ušla u učionicu. Batur je već sretno sjedio za stolom, a ja sam,
jadna, morala sjesti kraj njega. Nije da želim, moram zbog nekih razrednih „anđela” koje ipak neću
morati imenovati. Pogledala sam po razredu. Talia je hodala prema svom mjestu s izrazom lica koji
je govorio samo jedno: „Umrijet ću časno.”
82 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
U razred je ušla profesorica, sjela za stol i upisala sat.
- Danas pitam cijeli sat - mirno je rekla zapisujući koga nema na satu. Zadnja stvar koje se još
sjećam iz tog traumatičnog događaja je Stjepan koji dovikuje:
- Ali, profesorice…
I Fran koji je već počeo vaditi Pravilnik o ocjenjivanju.
Tea Horvat, 8. razred
OŠ Gustava Krkleca
Voditeljica: Ana-Marija Šoštarić
Ozana Jakšić, 6. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2013. // 83
84 // LiDraNo 2013.
i
n
č
a
n
i
d
e
Poj
o
k
s
m
a
r
d
sce nski
nastupi
a
ol
k
š
h
i
n
v
učenika osno
LiDraNo 2013. // 85
Tia Brlek, 2. razred
OŠ Ivana Cankara
Grigor Vitez: Strah
Voditeljica: Katija Jurčić
Vid Ban, 5. razred
OŠ Frana Galovića
Stjepan Jakševac: Novi škrlak
Voditeljica: Mihaela Pleše
Katja Rožmarić, 2. razred
OŠ Ivana Cankara
Zoran Pongrašić: Ivica i Marica
na drugi način
Voditeljica: Irena Sremić
Ela Katina Krizmanić, 6.
razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
Ela Katina Krizmanić: Moje
forsko lito
Voditeljica: Marija Đerek
Lukrecija Bednjički, 7. razred
OŠ Marije Jurić Zagorke
Jasminka Tihi-Stepanić: Imaš
fejs?
Voditeljica: Nataša Jakob
Stella Dendić, 6. razred
OŠ Čučerje
Fran Galović: Lastavice
Voditeljica: Vesna Orešković
Juraj Hrstić, 7. razred
OŠ Vjenceslava Novaka
Indijanska narodna: Molitva
Voditeljica: Aleksandra Kulari
Marko Matusina, 6. razred
OŠ Trnjanska
Antun Gustav Matoš: Jesenje
veče
Voditeljica: Vesna Dobrinić
Iva Maljak, 8. razred
OŠ Vugrovec - Kašina
Slavica Sarkotić: Prekriži me
babica
Voditeljica: Dijana Dill
Nika Bokić, 7. razred
OŠ Izidora Kršnjavoga
Lewis Carrol: Karazubijada
Voditeljica: Valentina Lugomer
Ana Ljubičić, 7. razred
OŠ Brestje
Miroslav Krleža: V megli
Voditeljica: Ankica BlažinovićKljajo
Ante Čolak, 2. razred
OŠ Ksavera Šandora Gjalskog
Sanja Pilić: Kakav takav
Voditeljica: Irena Vitaljić
Niko Pavlinović, 3. razred
OŠ Ljubljanica
Renato Ruk: Želim pričati o
ljubavi
Voditeljica: Mira Jurić
Laura Majerić, 4. razred
OŠ Rudeš
Mladen Kopjar: Ljubav je sve, a
sve je u novcu
Voditeljica: Ana Medved
Leona Rosandić, 4. razred
OŠ Augusta Harambašića
Ivan Kušan: Lažeš Melita
Voditeljica: Irena Strikinac
Marko Kordić, 5. razred
OŠ Horvati
Dragutin Tadijanović: Da sam ja
učiteljica
Voditeljica: Linda ŠimunovićNakić
Noa Nikolić, 5. razred
OŠ Pavleka Miškine
Vlasta Vrandečić Lebarić: U
zrcalu kužine
Voditeljica: Ankica Pavković
86 // LiDraNo 2013.
Marija Radoš, 7. razred
OŠ Horvati
Izvor Oreb: Jutro u Veloj Luci
Voditeljica: Linda ŠimunovićNakić
Petra Ružić, 6. razred
OŠ Većeslava Holjevca
Sanja Bužimkić: Čarobne
cipelice
Voditeljica: Vesna Matković
Maljković
Paula Kardum, 8. razred
OŠ Luka
Dragutin Domjanić: Ciklame,
krvave ciklame
Voditeljica: Josipa Sabljo
Antonija Vlašić, 7. razred
OŠ Tituša Brezovačkog
Dobriša Cesarić: Vagonaši
Voditeljica: Nevenka Mihovilić
Barbara Sobota, 8. razred
OŠ Marije Jurić Zagorke
Pajo Kanižaj: Horvacka zemlica
Voditeljica: Dinka Tolić
Anđela Primorac, 8. razred
OŠ Kustošija
Ivan Mažuranić: Agovanje
Voditeljica: Gordana Kajić
ODABRANI
*
Pojedi načni
i
k
s
n
e
c
s
o
k
dra ms
nastupi
učenika osnovnih škola
vnu smotru
*odabrani nastupi za Drža
Vita Jozić, 6. razred
OŠ Jure Kaštelana
Grigor Vitez: Prepelica
Voditeljica: Ivanka Herak
Ruđer Brkić, 6. razred
OŠ Dragutina Tadijanovića
Zlatko Krilić: Prvi sudar
Voditeljica: Marija Gelo Lisičak
Tin Devčić, 7. razred
Centar za odgoj i obrazovanje Goljak
Miroslav Krleža: Baba cmizdri
Voditeljica: Đurđa Zrinšćak
Klara Naka, 8. razred
OŠ Antuna Mihanovića
William Shakespeare:
San Ivanjske noći
(Helenin monolog)
Voditeljica: Nives Glavak
Zvonimir Zebec, 8. razred
OŠ Vladimira Nazora
Jure Karakaš: Frajerska pjesma
Voditeljica: Milena Lelas
Antonia Žaja, 7. razred
OŠ Brestje
Vjekoslav Majer: Moj otac i ja
Voditeljica: Ankica Blažinović-Kljajo
LiDraNo 2013. // 87
88 // LiDraNo 2013.
S ku p n i
o
k
s
m
a
r
d
sce nski
nastupi
a
ol
k
š
h
i
n
v
učenika osno
LiDraNo 2013. // 89
LUTKARSKE IGRE
Učenici 1. razreda
OŠ Julija Klovića
Grigor Vitez: Kakve je boje
potok
Voditeljice: Alka Mirna Ančić
Igrec i Kristina Pravica
Učenici 4. razreda
OŠ Gustava Krkleca
Iva Milley: Panika u Strahogradu
Voditeljica: Snježana Fegić
Učenici 8. razreda
OŠ Špansko Oranice
Mila Galić: Briljantin
Voditeljica: Mila Galić
Učenici 4. razreda
OŠ Dragutina Tadijanovića
Branko Ćopić: Ježeva kućica
Voditeljica: Božica Posarić
Učenici 8. razreda,
OŠ Augusta Šenoe
August Šenoa: Kameni svatovi
Voditeljica: Ivka Bašić
Učenici 4. i 6. razreda
OŠ Jure Kaštelana
Obrada tradicionalnoga teksta:
Kad drvo sanja
Voditeljica: Snježana Pandžić
Učenici 8. razreda
OŠ Ive Andrića
Učenici (prema tekstu Aska i vuk
Ive Andrića): Slučaj „Koliba”
Voditeljica: Dana Vuković
Učenici 4. razreda
OŠ Tina Ujevića
Nina Birolla Nikolić: Zaljubljena
girica
Voditeljica: Nina Birolla Nikolić
Učenici 8. razreda
OŠ Luka
Tin Kolumbić: Dečki, nađite si
cure
Voditeljica: Josipa Sabljo
DRAMSKO-SCENSKE IGRE
Učenici 5. i 8. razreda
OŠ Sesvetska Sopnica
Boris Bakarić i dramska grupa:
Volim se gibat
Voditelj: Boris Bakarić
Učenici 8. razreda
OŠ Augusta Harambašića
Vlatka Bašić: Kino s pet
zvjezdica
Voditeljica: Iverka Kraševac
Učenici 1. razreda
OŠ Mladost
Grigor Vitez: A zašto ne bi...
Voditeljica: Vlatka Troha
Učenici 5. razreda
OŠ Rudeš
Prema narodnoj priči: Muž i žena
Voditeljica: Mirjana Jukić
Učenici 7. i 8. razreda
OŠ Dr. Vinka Žganca
Prema stihovima Zvonimira
Baloga: Planina
Voditeljica: Snježana Čubrilo
Učenici 3. razreda
OŠ Remete
Dimiter Inkiov: Ježić u ogledalu
Voditeljica: Ana Ercegovac
Učenici 7. razreda
OŠ Stenjevec
Tihana Lipovec Fraculj: Miss
Facebook
Voditeljica: Tihana Lipovec
Fraculj
Učenici 2. razreda
OŠ Trnsko
D. Buntak (prema H. C.
Andersenu: Graškova bajka)
Voditeljica: Dorotea Buntak
Učenici 4. razreda
OŠ Frana Galovića
Prema predlošku Josipa
Prudeusa: Ne dam ni pedla
Voditeljica: Ines Polanšćak
Učenici 4. razreda
OŠ Ksavera Šandora Gjalskog
Ljerka Bogović Šaš: Šuma
Striborova
Voditeljica: Ljerka Bogović Šaš
Učenici 3. razreda
OŠ Prečko
Ezop: Lav i miš
Voditeljica: Jadranka Ninić
Horvatić
Učenici 4. razreda
OŠ Retkovec
Gordana Fašnik: Kak je babica
Jagica spasila Božić
Voditeljica: Gordana Fašnik
Učenici 4. razreda
OŠ Sesvete
Nataša Peunić: Grad u oblacima
Voditeljica: Nataša Peunić
90 // LiDraNo 2013.
Učenici 7. razreda
OŠ Pavleka Miškine
Miloš Macourek: Djevojčica s
rezervnom glavom
Voditeljica: Natalija Stipetić Čus
Učenici 7. razreda
OŠ Miroslava Krleže
Daniela Dukat i Patricia
Majdandžić: Vijesti s Olimpa s
Patriciom Olimpović Bogovskom
Voditeljica: Daniela Dukat
Učenici 8. razreda
OŠ Lovre pl. Matačića
Učenici i voditeljica: Izlet
Voditeljica: Ljiljana Mirt - Kruc
Učenici 6. razreda
OŠ Dr. Vinka Žganca
Prema Enesu Kiševiću:
Svoj djeci svijeta
Voditeljica: Snježana Čubrilo
*
I
ODABRAN
S ku p n i
i
k
s
n
e
c
s
o
k
s
dra m
nastupi
učenika osnovnih škola
vnu smotru
*odabrani nastupi za Drža
DRAMSKO-SCENSKE IGRE
Učenici 6. razreda
OŠ Dragutina Kušlana
Michael Rosen: Čokoladna torta
Voditeljica: Sanja Ilčić
Učenici 8. razreda
OŠ Žitnjak
Prema tekstu Tomislava Zagode:
Monodrama
Voditeljica: Margareta Milačić
Učenici 8. razreda
OŠ Petra Zrinskoga
Voditeljica i učenici: Ko u filmu
Voditeljica: Vera Piščević
LiDraNo 2013. // 91
92 // LiDraNo 2013.
i
n
l
a
t
s
o
Sa m
i
k
s
r
a
n
i
v
o
n
radovi
a
ol
k
š
h
i
n
v
učenika osno
LiDraNo 2013. // 93
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
In tervju s Bra nkom Primora c
Bilo mi je prvi put
Književnica, novinarka, fotografkinja Branka Primorac posjetila je našu školu 23. 11. 2012. na
dan sprovoda Ivana Kušana, njezinog prvog urednika koji je pročitavši Maturalac rekao: „To se meni
sviđa”. Tako je započelo Brankino književno stvaralaštvo koje se do danas nije zaustavilo. Predstavljajući svoju novu knjigu Zvonka Zmaj i tri kavalira, upoznala nas je s kulturom drevne Kine i sa
samom sobom.
Jeste li znali:
- da su ona i suprug lažni primorci (nitko od njih nije iz primorja bez obzira na prezime)
- da je ime Strahimir prati od rođenja do danas ( rodila se u Ulici Silvija Strahimira
Kranjčevića i udala se za Strahimira koji je dobio ime baš po književniku)
- da će uskoro postati 1. put baka jedne male unuke - „Bit ću najbolja bakica na svijetu”
- da je htjela biti 1. učenica koja bi pročitala cijelu knjižnicu po abecednom popisu (u tom
svom naumu stigla je do slova A)
- da se 1. put zaljubila s 13 godina u pristojnog, dvadesettrogodišnjeg Dalmatinca koji ju je razgovorima potaknuo da bude novinarka
- da se sjeća 1. poljupca i kaže: „Nije mi bio fin.”
- da je 1. put putovala autostopom u London gdje je godinu i pol dana provela učeći engleski
- da je bila primljena u Novinarsku školu otvorenu u Zagrebu u 1. generaciji
- da joj je 1. radno mjesto bilo uredništvo Večernjeg lista gdje je radila 38 godina
- da ju je njezino 1. računalo potaklo na pisanje
- da je njezin 1. maturalac, ujedno i jedini, roman Maturalac koji je nadahnut sinovljevim maturalcem
- da joj je 1. boja žuta (to je boja sunca koja je podsjeća na pozitivne stvari)
- da joj je 1. susret s Ivanom Kušanom bio hladan (Obratila mu se: Moja djeca obožavaju čitati
vaše knjige., on nije rekao ni riječi.)
Što mislite čitaju li današnji mladi?
Znam da ne volite čitati, zanimljiviji vam je Internet. Ponovit ću rečenicu koju ste čuli bezbroj
puta TREBA ČITATI, ne zbog ocjene, već zbog svoje komunikacije.
Kako natjerati nekoga da čita?
Čitajte zbog sebe. Predstavljajući sebe: Ja sam super, ja sam ok., siromašite svoj rječnik. Bit će
vam dosadno i sumorno u životu, ukoliko ne znate razgovarati.
Što biste nam poručili?
Čitajte, jer čitanje vam pomaže da razumijete svoje emocije za koje niste znali da postoje.
Karla Milinković, 7. razred
OŠ braće Radić
Voditeljica: Ivana Bilić
94 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Branitelji iz zagrebačke Dubrave
„Jeste li se ikad upitali što su sve prolazili hrvatski branitelji? U kakvim
su se uvjetima borili? S kojim su se sve opasnostima suočavali i koliko su
straha proživjeli dok su se borili za našu domovinu? Hrvatski branitelji i
njihove zasluge velikim dijelom danas su zaboravljene. Time im je nanesena
velika nepravda koju oni vrlo teško podnose. Međutim, neka imena kao sto
su Božidar Čižmešija, Slobodan Dujaković, Ivan Fabijančić, Mario Talan, a
najviše ime generala Ante Gotovine nikada ne bi smjelo biti zaboravljeno.”
čuli smo u predavanju koje nam je održao jedan od pripadnika 145. brigade.
1. listopada 2012. godine učenici 7.a i 7.b razreda Osnovne škole Čučerje posjetili su pripadnike
145. brigade u njihovim prostorijama u Retkovcu u zagrebačkoj Dubravi. Dočekao nas je jedan od
pripadnika brigade - gospodin Miljenko Bađun koji nam je nakon kratkog filma o Domovinskom ratu
održao i predavanje o 145. brigadi. Predavanje je bilo vrlo zanimljivo čime je još više potaknuo naše
zanimanje za Domovinski rat. Nakon predavanja učenici su mu postavili mnoštvo pitanja. Zanimalo nas je kako su vojnici bili opremljeni, koje su oružje koristili, gdje su sve ratovali, koje im je bilo
prvo ratište na kojem su bili, kako su svladavali neprijatelje, čega su se najviše bojali, je li im netko
pomagao te koliko je vojnika poginulo u ratu. Iscrpno je odgovarao na svako postavljeno pitanje na
vrlo jednostavan i nama razumljiv način. I iz filma i iz predavanja gospodina Miljenka Bađuna puno
smo saznali o 145. brigadi i o Domovinskom ratu.
Zagrebačka 145. brigada Hrvatske vojske ustrojena je na području općine Dubrava 12. kolovoza
1991. godine. Prvi put je mobilizirana u razdoblju od 6. do 9. listopada 1991. Kroz brigadu je od 1991.
do 1995. godine prošlo i mobilizirano 6400 pripadnika Hrvatske vojske.
Čim smo ušli u prostorije 145. brigade, na zidovima sam zapazila velik broj slika poginulih vojnika. Nisam mogla vjerovati da se toliko ljudi žrtvovalo za našu zemlju. Rekao nam je da je u ratu
poginulo oko 1600 građana i oko 400 djece. Još je mnogo onih koji su nestali i koji nikad nisu pronađeni. Od pripadnika 145. brigade poginuo je četrdeset i jedan vojnik, a dvjesto četrdeset i šest
ih je ranjeno.
Iako je bio rat, u nekim je dijelovima Hrvatske ipak bilo mirnije. Najmirniji dijelovi Hrvatske bili
su Istra, Međimurje i Zagorje. Kad smo ga pitali na kojem mu je ratištu bilo najteže, odgovorio je da
je, osim u Vukovaru, najteže bilo ratovati na području Banije, Korduna i oko Hrvatske Kostajnice.
Njemu je samome bilo najteže na područjima oko Hrvatske Kostajnice.
Jako nas je zanimalo što se događalo s braniteljima koji su bili ranjeni i kako su se uopće mogli
brinuti za njih. Rekao je da su se uvijek vraćali po svoje ozlijeđene prijatelje, kad god su to mogli,
osim ako je to bilo previše opasno. Kad su vidjeli da je netko već mrtav i da bi oni koji odu po njega
mogli i sami poginuti, jedino tad su ga ostavljali. Morali su se snalaziti na različite načine. Ponekad
su svoje ranjene prevozili i u tačkama. Brinuli su se i za ranjene, zarobljene neprijateljske vojnike.
Za jednog ranjenog neprijateljskog vojnika mogli su u razmjeni dobiti pet naših živih branitelja.
Ponekad su vojnici bili prisiljeni dugo vremena boraviti u istoj odjeći jer nisu imali mogućnosti
da je promijene. Ispričao nam je da im se odjeća ponekad raspadala od starosti i prljavštine. Iako im
je odjeća bila problem, rekao je da su barem imali dovoljno hrane. Sve tvornice hrane u Hrvatskoj
slale su im hranu i brinule se da vojnici svaki dan imaju što za jesti.
Gospodin Miljenko Bađun je ratovao skoro na svim ratištima, osim u Vukovaru. Kostajnica mu je
bila prvo ratište na kojem je bio. Koristio je pješačko oružje. Ispričao nam je i nekoliko zanimljivost
iz života vojnika. Između ostalog i da vojnik mora stalno raditi i to - kopati rovove da bi se mogao
LiDraNo 2013. // 95
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
nekamo skloniti i zaštiti za vrijeme neprijateljskog napada. Cijeli život vojnika je rad i kopanje rovova. Pri tom su bolje prolazili oni vojnici koji su niži rastom jer su oni morali kopati pliće rovove za
razliku od onih koji su bili visoki.
Našim je vojnicima bilo vrlo teško jer su bili nedovoljno opremljeni. Nisu imali ni odgovarajuće
naoružanje. Premda nisu imali oružja, neprijatelje su svladavali mudrošću i hrabrošću, a kasnije i
željom i trudom. Svi su se htjeli boriti za svoju domovinu. Najmlađi vojnik koji je došao da se pridruži brigadi imao je samo sedamnaest godina. Bilo je još takvih mladića, ali su ih vraćali kući jer
su oni bili premladi da bi shvatili rizik odlaska u rat. U ratu su im pomagali i ljudi iz stranih zemalja.
Neki su se od njih došli boriti zajedno s braniteljima na našoj strani, a neki su im pomagali u dopremanju oružja.
Gospodin Bađun je rekao da se u borbama najviše bojao zarobljavanja. To je za njega bilo nešto
najstrašnije. Kad smo ga pitali zašto, rekao je da je to zbog toga sto su neprijatelji nekršćanski postupali prema zarobljenima. Dokaz tome je i to da su protivnici uništavali Isusov križ. Nisu poštivali
ništa što je bilo hrvatsko bez obzira radilo se o imovini, ljudima, kulturi ili vjeri.
Na naše pitanje je li mu teško prisjećati se tih događaja sada, gospodin Bađun odgovorio je:
„Jako mi je teško, ali to je moj život. Teško je sjećati se da je moja obitelj mogla izgubiti mene ili ja
njih.” Rekao nam je da se posljedice toga što je bio u ratu na njegovoj obitelji i djeci vide još i danas. Kad su njegova djeca polazila u prvi razred, on je morao ići na ratište. Dok je on bio na ratištu,
njegova obitelj je strepila za njegov život. To se na njima vidi još i danas.
Gospodin Bađun je u ratu pretrpio mnogo toga. Dok je bio na ratištu, šuma i livada postale su
njegov drugi dom. Bilo mu je jako teško živjeti bez čiste odjeće, a najgori su od svega bili stalni
strah i nemir.
Iz svega što sam čula i vidjela zaključila sam da se nikada ne bih htjela naći ni u kakvom ratu,
a to ne želim ni drugima. Mislim da ne bih mogla podnijeti sve užase života u ratu i da sam rat ne
bih ni preživjela.
Paula Čuk Kostrec, 7. razred
OŠ Čučerje
Voditeljica: Aleksandra Pšeničnik
96 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Da se ne zaboravi
Pred zoru, 26. listopada puni iščekivanja i uzbuđenja krenuli smo prema Vukovaru. Nad cestom se nadvila gusta, bijela magla. Iako je bilo tmurno, naše je raspoloženje bilo potpuno suprotno. Naravno, otprilike smo znali što nas čeka, ali nismo bili nimalo svjesni težine i ozbiljnosti Grada
heroja i Domovinskoga rata.
Što smo se više približavali našem odredištu, autocesta je polako iščezavala, a zamijenile
su je velike, većinom novoizgrađene slavonske kuće. Magla je polako nestajala, a nadomještavalo
ju je zubato sunce. Napokon smo stigli na odredište. Najprije smo bili u Vukovarskoj bolnici, u podrumskom muzeju Mjesto sjećanja. Iznad ulaza nalazio se veliki crveni križ s rupama, simbol bolnice. Takav je križ u ta tri mjeseca 1991. bio na krovu bolnice kada su ih Srbi granatirali. Kada smo
ušli, dočekao nas je vodič koji nam je pokazao kratki video. Iako kratak, taj je video bio potresan, a
u meni je pobudio tugu, ali i ogromno strahopoštovanje prema svim civilima, braniteljima i liječnicima te uopće žrtvama rata. U toj je sobi bio veliki kirurški stol, preko kojeg je mnogo ljudi i stiglo
u bolnicu. Gledajući ga, zamišljala sam takvu situaciju i povezivala ga s videom. Moja tuga, strahopoštovanje i ogorčenost prema ratu samo je raslo. Sišli smo u hodnik bolnice koji sam mnogo puta
vidjela u televizijskim reportažama. Iako je hodnik očišćen i preuređen te pretvoren u muzej, ti zidovi i pod ne mogu izbrisati užase, velike zločine i poniženja koje su nedužni ljudi pretrpjeli. Iako je
krv očišćena, nikada neće do kraja biti izbrisana s tog mjesta. Spustili smo se u atomsko sklonište,
gdje se nalazila šok soba, rađaonica i mnoštvo pomoćnih ležajeva gdje su bili smješteni bolesnici.
Iako su ih zamijenile lutke, sve je drugo ostavljeno onako kako je bilo tada. Težina rata pala je na
mene kao grom iz vedra neba. Postala sam svjesna ozbiljnosti o kojoj sam do tada mogla samo sanjati. Vidjeli smo i mjesto gdje je bačena ogromna bomba krmača, a i oštećena mjesta na kojima
su padale bombe koje su razarale skloništa. Iako očuvane kao spomenik, osjećaj zvjerstva mogao
se napipati u zraku. Nakon razgledavanja bolnice, krenuli smo na Ovčaru. Bili smo u Spomen-domu
Ovčara gdje smo vidjeli spiralu u podu koja označava početak i kraj života, ali i vječnu svijeću koja
za njih gori. Na zidovima su se svakih trideset sekundi izmjenjivale sličice 261 poginulih, a u podu
su bile sačuvane njihove stvari: lijekovi, krunice, dokumenti i fotografije. S nama je bio vodič Davor
koji je preživio rat, a tada je imao 12 godina. Divila sam se njegovom dostojanstvenom prepričavanju rata i njegovim najvećim strahotama koji je nakon toga izrastao u normalna čovjeka i bio uopće
sposoban pričati o tim strahotama. Posjetivši Spomen-dom, pitala sam se je li ove ljude bilo strah.
Strah od umiranja? Neki je glasić u meni progovorio: „Da…ali to je najmanje strašno što su im radili,
a nisu mogli ni dostojanstveno umrijeti, onako kako to svaki čovjek zaslužuje.” Mnogi su mislili da
je strahotama kraj, ali nismo još došli do Ovčare. Samo stajući na to tlo, mogla sam osjetiti vapaj
nevine krvi, užasa i sablasne tišine koja dočarava rat u svim svojim strahotama. Ondje je pokopana
261 žrtva, a među njima i jedna trudnica kojoj je vojnik propucao trbuh. Koliko su samo bahatosti,
zvjerstva i iživljavanja morali imati ti ljudi da bi to napravili? Nadovezala mi se misao: „Ti su ljudi
zaista prokleti.” Ubijali su ih po grupicama, a posljednja dvojica morala su ostati kako bi bacila u
jamu svoje susjede, sugrađane, obitelj... Osjetila sam jedan veliki prijezir, a u meni su vikale riječi:
„NIKADA više!” s kojima sam se susrela u obaveznoj lektiri već u šestom razredu. Sada sam ih konačno shvatila. Među prvim ubijenima bio je i Siniša Glavašević, za kojega najmanje možemo reći
da je heroj. Moji majka i otac još se i danas sjećaju njegovih riječi, a njegova djela za mene označavaju pobjedu nad svim zločinima i ubojstvima. Posjetili smo i Memorijalno groblje gdje su grobovi
branitelja, prvenstveno i Blage Zadre, najvećeg od svih branitelja. Ondje je i 938 bijelih križeva,
od njih najmlađa je žrtva bilo dijete od šest mjeseci i najstarija baka od 104 godine. Ondje je i križ
koji gleda na četiri glavne strane svijeta i vječni plamen koji gori za sve njih. Teška tuga preuzela je
svaki djelić moga tijela čim sam kročila na groblje. U središtu grada posjetili smo i veliki bijeli križ
LiDraNo 2013. // 97
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
visok 9 metara i težak 40 tona koji gleda i na srpsku stranu, a koji podsjeća na počinjene strahote.
U njega su uklesani stihovi Frana Krste Frankopana: „Navik živi ki zgine pošteno.” Ništa više nije se
trebalo dodati. Vidjeli smo i dvorac Eltz i usporedili fotografije kuća iz ‘91. s današnjim izgledom.
Ozračje rata ondje će uvijek biti prisutno, makar sada došao mir. Kao što se ne mogu izbrisati sjećanja ljudi, tako i tlo pamti. Zaputili smo se u Đakovo, ali sjećanja na viđeno teško su nas napuštala.
Osobito me se dojmio posjet crkvi sv. Filipa i Jakova, priče o sv. Boni, zaštitniku Vukovara. Naime,
vojnicima je bilo rečeno da, sve dok čuvaju sv. Bonu, neće gubiti rat. Ali, kada su ga počeli gubiti,
zapalili su sv. Bonu i potom izgubili rat. Kako su samo uništavali svete slike i relikvije, a i oni su kršćani! „Pa imaju li trunku savjesti? Je li ih stigla pravda?” pitala sam se. „Pravda je spora, ali učinkovita”, uvjeravala sam samu sebe. Đakovačka je katedrala uistinu prekrasna, kao i korzo. Sedam
milijuna cigli čini katedralu, a tek živopisne freske i svod! Samo sam mogla zamisliti kako korzo
izgleda danju s mnoštvom ljudi.
Vraćajući se, vladala je pozitivna energija, ali polako sam postajala svjesna svega što smo
vidjeli. Žao mi je što me Đakovo i nije toliko dojmilo kao Vukovar, ali tako treba biti. Kada sam te
večeri prepričavala roditeljima doživljaje, u meni je gorjela rečenica: „Da se ne zaboravi.” Užasno
je što današnja vlast svakim danom sve više zaboravlja naše krvavo oslobođenje, dok su naši heroji u zatvoru, optuženi za genocid. Srbi, koji su tada optuživali svoje susjede, danas slobodno šeću
Vukovarom. Šteta što nas Pravda nije izvela iz rata do kraja, ali ja nikoga neću mrziti, ali NEĆU zaboraviti!
Mare Stojić, 7.razred
OŠ Augusta Šenoe
Voditeljica: Dijana Mihelčić Galović
98 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Dijabetes - bolest ili način života?
Kažu da zdrav čovjek ima stotinu želja, a bolestan samo jednu, da bude
zdrav. Neke su bolesti bezazlene, druge opasnije i možda neizlječive. Ako
obolite upravo od ove druge, nakon prvotnog šoka, učite kako s bolešću
živjeti što normalnije. Jedna od takvih bolesti je i dijabetes ili šećerna
bolest.
Sve je počelo prošlog ljeta
Do prošlog ljeta bila sam „zdrava k’o dren”. Najteže oboljenje bila je kakva viroza ili prehlada.
Osim školom, bavila sam se plesom i glumom u ZKM-u. A onda su došle ljetne vrućine i kako su rasla ljetna uzbuđenja u meni, rasli su i neki čudni simptomi za koje sam mislila da su prolazni. Bila
sam užasno žedna i unosila nenormalne količine vode u svoj organizam. Uvijek sam voljela jesti, ali
tada sam počela provoditi sate za stolom, a sva hrana koju bih pojela, jednostavno bi isparila. Kad
sam usto počela gubiti kilograme, počela je polako rasti i sumnja da nešto nije u redu. Međutim,
još nitko nije htio vjerovati da imam neke zdravstvene probleme jer je bilo užasno vruće i svi su se
hladili većom količinom tekućine. A onda je počeo umor, otežano sam se penjala stepenicama i najvažnije mi je bilo negdje sjesti. Ja više nisam bila ja. Jedne večeri, na kumin prijedlog, pokušali su
mi izmjeriti šećer. Nije se mogao izmjeriti. Tada je počela panika, pozivi svim poznatim medicinskim
sestrama i doktorima i hitan odlazak u bolnicu.
Boravak u bolnici i dijagnoza
Došavši u bolnicu, bili smo svjesni da to neće biti laka noć. Brzo su me uveli u ordinaciju, oko
mene se najednom sjatilo pet sestara i liječnica, radili su mi brojne pretrage i neprestano mi mjerili
šećer. Bila sam bespomoćna, počela sam plakati: „Molim vas, recite mi da nemam šećer, molim vas,
ja ne mogu imati šećer, to je nemoguće, je l’ da?” Pokušavale su me umiriti, ali ja sam neprestano
imala pred očima našu susjedu s mora koja ima dijabetes. Mama bi uvijek govorila: „Jadna cura,
stalno se mora bosti” i te su mi riječi sada odzvanjale u ušima. Ne sjećam se da mi je netko jasno
izrekao dijagnozu, ali ona mi je postala jasna kad je medicinska sestra došla s inzulinom.
Edukacija za čitavu obitelj
Nakon zaista velikog šoka, i za mene, i za moje roditelje, počela je edukacija za sve nas. Iz dana
u dan saznavali smo više o dijabetesu - kakva je to bolest, kako ju držati pod kontrolom i dalje normalno živjeti.
Medicina kaže da je dijabetes „poremećaj povećavanja razine šećera u krvi žlijezde gušterače
(pankreas), koji se zbiva kada gušterača prestane potpuno ili djelomično proizvoditi hormon inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu. U tom slučaju stanice ne dobivaju hranu potrebnu za život.” Znači, čak i medicina ne kaže bolest, već poremećaj. Ja također ne volim reći bolest, jer ne osjećam se bolesnom. Samo sam morala promijeniti način života, što sam već drugoga
dana boravka u bolnici shvatila. Naučila sam da se moram zdravo hraniti, izbjegavati puno masne
hrane. Ali, zar to ne bismo trebali svi? Također moram voditi računa o redovitim obrocima, ali zar i
to nije pravilo koje vrijedi za sve? Provoditi tjelesnu aktivnost, što sam radila i prije. Jedina je novina što moram mjeriti šećer prije svakog jela. Kažu da osoba s dijabetesom mora imati dva liječnika,
a jedan je on sam jer mora naučiti kako si može sam pomoći.
LiDraNo 2013. // 99
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Je l’ se ti to fiksaš?
Tijekom boravka u bolnici, osim edukacije, imali smo i susrete s psihologinjom. Obično bi imali
grupni susret na kojem bismo razgovarali kako se nosimo s šećerom, kako je u školi, s prijateljima.... imamo li kakvih problema. Tu sam saznala i tuđa iskustva svojih vršnjaka koja su mi pomogla
da lakše podnesem svoju situaciju. Malo sam se pribojavala početka nove školske godine i odlaska
u školu. U početku mi je bilo užasno, najprije mi nisu ni vjerovali da imam šećer, a onda bi me dečki zafrkavali da se fiksam jer sam znala u razredu mjeriti šećer. Kad bih si davala inzulin na hrani,
ponekad bi netko rekao da smrdi i to me živciralo. Ali, sad to više nikome nije ništa novo i više nemam takvih problema.
Epidemija 21. stoljeća
Trenutno u svijetu od šećerne bolesti boluje više od 150 milijuna ljudi, a prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije broj oboljelih u stalnom je porastu, tako da će se već za 25 godina današnja brojka od 150 milijuna udvostručiti na 300 milijuna oboljelih. U Hrvatskoj danas od šećerne
bolesti boluje više od 180.000 ljudi. Ono što još više zabrinjava je predviđanje epidemije šećerne
bolesti kod djece izazvane debljinom. Kažu liječnici u zagrebačkom KBC-u Rebro gdje sam se i ja
liječila da nikada do sada nije primljeno više djece s dijabetesom nego prošle, 2012. godine. Hrvatska tako postaje zemlja visokoga rizika za razvoj šećerne bolesti.
Važno je znati i prepoznati
Iako za dijabetes nema lijeka kojim bismo ga izliječili, iako se ne može spriječiti njegov nastanak, pravilnim odnosom prema prehrani i tjelovježbi može se odgoditi ili se mogu smanjiti njegove
posljedice. Ljudi danas, na žalost, premalo znaju o šećeru i često imaju predrasude prema oboljelima. Naporno je iz dana u dan objašnjavati što je to zapravo i slušati komentare: „ Jadna ti. Žao mi
te.” Zaista nema razloga za sažaljenje jer djeca i mladi koji u današnje vrijeme boluju od te kronične bolesti žive normalan život kao i njihovi vršnjaci, jednako su radno sposobni i dožive normalnu
starost zahvaljujući novim tehnologijama i dostignućima u liječenju, samokontroli i edukaciji. Ja
dijabetes ne doživljavam kao kaznu jer mislim da svatko od nas može nositi teret koji mu je dan.
Antonia Žaja, 7. razred
OŠ Brestje
Voditeljica: Ankica Blažinović-Kljajo
100 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Dubai - grad
„staklenih divova”
Moja zimska avantura počinje darom ispod
božićnog drvca. Božićni dar bilo je obiteljsko putovanje u Dubai.
Pri samom spomenu Dubaija prve asocijacije su: bogatstvo, najviše zgrade, turizam, zlato te
najskuplji hoteli čiji vrhovi dodiruju nebo. Teško je
Pogled na
Marinu i grad s broda
zato zamisliti da je prije nekoliko desetljeća Dubai
bio pustinja puna beduinskih plemena. Beduini su nomadska, arapska plemena koja su živjela na
području Ujedinjenih Arapskih Emirata. Biti nomad znači biti član skupine ljudi koji nisu vezani za
jedno mjesto te se kreću u potrazi za hranom, vodom i ispašom. U prošlosti većina beduinskog stanovništva živjela je od ribolova. Život je otežavala iznimno vruća pustinjska klima te pustinjske oluje. Situacija se drastično promijenila pronalaskom nafte. Otkada su se 1971. godine Dubai i ostalih
šest emirata ujedinili u Ujedinjene Arapske Emirate, ovaj emirat je na vrhu svjetskih proizvođača
nafte. To je omogućilo Dubaiju, kao i cijelom istoimenom emiratu, brzo napredovanje. Znajući da rezerve nafte neće trajati vječno, tadašnji emir Dubaija imao je ideju kako Dubai učiniti bogatim i poslije nestanka naftnih rezervi. Počeo je s detaljnim planom za razvoj najvećeg svjetskog turističkog
mjesta. Ogroman novac dobiven od nafte potrošen je na naglu izgradnju grada. Dubai je zapravo izmišljeni, „umjetni” grad stvoren usred pustinje pored Perzijskog zaljeva s izraženim motom: „Veće
je bolje.” Najviše zgrade, najveći trgovački centri te luksuzni i veliki automobili na svakom uglu – to
je slika Dubaija. Meni najprivlačniji dio grada bez dvojbe je Marina, najmirnije i jedno od malo prohodnih mjesta u cijelom gradu. U Marini živi najveći dio europskog stanovništva. A kako i ne bi?
Nestvaran pogled na „staklene divove” i mirna šetnica puna lokalnih restorana i kafića koja vodi do
predivne plaže. Arhitektura u Dubaiju iznimno je zanimljiva i pomalo šokantna jer morate uzeti u
obzir da su sve te visoke zgrade izgrađene na jednom od najgorih temelja: pijesku. Najzanimljivije
zgrade su Burj Khalifa, najviša zgrada na svijetu, visoka 828 metara i Burj Al Arab, najluksuzniji i
najskuplji hotel na svijetu. Burj Al Arab nalazi se na umjetnom otoku naparavljenom samo za hotel.
Većina stanovništva emirata islamske je
vjere. Zapravo ima jako malo domicilnog stanovništva. Većina stanovnika je indijskog, pakistanskog i filipinskog podrijetla. Arapskim
muškarcima zakonom je osiguran uspješan i
bezbrižan život - posao, kuća, auto i druge beneficije. Sve to samo ako ste rođeni Arapin. Za
razliku od muškaraca, žene arapskoga podrijetla nemaju takvu budućnost, osim ako se ne
udaju bogato. To je jedina stvar koja mi se nije
svidjela u Dubaiju - diskriminacija žena.
Jedna od uzbudljivijih stvari koje smo napravili za vrijeme putovanja bila je vožnja džipovima kroz pustinju.
Pogled sa 124. kata Burj Khalife
LiDraNo 2013. // 101
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Adrenalinska vožnja po dinama te
stanke kako bismo slikali pustinju i horizont bile su vrhunac provoda. Džipovima
smo došli u tradicionalno beduinsko selo
gdje su nas očekivali čajevi (najviše crni
ili od istočnjačkog ljekovitog bilja), tetovaže od kane, plesači, tradicionalna odjeća
šarenih boja, arapska zakuska i jahanje na
devama. Naučila sam kako peći kukuruz na
otvorenoj vatri i svirati beduinske svirale.
Džipovi i pustinja
I kao šećer na kraju dolazi jednodnevni izlet u Abu Dhabi. Najuzbudljiviji događaj
putovanja je na vidiku. Prvo smo razgledali najluksuzniju džamiju, a mi žene morale smo
obući abaje, tradicionalne crne halje koje pokrivaju od glave do pete jer se u islamskoj vjeri
smatra da se niti jedan dio žene ne smije vidjeti
kako ne bi izazvao požudu kod muškarca. Nakon toga dio grupe odlazi u razgledavanje grada, dok mi „adrenalinci” idemo u Ferrari Centar.
Simulacije vožnje Ferrari automobila i Formule
1 te ostale atrakcije prolazimo s uzbuđenjem,
dok ono što očekujemo je vrhunac adrenalina:
vožnju najbržim vlakom smrti na svijetu. Vlak
smrti „Formula Rossa” ubrzava do svoje maksimalne brzine koja je 240 km/h za otprilike 4,9
sekundi pomoću pokretnog sustava koji generira otpuštanje brzine slične onoj kod svemirskog transportnog nosača. To je bio jedan od
najuzbudljivijih trenutaka u mojem životu.
I tako završava moja zimska avantura u Dubaiju, gradu nastalom kao spoj nespojivog.
Vanda Petrak, 7. razred
OŠ Petra Zrinskoga
Voditeljica: Iva Franić
102 // LiDraNo 2013.
Beduinsko selo usred pustinje
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Fejs, pošast novog doba zabava ili ovisnost?
Od odlikašice do ovisnice
Opće je poznato da je danas sve više prisutna ovisnost o društvenim mrežama, ponajviše o facebooku. Kao i većina mojih vršnjaka, i ja imam svoj fejs profil. No prije svega, voljela bih se predstaviti. Zovem se Dunja i idem u osmi razred osnovne škole. Odlična sam učenica i mogu reći bila
sam ovisna o fejsu. Prije samo par mjeseci fejs mi nije značio gotovo ništa, no svakog sam dana
sve više i više vremena provodila na njemu. Mislila sam da mi nije bitniji od ocjena i druženja s prijateljima, no bio je.
Nije neka tajna da mladi dnevno provode sate i sate dopisujući se i dijeleći svoje osobne podatke s ostalim korisnicima te društvene mreže. Danas težimo ka toj popularnosti na fejsu i tisućama
virtualnih prijatelja. Željno iščekujemo što više lajkova, jer o svakom lajku ovisi naša popularnost.
Objavljujemo statuse i slike, i svakim klikom na „podijeli” naš ego raste. Budući da smo cijele dane
na fajsu, ne ostaje nam vremena za učenje i pisanje zadaća što se rezultira lošim ocjenama.
Fejs je ugasio prave vrijednosti.
Žalosno je, ali i istina, da nam je više stalo da lajkova i komentara nego iskrenog mišljenja dragih nam osoba. Počinjem shvaćati kako fejs mijenja ljude. Više si ništa ne govorimo u lice, svađamo
se, mirimo i iznosimo osjećaje preko poruka. Slike koje većina nas objavljuje svode se na lica s puno
šminke i fotošopa. Vrijeđanja su konstantna, a psovke se naziru na skoro svakom statusu i komentaru. Česte su i osude o ljudima koje ni ne poznajemo te širenje (gotovo uvijek lažnih) tračeva o istima. Nismo ni opazili, a postali smo robovi interneta. Teško je izdržati dan bez računala i društvenih
mreža gotovo kao i napisati zadaću.
Više ne marimo za ocjene, sve se okreće oko opet spominjane facebook popularnosti. Zašto su
nam život i zabava nezamislivi bez facebooka, i kako to da smo toliko ograničeni? Zašto si to uopće dopuštamo i što imamo od te popularnosti? Postali smo agresivni i sve manje zainteresirani za
tuđe osjećaje i potrebe. Čini nam se kao da ‘mi’ nismo ‘mi’ bez ovih ovisnosti suvremenog doba.
Voljela bih biti primjer drugima da se odupru ovisnosti.
Ali kada bismo se samo potrudili shvatiti da fejs neće naučiti umjesto nas, neće donijeti teške
odluke i neće nas izvesti na pravi put. On će upravljati našim životima neko vrijeme i unijeti kaos
u njih, a na nama je da sve to ispravimo. Tada će biti teško stati pred nekoga i reći mu molim te ili
oprosti, bit će teško naučiti nagomilano gradivo i preboljeti propuštene prilike.
Ne znam hoću li ovime ikoga potaknuti na razmišljanje, ali ja sam svakako uvidjela svoje propuste. Teško je ovo podijeliti s nekime, pogotovo jer me dosta ljudi ne shvaća. Ali isplati se! Shvatila
sam da me fejs kontrolirao i sputavao bez da sam to primjećivala. Sve sam manje bila zainteresirana za školu i svakodnevne obveze te sam pokušavala biti nešto što nisam. Svemu dođe kraj, zar ne?
Svoju ‘ovisnost’ ne pokušavam zaboraviti, štoviše dobro sam ju upamtila. Sada mi služi kao lekcija, ali i upozorenje. Voljela bih da i ostali čuju upozorenje prije nego što bude kasno. Prije nego
što fejs izmami sve ono dobro iz mladih i usadi kroničnu ovisnost o suvremenim opijatima. Prije no
što zaboravimo prave vrijednosti djetinjstva!
Dunja Stanković, 8. razred
OŠ Jelkovec
Voditeljica: Jasenka Glavić
LiDraNo 2013. // 103
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Zvučna kupk a obnavl ja tijelo i duh bol je od nekol iko sati sna
Gong majstorica
Jedanaestogodišnji blizanci Leone i Renato leže na podu dnevnoga boravka dok mama Željka Brašnić lagano udara malim palicama maletama po površini gonga. Prostorijom se širi ugodan
zvuk, dječaci se smiješe zatvorenih očiju, ispred vratiju drijema zlatni retriver Aron, a dvije velike
perzijske mačke predu na polici. Nakon zvučne gong kupke blizanci vježbaju s fizioterapeutkinjom.
Profesionalno se bavite glazbenom terapijom?
Ne. Radim u jednoj informatičkoj kući, vodim odjel službenih automobila i to je moj „ozbiljni”
posao. U glazbu sam se rano zaljubila. Pjevala sam u zboru, plesala akrobatski rock’n’roll, ludovala
za pop i rock zvijezdama. Queenovce i danas obožavam! Tek kad sam otkrila gong, zaokružila sam
ljubav prema glazbi, on je postao najvažniji instrument u mom životu. Naučila sam da je zvuk gonga
ljekovit, da opušta tijelo i um i odlično potiče na aktivnost. Moji sinovi imaju posljedice cerebralne
paralize i fizioterapija im je svakodnevno potrebna. Terapija glazbom opušta mišiće i lakše vježbaju
s „mekanim” rukama i nogama.
Pohađali ste tečajeve za gong mastera?
Još prije desetak godina počela sam pohađati gong master tečajeve u Velikoj Britaniji, Sloveniji i Hrvatskoj. U Velikoj Britaniji djeca se već u vrtiću susreću s blagodatima glazbene terapije
koja im omogućuje bolju koncentraciju. Britanci su terapiju gongom uveli i u zatvore jer smanjuje
agresivno ponašanja među zatvorenicima i čuvarima. Usporedo sam pohađala i tečaj za masažu
tibetanskim zdjelama. Stečena sam znanja odmah primjenjivala na svim članovima obitelji i svi su
se bolje osjećali nakon gong kupki.
Gong kupka je...
opuštajući događaj kada se u udobnoj odjeći opustimo uz zvukove gonga ili ostalih instrumenta, najčešće u ležećem položaju, i uživamo 20 do 60 minuta. Riječ kupka rabi se radi učinka koji
sviranje gonga ima na naše tijelo, kupamo se u zvukovima i vibracijama. Regeneracija našega tijela i duha rezultat je zvučne kupke i osjećamo se kao da smo odspavali nekoliko sati. Uz vibracije
gonga i tibetanskih zdjela automatski se opuštamo, ulazimo u stanje meditacije, budnoga sanjanja.
Zvuk gonga, zvuk je svemira - univerzuma
Vaš gong je ručni rad?
Da, gongovi se danas, kao i prije 3500 g. prije naše ere, izrađuju ručno. Ne mogu se iskovati
dva ista gonga iako izvana izgledaju isto. Svaki gong proizvodi drugačiji zvuk. Prvi su gongovi kovani iz mješavine bakra i bronce na području nekadašnje Mezopotamije, a današnje Turske, Iraka
i Irana. Gong sadrži broncu i nikal, koji mu dodaje posebnu snagu i zvučnost, ali i zlato i srebro u
tajnom omjeru. Moj gong kupljen je u Sloveniji. Imam i pjevajuće tibetanske zdjele. Vrlo su kvalitetne, izrađene od bronce kojoj je dodana kombinacija sedam metala - zlata, srebra, merkurija, bakra,
željeza, kositra, olova te
metali u tragovima – cink i nikal. Tibetanske zdjele stavljaju se na tijelo, na ruke i noge. Posude šire vibracije koje pospješuju cirkulaciju, oslobađaju nas napetosti i boli. Takve vibracije odlično
opušaju moje sinove nakon školskih obveza.
Ponekad cijela vaša obitelj zasvira na neobičnim instrumentima.
Imamo punu kutiju neobičnih udaraljki: ocean bubanj, djembe, indijanske bubnjeve, frulice,
zvečke, školjke, kišni štap, tingsha bubnjiće... U obiteljskom bendu suprug puše u velike školjke kojima je s donje strane izbušena rupa. Kad se puhne, školjka proizvodi glasan zvuk sličan trubi na
104 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
brodovima. Leoneu je najdraži ocean bubanj koji ima olovne kuglice, koje se pomicanjem prebacuju
s jedne na drugu stranu, i proizvode zvuk sličan morskim valovima. Kišni štap, kao što mu ime kaže,
asocira na zvuk kapljica kiše i vjetra. Renato svira na tunder bubnju čiji zvuk podsjeća na zvuk oluja
i gromova. Zvuci prirode potiču nas na opuštanje.
Zadnji smo put svirali na rajnglama udarajući kuhačama i prstima. Uz glazbenu terapiju imali
smo i terapiju smijehom istovremeno, proveli smo idealno obiteljsko popodne. Možda je, ipak, najposebniji instrument naš glas i smijeh:-).
Postoji li neko glazbalo koje želite imati u svojoj kolekciji?
Uvijek želim još neki instrument! Željela bih nabaviti hang drum, posebnu vrstu bubnja, koji je
napravljen od tankoga metala i svira se rukama. Zvuk, koji proizvodi, drugačiji je od svih koje sam
čula – vrlo je umirujuć, nježan i ugodan.
Obitelj Brašnić ne može bez glazbenih tonova?
Od začetka, još u mom trbuhu, sinovi su reagirali na zvučne podražaje. Kroz terapiju glazbom
svatko može i svirati i pjevati, a ne treba biti profesionalni glazbenik ili pjevač. Meni je najbitnija radost koja proizlazi iz sviranja i pjevanja, naša su tijela stvorena za gibanje. Odnedavno sam počela
odlaziti na terapeutski ples. Plešem uz glasnu glazbu i osjećam se odlično, izbacim svu napetost i
brige, a ostaje mi samo dobro raspoloženje.
U dobrom društvu s terapijskim kućnim ljubimcima
Uz vašu glazbu opuštaju se i četveronožni ljubimci?
Imamo terapijskog psa Arona koji je s nama skoro 7 godina. Njegova je ljubav prema mojoj djeci bezgranična. Za njih će napraviti sve! Raduje se i maše repom čim ih ugleda na kućnom pragu,
a kad su tužni privije se uz njih. Pas je idealan terapeut jer ga treba prošetati bez obzira na vremenske uvjete, treba ga redovito češljati i voditi na preglede veterinaru. Uz njega djeca uče i o organiziranju vlastitoga vremena, vode brigu je li Aron jeo, ima li čistu vodu, treba li otići u šetnju...
Imamo i dvije mace, Blondi i Alehandra. One su dečkima najveći zabavljači i velike maze, a svojom
ih skakanjem i izmicanjem pozivaju na igru i kretanje.
Leone i Renato pohađaju i terapijsko jahanje.
Jašu na konjima bez sedla, samo na dekici, tako da osjete sve pokrete konja koji imaju veliki
terapeutski učinak. Kada konj lagano hoda, radi pokrete koji su najsličniji ljudskom hodu i na taj
način tijelo jahača dobiva impulse kao da hoda. Leone i Renato jako su dobro prihvatili i taj oblik
vikend terapije.
Samouka krojačica
Vaša vedrina i kreativnost odražava se i u vašem stilu odijevanja!
Hvala, nikada nisam učila šivati, jednostavno sam isprobavala. U početku nije sve uspijevalo
kako sam željela, ali ubrzo sam svoje ideje provodila u djelo. Jučerašnji posjet zoološkom vrtu potaknuo me da sa sinovima sašijem pingvine jer su im se oni najviše svidjeli. Predivan sunčani dan
završio je na Leoneovoj svilenoj kravati. Oslikavam i svilu i tkanine! Šijem, pletem, kukučam i kombiniram! Drago mi je da vam se sviđa moja glazbena suknja ukrašena notama.
Dani su vam, doista, ispunjeni aktivnostima.
Trudim se raditi ono što volim i to dijelim sa svojim dečkima, suprugom i četveronožnim čupavcima. Sve se može učiniti ako je obitelj složna.
Glazba je radost u kojoj uživamo, a radost pokreće svijet!
Antonija Maričić, 8.razred
OŠ Marije Jurić Zagorke
Voditeljica: Melita Horvatek Forjan
LiDraNo 2013. // 105
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Što je pr etilost , kak o nasta je i koje problem e mož e prouz ročit i?
Hrvatska djeca prva u
Europi - u debljanju!
Pretilost (ili još debljina i gojaznost) (latinski: obesites), kronična bolest
koja nastaje prekomjernim nakupljanjem masti u organizmu i povećanjem
tjelesne težine. Svako povećanje 10% više od idealne težine smatra se
gojaznošću. Epidemija ove bolesti je u porastu te se ubraja u vodeće bolesti
suvremene civilizacije.
Zabrinjava podatak koji je iznijela pravobraniteljica za djecu kako se hrvatska djeca debljaju
najbrže u Europi.
1/5 prvašića prilikom upisa u prvi razred ima previše kilograma. Kako smo došli do toga? Što
radimo pogrješno?
S. F. učenik je naše škole. Ima problema s debljinom. Ne bavi se sportom, debljinu pokušava
prekriti odjećom, a tugu što ne može sudjelovati u igri s drugima (pa i na satovima tjelesne i zdravstvene kulture) liječi - slatkišima.
Roditelji učenika S. F. svjesni su problema. Također ne znaju kako ih riješiti, ne znaju reći NE
pretjeranim količinama zdrave i nezdrave hrane jer „on tako voli jesti”. Nadaju se da će se kilograma riješiti kad bude veći (!).
KOJI SU UZROCI?
Najčešći uzrok pretjeranoj debljini jest
nezdrava i nepravilna prehrana. Djeca vole
jesti brzu hranu, a roditelji ih često za postignute uspjehe (dobre ocjene) nagrađuju kupovinom upravo takve hrane ili velikih
količina slatkiša što je u potpunosti krivo.
Hrana ne smije služiti kao sredstvo nagrađivanja, već sredstvo zadovoljavanja normalne fiziološke potrebe.
Djeca obožavaju i, također nezdrave,
gazirane sokove. (Jeste li znali da je riječ
Coca-Cola druga najpoznatija riječ na svijetu?!) U jednoj litri nekog gaziranog pića nalazi se i više
od 100 grama šećera (20-ak čajnih žličica!). Ne zavaravajte se natpisima 0% šećera ili slično jer je
tada šećer zamijenjen drugim kemikalijama, također štetnim.
Mnogi će stručnjaci koji se bave ishranom reći kako je doručak jedan od važnijih obroka. U našoj školi 62% učenika uzima doručak u školskoj kuhinji. Ostali učenici od kuće donose sendviče ili
ne jedu ništa! U školi su pet, šest, sedam ili čak osam sati, a kad dođu kući najlakše je glad utažiti
nekom brzom hranom.
106 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Veliki pomoćnik debljini je i nedovoljna tjelesna aktivnost. Često od svojih baka i djedova čujemo rečenice: „U
naše vrijeme u školu se išlo pješice i po nekoliko kilometara, a danas djeca samo sjede pred televizorima i računalima!” U našoj školi, u predmetnoj nastavi, postotak učenika
koji se izvan škole ne bave niti jednim sportom, tj. ne treniraju ništa u nekom klubu kreće se od 21% do 58%.
U sedam razreda dječaci se u većem postotku od učenica bave sportom. U jednom razredu učenica koje se bave
sportom ima više od dječaka.
Među učenicima koji se bave sportom dječaci zauzimaju od 62 do 90%, a djevojčice najčešće
manje - od 18 do 78%.
Najčešći sport među dječacima je košarka, a slijedi je nogomet. Među djevojčicama najrašireniji
je ples, a slijede ga tenis i odbojka.
Hrvoje Đurak, profesor TZK-a, misli da postoji više razloga za neaktivnost djece i nesudjelovanje u sportskim programima:
1. prerana selekcija djece u klubovima i prezahtjevni kriteriji u odabiru ekipa
2. roditelji sami financiraju program - skupe članarine i troškovi puta
3. informatizacija društva i kompjutorizacija koja je dovela do sjedilačkog načina života - djeca
su sve manje aktivna
4. velika količina različitih sadržaja - kulturnih, jezičnih, glazbenih (dramske grupe, škole stranih jezika, glazbene škole) i zahtjevni školski programi - sve to dovelo je do preopterećenosti djece
u gradovima te sve manje participiraju u sportskim programima i klubovima.
JOŠ MALO O POSLJEDICAMA…
Pretilo dijete u cjelini je krupnije, razvijenije, ono ranije ulazi u pubertet, kaže naša školska liječnica dr. Željka Štimac-Miling. Dodaje kako su ta djeca najčešće sitnog lica, a masno tkivo im se
nakuplja u gornjem dijelu trupa, a u djevojčica najčešće u donjem dijelu tijela i na nogama. Često na koži
imaju strije.
Posljedice pretilosti su brojne: psihološki problemi (zbog kozmetičkih učinaka), poremećaji u statici,
spuštena stopala, metaboličke promjene, kardiovaskularne bolesti, povišen krvni tlak, sklonost šećernoj
bolesti. Dr. Štimac-Miling upozorava da se na djecu ne
primjenjuju dijete već se preporučuje promjena prehrane. Cilj je zadržavanje na istoj težini, a rastom doći
do normalne težine.
ŠTO UČINITI? ŠTO MOŽE POMOĆI?
Od ove školske godine u škole je uveden zdravstveni odgoj s modulom Živjeti zdravo. Od prvog
razreda djecu se kroz predavanja, prezentacije ili radionice podučava zdravom načinu života temama o pravilnoj prehrani i tjelesnoj aktivnosti.
Neke od tema su: Piramida zdrave prehrane (za djevojčice i dječake u dobi od 7 do 9 godina) i
higijena jela; Pravilno držanje tijela (za učenike 1. razreda); Važnost prvoga jutarnjeg obroka i međuobroka; Vrste tjelovježbenih aktivnosti u slobodnom vremenu (za učenike 2. razreda); Značaj re-
LiDraNo 2013. // 107
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
dovitoga tjelesnog vježbanja kao važan čimbenik regulacije tjelesne mase (za učenike 5. razreda) do teme
Poremećaji hranjenja (za učenike 8. razreda).
NAPOSLJETKU - JESU LI KRIVCI DJECA ILI
RODITELJI?
Roditelji, vi ste oni koji odlučuju koja i kakva hrana i piće će se konzumirati u vašem domu, jer, naposljetku, vi sve to kupujete i donosite kući. Ako želite
da vam se dijete počne zdravo hraniti, budite mu uzor
i podrška, pa se i vi počnite tako hraniti. Ako želite da
se dijete bavi nekom aktivnošću, pođite i vi s njim, npr. na izlet u prirodu, na igralište odigrati koju
utakmicu košarke ili „biciklirati” oko Jaruna. Budite im nada za bolju budućnost!
Kristina Kelava, 6. razred
OŠ Ivana Meštrovića
Voditeljica: Gordana Ljubas
Isabella Margeta, 4. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
108 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Hulk i j a kod Madam e Ti ssa ud
Put u London
Prvi put u avionu
Kad me tata pitao bih li htjela ići u London, skoro sam srušila susjedov strop od uzbuđenog skakanja. Pozvala nas je Marinina prijateljica, Marijana, koja je otišla u London tijekom studija, tamo si
našla dečka i udala se, pa sada živi u Londonu. Usput, Marina je tatina nova supruga.
Do Londona smo putovali avionom. To je bio moj prvi let i želudac mi je bio u čvorovima od nervoze, iako se nije činilo tako. No let je prošao bez problema. Istini za volju, zapravo sam prespavala
pola puta. Tata me probudio kad smo bili tik iznad engleskog kopna. I dobro da je, pogled iz aviona
bio je nevjerojatan! Nepregledna, uređena polja svih boja. Prevladavala je žuta, uljana repica. Pred
samo slijetanje ušli smo u oblak pa se više nisam mogla diviti pogledu.
Slijetanje je također dobro prošlo. Mini-busom su nas vozili do druge strane luke. Zanijemila
sam dok sam gledala uokolo. Sve je na engleskom jeziku, nema ni slova hrvatskoga. Uhvatila me
trema pred razgovor s nekim tko zna samo engleski jezik, iako sam ga znala dovoljno za sporazumijevanje. Najviše me brinulo kako ću se sporazumijeti sa Marijaninim sinom koji je rođen Londončanin.
Macanovi stripovi u Londonu
Došli smo do Marijanine kuće u jugozapadnom Londonu, u četvrti Battersea. Sve su kuće u nizu
i vrlo su slične, s neograđenim vrtom ispred i većim, ograđenim, iza kuće. Vrata nam je otvorila Marijana koja nas je veselo pozdravila na hrvatskom jeziku. Pozvala nas je unutra i pokazala nam sobe
u kojima ćemo spavati. Moja je imala krevet na kat. Krenula sam se raspakirati kad je došao Tarik,
Marijanin sin. Prije nego sam zinula, pozdravio me na hrvatskom! Dalje se nije bilo teško sprijateljiti. Torbe su mogle čekati. Sprijateljile su nas video igrice, lude igre u stražnjem vrtu i stripovi. Iako
je pričao hrvatski s engleskim naglaskom, čitanje mu je teže išlo. Rado sam mu čitala Macanove
stripove, a on je mene naučio igrati igrice na play stationu.
Sutradan nas je na stolu dočekao pravi engleski doručak: Sunny siele up (tost s rupom u koju se
smjesti jaje), prepečena slanina, kobasice, čaj.
Ulicama Londona
Siti i odmorni, krenuli smo u obilazak Londona. Prioritet nam je bio sklopivi londonski most,
Tower Bridge. Most stoji na kockastim stupovima između kojih prolaze brodovi. Ima i automobilsku,
pješačku i biciklističku stazu. Pogled s mosta na Temzu skoro me stajao glave. Kad je ispod prolazio
brod, toliko sam se nagnula preko grede da bih vjerojatno pala da me nije Marina držala za jaknu.
Londonskim ulicama vozili smo se crvenim Double deckerima bez krova. Od jakog vjetra nisam
čula sve što je vodič govorio. Ipak, bar nije padala kiša, iako su nam podijelili i kišne kabanice. Samo
su glavne londonske ulice široke, sporedne ulice su uže, popločane pločama (kao kod nas u Rijeci) i
spojene na glavne. Čovjek bi se tamo mogao lako izgubiti. Dodaj tome još i maglu i nije teško shvatiti zašto nikada nisu otkrili tko je bio Jack Trbosjek.
Londonski javni parkovi ostavili su me bez riječi. Kad smo bili u Reagent`s parku, mislila sam da
smo završili na nekakvoj livadi. Nisam mogla vjerovati. Hrvatska ideja parka je mali prostor između zgrada s ljuljačkom, vrtuljkom i klackalicom gdje se djeca igraju a tinejdžeri čekaju da nastava
počne. Engleska definicija parka je golemi prostor prekriven jednako pošišanom travom, vitkim drvećem (da stvara hlad) i, tu i tamo, gredicama cvijeća. Idealno mjesto za piknik ili igru.
Kina u Londonu
LiDraNo 2013. // 109
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Kad smo se konačno izvukli iz parka, krenuli smo u šetnju, bez ikakvog odredišta. Na kraju smo
završili u kineskoj četvrti. Bilo je kao da smo odjedanput izašli iz Londona i magijom završili u Kini.
Ulica kojom smo prolazili bila je prepuna ljudi koji su nešto prodavali, izvodili ili samo prolazili. Na
zidovima zgrada bile su freske i reljefi mitskih bića, uglavnom kineskih zmajeva koji su se uvijali i
izvijali kao kakvi šareni slinkiji. Ja sam vjerojatno izgledala kao riba na suhom jer mi je tata rekao
da bih trebala zatvoriti usta i prestati zuriti. I onda, kao da smo prošli kroz portal, na kraju ulice,
opet smo se našli u normalnim londonskim ulicama. Nevjerojatno!
Muzej Madame Tissaud
Treći dan je tata nestao u nepoznatom smjeru (valjda je htio biti malo sam), a Marina i ja smo
otišle u Muzej Madame Tissaud, muzej voštanih figura. Prolazile smo muzejem kao da prolazimo
kroz povijest slavnih osoba poredanih po tome u kojem su vremenskom razdoblju živjeli. Tamo su
bile i figure slavnih engleskih kraljeva, poput Henrika VIII.. Postoji i soba s likovima iz filma i s likovima iz crtića. Slikala sam se s Hulkom. Na kraju smo došli do hodnika koji je išao u dva različita
smjera. Bio je to horror odjel. Na desno je bio vrlo strašan prolaz sa zabranom za one ispod trinaest
godina. Tako da smo otišle na lijevo, gdje su bile voštane figure na srednjovjekovnim spravama za
mučenje, što nije bilo ni realistično ni zanimljivo. Na kraju smo se ukrcale u vlakić koji nas je vozio po
ostatku izložbe gdje su nas, tu i tamo, pokušali prestrašiti bljeskovima i padajućim lutkama. Marina
se zabavljala kao da je u lunaparku, a ja sam izgledala kao da sam umrla od dosade. Prekasno sam
vidjela kameru; slikala me prije nego sam se mogla nasmijati ili barem prestati izgledati kao jedna
od onih figura koje su mučili na horror odjelu. Kad su dijelili slike na pultu, kraj izlaza, skoro sam
naglas uzdahnula od olakšanja. Slike su bile bezobrazno skupe pa nismo ponijele to ruglo doma.
Opet u avionu
No, kao što svemu dobrom dođe kraj, došlo je i vrijeme povratka u Zagreb. Obećala sam Tariku
da ću nagovoriti tatu da kupi još Macanovih stripova i da mu ih pošalje poštom.
Naime, čitanje i razumijevanje hrvatskog mu se općenito poboljšalo pa ih je mogao čitati sam.
Pozdravili smo se s našim domaćinima s obećanjem da ćemo se uskoro vidjeti u Hrvatskoj.
Povratak avionom bio je manje uzbudljiv nego dolazak. Možda zato što sam već znala što me
očekuje ili možda zato što sam bila pomalo tužna što napuštam grad koji me se toliko dojmio.
Petra Crnić, 8.razred
OŠ Lovre pl. Matačića
Voditeljica: Ljiljana Mirt-Kruc
110 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
I mozak možemo bildati
Moždane se vijuge ne razvijaju samo čitanjem, učenjem ili druženjem s knjigama, već i u zanimljivoj aktivnosti bacanja u zrak loptica, čunjeva ili balansnih tanjura. Pogodili ste, riječ je o žongliranju. Učenici 4.a (današnjeg 5.a) razreda naše škole, pod vodstvom učiteljice Sandre Huzjak,
uključili su se u neobičnu izvannastavnu aktivnost žongliranja i već nas godinu dana oduševljavaju svojim školskim nastupima. Bacanje loptica u zrak ne jača samo mišiće ruku, već i mozak
jer tom radnjom povezujemo dvije strane mozga i tako ga „bildamo” (stručno rečeno, razvijamo
križno-lateralne kompetencije) jer se od žonglera zahtjeva koordinacija pokreta, koncentracija,
okretnost, brzina, ali i kreativnost. Znanstveno je dokazano da vježbanje žongliranja potiče učenje i oblikuje inteligenciju i preoblikuje mozak. U razgovoru s učiteljicom razredne nastave i voditeljicom žonglerske grupe, Sandrom Huzjak, doznali smo detalje o pokretanju žonglerske grupe
u školi, izradi rekvizita, savladavanju osnovnih koraka u bacanju (zvanih kaskada). Prezentacijom uvježbanih vještina stvorili su zanimljivu predstavu, ne samo žonglersku već i plesnu, s detaljima klauniranja, a cijeli su dojam pojačali vlastitom glazbenom montažom. Njihove odlične
rezultate mogli smo vidjeti na školskim priredbama i događanjima, ali i u reportaži Hrvatske televizije. Žongliranje je 5.a donijelo i pobjedu na natječaju jednog trgovačkog centra „Moj razred
je najbolji” na kojem je cijeli razred osvojio školske ruksake. Nagrade ne dolaze same od sebe, za
ovu je vještinu potrebno puno truda i vremena. Nije lako i mnogi odustaju na prvim neuspješnim
bacanjima loptica u zrak. Ipak, kao ni općenito u životu, ne treba odustajati pri prvom neuspjehu.
Poslije početnih napora slijedi zabava i veliko zadovoljstvo kad primijetite napredak.
Kako je pokrenuta ideja za osnivanjem žonglerske izvannastavne aktivnosti u našoj školi?
Svaka učiteljica razredne nastave vodi neku izvannastavnu aktivnost koja je u skladu s njezinim sklonostima i sposobnostima. Kako sam ja žongler, a iskustvo je pokazalo da djeca u četvrtom
razredu mogu svladati osnove ove neobične discipline, upustila sam se u tu avanturu s 4.a školske
2011./2012. godine.
Koliko su učenici bili zaiteresirani da se prijave u žonglersku družinu?
Učenici su bili iznimno zainteresirani za žongliranje. Cijeli je razred je dio žonglerske družine.
Kada ste se Vi osobno upoznali s vještinama žongliranja?
Počela sam bacati loptice prije kojih sedam godina. To je bilo pred kraj fakulteta kada sam htjela steći dodatne vještine koje bi mi pomogle pri radu s djecom. Nakon donekle svladanih loptica krenula sam s čunjevima i dalje nastavila s ostalim rekvizitima.
Postoji li stručna definicija kojom biste opisali žongliranje?
Ono se može još nazvati i „razvijanje križno-lateralnih kompetencija”. Taj zapetljani naziv zapravo znači da se bacanjem loptica povezuju dvije strane mozga i time se mozak „bilda”. Učenje i
bavljenje tom vještinom potiče i ubrzava rast neuronskih veza kako kod sive, tako i kod bijele moždane materije.
Moraju li učenici biti posebno spretni i talentirani da bi se mogli baviti žongliranjem?
Ne moraju. Osnove žongliranja može naučiti doslovno svatko. Bitno je redovito vježbati. Oni
koji su talentirani brže napreduju, no i njima je potreban svakodnevni trening.
LiDraNo 2013. // 111
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Koliko je vremena potrebno da se usvoje najosnovnije vještine?
Kaskadu (osnovnu figuru vrtnje tri loptice) desetogodišnje dijete u prosjeku savlada već kroz
tjedan dana. U početku su loptice u zraku još nestabilne, ali uz upornost i redovito vježbanje sigurnost se stječe kroz nekoliko tjedana.
Što je od rekvizita potrebno za bavljenje tom vještinom?
Rekviziti ovise o osobnim sklonostima žonglera. Najpoznatiji rekviziti su loptice, čunjevi, ringovi, diabolo, devil’s stick i kiwido. Najčešće se kupuju u dućanima izvan Hrvatske jer kod nas nema
specijaliziranog dućana za žonglersku opremu. Ipak, znala sam u posljednje vrijeme naići u pojedinim dućanima na loptice ili diabolo koji nisu vrhunske kvalitete, ali posluže svrsi. U školi smo sami
izrađivali loptice od čarapa koje smo punili rižom i šivali. Komete također. Čunjeve smo naručili internetskom prodajom iz drugih zemalja.
S kojim je rekvizitima najlakše, a s kojim najteže žonglirati?
Iskustvo je pokazalo kako su loptice jednostavnije od čunjeva, jer je za čunjeve potrebno poznavanje figura s lopticama. Komete (kiwido) bolje leži djevojčicama jer sadržava u sebi i plesne
elemente, pa su njima zanimljivije. Balansne tanjure se uglavnom može najbrže svladati, ali oni ne
pružaju napredovanje u smislu novih figura i zanimljivosti nastupa.
Koliko dugo se učenici moraju pripremati za neki javni nastup , priredbu ili slično?
Naravno da to ovisi o prethodnom iskustvu javnih nastupa učenika, razini vještine žongliranja,
organizaciji nastupa, duljini trajanja nastupa i sl. Prošle godine su učenici počeli žonglirati u rujnu,
na početku školske godine, i uspjeli smo se spremiti za božićni nastup u prosincu. To je nekakav
maksimum brzine jer smo krenuli od samog početka izrade loptica, prvih bacanja, scenskog nastupa, glazbe...
Kako postupiti ako prilikom izvođenja nešto krene krivo, npr. loptica vam ispadne iz ruke?
Tada je najbolje nasmiješiti se (kako nitko ne bi vidio da se zapravo grozno osjećate), uzeti lopticu i krenuti raditi dalje. Ponovno uz smiješak.
Gdje ste sve do sad nastupali i kakve su reakcije publike na vaše točke?
Nastupali smo na nekoliko školskih priredbi, kao i na humanitarnoj akciji kojom su prikupljana
sredstava za rehabilitaciju našeg prijatelja iz razreda koji ima cerebralnu paralizu. HRT je o žonglerima snimio i reportažu, prikazanu 5. listopada 2012. g. u emisiji obrazovnog programa „Puni
krug”. Uz to, neki su učenici prošlog ljeta na rivi stavili šešir, žonglirali i tako si zaradili pristojan
džeparac. Reakcije publike su uvijek veoma pozitivne. Ljudima je neobično da djeca mogu savladati toliko neobičnih vještina. Oduševljenja nikad ne manjka, žongleri ipak mogu ono što većina ne
može.
Kako na žongliranje gledaju nastavnici i roditelji?
Svi su uvijek imali samo pohvalne komentare, kako su odlični, spretni i atraktivni. Roditelji su
posebno oduševljeni i pozitivno iznenađeni sposobnostima svoje djece za koje nisu znali da su im
dostupne. Većina misli da se žonglerom rađa, a ne postaje velikim trudom.
112 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Kome sve možete preporučiti žongliranje?
Baš svakome, jer je istraživanjima na Sveučilištu u Oxfordu i njemačkom sveučilišnom medicinskom centru Hamburg-Eppendorf dokazano kako mozak napreduje čak i kod žonglera kojima
žongliranje i ne ide najbolje te da takav rad rukama potiče razvoj pamćenja, govora, fokusa i drugih
bitnih procesa povezanih s učenjem i razmišljanjem. Stoga loptice i čunjeve u ruke da budete pametniji, okretniji i vrlo zabavni i zanimljivi svojoj okolici.
Žonglerski rekviziti:
Žonglerske loptice - loptice veličine teniskih, ali mekane i načinjene od pamučnog materijala (baggy balls)
Čunjevi - plastičnog materijala, mnogi kažu kako ih podsjećaju na boce šampanjca
Balansni tanjuri - posebni plastični tanjuri koji se vrte na štapu predviđenom za tu svrhu
Diabolo - poznat još i kao kineski jo-jo - cilindričan predmet koji se vrti na konopcu
Komete - kugle spojene na konopcu na čiji se vrh, radi estetskog dojma, prišiju trakice
Ping pong - figura u žongliranju u kojoj se jedna loptica prebacuje iznad ostalih
Half shower - figura u žongliranju u kojoj se jedna loptica prebacuje samo iz jedne ruke iznad ostalih (postoji
desni i lijevi half shower)
Noževi - podsjećaju na sablje, tupi su (iako se i njima može ozlijediti jer su im vrhovi metalni) i tehnikom
najsličniji vrtnji čunjeva
Iva Duvančić, 6. razred
OŠ Stenjevec
Voditelj: Zoran Šutić
Leona Škrinjarić, 7. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2013. // 113
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Razgo vor s Rak an om Ru sha idatom , jednim od najboljih
mladih h rvats kih ka zal išnih i filmskih gluma c a
Igranje života
Treba biti čistog srca i otvoren. To ne vrijedi samo za glumce. Sve ostalo
dolazi samo od sebe. Glumce ne dijelim na talentirane i netalentirane.
Dijelim ih na one iskrene i predane svome radu i na one koji to nisu.
Rakan Rushaidat rođen je 1977. godine. Od 1990. član je Dramskog studija ZKM-a. Akademiju
dramske umjetnosti završava 2000. godine u klasi Joška Juvančića. Snimio je desetak filmova od
kojih je u nekima igrao glavne uloge. U Trešnji je u angažmanu od 2004. godine. Trenutno igra u
predstavama: „Oliver Twist” (Charley), „Čudnovate zgode šegrta Hlapića” (Bundaš) te „Alisa (prema onoj u zemlji čudesa L. Carrolla)”. Njegov rad je zapažen u Teatru Exit. Za ulogu u predstavi
„Istok” dobio je nagradu Hrvatskog društva dramskih umjetnika. Osim u Exitu, kao slobodni dramski umjetnik igrao je u svim nacionalnim kazalištima i Gavelli. Za ulogu Mira u predstavi „Komšiluk
naglavačke” HNK-a Ivan pl. Zajc dobio je nagradu Fabijan Šovagović. Dobitnik je priznanja Hrvatskog društva dramskih umjetnika: nagradu za najbolju mušku glumačku ulogu 2006/2007. godine
u predstavi „Smisao života gospodina Lojtrice.”
Koja Vam je najdraža uloga i zašto?
Ne mogu baš neku posebno izdvojiti, vremenom se mijenjaju. Jako mi je bila draga uloga Pinokija. Ta se predstava više ne igra, ali je bila odlična, izuzetno zahtjevna i bilo je veliko zadovoljstvo
igrati u njoj.
Zašto se bavite glumom?
Glumom sam se počeo baviti za vrijeme osnovne škole. Bila mi je hobi i uživao sam pohađajući
sam učilište ZKM-a. Tamo sam ušao u novo društvo, stekao prijatelje i kako je vremenom taj interes
bivao ozbiljniji na kraju sam se odlučio baviti time i živjeti od toga. Odluka je zapravo došla sama
po sebi pa ne mogu reći točno zbog čega.
Je li se ponekad teško motivirati za rad?
Kada ima jako puno posla, puno predstava zna biti jako teško. Ponekad odigram i 40 predstava
mjesečno što me jako umara. Obično se poklope i druge životne obveze, ali čim izađem na scenu
stvari ponovno postanu lake.
Što Vas na poslu najviše uveseljava, a što rastužuje?
Najviše uveseljava igra s kolegama na sceni. Pretvaramo se u malu djecu koja se istinski igraju.
Najviše me rastužuje kad primijetim da netko na sceni samo odrađuje posao kao nešto što naprosto treba dovršiti pa otići doma.
Kakva će biti uloga kazališta u budućnosti? Ima li ono utjecaj na društvo?
Mislim da definitivno utječe na društvo. Svaka predstava na svoj način. Bez obzira na medije
koji dolaze, kazalište nikada neće izumrijeti. Nisu ga uspjeli izgurati film, televizija niti sada internet. Ljudi će uvijek imati potrebu dolaziti gledati druge žive ljude na pozornici.
114 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Mogu li kazališta poput Trešnje mijenjati poglede mladih na svijet?
Mislim da svako kazalište to može. Sve ovisi o odluci kakve i na koji način raditi predstave. U
Trešnji smo se zadnjih godina više posvetili sceni za mlade, a ne samo za djecu. Oni ulaze u osjetljivo vrijeme puberteta. Naišli smo na dobre reakcije. Komuniciramo s publikom i često ih pitamo što
misle o određenim predstavama, odnosno kako one utječu na njih.
Brinu li Vas mišljenja kritičara i medija?
Kritika me ne brine zato što većina hrvatskih glumaca smatra da trenutno nema ozbiljnijih kritičara. To je žalosno. Nisu dovoljno temeljiti i posvećeni kazalištu. Novine se i u ovom segmentu manje-više svode na žutilo i površne osvrte. Smislenu kritiku zapravo volim. Čovjeka može natjerati
da popravi greške i tjera ga da napreduje.
Je li teško naučiti tekst? Improvizirate li nekada na sceni?
Improvizirati se može u predstavama koje to dopuštaju, naravno u dogovoru s redateljem. To
se ponekad i zapravo traži. Tekst se uči uz radnju, pokret. To nije bubanje teksta, niti obično izgovaranje rečenica. Kada se kombinira radnja ili odnos prema nekome, automatski se pamti i tekst.
Glumci imaju izraz tijelo pamti. To se stvarno događa. Čim se počnemo kretati po sceni tekst dođe
sam po sebi i nakon što neku predstavu nismo igrali nekoliko mjeseci.
Surađujete s raznim kazalištima i igrate u različitim prostorima. Mijenja li se osjećaj u odnosu
na prostor?
Da, svako kazalište i svaki prostor ima neku svoju energiju. Ona je povezana s ljudima koji tamo
borave i rade. Drugačiji su pristupi ljudi u gradskim kazalištima u odnosu na one u privatnim. U privatnim manje ljudi radi više poslova što stvara svojevrsni kaos koji mi se također sviđa. Studentski
centar opet ima svoju atmosferu budući da se miješaju različiti performansi, izložbe, koncerti, razna događanja i slično. Čudna je tamo grupa umjetnika.
Prati li hrvatsko kazalište moderne trendove i treba li se mijenjati?
Ovisi o pojedinom kazalištu. Iskreno ne znam što je trend, ali znam da neka kazališta pokušavaju biti suvremenija svakim danom. Trenutno u tome prednjači ZKM. Mijenjati se treba u odnosu na
ljude, pratiti njihov razvoj kao i razvoj kulture. Život oko kazališta mijenja se pa se i kazalište mora
mijenjati jer je ono ogledalo društva.
Koje kolege posebno cijenite i zašto?
Cijenim mnoge, ali moram priznati da je na mene najviše utjecao Vili Matula. Zbog njegove discipline i predanosti radu. Od njega sam najviše naučio.
Igrate u predstavi Rent a friend koja govori među ostalim i o društvenim mrežama. Što mislite
o njima?
Nemam Facebook profil, iako sam vidio da je to netko napravio u moje ime. Ne koristim ih iz
jednostavnog razloga što računalo nije dio mog kazališnog posla. Tako da nisam primoran sjediti za
računalom. Informiram se o nekim stvarima, pročitam novosti, malo pretražujem i to je to. O njima
ne mislim ništa loše, dapače mislim da su odlične. Ljetos smo na Ljetnim večerima Exita mijenjali
raspored jedne izvedbe i našli smo se u problemima. Ipak, promjenu smo razglasili putem društvenih mreža i u kratkom vremenu obavijestili veliki broj ljudi i tako napunili gledalište.
LiDraNo 2013. // 115
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Koje su osobine dobrog glumca?
Mislim da je najvažnija iskrenost, kako iskrenost na sceni tako i iskrenost prema radu. Treba
biti čistog srca i otvoren. To ne vrijedi samo za glumce. Sve ostalo dolazi samo od sebe. Glumce ne
dijelim na talentirane i netalentirane. Dijelim ih na one iskrene i predane svome radu i na one koji
to nisu.
Što mislite o skidanju filmova i glazbe s interneta?
Svakako bi se trebalo pravno zaštititi autorska prava. Ljudima koji nešto naprave, a za to ne dobiju zasluženi novac sigurno nije lijepo. Nisam nikad ništa skidao zato što to ne znam. Moji prijatelji
jesu i često su mi davali neke materijale pa ne znam što bih rekao na to. S jedne strane mi je drago da mogu doći do neke glazbe do koje inače ne bih mogao doći, a s druge razumijem i umjetnike.
Kada biste morali birati između filma i kazališta što biste odabrali?
Odabrao bih kazalište. Na filmu je teško raditi i nikada ga do kraja nisam zavolio. Stalna su zaustavljanja i ponavljanja. Nije mi to blisko jer najviše volim kad se iziđe van i priča ispriča od početka
do kraja.
Ponovno se budi interes za dječje filmove poput filma Koko i duhovi. Što mislite o tome?
To je odlično. Godinama nisu snimani takvi filmovi. Stvarno je žalosno da su djeca morala gledati stare filmove. Sada su snimljene i Čudnovate zgode šegrta Hlapića i dobro je da su ljudi počeli
obraćati pozornost na to. I djeci se treba malo posvetiti za promjenu.
Koliko spremate nove predstave?
U prosjeku pripreme traju dva mjeseca, iako nužno ne mora biti tako. Nekad traju i do šest mjeseci, dok same probe traju dva mjeseca otprilike. To ovisi o predstavi. Obično se započne čitačim
probama. Tih prvih tjedan-dva se sjedi za stolom, iščitava se tekst, staje na nerazumljivim mjestima, raspravlja, pojašnjava, razgovara, traže određene emocije i odnosi. Nakon toga ljudi zapamte
što trebaju govoriti nakon čega se kreće uvježbavati kretanje po sceni. Na kraju dolaze kostimi i
rekviziti. Vrijeme potrebno za stvaranje dobre predstave je relativno. Ponekad glumi jedan čovjek,
a ponekad je uključen cijeli ansambl tako da vrijeme ovisi o mnogim čimbenicima.
Igrate li često uloge koje vam se ne sviđaju?
Nastojim ne prihvaćati takve uloge i do sada sam imao sreće. Svojim radom sam stekao određeni status koji mi omogućava da mogu nešto izbirati, a nešto odbiti. Glumci inače često nisu u toj
poziciji, na žalost. Sjećam se da sam jednom prilikom prigovarao jednoj kolegici zato što je glumila
u sapunici. Nemam dobro mišljenje o sapunicama jer se rade prebrzo i nedovoljno kvalitetno. Posramio sam se kad mi je obrazložila da to radi zato što nema novaca nit izbora. Završila je glumu i
nešto je morala raditi da bi preživjela. Ispričao sam joj se i bilo mi je jako neugodno. Ljudi naprosto
moraju nekad pristati na ono što im se nudi.
Čije filmove volite gledati?
Volim filmove P. Thomasa Andersona, J. Jarmuscha i braće Coen. Iako sam prije rekao da ih baš
ne volim snimati, volim ih gledati.
Sjećate li se neke nezgode koja vam se dogodila za vrijeme predstave?
Prije mi je često znao pucati glas od umora. Više sam puta istezao razne tetive na nogama i
rukama. Imao sam tešku ozljedu ramena, ali sam unatoč tome morao igrati. Jednom sam ozlijedio
116 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
koljeno do te mjere da sam morao otkazati predstavu. Bilo mi je mučno, sjedio sam doma i plakao.
Žao mi je bilo ljudi koji su kupili kartu.
Koja vam je bila omiljena knjiga u djetinjstvu?
Roman S. Kinga The body. Po njoj je snimljen i film.
Čega se sjetite kad pomislite na svoje osnovnoškolske dane?
Sjetim se cura. Bio sam potpuno lud za njima. Radio sam apsolutno sve što je bilo u mojoj moći
kako bih uspostavio kontakt s njima. Zapravo, možda sam se zato i počeo bavit glumom.
Koliko Vam je glumački talent pomagao ili odmagao na nastavi?
Rano sam svladao tehnike šarmiranja, ali ne bih rekao da je to dobro. Puno bi bilo bolje da sam
više grijao stolac, nego šarmirao u trenutcima kada nisam znao gradivo. Puno je bolje potruditi se
i naučiti.
Maja Štefanić, 6. razred
OŠ Horvati
Voditelj: Ivan Kardum
Matea Brekalo, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2013. // 117
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Intervju: GORAN VLAOVIĆ
Nogometaš Goran Vlaović obilježio je najplodonosnije razdoblje Hrvatske
nogometne reprezentacije. Osvajač je brončanog odličja na Svjetskom
prvenstvu u Francuskoj, 1998. godine.
LJUDSKE VRIJEDNOSTI I POČETCI
Koje su po vama najveće ljudske vrijednosti? Zašto ste se uopće odlučili baviti nogometom?
Za mene su najveće ljudske vrijednosti poštenje, dobrota i odgovornost. A zašto sam se odlučio za nogomet? Pa mislim da se tu čak nije radilo o odluci. Jednostavno, od najranije dobi koje se
sjećam, lopta mi je bila magična i privlačna do te mjere da je se nisam mogao riješiti. Sve je samo
od sebe išlo u tom smjeru.
Koja je vaša najdraža uspomena iz djetinjstva?
Bilo je lijepih događaja, ali najdraže mi je bilo vrijeme kad nije bilo škole - vrijeme ferija. Tada bismo, tamo gdje sam živio, u prirodi izmišljali razne igre. Optrčavali bismo sve te livadice i šumice…
U djetinjstvu, kada biste izgubili volju za treninzima - što se mnogima događalo, na koji biste
način vratili motivaciju i jesu li vaši roditelji imali u tome presudnu odluku?
Što se tiče gubljenja volje, to mi se nikad nije događalo. Gubljenje volje sam osjetio tek na kraju
karijere. Zapravo, zato sam i prestao igrati profesionalni nogomet. Ali za igranje nogometa s prijateljima, ta volja me nikad nije prestala!
Viđate li se još s prijateljima iz osnovne škole?
Pa ne baš, zato što sam rano otišao iz mjesta u kojem sam proveo djetinjstvo. Međutim, srednjoškolsko prijateljstvo još uvijek održavam i prijatelji koje sam stekao u srednjoj školi su mi i dan
danas prijatelji i viđamo se.
Tko je bio vaš prvi nogometni trener?
Prvi nogometni trener se zvao Krešo Brkan u Nogometnom klubu Mladost iz Cernika u kojem
sam upravo i započeo igranje u pionirskim kategorijama.
Kako ste se osjećali u HNL-u? Kakav je bio osjećaj kada ste 1992. zaigrali u Hrvatskoj
reprezentaciji?
Moram reći da sam igrao i u bivšoj Jugoslaviji, koja vjerojatno vama mlađim generacijama ništa ne znači, i to je tada bilo jako nogometno prvenstvo. Znači, sa sedamnaest godina prvi put sam
nastupio i osjećao sam se jako ponosno i uzbuđeno pošto sam tada bio srednjoškolac. A igranje u
Hrvatskoj nogometnoj ligi bio je samo nastavak toga iako je to bilo vrijeme rata.
Gdje ste uopće započeli profesionalnu karijeru?
Karijeru sam započeo u Nogometnom klubu Mladost iz Cernika i tamo sam igrao do petnaeste
godine kada su me ljudi iz Nogometnog kluba Osijek primijetili na nekim selekcijama mlađih uzrasta. Pozvali su me da dođem u Osijek te tamo nastavim školovanje i igranje nogometa. Osijek mi je
bio najdraži nogometni klub u kojem sam igrao.
118 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Je li vam bilo teško otići iz Dinama u Padovu nakon četiri godine?
Svima nama igračima važno je da odemo u neke bogatije i poznatije klubove u Europi i napravimo karijeru. Bitno je i financijski, ali prednost bih dao profesionalnoj nogometnoj razini. Taj odlazak
uvijek je stepenica više i svi želimo u neki bolji europski klub, u veću ligu kako bismo se tamo dokazali.
Jeste li oduvijek bili na poziciji napadača?
Dolaskom u NK Osijek, da. Dok sam još bio u Mladosti iz Cernika, znao sam igrati različite pozicije. Recimo da mi je pozicija napadača od početka profesionalne karijere bila stalna.
Koji vam je najdraži domaći, a koji strani suigrač? Viđate li se s njima?
Najdraži domaći suigrači bili su mi Davor Bajsić, Nenad Bjelica i Igor Cvitanović. A što se tiče
stranih suigrača, to je Romario.
NEISPUNJENE ŽELJE, LIGE PETICE, LIGA PRVAKA
Imate li neispunjenu želju?
Moja neispunjena želja bila je zaigrati za Barcelonu. Eto, ta želja nije mi se ispunila.
Koja je po vama idealna liga ‘Petice’? Kakav je osjećaj istrčati na te svjetske stadione?
To je dosta teško reći u ovom trenutku s obzirom da se to brzo mijenja i postoje određene razlike, a ako gledamo sa stajališta igrača, Španjolska je jako interesantna s obzirom da se tamo igra, po
meni, najkvalitetniji nogomet. Meni je osobno najviše pasala Talijanska nogometna liga i možda mi je
malo žao što sam tamo bio samo dvije godine. A o izlasku na velike stadione u Europi, osjećaj je prvenstveno uzbuđenja, pogotovo kad se stadion napuni navijačima. To je baš lijep i uzbuđujući osjećaj.
Koji je vaš najveći uspjeh u karijeri?
Najveći uspjeh je svakako osvajanje trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998.
godine. Hrvatska je kao mlada nogometna država uspjela ostvariti taj veliki rezultat koji i danas
pamtimo kao najveći rezultat hrvatskog nogometa.
LJUBAV, GLAZBA I OSTALO
Kada vam se dogodila prva ljubav?
Ah, ne znam, vjerojatno kad i vama - u djetinjstvu, negdje u osnovnoj školi.
Kakvu ste glazbu slušali kao tinejdžer?
U glazbi nisam imao i nemam neki određeni smjer. Jednostavno, neke me pjesme u svim glazbenim pravcima koji postoje mogu dirnuti, mogu mi se svidjeti. Tako je i danas. Sve što mi se svidi
počnem slušati, neovisno iz kojeg smjera dolazi - bilo da je rock, pop ili narodna glazba. Sve mi se
sviđa.
Kakvo vam je bilo vladanje u školi? Sjećate li se prve jedinice?
Ne sjećam se prve jedinice, a vladanje mi je bilo uglavnom uzorno. Bilo je tu i tamo nekakvih
nereda, ali ništa ozbiljno. Često sam bio predsjednik razreda tako da sam imao i neke odgovornosti.
LiDraNo 2013. // 119
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Koji vam je bio najbolji, a koji najgori predmet u školi?
Najbolji mi je, naravno, bio tjelesni s obzirom da sam igrao nogomet i da se na tjelesnom igrao
nogomet. Nisam imao predmet koji mi izrazito nije pasao, svi su mi pasali. Možda, nažalost, strani
jezik - ruski koji sam učio, a nije me zanimao.
SUĐENJE, EURO 2012., MESSI
Vratimo se na nogomet. Koliki je utjecaj moderne tehnologije na suđenje?
S obzirom da se u zadnje vrijeme dosta toga uvodi kako bi se olakšalo suđenje, moj stav je da
ne utječe previše. Volio bih da nogomet ostane što čišći od moderne tehnologije jer mislim da ista
ne će puno doprinijeti. Najbitnije je da sučeve odluke budu iz dobrih namjera, kakve god one bile.
Mislite li da je Hrvatska mogla i bolje na EURU 2012. s obzirom na to da je bila u skupini s
dvije vrlo jake reprezentacije (Italijom i Španjolskom)?
Moglo je ispasti bolje, ali mislim da je naša reprezentacija dala svoj maksimum što se tiče onoga
što se traži od igrača. Dala je maksimum zalaganja i trke na terenu. Izostao je onaj jedan faktor koji
nam je trebao, a to je malo sreće. Malo je falilo u zadnjoj utakmici protiv Španjolske da sve dođe na
našu stranu i da mi pobijedimo. To se nije dogodilo, igrali smo protiv trenutno najjače reprezentacije na svijetu, i u konačnici mislim da nemamo razloga žaliti.
Po vašem mišljenju tko je bolji, Messi ili Ronaldo?
U svakom trenutku jednostavno odgovaram da je to Messi i mislim da se, zapravo, oni nogometno gledano niti ne mogu uspoređivati. Messi je daleko ispred svih. Vrhunski su to sve igrači: Ibrahimović, Ronaldo, Falcao i Iniesta… Međutim, Messi je iznad svih.
Tko bi mogao biti pobjednik ovogodišnje Lige prvaka i jeste li se nadali prošlogodišnjoj pobjedi
Chelsea?
Da, iznenadila me prošlogodišnja pobjeda Chelsea. Samim time odgovor na prvi dio pitanja vrlo
je težak. Moguće je opet očekivati iznenađenja. Prošle godine najozbiljniji kandidat bila je Barcelona sa svojom igrom, kvalitetom i prvenstveno - Messijem. No, nogomet pobuđuje toliko uzbuđenja
baš zato što je nepredvidiv. Koliko god se u nekom trenutku neka momčad činila posebno jakom i
kvalitetnom, opet može izgubiti, a osobito ako su u pitanju jedna ili dvije utakmice. Opet vjerujem
da će Barcelona pobijediti što ne mora značiti da stvarno i hoće.
Što mislite o prijedlogu predsjednika FC Barcelone da Liga prvaka ima 64 umjesto 32 kluba
(tako da sve države imaju svog predstavnika), te bi li ta zamisao mogla uništiti ugled Lige prvaka
kao što je i Liga 16 bila pogubna za HNL?
Iskreno rečeno ni ne znam za taj prijedlog, ali mislim da će to biti teško izvesti s obzirom da
igrači igraju svoja prvenstva i razno razne kupove. Teško bi to bilo uskladiti jer već u ovom trenutku
vrhunski klubovi imaju previše utakmica. Navijači uvijek traže da najbolja momčad istrči na teren,
a onda se događa da ti veliki klubovi s velikim budžetom uzimaju najbolje igrače i stvaraju vrhunske momčadi i na taj način još više oslabljuju slabe. Na taj način mislim da se zakida navijače jer
jednostavno nije više interesantno, gubi se interes za nogomet kad se zna da su jedan ili dva kluba
toliko jaki da će osvojiti prvenstvo.
120 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Koje je vaše mišljenje o idealnoj trenutnoj postavi Hrvatske reprezentacije?
To je teško pitanje za nekoga tko nije izravno uključen u vođenje reprezentacije. Između ostaloga, ne postoji takva idealna momčad. Idealna momčad je uvijek ona koja pobijedi u određenoj
utakmici. Nekad izbornik ima slatke brige - onda kada, naravno, ima puno igrača koji su u formi, i
obrnuto - teške brige kada treba sastaviti momčad, a u momčadi je puno problema.
OBITELJ I OČINSTVO
Kako se snalazite u ulozi oca?
Meni to nije novost, već duže vrijeme sam u toj ulozi i nije lako. Ima puno odgovornosti, puno
brige jer želja je uvijek da se dijete izvede na pravi put, da bude u životu sretno, zadovoljno i bez
problema. Najteže je, zapravo, uskladiti ono što ti misliš da je dobro, a dijete želi. Dijete uvijek ima
neke svoje potrebe i probleme, a ti s druge strane imaš neka iskustva koja želiš prenijeti i onda se
to ponekad razilazi.
Luna Ivandić, 7. razred
OŠ Jabukovac
Voditelj: Slaven Šekuljica
Ariana Kovačićek, 6. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2013. // 121
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
KAKO POSTATI I OSTAT I ZDRAV?
Intervju sa školskom liječnicom
Vezano uz temu ovogodišnjeg broja našeg internetskog školskog lista ZAG, a to je Zdravlje,
odlučili smo saznati najbitnije o zdravlju od mjerodavne osobe za to, naše školske liječnice, Sanje
Šarac, dr. med., spec. školske medicine.
Kako se zaštititi od prehlada i ostati zdrav?
ZAG: Što je bitno raditi i koja pravila poštovati da bismo ostali što je više moguće zdravi?
Dr. Šarac: Osnovna pravila su pravilna prehrana, tjelovježba i dovoljna količina spavanja. Djeca
moraju spavati 8-9 sati dnevno do petnaeste godine života.
ZAG: S kojim se bolestima kod školske djece najčešće susrećete?
Dr. Šarac: To su uglavnom uobičajene infekcije gornjeg i donjeg respiratornog trakta.
ZAG: Kako se najbolje zaštititi od prehlada, sada kada je vani hladno i kada smo svi boležljivi?
Dr. Šarac: Treba se slojevito oblačiti jer pothlađivanje je prvi efekt. Ako je imunitet malo lošiji, dođe do pothlađivanja, a onda organizam lako uhvati bilo kakav virus, bakterije i slično. Prema
tome, ne treba u školi biti pretoplo obučen, nego slojevito: imati dvije majice tako da se ne znojimo
i da nam ne bude prevruće pa po potrebi skidamo. Druga važna stvar je konzumacija velike količine
voća i povrća te redovita prehrana: doručak, ručak i večera
Najvažnije je jesti umjereno i zdravo
ZAG: Što mislite o dijetama, jesu li štetne, pogotovo za djecu u ovoj dobi?
Dr. Šarac: Mislim da su dijete koje se drže radi mršavljenja i regulacije tjelesne težine zapravo
potpuno neučinkovite zbog toga što su kratkoročne, a dugoročno smanjuju količinu kalorija koje dijete ili odrasla osoba unosi. Kada dijete prestane s dijetom, dobije se toliki apetit koji je daleko jači
nego što je bio prije. Prema tome, treba radije regulirati sustav prehrane. Dakle, važna je redovita
prehrana: pet malih obroka dnevno bez dodatnih grickalica, slatkih stvari, sokova i sličnoga. To je
najučinkovitije da se djeca nauče pravilno hraniti za cijeli život.
ZAG: Koji način prehrane je najzdraviji?
Dr. Šarac: Bitno je da imamo 5 obroka dnevno, da se jede dovoljna količina žitarica, povrća,
voća i da se ima najmanje jedan voćni obrok dnevno. Ne smijemo miješati ugljikohidrate i proteine,
što znači da se ne miješaju meso, jaja, riba i mliječni proizvodi, koji se upotrebljavaju kao proteinska prehrana s ugljikohidratima kao što su riža, tijesto i krumpir jer organizam upotrebljava ono što
mu je brže, a to su ugljikohidrati, stoga onda proteini samo prođu kroz tijelo.
Najveće pogreške i zablude tinejđera
ZAG: Koliko na zdravlje utječe šminka koju tinejđerice koriste u velikim količinama?
Dr. Šarac: Na samo zdravlje šminka nema poseban utjecaj, ali ima na izgled i kakvoću kože kad
odrastete. Pogotovo ako se upotrebljava lošija šminka pa koža ne može dovoljno disati, osobito
122 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
ako je vani vruće. Kada je vani jako hladno, onda se preporučuje tanki sloj pudera da zaštiti kožu
od hladnoće, ali obavezno je skidanje šminke, pogotovo prije spavanja. Šminka neka bude što kraće
vrijeme na koži, neka bude dobre kvalitete i neka se koža poslije dobro očisti. U stvari, šminka loše
djeluje na kožu koja se razvija i trebalo bi je izbjegavati u većim količinama do šesnaeste ili sedamnaeste godine.
ZAG: Koje su kožne bolesti česte u školskoj dobi?
Dr. Šarac: Najčešće su to alergijske upale kože i akne koje nastaju zbog djelovanja hormona
i puberteta. Pogotovo se to događa kod kože koja je više masna, dok se hormoni ne stabiliziraju.
Akne su zapravo najveći pubertetski problem.
ZAG: Što učiniti kako djeca naše dobi ne bi posegnula za cigaretama i alkoholom?
Dr. Šarac: Prvo treba djecu naučiti da vode računa o svome zdravlju, jer ono što si sami stvorimo dugoročno nas prati. Kod djece je to malo teži problem jer ona smatraju da se njima ništa ne
može dogoditi, a onda bi odrasli trebali biti oni koji će svojim primjerom pokazati djeci da se te
stvari ne smiju raditi. Dakle, treba se što više baviti sportom, imati druge aktivnosti koje su daleko
zanimljivije od cigareta i alkohola. Kada djeca, mladi ili odrasli konzumiraju alkohol, oni se ne sjećaju gotovo ničega. Tako da će im veći dio života biti u magli, a bolje je sjećati se nekih lijepih stvari.
ZAG: U kojim količinama su štetna gazirana pića, gumeni bomboni i grickalice?
Dr. Šarac: Gazirana pića su štetna prije svega zbog velike količine šećera, boja i aditiva koji se
u njima nalaze, a izazivaju u visokom postotku alergene, i uzrok su debljine kod djece. Dva decilitra
gaziranog pića dnevno udeblja osobu 2 kg godišnje, tako da oni koji su skloni debljanju trebaju, to
što više izbjegavati. U gumenim bombonima se nalaze aditivi, emulgatori i boje koji izazivaju visoki
alergenski potencijal, a s druge strane stvaraju određenu ovisnost, a ako se previše uzimaju, mogu
biti kancerogeni zbog boja.
ZAG: Možete li povezati sve duži boravak djece pred računalima sa sve češćom pojavom
skolioze ili su ipak uzrok preteške torbe?
Dr. Šarac: Oboje. Sjedenje je najneprirodniji položaj čovjekova tijela. Nažalost, puno se sjedi i u
školi, ali i pred računalom, sjedenja je općenito previše. Sjedi se za vrijeme učenja, za računalom,
televizijom. Kad se ide van, i tamo se opet sjedi. Sjedenjem kalcij izlazi van iz kostiju, tako da dugoročno možemo imati problema s osteoporozom i drugim bolestima. Pune đačke torbe su zasigurno
preteške za kralježnicu u razvoju i one nikad ne bi smjele prelaziti 3-5% težine čovjeka.
ZAG: Utječe li i loša obuća na pojavu spuštenih stopala ili bi se to pojavilo i radi nekih drugih
razloga? Ako da, kojih?
Dr. Šarac: Postoje spuštena stopala koja su genski transformirana. Loša obuća sigurno utječe
na oštećenje stopala, te na kralježnicu, koljena. Kada se obuća kupuje, mora se paziti da se noga
osjeća udobno bez pritiska na bilo koje mjesto.
Možemo li sami učiniti više?
ZAG: Mislite li da projekti kao ‘’Vrtim zdravi film’’ koji provodimo u našoj školi pomažu
osvijestiti djecu o štetnim, ali i korisnim navikama?
LiDraNo 2013. // 123
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Dr. Šarac: Mislim da da. Jer ako se bilo koji materijal prokomentira više puta i ako potakne razmišljanje kod mladih ljudi, te djeca daju svoje mišljenje i protumišljenje, bit će učinkovito. Jednom
pogledati i više ništa o tome ne reći mislim da nema veći efekt.
ZAG: Koliko učenici i njihovi roditelji doista znaju o programu Zdravstvenog odgoja, čija slika
je o njemu najtočnija?
Najtočnija slika je onih koji su ga stvarali. No, mislim da niti roditelji niti učenici još uvijek nisu
upoznati sa zdravstvenim odgojem, sa smjernicama, razlozima i rezultatima pa je zbog toga napravljena pomutnja. Da su roditelji upoznati kako treba, do pomutnje ne bi ni došlo.
ZAG: Mislite li da će uvođenje zdravstvenog odgoja u školama biti korisno?
Dr. Šarac: Da, mislim da hoće.
ZAG: Koliko ste zadovoljni razinom zdravstvenog osvješćivanja u našoj školi?
Dr. Šarac: Vrlo sam zadovoljna.
ZAG: I na kraju, utječe li zdravlje na naš osjećaj sreće?
Dr. Šarac: Apsolutno. Zdravlja može biti bez sreće, ali potpune sreće ne može biti bez zdravlja.
Franka Šprajc, 7. razred
OŠ Marije Jurić Zagorke
Voditeljica: Ivana Hrenar
Lorena Jerebić, 5. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
124 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Katar - zemlja bisera i nafte
Učenici šestih razreda u školskoj su godini 2011./2012. ostali bez profesorice
engleskoga jezika Tihane Banko. Školom se pronijela priča kako je
profesorica otišla raditi u inozemstvo, u Katar. Katar? Malo smo prosurfali
i saznali da se Katar nalazi na sjeveru Arapskog poluotoka, jedna je od
najbogatijih zemalja u svijetu čiji je zaštitni znak biser zbog velikih nalazišta
bisernih školjaka, najveći je svjetski izvoznik nafte, bogata zemnim plinom,
veliki uzgajivač datulja i sjedište poznate arapske TV-postaje Al-Jazeera.
Kako je raditi, živjeti i školovati se u toj zemlji ekonomskog blagostanja
pitali smo prof. Banko.
Iskorištena poslovna prilika
KLIK: Prošlu ste školsku godinu proveli u inozemstvu. Odakle želja za radom vani i kako ste je
ostvarili?
Želja za putovanjima i upoznavanjem novih kultura kod mene je oduvijek prisutna. Sjećam se da
sam odmalena zamišljala život u drugim krajevima svijeta, čitala mnogo putopisnih priča i gledala brojne putopisne dokumentarce. Na jednom internacionalnom učiteljskom forumu saznala sam
da brojne inozemne škole zapošljavaju profesore engleskog jezika s iskustvom. Bez neke posebne
nade da će mi se itko javiti, poslala sam svoj CV na desetak mjesta... sjećam se da je jedna od škola
bila u Dubaiu, a jedna čak u dalekoj Kini. Neobično je to što se sve odigralo u par dana, tako da se
nisam niti snašla. U petak ujutro sam poslala svoj životopis, a u nedjelju popodne zove me ravnateljica iz Cambridge International School iz Dohe i nakon kraćeg telefonskog intervjua nudi mi radno
mjesto prof. engleskog u svojoj školi.
KLIK: Je li vam bilo teško otići u nepoznato, daleko od doma?
Pa, nije bilo baš jednostavno, ali s obzirom na moj pustolovni duh i još više na okolnosti u kojima
se sve to odigralo, činilo mi se da nikako ne smijem propustiti tu priliku. Imala sam veliku podršku
obitelji i prijatelja - sjećam se da su mi svi govorili da je nevjerojatno što sam dobila odličnu poslovnu ponudu u roku od svega par dana i da se takvo što ne propušta, pogotovo u današnje vrijeme
kada ljudi teško dolaze do posla.
KLIK: Tko vas je dočekao u Kataru?
To je bilo baš smiješno. Moj avion je sletio u Dohu u 1 sat poslije ponoći. Škola je na aerodrom
poslala vozača koji me, jadan, čekao još nekoliko sati nakon što je avion sletio, s onom tablom u
ruci, a ja se nikako nisam pojavljivala iza aerodromskog stakla. Zvao je ravnateljicu nekoliko puta
da ju obavijesti da nisam došla, ali ova mu nije dala da ode, nego mu je naložila da me čeka, pa makar i do jutra. Imali su informaciju da sam se ukrcala na taj avion i znali su da sam došla - pa nisam
mogla nestati u zraku! Ono što nisu znali je da je u letu nestao moj kofer sa svom odjećom i obućom
koju sam ponijela, te sam zaglavila na šalterima rješavajući dugotrajnu proceduru prijavljivanja izgubljene prtljage. Kad sam se konačno pojavila iza stakla, bez kofera i sva iscrpljena, umorni vozač
me dočekao i na isprekidanom engleskom izrecitirao poruku dobrodošlice, a na licu mu se vidjelo
da jedva čeka da ode spavati.
LiDraNo 2013. // 125
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
KLIK: Možete li opisati prvi dojam koji je na vas ostavio Katar?
Kako sam stigla ljeti, u kolovozu, moj prvi dojam je bio totalan šok zbog visoke temperature
zraka. Kada sam izašla iz zgrade aerodroma, koja je naravno klimatizirana na ugodnih 22 stupnja,
sjećam se da nisam mogla dovoljno duboko udahnuti i da sam imala osjećaj kao da mi se pluća
stišću, jer je vani bilo kojih 50 stupnjeva. Prvo što sam se pitala je: „Pa kako, zaboga, ljudi ovdje
dišu?”
KLIK: Jesu li se prvi dojmovi tijekom boravka promijenili?
Jesu, na temperaturu sam se uspjela priviknuti, odnosno naučila sam da treba izbjegavati boravak vani tijekom ljetnih mjeseci. Krajem listopada, temperatura se spustila na nekih 30-35 celzijevaca, što je podsjećalo na naše ljeto, tako da sam slobodno vrijeme u studenom i prosincu provodila na plaži. Od siječnja do travnja bilo je vrlo ugodno vrijeme, koje podsjeća na naše proljeće i
tih sam mjeseci, osim boravka na plaži, konačno mogla i šetati vani. A kada su u svibnju ponovno
stigle visoke temperature, primijetila sam da mi je organizam već naviknut na tamošnju klimu i da
vrućine mnogo lakše podnosim.
KLIK: Kako je izgledao vaš svakodnevni život?
Tijekom radnog tjedna, ustajala sam u 5.30 i kretala u školu između 6 i 6.15 ne bi li stigla do
7.00. Iako je moj stan bio udaljen svega par kilometara od škole, i tu relaciju se inače prođe autom
za desetak minuta, ujutro je strašna gužva jer svi ljudi idu na posao a djeca u škole (sve počinju u
isto vrijeme), pa vožnja može potrajati i sat vremena. S poslom sam obično završavala u 3 popodne. Nakon škole nekad sam s kolegicama znala otići do malla, ali uglavnom sam takve aktivnosti
ostavljala za vikend. Kako u Arapskim zemljama radni tjedan započinje nedjeljom, a završava četvrtkom, tako su moji slobodni dani bili petak i subota.
KLIK: S kime ste se družili?
Upoznala sam mnogo ljudi iz svih krajeva svijeta, a družila sam se uglavnom s kolegicama iz
škole. One su bile iz Engleske, Irske, Škotske, Južne Afrike, Zambije, Zimbabvea, Libanona, Indije
i Filipina.
Prvi put bila dio Zapada
KLIK: Tko čini stanovništvo Katara?
U Kataru ima mnogo više doseljenika nego autohtonog stanovništva. To su uglavnom ljudi iz
Južne Azije, ponajprije Indonezije i Filipina, te Indije i Pakistana. Zatim tu su, u manjem broju, Europljani i Amerikanci, koje tamošnje stanovništvo svodi na zajednički nazivnik: Westerners ili Zapadnjaci. Tako sam i ja, po prvi puta u životu, bila dio nečega što je zapadno, a ne istočno, hehe.
KLIK: Kako izgleda grad Doha u kojem ste radili?
Sam grad ima više lica - poslovno središte grada svojim ogromnim high-tech staklenim neboderima podsjeća na vizure američkih gradova. Novi dio grada, tzv. Pearl iliti Biser, koji je načinjen od
umjetno nasipanih otoka raspoređenih u bisernu nisku, svojom šetnicom uz azurno more i usidrenim bogataškim jahtama podsjeća na francusku rivijeru. Stariji dijelovi grada su prljavi i prašnjavi,
niskih građevina boje pijeska bez krovova. Neki dijelovi grada predviđeni su za rušenje i privremeno pretvoreni u velika smetlišta i odlagališta otpada. Zapravo, grad je jedno veliko gradilište i u pripremi za nogometni Svjetski Kup, koji će se tamo održati 2022. godine, grad se stalno preuređuje
i ušminkava
126 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
KLIK: Katar je islamska zemlja. Imaju li žene uopće slobodu hodati same ulicama?
Katar je jedna od liberalnijih arapskih zemalja pa je ženama dozvoljeno ne samo da se kreću
same ulicom, nego i da voze aute. Pritom, naravno moraju biti potpuno pokrivene. Na strance se
ti zakoni ne odnose i ja sam imala potpunu slobodu kretati se kud me volja, ukoliko sam pristojno
odjevena, u svoju zapadnjačku odjeću koja mi pokriva gornji dio ruku i noge. To znači samo da sam
iz garderobe morala izbaciti kratke hlače i majice na bratelice, što nije bio nikakav problem.
KLIK: Ima li tamo katoličkih crkava i jeste li slobodni uopće ispovijedati vjeru ako nije islam?
U Dohi ima jedna kršćanska crkva i u njoj se okupljaju kršćani različitih denominacija. Crkva je
ogromna, smještena je na rubu grada i gotovo okružena pustinjom. Misa se služi na desetak jezika
paralelno.
Učenici poštuju autoritet učitelja
KLIK: U kakvoj ste školi radili? Kojem razredu ste predavali?
Radila sam u privatnoj školi Cambridge International School for Girls prema nacionalnom kurikulumu Ujedinjenog Kraljevstva, a predavala sam u 3. i 4. razredu. Kako tamo djeca kreću sa 5
godina u 1. razred, sve je pomaknuto za godinu ili dvije u odnosu na nas. Predavala sam engleski i
social studies, što je miks geografije, povijesti i kulture, te kratko informatiku.
KLIK: Kakva su djeca, jesu li bolja od hrvatskih učenika?
Djeca su djeca, nema bolje ili lošije djece. Sva djeca, bez obzira na narodnost, imaju iste fore,
raduju ih, ljute i žaloste iste stvari. A što se tiče respekta učenika prema profesorima, tu mogu reći
samo najbolje - vlada kultura poštivanja autoriteta bez pogovora.
KLIK: Koliko vremena djeca tamo provode u školi?
Dosta. Imaju 6 sati svaki dan. Nastava počinje u 7.30, a završava u 13.30 i jednom tjedno u
14.30 kada se iza redovne nastave održavaju izvannastavne aktivnosti. Sat traje 50 minuta, a nastava se odvija u dva bloka, po tri uzastopna sata bez odmora između satova. Postoji samo jedan
odmor, od 10 do 10.30 kada djeca izlaze na školsko dvorište ili u kantinu. Takav je tempo dosta naporan, naročito za najmanje, zamislite prvašiće, djecu od 5 godina kako imaju nastavu od 7.30 do
10.00 bez odmora, pa onda opet od 10.30 do 13.00, isto bez stanke. Školska godina im traje slično
kao i nama, od rujna do kraja lipnja, s time da je podijeljena na tri semestra, s kratkim praznicima
između.
KLIK: Imaju li ocjene?
Sustav praćenja i vrjednovanja pomno je razrađen, i naravno, učenici imaju izvrsnu povratnu
informaciju o svom uspjehu. Ali, ta informacija ne dolazi u vidu ocjene od 1 do 5, već ako se radi o
pisanom ispitu, u postotku riješenosti testa ili, ako se radi o usmenom izražavanju, lepeza je dvostruko šira, dakle 1-10, s time da je 10 najviša ocjena. Svi ti postoci i brojevi koje učenici skupe tijekom tromjesječja, zbroje se i nađe se srednja vrijednost, ali to predstavlja tek 40% ukupne ocjene.
Preostalih 40% podijeljeno je na završni ispit, koji se piše nakon svakog semestra od 3. razreda
osnovne škole pa sve do 4. razreda srednje škole i po svojoj formalnosti provođenja podsjeća na
našu državnu maturu. Ako ste dobro zbrajali, uočili ste da nedostaje još 20% do konačne ocjene. E,
tu spada redovito pisanje domaćih zadaća, redoviti dolasci na nastavu i zalaganje ili ponašanje na
satu. Tako se dobije konačna ocjena iz svakog predmeta, koja se izražava slovima A (outstanding),
B, C, D, E, F, G, U (critical).
LiDraNo 2013. // 127
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
KLIK: Što im je najteže učiti?
Mislim da djeci najveći problem predstavlja engleski jezik, jer im to nije materinji jezik, već drugi jezik i govore ga uglavnom u školi, dok se kod kuće služe arapskim jezikom. Kako su svi predmeti
na engleskom jeziku, postoje određene jezične barijere, naročito kod zahtjevnijih predmeta.
Vraćam se Hrvatska, tebi
KLIK: Što je utjecalo na Vašu odluku da se vratite u Hrvatsku?
Imala sam priliku potpisati ugovor na godinu dana ili ga produžiti na dvije, no ja sam se odlučila
za prvu opciju, jer mi je godinu dana u tom svijetu bilo više nego dovoljno da skupim vrijedna iskustva, po koja sam tamo i otišla.
KLIK: Što Vam je najviše nedostajalo?
Obitelj, pas i mačka. Okruženost prirodom, šuma, livada, zelenilo.
KLIK: U kojem je pogledu život u Hrvatskoj bolji?
U svakom, osim u ekonomskom.
KLIK: Biste li ponovno otišli na rad u inozemstvo?
Definitivno, to i planiram, doduše ne ovog trenutka, ali čim se ukaže neka dobra prilika. Ovog
puta ću, međutim, u neku zapadnjačku zemlju, koja mi je bliža i po sustavu vrijednosti i po klimatskim uvjetima.
KLIK: Što biste, na temelju svog iskustva, poručili našim učenicima?
Naš je život prekratak da ga provedemo na jednom mjestu. Putujte, istražujte, otkrivajte, rastite! Ima još toliko toga što čovjek treba vidjeti, iskusiti i doživjeti, toliko mora i planina, pustinja i
oaza. Kada upoznate različite kulture, proživite različita iskustva i boravite na različitim mjestima,
tek tada uviđate koliko ste bogati. Stoga, učite, školujte se, rastite, a onda, letite!
Do Svjetskog nogometnog prvenstva u Kataru 2022. godine možda će netko i od nas biti jedan
od brojnih stranaca zaposlenih u toj prebogatoj zemlji. A ako netko misli skoknuti na koju utakmicu,
ne mora brinuti o vrućini jer stadioni će prvi u svijetu imati klima uređaje. Samo nek ponese vode
jer je voda tamo duplo skuplja od benzina.
Ana Ljubičić, 7. razred
OŠ Brestje
Voditeljica: Ankica Blažinović-Kljajo
128 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Drugačiji sati lek ti re
Lektira - miješana bez masline
„Konačno smo svi, ali baš svi u razredu, pročitali lektiru,” tvrde šestaši
Lektire su raznolike. Neke su zanimljive, a neke ne možemo shvatiti niti da ih pročitamo sto
puta. Gotovo uvijek ih izabiru profesori. No, kako biste reagirali da vam dopuste da sami izaberete
knjigu za lektiru? Biste li bili oduševljeni ili zgranuti? Zbunjeni ili veselo iznenađeni?
Avantura zvana izbor lektire
Upravo se u Osnovnoj školi Bartola Kašića to dogodilo. Zadatak, koji je profesorica postavila
pred nas, bio je: „Izaberite bilo koju knjigu za lektiru. Svatko svoju. No, primjerenu godinama. I,
svatko će je prezentirati na svoj način. Što maštovitije! Sjetite se igara, iskoristite ih! Vi to možete!”
Svi su bili oduševljeni osim Ane D. Kaže kako joj se ideja u početku nije svidjela jer nije znala
kako će odabrati knjigu, kako će prezentirati. Rastrčali smo se po knjižnici. Koju knjigu? Zavirivali
smo jedni drugima u izbor knjige, čitali kratke sažetke. Dotle je Pavo G. mirno sve promatrao i na
kraju knjigu izabrao po principu copy-paste. Vidio je što je posudio Patrizio K. pa je i on postudio
istu knjigu. I nije požalio. Toni Š. obožava internet i računalo pa je tako birao i knjigu. „Detektivi interneta” su ga oduševili. Kana je birala knjigu po principu „eci-peci-pec”. Florijan L. nije knjigu ni birao. On ju je već imao u rukavu. Četiri je puta pročitao, na iznenađenje i same profesorice, „Starac i
more”. Njegova je prezentacija bila morska. Svi smo uživali u pozadinskim valovima za vrijeme Florijanovog izlaganja i filmskog isječka nastalog prema tom romanu. Kana H. K. je napravila mix. Ona
je svoju lektiru istovremeno prezentirala na laptopu i odglumila pred razredom. Bilo je tu različitih,
ozbiljnih i duhovitih načina izlaganja. Čak je i, na početku spomenuta Ana D., na kraju promijenila
mišljenje. Iznenadila je sama sebe. Oduševila je razred odglumivši odnos i razgovor dvaju potpuno
različitih likova iz lektire. I, iako se na početku nekima činilo kako je to lako, nije tako. Svi smo tragali za što većom originalnošću. Neki su u tome uspjeli više, neki manje, ali pljesak nije izostajao.
Križaljke, memory igre, zanimljive igrice kroz koje je razred pogađao likove, sakriveni papirići po
razredu koje smo svi tražili i slagali u odgovor, kvizovi u kojima su neki bili i stranci pa su odgovarali
na engleskom, padanja, ustajanja, nježni i povišeni tonovi, kravate koje su dečki vezali oko vrata,
rekviziti koji su stizali iz naših soba, tih su nas sati preplavili. Uglavnom, svi smo se na kraju složili
kako je ova ideja sjajna i kako svatko, baš kao što je rekla profesorica, može biti poseban. Potrebno
je samo misliti, misliti i ne odustajati. Bilo je, kako je to rekao Pavao Lj., romantično iskustvo. Možda malo i zbog toga što smo sve pretočili u film.
Naravno, krajnji je zadatak bio, kroz svoje izlaganje, zainteresirati ostale učenika razreda da
pročitaju baš tu knjigu. A knjige, koje već kolaju po razredu, su Pa Šu, Korelina i tajna ogledala, Put
na Mjesec, Profesorica iz snova, Finka Fi, Dijete iz limenke, Otok plavih dupina.
Nova lektira, novi zadatak
Upravo je silno oduševljenje učenika bilo poticaj za novi zadatak. Izbor knjige po vlastitom izboru, izlaganje još maštovitije i još drugačije, ali ovaj put nas veže ista tema. Svima tema izabranoga
djela treba biti znanstvena fantastika. Čitanje je završilo, a mašte još slažu izlazak na „pozornicu”.
Jedva čekamo.
Ana Dujić, 6.razred
OŠ Bartola Kašića
Voditeljica: Marina Zlatarić
LiDraNo 2013. // 129
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Lice i naličje televizijske ponude
U ovoj eri ponude svega i svačega ni televizijske postaje ne propuštaju priliku. Nude i hvataju.
To je pomno ispletena mreža u kojoj i oni posve razumni zapnu. A kako i ne bi kad je opet bilo naporno na poslu, u školi, pa svi ti sastanci i rastanci, sastavci i nastavci… Što ima loše u tome da se
čovjek malo opusti ispred tako malozahtjevnog TV-izloga? „Samo nakratko”, brane se oni koji nešto i vide, a oni drugi utrnuše već odavno unutarnji sat i živahan mu bat.
Tako sve počne: samo malo, samo kratko.
(Ne)mogućnost odabira
Programi se neprestano vrte jedni za drugima. Plijeniti pažnju, to je njihov posao! Da nas barem
netko pita što danas želimo vidjeti, u koga se zagledati, uz koga opustiti! Ali ne, programski je televizijski sadržaj osmišljen tako da u čovjeku poraste nemoć i znatiželja, pa mnogi, nakon što ispražnjena uma i osjećaja jedva ustanu od jedne postave zanosnih sapunica, požele da sutra što prije
dođu kući kako bi mogli ponoviti scenarij. A ima tako dobrih filmova i reklama i emisija i mogućnosti
odabira! Zašto onda čovjek nema snage ustati i potražiti sebe u sebi ili nekome, u tračku prirode ili
zrnu sebedarja istoga trena kada osjeti da je zaveden? Zašto se dade tako lako uvjeriti da je odmor
pasivno primanje nanizanih slika i namještenih događaja koji iz stvarnosti ne uspijevaju iznjedriti
snagu poruke nego tek privid dobra? Tko i zašto tu ovisnost nudi djetetu i starcu, putniku i patniku
pod posve bezazlenim imenom i u tako privlačnom odijelu? I sve je dobro dok tkogod ne prekine
sponu opuštanja koja zapravo prikiva oči, noge, um i srce.
Onaj koji gleda u tom trenutku postaje onaj koji tjera i viče, još umorniji i beznadniji nego u trenutku zauzimanja pozicije promatrača slatke TV-ponude.
Dobro je imati oči i vidjeti da je dobro vidjeti dobar film u dobro odabrano vrijeme i s dobrom
namjerom prepoznavanja dobra! Lice i naličje televizijske mreže odraz je vlastita lika u ogledalu, a
tko ne voli sjajan i radostan lik?!?
Sara Komljenović, 8. razred
OŠ Josipa Jurja Strossmayera
Voditeljica: Ana Mesić
130 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
In tervju s književnicom i lutkarskom
umjet nicom Jadra nkom Čunči ć-Ba ndov
Lutkarica koja lutkama daje glas i dušu
Posjetila nas je poznata spisateljica dječjih igrokaza i vrsna lutkarska
umjetnica. Svojom kolaž predstavom Šale, trice, zvrnadlice oduševila je
najmlađe učenike naše škole koji su u igrokazu aktivno sudjelovali. Jadranka
Čunčić-Bandov oživljava lutke koje sama izrađuje od svakodnevnih
prirodnih materijala. O svojim počecima u lutkarskom i spisateljskom svijetu
saznajemo od same spisateljice i nadasve kvalitetne lutkarice.
Što Vas je navelo da se počnete baviti lutkarskom umjetnošću?
Prije dosta godina pohađala sam srednju školu za odgajateljice u kojoj je postojao predmet
lutkarstvo i scenska kultura. Na satovima lutkarstva jako sam zavoljela lutkice te sam spontano
počela za njih pisati tekstove i glumiti. Osjetila sam da imam dara za to, a to je primijetila i moja
nastavnica lutkarstva koja me je u tome poticala. Kroz daljnje školovanje aktivnije sam nastavila s
pisanjem kratkih igrokaza i uskoro sam postala članica lutkarske družine „Kvak” koju je vodila ta
ista nastavnica lutkarstva, Vlasta Pokrivka. Tu je zapravo počelo moje ozbiljnije bavljenje glumom
i pisanje za predstave kazališta „Kvak”.
Jeste li ikad sanjali da ćete postati ovako uspješna lutkarica?
Ne, nisam o tome sanjala. Bila sam skromna djevojčica koja je odrastala u blizini Velike Gorice.
U osnovnoj školi pisala sam vrlo lijepe sastavke, a moja tadašnja učiteljica je to primijetila i uvijek
ih je znala istaknuti na panou. Sve do srednje škole nisam ni pomišljala da ću jednog dana biti književnica i lutkarica.
U igrokazu koji ste nam uprizorili igrate desetak likova koji su potpuno različiti. Koliko je takva
višestruka gluma zahtjevna?
To je jako naporno, ali ja to radim već petnaest godina. Sama sam odigrala više od tisuću predstava. Naravno, za to je potrebna velika ljubav, fizička kondicija i energija. Tko nije spreman uložiti
napor, bolje da se time i ne pokušava baviti. Osim toga, vrlo su bitne glasovne sposobnosti, često se
mijenjaju glasovi što je izuzetno naporno. Olakotna okolnost je što predstave odrađujem sezonski,
dva mjeseca naporno radim, pa se onda odmaram, dok se glas i tijelo malo oporave.
Većina vaših radova nastala je za djecu. Iz čega crpite inspiraciju za maštovite dječje igrokaze?
Kada sam radila u kazalištu lutaka inspiracija su mi bile same lutke. Moja bi nastavnica, Vlasta
Pokrivka, napravila neku lutku, a ja bih za nju napisala tekst. Kasnije sam inspiraciju pronalazila
uz česta druženja s djecom i u ilustracijama iz lutkarskih časopisa. Vrlo je bitna ta vizualna komponenta, kad vidite neku lutku ili sliku dobijete ideju da nešto napišete. Moram spomenuti i svoje
dvoje djece, Hrvoja i Tinu, koji su mi također veliki izvor inspiracije, osobito dok su bili mali. Dosta
sam pjesmica napisala pod nazivom „Iz života Hrvice Mrvice i Tinke Fakinke”, kako sam od milja
zvala svoju djecu.
Jeste li oduvijek bili tako veseli i razigrani kao danas?
Jesam, uvijek sam vesela i razigrana, u sebi nosim neki optimizam i pokretačku snagu, to mi je
valjda urođeno. Uvijek razmišljam o veselim i pozitivnim stvarima u životu, one tužne otjeram od
sebe i tako valjda privlačim lijepe događaje.
LiDraNo 2013. // 131
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Poznati ste po izradi lutaka za predstavu od svakodnevnih predmeta i materijala. Uživate li
više u izradi lutaka ili u pisanju igrokaza?
Jedno i drugo jako volim, to dvoje je nerazdvojivo. Volim pisati igrokaze, ali iz mene uvijek progovara i likovnjak jer sam diplomirala povijest likovne umjetnosti i veoma uživam u likovnom izražavanju i izradi lutaka.
Kada ste izradili svoju prvu lutku?
Još u srednjoj školi izradila sam jednog lutka, a nastavnica me je tada pohvalila i rekla mi kako
osim dara za glumu i pisanje imam smisla i za izradu lutaka. Morala sam poraditi na svojim glasovnim mogućnostima, u čemu sam i uspjela upornim vježbanjem.
Tko je Vaš najdraži pisac?
Od dječjih pisaca najviše sam voljela pjesnike Stanislava Feminića i Ratka Zvrka.
Dosta sam naginjala poeziji. Jedan od najinspirativnijih književnika svakako je bio i Luko Paljetak sa svojom knjigom „Miševi i mačke naglavačke”. Omiljene su mi bile humoristične pjesme.
Koliko Vam znači to što su vaša djela uvrštena u redovne lektirne naslove u osnovnoj školi?
To mi je veliki poticaj, nagrada i priznanje. Osobito mi puno znači kad dođem u školu i vidim
kako djeca recitiraju moje pjesme, što smo mogli vidjeti i na današnjoj predstavi kad je jedan dječak prepoznao tekst koji je naučio još u vrtiću. Nekad se dogodi da malo i posustanem, ali onda se
sjetim da djeca vole moje knjige i igrokaze i to mi je veliki poticaj za pisanje.
Imate li ideju za neku novu predstavu?
Sada uglavnom izvodim predstavu „Šale, trice, zvrndalice” koja je dosta zahtjevna, zato što u
njoj ima puno glasova što iziskuje veliki napor, pa je malo nezgodno paralelno raditi još neku predstavu. U Hrvatskoj ima jako puno vrtića i škola, tako da još puno djece nije vidjelo moju predstavu.
Svake godine pojavljuju se i nove generacije kojima su moje predstave nešto sasvim neobično i zanimljivo. Naravno, u predstavu stalno ubacujem neke nove likove, neke stare izbacujem i prilagođavam se interesu djece.
Postoji li u Vašem životu još neki zanimljivi hobi osim pisanja i igranja igrokaza?
Volim jako puno čitati i na televiziji gledati dokumentarne i putopisne emisije. Dok sam bila mlađa dosta sam putovala, privatno i s kazalištem lutaka. Za neki drugi hobi zbog trenutnih obaveza
nemam baš puno vremena.
Za kraj, možete li nam dati savjet kako da sami izradimo neku lutku?
Danas ste vidjeli da od obične kuhače i podmetača za vruće zdjele možete izraditi vrlo zgodnog
pijetla, a od košarice za kruh možemo izraditi još zanimljivijeg puža. Lijepe se lutke mogu izraditi i
od običnih starih rukavica. Uzmite moju knjigu „Lju ju”, u njoj se nalaze igrokazi i fotografije lutkica
koje sam sama izradila, možda dobijete neku ideju.
Marta Paladin, 6. razred
OŠ Stenjevec
Voditelj: Zoran Šutić
132 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Mali Lošinj
Putovanja su knjige: iz njih učimo, gledamo nove slike, s iščekivanjem im se prepuštamo i uživamo. U takvom sam raspoloženju krenula s obitelji na Lošinj.
Krčkim smo se mostom odvojili od obale i došli na naš, po mišljenju mnogih, najveći otok ne
znajući da su Krk i Cres zapravo suparnici u borbi za tu titulu. Navodno imaju istu površinu. S Krka
trajektom stižemo na Cres. Put nas dalje vodi na Lošinj. Cres je s Lošinjem povezan tek malim mostom tako da se stječe dojam da ta dva otoka tvore cjelinu kao dvije ruke stisnute u pozdravu.
Na Lošinju smo. Duga asfaltirana cesta vijuga otokom kao tamna neman i naš se auto lagano
kretao njome slijedeći krivine. Pored nas su se kao kadrovi iz nekog filma izmjenjivala polja krša
s mediteranskom šumom, naseljena mjesta s gotovo pustim područjima iz kojih izranja tek pokoja napuštena kamena kuća, ostavljena slučajnim prolaznicima na milost i nemilost. Siva pročelja
uzmiču pred zelenom bojom puzećeg bršljana. Stoje te kuće kao spomenici nekadašnjeg otočkog
života, a sada se iz njih ne čuje ni plač ni smijeh. Na nekim se mjestima cesta kojom je klizio naš
automobil, opasno približavala moru kao da se želi napiti morske vode ne sluteći da je slana. Vrući
zrak je titrao na obzoru, a ja sam priželjkivala natpis s naslovom našeg odredišta.
Rijetka stabla maslina debelih listova i krivudavih grana nalik naboranim rukama starice, gurala su od sebe krševito kamenje. Na laganom vjetru graciozna i tanka, poput mlade djevojke, njiše
se lavanda. Stvoritelj je, zasigurno, hodajući ovim otokom nehotice posipao boje i mirise s jednom
jedinom namjerom – nepovratno oduševiti.
Prolazimo kroz Mali Lošinj koji je, suprotno očekivanjima, veći od Velikog Lošinja. Povijest Malog
Lošinja seže u daleku prošlost kada su ovim prostorima vladali Iliri i stari Rimljani. Njegovi su stanovnici bili poznati kao najbolji moreplovci Mediterana. 1999. godine iz lošinjskog je podmorja izronjen antički brončani kip Apoksiomen. Smatra se da potječe iz 2., odnosno 1. stoljeća prije Krista.
Napokon dolazimo u Veli Lošinj. Nekad se zvao Velo Selo. Na ulazu u mjesto uzdiže se crkva sv.
Antuna Opata, građena od 1767. do 1774. godine. Za raskošni interijer crkve zaslužne su generacije
velološinjskih pomoraca koje su je nesebično darivale. Nedaleko od visoke crkve malene kuće se
stišću jedna do druge i intenzivnim bojama svojih pročelja, crvenom, žutom i narančastom natječu
se u privlačenju pažnje brojnih prolaznika. Drvene brodice privezane uz kamenu popločanu obalu
prate lagani ritam mora primičući se jedna drugoj u povjerljivom došaptavanju.
Sve je na mene ostavljalo dojam bliskosti kakvu se može osjetiti samo u maloj sredini: ljudi,
more i kuće postaju jedno. Iza otočkih odškrinutih škura radoznalo proviruje pokoja glava i ne propušta ništa što se zbiva na malom trgu, srcu mjesta. Ljetni dani donose živost, mnoštvo je pridošlica kao što sam i sama. Ipak, zamjećujem mještane s licima na kojima su zapise ostavili jake vrućine
i nemilosrdne bure. Kretnje su im spore i odmjerene. Za drvenim stolom obližnje konobe dva starca
sjede i promatraju gužvu ispijajući svoju bevandu. Suhi im i grubi prsti spleteni oko drvene bukare
kao opijeni nazdravljaju životu, moru i suncu.
Na rubu kamene obale, s nogama uronjenim u vodu, sjedi ribar. Bijela mu majica naglašava
preplanulu put. Grube smežurane ruke jedva primjetno zadrhte dok prebire po istrošenoj ribarskoj
mreži. Može li ta mreža zarobiti more ili je ono zarobilo nju koja je osuđena da se uvijek vraća u
njegove dubine.
Zahvaljujući izuzetno blagoj klimi ovaj je otok 1892. godine proglašen klimatskim lječilištem.
Osim toga, Lošinj je poznat i kao otok dupina. Ovdje je osnovan rezervat za dupine, prvo takvo područje na cijelom Mediteranu. Ukoliko želite, možete jednog i posvojiti. Lošinj je otok koji ispunjava
mnoga očekivanja suvremenih nomada.
LiDraNo 2013. // 133
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Brzina kojom su prošla moja dva otočka tjedna, zatekla me nespremnu na istoj cesti, lijeno
ispruženoj duž čitavog otoka, u istom autu, u istom društvu, samo ovog puta u suprotnom smjeru
– u smjeru povratka.
Okrenula sam leđa suncu i ono je duboko utisnulo lošinjske slike u moje misli.
Elena Čolak, 8. razred
OŠ Vladimira Nazora
Voditeljica: Milena Lelas
Marko Škrtić, 5. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
134 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Moja Balada iz predgrađa
Svi znamo da je situacija u Hrvatskoj vrlo teška. Kada vidite pristojno odjevenu gospođu starije
životne dobi, kako sramežljivim pogledom prebire plastične boce po kontejneru ne bi li preživjela,
sigurno vam nije svejedno.
U današnje vrijeme nikom nije lako. Osim naravno „pravednim, poštenim” političarima koji
„svojim rukama” i zaslugama zarađuju svoje „skromne plaće”. Naravno da ima i prosječnih ljudi koji žive normalan život, ali i oni su bili primorani mijenjati svoje životne navike. U ovoj situaciji
ne mogu ne spomenuti umirovljenike koji žive vrlo loše. Preciznije, oni jedva žive. Svaki mjesec su
tu njihove rutine plaćanja svega i svačega, a mirovina im je sve manja i manja. Roditelji mi govore kako je školovanje najbitnije i da bez njega nema budućnosti. I ja sam svjestan toga, ali kako da
ostanem ravnodušan kada vidim „tatine sinove” s pet razreda osnovne škole u bijesnim automobilima koji se ponašaju kao da je cijeli svijet njihov. A da ne govorim da im ni očevi nisu drugačiji.
Svoje su „bogatstvo” stekli ili ratnim profiterstvom ili iskoristili pretvorbu 90-tih. Što bi se reklo:
„Do jučer su svjetla gasili sjekirama, a sad su u odijelima”. Osjećaju li takvi ljudi slobodu ili su pak
zatočeni u svojoj prijevari? Iz vlastitog iskustva mogu primijetiti kako je u današnjem društvu mladih posvećena prevelika pozornost materijalnim stvarima. Sve je manje pravih prijateljstava i istinskih vrijednosti. Sve se svodi na to da si bez „markirane” robe nitko i ništa. To je žalosno... Nisu svi
u mogućnosti biti besprijekorno odjeveni. Moramo biti svjesni toga. Uostalom pravi prijatelj je onaj
koji je prema tebi dobar, pošten i s kim se dobro slažeš, a ne onaj koji ima iste tenisice kao i pola Zagreba. Možda bi bilo najbolje da se na trenutak vratimo u pradoba kada su ljudi hodali goli i bosi i svi
bili jednaki. Mnogo djece u današnje vrijeme je nesigurno u sebe, ali samo zato što živimo u svijetu
gdje su površne stvari bitne. Hodajući gradom možemo zamijetiti ljude koji teturaju na marginama
društva. Takvi ljudi su bez doma, hrane i prihoda. Oni žive od danas do sutra.
Iz dana u dan viđam različite ljude s različitim sudbinama. Kakvu pouku iz toga svega mogu
izvući za sebe? Kuda će me život nanijeti? Želim li živjeti u takvom društvu? Što ja mogu učiniti da
se to promjeni? Odrastajući uz takva pitanja nadam se da dovoljno mojih vršnjaka razmišlja slično
kao i ja, a to je: svatko od nas ima neki talent, netko ih ima više, a netko manje. Te talente treba
usavršavati iz dana u dan, oni nam donose bolje i optimističnije sutra. Ljudi koji svoje talente nisu
razvili, jer su mislili da im to u životu neće trebati, puno su ograničeniji i isprazniji od ljudi koji su
svojim radom postigli barem nešto. Ako svatko u svojem daljnjem životu napravi nešto dobro za
napredak hrvatskog gospodarstva i društva, ona gospođa s početka priče neće biti moja niti vaša
majka.
Dominik Vicković, 7. razred
OŠ Vladimira Nazora
Voditelj: Marin Marinović
LiDraNo 2013. // 135
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Neodržana izložba (ne)poznatog slikara
Nepoznati slikar i poznati pisac Ivan Kušan preminuo je 20.11.2012.
Zadnjih godina života Kušan je pripremao izložbu svojih likovnih radova. Naime, malo tko zna
da je po zanimanju bio akademski slikar (završio je Akademiju likovnih umjetnosti). Slikao je i pisao. Mnoga svoja likovna djela poklonio je, a da bi se izložba održala trebalo je pronaći sve te slike.
Na kraju je to, zbog njegove bolesti, neodržana izložba, te nam je Branka Primorac, na dan njegovog sprovoda, otkrila da možda nikada nećemo uživati u radovima (ne)poznatog slikara.
Mateja Iveta, 7. razred
OŠ braće Radić
Voditeljica: Ivana Bilić
Nika Kežman, 4. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
136 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Od Dubrovnika do zvijezda
Malo je hrvatskih sportaša koji su u
svojim sportskim karijerama uspjeli
nadmašiti svoje snove i postaviti
šesnaest svjetskih rekorda, osvojiti
dvadeset i šest medalja na velikim
sportskim natjecanjima te se okititi
brončanom medaljom na POI u
Londonu. Sve je to uspjelo njemu,
dubrovačkom ,,dupinu”, Mihovilu Španji.
Kada ste se i zašto počeli baviti plivanjem?
Plivanjem sam se počeo baviti kada sam imao godinu i pol. Bio sam mala beba kada sam proplivao u moru. No, budući da sam sa šest mjeseci prebolio dječju paralizu koja je kod mene uzrokovala određene zdravstvene poteškoće zbog kojih se danas teže krećem, a u bazenu sam puno brži,
odlučio sam se baviti plivanjem.
U kojim se disciplinama natječete?
Natječem se u brojnim disciplinama, i to u 50 - 100 metara prsno, 100 metara leđno, 100 metara
delfin, 400 metara slobodno, 200 metara mješovito, u štafeti... Dakle u gotovo svim disciplinama.
Koja su Vam odličja najdraža?
Svaka medalja ostala mi je u lijepom sjećanju jer je do svake medalje jako teško doći.
Potrebno je uložiti puno truda i rada da bi se uspjelo osvojiti medalju na tako velikim svjetskim
natjecanjima. Do sada sam osvojio preko 400 medalja na međunarodnim natjecanjima. Od toga
27 sa europskih i svjetskih natjecanja te paraolimpijskih igara. Ukupno sam 16 puta oborio svjetski rekord. No najdraže su mi ipak olimpijske medalje kojih dosada imam četiri. One su san svakog
sportaša. Kada se osvoji olimpijska medalja, i kada zasvira Lijepa naša, svi napori koje smo uložili
kako bismo do njih došli istog se trena zaborave. Mogu biti, i jesam, izuzetno zadovoljan ostvarenim uspjehom u dosadašnjoj karijeri.
Pamtite li sportska natjecanja samo po medaljama?
Naravno da ne. U hrvatsku reprezentaciju ušao sam 1998., znači već punih 15 godina sam u prvoj ekipi hrvatske plivačke reprezentacije te sam, zahvaljujući svojim uspjesima, proputovao čitav
svijet, obišao sve kontinente, stekao puno prijatelja i to je ono najvrjednije što sam uspio ostvariti
tijekom svoje karijere. Upoznavanje različitih kultura i ljudi najveće je bogatstvo koje sportaš može
steći.
Kakva su bila Vaša očekivanja vezana za posljednju Olimpijadu u Londonu?
Očekivanja su bila, kao i uvijek, jako visoka s obzirom na sve moje rezultate koje sam uspio
ostvariti u dosadašnjoj karijeri. Letvica je, reklo bi se sportskim rječnikom, bila postavljena dosta
visoko i zaista sam imao visoke ambicije za nastup na POI u Londonu. Izuzetno sam sretan što sam
uspio ostvariti ciljeve koje sam si postavio osvojivši brončanu medalju.
LiDraNo 2013. // 137
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Kako ste se pripremali?
Pripremao sam se svaki dan trenirajući između 10 i 12 km u bazenu, naravno, dva treninga dnevno, a treći sam odrađivao na suhome u teretani. Doista sam činio sve što je u mojoj moći da se što
kvalitetnije pripremim za London. U Londonu sam uspio izboriti finale u sve četiri discipline u kojima sam nastupao te sam na 100 m leđno uspio osvojiti broncu koju sam posvetio poginulim vatrogascima na Kornatima, njihovim roditeljima i prijateljima. Tim nastupom odlučio sam se oprostiti
od nastupa na POI.
Imaju li paraolimpijci jednake uvjete za treniranje i sudjelovanje na natjecanjima?
To je jako teško reći... Naime, ja imam jako dobre uvjete za rad u mom rodnom gradu jer su u
Dubrovniku plivanje i vaterpolo jako važni sportovi. No, nažalost mnogo je mojih kolega koji treniraju u Hrvatskoj i nemaju tako dobre uvjete za treniranje. Nadam se da će se uskoro to promijeniti i
da će svi imati jednake uvjete kako bi se uspjeli pripremiti za velika europska i svjetska natjecanja.
Što je potrebno da bi se ostvarili ovako dobri rezultati?
Potrebna je vjera u samog sebe. Ne samo svaki sportaš, nego svaki čovjek koji želi uspjeti u životu, mora imati sliku onoga čime se želi baviti i što želi raditi. Ja sam zaista od malih nogu znao
što želim u životu. Želio sam uspjeti, a plivanje mi je samo pomoglo da to uspijemostvariti. Želio
bih spomenuti da plivanje nije jedino u čemu sam uspješan. Naime, bio sam uspješan i u školskim
klupama. Završio sam i fakultet te sam time dokazao sebi i drugima da, ako je čovjek uporan, može
sve ostvariti.
Iva Perić, 7. razred
OŠ Retkovec
Voditeljica: Mirella Boehm
138 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
In tervju: prof esor Drag an Kat unar
Paraolimpijci trebaju biti uzor svima
Profesor TZK u OŠ Otok u Zagrebu otkriva kako se u životu nemoguće može
učiniti mogućim.
U OŠ Otok u Zagrebu tjelesnozdravstvenu
kulturu
već dvadeset sedam godina
(dakle, od početka rada ove
škole) poučava profesor Dragan Katunar. Mnoge su generacije sloboštinskih učenika
prošle „kroz njegove ruke”,
a danas su neki poznati europski i svjetski sportaši kao
što su Vedran Ćorluka i Aleksej Puninski. I to možda ne
bi i bila neka zanimljivost da
se profesor Katunar uz ovaj
svakodnevni, „obični” rad, ne
bavi i nečim neuobičajenim.
Naime, on je trener osoba
profesor Dragan Katunar s paraolimpijcima u Vancouveru 2010.
koje nesvjesno sažalijevamo
jer to su osobe s invaliditetom. Međutim, mnoge takve osobe su snažne, uporne ličnosti koje (ne)
priznaju svoj hendikep i uspijevaju ponekad, čini nam se, nemoguće.
Rad posvećen tjelesnozdravstvenoj kulturi i paraolimpijcima
Što vas je potaklo da svoj rad posvetite tjelesnom odgoju osnovnoškolaca i paraolimpijaca?
Moje školovanje je bilo usko vezano s aktivnim bavljenjem sportom. Kao vrhunski sportaš, normalno je da sam se onda opredijelio za daljnje školovanje vezano uz sport. Bio sam reprezentativac
u rukometu u bivšoj državi. Zapravo sam krenuo sa studiranjem matematike na PMF-u, ali sam se
prebacio na Kineziološki fakultet. Danas se tako zove, a nekad se zvao Fakultet za fizičku kulturu.
Sa paraolimpijcima sam se susreo prvi put tek 1996. godine, nakon Domovinskog rata. Neki moji
kolege su, nažalost, nastradali i ostali vezani za kolica i da ih vratimo u život bavljenjem sportom
započelo je osnivanje Hrvatskog paraolimpijskog odbora.
Koji su vaši dojmovi iz rada s paraolimpijcima?
Osobe s invaliditetom su izuzetno motivirane za razliku od djece iz redovne škole jer imate djecu koja i vole i ne vole tjelesni. Invalidi i osobe s invaliditetom su izuzetno motivirani da nauče nešto
novo, a pogotovo da se mogu dokazati sebi i zajednici da zapravo mogu sve napraviti kao i osobe
koje nemaju invaliditet. Zato je s njima jako lijepo i zahvalno raditi jer na svakom satu treninga oni
pružaju 200% sebe za razliku od naše djece na nastavi tjelesne i zdravstvene kulture gdje većina
djece čak pokušava izbjeći ono što se treba raditi.
LiDraNo 2013. // 139
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Koliko često vježbate s paraolimpijcima?
Pa ja sam sad zadužen za zimske sportove, dakle alpsko skijanje, nordijsko skijanje i karling.
U zimskom periodu to je učestalo, tako reći svakodnevno ste na snijegu skoro šest mjeseci. Čak i
ljeti, u sedmom i osmom mjesecu, mi smo na skijalištima tako da se praktički svaki dan viđamo. I
kada nismo na snijegu, suhi su treninzi i opet smo u nekoj teretani tri do četiri sata na dan pa svakodnevno viđam sportaše vezane uz alpsko i nordijsko skijanje.
Na koja ste sve natjecanja išli s paraolimpijcima?
S paraolimpijcima smo bili na svim međunarodnim natjecanjima kao što su nacionalna prvenstva država, europska natjecanja, svjetska natjecanja i paraolimpijske igre. Ja sam osobno od
Atlante pa sve do sada bio na svim ljetnim i zimskim paraolimpijskim igrama što kao trener, što kao
funkcioner Hrvatskog paraolimpijskog odbora.
Nema granice u postizanju cilja
Što paraolimpijcima znače ta natjecanja?
Pa znače im jako mnogo. Na taj način oni pokušavaju javnosti i svima oko sebe pokazati da
mogu dostići određeni rezultat iako se ti rezultati nikada ne mogu mjeriti s onima osoba koje nemaju invaliditet. Oni ne mogu, na primjer, trčati ispod 10 sekundi, ali je bit da se oni žele natjecati i
boriti da pokažu da zapravo nema granice u postizanju cilja. Mogu se baviti bilo kojim sportom kao
i osobe koje nemaju invaliditet. Paraolimpijci trebaju biti uzor svima.
Kako se vi kao osoba osjećate u tom radu?
Kao što sam već rekao, volim raditi s paraolimpijcima i to je jedan veliki izazov. U našoj državi
nemamo svugdje otvorena vrata i trebamo se boriti za paraolimpijce i za osobe s invaliditetom. To
je jedan proces koji treba duže trajati, treba društvo i narod priviknuti na osobe s invaliditetom,
a pogotovo što u državi imamo više od 500000 osoba s invaliditetom, a to je jedna velika brojka.
Najviše „zahvaljujući” ratu imamo toliko osoba s invaliditetom pa je potreba za rehabilitacijom još
jasnija.
Svijest o mogućnosti bavljenja sportom osoba s invaliditetom razvija se i kroz
„Paraolimpijski dan” u hrvatskim školama
U nekim zagrebačkim školama provodio se program „Paraolimpijski dan”. Mislite li i dalje
nastaviti s time?
Da. To je projekt Hrvatskog paraolimpijskog odbora koji traje do kraja paraolimpijskih igara u
Londonu do 2012. I dalje ćemo nastaviti s time kako bismo upoznali prvo srednjoškolce, a onda i
osnovnoškolce s uvjetima bavljenja sportom djece s invaliditetom jer većina takve djece ide u redovnu školu, tako da i ostala djeca vide da se svi mogu baviti sportom. Krenuli smo s tim programom ne samo u Zagrebu, nego i u cijeloj Hrvatskoj. Obradili smo stotinjak škola; dakle, tamo je
osmišljen Paraolimpijski školski dan.
Kako je u svijetu zastupljen ovakav način rada?
U svijetu je to riješeno na puno drugačiji način. Država i pojedinci pomažu u razvoju sporta.
To su velike fondacije koje se ulažu u materijalna sredstva. International Paralympic Committee ili
Međunarodni paraolimpijski komitet je čak po financijama jači nego Olimpijski međunarodni komitet. Osobe s invaliditetom lakše se bave sportom, lakše kupuju potrebnu opremu... Kod nas je to
140 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
zasad malo teže, tek je „u povojima”. Ušli smo u državni proračun i sada se treba riješiti financiranje po županijama i gradovima.
Što bi trebalo učiniti da se taj rad poboljša ili proširi?
Prvo bi trebalo doći do djece s invaliditetom, do mladih koji se, kao i njihovi roditelji, boje uopće
upustiti u bavljenje sportom. Moramo educirati sve. Djeca su sada pretežno upisana u redovne škole i zato će Paraolimpijski školski dan pomoći da djeca uvide da se mogu baviti sportom. Trebamo
educirati njihove roditelje, medicinsko osoblje, a onda i pomoći političarima koji određuju kamo se
novac usmjeruje da shvate da je to budućnost jer je skoro svaki dvanaesti građanin Hrvatske osoba
s invaliditetom. A svakom čovjeku trebaju se pružiti iste mogućnosti.
Marija Blažanović, 8. razred
OŠ Otok
Voditeljica: Jelena Bunijevac Matičić
Mara Matić Soldan, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2013. // 141
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Prema Dalmaciji
Deset sati vožnje busom! Deset sati za razmišljanje! U deset sati, neke vrste kukaca prožive
svoj cijeli život!
Prolazimo pored Karlovca grada kojeg okrunjuju četiri rijeke. Kupa, Korana, Mrežnica i Dobra!
Okružuju ih dvorci poznatih plemićkih obitelji Zrinskih i Frankopana. Dubovac i Starigrad na Dobri!
Izgledaju zapušteno, obavijeni sjenom prošlosti. Razmišljam kako su se u njima nekad priređivali
balovi, večere i primanja i čitale knjige.
Sljedeći prizor bio je zaista lijep - gradić Obrovac, smješten na obali rijeke Zrmanje. Učinio mi
se tako malenim da bi mi mogao stati na dlan. Ali, ispod razrušene utvrde knezova Kurjakovića,
smjestio se gradić dovoljno velik da ispod njegovog mosta može proći modra Zrmanja koja se šireći
vrlo brzo ulijeva u Jadransko more.
Iz ruku sam ispustila knjigu svoje omiljene autorice i prepustila se uživanju. Rijeka krivuda, stijene slijede njen tok. Koliko je godina trebalo da nastane taj prekrasan kanjon i koliko dugo Zrmanja već teče? Nimalo umorna, već naprotiv svježa i plava! Kako je čovjek sitan i nemoćan stvor u
odnosu prema snazi prirode!
Most na Maslenici zatvoren je, a vjetrenjače na vrhu brežuljka, također, ne rade zbog prejakog
vjetra. Još jedan ljudski izum pokleknuo je pod čvrstom rukom prirode.
Ubrzo smo se našli u Sokolarskom centru, nedaleko Šibenika. Naš voditelj, Emilio Menđušić, na
zoran i vrlo duhovit način govori o sovama i sokolima. Sova Morkai dobro se osjeća u njegovim rukama, iako joj je bivši vlasnik otkinuo perje za letenje da bi je mogao zadržati kao ljubimca. Gledala
nas je svojim staklenim narančastim očima. Čini mi se da nas drži na oku. Sokol se držao ponosno
i nadmoćno, pa sam se, iako desetak puta veća od njega, osjećala posve sićušno. Raširivši krila još
jednom je pokazao svoju veličinu. Zajedno s našim voditeljem pitamo se zašto su ptice i životinje
uopće zaštićene. Ne samo da nam svijet bude lijep i raznolik, nego da i dalje učimo od prirode. Čovjek je od sokola posudio vještine letenja i napravio zrakoplov. Sova ima velike zjenice koje po volji
povećava i smanjuje. Ima zoom u očima. Dalekozor!
Konačno cilj našeg putovanja, kamp u Zaostrogu! More nas je dočekalo objeručke. Obasjano sunčevim zrakama koje su se u suton zrcalile o njegovu modroplavu površinu, činile su prizor
koji je podsjećao na zvjezdano nebo. Vojni brod sa svojim teškim željeznim tmurnim oklopom, vratio me u stvarnost!
Zaostrog, gradić koji živi u sjeni Makarske! Malo tko je čuo za njega. Je li zao i strog? Na sreću,
nije, nego je ime dobio po starom Ostrogu, skrivenom u planini. Sunce je činilo prekrasne blještave
slike na moru. Riva je lijepa, spokojna i mirna, unatoč graji djece koja stižu na svoj dugo očekivani
maturalac! Nisam mogla, a da se ne zapitam kako bi bilo tamo živjeti? U tako tihom i mirnom mjestu, za razliku od bučnog i prenatrpanog Zagreba. Bi li bilo dosadno, ili zapravo nekako opuštajuće?
U Zaostrogu se nalazi franjevački samostan sv. Marije, također nazivan i Kačićevim samostanom, posljednji dom fra Andrije Kačića Miošića, prosvjetitelja, franjevca, književnika, teologa i dušebrižnika. U samostanu je proveo posljednje desetljeće svog života, napisavši svoje najveće djelo
Razgovor ugodni naroda slovinskog, najčitaniju hrvatsku knjigu, tiskanu sedamdesetak puta.
U samostanskoj blagovaonici nalazi se velika slika Posljednje večere iz 16. stoljeća, nepoznatog autora. Zanimljiva, ne samo povjesničarima umjetnosti, već i kinolozima. Ispod nogu jednog od
apostola ugodno se smjestio bijeli pas s crnim točkicama – dalmatiner, dokaz da je dalmatiner hrvatska pasmina pasa.
Zastajemo ispred reljefa Rane sv. Frane, glasovitog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića. Na reljefu primjećujem napukline – franjevci su ga uspjeli dopremiti u Hrvatsku, izrezavši ga u nekoliko
142 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
dijelova i ilegalno ga, u vrijeme komunizma, prenijeli preko granice. Na ranjenom reljefu, Sv. Frane,
sv. Franjo podiže ruke prema suncu, a oštre sunčeve zrake prolaze mu kroz dlanove.
Prolazeći pored kipa fra Andrije Kačića Miošića, zapažamo njegov pognut lik i zamišljeno lice,
sjećajući se njegovih mudrih poruka.
Penjemo se prema samostanskoj knjižnici. Šokirani smo količinom knjiga koje se tu nalaze, te
njihovom starošću i zapuštenošću. Među njima je i nekoliko inkunabula – knjiga tiskanih nedugo nakon izuma tiska. Pitam se zašto se još nitko nije pobrinuo za njih. Htjela sam viknuti: Ljudi, postoji
svijet izvan metropole, ljepši no što možete zamisliti!
Putujući dalje, sljedećih dana, zapisujem samo bitno!
Vožnja Neretvom i njezinim rukavcima u lađama! Čarobno, iz vode boje žada izviruju trske, listovi lokvanja, lopoča i mjestimice prekrivaju površinu vode. Kao da se livada spustila u rijeku. Poneki otvaraju svoje latice kao leptiri krila. Žuti i bijeli! Na plantažicama, zapuštene kućice i ostavljen alat. Prolazimo pored mreža za jegulje.
Pri povratku u daljini se nazire moćna utvrda Klis. Nekad strah i trepet turske vojske, kameni
div koji je dijelio mediteransku Hrvatsku od kontinentalne. Kasnije smo saznali od vodiča da se nekad dogodi da s jedne strane pada kiša, a s druge snijeg. Zaista je zanimljivije kada su vodiči domaći ljudi. Naš vodič je bio obučen kao Uskok i to ga čini još zanimljivijim. Razgledavanje utvrde, uz
njegovo vodstvo i pomoć pri uporabi luka i strijele, ovaj posjet čini još zanimljivijim. Istovremeno
je bio i predstavnik uskoka, branitelja Europe i kršćanstva. Također smo saznali da je bio sudionik
Domovinskog rata.
Utvrda Klis dostojno je sjedište hrvatskih kraljeva i knezova. Najnovija istraživanja pokazuju da
je bio njihova prijestolnica u 9. stoljeću. Neslužbeno saznajemo da je pronađen natpis s imenom
prve hrvatske kraljice. No pričekat ćemo riječ znanstvenika! Bio bi i dostojna scena za snimanje
Gospodara prstenova. Između dva rata bio je omiljeno izletište Splićana koji su u kavani na njegovim zidinama uživali u fantastičnom pogledu.
Vratimo se Uskocima, o kojima se tako malo zna. Spartanski odgajani bili su neobično hrabri
ratnici. Njihove žene, ravnopravne s njima, vodile su brigu o odgoju djece, dogovarale otkupe za
zatvorenike. Kako su im muževi bili izloženi pogibelji, često su se udavale, što nije bila sramota,
već obaveza.
Klis je pao 1537. godine, a zapovjednik Petar Kružić izgubio je glavu. Zapravo, Turci su njegovu
glavu odnijeli u Istambul, a njegova ju je sestra otkupila da bi ga mogla dostojno pokopati. Preostale Uskoke, njihove žene i djecu Turci su pustili, smatrajući ih dostojnim protivnicima. Povukli su
se u Senj i od tada postoji turska uzrečica Bog vas čuvao senjske ruke. Hrabrim Uskocima August
Šenoa posvetio je roman Čuvaj se senjske ruke.
Kao da se ova naša divna, mnogima još uvijek skrivena i neotkrivena Dalmacija, turističkim
prospektima nevažna, prikazana s nekoloko nepoznatih kamenčića pretvorila u još jednu tajanstvenu palaču, ili kako je u uvodu jedne od najčitanijih hrvatskih knjiga zapisao A. Kačić Miošić, potičući nas da stvaramo riječima-kamenčićima: (…) evo sam ti kamenje pripravio, pilaj ji, teši ji i kreši
ji s tvojzim alatom koga si stekao, ter načinjaj visoke, plemenite i gospodske palače.
Tako njezinu čudesna ljepotu vidimo, osjećamo i zapisujemo putujući, potvrđujući i drevnu mudrost da Bog spava u njezinim mineralima, sanja u njezinim biljkama, hoda njezinim životinjama i
misli u čovjeku.
Laura Glavinić, 8. razred
OŠ Tituša Brezovačkog
Voditeljica: Biserka Glasnović
LiDraNo 2013. // 143
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Prepisivanje
Je li prepisivanje lektire ili zadataka iz ispita snalažljivost ili varanje? Kako
kazniti učenika koji je prepisivao i treba li ga uopće kazniti?
Zamisli da si imao za lektiru jako dugi roman i da si ga pročitao. Nije ti se dalo pisati lektiru i
zato si ju prepisao od prijatelja i malo s interneta, te si, prepisujući, tekst malo promijenio da profesor teže primijeti. Profesor doista nije ništa primijetio.
Zanima li te što učenici i profesori misle o tvome postupku? Anketirala sam 32 učenika 5.b i 7.c
razreda te 17 profesora, pogledaj što oni misle o tome:
a) Snašao se, bitno da je pročitao roman. (44% učenika, 52% profesora)
b) Mislim da je jako loše postupio (56% učenika, 48% profesora)
Što ako se ipak sazna za tvoje prepisivanje? I što ako se sazna da si nedavno uhvaćen kako prepisuješ za vrijeme ispita iz geografije? Pogledaj što naši učenici i profesori misle kako bi te trebalo
i treba li te uopće kazniti?
a) Mislim da bi ga trebalo usmeno opomenuti ili možda sniziti ocjenu za jedan broj.
(85% učenika, 63% profesora)
b) Trebao bi dobiti jedinicu iz lektire. (15% učenika, 32% profesora)
c) T
rebao bi dobiti jedinicu, trebalo bi pozvati njegove roditelje i sniziti mu vladanje.
(0% učenika, 5% profesora)
Vidimo da ni učenici ni profesori nisu prestrogi, čak je više profesora nego učenika smatralo da
se učenik snašao, a većina profesora ne bi učenika za to niti strogo kaznila. Pa svi prepisuju, zar
ne? I u njihovo je vrijeme bilo tako.
Ministarstvo prosvjete je prije nekoliko godina najavilo da će se kazne za prepisivanje vrlo
postrožiti, ali od toga nije bilo NIŠTA. Pa kad se
čovjek na nešto navikne, to je jako teško promijeniti, zar ne? Kako to da kod nas ne postoji mišljenje da je prepisivanje jako loše? Na internetu
sam pronašla da je u mnogim zapadnim državama kažnjavanje za prepisivanje dosta strogo.
Pronašla sam novinski članak o jednom dječaku
iz Kalifornije kojem je zbog prepisivanja na ispitu
zabranjeno sudjelovanje u bilo kakvim dodatnim
školskim aktivnostima. Izbačen je iz školskog košarkaškog kluba, u kojem je obožavao igrati.
Kod nas to nije tako strogo i djeca kod nas misle da prepisivanje uopće nije loša stvar. Možda
djeca ne bi tako mislila da su ih roditelji naučili drugačije ili da ih je škola naučila drugačije. U našem društvu postoji mišljenje da je prepisivanje nešto kao da si se snašao. Mislim da to razmišljanje
uopće nije dobro te da bi to trebalo promijeniti. Možda bi škola i mediji trebali više utjecati na roditelje i učenike da se to promijeni. Trebalo bi više razgovarati o tome, a roditelji bi trebali od malih
144 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
nogu učiti djecu da nikakvo varanje, a u varanje spada i prepisivanje, nije dobro i da ništa od toga
ne spada pod snašao si se.
Ima puno ružnih posljedica ako se djeca nauče da je prepisivanje ili ikakvo varanje dobro. Recimo, što će takva djeca kada odrastu raditi na poslu? Možda će, ako misle da se to neće lako primijetiti, uzeti novac od tvrtke u kojoj rade i misliti kako su se samo snašli. Ima puno, puuuno primjera
kada se to u Hrvatskoj i dogodilo. Zato mislim da bi to razmišljanje kako je prepisivanje dobro i kako
spada samo pod snašao si se trebalo hitno promijeniti.
Barbara Kos, 5. razred
OŠ Većeslava Holjevca
Voditelj: Mate Milas
Sara Kišević, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2013. // 145
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Razgovor s T omom B udank om , glum cem u filmu Za gonet ni dječa k
Pročitao sam sve Kušanove
knjige za djecu
Mislio sam da će to biti nekakva zezantska uloga, međutim bila je jako
zahtjevna i teška • Na filmu nije teško naučiti tekst. Kad pogriješimo, snima
se ponovo, to nije ništa neobično • Zbog jednog psa koji nikako nije htio
ležati, morali smo 32 puta ponoviti kadar
U novom filmu Zagonetni dječak, snimljenom prema djelu Ivana Kušana, naslovnu ulogu glumi
učenik 2. razreda MIOC-a Toma Budanko. Film je režirao Dražen Žarković, a Daniel Kušan sudjelovao je u snimanju filma i savjetovao je Hanu Jušić pisati scenarij. Imali smo čast družiti se s Tomom
u našoj školskoj knjižnici. Znamo da će nakon prikazivanja filma (premijera će biti početkom 2013.)
Toma dati mnogo intervjua, ali neka se zna da je ovo prvi njegov intervju za novine!
Je li ovo tvoje prvo glumačko iskustvo na filmu?
- Nije. Glumio sam u nekoliko epizoda TV serije Nedjeljom ujutro, subotom navečer koja se sada
prikazuje na HTV-u. Prijatelj i ja glumili smo ulične huligane i dobro smo se zabavili. Poslije su me
zvali za ovu ulogu. Dok sam glumio u ZKM-u, pozvali su nas na audiciju za film Koko i duhovi, ali
nisam dobio ulogu jer sam bio prenizak za Zlatka.
Kako izgledaju te audicije?
- Nije to ništa posebno. Prije užeg izbora potrebno je samo pokazati možeš li odglumiti tugu ili
sreću i sl., a ako uđeš u uži izbor, onda dobiješ tekst s dijelom scenarija i glumiš s ostalima koji su
pozvani pa se onda opet odlučuje tko će dobiti ulogu.
Kako je proteklo snimanje? Je li bilo kakvih problema oko pohađanja nastave?
- Nisam baš puno izostajao s nastave. Snimanje je trajalo oko mjesec i pol dana, a ja sam imao
28 dana snimanja. Snimalo se na raznim lokacijama, u Karlovcu, a i ovdje blizu vas kod Save.
Imao si glavnu ulogu. Jesi li uvijek znao tekst?
- Mislio sam da će to biti nekakva zezantska uloga, međutim moja je uloga bila jako zahtjevna i
teška. To se na kraju pokazalo dobro jer sad mislim da bih lakše glumio bilo kakvu drugu ulogu. Ali,
što se teksta tiče, na filmu nije kao u kazalištu, tu se tekst može pogledati i na setu i naučiti ono što
ti treba. Naravno da se znalo dogoditi da pogriješim, ali onda se snima ponovo, to nije ništa neobično. Međutim, najviše smo puta ponavljali kadar zbog jednog psa koji nikako nije htio ležati. Zbog
njega smo morali 32 puta ponoviti kadar.
Kako to da su psi tako loši glumci?
- Ma, nisu, nego pas nije bio dovoljno istreniran. Dreser je imao samo tjedan dana vremena prije snimanja, a to nije bilo dovoljno. Sigurno ste čuli za razne trikove kojima se postiže uvjerljivost,
primjerice, kad vas pas treba polizati po licu, onda vam obraz namažu paštetom koja se, naravno,
na filmu ne vidi.
146 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Je li bilo još kakvih nepredviđenih situacija za vrijeme snimanja?
- Toga uvijek ima. Sjećam se scene s čamcem koji je potonuo pa smo svi završili u vodi.
Glumi li Koka u ovom filmu isti glumac?
- Da. Koko je sada malo stariji, ide u 8. razred. Jasno, radnja se opet događa u osamdesetima
jer je Daniel Kušan tako odredio u Koku i duhovima. Automobili za snimanje posuđivali su se od kolekcionara, pomagali su i članovi ekipe koji su imali stare automobile.
Reci iskreno, jesi li u osnovnoj školi volio čitati Kušanove romane?
- Jesam, stvarno! Pročitao sam sve njegove knjige za djecu.
Čuli smo da u školi imaš jako puno energije. Baviš li se nekim športom?
- Da, bavim se tajlandskim boksom.
Bi li se želio profesionalno baviti glumom?
- Ne. Gluma mi može biti hobi, ali želim postati pilot vojnih zrakoplova.
Ena Andruza, 6. razred
OŠ Jure Kaštelana
Voditeljica: Maca Tonković
Ivana Dasović, 6. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2013. // 147
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Pustolov koji živi svoje snove
Stipe Božić, bez sumnje, najpoznatiji i najuspješniji hrvatski alpinist, među
najboljima u svijetu, osvojio je najviše vrhove svih sedam kontinenata,
spustio se u Lukinu jamu na Velebitu duboku 1395 m, na skijama stigao na
Sjeverni pol, napisao knjige Put na vrh svijeta, Sedam vrhova i Svete planine
svijeta, snimio i režirao brojne dokumentarne filmove prikazane na HTV-u,
razgovarao je s nama o svojim pothvatima i hrabrosti potrebnoj u izuzetnim,
ali i svakodnevnim životnim situacijama
Osvajanje planina...dubina...pustinja
Vaši roditelji, osobito otac, nisu bili oduševljeni Vašom strašću za penjanjem i tome su se
protivili?
Roditelji nisu bili sretni kad sam se počeo baviti alpinizmom jer su strepili za moju sigurnost i
nisu posve razumjeli zašto mi sve to treba.
A zašto Vam sve to treba?
Kad se popnete na vrh planine, osjećaj da ste visoko nad oblacima, na putu prema nebu, dok je
pod vama cijeli svijet, zaista je veličanstvem. Pogotovo ako ste svjesni da ste to postigli snagom
svojih mišića i uma, te da ste u tom trenu iznad milijarde ljudi na svijetu.
Jednu od svojih knjiga nazvali ste Svete planine svijeta jer su, prema različitim religijama,
tamo bila staništa vrhunskih božanstava. Jeste li Vi imali takav osjećaj boraveći u tim planinama?
Sve su visoke planine imale značajnu ulogu u raznim razdobljima razvoja naše civilizacije. Za
gotovo sve religije vrhovi planina su bili mjesta gdje žive bogovi. Penjanjem ili približavanjem tim
vrhovima čovjek zaista osjeti božansku moć prirode i zato ga nerijetko obuzima uzvišeni osjećaj.
Osim penjanja, spuštali ste se i u Lukinu jamu na Velebitu, istraživali podmorje, rijeke,
pustinje...? Biste li rekli za sebe da ste avanturist?
Osim što volim putovati i istraživati cilj mi je i napraviti priče. Sport kojim se bavim nema gledatelja zato ih ja nastojim pridobiti svojim napisima, dokumentarnim filmovima i fotografijama. I čini
se da mi to polazi za rukom. Za sebe bih mogao reći da sam nepopravljivi pustolov.
Sva ste svoja putovanja (ili većinu) snimili. Kako je snimati u već ionako zahtjevnim
situacijama kao što je penjanje najvišim planinama svijeta, nositi snimateljsku opremu...?
Oprema za snimanje je dodatno opterećenje ali i izazov. Oprema je teška i nije lako s njom baratati u svakoj prilici i ekstremnim vremenskim uvjetima. Ali svejedno, kad se nešto u tim uvjetima
snimi, onda to i vrijedi. Ja sam imao sreće što sam mogao snimati na najvišim vrhovima svih kontinenata.
Na svojim ste putovanjima upoznali brojne zanimljive ljude i običaje, to pokazuju i Vaše
fotografije i dokumentarci. Biste li nešto ili nekoga posebno izdvojili?
Teško je od tisuće fotografija ili od stotine kilometara filmske i video vrpce nešto odvojiti. Ipak,
možda su mi snimci s Arktike najdraži jer su tamo i motivi bili najneobičniji.
148 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Putovali ste u surova područja (Sibir, Sjeverni pol, pustinje) gdje su velike hladnoće ili vrućine.
Jeste li kada bili bolesni? Jeste li rekli: „Što mi je to trebalo? Nikad više.”
Obično bih za vrijeme opasnih uspona sam sebi stotinu puta rekao: „Stipane glupane, što ti sve
to treba?!” U prilikama kad nije opasno, često sebi govorim kako sam ja najsretniji čovjek na svijetu jer uživam u onome što drugi samo sanjaju. Na putovanjima sam uvijek imao sreće biti zdrav.
Hrabrost je pobijediti vlastite slabosti
Jeste li često bili u životnim opasnostima na svojim putovanjima?
Samo kad se penjem na neku visoku i opasnu planinu. Sama putovanja su za mene do sada bila
uvijek bez velikih opasnosti.
Znamo da su neki od Vaših kolega poginuli prilikom penjanja. Kako se čovjek nakon toga ipak
penje dalje?
To su najteži trenuci i velika iskušenja u mom životu. Pedeset posto mojih prijatelja alpinista
više nije među živima. Poginuli su u planinama. Svaki put kada se to dogodi mislim kako ne može
biti gore i da će me to potpuno odvratiti od penjanja, ali vrijeme ipak liječi rane.
Što je najhrabrije što ste učinili u životu? Kada Vam je trebalo najviše hrabrosti?
Spašavanje unesrećenih uz pomoć helikoptera traži dosta hrabrosti. Kad sam se spustio među
vatrogasce koji su stradali na otoku Kornat, morao sam skupiti svu energiju da nastavim spašavanje.
Što je za Vas uopće hrabrost?
Hrabrost je pobijediti svoju slabost.
Tko je hrabar čovjek, a koga smatrate kukavicom?
Hrabar je onaj koji nesebično pomaže drugom. Kukavice obično iznevjere sami sebe.
Koliko je hrabrost povezana s razumom?
U hrabrosti treba imati razuma i obrnuto.
Je li hrabrost dobiti jedinicu?
Veća je hrabrost dobiti peticu.
Nesebična pomoć ugroženima
Član ste Hrvatske gorske službe spašavanja. Zašto i kada ste se uključili u HGSS?
Alpinizam je vještina koja je neophodna pri spašavanju iz nepristupačnih predjela. Prvo sam se
počeo baviti spašavanjem jer sam htio pomoći prijateljima alpinistima, kao što bi i oni meni pomogli. Kasnije sam u okviru GSS-a pomagao mnogima i to od 1968. godine.
Jesu li i spasioci često u opasnosti prilikom spašavanja unesrećenih?
Često su spašavatelji i sami u opasnosti dok spašavaju i zato je prvi zadatak što više paziti na
sigurnost u akcijama spašavanja.
LiDraNo 2013. // 149
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Koji Vam je slučaj spašavanja bio najupečatljiviji?
Možda dok smo iz zraka tražili dvije Poljakinje na Biokovu. Nakon što smo ih pronašli, uz pomoć
blicanja njihovog fotoaparata, helikopter nas je spustio na vrh stijene. Zatim smo se užetima spustili do njih. Jedna je zadobila opasne ozljede glave pa smo je cijelu noć spuštali niz 300 metara
okomitu stijenu do jedne police gdje su nam ujutro iz helikoptera spustili uže i podigli mene i nosila
s unesrećenom.
Jesu li se ljudi koje spašavate našli u opasnim situacijama češće zbog svoje lakomislenosti,
nego zbog nepredvidivih okolnosti (poput čeških turista koji luftićima žele do Brača)?
Sve više ljudi odlazi u planine i bavi se raznim pustolovinama. To povećava broj nesreća koje su
uglavnom subjektivne naravi, ali mi spašavamo bilo koga, u bilo koje vrijeme, i bilo gdje.
Znamo da se u svijetu takva služba spašavanja plaća, dok je kod nas besplatna. Što mislite o
tome?
Gorski spašavatelji su volonteri kao što je to u većini zapadnih zemalja. Mi nismo ovlašteni niti
želimo naplaćivati spašavanja. Ostale službe koje s nama surađuju, kao na primjer MORH i MUP,
kad su angažirani helikopteri, mogli bi naplaćivati svoje usluge pogotovo stoga što je većina naših
„klijenata” osigurana.
Što biste rekli djeci - budućim planinarima, alpinistima, gorskim spašavateljima?
Neka slijede svoje snove koliko im je to u zadanim okolnostima moguće ili, ako ništa, da pokušaju ne zaboraviti o čemu su nekoć sanjarili.
Nadamo se da ćemo i mi živjeti svoje snove, barem koliko i naš nepopravljivo pustolovni sugovornik, Stipe Božić. I očekujemo još mnogo zanimljivih dokumentaraca s njegovih novih „osvajačkih pohoda”.
Ana Ljubičić, 7. razred
OŠ Brestje
Voditeljica: Ankica Blažinović-Kljajo
150 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
P utopisn a reportaža
Put pod noge u Zagorje
jutro je. Tek je prošlo osam, a mi već krećemo u pohod na Krapinu. Dok se vozimo,
gledam kroz prozor. Sve je sivo, hladno i maglovito. I zgrade su nekako sive. Prolaze kraj mene...
Vodička Aleksandra priča o nečemu, ali ja je ne slušam. Previše sam zadubljena u svoje misli. Gledam u daljinu. Zgrade polako nestaju... Zamjenjuju ih zagorski bregi sa svojim kućicama drveće
koje je svoje lišće obuklo u boje jeseni - narančastu, smeđu, žutu, crvenu...
Nakon otprilike sat vremena stižemo u Krapinu. Na putu do Muzeja Ljudevita Gaja zastajemo kod njegovog spomenika na istoimenom trgu. Atmosfera je toliko dobra da nam se pridružuju i neki
dečki iz srednje škole. Nastavljamo užurbanim koracima do muzeja
- Gajeve rodne kuće. Ubrzo su nas okružili portreti Gaja i njegovih
članova obitelji, lutka u Gajevoj prirodnoj veličini, fotografije, knjige
i... Danica ilirska, te Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja. Zanimljivo nam je sve to vidjeti na jednom mjestu! Prisjetili
smo se i ilirskoga pokreta, zapjevali Gajevu budnicu „Još Horvatska ni propala dok mi živimo...” Uz rješavanje kviza brzo je prošao
sat povijesti hrvatskoga jezika!
Čim smo izašli iz muzeja, hladnoća nam se uvukla pod kožu.
Maglica obavija Krapinu i njezinu Krapinicu koja tiho vijuga. Prelazimo most i
penjemo se prema crkvi sv. Katarine. Tamo upoznajemo fra Peru, debeljuškastog prosijedog redovnika. Ulazeći u crkvu osjećamo neki posebni mir oko sebe i... u sebi. Dolazimo i do stare knjižnice.
Oduševljeno zapitkujemo fra Peru o starim knjigama. Svaka ima svoju priču. Neke imaju i preko par
stotina godina. Posebice nas je zainteresirala velika knjiga s notama, pa druga opet jako velika, ali
s drvenim koricama, pa ona druga najmanja knjiga na svijetu koju možeš čitati samo uz pomoć povećala... Na trenutak zaboravili smo na vrijeme.
Čekajući autobus, u daljini se nazire stari srednjovjekovni grad. Ispod maglenog plašta proviruju njegove zidine, a neki od nas sjetili su se i stare legende o Čehu, Lehu i Mehu. Požurili smo
veselo prema restoranu Preša koji se smjestio na brežuljku iznad Krapine. Ugodna dobrodošlica,
pun tanjur ražnjića i krumpirića, a za desert zagorski specijalitet - zna se, štrukli!
I nastavljamo sat hrvatskoga - interpretiramo kajkavsku pjesmu
Pračlovek Stjepana Jakševca. Baš je lijepi taj naš KAJ!
Put nas dalje vodi do obližnje osnovne škole u Petrovskom.
Za nekoliko minuta stižemo do škole koja se zove Osnovna škola Antuna Mihanovića. Topao doček učenika i njihovih profesora.
S radošću našim novim prijateljima predajemo košaru punu malih
darova.
Na satu nam osmaši čitaju svoje literarne uratke napisane na
kajkavskom narječju.Pažljivo ih slušamo. Zatim se selimo u drugu
učionicu gdje smo počašćeni bućnicom, kolačima i sokom. Ugodno
je i toplo.Osjećamo se baš kak doma! Srdačno se pozdravljamo s gostoljubivim domaćinima i krećemo prema suvremenom Muzeju krapinskih neandertalaca.
LiDraNo 2013. // 151
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Polako stižemo i razgledavamo eksponate
slušajući vodiča. Priča nam o evoluciji, neandertalcima i nastanku svemira. Teče sat biologije... Toliko zanimljivosti na jednom mjestu. Da bismo upotpunili doživljaj, penjemo
se na Hušnjakovo brdo. Jasno - slijedi zajedničko fotografiranje uz neandertalce, Dedeka Kajbumščaka i njegovu obitelji!
I... sada je na redu naše posljednje odredište - Tuheljske toplice. Posjet dvorcu Antuna Mihanovića (danas je to restoran) kao i
njegovom spomeniku koji se smjestio u podnožju dvorca. Prisjetili smo se Lijepe Naše.
I posjeta Zelenjaku u blizini Mihanovićevog
rodnog mjesta Klanjca gdje se nalazi spomenik našoj himni, jedinstven
na svijetu. Da, to je bila naša terenska nastava u petom razredu... prije tri godine. Već je kasno poslijepodne. Za kraj terenske slijedi i omiljeni rekreativni dio. Kupanje u bazenima Tuhelj. Društvene
igre, palačinke... Šala i zabava!
Svima nam je dan tako brzo prošao! Pri povratku u Zagreb razmišljam o ovoj terenskoj nastavi,
posljednjoj u osnovnoj školi. I pomislim: Ne ću je zaboraviti. S razlogom!
Elena Mikuš, 8. razred
OŠ Jabukovac
Voditeljica: Senija Badić
152 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Razgovor s gospodinom Fredom
U svibnju 2012. našu je školu posjetio gospodin Fred Ovey. Gospodin Ovey, ili poznatiji pod nadimkom Mr. O., umirovljeni je učitelj iz Velike Britanije. Došao je na poziv naše profesorice engleskoga jezika Lane Duka Zupanc, koja je pretprošloga ljeta bila na seminaru u Velikoj Britaniji, u
regiji Devon, gdje joj je domaćin bio Fred Ovey. Mr. O. je jedna vrlo zanimljiva i simpatična osoba.
Došao je čak iz Engleske kako bi nam nešto rekao o sebi, svojim običajima, ali i običajima mjesta u
kojem živi. Profesor Ovey razgovarao je s učenicima šestih i osmih razreda (na engleskom, dakako)
o tome što znači biti profesor i učenik u Engleskoj.
Učenici su osmislili pitanja, a on im je odgovarao: Dobro jutro, djeco!
Koji Vam je bio najdraži školski predmet kada ste Vi bili dijete?
U osnovnoj školi najdraži mi je predmet bila matematika, a u srednjoj školi su to bile igre, posebno ragbi (zovemo ga muškom igrom).
Kakvu vrstu glazbe volite i koji su Vam najdraži glazbeni sastavi?
Volim rock, klasičnu glazbu (kada želim biti smiren i zaokupljen mislima), a najdraži glazbeni
sastavi su mi Rolling Stonesi, Beatlesi i Beach Boysi.
Što mislite o našoj zemlji? Što Vam se najviše svidjelo?
Vrijeme provedeno u vašoj zemlji jedno je od najboljih sjećanja koje imam. Zemlja je prekrasna,
hrana je ukusna (pivo također), a Hrvati su najsimpatičniji ljudi koje sam ikada susreo. Posebno
vaši učitelji!
Tko vam je najdraži hrvatski nogometaš?
Luka Modrić je sjajan!!
Znate li koju hrvatsku riječ?
Živjeli... Volim jesti kolači... molim te... rakija (znam ju izreći, piti, ali ne znam ju slovkati)... dobar dan... Vi govorite jako dobro engleski, nisam imao potrebu učiti puno riječi!
Jeste li se susreli s Kraljicom ili nekime iz kraljevske obitelji?
Kada sam bio u osnovnoj školi, Kraljica i Vojvoda od Edinburgha posjetili su moj grad pa su se
sva djeca okupila da ih vide. Vojvoda je došao popričati s ravnateljicom sestrom Martinom (redovnica iz samostana), a kako sam stajao pokraj nje, rekao mi je „Čuvaj ju, mladiću”. Sjećam se kako
sam se osjećao ponosno.
Imate li kućne ljubimce? Kako se zovu?
Imam četiri psa koji se zovu Flora, Fern, Bracken i Herbie. Dijele naš dom i dio su obitelji. Imamo
i jednooku mačku Blossom. Ona je šefica u kući! Profesorica će vam reći više.
Koliko dugo ste učitelj?
Umirovljen sam 2008. godine nakon 42 godine učiteljskog rada. Podučavao sam učenike od 5
do 75 godina starosti. Nije mi žao niti jedne sekunde koje sam radio kao učitelj.
LiDraNo 2013. // 153
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Koliko često vježbate i jedete li zdravu hranu?
Prije sam se dosta bavio sportom, ali sada sam prestar za baviti se njime, no volim gledati većinu sportova. Ipak, najdraži mi je ragbi. Trudim se jesti zdravije, ali često isperem zdravu hranu
nezdravim pivom!
Što obično doručkujete?
Većinom žitarice ili tost i šalicu čaja. Povremeno doručkujem pravi engleski doručak: jaja, slaninu, prženi kruh, kobasicu, pečeni grah, gljive, tost i šalicu čaja.
Jeste li ikad susreli Jamiea Olivera?
Ne, nisam nikada sreo Jamiea Olivera, ali se divim njegovom kuhanju.
Biste li mogli ikada postati vegetarijanac? Zašto?
Volim meso i ne mogu zamisliti sebe kao vegetarijanca. Ne protivim se drugima koji žele jesti
vegetarijansku hranu, ali iako je povrće zdravo, više volim meso i ribu. Žao mi je.
Koje je najpopularnije jelo u Velikoj Britaniji?
Najpopularnije jelo su riba i krumpirići te pečeno meso i povrće (posebno nedjeljni ručak).
Što biste promijenili u svome djetinjstvu da možete?
Kao djeca igrali smo igru zvanu Kiss Chase. Lovili smo djevojčice kako bismo im dali poljubac
ili bi one lovile nas da nas poljube. Kada bih mogao promijeniti jednu stvar, bilo bi to da trčim brže
kada sam lovio i da trčim sporije kada su me lovili! Moje djetinjstvo me učinilo ovakvim kakav sam
sada, i budući da sam sretan i zadovoljan, ne želim mijenjati nešto što bi promijenilo kako se osjećam sada. (Nadam se da to ima smisla.)
Jeste li postigli u životu što ste željeli?
Da. Veselim se što postoji negdje u svijetu netko tko je sretniji zbog mene. Taj netko može biti
bivši učenik ili prijatelj.
Na kraju intervjua je dodao:
Nadam se da su vam koristili ovi odgovori. Imam prekrasna sjećanja na vrijeme provedeno u vašoj zemlji. Fotografije iz vremena provedenog ovdje dragocjene su mi. Molim vas, vjerujte mi kada
kažem da ste sretni što živite u tako prijateljski raspoloženoj zemlji. Sretan sam što sam mogao
vidjeti vašu školu koja je divna. Vaša ravnateljica je tako brižna i puna pouzdanja u budućnost, a
profesori koje sam susreo najbolji su koje sam ikada vidio. Brinu o učenikovim osjećajima i znanju.
Sretno s vašim novinama.
Love from Mr. O.
Mihovil Crnković, 6. razred
OŠ Luka
Voditeljica: Lana Duka Zupanc
154 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Sjećanje n a Vukovar
Razgovor s braniteljem
Vukovar je pao u ruke JNA 18. 11. 1991. godine. Ukupno je ubijeno oko 5000 ljudi. Vukovar je bio
meta srbijanske agresije, stratište, koncentracijski logor i mjesto konačnog pada srpske agresivne
nacionalne ideje. Svi znamo ove činjenice, no rijetko se dobije prilika za razgovor s braniteljem i
slušanje njegove priče. Ja sam je dobila zato što je u mojoj školi organiziran sastanak s predsjednikom Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara Damirom Jašarevićem. Mislim da je vrlo važno čuti
iskustvo, stvarnu priču o ratu koji je dio povijesti naše domovine. Razgovor s braniteljem me jako
dirnuo, saznati sve te potresne činjenice vrlo je tužno.
Kako je izgledao Vaš život prije odlaska u rat?
Moj život prije odlaska u rat bio je stabilan. Radio sam u banci, a moje troje djece, koji su danas
odrasli ljudi, bilo je tada u nižim razredima osnovne škole.
Zašto ste dobrovoljno otišli u rat?
Jednostavno sam osjetio da je to moja dužnost. Bilo je to pitanje obrane moje domovine, moga
naroda i zato sam tako odlučio.
Kako su Vaša djeca i supruga reagirali na to?
Supruga se ljutila na mene. Kad sam odlazio, rekla mi je odem li, ne moram se ni vraćati. Bojala
se. Brinula je što će biti sa mnom, a i što je ostajala sama s troje djece.
Svejedno ste otišli?
Da, ništa me nije moglo spriječiti.
Kakav ste odnos imali s ostalim vojnicima?
Odnos između mene i ostalih vojnika bio je prijateljski, bili smo ekipa. Međusobno smo si pomagali.
Kakvi su bili uvjeti za život tijekom rata?
Bili su vrlo teški. Na ratište u Vukovar došli smo ljeti pa smo bili odjeveni u laganu i tanku odjeću. Naravno, ponijeli smo i zimsku odjeću, ali nismo očekivali da će se rat toliko odužiti.
Kako ste funkcionirali nakon što je grad opkoljen?
Puno smo improvizirali. Nakon što je Vukovar opkoljen, ništa nije moglo ući niti izaći iz grada.
Zalihe hrane i streljiva bile su najveći problem.
Koja vam je bila strategija tijekom ratovanja?
Međusobna pomoć bila je cijela strategija našeg ratovanja. Stalno smo trčali pomagati prijateljima u nevolji, nikada nikoga nismo ostavili na cjedilu.
LiDraNo 2013. // 155
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Zna se da Hrvatska nije imala oružja i ratnih vozila koliko i napadač. Kako je bilo nositi se s
tako moćnim neprijateljem?
Osjećaj, koji nas je obuzimao dok smo slušali zaglušujuću buku tenkova i gledali kako nam se
približava neprijatelj, neopisiv je. No, kao što sam i rekao, međusobno pomaganje bila je naša najveća snaga.
Priča o bolnici u Vukovaru vrlo je dirljiva. Kako ste Vi to doživjeli?
Bilo je to tužno mjesto. Previše ranjenika i bolesnika, premalo mjesta, lijekova i liječničkog
materijala. Svi su davali sve od sebe. Bolesnicima i ranjenicima pružali su i liječničku i psihološku
pomoć, a preminule ljude nastojali su dostojno pokopati kako bi njihove obitelji jednog dana znale
gdje su njihovi najmiliji. Liječnici i medicinske sestre bili su pravi heroji.
Jeste li i Vi završili u logoru?
Jesam, bio sam u logoru.
Kakvo je to bilo iskustvo?
Iskustvo je bilo vrlo teško. Prema nama su se ponašali kao prema manje vrijednima, bili smo
odjeveni u dronjke i nisu nam davali dovoljno hrane. No, naša je vojska ostala snažna zajednica. Bili
smo zatočeni, ali nismo dopuštali da nas ponižavaju. Zadržali smo svoju strategiju međusobne pomoći i u logoru, što nije bilo lako.
Je li Vaša obitelj za vrijeme rata znala što se s Vama događa?
Nekad su znali, a nekada ne. Ovisilo je o trenutku. Ponekad sam im se mogao javiti, ali većinu
vremena nisu znali jesam li živ. Nakon što sam se nakon dugog vremena javio supruzi, nije mogla
vjerovati da sam to ja. Bila je uvjerena da sam poginuo.
Koji Vam je bio najgori dio rata?
Rat je najgori dio rata. Ne postoji neki dio, najgori dio, koji bih mogao izdvojiti. Cijeli rat je strašan.
Što biste poručili mladima?
Ne zaboravite Vukovar!
Novinarka: Jelena Lara Marinković
Sugovornik: Damir Jašarević, predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara
Jelena Lara Marinković, 7. razred
OŠ Malešnica
Voditeljica: Sanja Bosak
156 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Sport za hrabre dečke
Hokej je sport u kojem gledamo kršne mladiće koji jurcaju po ledu pod
punom ratnom spremom u namjeri da uguraju maleni pak protivničkoj ekipi
u gol. Na prvi pogled ne djeluje nimalo bezazleno. No, u našoj školi pronašli
smo učenika koji se izvrsno snalazi u ulozi krilnog napadača Zagrebačkog
hokejaškog kluba Medveščak. Marko Fernandez pojasnio nam je sve što
nismo znali o tom još uvijek slabo zastupljenom zimskom sportu koji privlači
sve više zagrebačkih dječaka.
Marko, kako to da si se počeo baviti hokejom?
Pa, sve je počelo kad je moja mama upoznala gospođu koja je poznavala jednog hokejaškog trenera. Taj trener tražio je nekog dječaka koji bi se bavio hokejom. Kad mi je mama to predložila, rado
sam pristao trenirati i taj sport mi se ubrzo svidio.
S koliko godina si počeo trenirati hokej?
Sa sedam godina dolazimo živjeti iz Španjolske u Hrvatsku te tada ujedno počinjem i trenirati.
Pretpostavljamo da je preduvjet bavljenja hokejom znati dobro klizati?
Naravno, treba znati dobro klizati, biti brz i stabilan na ledu.
U kojem klubu igraš i na kojoj si poziciji?
Igram u Zagrebačkom hokejaškom klubu Medveščak desnog krilnog napadača.
Koliko često treba trenirati?
Treninzi su svakoga dana po dva sata. Postoje treninzi na ledu i suhi treninzi koji su za zagrijavanje i kondiciju.
Što je sve od opreme potrebno da bi uopće mogli početi trenirati hokej?
Opreme ima jako puno. Tu spada: ovratnik, ribano(hlače i majice ispod opreme koje služe za
zaštitu od štitnika, šiceri(štitnici za koljena), suspenzor (štitnik za genitalije), posebne hlače, štucne, laktobrani, plastron (za prsa i ramena), kaciga, dres, rukavice, klizaljke, palica i štitnik za zube.
Treba mi 5-6 minuta da svu tu opremu navučem na sebe. Kad je oprema navučena, tada izgledam
krupan kao medo.
Je li oprema za hokej skupa i gdje se može nabaviti?
Jako je skupa. Samo jedna rukavica košta 200 eura. U Zagrebu je malo teže doći do kvalitetne opreme zato svake godine idemo u Graz u Austriju kupovati opremu poznatih brendova poput
Reebooka i CCSM-a.
Koliko je teško nositi svu tu opremu na sebi?
Na početku izgledaš kao medvjed, sve je robusno i teško, ali kasnije se navikneš.
LiDraNo 2013. // 157
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Je li ta oprema dostatna da se zaštitimo od svih mogućih ozljeda?
Nažalost, vrat je najugroženiji. Za njega ne postoji zaštitna oprema kao i za listove na nogama.
Nedavno je u svjetskom profesionalnom hokeju jedan igrač nažalost dobio nezgodan udarac pakom
u vrat od čega je preminuo. Inače najčešća ozljeda je udarac preko kacige u glavu koji može izazvati
potres mozga. Toga se uvijek trebamo čuvati.
Na malim ekranima ponekad vidimo da dođe do naguravanja i fizičkog sukoba za vrijeme igre.
Događa li se to često?
Da, jako često, najčešće kad jedna ekipa gubi, dođe do trzavica pa izbije naguravanje, a ponekad se i više igrača potuče. Naravno, to nije dobro i obično se kažnjava.
Možemo li hokej okarakterizirati kao grub sport?
Svakako. To je dosta grub sport. U Kanadi, koja je kolijevka hokeja; slovi kao najpopularniji, ali
i najgrublji sport.
Jesi li se kad ozbiljnije ozlijedio za vrijeme igre ili treninga?
Na svu sreću, nisam imao teže ozljede. Moja najveća ozljeda je izbijen prednji zub pri jednom
nezgodnom padu preko drugog igrača.
Imaš li nekog sportskog idola?
Imam, to je najbolji hokejaš na svijetu Sidney Crosby i Brendon Buck, igrač zagrebačkog Medveščaka.
Tvoji najveći uspjesi?
U svojoj vitrini imam već tridesetak medalja. Na Zagrebačkom velesajmu osvojio sam jedan pehar. Na jednoj utakmici postigao sam het trick, to znači unutar jedne tekme zabio tri vrijedna gola.
Što kad dođe ljeto? Igra li se hokej i tada jer znamo da je hokej zimski sport?
Utakmice se igraju samo u zimskom periodu, ali treninzi se obavljaju i u ostala godišnja doba.
To obično budu suhi treninzi na rolama, te zagrijavanje da se ne bi izgubila kondicija.
Osim toga ja treniram i boks koji mi u tom ljetnom periodu pomaže da očuvam kondiciju koja će
mi biti potrebna u novoj sezoni.
Imaš li možda u planu da se jednog dana možda i profesionalno baviš ovim sportom?
Moja želja je da što duže ostanem u hokeju. Naravno, i druge životne okolnosti mi to moraju
dozvoliti.
Despina Vounasis, 6. razred
OŠ Stenjevec
Voditelj: Zoran Šutić
158 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
IN TERVJU S PAVLOM ANIĆ EM
Sreća u tami
„Sretan sam što ne vidim sve tužne stvari oko sebe. Mogu ih samo čuti¨, riječi su osmaša
Pave iz Siska.
Od rođenja ne vidi. Svoje životne etape provodi u svladavanju novih
vještina koje su mu potrebne za život. Voli strane jezike, piše poeziju, za
koju je često nagrađivan, svira klavir i
harmoniku, igra video-igrice, otvoren
je i razgovorljiv. No najviše su mu u
srcu sevdah i harmonika. Ostala sam
iznenađena svestranošći i posramljena predrasudama za koje sam spoznala da i kod mene postoje o onome
o čemu najmanje znam. Razgovarali
smo u njegovoj sobi.
U razgovoru često spominješ različite zemlje i krajeve? Odakle si podrijetlom?
Ja sam, recimo, mješun. Imam talijanske, bosanske, slavonske i ličke krvi. Pokojna baka mi je
iz Slavonije, a bosanska strana me najviše vuče jer volim taj sevdah, volim i njihove specijalitete. S
ličke strane jako volim pole od krumpira sa špekom i kupus na salatu. To mi je odlično. Kad mama
napravi zelenu salatu bunim se, a kad napravi kupus na salatu onda bih pojeo Boga oca.
Pavo, pročitala sam tvoju pjesmu Sreća u tami. Kako je nastala?
Pjesma je nastala na temelju dvaju proznih tekstova koje sam napisao. Prvi prozni rad bio je na
temu pjesme Side Košutić Samo srce i naslovio sam ga Poklonio sam svoje srce, a drugi prozni rad
naslovio sam Bog mi je darovo. Učiteljica mi je pomogla na temelju tih dvaju radova pomogla složiti
pjesmu Sreća u tami. S tom sam pjesmom bio na Lidranu 2011. godine.
Što te inspiriralo da napišeš te prozne radove?
U prvom proznom radu Poklonio sam svoje srce inspirirala me ljubav prema glazbi i prijateljima, a u drugom proznom radu Bog mi je darovao inspiriralo me kako mi je Bog darovao sluh i kako
nisam nesretan što ne vidim jer ne vidim sve te ružne stvari koje se događaju u svijetu. Na sreću,
mogu ih samo čuti.
Često spominješ svoju prvu učiteljicu. Što te toliko veže za nju?
S prvom učiteljicom najviše me veže to što smo imali, i još uvijek imamo, a to je dobar odnos.
Kad se sretnemo na hodniku, uvijek se pozdravimo i popričamo. I kad ne progovori, prepoznam ju
po hodu. Uvijek će me vezati naše prijateljstvo, njezina strpljivost i upornost u radu sa mnom.
LiDraNo 2013. // 159
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Pamtiš li prvi susret s učiteljicom?
Prvi susret s učiteljicom pamtim po tome što su joj se tresle ruke. Pitao sam ju: ¨Učiteljice, zašto se vama tresu ruke?¨ Nije ništa odgovorila, ali ja sam shvatio da se ona bojala kako će sve ispasti, jer ja sam slijepi učenik i znam da sam drugačiji.
Ideš u redovnu školu. Družiš se s djecom koja nemaju zdravstvenih problema koji im
ograničavaju kretanje, zahtijevaju dodatne napore u svladavanju školskih prepreka. Pomažu li ti
prijatelji u školi?
Roditelji me dovedu ispred škole, a potom mi prijatelji pomognu doći do razreda. Kad bih išao
sam, kako je gužva na stepenicama, zabio bih se ili bi me neko grunuo. Jedanput sam išao sam i
svako malo sam se u nekoga zabio. Prijatelji me vode iz razreda u razred, a pod tjelesnim trče sa
mnom...
Tko je tvoj najbolji prijatelj?
Imao sam posebnog, najboljeg prijatelja. Bili smo poput braće. Zove se Mateo. Imao je problema s roditeljima. Mama mu je bila bolesna, a tata ga je ostavio. Bilo mi je strašno teško kad je otišao
u Bjelovar u dječji dom. Nismo više u kontaktu. Ponekad mu pošaljem poruku preko Facebook-a, ali
on ne odgovora. Kada je pitao svoje udomitelje da dođe u Sisak posjetiti svoje prijatelje, oni su mu
rekli da tamo nema više što raditi i da njih zaboravi jer mu oni više nisu prijatelji. Baš tužno!
Ideš li na izlete s razredom?
Išao sam s prijateljima na izlete do petog razreda. Otkad je otišao Mateo, više ne idem s njima
na izlete jer to je doslovno našutavanje sa mnom. Stalno se svađaju tko će me voditi. Svima sam
teret jer nitko ne želi gubiti vrijeme sa mnom. Osjećam, kako odrastamo, da sam im na dulje vrijeme problem. Idem k njima na rođendane, ali ne izlazim s njima van.
Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?
Svoje slobodno vrijeme provodim svirajući ili gledajući neku komediju, uglavnom stare filmove
više nego nove ili igram igrice na računalu.
Čula sam da imaš osobnog asistenta.
Da, Josip je moj osobni asistent. Dobio sam ga prošle godine. On me ponekad odveze u školu ili
doveze iz škole, idemo na piće, igramo zajedno igrice, vozi me u dnevni centar. Uglavnom, dobro se
zabavljamo. Otkad sam s njim, slobodno mi je vrijeme puno zabavnije, a i pošteno, puno smješnije.
Tko pobjeđuje u igricama?
Pa on je bolji u novijim igricama zato što vidi, a ja sam bolji u ovim starijim jer sam bolje naučio
neke detalje. Još sam bolji ako ubacim neku šifru gdje mi metak ne može ništa.Onda sam majstor.
Kako pišeš u školi?
Ja znam pisati na brajici pa tako i imam stroj za pisanje na brajici. Jedan se nalazi u školi, a jedan kod kuće. Kada sam krenuo u prvi razred dobio sam Braille wave. To je elektronska bilježnica
poput računala. U njega ne ide papir, sve se automatski sprema i ima osam točkica za razliku od
normalnog stroja za pisanje koji ima šest točkica i u njega ide papir. Lakše mi je pisati sa Braille
wave, no s ovim strojem na papir moram pisati matematiku jer se na Braille wave ne može potpisivati jedno ispod drugog, a to mi je veliki problem kada množim, zbrajam ili oduzimam neke veće
brojeve.
160 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Koju srednju školu namjeravaš upisati?
Evo sad sam na kraju osmog razreda, odličan sam učenik, hvala Bogu. Od prvog do osmog razreda prošao sam s pet i odlučio sam se za srednju jezičnu jer sam uvidio da mi jezici idu, a posebno
engleski pa nisam imao nikakvih dvojbi.
Živiš u Sisku. Hoćeš li upisati srednju školu u Zagrebu ili u Sisku?
Odlučio sam ostati još u Sisku jer poznajem grad. Zagreb je novi grad i nova okolina. I tamo bih
imao problema.
Čija je želja bila da ideš u glazbenu školu?
U početku je glazbena škola bila moja želja i izabrao sam harmoniku, ali roditelji su me prebacili
na kalvir jer ne mogu držati harmoniku i čitati brajicu u isto vrijeme.
Koliko godina sviraš klavir?
Klavir sam izdržao svirati pet godina. Više mi se nije dala svirati klasika. U međuvremenu, u
četvrtom razredu osnovne škole prosviro sam na harmoniku. Nešto sam brljavio i mrljavio i našao
basove. Klavijature sam već znao, klavir mi je puno pomogao. Mama mi je nešto pomogla oko sviranja jer je ona isto išla u glazbenu i svirala harmoniku.
Čime te harmonika privukla?
Harmonika me privkula svojim zvukom. Prije sam tražio pjesme u kojima se čuje harmonika.
Slušao sam cajke, turbo folk... Jednom mi je tata rekao da poslušam sevdalinke. Ja sam skužio da
one imaju puno više smisla nego cajke i počeo sam ih slušati. U četvrtom razredu sam ih počeo i
pjevati. Nema ništa što bi me moglo odvojiti od mog sevdaha.
Što je to sevdah?
Sevdah je bosanska narodna urbana glazba ili bosanaska romansa.
Koju još vrstu glazbe pjevaš?
Pored sevdalinki slušam i pjevam starogradske pjesme. Ali sevdah sam zavolio i u srcu mi je.
Jesi li sudjelovao na nekom natjecanju u pjevanju?
Prvi se put za mene pročulo na Prvom amaterskom festivalu pjesme sevdalike 2009. u Sisku.
Bio je 30. listopada i dobio sam prvu nagradu s pjesmom Ah, merakl večeri rane. Od tada sam počeo s nastupima i pjevanjem. Nastupao sam u Kostajnici, u Zagrebu, za Z1 televiziju i na još mnogim mjestima.
Čula sam da si izdao CD.
Da, nedavno sam snimio sam svoj CD u Bosni, u Srebreniku, kod Zlatana Muratovića, najboljeg
harmonikaša. CD još nije izašao.
Znaš li čitati note na brajici?
Note, doduše, ne znam čitati na brajici, ali ih znam odsvirati na instrumentu. Kad mi se pjesma
svidi i kad je hoću sam probati odsvirati, ne treba je puno puta poslušati. Znam je već drugi i treći
put svirati. Posebno slušam i pamtim neke prijelaze koji mi obično ne idu. Ja naime imam apsolutni
sluh. To su mi rekli na predškolskom tečaju u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog.
LiDraNo 2013. // 161
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Kako učiš pjesme?
Kada učim pjesmu, sagnem glavu, pokrijem lice rukama i naučim je samo tak. Treba mi samo
minuta, dvije, koji puta se zamislim pa mi promakne koja riječ, pa slušam ponovo. To mi se događa
rijetko jer kad mi se neka pjesma sviđa, nema šanse da mi koja riječ promakne.
Pomaže li ti glazba u rješavanju stresova?U kojim situacijama?
Stresova i napetosti rješavam se tako da počnem svirati i to me liječi. Nedavno mi je umrla
baka. Bože mi oprosti, ja sam jedva čekao da prođe osam dana žalovanja da mogu svirati. Kad sam
se vozio na motoru nisam se bojao, nego sam u sebi pjevao i riješio se straha. Ljutinje, bijesa i svega ostaloga riješim se pjevanjem i sviranjem.
Što radiš u dnevnom centru?
U dnevnom centru radimo, za sada, orijentaciju i kretanje u prostoru. Sada smo radili tehnike videčeg vodiča, znači uski prolaz, promjena smjera, promjena strane. Dobio sam neki štap koji
mi dođe do brade, a pravilni štap bi trebao doći maksimalno do prsa. Drago mi je što idem tamo.
Imam jako dobru profesoricu. Od socijalnih vještina učim kao držati pravilno čašu prinošenje čaše
do usta, komunikaciju. Kada pričam da se okrećem prema ljudima, da se rukujem normalno, da stisnem ruku. Ja inače, kad pijem vodu, spustim glavu pa tek onda ruku. To trebam promijeniti.
Možeš li izrecitirati, za kraj razgovora, dio pjesme Sreća u tami?
Kako da ne.
Sreća u tami
U tami mojih snova, bukti glazba kao lava.
Ugasle oči moje slute to je samo iskra koja spava,
a sreća, sreća je u žuboru potoka, u ljubavi bogastvu duše
u blagosti majčina glasa, u pjesmi vjetra što puše.
Bože ja imam prijatelje, ruke što me vode i
oči i moje želje njihovim srcima brode.
A glazba, ona ruši sve stijene, cvjeta ljubav, osmjeh
ljepota, zbližava i tebe i mene.
U srcima raste samo dobrota.
Petra Tršek, 7. razred
OŠ Rudeš
Voditeljica Mirjana Jukić
162 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Sretna lic a u gondoli
Put u Veneciju
Za vrijeme ljetnih praznika, u mjesecu kolovozu, otišao sam s obitelji na jednodnevni izlet u
Veneciju.
Ustali smo u pet sati ujutro kako bismo stigli na autobus koji je kretao u šest sati iz Mošćeničke
Drage za Rovinj. Tamo nas je čekao hidrogliser koji je vozio do Venecije.
U Mošćeničkoj Dragi čekali smo autobus trideset minuta. Još je uvijek bila noć kada smo kretali, a vozač se na pola puta sjetio da je zaboravio na putnike u Opatiji i Lovranu. Ipak je odlučio
nastaviti s putovanjem i ne vraćati se po njih.
Došli smo u luku. Prije ulaska u brod St. Paul, pregledali su nam putovnice. Smjestili smo se na
svoja mjesta, a vodiči su nam pričali o povijesti Venecije. Putovanje je trajalo dva i pol sata.
Kad smo stigli u Veneciju, brodićem su nas odvezli do Trga sv. Marka. Prošli smo samo pedeset
metara od ogromnog kruzera sa čije palube su nam putnici mahali. Iskrcali smo se na molu u blizini
Trga sv. Marka i putem vidjeli najpoznatiji most u Veneciji, Most uzdisaja. Taj most povezuje sudnicu sa zatvorom i bio je zadnja prilika osuđenima na smrt da vide svjetlo dana.
Prošli smo trgom, gledali smo i slušali muzičare koji su svirali u najstarijoj i najskupljoj europskoj kavani Florian. Kavana Florian otvorila se 1720.g. i u njoj su pili Carlo Goldoni, Goethe, Casanova, lord Byron, Marcel Proust i Charles Dicknes. Ipak, nismo se odlučili sjesti u kavanu jer jedna
coca-cola košta sto kuna.
Umjesto toga, provozali smo se gondolom. Kad smo sjeli u gondolu, dobili smo bocu pjenušca
kojom smo se počastili. Zanimljivo je da gondole mogu voziti samo muškarci rođeni u Veneciji. Dok
smo se vozili kanalima, gondolijer se odgurivao o zgrade nogom. Kraj nas su prolazile druge gondole i svi ljudi u njima bili su sretni.
Nakon vožnje gondolom nastavili smo razgledavanje i napravili cijeli krug po Veneciji koja je,
zapravo, u obliku ribe.
Na povratku prema našem brodu vozili smo se vaporettom koji je, ustvari, vodeni autobus jer u
Veneciji ne postoje ceste po kojima voze automobili. Vaporetti voze po Grand Canalu koji je najveći
kanal u Veneciji. Nismo nigdje mogli kupiti kartu pa smo se švercali.
Na povratku kući bili smo jako umorni i boljele su nas noge. Zaspao sam u autobusu. Sanjao
sam da sam u Veneciji u doba karnevala. Možda mi se taj san i ostvari. Tko zna!?
Borna Karapetrić, 8. razred
OŠ Lovre pl. Matačića
Voditeljica: Ljiljana Mirt-Kruc
LiDraNo 2013. // 163
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Svi putovi vode u Ri m
U Vječnom Gradu
Već duže vrijeme moja obitelj planira putovanje, a odluka je pala na Rim - Vječni Grad. Putovanje avionom prošlo je u iščekivanju.
Žudimo za povijesnim građevinama kao što su rimski forumi, amfiteatri, bazilike.
To su samo neke od građevina koje nam pričaju priču o Rimu, gradu Romula i Rema. Posjetili
smo stari dio grada, sami početak duge povijesti, i najstarije građevine.
Fontanu di Trevi posjetili smo čak tri puta i svaki nas je put sve više očarala. Naravno, kao i svi
ostali ljudi, bacili smo novčić za ispunjenje želje. Ja sam poželjela vratiti se u Rim. Nakon mnogih
trgova, odlučili smo posjetiti Koloseum. Zadivio nas je svojom veličinom, ali još više svojim tajnim
prolazima. Ovaj amfiteatar, poznat po gladijatorskim borbama, dobio je ime po kolosalnoj skulpturi
cara Nerona koja se nalazila ispred amfiteatra. Ljudi se uvijek pitaju kako su stari Rimljani izgradili
Koloseum, no bojim se da to nikad nećemo saznati, ali zato je uvršten među sedam novih svjetskih
čuda 2007. godine.
Panteon je još jedno čudo iz vremena starih Rimljana. Otvor u sredini na vrhu kupole omogućuje pogled u nebo iznutra i prodor sunčevih zraka izvana, što otkriva čudesnu igru svjetla i sjene.
Postjetili smo baziliku u kojoj je navodno bio zavezan sv. Petar. O ljepotama Rima ne mogu govoriti
a da ne spomenem dva velika umjetnika, Michelangela i Leonarda da Vincija. Poznati Michelangelov Mojsije krije još jednu tajnu; naime, u njegovoj bradi veliki je umjetnik isklesao lik pape. Leonardo da Vinci, poznati izumitelj i slikar, svima je poznat po tajanstvenoj Mona Lisi. Nakon dva sata
čekanja napokon ulazimo u vatikanske muzeje. Vrijedilo je toliko čekati jer ništa nije čarobnije i tajanstvenije od građevina, slika unutar muzeja, no čitavo putovanje jedva sam čekala vidjeti Michelangelovu Sikstinsku kapelu. Spokoj unutar Kapele stvarno me iznenadio, a posebno me je oduševila stropna slika „Stvaranje Adama”. Predivna je. Bila sam toliko sretna što sam i ja jedna od onih
koji su vidjeli to čudo ljudskoga umijeća. Kao i do sada, i ovdje se krije jedna tajna. Michelangelo je
svoj iskrivljeni i izobličen autoportret umornoga starca naslikao skriven u oguljenoj koži što je mučenik, sv. Bartolomej drži u ruci. Nakon Sikstinske kapele šećemo jednim od najljepših trgova na
svijetu, Trgom sv. Petra. Čitav Rim, osobito stare građevine, spomenici i umjetnička djela svjedoče
o prošlosti i životu kakvog više nema. Oduševile su me svojom ljepotom Španjolske stube i Piaza
del popolo. Kao da putujem vremeplovom hodajući gradom u kojem se zadivljujućom arhitekturom
susreću prošlost i sadašnjost.
Približava se vrijeme povratka. Umorni, ali puni dojmova napuštamo jedan od najznamenitijih
gradova na svijetu.
Nadam se da će se ostvariti moja želja iz Fontane di Trevi i da ću se opet vratiti u Rim.
Izabela Barišić, 6. razred
OŠ Gustava Krkleca
Voditeljica: Marija Ćavar Sopta
164 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Šaptačica psima
Junior handling - što je to? Kakve to veze ima sa psima? Tko se time bavi?
Junior handling je za većinu ljudi hobi, a to je zapravo ‘’umijeće’’ vođenja
pasa. Ljudi koji vode psa zovu se vodiči, a internacionalni naziv za vodiče
je „handleri”. Ta riječ potječe od engleske riječi „to handle”, koja znači
podnijeti ili obuzdati nešto, u ovom slučaju psa, ali i sebe, jer vodič treba
biti smiren i usklađen sa psom. Saznali smo da se u našoj školi junior
handlingom bavi Mirta Moslavac, učenica 7.b. Postavili smo joj desetak
pitanja te dobili jako zanimljive odgovore!
Možeš li nam objasniti čime se ti baviš?
Bavim se junior handlingom i idem na izložbe pasa.
Koja je svrha junior handlinga?
Svrha toga je bolja povezanost između djeteta i psa. U junior handlingu morate biti pažljivi i
brižni prema svom psu, a ne ga natezati i vući po cijelom ringu.
Koliko se dugo baviš time?
Junior handlingom bavim se od svoje šeste godine, a na izložbe idem čitav život.
Kako si otkrila junior handling?
Kako od malena idem na izložbe, uvijek je na onom svečanom dijelu izložbe bio junior handling.
Meni se to jako sviđalo pa su moji roditelji predložili da na specijalnoj izložbi pinčera i šnaucera, na
kojoj sudjelujemo svake godine, bude i junior handling. Tako je uz pomoć roditelja započela moja
‘’karijera’’ i evo danas ‘’hendlam’’ neke pse za druge ljude što je najveći san svakog handlera!
Zašto je lijepo baviti se junior handlingom?
Lijepo je zato što se tako može sklopiti puno prijateljstava diljem svijeta, što je definitivno plus,
i zato što svaki put kada izlažem pse naučim nešto novo!
Koji su ti najveći i najdraži uspjesi?
Najveći i ujedno najdraži uspjeh definitivno mi je uspjeh na jednoj noćnoj izložbi, točnije njih
četiri. Trajale su četiri noći zaredom i tu sam bila najbolji, „Supreme Junior Handler”, među više
od 65 handlera iz cijeloga svijeta, što je za mene bila velika čast. Sudio je jedan od najuglednijih
sudaca za junior handling te su me čak dolazili pitati najveći junior handleri svijeta tko sam ja i otkuda sam! Kako bi se sjećala tog posebnog trenutka, dobila sam veliki pehar koji sada ima posebno
mjesto u mojoj sobi!
Na koliko si izložbi dosad bila i koliko si nagrada osvojila?
Toliko da ne mogu izbrojati, ali su mi neke posebno ostale u sjećanju!
Čuli smo da imaš uzgajivačnicu pasa, kakvu pasminu uzgajaš i zašto?
Da, imam uzgajivačnicu patuljastih šnaucera crne i papar-sol boje. Moji roditelji dali su ime uzgajivačnici po meni, Mirta’s Haus, ali još puno stvari veže se uz ime naše uzgajivačnice. Da nije bilo
LiDraNo 2013. // 165
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
šnaucera, ne bi bilo ni mene, ni mojih roditelja zajedno, kao ni ove uzgajivačnice i svega ovoga čime
se danas bavim, jer su moji roditelji imali šnaucere odmalena i zaljubili su se u tu pasminu, kao i ja,
te su se ‘’našli’’ preko prijatelja i eto...
Koji ti je najdraži pas?
Pa... teško je reći, ali ako baš moram izabrati rekla bih Roykoji, jer je mali smotanko, a njega
danas izlažem po izložbama i na junior handlingu, ali ima još tu i moja Sovica, Foka i moja pokojna
Keti koja je započela cijelu ‘’zbrku’’ oko uzgajivačnice!
Planiraš li se baviti time i u budućnosti?
Naravno! To je sada moj način života i kako se kaže: ‘’ This is how I roll!’’ Ne mogu se ‘’odviknuti’’ od toga i nadam se da ću što dulje biti u junior handlingu, na izložbama pasa i u samoj kinologiji!
Helena Grubačević, 7. razred
OŠ Stenjevec
Voditelj: Zoran Šutić
Kristina Katić, 7. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
166 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Šestaši u Lepoglavi
Učenici šestih razreda Osnovne škole Otok iz Zagreba išli su 10. listopada 2012. na terensku nastavu u Lepoglavu. Posjetili su staru pavlinsku crkvu, Muzej čipke, Muzej minerala i nalazište ahata.
Često gradić Lepoglave ima negativan predznak jer je tu i poznati zatvor pa postoji i anegdota
da je Lepoglava najveći grad u Hrvatskoj jer od centra Zagreba do izlaza iz grada treba pola sata,
a od centra Lepoglave do izlaza - najmanje tri godine!
U lepoglavskoj crkvi koja potječe iz 15. stoljeća nalazi se izrazito lijep drveni ikonostas i mnoštvo anđela.
Lepoglavska čipka koja se izrađuje na kompliciran i poseban način može se vidjeti u Muzeju čipke i pod zaštitom je UNESCO-a.
Najviše pozornosti privukli su izlošci različitih minerala, odnosno poludragog kamenja, a posebnost je što jedan takav - ahat, može pronaći gotovo svaki posjetitelj vulkanskog nalazišta Gaveznica. I među šestašima iz OŠ Otok bilo je takvih sretnika. Istina, u izvornom obliku taj poludragi
kamen ne izgleda privlačno, ali obradom postaje ukrasni predmet.
Ni tmurni jesenski dan nije mogao pokvariti oduševljenje učenika OŠ Otok lepoglavskim prostorom.
Luka Miljak, 6. razred
OŠ Otok
Voditeljica: Jelena Bunijevac Matičić
Viktoria Zorić
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2013. // 167
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Tamo gdje vječno sunce sja,
tamo je Makedonija
U travnju 2012. godine, učenici sedmih razreda naše škole prisustvovali su
tribini pod nazivom „Makedonija”. Tribina se održala u prostoru Knjižnice
Vladimira Nazora. Vrlo poučno i zanimljivo predavanje o Makedoniji održao je
Želimir Ciglar, lektor hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu „Sveti Ćiril i
Metod” u Republici Makedoniji. Gospodin Želimir Ciglar diplomirao je hrvatski
jezik i jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Više od
dvadeset godina radio je kao novinar, kazališni kritičar i reporter Večernjeg
lista. Dvije godine proveo je na najvećem makedonskom sveučilištu kao
lektor hrvatskog jezika i književnosti. Zaposlenik je Ministarstva znanosti
obrazovanja i športa Republike Hrvatske, a trenutno radi kao suradnik za
kazalište u Centru za kulturu Trešnjevka. Na ovoj tribini gospodin Ciglar
upoznao nas je s Makedonijom na jedan vrlo simpatičan način.
Što jedan lektor radi?
Hrvatska ima na desetke lektorata u svijetu koji poučavaju na stranim sveučilištima. Zadaća
lektora je da studente poučava hrvatski jezik, književnost, hrvatsku kulturu i običaje. Isto tako, u
Hrvatskoj na nekoliko sveučilišta postoji mjesto gdje se uči makedonski jezik i književnost. U Republici Makedoniji bio je veliki interes za naš jezik i književnost tako da sam 2009./2010. imao 110,
a godinu dana kasnije 80 studenata. Hrvatski jezik vrlo rado uče Makedonci, Albanci te ostali narodi. Tamo se može upisati Studij hrvatskog jezika, kao jednopredmetni studij, a od jeseni će zaživjeti kao dvopredmetni studij. Dakle, osim što lektor predaje sve predmete vezane uz hrvatski
jezik, on dovodi i profesore iz Hrvatske, koji također održavaju predavanja iz tih predmeta. Lektor
hrvatskog jezika isto tako pomaže kod prevođenja, surađuje s hrvatskim veleposlanstvom u zemlji
u kojoj radi te pomaže organizirati razna kulturna događanja, a to su obično priredbe, predstave,
izložbe i slično. Lektor ima zadaću da bude most između zemlje iz koje dolazi i koju zastupa, i one
zemlje u koju je došao raditi, biti njen gost te zastupati obostrane interese.
Za one koji ne znaju, ili nisu sigurni, recite gdje se nalazi Makedonija?
Makedonija se nalazi na jugoistoku Europe, okružena je Kosovom, Republikom Albanijom, Grčkom, Bugarskom, a na sjeveru Republikom Srbijom.
O čemu ste pričali prisutnima na ovoj tribini?
Želio sam s njima podijeliti svoja iskustva iz života i rada u Republici Makedoniji te pokazati
kako je moguće, uz dobru volju, premostiti kulturološke razlike. Osobito je važno naučiti jezik te
upoznati kulturu zemlje u koju dolaziš. Moramo paziti da poštujemo kulturološke i jezične razlike,
na taj način postižemo da se jezik i kultura naše domovine priznaje i uvažava u svijetu. To je osobito važno za male kulture koje se boje da će velikom globalizacijskom snagom u svijetu nestati ili
doći skroz na periferiju.
168 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Kako je djeci u školama, razlikuju li se njihove škole od naših?
Njihove su škole vrlo slične našim školama, program je isto tako vrlo sličan. Dosta se polaže na
učenje vlastitog jezika i vlastite kulture. U onim dijelovima u kojima je većinsko albansko i tursko
stanovništvo, naglasak se stavlja na učenje njihovog jezika i kulture, to je recimo neka mala razlika.
Je li vam bilo teško savladati makedonski jezik?
Nije, zbog toga što sam bio okružen Makedoncima i kad si u situaciji da si s izvornim govornicima u kontaktu, to nije problem. Treba gledati makedonsku televiziju, slušati makedonski radio i
vrlo brzo ti to uđe u uho. Odmah sam na Sveučilištu zatražio početnicu koja je bila vrlo dobra i nakon nekog vremena krenuo sam čitati knjige. Najbolji put je slušati, gledati i čitati, na taj način se
upoznaje jezik i kultura.
Makedonsko pismo je ćirilica, jeste li je svladali i s kakvim uspjehom?
Ćirilicu sam svladao do te mjere da na tipkovnici s deset prstiju mogu pisati daktilografskom
brzinom ćirilicu isto kao i hrvatsku latinicu odnosno gajicu. To nije teško zato što se na tipkovnici sva slova nalaze na istome mjestu. Dakle, svatko tko želi može na izborniku izabrati opciju koja
omogućuje prebacivanje pisma u makedonsku, srpsku, rusku ćirilicu. Pismo nije teško naučiti, uz
malo dobre volje, vrlo brzo se može svladati i naučiti čitati i pisati.
Je li vašim studentima u Makedoniji bilo teško svladati hrvatski jezik?
Njima je bilo najteže razlikovati kada se piše ije, a kada je. To im je bilo teško zbog toga što su
Makedonci ekavci i njihov refleks jata je e, dok je u Hrvatskoj ije i je. U jezičnom kontekstu to im je
predstavljalo najveći problem. Međutim, oni puno gledaju naše sapunice i hrvatske filmove te puno
bolje poznaju naš jezik, nego mi njihov, tako da im i nije bilo tako teško svladati naš jezik.
Ima li kvalitetnih pisaca u Makedoniji i jesu li njihova djela prevedena na naš jezik?
Makedonija ima mnogo izuzetno kvalitetnih pisaca. Jedan od možda najvećih živih dramatičara
je Goran Stefanovski, brat velikog gitarista Vlatka Stefanovskog. Mnoge njegove drame prevedene
su i izvode se u Hrvatskoj. Tamo sam na Sveučilištu upoznao Venka Andonovskog, mladog makedonskog romanopisca. Njegov roman ‘’Pupak svijeta ‘’ objavljen je i preveden u Algoritmu, a preveo ga je dr. Borislav Pavlovski. Napisao je i roman ‘’Veštica’’ tj. ‘’Vještica’’, dio radnje odvija se u
Samoboru u vrijeme inkvizicije. Jedna Makedonka dolazi u Samobor i biva optužena da je vještica.
Prevodi se i uskoro će biti objavljen u Algoritmu.
Vole li djeca i mladi u Makedoniji knjigu i kulturu čitanja?
U Makedoniji se puno piše za djecu i razvijena je kultura čitanja, no s pojavom novih tehnologija,
posebno kod studenata, prestaje ona čitalačka strast koja je nekad postojala kod moje generacije.
Preko nekih poznanstava s književnim kritičarima, za makedonsko sam Sveučilište uspio sakupiti
i donirati oko 400 knjiga, većinom kroatističke suvremene literature. Tu knjižnu građu stalno sam
nudio svojim studentima. No primijetio sam da su studenti većinom na Facebooku, internetu i čitaju samo što moraju.
Možete li usporediti današnju Makedoniju s Makedonijom Aleksandra Velikog?
Na aerodromu koji se danas zove Aerodrom Aleksandra Velikoga u Skoplju, dočeka vas velika
glava Aleksandra Makedonskog. Na središnjem skopskom trgu, koji se zove Makedonija, nalazi se
veliki spomenik visok 30-ak metara. Na vrhu tog spomenika nalazi se 10-tak metara visoki konjanik koji predstavlja lik Aleksandra Makedonskog. Treba reći da ima jako puno Makedonaca koji se
LiDraNo 2013. // 169
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
zovu Aleksandar i svojoj djeci rado daju to ime. Uočio sam da današnji Makedonci sebe doživljavaju
kao baštinike Makedonije Aleksandra Velikog. Današnja Makedonija od Aleksandrove Makedonije
razlikuje se po smanjenom teritoriju, zato što je antička Makedonija bila puno veća. Današnja Makedonija iznosi jedva jednu trećinu tadašnje Makedonije.
Saznali smo da postoji problem priznavanja naziva „Makedonija” koji osporavaju Grci. Kako to
komentirate?
Naravno postoji velika problematika oko naziva „Makedonija”. U Grčkoj sam razgovarao s Grkom koji je kulturni ataše, počasni konzul Republike Hrvatske u Grčkoj i onda sam ga pitao: ,,Dobro,
zašto vi ne priznajete Makedoncima ime? Na što biste vi pristali?’’ Odgovorio je: ,,Mi bismo pristali na Vardarska Makedonija, Sjeverna Makedonija, Slavenska Makedonija, ali nikako ne pristajemo
samo na ime Republika Makedonija zato što je dobar dio tj. dvije trećine tog teritorija antičke Makedonije u Grčkoj, jedna trećina u Bugarskoj, a tek preostali dio u Republici Makedoniji i to je nešto
što je predmet spora. Međutim, treba reći da se vrlo često kultura i povijest zloupotrebljavaju. Iza
svega zapravo stoje ekonomski razlozi, a ne povijest. S druge pak strane Makedonci ne mogu zamisliti nikakvo drugo ime za svoj jezik nego makedonski i nikakvo drugo ime za svoju zemlju nego
Republika Makedonija.
Usporedite život u Makedoniji sa životom u Hrvatskoj.
U Makedoniji se mladi ljudi zabavljaju na sličan način kao i u Hrvatskoj. Ipak, čini mi se da odrasli ljudi mnogo više izlaze u restorane i jedu vani, češće se zabavlja uz živu glazbu, prvenstveno
govorimo o tradicionalnoj makedonskoj glazbi. Osim toga, u Makedoniji se ljudi puno više dodiruju.
Uglavnom se kod svakog susreta rukuje i ljubi tri puta u obraz.
Možete li preporučiti neko tradicionalno makedonsko jelo?
U Makedoniji se puno jede meso. Meso je odlično. Nude su velike porcije, salata sa sirom (šopska salata), zatim komadi povrća s velikim komadima sira. To je samo po sebi dovoljan obrok. Postoje također vrlo fine sarmice, puno sitnije nego naše, poput palca, a nekad znaju biti i bez mesa.
Makedonci imaju vrlo zanimljivu kuhinju i što god odaberete dobro je, ali većinom će vam ponuditi
meso s prilogom.Većina tog mesa priprema se na žaru i vrlo je ukusna.
Za kraj, istaknite nam neka mjesta u Makedoniji koja bi bilo lijepo posjetiti.
Svakako treba vidjeti Skopje, treba u Skopju otići na staru tursku čaršiju. Treba otići u Kanaan
Matku i tamo vidjeti pećinu koja je po dubini treća u Evropi. Treba vidjeti antičke ostatke Stobija.
Predlažemo da odete i u Tetovo. Tamo je najstarija džamija u jugoistočnoj Evropi. Ona je samo malo
mlađa od kosovske bitke. Tetovska šarena džamija vrlo je neobično i lijepo uređena. Treba vidjeti
antički Ohrid, utvrdu iz doba cara Samuila, uz što je vezana i vrlo tužna priča. Legenda govori o
tome kako su se zaratili Car Samuilo i Bugari. Stari car popeo se na svoju tvrđavu gdje se ostaci i
danas vide. Vidio je svoju vojsku kako silazi i shvatio je da je car Simeon oslijepio njegove vojnike.
Svakom stotom vojniku ostavio je samo jedno oko. Kad je to car Samuilo vidio, od tuge mu je puklo
srce. To je makedonska povijest, ona je prepuna tužnih priča i to je jedna od njih. Ohrid je vrlo lijep.
Ljeti je toplo, gotovo kao da ste na moru. To je golemo jezero s endemskom vrstom pastrve i vrlo
lijepim mjestima na koja se može izlaziti. Ako vam se ukaže prilika, svakako morate posjetiti neko
od ovih predivnih mjesta.
Despina Vounasis, 6. razred
OŠ Stenjevec
Voditelj: Zoran Šutić
170 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
U Primoštenu
u Primoštenu se od 15. do 17. listopada 2012. održala Smotra učeničkih zadruga RH.
Među zadrugarima iz 71 školske zadruge nalazile smo se i moja prijateljica Viktorija
Čmarec Buhin i ja. Odabrane smo, između vrijednih zadrugara naše škole, da predstavimo
rad zadruge Čučerski kinč. U Primošten su nas vodile č. sestra Ivanka Darojković
(voditeljica zadruge), prof. Aleksandra Pšeničnik i učiteljica Biljana Fluka.
Na put u Primošten krenuli smo autobusom ispred OŠ Vjenceslava Novaka u zagrebačkoj Dubravi.
Višesatno putovanje nastojale smo skratiti slušanjem glazbe i promatranjem zanimljivih krajolika.
Po dolasku na odredište, hotel Zora u Primoštenu, smjestile smo se u sobu i užurbano krenule
slagati izložbeni štand naše zadruge. Premda smo iz Zagreba ponijeli najbolje proizvode koje smo
tijekom prethodne godine napravili, posao nije bio jednostavan. Oko nas su svoje štandove slagali
učenici i profesori koji su, također na županijskim i međužupanijskim smotrama izborili državnu razinu te su nam se pogledi često zadržavali na njihovim izložbenim eksponatima.
Na uređenje štanda i osobno uljepšavanje potrošile smo nešto više vremena pa smo ,nenamjerno, kasnile na čin svečanog otvorenja. Premda su se domaćini potrudili, osjećala sam da mi je dovoljno aktivnosti za prvi dan pa se nisam mogla iščekati večere i odlaska na spavanje.
Drugoga dana (16. listopada) trebalo je rano ustati. Nakon doručka i kratke šetnje, morale smo
zauzeti svoje mjesto za štandom. Nestrpljivo smo iščekivale članove Državnog prosudbenog povjerenstva koji su počeli obilazili štandove. Zanimali su ih brojni podaci o radu naše zadruge i proizvodima koje smo izložile. Potrudile smo se dati što iscrpnije odgovore i u najljepšem svijetlu prikazati
zadrugarstvo u OŠ Čučerje.
Do našeg štanda su dolazili i drugi sudionici i posjetitelji smotre. Iznenadio nas je njihov interes
za izložene predmete. Većinu smo prodale, a najviše zanimanja pobudio je naš minijaturni drveni
lutak DAR ko. Riječ je o malom privjesku čovječuljka - simbolu prijateljstva. Darujući ga, ustvari
govorimo: „Tvoj sam prijatelj!”.
Dobar dio dana provele smo obilazeći štandove drugih zadruga. Nazvala bih to potragom za novim idejama. Naime, osim predstavljanja svojih najboljih proizvoda, mnoge zadruge su i praktično
prezentirale svoj rad, tako da smo prikupljale vrlo konkretno znanje za buduće aktivnosti. Mogle smo
se uključiti i u radionice u kojima su se od raznih materijala izrađivali ukrasni i uporabni predmeti.
Osim predmeta izrađenih od stakla, keramike, čipke i dr. materijala, neke štandove je krasilo
voće uzgojeno u vrtovima školskih zadruga, med, čajevi i razni drugi pripravci koji su nastali radom
zadrugara u okrilju školskih zadruga.
Desetak škola je na Smotri prezentiralo istraživačke radove koje su realizirali kroz program
učeničke zadruge, a povjerenstvo je iste vrjednovalo.
Sadržaji i dinamika zbivanja ovoga dana Smotre, kao da su skratili dan pa sam se iznenadila kad
je došlo vrijeme polaska na spavanje.
Treći i posljednji dan Smotre bio je dan pakiranja, pospremanja štandova i svečanog zatvaranja.
Na svečanosti zatvaranja, koja je upriličena u Kongresnoj dvorani hotela Zora, predstavljeni su nagrađeni istraživački radovi učeničkih zadruga i dodijeljene plakete za najproizvode prikazane na Smotri.
Za mene su ovo bila tri savršena dana i pravi dokaz da je zadrugarstvo drugo ime prijateljstva.
Katarina Puklek, 6. razred
OŠ Čučerja
Voditeljica: Vesna Orešković
LiDraNo 2013. // 171
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
In tervju s Mar k om Kr ni ćem, u čenikom 8. b ra z reda
Vjeruj u sebe, ostvari svoje snove
Većina ljudi ima snove koje želi ostvariti.
Neki žele postati političari i odlučivati o sudbini svijeta.
Neki žele imati puno novaca, voziti lijepe automobile, ostvariti snove o bogatstvu. Nekima je
san uspješna karijera, znanstvena ili umjetnička.
A neki ljudi sanjaju o stvarima koje se drugima uopće ne čine velikima.
Marko Krnić, moj prijatelj iz razreda, sanjao je o tome da prestane mucati.
Kada je sa četiri godine počeo govoriti uz zastajkivanje, osjećajući da mu ponestaje zraka na
početku izgovora svake riječi, djeca u vrtiću ispitivala su ga: „Zašto ne govoriš brže? Što ti je?”
Marko nije znao odgovor na ova pitanja, ali mu je jako smetalo što ne može brzo i tečno govoriti
i silno je želio je da taj problem nestane.
To je godinama bio njegov san. San koji se u osmom razredu osnovne škole ostvario. Marko danas ne zastajkuje u govoru, on više ne muca.
Budući da ovaj problem muči i drugu djecu, razgovarao sam s Markom kako ga je on uspio riješiti.
LUKA: Je li se problem s govorom pojavio u tvom životu čim si počeo govoriti?
MARKO: Nije. Ja nisam mucao do svoje četvrte godine. Tada sam iznenada dobio visoku temperaturu zbog koje sam morao otići u bolnicu i tamo ostati pet dana. Roditelji me nisu smjeli posjećivati i to mi je bilo jako teško. Zbog temperature i straha počeo sam uznemireno disati, a s takvim
poremećajem disanja nisam više mogao neprekinuto govoriti. Počeo sam mucati u bolnici, ali i nakon izlaska iz bolnice mucanje nije prestalo.
LUKA: Kako si se osjećao zbog toga?
MARKO: Bilo mi je teško govoriti i izražavati se jer bi to uvijek dugo trajalo i u društvu mi je znalo biti jako neugodno. Kasnije, u školi, kad god bi se čitao neki sastavak ili domaća zadaća, ja se ne
bih javljao da je pročitam. Iako mi je zadaća bila dobro napisana i želio sam je pročitati, nelagoda i
strah da će mi se potajno smijati zbog mucanja bila je prevelika.
LUKA: Jesu li ti se prijatelji rugali zbog mucanja?
MARKO: Prijatelji nisu, ali bilo je neugodnih situacija s nekom djecom pa čak i s odraslima koji
bi postali nestrpljivi čekajući da ja nešto kažem.
LUKA: Kome si se obratio za pomoć?
MARKO: Roditelji su me vodili na logopedske vježbe, ali najviše mi je pomogao boravak i rad s
dr. Novoselom i njegovom ekipom u lječilištu u Varaždinu.
LUKA: Kakve si vježbe tamo radio?
MARKO: To su bile prvenstveno vježbe disanja. Svi ljudi koji mucaju zapravo prebrzo i uznemireno dišu i zbog toga ne uspiju rasporediti dah na sve riječi u rečenici. Zato smo morali učiti kako
da kontroliramo disanje. Imali smo jedan plastični model koji je predstavljao pluća. Imao je dvije
ručke koje bih uhvatio rukama i raširio ga. Tako bih napunio model zrakom. Zatim bih polako i ravnomjerno stiskao ručke spajajući ih što sporije i govorio pritom neku rečenicu. Tim pokretom učio
172 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
sam kontrolirati izlazak zraka iz plastičnog modela, ali sam zapravo kontrolirao i izlazak zraka iz
svojih pluća. Istiskujući zrak iz modela počeo sam isto tako polako izdisati zrak iz svojih pluća. To
mi je pomagalo da rečenicu koju sam izgovarao izgovorim bez prekida.
LUKA: Znači kontrola disanja ti je pomogla da govoriš bez zastajkivanja?
MARKO: Da, puno mi je pomogla, ali to je nešto što se mora dugo i puno vježbati. Da bi se usvojila kontrola disanja, dobro je baviti se i nekim borilačkim sportom.
LUKA: Zašto?
MARKO: Zato što se u borilačkim sportovima uče pokreti koji su povezani s disanjem. Ja sam
zbog toga tri godine trenirao tae kwon do i to mi je pomoglo jer se u tom sportu mnogi pokreti rukama i nogama izvode uz svjesno udisanje ili izdisanje zraka.
LUKA: Treniraš li još tae kwon do?
MARKO: Ne, ali treniram hokej koji mi također pomaže da održim kondiciju pluća i kontroliram
disanje.
LUKA: Koliko si dugo bio u Varaždinu?
MARKO: Bio sam samo tjedan dana, ali smo svi mi koji smo tamo vježbali govor dobili zadatak
da više mjeseci nakon toga svakoga tjedna međusobno vodimo telefonske razgovore i tako vježbamo tehniku disanja i govor. Također, morali smo svladati i nelagodu kada bi nam se na telefon javio
netko koga nismo očekivali pa bismo se morali brzo predstaviti te zatražiti osobu koju smo željeli
čuti. To je također bio dio vježbe.
LUKA: I to je bilo sve?
MARKO: Ne, morao sam kod kuće svakodnevno raditi vježbe koordinacije pokreta kako bi se
izjednačila moždana aktivnost obje moždane polutke. Te vježbe radio sam prema knjizi Brain gym
u kojoj ima puno slika i fotografija koje pokazuju kako se vježbe izvode.
LUKA: Jesi li sve to radio sam?
MARKO: Mama i tata često su mi pomagali u vježbama. Puno mi je pomogao i stariji brat jer je
jako brbljav i s njim sam morao stalno pričati. Tjerao me da mu prepričavam igrice ili filmove i uvijek je bio raspoložen za razgovor pa me to poticalo da govorim. To mi je zaista bila velika pomoć.
LUKA: Znači brbljavost nije uvijek loša osobina?
MARKO: Ne, nipošto. Ona čovjeku može puno pomoći.
LUKA: Radiš li vježbe i danas?
MARKO: Ne, više ne. Puno godina marljivo sam ih radio svakoga dana, ali sada samo idem na
hokej i to mi pomaže u održavanju kondicije pluća i u koordinaciji pokreta.
LiDraNo 2013. // 173
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
LUKA: Danas više ne mucaš?
MARKO: Uglavnom ne. Ponekad mi se zna dogoditi, ako sam jako uznemiren ili preplašen, da
zamucam ili sporije govorim. Još uvijek mi to izazove nelagodu, ali puno manje nego prije, a i puno
se rjeđe događa.
LUKA: Što bi poručio djeci koja mucaju?
MARKO: Neka uporno vježbaju disanje i neka se bave nekim sportom. I neka budu jako uporni i
ne odustaju dok ne ostvare svoj cilj.
LUKA: Jesi li ponosan što si uspio ostvariti svoj cilj?
MARKO: Jesam jer to je bio dug i težak put.
LUKA: Hvala ti na razgovoru.
MARKO: Hvala i tebi na zanimanju za ovaj problem.
Luka Nola, 8. razred
OŠ Ksavera Šandora Gjalskog
Voditeljica: Lidija Sykora-Nagy
Renata Grgesina, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
174 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Zabin prilog 90 sekundi
Jeste li se ikada sreli s nečim nadnaravnim, poput duhova? Mnogi ljudi će na ovo pitanje odgovoriti negativno, pa i izrugati činjenicu da takve stvari postoje. No drugi su sigurni u to i znaju
da susresti se s nečim takvim nije ugodno niti preporučljivo. Toliko ste puta išli kući noću kad ste
čuli čudne zvukove, no kad ste se okrenuli, niste vidjeli ništa. Toliko puta su vam stvari nestajale
u poznatim prostorima, kao da su propale u zemlju. Toliko puta… ma ništa, shvatili ste poantu. Zagrebačka banka nastoji održati svoje klijente živima, kako bi i dalje mogla zarađivati od njih, pa se
pobrinula za taj problem. Novi program Zagrebačke banke pod nazivom „Istjerivači duhova” nudi
upravo takve usluge. Ovaj program će nastojati kuće, ulice, gradove i sela Republike Hrvatske osigurati od neugodnih nadnaravnih pojava i učiniti život stanovnika sretnijim i kvalitetnijim. No, osim
standardnog paketa za osiguranje većih zajednica, omogućen vam je i privatni odnosno kućni paket. Na taj način specijalizirane osobe će posjetiti vašu kuću kad vam djeca budu sama, ispuniti sve
prostorije vonjem (ne samo onim iz specijaliziranih alata, nego i svojim tjelesnim) i ostaviti vašoj
djeci doživotne traume, no očistiti kuću od duhova! Uzmite ili ostavite, no zapamtite: vaša sigurnost je u našim rukama!
Ah… Sarajevo… egzotično srce Balkana. Zračna luka, Stadion Grbavica, Gazi Husrev-begova džamija… mjesta koja svakom turistu oduzmu dah. Nažalost, uz današnje okolnosti, putovanje
u egzotično Sarajevo zbilja je skupo. Zbilja. No kao i uvijek, Zagrebačka banka priskače u pomoć.
Uz novi program, nazvan „Sarajevo na dlanu” Zagrebačka banka donosi vrhunsku tehnologiju u
vaš dom u obliku, tzv. holograma. Maleni projektor koji stane na dlan projicira sliku u obliku cijelog
Sarajeva s bližom okolicom koju je moguće zumirati, oblikovati i putovati po njoj. Moći ćete ulaziti
u fascinantne sarajevske građevine i komplekse kao da ste tamo! Sve zvuči sjajno zar ne? Cijena
paketa neće biti spomenuta tijekom ovog priloga, kako neke građane ne bi izazvala na nasilno remećenje javnog reda i mira. No, paket možete naručiti putem interneta ili telefonski. Pružite sebi,
obitelji i prijateljima nezaboravno putovanje po Sarajevu u blagdanskom ugođaju i ne brinite ništa!
Pavao Jančijev, 7. razred
OŠ Bukovac
Voditelj: Robert Katalinić
LiDraNo 2013. // 175
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Što mladi zna ju o p rogram u zdra vstvenog odg oja
Zdravstveno prepucavanje
Zimske je praznike, osim čijenice da nije pao snijeg, uglavnom obilježilo neprestano prepucavanje oko zdravstvenog odgoja. Svaki Dnevnik tih dana počinjao je prilogom na tu temu, svatko je
imao potrebu izreći svoje mišljenje, a pojavu novih udruga bilo je već teško pratitit i odraslima, a
kamoli nama mladima. U početku sam bila nezainteresirana, no kad je majka s roditeljskog o zdravstvenom odgoju donijela popis tema koje ćemo obrađivati, počela sam pratiti zdravstveni medijski rat. Nisam se uopće iznenadila izborom tema, većinu njih obrađivali smo i dosad, uglavnom na
satovima razrednog odjela. Iznenadila me briga roditelja, njihovo došaptavanje i odmahivanje glavom.
Svrha zdravstvenog odgoja je uspješan razvoj djece i mladih da bi stasali u
zdrave, zadovoljne, uspješne, samosvjesne i odgovorne osobe.
•
•
•
•
•
Program zdravstvenog odgoja i obrazovanja sastoji se od četiri modula:
Živjeti zdravo
Prevencija ovisnosti
Prevencija nasilničkog ponašanja
Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje
Čitam popis tema koje je razrednica podijelila roditeljima: Umor i oporavak (radne vještine u
službi zdravlja), Prva pomoć u situacijama kad je ugrožen život, Kvaliteta učenja – prevencija izbjegavanja (obveza, neopravdanog izostajanja), Vršnjački pritisak i samopoštovanje, Pravila lijepog
ponašanja i uljudnog ophođenja, Pomoć i međusobna suradnja, … Sve te teme čine mi se korisnima, nimalo spornima, i sasvim sam sigurna, nisu predmet spora kojem svjedočimo. Od tema iz 4.
modula prepoznajem: Komunikacija o spolnosti, Vršnjački pritisak, samopoštovanje i rizična ponašanja i Prihvaćanje različitosti u seksualnosti. Vjerojatno ih ne shvaćam u potpunost, ali ne čine se
tako opasnima.
Udruga roditelja Grozd ponovno je komentirala uvođenje zdravstvenog
odgoja u škole. Posebno im smeta to kako je obrađena rodna i seksualna
tematika. Literaturu za taj predmet smatraju lošom. Traže od ministra
Jovanovića da suspendira program zdravstvenog odgoja.
Katolička crkva, koja je u temeljima našeg društva, predstavlja najglasniju opoziciju odluci uvođenja zdravstvenog odgoja. O navedenim temama se treba govoriti sa znanstvenog stajališta, koje
zanemaruje, a ponekad i vrijeđa vjerske stavove.
Hrvatski helsinški odbor navodi kršenje dviju točaka Ustava Republike Hrvatske, dviju točaka
Obiteljskog zakona RH, te dviju točaka Ugovora između Svete Stolice i RH u području odgoja i kulture. Ono što najviše zabrinjava je kršenje dviju točaka Opće deklaracije o ljudskim pravima UN-a,
rezolucije Vijeća Europe te čak triju točaka Konvencije o pravima djeteta.
176 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika osnovnih škola
Dakle, roditelji ne samo da imaju pravo, nego i obvezu savjesno birati vrstu obrazovanja za svoju djecu, u skladu sa svojim uvjerenjima i svjetonazorima. Ipak, kod uvođenja spornog programa,
roditelji nisu imali pravo glasa.
Neki roditelji smatraju da je zdravstveni odgoj dobar te da će djecu naučiti odgovornom spolnom ponašanju, smatraju da će uz taj program bolje upoznati sebe. To je svakako prednost jer jedan od ciljeva zdravstvenog odgoja je i prevencija nasilničkog ponašanja. No, i dalje se javljaju skupine građana protiv zdravstvenog odgoja.
Građanska inicijativa Nepomireni mirno je prosvjedovala na Markovom trgu
u Zagrebu. Prosvjed pod naslovom „Ne dirajte mi djetinjstvo!” jedinstven je
po tome što su u njemu sudjelovale - dječje igračke.
Zamjećujem da nitko nije zapitao djecu što misle o tome. Ipak su djeca ta koja bi trebala slušati
predavanja i učiti spomenute sadržaje, a njihov se glas ili ne čuje, ili čuje i zanemaruje. Stoga razgovaram sa sedmašima i osmašima u školi. Čuju se razna mišljenja. Dosta ih je protiv, vjerojatno
zbog utjecaja roditelja, crkve ili javnosti. Ima i onih koji ne znaju što bi mislili, ili ih uopće ne zanima
ta tema. Ono što im je uglavnom zajedničko su zablude. Nazivaju zdravstveni odgoj predmetom,
mada je zasad program, i to eksperimentalni, dijelom uključen u satove razrednog odjela, a dijelom u predmete kao što su Biologija te Tjelesna i zdravstvena kultura. Neki se brinu hoće li ocjena
iz zdravstvenog ući u prosjek, a ima i onih koji se pitaju hoće li im to otežati upis u srednju školu.
Sama činjenica da nas nitko ništa nije pitao, stvara adolescentski bunt i odbijanje novog programa.
Zasad smo iz zdravstvenog odgoja naučili da se ljudi lakše svađaju, nego dogovaraju i da je lakše
potegnuti uvredu nego argument. Uvjerena sam da ni jedna strana u ovom sporu to nije željela postići.
Roditelji znaju što je najbolje za njihovu djecu, ako nisu sigurni onda ih i sami pitaju, jer iako su
maloljetni, njihovo je mišljenje važno! Potičemo djecu na razmišljanje i razvijanje vlastitog identiteta i stavova, a kad se radi o njhovom dobru, ne slušamo njihov glas. Mnogi se učenici sada, kada
je sve gotovo, bune i govore kako na te satove neće dolaziti. Zar ćemo dopustiti da djeca umjesto u
školi sjede u obližnjim kafićima i parkovima? To se moglo predvidjeti, ali izgleda da to jednostavno
nije bilo važno. I kako bi sada roditelji, zajedno sa svojom djecom, trebali dokazati da ne odustaju
od svoga glasa? Protestom? Kako da djeca nauče što znači živjeti u slobodnoj, demokratskoj državi kada ih se ne čuje? Čini se da što god rekli, neće biti uvaženo. To nije pravedno i zato se pitam:
„A što s djecom?”
Lorena Palić, 7. razred
OŠ Marije Jurić Zagorke
Voditeljica: Nataša Jakob
LiDraNo 2013. // 177
178 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
*
i
n
l
a
t
s
o
m
Sa
i
k
s
r
a
n
i
v
no
radovi
kola
š
h
i
n
v
osno
učenika
*predloženi radovi za Državnu smotru
LiDraNo 2013. // 179
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
96 sati mraka
Finska - zemlja snijega i otoka, u kojoj sam proveo četiri nezaboravna dana, bila je odredište božićnog odmora moje šire obitelji. Poletjeli smo avionom iz Zagreba u jutarnjima satima te dugo letjeli
do te sjeveroistočne zemlje okovane snijegom i ledom. Listajući po atlasu saznao sam da ta nordijska
zemlja ima blizu 200 000 jezera i isto toliko otoka
pa sam se zapitao kako to u stvarnosti izgleda.
Dolaskom u Helsinki bilo mi je jasno. Ako nije led,
onda je otok ili ako nije otok onda je led. Ova zemlja
vode i kopna koju nazivaju amfibijskom
zemljom nama južnjacima je pravo otkriće. Iako je snjegovita, njena nadmorska visina ne prelazi 1
300 m jer je finski krajolik blago šumovit i pun nizina.
Smjestili smo se u središnjem dijelu zemlje kojoj pripada najpoznatiji dio Finske, u Laponiji, koja
zamislite nema ni jednog jezera. Oštra hladnoća, suhi zrak koji reže po tijelu podsjetio me da sam
blizu arktičkoga kruga pa sam umoran od bjeline otišao spavati.
Ujutro, točnije oko podneva, probudio me - mrak.
Shvatio sam da sam u Finskoj upravo u vrijeme polarne noći i nikako mi nije bilo jasno kako ljudi znaju
kada spavati, a kada ustati.
Drugi dan otišli smo na trosatnu vožnju motornim saonicama u obilazak tog prekrasnog krajolika.
Posebno me oduševila polarna svjetlost koja se spuštala iznad ledenih stabala borova i jelki.
Finci su od te svoje bjeline napravili čudo u turizmu. Svi uživaju u krajoliku iako snijega ima u cijeloj Europi. Vodiči su nas odveli u male drvne tradicionalne kuće u kojima su nam pričali o finskoj
prošlosti, a ja nisam ništa razumio jer su govorili
na švedskom jeziku.
To me malo zbunilo pa sam saznao da Finci imaju dva
službena jezika: finski i švedski.
Kod njih nepismenost ne postoji. Obrazovanje je u potpunosti besplatno za sve, a mladi mogu
upisati fakultet koji žele.
Finska je zemlja knjiga i čitača. Za njih ne postoje vodiči kroz lektiru ili skraćena lektira na internetu. Oni su najbrojniji posjetitelji biblioteka u Europi.
Predvečer, iako ja to nisam ni osjetio zbog mraka, vratili smo se u apartman u kojem nas je dočekalo pucketanje vatre u kaminu i topao šumski čaj.
Treći dan bio je poseban. Na dogovorenom mjestu dočekali su nas sobovi koji vuku sanjke.Uživali smo u zveckanju zvončića oko njihovih glava, ali poseban doživljaj bio je kada smo sami lasom
lovili sobove i to je za neke od nas potrajalo malo duže. Oni su nas vukli i vukli u bjelinu, a onda je
slijedilo iznenađenje. Došli smo pred kuću „pravog” Djeda Božićnjaka. Stajao sam u dugom redu i
strpljivo čekao sjesti pored njega.
180 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Bio sam oduševljen što sam imao priliku doći u kuću iz
koje Djed svake godine kreće u svijet noseći pune torbe poklona. Mislio sam da je to sve, ali su nas vodiči za taj dan još
jednom oduševili. Pripremili su nam haskije koji su nas vukli
brže od motornih sanjki. Umorni od cjelodnevnog obilaska
vratili smo se u naš apartman te sutradan teška srca krenuli
prema Zagrebu.
Nažalost, nismo imali vremena uživati u još mnogim izumima finske kulture, kao što su finska sauna ili kolači od višanja jer polovicu njihovih slatkiša čine jela od višanja. Zanimljivo, a ja sam mislio da višnje uspijevaju samo na Mediteranu.
Nakon mraka i nepregledne bjeline na tlu, dočekala me bjelina oblaka u zraku pa gotovo ništa
nisam osim nje vidio do Zagreba. Potpuno oduševljen nepreglednim jezerima, zaleđenim kopnom,
stalnim mrakom te užasnom hladnoćom, vratili smo se u suncem okupani Zagreb koji mi je nakon
96 sati mraka izgledao svjetliji, prirodniji i potpuno drugačiji.
Lovro Ivan Guljelmović, 6. razred
OŠ Rudeš
Voditeljica: Miranda Kekez
Lola Sirovec, 1. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2013. // 181
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Čestitka Hrvatskom olimpijskom odboru
Svi učenici i učitelji Osnovne škole Gustava Krkleca na poticaj i u organizaciji prof. TZK Ivane
Olivari, svojim su tijelima oblikovali svih pet olimpijskih krugova.
Fotografija snimljena iz vatrogasnog vozila upućena je Hrvatskom olimpijskom odboru povodom obilježavanja njihova dana, 10. rujna 2012.
Lucija Opić, 6. razred
OŠ Gustava Krkleca
Voditeljica: Marija Ćavar Sopta
182 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
FACEBOOK
Je li nas Face približio ili udaljio?
Facebook je trenutno najpopularnija društvena mreža na svijetu. Izmislio ju je Mark Zuckerberg
prije nekoliko godina da bio olakšao komunikaciju na daljinu i kako bi se obogatio. U ovome drugome izuzetno je uspješan, a o komunikaciji na daljinu moglo bi se raspravljati.
Na prvi pogled Facebook izgleda kao genijalna, gotovo savršena inovacija; besplatno dopisivanje, razmjenjivanje fotografija, zajedničko igranje video igara… No, dopisivanje može biti s namjerom da drugoga povrijedi, a fotografije mogu biti kompromitirajuće, sa svrhom da se nekoga
izolira iz društva ili osramoti. Postavlja se i pitanje privatnosti na Facebooku. Zbog milijarde korisnika, policija putem Facebooka može pratiti sumnjive ljude. Na jednak način i hakeri mogu pratiti
bilo koju osobu i krasti njezine osobne podatke. Ukoliko ste protivnik Facebooka, ne morate izraditi
profil. No, kako se društvo mijenja, danas se, nažalost, bez korištenja Facebooka brzo postaje izoliranim. Čak i ako dobro komunicirate s prijateljima putem chata, često se možete posvađati. Razlog
je tome što se u elektroničkom dopisivanju ne vide emocije, ne čuje se ton glasa niti se vidi pogled
i izraz lica. Upravo zbog takve komunikacije, ljudi postaju sve površniji u osobnom kontaktu uživo.
Tako je sredstvo koje je izmišljeno da olakša komunikaciju na daljinu otežalo svakodnevnu komunikaciju izbliza i uživo.
Svijet se sve više virtualizira, no nadam se da će djeca i dalje ići van i družiti se u parku te razgovarati uživo. Nadam se da neće doći do toga da ljudi postanu gluplji od računala. Ja ću se potruditi da to toga ne dođe, a vjerujem da ćete se i vi boriti za to!
Lovro Fabijanić, 8. razred
OŠ Zapruđe
Voditeljica: Anabela Crnković
Andrina Olebić, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2013. // 183
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
IN TERVJU S REDAT EL JEM OL IVEROM FRLJIĆ EM
‘’Odgovornost je režirati
predstave za djecu’’
...kazališni redatelj koji podjednako voli stvarati predstave za djecu i za
odrasle, a u OŠ je uživajući pisao za školski list, koji se zvao ni manje ni više nego Žubor.
Što je zapravo režija?
Režija je ono što se u kazališnoj predstavi ne vidi, a što je tu i bez čega kazalište ne može. Vidimo glumce, vidimo scenografiju, vidimo kostime, čujemo glazbu, ali ne vidimo režiju. A režija je sve
ono što vidimo na sceni i što ju organizira i pokreće. Tako ju ja sebi pokušavam objasniti.
Odakle i kako je nastala ljubav prema režiji?
U Splitu tijekom Srednje škole. Voditeljica smjene, gospođa Gabrić, omogućila mi je da idem na
probe Hamleta koji se radio u splitskom HNK. Također sam gotovo svakodnevno išao gledati predstave u kazalištu. Pojedine predstave sam gledao i više puta.
Kada ste se počeli zanimati za režiju?
Za vrijeme svog prvog studija. Studirao sam filozofiju i osnovao svoju kazališnu skupinu. S tom
kazališnom skupinom sam nastupao i paralelno režirao. Tad nisam znao da ću se time baviti profesionalno u životu. Međutim, kada sam završavao prvi studij upisao sam Akademiju dramske umjetnosti i evo me sada tu gdje jesam.
Režirati li radije predstave za djecu ili za odrasle?
Volim podjednako, ali moram priznati da osjećam veću odgovornosti kad režiram predstave za
djecu. Tu se i više zabavljam. Pokušavam koliko god da je tema teška, o njoj govoriti na veseo način
i prikazati stvari s dosta optimizma i humora.
Kao redatelj, što sve morate činiti dok radite na predstavi?
Puno toga. Najprije treba pripremiti tekst po kojem se radi predstava. Zatim dolaze čitači probe s glumcima. Tu im objašnjavam njihove uloge. Nakon toga idemo u prostor, postavljamo mizanscen. Na kraju dodajemo svjetlo, scenografiju i glazbu. To sve znači puno, puno probanja.
Gledala sam u kazalištu Žar ptici predstavu Strah u Ulici lipa. Primijetila sam da se ne
poklapaju svi dijelovi predstave s knjigom. Što ste time željeli postići?
U kazalištu obično ne možemo postaviti sve epizode koje su u romanu. Najprije zato jer bi bilo
previše likova, a onda i zato jer bi predugo trajalo. Zbog toga se neke stvari moraju izostaviti. To
pomaže i dinamici predstave, nije razvučena i lakše nam je pratiti priču. Onda su i djeca zainteresiranija kada gledaju.
Gdje pronalazite inspiraciju za predstave?
Svugdje. Vjerojatno će me i ovaj intervju inspirirati za nešto. Čini mi se da u svemu što radim,
bilo da čitam, gledam film ili slušam glazbu, tražim inspiraciju za ono što radim.
184 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Koja je od vaših predstava imala najveći uspjeh?
Teško mi je odgovoriti na ovo pitanje. ‘’Otac na službenom putu’’ je imao dosta uspjeha. U nekim međunarodnim okvirima najviše je uspjeha imala predstava ‘’Turbofolk’’. Sve ovisi što smatramo uspjehom.
Volite li raditi svoj posao?
Da. Koliko god znam biti iscrpljen, zapravo jako volim raditi svoj posao. To nije posao koji se radi
u nekom strogo određenom radnom vremenu. Nije kao u tvornici u kojoj se radi od 8 do16 sati. Nekada provedem cijeli dan u kazalištu, nekada samo par sati. Ponekad sam jako sretan onim što napravim, a ima dana kad i nije tako. Ali kada sve zbrojim i oduzmem, još uvijek volim raditi svoj posao.
Vaše slobodno vrijeme, kako ga provodite?
Volim gledati filmove, šetati, a zavolio sam i plivanje leptir stilom. Također, volim provoditi vrijeme sa svojom kćeri Sašom.
Jeste li pisali u Osnovnoj školi?
Da. Pisao sam za školski časopis koji se zvao kao i vaš - Žubor. Jedna pjesmica bila mi je objavljena na naslovnoj stranici. Mama i tata bili su jako ponosni.
Imate li svoje „favorite” glumce na hrvatskoj sceni?
Naravno da imam, ali bilo bi nepošteno spominjati ih, jer bi se oni drugi, koji nisu „favoriti”, mogli uvrijediti.
A sada kratko i zanimljivo:
a) školski predmeti - hrvatski jezik ili TZK: hrvatski, naravno
b) špagete ili špinat: špinat
c) boje - bijela ili crna: crna
d) klizanje ili plivanje: plivanje, klizat ne znam
e) dokumentarni ili igrani film: ako su dobri, volim i jedan i drugi
Dvije drage riječi na slovo s:
subota - jer se ne radi
sunce - jer nas grije
5 naj _____
NAJ predmet u OŠ: hrvatski jezik
NAJ grad: Berlin
NAJ film: Građanin Kane
NAJ knjiga: Kiklop Ranka Marinkovića
NAJ slastica: tiramisu
Saša Frljić, 7. razred
OŠ Vjenceslava Novaka
Voditeljica: Sanda Damjanić
LiDraNo 2013. // 185
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Jesu li današnji mediji objektivni?
Neobjektivnost je sveprisutna, ali se katkad pokušava podmetnuti kao
objektivnost. Naš je zadatak to razotkriti.
Nedavno su u Hrvatskoj mljekari prosvjedovali zbog navodno preniskih otkupnih cijena mlijeka.
Traktorima su blokirali prometnice, čak su prolijevali mlijeko. U vrijeme prosvjeda, 23. listopada
2012., u Jutarnjem listu je naslov bio ovakav: ,,Naši proizvođači za litru mlijeka dobiju 50 lipa više
nego u EU’’, što pokazuje da Jutarnji list napada mljekare. Isti dan u Večernjem listu naslov je ovakav: ,,Ogorčeni mljekari prolili 100.000 litara mlijeka kod Đakova’’, čime se ističe bijes mljekara i
daje im se potpora, što se vidi i u samom članku.
Kako je moguće da mediji prenose istu vijest na potpuno drugačiji način? Jednostavno, zato što
nisu objektivni. Što je uopće novinarska objektivnost? Objektivnost je neutralno prenošenje vijesti
bez uplitanja svojih stavova i razmišljanja, dok je neobjektivnost prenošenje i formuliranje vijesti
tako da se unose vlastiti stavovi o nekom problemu. Ima raznih vrsta neobjektivnosti, a ovdje je
riječ o političkoj neobjektivnosti. Kako to prepoznajem? Jutarnji list je poznat kao novine priklonjene ljevici, a Večernji desnici, pa i jedni i drugi pišu ovisno o tome. Budući da je Jutarnji list sklon
ljevici, zapravo je trebao braniti mljekare, no on to ne čini. Zašto? Zato što je Jutarnji list sklon
ljevičarskoj Vladi i pokušava je zaštiti. Isto tako, Večernji list brani mljekare jer tako napada Vladu.
Neobjektivnost nije naša posebnost, već se ona pojavljuje posvuda. Kao što su kod nas Večernji i Jutarnji list, tako su u Americi The
New York Post i The New York Times - jedni su skloni republikancima, drugi demokratima pa će i vijesti ovisiti o tome. U Ujedinjenom
Kraljevstvu je tako Guardian sklon laburistima, a The Daily Telegraph
konzervativcima.
Mediji su izvrstan izvor informacija o zbivanjima sa svih strana
Svijeta i većina je tih informacija objektivna, no kad je riječ o politici,
mediji su lako kvarljivi te neobjektivno prenose vijesti da bi dali potporu političkoj stranci koju preferiraju, a koja možda nije uvijek u pravu. Kako onda prepoznati pravu istinu? Mislim da je dobro znati kome
su neke novine naklonjene, te da je dobro pročitati i „lijevu” i „desnu”
vijest u potrazi za istinom.
Martin Ilić, 7. razred
OŠ Većeslava Holjevca
Voditelj: Mate Milas
186 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
O knjizi „ Imaš fejs ?” Jasm inke Tihi-Stepa nić
Koliko je zapravo važan
fejs u pubertetu?
„Imaš fejs?” pitanje je koje mladi u današnjem društvu jedni drugima vjerojatno najčešće postavljaju. Pitanje je to koje je zamijenilo mnoga druga kao: Koja ti je najdraža boja? ili Koju glazbu
slušaš? iIi Koji si znak u horoskopu?
Što je to „fejs”? Prije čitanja romana Jasminke Tihi-Stepanić „Imaš fejs?” potražila sam točno
objašnjenje te riječi.
„Fejs” je skraćenica za naziv društvene mreže Facebook, internetske mreže koja se proširila
svijetom u rekordnom roku, a danas je pojam pomodnosti. Imati profil na fejsu znači „faca sam” ili
„cool sam”. A u svakom svijetu, bio virtualan ili ne, postoji potreba za uklapanjem. Na fejsu tome
služe „lajkovi”. Znači, objaviti dobru sliku, komentar, link ili što drugo, za cilj ima da „frendovi” s
fejsa to „lajkaju”.
No, jedan od većih problema je to što znamo da će mnoge djevojke na slikama napućiti usne i
obući odjeću koja više otkriva nego skriva, a dečki će poskidati majice, ući u kupaonicu i slikati svoje „pločice” samo za - lajkove. Isto tako, problem može nastati kada fejsbukovci kao „frendove” na
fejsu dodaju i ljude koje ne poznaju što može biti vrlo opasno…
U knjizi „Imaš fejs?” riječ je upravo o tome: radostima, intrigama i opasnostima na fejsu. Glavna
junakinja Kata je četrnaestogodišnja djevojka koja je odrasla u posve uobičajenoj obitelji sastavljenoj od roditelja, brata i psa. Ne ističe se ni po čemu i što je nama najbitnije: nema fejs! Dok, s druge strane, njena najbolja prijateljica Nataly se ističe po modernom odijevanju, ima fejs, popularna
je, lijepa i fotogenična. I upravo se ona uhvatila u mrežu dopisivanja s Tommy Boyem, nepoznatim
starijim dečkom kojeg je upoznala preko fejsa, a privukao ju je svojom slatkorječivošću i zgodnom
profilnom slikom.
U međuvremenu, Kata prolazi kroz puno osobnih problema: nije popularna, često je ismijavana,
a dečko koji joj se sviđa ne uzvraća joj pažnju. Unatoč tome ostala je prisebna i odana svojoj najboljoj prijateljici Nataly, iako ju je ona u potpunosti zapostavila zbog Tommy Boya. Iz opisa Katina
odnosa s roditeljima i bratom zaključujemo da je konzervativni obiteljski odgoj ono što ju je održalo
prisebnom i uglavnom suzdržanom. No, i Kata je podlegla utjecaju društva. Potajno je izradila fejs
profil kako bi provjerila Tommy Boyeve namjere, na rođendanskoj se proslavi napila i zbog toga završila u bolnici i na novinskoj naslovnici, sudjelovala je u neprimjerenim verbalnim okršajima s vršnjacima. Srećom po Katu, njena je obitelj uvijek bila uz nju.
Roman je pisan u obliku intimne ispovijesti glavne junakinje Kate, a fabula je vođena linearno
što pridonosi lakšem praćenju zbivanja. Njene situacije možemo usporediti s onima Adriana Molea, no, istina, Adrianovi su bili više pubertetski i često neozbiljni, koje je on pokušavao riješiti na
vlastiti način bez uključivanja medija. Katina situacija je primjer pritiska medija i okoline na mladež
što upućuje na to da se današnji tinejdžerski problemi događaju u složenijem svijetu od onog Adrianovog. U Adrianova doba tinejdžeri nisu imali računala, mobitele i ostalo, a slobodno vrijeme su
provodili uglavom u međusobnom druženju. Osjećaji i razmišljanja mladih u pubertetu neiscrpna je
tema i mnogi se spisatelji bave njome, ali koliko god ova i druge knjige pokrivale tu temu pubertet
i dalje ostaje mistično i neizvjesno razdoblje u životu svakoga od nas.
Treba napomenuti kako se autorica Jasminka Tihi-Stepanić koristi standardnim hrvatskim jezikom u kojeg ubacuje žargon ili sleng ulice što priči daje uvjerljivost i životnost, a likovima vjero-
LiDraNo 2013. // 187
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
dostojnost. U svakodnevnom govoru i dopisivanju, pogotovo na fejsu, koristimo se skraćenicama
u stilu: „msm” umjesto mislim, „dns” umjesto danas, a također imamo i LOL što je skraćenica za
engleski izraz „laughing out loud”, odnosno smijanje na sav glas. Često se govori da fejs loše utječe
na jezik i izražavanje mladih, no nije li istina da svaka generacija ima neki svoj novi jezik?
Poruka ove priče je da kakve god mi mladi gluposti izvodili, naša će obitelj uvijek tu biti uz nas
i podupirati nas. Ne neki virtualni prijatelji, nego upravo obitelj koju nikako ne smijemo zapostaviti
zbog nečeg poput fejsa. Sve u svemu, ja ovu knjigu definitvno lajkam! ;)
Olja Bošnjak, 7. razred
OŠ Augusta Harambašića
Voditeljica: Ksenija Ivanović
Leon Kirchmayer, 7. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
188 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Natjecanje za kvalitetniji
i radosniji život
Razgovarali smo s Ankom Slonjšak, nekadašnjom perspektivnom
rukometašicom RK Podravka, danas pravobraniteljicom za osobe s
invaliditetom.
Anka je bila perspektivna rukometašica RK Podravka. Jedna jesenska kišna večer i automobilska nesreća njezin su život okrenule naglavce. Sportsku dvoranu i loptu zamijenila je dugotrajna
rehabilitacija i na kraju, invalidska kolica. No, ona nije odustala od utakmica. Završila je fakultet i
danas radi kao pravobraniteljica za osobe s invaliditetom.
Aktivna rukometašica i studentica
Čime ste se bavili prije nesreće?
U osnovnoj školi počela sam igrati rukomet, pjevala sam u crkvenom zboru, živjela sam vrlo aktivno. Potom sam završila srednju ekonomsku školu i krenula na Ekonomski fakultet.
Moja ljubav prema rukometu je rasla. Igrala sam za RK Trešnjevku i, na zahtjev tadašnjeg trenera Podravke i izbornika jugoslavenske reprezentacije, prešla sam u Podravku i tako postala aktivna sportašica.
Preselila sam u Koprivnicu. Naporno sam trenirala te tri puta u tjednu vlakom putovala na predavanja.
Kada i što se dogodilo?
Kao devetnaestogodišnjakinja 1992.g. doživjela sam prometnu nesreću u kojoj sam ozlijedila
vratnu kralješnicu. Tada sam bila studentica druge godine Ekonomskog fakulteta i aktivna rukometašica RK Podravka. Posljedice ozljede su moje sadašnje stanje, odnosno dijagnoza tetraplegija. U
potpunosti sam ovisna o pomoći druge osobe.
Nakon nesreće sigurno niste odmah znali konačnu dijagnozu. Kakva je bila prognoza liječnika?
Tijekom liječenja u Traumatološkoj bolnici u Zagrebu, i kasnije na rehabilitaciji u Specijalnoj
bolnici za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske toplice, nikad nisam čula od liječnika da ću ostati
nepokretna, već samo da će oporavak biti dug u kojem trebam imati neizmjerno strpljenje i vjeru
da će biti bolje.
U Varaždinskim toplicama sa mnom su na liječenju bile i osobe koje su stradale tijekom Domovinskog rata od kojih sam zapravo i prvi put čula da ću vjerojatno trebati pomoć druge osobe čitav
život.
Znamo da su takvi trenutci bolni. Kako ste se vi nosili s tom situacijom?
Vrlo teško sam prihvatila stanje, bilo je mnogo kriznih i bolnih trenutaka. Nadala sam se da ću
ponovno zaigrati rukomet i nastaviti svoj dotadašnji život. Nisam se mogla pomiriti s činjenicom da
ću ostati nepokretna, potpuno ovisna o drugima.
Nakon humanitarne utakmice za moje liječenje u organizaciji RK Podravka shvatila sam da povratka ne će biti.
LiDraNo 2013. // 189
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Utakmice za uključivanje u život
Tko vam je bio podrška i najviše vam pomogao u oporavku?
Upoznala sam dvije krasne osobe koje su mi svojim iskustvom ukazale da se opet mogu vratiti
ako prihvatim svoj invaliditet i iskoristim one sposobnosti i mogućnosti koje su mi preostale. To su
bile Nikolina Pavlović iz Našica (također invalidna osoba koja je studirala teologiju) i Manda Knežević iz Zagreba. Uključio se i Rukometni klub Podravka koji je organizirao humanitarnu utakmicu
kako bi mi materijalno pomogli.
Osim njih velika podrška su mi bili, i danas jesu, moja obitelj i prijatelji.
Što ste sve činili za svoj oporavak?
Nakon rehabilitacije i osnovne prilagodbe na novi način života, imala sam suženi izbor. Ili prihvatiti i živjeti život s posljedicama koje su bile vrlo evidentne i nimalo jednostavne za organizaciju
svakodnevnog života ili prihvatiti stanje invaliditeta kao tragediju i životariti.
Izabrala sam prvo. Uzela sam svoj život u svoje ruke i krenula. Prvo u učenje i organizaciju življenja s novim stanjem, a nakon toga uključenje u život - nastavak studija i uključivanje u rad udruga
koje se bave pitanjima osoba s invaliditetom.
Kako ste se odlučili za daljnje školovanje?
Tijekom rehabilitacije saznala sam od Nikoline da osobe s invaliditetom bez obzira na težinu
invaliditeta uz kvalitetnu podršku mogu nastaviti studirati. To mi je bio signal da krenem ponovno
studirati i tu sam zapravo vidjela svoje svjetlo i smjer kuda želim ići...
Snagu za daljnji oporavak dobila sam od ljudi koji su mi podrška.
Danas opet aktivna, vedra i zadovoljna
Danas radite kao pravobraniteljica osoba s invaliditetom. Što je vaš posao?
Ohrabrena od suradnika iz udruga u kojima sam volontirala i vodila razne projekte, prijavila sam
se za kandidatkinju na mjesto pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. Cilj mi je bio i danas je:
unaprijediti kvalitetu življenja osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, pružati kvalitetne informacije, osigurati zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom, biti posrednik između osoba s invaliditetom i Vlade RH, državnih institucija, struke i znanosti.
Završili ste fakultet, radite odgovoran posao. Kako ste sve to postigli?
Postigla sam zahvaljujući svom borbenom duhu, velikoj želji, vjeri i podršci obitelji i prijatelja.
Jeste li danas zadovoljni svojim životom?
Danas se osjećam zadovoljno jer sam jedna od rijetkih osoba s invaliditetom koja uopće radim,
jer radim posao koji volim. Zagovarajući prava najosjetljivije skupine građana RH, osjećam da je
preda mnom još težak i dug put djelovanja u tom smjeru, ali vjerujem da će taj trud i energija na
kraju pozitivno utjecati na osobe s invaliditetom.
Shvatila sam da je u životu važno biti aktivan, uključen u život, važno je prihvaćati izazove. To
je ključ kvalitetnog življenja.
Ana Krajina, 6. razred
OŠ Brestje
Voditeljica: Ivana Rešetar
190 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
OBAVIJEST O OTKAZIVA NJU NASTA VE
Dragi učenici!
Obavještavamo vas da sljedeći tjedan od 4. do 8. ožujka 2013. godine u OŠ Grigora Viteza neće
biti nastave zbog dolaska poznatih filmskih zvijezda koje će ovdje snimati najnoviji film.
Najzanimljivije od svega jest što će u filmu glumiti učenici petog i sedmog razreda naše škole
koji su prošli na audiciji održanoj prije nekoliko tjedana.
Ukoliko učenici dobro odrade svoje filmske uloge, troje najboljih otputovat će na jednomjesečnu turneju po Americi koju plaćaju filmske zvijezde.
Nadamo se da će film biti uspješno snimljen i da će postati novi filmski hit diljem svijeta.
Također, tražimo i statiste pa molimo zainteresirane učenike viših razreda da se do sutra jave
u filmski studio Celebrity na broj 0700 77 77.
Nika Čajić, 5. razred
OŠ Grigora Viteza
Voditeljica: Elida Trusić
Ana Fiket, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2013. // 191
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Ocjena za neocjenjivanje
Pokušaj novinarke početnice da shvati pravilnost odluke o nezaključivanju
ocjena na polugodištu
Da, ne, možda, sigurno…tko to zna?
Ideja, a kasnije i odluka, o ukidanju ocjena na polugodištu mi se ispočetka činila sjajnom. Neće
biti više nepotrebnog štrebanja za završne polugodišnje ispite i usmene provjere. Nitko me od ukućana neće tjerati da „gubim” vrijeme na rješavanje još jednog zadatka za vježbu iz matematike ili
„brusim” rečenice u pripremi za školsku zadaću. I moji su prijatelji mislili slično. Bili smo gotovo
sigurni u svoj uspjeh, ne obazirući se na poneka zanovijetanja dežurnih zanovijetala. Ali….tada se
probudio moj novinarski crv sumnje. Kako ću prikazati svoj uspjeh kad ne znam koliki (brojčano)
jest? Krenula sam u istraživanje i osluškivanje glasa naroda.
Istraživačko novinarstvo u najužoj obitelji
Naravno, po odgovor nisam otišla daleko, a usput sam dobila odgovor 2u1 jer je moja mama
ujedno i učiteljica informatike. Njoj se ta odluka činila lošom jer „djeca nisu prisiljena stisnuti, misle da ima vremena, manje se trude.” Rekla mi je: „Ja ih manje mogu „ganjati” jer ocjene zapravo
ne trebaju niti ispraviti prije polugodišta.” Niti kao roditelj nije reagirala puno drugačije: „Sad neću
znati na čemu sam niti s tvojim ocjenama” (što se meni baš i nije učinilo lošim). Jedinu pozitivnu
stranu vidjela je u tome da mi zapravo niti ne treba kupiti dar za završetak polugodišta jer ne zna
procijeniti kakav bi trebao biti (što se meni baš i nije učinilo dobrim). Odgovor sam potražila i u
muškom uglu naše kuće, mom zaštitniku, tateku Davoru. Odgovorio mi je da bez zaključene ocjene
roditelj nema uvid u konačni rezultat, na primjer,
kao i u nogometu, rukometu, uvijek se gleda gol razlika na poluvremenu da se bolje „stisne”
do kraja utakmice.
Tko je, zapravo, na gubitku?
Nakon ovog ponovo neprihvatljivog odgovora otišla sam malo dalje od kuće, baki, jer kažu da su
stariji i mudriji. Kad je bakica išla u školu, bilo je ocjena na polugodištu i to je bilo dobro, i ona ne
vidi „zakaj bi se nekaj kaj je dobro, mijenjalo”. Osim toga, sad ni baka više neće moći na polugodištu otvoriti moju đačku knjižicu, ili pogledati izvješće, i nagraditi moj izvrstan polugodišnji uspjeh
nekom materijalnom nagradom. Dakle, obje smo na gubitku.
Činilo mi se da sam u svojoj potrazi tapkala na mjestu, svi dotad ispitani govorili su protiv nove
odluke i zato sam odlučila potražiti još neka razmišljanja za koja sam bila sigurna da će biti drukčija. Razgovarala sam s nekim maminim kolegicama, npr. učiteljicom hrvatskoga jezika i urednicom
našeg školskog lista. Priznala mi je da će joj ukidanje ocjenjivanja na polugodištu dosta smanjiti
posao oko razredničke administracije, što znači da neće morati svaku zaključnu ocjenu unositi u
računalo i zatim ispisivati izvješća o uspjehu. Ponekad se ta zaključna ocjena niti ne smatra bitnom
za kraj godine jer je prvo polugodište dosta kraće od drugoga. Ali, s druge strane, misli da će sada
onim roditeljima koji ne dolaze često u školu biti još teže odrediti kakav je zapravo uspjeh njihovog
djeteta. Neće ga ni moći potaknuti na više učenja jer za to ne će imati opravdanja.
Mjerodavni odgovor od mjerodavne osobe
Kako iz tog odgovora nisam baš puno saznala, ohrabrila sam se na razgovor s ravnateljem naše
škole koji mi je objasnio svoje razmišljanje: „Nezaključivanje ocjena na polugodištu? Kao i za sve
ostalo, potrebno je i neko vrijeme koje će pokazati koliko je to ispravna odluka.
192 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Mišljenja će kao i sada sigurno biti podijeljena, ovisno čiji stav slušamo. Mislim da su učenici s
radošću primili tu odredbu, to kažem i kao roditelj koji ima kćer u 2. razredu gimnazije. Učitelji su
s negodovanjem dočekali tu odredbu. Moram priznati da sam na taj način i ja razmišljao, ali sada
mislim da je odredba pozitivna jer je zaključna ocjena na kraju godine rezultat cjelogodišnjeg rada,
pa će i ta ocjena biti rezultat ukupnog rada, a ne samo „silne količine truda” u svibnju ili lipnju. Učenici će vremenom shvatiti da je možda slabija ocjena na kraju godine rezultat „spavanja” u prvom
polugodištu. Drugi razlog je što je prvo polugodište znatno kraće, a s ocjenjivanjem se zapravo počinje tek u 10. mjesecu, pa jedna ili dvije ocjene iz pojedinih predmeta čija je tjedna satnica manja
ne mogu biti pravi pokazatelj rada. Zamislite učitelje likovnog, tjelesnog ili glazbenog koji imaju po
400 i više učenika od 4. do 8. razreda koliko su na mukama da pravedno zaključe jer moraju vrednovati nečiji rad na temelju jedne ili dvije ocjene. Naravno, niti jedno dijete ne smije biti zakinuto za
ocjenu. Kod učenika tada slijedi ono mučno javljanje i učenje preko noći kako bi se na zadnjem satu
izvukla što bolja ocjena. Na ovaj način sve to ćemo rasporediti tijekom čitave godine ili proživljavati
„samo” jednom, u lipnju. Iz navedenih razloga podržavam polugodište bez zaključivanja.”
Vraćam se na početak, bez rješenja
Ravnatelj se stvarno potrudio opširno mi objasniti zašto je odluka o ukidanju ocjena na polugodištu dobra, a ja sam se vratila na početak priče, svojim prijateljima u razredu da vidim kako će cijela priča završiti. Shvatili smo da roditelji ipak neće ostati zakinuti za informaciju o našem uspjehu
onoga trenutka kad nam je razrednica uručila prijepis svih ocjena iz imenika. Neke učenike to baš i
nije oduševilo, a i razrednici su dobili još više posla nego prije, ali barem će roditelji znati koliko trebamo napredovati do kraja godine. Većina mojih prijatelja se pomirila s tim da se od roditelja ipak
mnogo toga ne može sakriti, baka je dobila papir kojem može priložiti moju financijsku nagradu, a
onima koji se s ovom promjenom još nisu pomirili mogu samo poručiti neka pričekaju konačne rezultate ove promjene.
Tea Trčak, 5. razred
OŠ Marije Jurić Zagorke
Voditeljica: Ivana Hrenar
LiDraNo 2013. // 193
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Postoji li energija dobrote?
učenici sedmog razreda pisali su iz hrvatskog jezika sastavak na zadanu temu o energiji dobrote, a iz fizike su upoznali pojam sile i energije. Sa znanstvene strane, takvo što ne postoji, no u duši
čovjeka možda uspijemo pronaći trunak sreće i zadovoljstva, sastavnice energije dobrote. Ona se
pojavljuje u dva slučaja: pomogli ste nekome ili je netko pomogao vama. Ono što predstavlja energiju dobrote, ljudi ne mogu izgovoriti, oni je osjećaju. Kad je određena osoba sretna i zadovoljna,
kad je ponosna i cijeni vaš rad i trud, osjeća se „energija dobrote”.
Proveli smo i istraživanje, a naši ispitanici su učenici 7. a razreda. Što oni misle o takvoj energiji?
Jedna od učenica ispričala nam je dvije priče. Jednog je dana pomogla Ivanu, dobru prijatelju
iz susjedstva koji je već tjedan dana molio, vikao, plakao da ima problem. Njegovo je računalo bilo
puno virusa. Odlučila mu je pomoći. Bilo je potrebno dva sata da se računalo „očisti”. Ivan joj je zahvalio i ponudio je cedevitom, a naša „svjedokinja” osjetila je energiju dobrote.
Je li energija dobrote jača kad vam netko drugi pomogne? Dokazat ćemo da je i ta tvrdnja istinita. Sljedeći ispitanik će nam sve opisati. U četvrtak na odbojkaškom igralištu, igrala se prijateljska utakmica. Razlog je bila samo zabava. Tražila sam pomoć od svoje prijateljice Ive koja zna igrati
odbojku bolje od svih naših prijatelja iz susjedstva. Napokon sam došla na red za servis. Servirala
sam „gornji” i nekim čudom prebacila mrežu. Ivina i moja skupina je pobijedila. Poslije igre Iva mi
je pokazala kako servirati preciznije i jače, i obje smo osjećale energiju dobrote koja se ne uspoređuje s drugim osjećajima.
Energija dobrote može osvijetliti najcrnju stranicu života, ona je vrhunac jednog prijateljstva,
vrhunac dobrote koji osvijetli „tunel” zlobe i pakosti te pomaže ljudima prevladati ljubomoru i zavist. Ona se osjeća u jednom trenutku kad zabljesne i zapali svu pakost i gnjev. Pojam „energije
dobrote” nijedan znanstvenik nikada nije dokazao, no ona će vječno počivati u našim srcima, sve
dok je mi sami ne pronađemo u sebi i ne otvorimo svoje srce za osobu do koje nam je stalo i koju
cijenimo.
Lana Crnobrnja, 7. razred
OŠ Vladimira Nazora
Voditelj: Marin Marinović
194 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Po št enje , nepoštenje i poneka kazn a
Prevari me kreativno
U posljednje vrijeme na internetu ima puno stranica na kojima studenti
mogu kupiti eseje, magistarske radnje i doktorske disertacije. Može li
varanje na ispitima dovesti i do takvih krađa, nitko ne može sa sigurnošću
tvrditi. Istina je jedino to da nepošteno postupanje počinje već u osnovnoj
školi.
Varanje na ispitima u mnogim se državama smatra najgorim prekršajem koji se može napraviti
u školi. U SAD-u su kazne za takav prekršaj suspendiranje, pa čak i izbacivanje iz škole.
U Hrvatskoj kazne nisu tako stroge. Za prepisivanje ili šalabahter najčešća kazna je uzimanje
testa uz jedinicu u imeniku. Neki učenici misle da ih profesori ne vide dok prepisuju, no to nije točno. Za razliku od svojih američkih kolega, naši su profesori tijekom godina rada upoznali stotine
načina prepisivanja.
Šalabahteri su kod nas postali toliko popularni i kreativni da postoje internetske stranice
koje nas uče prepisivati na ispitima i praviti kreativne šalabahtere. U posljednje vrijeme na internetu ima i puno stranica na kojima studenti mogu kupiti eseje, magistarske radnje i doktorske disertacije.
Može li varanje na ispitima dovesti i do takvih krađa, nitko ne može sa sigurnošću tvrditi. Istina
je jedino to da nepošteno postupanje počinje već u osnovnoj školi.
Proveli smo anketu među 77 učenika od 6. do 8. razreda. Pitali smo ih: Što misliš o varanju na
ispitima? Je li to pošteno? Ako nije, treba li ukazati na nepoštene postupke?
Većina učenika (50 ili 65%) misli da to nije pošteno, no njih 40 (80%) ne bi nikome ukazali na
takvo ponašanje (ne žele biti cinkaroši i tužibabe) i ne misle da bi takve učenike trebalo kažnjavati.
Takvo bi ponašanje strogo kaznilo tek 10 učenika. Ostalih 27 (35%) anketiranih izjavilo je da varanje na ispitima nije nepošteno. To su obrazlagali tvrdnjama: Ako nešto ne znamo, trebamo se nekako snaći; To samo dokazuje da učenik vodi brigu o sebi; Pošteno je jer pomaže; Pošteno je, ali su
loše posljedice kad te uhvate; Pa to je samo timski rad, izmjena znanja.
Učenici tvrde da je izrada šalabahtera dobar način ponavljanja za ispit pa im on ponekad na
testu nije ni potreban. S druge strane, većina profesora misli da su šalabahteri u svakom pogledu
neprihvatljivi, dok rijetki podržavaju šalabahtere, ali ne na svome satu. Pitala sam jednu mladu profesoricu što misli o prepisivanju: Prepisivanje pomaže kratkoročno, no problem gradiva koje učenici
nisu naučili pratit će ih i dalje.
Postoje mišljenja da se prepisivanje i šalabahteri u hrvatskim školama ne shvaćaju dovoljno ozbiljno, dok se u nekim državama to smatra velikom sramotom. Možda je baš to ključna riječ. Sramota, a ne strah od kazne. Dok ne shvatimo da radimo nešto loše i ne postidimo se sami pred sobom,
nikakve nam kazne neće pomoći.
Mara Krnić, 6. razred
OŠ Jure Kaštelana
Voditeljica Maca Tonković
LiDraNo 2013. // 195
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
IN TERVJU S IV ANOM ŠAR IĆ EM, TI MARITELJEM MAJ MUNA
U ZAGREBAČKOM ZOOLOŠK OM VRTU
Rad u kavezu
U potrazi za ljudima koji se bave neobičnim zanimanjima, sjetih se da ne znam kako se zove zanimanje kojim se bave ljudi koji čuvaju različite vrste životinja u zoološkim vrtovima? Kako je raditi
taj posao? Koju školu moraš završiti? Gdje se educirati?
Tamo ima i opasnih životinja. Npr., majmuni su opasni. Uvijek se bojim ući u njihov prostor jer
tako viču, a da nisu opasni, ne bi bili u kavezima.
Pronašla sam Ivana Šarića, mladog gospodina, timaritelja majmuna koji je pristao na intervju sa
mnom, upoznao me s prostorom u kojem radi i spremno mi pokazao što sve radi. Njegovi mu prijatelji, gotovo uvijek govore:„Čuj, svaka čast tebi, ali ja to nikada ne bih mogao raditi.”
A on svima odgovara: „Životinje treba voljeti, a one to trebaju osjetiti.”
Ivane, koji posao obavljate u zagrebačkom zoološkom vrtu?
Obavljam posao timaritelja majmuna. Završio sam srednju veterinarsku školu i želja mi je bila
raditi sa životinjama.
Tko vam je pomagao da svladate način obavljanja svojeg zanimanja?
Prilikom obavljanja ovoga posla u pravilu uvijek pomažu stariji timaritelji koji rade duže u ovom
sektoru. Tako je i meni pomogao stariji kolega.
Jeste li mogli birati s kojim će te životinjama raditi?
U pravilu prilikom zaposlenja u ovome sektoru imamo unutarnji i vanjski dio. Unutarnji dio je
rad s majmunima, vanjski dio je rad s morskim lavovima. S time da mene više zanimaju majmuni pa
sam ostao s majmunima.
Sjećate li se početaka rada u ZOO vrtu? Kako ste se osjećali? Je li Vas bilo strah?
Prvi radni dan bio je dosta zanimljiv. Kolege su mi pokazale čimpanze. One su, naime, najaktivnije životinje u Zoološkom vrtu. Nakon prvog radnog dana, pitao sam se hoću li moći raditi kao
timaritelj majmuna. Spadao sam s nogu od umora, a i buka mi je smetala.
Kako nakon pet godina rada u ZOO vrtu izgleda vaš radni dan?
Radni dan zimi traje osam sati, a ljeti dvanaest sati. To su dvije bitne velike razlike.
Prvo, ujutro prekontroliramo brojnost i zdravstveno stanje životinja. Kreće prvo hranjenje, a
nakon hranjenja čistimo kaveze.
Često sam vidjela da djeca žele dobaciti majmunima nešto svojih grickalica. Je li
posjetiteljima dozvoljeno hraniti majmune?
Posjetiteljima nije dozvoljeno hraniti majmune ničime i ni u kojem slučaju, zato što životinje
dobivaju kontroliranu hranu. O njihovoj prehrani brinu nutricionisti s točnom količinom i vrstom
hrane. Listojedni majmuni u prosjeku jedu više povrća, voćni majmuni jedu voće dok svejedi na jelovniku dobivaju i meso.
196 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Na koji ste način stjecali povjerenja životinja o kojima brinete?
Dobra poslovica kaže da ljubav ide kroz želudac. Dakle, hranom, brigom i čišćenjem životinje se
polako oslobađaju i otvaraju prema vama. Prepoznaju vas, postaju bliske i privržene.
Ulazite li, kada ih hranite, u njihov kavez? Kako se ponašaju prema vama?
Kod svih majmuna ulazimo u kavez. Imamo izravan kontakt s njima, osim s čimpanzama. One su
svojom veličinom i nepredvidljivošću izuzetno opasne pa i za nas timaritelje.
Imaju li majmuni svoja imena i odazivaju li se na njih?
Svaki majmun po rođenju dobije svoje ime, navikne na njega i dolazi na poziv. Najveći i najopasniji majmun je čimpanza King.
Kako majmuni reagiraju na posjetitelje?
Većinom su životinje već navikle na ulazak posjetitelja u paviljon. Ako su posjetitelji bučni, zapravo dobiju kontra reakciju od čimpanza. Čimpanze ih smatraju nekakvim susjednim plemenom
koje moraju svojom bukom potjerati sa svoga terena.
Koju starosnu dob dožive majmuni?
Starosnu dob ovisi o vrsti majmuna i o uvjetima u kojima žive. Najdugovječnije su u našem Zoološkom vrtu čimpanze. Mogu doživjeti do pedeset godina.
Sjećate li se neke anegdote sa svojega radnog mjesta?
Imao sam telefon u džepu. Najmlađa čimpanza mi je uzela telefon, i zaigrala se s njim nasred
kaveza. Njezina majka je otišla po telefon i vratila mi ga neoštećenog. Iznenadio sam se. To dokazuje da majmuni spadaju pod intelektualno malo više životinje i da nas često znaju iznenaditi. Mislim
da sam joj zahvalio.
Što mislite, doživljavaju li oni ovo mjesto kao zatvor ili Zoo vrt ima neke prednosti u njihovom
životu?
Majmuni osobno ne znaju za bolje uvjete i prilagođeni su životu u ovim kavezima i u ovim prostorijama. Moje osobno mišljenje o Zoo vrtu kao takvom načinu držanja životinja je pozitivno jer
smatram da tako spašavamo većinu životinja koje se daju razmnožiti u zatočeništvu. Njihovo potomstvo potom možemo vratiti u prirodu, a neke vrste, koje izumiru, na ovaj se način spašavaju.
Ako se King razboli, kako ga liječite?
Ako se King razboli, liječimo ga tako da pozovemo našu veterinarku, a ona zajedno s nama napravi jedan pregled stetoskopom da provjeri njegovo disanje i otkucaje srca. Pogledamo simptome
vezane uz određenu prehladu ili bolest i odredimo terapiju.
LiDraNo 2013. // 197
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Uspavljujete li životinje prilikom pregledavanja?
Prilikom pregledavanje ne uspavljujemo životinje zato što smo treniranjem i kontaktom sa životinjama stekli njihovo povjerenje pa nam dopuštaju do jednu aktivnost.
Odakle su majmuni? Kako su došli do našeg Zoološkog vrta?
Stariji majmuni su dolazili preko donacija drugih Zooloških vrtova. Svi noviji majmuni dolaze
preko europskih udruženja Zooloških vrtova, koji se zove Oaza. Kada nam treba nekakav majmun,
pošaljemo zahtjev za novom životinjom i oni nam ju poklone.
Smatrate li svoje zanimanje neobičnim? Kako reagiraju vaši prijatelji kada im kažete da radite
kao timaritelj majmuna?
Moje zanimanje je neobično zato što u cijeloj državi ima stotinjak timaritelja kojima je to zanimanje. Timaritelj se postaje isključivo kao radnik zoološkog vrta.Što se tiče opisa radnog mjesta i
gledanje mojih prijatelja kada im kažem da radim kao timaritelj majmunima, prva pitanja koja postavljaju u vezi su s hranom. Zanima ih jedu li uistinu banane kao što ih se uvijek u crtićima i filmovima predstavlja. Iako imaju jednu određenu dozu poštovanja kada uđu u ovaj prostor i vide komunikaciju između životinje i timaritelja, većina ipak kaže: „Čuj, svaka čast tebi, ali ja to nikada ne bih
mogao raditi.” A ja im odgovaram: „Životinje treba
voljeti, a one to trebaju osjetiti.”
Nikolina Capan, 7. razred
OŠ Rudeš
Voditeljica: Mirjana Jukić
Lea Bulaja, 7. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
198 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Zarobljena sjećanja
Sve do neki dan mislila sam da je moja najveća tuga ne dobiti novi mobitel
ili nove tenisice. Mislila sam da moram biti jako tužna ako sve moje želje
odmah ne budu ostvarene, a onda sam „upoznala” Vukovar.
Krenuli smo ranom zorom pospani, ali veseli, radujući se još jednom zajedničkom putovanju. Kroz ravnu Slavoniju vodio nas je glas turističke voditeljice. Krajolik se mijenjao. Prostrane
zlatne ravnice zamijenio je meni do tada nepoznati krajobraz. Srušene i spaljene kuće, puste ulice
i uspavane rijeke. Krenuli smo u Muzej sjećanja u gradskoj bolnici. Prvo smo pogledali film, a onda
krenuli u obilazak. Bilo me je strah, strah od onoga što su oni preživjeli, strah od onoga što smo
gledali i najviše strah od onoga što sam osjećala. Svaka lutka, svaka kapljica krvi i svaki vrisak nečija je sudbina. Htjela sam pobjeći. Htjela sam da to nikada nismo vidjeli. Krenuli smo prema Ovčari,
putem koji je za mnoge bio zadnji put kojim će kročiti. Svjedokinja sjećanja pričala nam je o ljudima
koje je poznavala, o Siniši Glavaševiću, tadašnjem najpoznatijem hrvatskom novinaru i pjesniku iz
Vukovara. Njegovi pozivi u pomoć iz ostavljenog grada nikada nisu bili uslišeni. Na Memorijalnom
groblju pomolili smo se za duše onih koji su umrli u vjeri da se budućim generacijama to više nikada neće dogoditi. Ostavili smo 928 križeva, najmlađu žrtvu od šest mjeseci i najstariju od 104
godine. Posjetili smo i Vodotoranj, simbol obrane grada Vukovara, spomenik Blagi Zadri, zapovjedniku Vukovara. Prošetali smo dvorcem Eltz, vidjeli rodnu kuću nobelovca Lavoslava Ružičke, vidjeli
franjevački samostan i crkvu sv. Filipa i Jakova. Napuštamo Vukovar. Svojom bjelinom pozdravlja
nas Križ na ušću, Vukovar ostaje uspavan na svoje dvije rijeke. Na putu do Đakova bili smo sretniji
jer smo znali da slijedi nešto veselije od Vukovara. Đakovo me očaralo svojom veselom crvenom
katedralom. Prošetali smo korzom, Strossmayerovim perivojem i Strossmayerovim trgom. Nakon
slobodnog vremena krenuli smo na put prema Zagrebu.
Nikada u životu neću zaboraviti ovaj izlet. Postalo mi je jasno koliko teška može biti ljudska
patnja, koliko može biti velika ljudska okrutnost i hladnoća u srcima. Vukovar se dogodio, ali se nikada ne smije zaboraviti!
Maja Elez, 7. razred
OŠ Augusta Šenoe
Voditeljica: Dijana Mihelčić Galović
LiDraNo 2013. // 199
200 // LiDraNo 2013.
i
v
o
t
s
i
l
i
k
s
l
Ško
kola
š
h
i
n
v
osno
učenika
LiDraNo 2013. // 201
Školski listovi
WEB Školski listovi
KRGUS
OŠ Gustava Krkleca
Urednica: Tea Vergaš
Voditeljica: Marija Ćavar Sopta
STEN
OŠ Stenjevec
Urednica: Marta Paladin
Voditelj: Zoran Šutić
ASKA
OŠ Ive Andrića
Urednica: Marta Margeta
Voditeljica: Julijana Jurković
TIN
OŠ Tina Ujevića
Urednik: Domagoj Dolički
Voditeljica: Daria Talić
BREZA
OŠ Brezovica
Urednica: Lucija Ružić
Voditeljica: Evita Morana
Bratković
KONČIĆ
OŠ Lauder-Hugo Kon
Urednik: Ivan Petar Preradović
Voditeljica: Maja Cimeša
Samokovlija
PTIĆ
OŠ braće Radić
Urednica: Mateja Iveta
Voditeljica: Helena Marić
ZADNJA KLUPA
OŠ Ivana Gundulića
Urednica: Ema Šaler
Voditelj: Pavao Jerolimov
BOSILJAK
OŠ Čučerje
Urednica: Paula Čuk Kostrec
Voditeljica: Aleksandra
Pšeničnik
SLAP
OŠ Dobriše Cesarića
Urednica: Anja Kovačić
Voditelj: Sanja Fuchs
KREK,
OŠ Luka
Urednik: Filip Sente
Voditeljica: Zdenka Drožđan
SELCE VESELCE
OŠ Sesvetska Sela
Urednik: Nika Latinčić
Voditeljica: Diana Dolić
STARČEK
OŠ Dr. Ante Starčevića
Urednik: Lea Mršić
Voditeljica: Dubravka Volenec
na početak
202 // LiDraNo 2013.
ZAG
OŠ Marije Jurić Zagorke
Urednik: Dorijan Grivić
Vojnović
Voditeljica: Ivana Hrenar
ZVON
OŠ Vugrovec - Kašina
Urednik: Filip Marčec
Voditeljica: Dijana Dill
WOR(L)D OF HORVATI
OŠ Horvati
Urednica: Petra Mišak
Voditelj: Ivan Kardum
*
I
N
PREDLOŽE
Školski
listovi
učenika osnovnih škola
*predloženi školski listovi
za Državnu smotru
SIGET
OŠ Većeslava Holjevca
Urednica: Veronika Milinović
Voditelj: Mate Milas
GUSTAV
OŠ Antuna Gustava Matoša
Urednica: Marta Alerić
Voditeljica: Marita Batinović
LOVORKO
OŠ Lovre pl. Matačića
Urednica: Martina Ledić
Voditeljica: Ana Grgurić
ŽUBOR
OŠ Vjenceslava Novaka
Urednik: Saša Frljić
Voditeljica: Sanda Damjanić
ŽUBOR
OŠ Vukomerec
Urednica: Sarah Bauer
Voditeljica: Marija Petrović
KRESNICE
OŠ Ivana Granđe
Urednica: Antonia Bukovac
Voditeljica: Dragica Vidaković
Jurčević
CANKAREVAC
OŠ Ivana Cankara
Urednik: Robert Buzjak
Voditeljica: Isabela JeromelaBrlek
KLIK
OŠ Brestje
Urednica: Ana Ljubičić
Voditeljica: Dubravka Ljubičić
ČAROBNA FRULA
OŠ Jure Kaštelana
Urednica: Ena Andruza
Voditeljica: Maca Tonković
MEŠTRI
OŠ Ivana Meštrovića
Urednica: Nika Bilić
Voditeljica: Gordana Ljubas
MIHIĆ
OŠ Antuna Mihanovića
Urednica: Marija Vujević
Voditelj: Vanja Jurilj
JARUNSKI LOPOČ
OŠ Bartola Kašića
Urednica: Dora Straža
Voditeljica: Štefanija Turković
ODRAZI
OŠ Rudeš
Urednica: Martina Dujić
Voditeljica: Meri Farac Jemrić
LiDraNo 2013. // 203
204 // LiDraNo 2013.
Radijske
e m i si j e
kola
š
h
i
n
v
osno
učenika
LiDraNo 2013. // 205
Radijske emisije
Ivan
Ivan Haubrih, 7. razred i Petra
Rašperić, 7. razred
OŠ Trnsko
Voditeljica: Vesna Dresto
Vukovar - srce jače od oružja
Fran Tomljenović, 6. razred i
Roko Mihalić, 6. razred
OŠ braće Radić
Voditeljica: Helena Marić
Vrt plavih ruža
Karla Mamić, 8. razred i Ana
Lulić, 8. razred
OŠ Dr. Ante Starčevića
Voditeljica: Dubravka Rovičanac
Razgovor s veslačem Damirom
Martinom
Pierpaola Saračević, 8. razred i
Klara Štingl, 8. razred
OŠ Matije Gupca
Voditeljica: Silvija Novak
Jednom davno
Armina Hrstić Šafro, 5. razred i
Iva Vidišević, 5. razred
OŠ Josipa Račića
Voditeljica: Arijana Zakanj
Ivasović
206 // LiDraNo 2013.
*
E
PREDLOŽEN
Radijske
e m i si j e
učenika osnovnih škola
otru
*predložene za Državnu sm
Radijske emisije
Što može čitanje?
Franka Troha, 8. razred i
Andrija Dvorski, 8. razred
OŠ Mladost
Voditeljica: Maša Rimac
Jurinović
Omiljena igra mi je... nogomet
Nika Oštrić, 8. razred i Ivona
Dragičević, 8. razred
OŠ Marije Jurić Zagorke
Voditeljica: Ana Brčić Bauer
Iza kaveza
Leona Pašiček, 7. razred i
Nikolina Capan, 7. razred
OŠ Rudeš
Voditeljica: Mirjana Jukić
LiDraNo 2013. // 207
ŽUPANIJSKO POVJERENSTVO ZA PRIPREMU
I PROVEDBU SMOTRE UČENIKA OSNOVNIH
ŠKOLA GRADA ZAGREBA - LiDraNo 2013.
PREDSJEDNIK POVJERENSTVA
Antonio Jurčev
ravnatelj Osnovne škole Antuna Gustava Matoša
TAJNICA POVJERENSTVA
Blaženka Tomljenović, profesorica, Osnovna škola Antuna Gustava Matoša
ČLANOVI POVJERENSTVA
Marija Đerek, profesorica hrvatskoga jezika, Osnovna škola Antuna Gustava Matoša
Marijan Šimeg, glavni urednik Školskih novina
Sanja Pilić, književnica
Ksenija Rožman, dramska pedagoginja, Centar mladih „Ribnjak”
Branka Manin, ravnateljica Hrvatskog školskog muzeja
Mirjana Ljubić, ravnateljica Osnovne škole Rudeš
Mirjana Knežević, ravnateljica Osnovne škole Stenjevec
Zdenka Kapović, ravnateljica Osnovne škole Lovre pl. Matačića
Tomislav Filić, ravnatelj Osnovne škole Augusta Harambašića
Nada Šimić, ravnateljica Osnovne škole Trnjanska
Marina Sabolović, ravnateljica Osnovne škole Luka
Slavica Vukčević, ravnateljica Osnovne škole Gustava Krkleca
Lidija Sosa Šimenc, ravnateljica Osnovne škole Izidora Kršnjavoga
208 // LiDraNo 2013.
PROSUDBENA POVJERENSTVA ZA ŽUPANIJSKU
RAZINU SMOTRE - LiDraNo 2013.
Za učenike osnovnih školA
ČLANOVI POVJERENSTVA
Sanja Pilić, književnica
Ana Đokić-Pongrašić, književnica
Silvija Šesto, književnica
Marijan Šimeg, novinar, Školske novine
Mirela Lilek, novinarka, Vjesnik
Bosiljko Domazet, novinar, Ministarstvo turizma
Branko Nađ, novinar, Školske novine
Ksenija Rožman, dramska pedagoginja, Centar mladih „Ribnjak”
Marina Petković, profesorica fonetike i redateljica
Ozren Grabarić, glumac
Maja Sviben, dramska pedagoginja
Višnja Biti, novinarka, Hrvatski radio
Maja Flego, novinarka, Ured pravobraniteljice za djecu
Irena Plejić Premec, urednica, Hrvatski radio
LiDraNo 2013. // 209
PROGRAM SMOTRE UČENIKA SREDNJIH ŠKOLA
GRADA ZAGREBA - LiDraNo 2013.
18. veljače 2013.
19. veljače 2013.
20. veljače 2013.
11.00 sati
Svečano otvorenje smotre
LiDraNO 2013.
Gradsko satiričko kazalište
„Kerempuh”, Ilica 31
11.00 sati
Otvorenje izložbe školskih listova
Hrvatski školski muzej, Trg
maršala Tita 4
12.00 sati
Skupni scenski nastupi učenika
osnovnih škola - I. Dio
Kazalište „Vidra”, Draškovićeva 80
12.00 sati
Skupni scenski nastupi učenika
srednjih škola
Okrugli stol učenika i voditelja
srednjih škola za skupne scenske
nastupe
Kazalište „Vidra”, Draškovićeva 80
12.00 sati
Okrugli stol učenika i voditelja
srednjih škola za literarno
stvaralaštvo, novinarsko
stvaralaštvo i radijske emisije
Prirodoslovna škola Vladimira
Preloga, Ulica grada Vukovara 269
12.00 sati
Pojedinačni scenski nastupi
učenika osnovnih škola
Gradsko satiričko kazalište
„Kerempuh”, Ilica 31
14.30 sati
Pojedinačni scenski nastupi
učenika srednjih škola
Gradsko satiričko kazalište
„Kerempuh”, Ilica 31
Okrugli stol učenika i voditelja
osnovnih i srednjih škola za
pojedinačne scenske nastupe
OŠ Josipa Jurja Strossmayera,
Varšavska 18
18.00 sati
Okrugli stol učenika i voditelja
osnovnih škola za literarno
stvaralaštvo
OŠ Antuna Gustava Matoša,
Aleja A. Augustinčića 12
13.30 sati
Okrugli stol učenika i voditelja
osnovnih škola za novinarsko
stvaralaštvo
OŠ Antuna Gustava Matoša, Aleja
A. Augustinčića 12
15.30 sati
Okrugli stol učenika i voditelja
osnovnih škola za radijske emisije
OŠ Antuna Gustava Matoša, Aleja
A. Augustinčića 12
21. veljače 2013.
12.00 sati
Skupni scenski nastupi učenika
osnovnih škola - II. Dio
Okrugli stol učenika i voditelja
osnovnih škola za skupne scenske
nastupe
Kazalište „Vidra”, Draškovićeva 80
a
ol
k
Š
a
n
v
Prirodoslo
a
r
i
m
i
d
Vla
a
g
o
l
e
r
P
212 // LiDraNo 2013.
i
n
r
a
r
e
t
i
L
radovi
ola
k
š
h
i
j
dn
e
sr
učenika
LiDraNo 2013. // 213
Literarni radovi učenika srednjih škola
Baobab
Duboko pod zemljom. Isprepletene žile i dlake. U zemlji mjehurići. Smjena plinova tjera ih na površinu. Odupiranje. Šestonogo, okom vidljivo stvorenje i mikroskopske male oči. Ioni lutaju u svaki
kutak labirinta. Radost. Smijeh. Život.
Neboder. Četiri milijuna puta veći od stvorenja. Kao dizalom hrana stiže u neboder, visinu kojega crni šestonožac ne vidi. Penju se. Na glatke, kliske zidove svaka im noga savršeno prianja.
Dolaze na balkon. Sunčeva svjetlost zasljepljuje. Vide život. Pjesma šupljikavih kapilara igra se s
prostorom u kojem se nalazi. Zelenilo. Surađuje sa zrakopušcem. Izmiču se. Sklad života malih šestonožaca. Rupa u zgradi. Kaos. Vrištanje pernatih paperjara guši tišinu protoka. Lepet evoluiranih ruku. Urlikanje rupe. Naguravanje. Genetički slična jedinka šuti. Migoljenje malog kolutićavca.
Lijevo, desno, neuspješno. Otvaranje vrata. Još jednih. Ponovno isto. Skakanje s urlikovriscima.
Pobjeda. Gutanje. Iznova. Šestonošci putuju s oprezom. Nedostatak kolutićavih niti straši crna
stvorenjca. Jurnjava. Prometna gužva nastala u trenu. Kolona. Red. Nestrpljivost. Bijeg. Neboder
se pomiče. Potres. Zrakopuh šalje Zrakove. Poplava. Nered u zgradi. Zatvaranje prozora. Skrivanje. U daljini vidljiva je zraka svjetlosti. Tišina poplave. Život je nestao. Neboder pjeva. Svjetla su
poludjela. Pjevaju zastrašujuće. Visokim i niskim glasovima kriješte i urliču. Noć. Uzdiže se neboder. Deblja se. Gradnja novih stanova počela je. Šupljikave slamke mahnito usisuju poplavu. Blato.
Padajuće lokve prskaju neboder. Dijelovi otkinuti. Padaju u blato. Natopljena zemlja guši kolutićave
gmizavce. Proboj. Mnoštvo izlazi u tamu. Koprcaju se. Lijevo, desno, neuspješno. Svjetlost dolazi.
Nepce se riješilo nabora. Poplava upijena. Buđenje.
Šupljikave slamke vraćaju nepcu malo poplave. Kraj obavija neprozirna tvorevina. Sljepoća.
Nevidljivost. Zatvaranje slamki. Izvire kolonija crnih šestonožaca. Napor posao zajedništvo korist.
Skupljaju otpad. Nose ga. Dubina zemlje s dlakama zahvaljuje. Rupa u zgradi. Kaos. Padanje na zemlju. Tišina. Gutanje. U susjednom neboderu urlikanje prije pada. Tišina. Gutanje. Zatvoren krug.
Hana Hajsok, 4. razred
V. gimnazija
Voditeljica: Vesna Muhoberac
214 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika srednjih škola
Crvena ruža
Jutro je. Svjetlost lagano prodire u sve kutove moje sobe. Obilnom toplinom prekriva površinu
mojeg lica. Budi me svojim umirujućim, nježnim zrakama, obavija me osjećajem nemirne samoće i
spokojne mirnoće vlastite duše. Tugujem, ali u isto vrijeme neizmjerno sam sretna što postoji moja
nesreća. Doziva me nostalgičan majčin glas koji me vraća u prošlost, dopušta mi ponovno živjeti u
svijetu koji je nježan.
Osjećam kako je vrijeme da ustanem. Izvlačim se iz udobnog kreveta s kojim sam se savršeno
stapala. Protežem se i navlačim zavjese, istjerujući tako onu svjetlinu koja mi je trenutak prije pružala i sreću i tugu, bila moj izvor jutarnjih slutnji. U pomalo ofucanoj pidžami prolazim tamnim hodnikom. U nosnicama već osjećam miris svježeg kruha i vrele kave. Ulazeći u dnevni boravak, idila
postepeno nestaje sve dok potpuno ne iščezne. Bespomoćno ju pokušavam uhvatiti, proživjeti ju
makar na trenutak. Iako to ne želim, počinjem shvaćati da majke više nema. Nema niti kave, kruha,
smijeha… Nema svjetlosti koja bi me koliko-toliko usrećila i povratila mi onu čudnu toplinu u srcu.
Gledam kroz prozor. Čisto nebesko prostranstvo prožeo je sivo-crni oblak. Nadvio se nad obiteljsku kuću koja je ionako izgledala dovoljno sjetno. Kiša počinje lagano sipiti. Pročišćava me od
svega što sam dosad osjećala. Ispire sve za čime sam žalila, čemu sam se radovala. Oblačim crnu
košulju, crne hlače i kaput. Navlačim cipele i oko vrata stavljam ogrlicu sa žarko crvenom ružom.
Pod mišicu stavljam kišobran i napuštam svoje sigurno utočište koje me štiti od hladne, daleke, tamne, nesigurne, vlastite sadašnjosti. Zaključavam svoj dom. Čini mi se kako mi ništa ne ide od ruke.
Posjetit ću svoju majku. Na grob ću joj staviti nove, svježe crvene ruže, zapaliti svijeću i mukotrpno nastaviti borbu svoje svakodnevnice: iz dana u dan, iz sata u sat…Hodam ulicom i počinjem
shvaćati bit ljudskog postojanja i postojanosti. Ljudi postoje radi ljubavi, jer onaj tko ljubav nije okusio, vlastitu patnju ne može proživjeti. Onaj, pak, tko voli, zna za što živi, zbog čega se budi. On zna
da postoji smisao koji vječnost pretvara u trenutak.
Ana Mihaljević, 1. razred
Škola za medicinske sestre Vinogradska
Voditeljica: Claudia Matković
LiDraNo 2013. // 215
Literarni radovi učenika srednjih škola
Hirondelle
Zamagljen prozor. Pahulja po pahulja lijepi se uz staklo stvarajući bijeli mozaik. Ne bi li mozaici
trebali biti šareni, živopisni? Očito je sada sve drukčije. Svijet je izgubio svoje boje. Izblijedjele su
zajedno s pahuljama. Prehladno je za ovo doba godine. Proljeće je već trebalo stići. Zar me i ono
zaboravilo? Pitam se znaju li lastavice da je još zima ili se vraćaju kućama u smrznuta gnijezda?
Lastavice se uvijek vrate kući, tako si govorila. Kamo god daleko otišle, na kakve god prepreke
naišle, čak i ako se odvoje od jata, lastavice uvijek pronađu put do svojeg doma. I ti ćeš se vratiti,
zar ne? I zajedno ćemo obojiti svijet.
Kad si mi onoga dana rekla da trebaš pauzu i da moraš otići iz ovog tmurnog, turobnog grada
ili ćeš poludjeti, htio sam razbiti nešto! Slušao sam te kako mi suznih očiju pričaš kako osjećaš da
je nešto pošlo po krivu, kako je nešto napuklo i sad se odlama, komadić po komadić. Bila si tako
očajna. Lice ti je bilo potpuno blijedo, a tvoje velike plave oči okružila su dva siva koluta. Možda si
već danima plakala, a ja to nisam primjećivao. A kad smo se brinuli za one dvije lastavice čije smo
gnijezdo spasili, bila si tako sretna! One su bile naše čudo. Vjerovali smo da ćemo i mi, kao i te dvije
lastavice, zauvijek biti zajedno. No, ne znam što nam se dogodilo. Gledajući tvoju iscrpljenu figuru,
tvoje blijedo upalo lice, oči pune suza i slomljeni glas shvatio sam koliko sam te povrijedio. Tvoja
silueta prerezala me napola. Vjerojatno zato nisam ništa rekao. Previše je boljelo. Pa sam te pustio. Mislio sam da činim pravu stvar. Morao sam te pustiti, tebi nije bilo mjesto u kavezu. Uvijek si
to govorila. Treba ti nebesko prostranstvo, plavetna širina, sloboda… A ja sam te zaključao u kavez
jer sam se bojao da ću te izgubiti. Otišla si, odlepršala.
Pogriješio sam, naravno. Tada nisam prepoznao tvoj bezglasan poziv u pomoć. Oglušio sam
potpuno. Vlastiti strahovi nadglasali su našu ljubav. Trebao sam poviti tvoja slomljena krila i onda
bismo, krilo uz krilo, lebdjeli zajedno plavim nebom. Ali nismo.
Kad si otišla, ostao sam sjediti. Vruću ljetnu sparinu zamijenile su hladne duge kiše. Lišće je počelo mijenjati boju. I dalje sam sjedio. Lišće je počelo padati. List po list. Crveni. Žuti. Smeđi. Ogoljela su stabla. Sjedim. Zamagljeni prozor. Sjedim. Pahulja po pahulja lijepe se po staklu stvarajući
bijeli mozaik. Pitam se gdje si sada. Putuješ li oko svijeta? Hirondelle, jesi li sretna?
Rajna Racz, 2. razred
Klasična gimnazija
Voditeljica: Anđela Vukasović Korunda
216 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika srednjih škola
i can hardly speak.
stisni mazohizam u sve što radiš.
grčki si savršen pod narančastim svjetlima.
trudim se ne gledati te.
e, a na vlaškoj sam te počela osjećati poput onog velikog balona punjenog helijem i vezanog oko
moga struka.
borim se s gravitacijom kako me ne bi povukao sa sobom.
jer me strah.
da me ne bi odnio 823 kilometra iznad zagreba i baš tada eksplodirao, a ja bih se, naravno, stropoštala prema tlu i udarila svom snagom.
ne bi vjerovao, bojim se toga.
potpuna apatija dobitna je karta kad kraj nebodera ugledaš gomilu vatrogasnih kola i policije.
znat ćeš sve kad shvatiš da te u pravom trenutku nitko neće primijetiti.
i da ćeš zatvorenih očiju uvijek biti sam.
tvoja taština mi se gadi baš kao kad cyberosobe uspoređuju u2 i prljavo kazalište.
jesi li primijetio?
ne, trepnuo si.
sad ne mogu više ponoviti.
volim te kao one trzaje u kutu usana što liče na osmijeh.
znaš,... ma ono kad se svim snagama trudiš ostati ozbiljan, ali ti ipak pobjegne onaj trzaj.
baš tako.
misliš li da sam krležijanski lik?
odlazim s mjesta na koje sam te utisnula.
rok iseljenja 15 dana.
pa ti vidi.
posljednja cigareta na račun tvog idola.
razmisli...
što bi rekao posljednjim dahom?
Rea Kamenski Bačun, 4. razred
Privatna umjetnička gimnazija
Voditeljica: Tea Hofmann
LiDraNo 2013. // 217
Literarni radovi učenika srednjih škola
Idemo dalje
Leona D. je bila napola zavučena ispod korijenja nekog drveta masne, mrvljive kore, sklupčana
poput mačeta u vlažnoj tami jesenskog sumraka koji se tek počeo spuštati. Bosih stopala privučenih tijelu, ruku skrivenih ispod debelog pokrivača rahle crnice i šumskih bića, njezina kosa rasula se
poput vilinske mreže i uhvatila svjetlost udaljenih reflektora.
Perun, lica blijedog gotovo poput djeteta ispod njih, izgledao je kao da će povratiti. „Dovraga,”
progrglja kroz čvrsto stisnute zube i naglo zatvori oči. Veriga ne pomakne pogleda s minijaturne
smrti u plitkoj jami i sam proguta žuč. Prizor nije bio lijep, ali čovjek bi očekivao da će nakon broja
pet postati lakše. A eto. Inspektor ili ne, Veriga ne bi odbio trenutnu teleportaciju na bilo koje mjesto osim ovoga.
U blizini, zvijezde su počele padati iz fotoaparata i lice djeteta bilo je preoštro osvijetljeno. Veriga osloni dlanove na koljena i nagne se, škiljeći, nad jamu. U trenutku koji je bio potreban da se
neprirodan žar bljeskalice ureže ispod inspektorovih kapaka, nekoliko je poznatih prizora izronilo
iz polumraka.
Veriga dugo izdahne kroz nos i ispravi bolna leđa. Perun ga pogleda mutnih očiju dok se udaljavao, ali bude zanemaren. Koliko god mladi kolega bio darovit, ono što je Verigi u tom trenutku
trebalo više od ičega bio je trenutak tišine.
Nakon nekoliko minuta, zadnji trag ljudskoga žamora izblijedio mu je iz ušiju. Tama mu ispuni
oči a hladan noćni zrak hladio mu je čelo poput hladnog obloga. Napokon, pomisli, napokon se može
posvetiti onome što radi najbolje. Izvuče se iz sakoa, prostre ga preko lišća i sjedne. Zapalivši cigaretu, on sklopi oči i duboko udahne dim.
Podaci su mu letjeli glavom poput komadića slagalice. Sve su djevojčice nađene u razmaku od
mjesec dana na istoj planini, pokrivene i s jastukom kao da spavaju. Sve sličnosti tu su prestajale,
a inspektorovi brojni problemi počinjali.
Mršteći se, Veriga je razmišljao u tami i borio se protiv osjećaja koji mu je u toku ovoga slučaja
postao i previše blizak. Razdraženo lupne nogom i smrvi cigaretu na deblu obližnjeg drveta. Još od
broja četiri u njemu je rastao osjećaj žurbe koji je sa mnogočime mogao povezati. Kada bi se samo
mogao usredotočiti i pogledati dalje od te druge stvari....
Ravnomjeran ritam koji su njegovi prsti udarali odjedanput se prekine. Nešto je krcnulo u blizini i Veriga postane svjestan zvuka koraka koji se približavaju. Tek mu je sada sinulo da je sam u
mraku, nekoliko minuta hoda od poprišta ubojstva. Skinuvši nebu par zvijezda i nekolicinu manje
poznatih svetaca, on se maši pištolja ali iznenada bude zaslijepljen. „Šefe?” Dopre do njega izgubljeni glas koji zvučao izrazito nalik na Perunov. „Jeste to vi?”
„Miči mi tu stvar iz očiju ako ne želiš otkaz,” zareži on i treptanjem otjera suze koje su mu se
stvorile u očima. Škiljeći iza podignute ruke, Veriga ugleda poznatu siluetu kako se uzdiže iznad
treperavog svjetlokruga svjetiljke i napokon ga odmiče s inspektorovog lica. „Koga vraga radiš u
šumi?”
„A vi?” uzvrati mladi policajac prkosno. „Pola vas ekipe traži. Fotograf se već ponadao vašemu
portretu, iako poriče.”
„Neka se nada,” reče Veriga i spusti ruku. „Nemam namjeru dijeliti autograme.”
„Jeste sigurni da ste u stanju?” Promrmlja Perun a Veriga ga zbunjeno pogleda. „Mislim...
izgledali ste malko uzrujano, a sa onime što se dogodilo... ” Perun nemoćno slegne ramenima.
Fatalna svađa inspektora Verige s nadređenima odjeknula je internim kanalima snagom omanjeg
skandala. Na njegovo neizmjerno čudo, inspektor Veriga se samo tužno nasmiješi i odmahne rukom. „Prijevremena mirovina nije tako loša stvar, Velja. Više vremena za putovanja, manje papirologije. San snova, kažem ti.”
218 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika srednjih škola
„Možda ste najbolji detektiv kojega smo ikada imali, šefe,” reče Perun polagano i ozbiljan kao
smrt, „ali kao lažljivac ne vrijedite ni pišljivog boba.”
Nastupi tišina. A onda Veriga osjeti kako više ni za što ne mari. Srdačno se nasmije i potapša
mladoga kolegu po ramenu. „Ja ću poludjeti, Velja,” reče istim raspoloženim tonom. „Rješavat ću
zločine iz novina dok mi pamet ne iscuri kroz uši, a onda će tek postati zabavno. Moj otac je skupljao stare boce za viski, znaš, a nemoj misliti da su prazne.”
Perun ga dugo, u tišini pogleda. Namršten i ozbiljan pred izljevom svoga nadređenoga, počne
kopati po jakni. „Ako želite poludjeti, učinite to odmah. Nakon toga se otrijeznite i vratite na posao,
zato što niste gotovi.” Veriga ga je nasmiješen promatrao kako vadi fotografiju i okreće je prema
njemu. Bila je to Leona D. u kostimu za maškare, nasmiješeno i vedro dijete koje nikada neće odrasti. Njegov smiješak polako se otopi, ali Perun još nije završio. „Prvi ili posljednji, ovo je još uvijek
vaš slučaj i nećete imati mira dok ga ne riješite. Dajem vam pet minuta, a onda zovem fotografa,
zato što ako se inspektor Branko Veriga dotle ne vrati, dobit će svoj portret!” Zadnje riječi viknuo
je takvom snagom da su odjeknule u tami.
Veriga se osjećao kao da mu je Perun istresao kantu hladne vode za vrat. Pokuša nešto reći, ali
shvati da ne zna što. Zapanjeno je gledao u mladoga kolegu kao da ga vidi prvi put. A zatim zatvori
usta i udahne zrak novom odlučnošću. Čvrsto uzvrati Perunov pogled i kimne. „Hvala ti.” Bio je to
samo još jedan radni dan. „Idemo dalje.”
„Nema na čemu, šefe.” Mladi kolega vidljivo odahne i slegne ramenima. Zatim se široko nasmiješi i zubi mu zablistaju u polutami. „Samo radim svoj posao.”
Hana Gotovac, 4. razred
II. gimnazija
Voditelj: Leo Juko
LiDraNo 2013. // 219
Literarni radovi učenika srednjih škola
Karta za Mjesec
nekad nemam vremena
nemam snage
za savršen redoslijed.
puštam vlakovima
da odnesu moju sudbinu
i otputuju je
umjesto mene.
i dalje krivim sebe
što karte nikada nisu ni puštene
u prodaju.
vraćam se pješice
ali zašto?
to nisam ja.
da barem
to nisam ja.
Jana Biluš, 3. razred
X. gimnazija „Ivan Supek”
Voditeljica: Ružica Filipović
220 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika srednjih škola
Koščica
Knez mog straha nečujno kreće.
Otvara vrata. Miriše jesen.
Šapat vuka. Toplo je veče.
Čuvar djetinjstva ime donese,
Ime što budi osmijehe moje,
Cjelove nudi, mladosti boje.
Ispod mi grudi ime je tvoje.
Slušaj me, biće, slušaj moj dah.
Rastu u meni život i strah,
Cijeli se svemir ruši i gradi,
Al’ danas smo mi, danas smo mladi.
Moj si trenutak, suza na usni,
Odaje mira u treptaju oka.
Glasom me ljubi, ljubit’ dopusti.
Agape lijepa, ti srca si moga...
Petra Ilić, 2. razred
Klasična gimnazija
Voditeljica: Nevenka Šuvajić
LiDraNo 2013. // 221
Literarni radovi učenika srednjih škola
Lažni sjaj današnjih idola
Kada biste nekoga upitali koji mu je životni ideal, uzor na koji se ugleda zbog postignuća ili principa, ili pak neko životno načelo (ili više njih) po kojemu nastoji voditi svoj život, u većini slučajeva
taj odgovor ne bi bio poštenje, dobrota, sloboda, marljivost, skromnost ili nešto slično (preapstraktno za shvatiti a kamoli primijeniti), već novac prerušen u frazu „dobar posao i uspješna karijera”
ili pak slava pod krinkom mogućnosti pomaganja drugima. Naravno, postoje osobe koje u vlastitoj
medijskoj eksponiranosti vide priliku za humanitarni rad i javne apele u borbi protiv gladi, siromaštva, neobrazovanja i drugih nedaća kojima je pogođen velik dio svijeta, ali uglavnom su to prazne,
izlizane fraze.
Današnji je čovjek opsjednut novcem i opijen moći u tolikoj mjeri da je izgubio kompas, osnovne
ljudske vrline i osjećaju potisnuo je beskrupuloznošću vlastitih sebičnih ciljeva. U neumornoj trci
za uspjehom, čovjek je naučio gaziti druge. Čini mi se da se nove generacije rađaju s već urođenom
ambicijom - no ne onom pozitivnom koja tjera preko granica vlastitih mogućnosti, dajući ti osjećaj
da si učinio nešto veliko i važno, već čistim častohlepljem koje pobuđuje čovjekove najniže nagone i izvlači ono najgore iz njega. Ljudi su zaboravili ideale, principe i vlastita načela zamijenivši ih
lažnim idolima. Ta su nova božanstva svuda oko nas, ponekad vrlo dobro skrivena jer Zlo se nikad
naivno ne otkriva. Ne postoji bez razloga izreka da je ponekad i put do pakla popločan dobrim namjerama. Onoliko koliko su ljudi snažni, toliko su i slabi. Krhki smo, podložni, dovoljan nam je vrlo
mali poticaj da nas skrene s puta. Ni ne snašavši se, nađemo se u bespućima ljudske gluposti i zla,
gdje smo završili jednom nerazboritom odlukom ili odstupanjem od svojih principa makar za milimetar. Nitko ne mora doznati - uvjeravamo sami sebe dok postavljamo svoga nećaka na neku funkciju. Samo ovaj put - govorimo si stavljajući plavu kovertu u džep. Tako tonemo sve dublje, ne prepoznajemo se, odmičemo se od osobe koju smo nekad poznavali, pretvarajući se u ljude kojih smo
se do nedavno grozili, s gnušanjem gledali na njih i kleli se da nikada nećemo postati takvi. Vođeni
opravdanjima „Svi to rade, zašto ne bih i ja” i „Ako su svi pokvareni, koja je poanta da ja ostanem
pošten”, u prašnjavi mali kutak svoga uma spremamo sve svoje snove, ideale, nade i djetinjasta
uvjerenja kojima smo nekoć bili vjerni. Propadanju ljudskog dostojanstva i integriteta kumovali su
krivi idoli. Novac i moć na tron su postavili mediji kao njihovi najvjerniji glasači i sponzori. Mediji nas uvjeravaju da nam je potreban baš taj proizvod kako bismo bili ljepši, mršaviji, privlačniji te
nadasve bolje i ispunjenije osobe koje lako možemo postati pribavimo li Prada torbicu, spravu za
trbušnjake, skupu (ali navodno učinkovitu) kremu protiv bora ili celulita. Nismo li savršeni (prema
nekim umjetno postavljenim mjerilima), nismo dovoljno vrijedni. Prava kršćanska misao, produkt
jednog duboko katoličkog naroda koji još nije u potpunosti iskorijenio teokratsku državu, koji vjeruje u Božje jamstvo da smo svi jednako vrijedni, uspješno se gubi u šarenilu mogućnosti koje nudi
homocentrični svijet. Takav svijet odbacuje Boga kao staromodnog idola nepismenog, praznovjernog svijeta, a lažnim idolima razmotava crveni tepih.
Tim se idolima klanjamo i robujemo im. Zaslijepljeni njihovim sjajem, ne vidimo pravi put. Više
nismo slobodni jer svojevoljno pristajemo robovati vlastitim bolesnim ambicijama i nametnutim
standardima. Samo se srcem dobro vidi, ono bitno očima je nevidljivo, a idoli nas ne zaslijepe samo
fizički, nego i duhovno, mentalno. Naše ideale zamijenila je korporativna utopija: svi za jednoga,
jedan za sebe.
Iva Bevanda, 1. razred
XI. gimnazija
Voditeljica: Ivana Babić
222 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika srednjih škola
Ležiš ondje bespomoćan
Tap... tap... tap. Zakucala je po prozoru.
„Ne vidim.”
Ustrepetalim prstima, u čije je vrške sitnim koracima ulazio strah, stao je opipavati svoje vjeđe.
Pomno i meko, ne bi li našao kakav trag, nekakvo objašnjenje. Jer to je jutro počela padati kiša, a
on je ostao slijep. Panični krik prolomio se njegovim tijelom. Sekund’ po sekund’ sve je više gubio
strpljenje. Jedino objašnjenje bilo je da sanja, ali kada je silom krenuo trljati... i trljao svoje oči, u
sobi je tek ostao onaj isti zvuk kiše.
Tap... tap... tap.
„Bože, Apsolute, Apeironu, Majko - zašto? Što se to događa? Pomozi, POMOZI... pomozi.”
Razum u njegovom tijelu govorio mu je kako mora postojati neko objašnjenje, kako ovdje zasigurno nije kraj (ovdje nije mogao biti kraj). I što je više o tome na taj način razmišljao, njegova su
se pluća i srce punili snagom - učinilo mu se kao da problema ni nema, da tek treba pričekati na
rješenje. Jer nelogično je bilo da je samo padala kiša, a on je bio slijep. Ispunjen vjerom u smisao,
hrabro odluči iskoračiti iz topline postelje.
U trenutku kad je golotinjom svoje kože dotaknuo onu hladnoću poda i osjetio snagu vlastitih
mišića što su s takvom lakoćom uspravili cijelo njegovo biće, osjeti se jačim od bilo kakvog boga i
đavla te se grohotom nasmija. Sobom je odjeknuo smijeh, glasno, iskreno. Osluškujući svoje hihote i uzdahe, ni sam im nije mogao naći razloga - je li to dolazilo od ironije ili straha ili možda čak
sreće?, jer ono što je znao tada je da osjeća, kao nikada dotada, karnalno i živo, nesputano. Odluči ostati u tome trenutku i ne razmišljajući o tome da ionako nije vidio, zatvori oči, blago i sjetno,
kao što je to znao raditi kad bi odlazio u neke svoje svjetove, daleko od ove proždiruće stvarnosti.
Tap... tap... tap.
Čuo ju je kako mu šapuće. Poželi joj prići bliže, dotaknuti je i poljubiti njezine kapljice, svaku,
pažljivo i nježno. Krenuvši prema prozoru i sam se začudi sigurnosti svoga koraka - ovaj puta tek
se tiho osmjehnuo samome sebi i svim onim sitnicama što smo prozvali navikama, a kada je svojim grubim, suhim dlanom uspio dohvatiti okno prozora, učini mu se kao da je našao neki novi dom,
prijazan i topao, poput majčinog zagrljaja. Oko njega bio je neki drugačiji zrak, ispunjen mirisom
kiše i dahom novog života što je lebdio oko njegovog bića, blago ga grickajući i zadirkivajući, kao
da ga je zvao na igru. Iako je on već odavno zaboravio kako se igrati, dopustio mu je da se poigrava s njime. Vršcima prstiju napipao je kutiju cigareta (koju je sinoć ostavio ondje nakon beznadnog
bdijenja, u dimovima, u mraku) te odluči pripaliti jednu. Povuče dim, a žar, kakav dosad nije osjetio, stane mu probijati usta, grlo i pluća, nemilosrdno i žestoko. Neobeshrabren, povuče još jedan
i kada ponovno osjeti onaj žar, obrgli ga i prihvati te stade uživati u njegovoj razarajućoj snazi što
je u polaganim oblacima dima izlazila iz njegova tijela. Zajedno s onim dimovima kao da je i otpuhao sav svoj strah, učini mu se sasvim nebitnim hoće li ikad više vidjeti ili ne, hrlio je ususret nekim
drugim putevima i bio je spreman primiti ih pod svoje okrilje, bezbrižan i nevezan za ono što postoji
izvan ovog trenutka.
Tap... tap... tap.
Na to mu ona zapjeva glasnije no prije i poput gudala stade svirati žice njegovog tijela. U svojoj
utrobi, on osjeti njenu glazbu i prepusti se da ga nosi, lelujaći prostorijom, noseći se jedino ritmom
njezine duše. Raspara svoju odjeću sa sebe, želeći jedino osjetiti ton njenog dodira na svojoj koži.
Mahnito ga je opipavao svojim rukama, tražeći ga u svakom komadiću svoga tijela i tada na sebi
opipa slavu i slobodu, u sebi osjeti muškarca i ženu, jednu bezvremensku priču, ljubav i strast i učini mu se kao da je nakon toliko godina otkrio smisao života. Danas, na ovaj dan, kad je ujutro počela
padati kiša, a on je ostao slijep.
LiDraNo 2013. // 223
Literarni radovi učenika srednjih škola
Ostali su tako, jedno vrijeme, u žaru trenutka, on i ona, njegovo tijelo i njezina glazba i stihovi
te jedne bezvremenske priče. A onda je ona utihnula.
Još je dugo nakon toga (barem mu se tako činilo jer onog stvarnog pojma o vremenu više nije
imao) čekao da ponovno čuje njezin glas, ali ona mu se više nije javljala. Legao je na pod i ponovno osjetio poraz svoje čovječnosti, obuzeše ga sram potrošenih sekundi i bestemeljnih fantazija.
Osjeti kako ga iznova kamenuju oni isti božji podanici što se jedino srame tuđih neokajanih grijeha
i postade mu hladno, mučno. Na to se začuje zvono na vratima. Ustade i ponovno, ne razmišljajući,
zaklopi oči ne bi li možda osjetio miris kiše, ali više ničega nije bilo. A kada je otvorio oči, pred sobom je ugledao razbacanu postelju i razderanu odjeću što mu je bila pod nogama.
„Vidim.”
Na njegove, te tiho izgovorene riječi, vrijeme kao da se stade vraćati unazad i on zaboravi - na
zvukove, na mirise, na dodire. Osjeti tek olakšanje što je ponovno samo čovjek crnih slova na bijelome papiru. Brzo navuče neku odjeću na sebe i pogleda na sat - prošlo je tek sat vremena. Pokupi one spise što je još ranije jutros trebao pogledati i otvori vrata. Bila je to susjeda preko puta,
donijela mu je poštu što je netko zabunom stavio u njezin sandučić. Na brzinu, gotovo otresito joj
je zahvalio i zatvorio vrata. Morao je hitno pregledati te spise, ipak je danas radni dan, a on za dva
sata mora biti u uredu i uistinu mu se žuri.
Od toga dana, nitko se ne sjeća kada je zadnji put padala kiša.
Lucija Klarić, 4. razred
Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
Voditeljica: Lana Rušnov Perić
224 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika srednjih škola
Ljubica Golubić, mentor: Tomislav Tomić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2013. // 225
Literarni radovi učenika srednjih škola
Monarh bez Riječi
Poput vatre na svijeći,
Presvijetli je monarh bez riječi.
Njegov je plašt od vune i zlata krojen.
Nije sin pastira,
Već je od majke kraljice dojen.
Nema lice klesano od anđela,
Jer lice svoje skriva.
Sjena i glas je naroda,
Kralj koji s njima jede, pije i počiva.
Ne diči se snažnim prsima, niti umom kojeg predvodi dobrota mila.
On spava na postelji od slame,
Dok mu tijelo obliva svila.
Čovjek bez lica i bez riječi,
Zlu i grijehu oprost daje.
Milostiv je kralj prema duši,
Koja se duhom kaje.
Putovao je kroz polja i šume,
Zna sve podanike i muke kraljevstva svog.
Jer kralj sa srcem,
Kralj je srca mog.
Beskrajna je ljubav što je daruje ljudima.
Beskrajna je ljubav što je osjećam u grudima.
Poput vatre na svijeći,
Presvijetli je monarh bez riječi.
Klara Raškaj, 2.razred
Prva privatna gimnazija
Voditeljica: Renata Kostanjevec
226 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika srednjih škola
Mrak
„Hoda, brz mu korak, u duši osjećaj smrtno gorak,
U glavi misao, pucanj - ćorak, on će korak ubrzat morat',
Došao je do Savskog mosta, koji ga ugosti k'o tamnog gosta,
On zna da onaj čin, života će ga koštat',
Pošao je do sredine, pustog, mračnog i tihog mosta,
Popeo se na ogradu, al' tamo ne misli ostat',
Jer mrtva lica onih ljudi progone ga u snovima,
A ima i osjećaj straha, osjeća da netko lovi ga,
Netko prati ga, nije sam, pogled mu leti, osjeća strah,
Oko mu trepne, nastade mrak, pogleda ulijevo, tamo je vrag,
Nalijevo od njega, na ogradi stoji netko,
Sav u crnom, smije se, on shvati to je demon,
Koji ga neprestano goni, koji se neprestano smije,
Shvati da mora to riješit', pa teško al' vješto strah skrije,
Blijedo lice, crne oči, crni kaput, on duša je noći,
Đavoljim jednim korakom naprijed, on prema njemu kroči,
Gledaju se i šute, čovjeku duša pomalo gori,
Zapuše lagani vjetar, a tada demon progovori,
„Ivane, znaš tko sam, ubio si, patit ćeš znaj,
I to ne jednu dušu, već osam, ja tvoj sam kraj”,
Čovjek hladnokrvno stoji, iznenada u sebi snagu stvori,
Vjetar prestade da puše, zatim čovjek progovori,
„Ono učinio sam s razlogom, i ne želim ni vidjet' rajski vrt,
Ti možda mirišeš na sumpor, al' ja mirišem na smrt,
Misliš da te se bojim, al' tu se, đavle, grdno varaš,
Ovo je tvoja posljednja stanica, ovdje ti, đavle, padaš,
U stvari padamo zajedno, jer smo prokleto isti,
Prokleto slični, isti kaput s ramena nam visi”,
I zaista taj prizor, bio je zla i smrti izlog,
Čovjek shvati da nema izbor, sjeti se rijeka je ispod,
Krene na đavla, krene u sukob sa svojom noćnom morom,
Prima ga za kaput, a zatim ga baca zajedno sa sobom,
U posljednjem letu demon strašno i sablasno vrisne,
A čovjek je samo razvukao preko lica smiješak iskren,
Most postade pust i tih, u trenutku pada te noći,
Mladić prestravljen od sna, mokar otvara oči,
mrak!”
Josip Tomić, 4. razred
Graditeljska tehnička škola
Voditelj: Ante Kekez
LiDraNo 2013. // 227
Literarni radovi učenika srednjih škola
Oda banalnome čovjeku
Ono što je ona odbacila bilo je gore,
Riječi su izumrle još godinama prije, njih je više ljubila.
Ono što je trebalo bilo je jednake vrijednosti,
Njene napuštene misli i otpuštene sate.
Voljela je vjenčanja, i zamršene zavjete,
A on je bio čovjek od banalnih riječi.
Ono što je ona odbacila, čuvao je usnama,
Između noktiju, pod krvlju, na lijevom stopalu.
Ono što je ona odbacila, plakao je nad njima,
Nad svezom crvenih stihova i pijanih uzvika,
Nad bolnim uzvicima i zveckavim psovkama,
Nad njenim ljudskim savršenstvima, božanskim greškama,
Skupio je okuse, i čuvao ih je usnama.
Voljela je opere, herojstva i dramske završetke,
A on je bio čovjek od banalnih riječi.
Ono što je htio sačuvati u zlatnom kavezu,
Milovati dok zaista ne pozlati, ona je odbacila.
Ono svoje što je uništio da bi sačuvao njene dijelove,
Bilo je jednostavno.
Voljela je davno, skupo i strastveno,
A on je bio banalan čovjek.
Ana Horvatin, 3. razred
Klasična gimnazija
Voditeljica: Anđela Vukasović Korunda
228 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika srednjih škola
Olujno more nepoznatog
Hodaju oni ulicama. Sitni, maleni, sivi obrisi. Trebali bismo ih zvati ljudima, kako i priliči, onako
iz poštovanja. Svatko u svom smjeru, sudarajući se. Vjerojatno su nevažni,
ti slučajni sudari, kiseli osmijesi. Oni izmiču i nastavljaju. Njihov um ne možemo pročitati, misli razaznati pa ih gledamo kako užurbano koračaju ulicom dok ne zakrenu za ugao tamo negdje,
u nepoznato. Možda je to jedino i važno, da prolaze, dišu, postoje. No zar postojati znači isto što i
živjeti?
Ona se budi ujutro kako bi im podarila lica i kreirala njihove živote. Na način svojstven samo
njoj. Ona to čini pisanjem - razrađuje scenarije njihova života i daje im osobnost otkrivajući pojedinosti koje kod Sivih lica inače možda ne bi bile zamijećene. Daruje im slobodu, kreativnost, životni put, no tek na papiru, jer tih Sivih lica ima previše, a njeno vrijeme paralelno s njihovim istječe.
Sada ponovno sjedi ovdje, na svom starom mjestu, osjećajući se kao i uvijek - ponosnom, marljivom, dovoljno odvažnom da pliva nepoznatim vodama tuđih sudbina. Možda ju najviše potiče baš
to - način mijenjanja tuđih sudbina koji nije moguć u njenoj svakodnevici.
U pisanju je sve moguće i sve je dozvoljeno, prepreke ne postoje. Možda otplovi daleko i zaboravi na pučinu jer se, tamo negdje na olujnom moru, ona osjeća sigurnom; sama sa sobom i svojim
riječima.
Živi u stihovima više no što živi u stvarnosti. Dopuštaju joj da, ispisujući ih na glatkim, bijelim
stranicama, uoči sve što postaje kada piše. Pravo biće.
Mattea Merdita, 3. razred
LINigra
Voditeljica: Sanja Mataga
LiDraNo 2013. // 229
Literarni radovi učenika srednjih škola
PET HAIKU PJESAMA
Naglo, na svoju
Prisutnost me podsjeća
Živa priroda.
**********************
Na goloj grani
Sad visi razapeta
Kora banane.
**********************
Bitak donosi
Iz iskustva mišljenja
Dva ogledala.
**********************
Istina spava
U skupoj lijenosti
Uz mojeg oca.
**********************
U zelenom su
Izmetu se rodili
Mjesec i zvjezda.
Filip Drača, 4. razred
Grafička škola
Voditelj: Žarko Gazzari
230 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika srednjih škola
PET HAIKU PJESAMA
usporavam hodpar kosova u travi
sklada ariju
**********************
ispod stabla ptić
zelene grane vrbe
dotakle travu
**********************
netaknut snijeg
na proplanku srna
osluškuje muk
**********************
pusti brežuljak
tek pahulje sipaju
po pašnjaku
**********************
božićna noć
djevojčica još čeka
prve pahulje
Aisha Bushara, 1. razred
III. gimnazija
Voditeljica: Branka Milković
LiDraNo 2013. // 231
Literarni radovi učenika srednjih škola
Pokucaj još jednom
Zapravo, ja sam tek danas doista shvatila što ti se dogodilo.
Bila sam jutros na kavi s Helenom. Ispijala sam polako vrući čaj ne znajući što će se dogoditi
za nekoliko minuta. Smijale smo se i bile sretne, no onda je zazvonio mobitel. Zvala je Sarma sva u
suzama, jecala je. Nikada ju nisam čula, a kamoli vidjela kako plače.
Zvala je da mi kaže kako joj je umro tata. Ostala sam u šoku kao i Helena kada sam joj rekla,
problijedjela sam u sekundi. Netko se iza nas smijao, ali u tom trenutku za mene je vladala potpuna
tišina. Bolna i duga tišina.
Mislim, Sarminog tatu sam vidjela svega nekoliko puta, ali znala sam da je bolestan. Duže vrijeme mučio se s tumorima na crijevima ili tako negdje, bio je u bolnici i nije smio kući. Umro je jučer,
koliko sam shvatila, 18. 4. 2012. (a Sarma ima rođendan 7. 4.) i to nenadano, iako su doktori znali
da neće još dugo.
U tom trenutku htjela sam potrčati do Sarme tih dvadesetak kilometara, ako ne i više, da ju zagrlim. Bilo mi je neopisivo žao Sarme koja to nije zaslužila, a kamoli njen tata. Ipak, taj dan nisam
išla kod nje.
Tada sam se sjetila zadnjeg sprovoda na kojem sam bila, negdje u petom mjesecu prošle godine, kada je Suzy umrla sestra Tamica sa samo 10 godina. Sprovod će mi zauvijek ostati u sjećanju
zato što sam plakala, a toga sam bila tako svjesna. Morbidna je bila ona glupa glazba u prostoriji
gdje je bio lijes u kojem je ležala mala Tamica kao anđeo koji spava. Istina, nisam ju vidjela mnogo
puta, ali uvijek je bila nasmijana. Zračila je tom djetinjastom ljubavi i dobrotom, nevinošću koja joj
je oduzeta smrću. Shrvala sam se kada sam kao i svi mladi moje dobi morala nositi vijenac. Ruke
su mi se počele tresti, a uskoro sam počela i plakati. Plakala sam dosta dugo i nisam mogla prestati. Vidjela sam taj mali lijes u kojem je ona, cvijeće koje su bacali na lijes, ljude kako plaču... Bilo je
strašno i zato što sam se htjela baciti u tu duboku rupu i izbaviti ju van iz te smrtničke kutije jer ona
nije tamo trebala biti. Htjela sam ju oživjeti i igrati se s njom, smijati.
Kasnije sam shvatila da sam vjerojatno plakala iz više razloga. Mislim da si jedan bio ti. Kao
mala nisam bila svjesna svega, ali kada na to sada gledam, plačem. Znači, plakala sam zato što
tebe više nema i što se tako nisam mogla rasplakati i na tvom sprovodu, na kojem nisam niti bila.
Otišla sam bez pozdrava jer sam bila mala (ma što sam ja tada znala o smrti?) i nisam znala da te
više nikada neću vidjeti. Da sam znala, ne bih nikada otišla. Ne bih te ostavila samog tamo u onoj
velikoj kući iz koje nikada nisi izišao živ zato jer nisi smio. Imam osjećaj kao da sam ja kriva za sve
to i da si ne smijem oprostiti.
Kada sam tog dana došla kući, ispitivali su me o sprovodu kao da sam išla na koncert ili neki
izlet pa da mogu ispričati koji dobar vic koji sam usputno čula ili priču o tome kako je odlično bilo.
Pozlilo mi je pa sam svima rekla da zašute, a oni su me začudo i poslušali.
Što se tiče tebe, tek sada, tek danas sam shvatila kako si umro. Umro si sam kako si zapravo
i živio ostatak života, s obzirom na to da za moju majku nikada nisi imao vremena. Mislim da si se
promijenio kada ti je poginuo sin, ali to nikada neću znati.
Ti si bio Ranko, nisi imao niti 60 godina i obožavao si svoje unuke. Imao si šećer i prehodao si
teži infarkt kada ti je poginuo sin, imao si suicidalne misli koje si htio ostvariti, ali valjda u tome nisi
vidio zadovoljstvo. Na to gledam ili tako, ili jednostavno nisi htio Nikolu i mene, kao i mamu, ostaviti same bez nekoga s kime bi popričali. Uglavnom, seljakao si se po bolnicama, a o zdravlju nisi
brinuo. Umro si u Bosni u onoj kućerini koju kao da si izgradio samom sebi. Sada mi je jasno zašto
uvijek imam osjećaj da me netko gleda kad sam u njoj.
232 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika srednjih škola
Srce ti je puklo, eksplodiralo. Trebao si doći k nama za par dana, ali ti si otišao negdje dalje. Ja
sam te čekala, ali nikada nisi došao.
A posljednja želja dok si ležao u bolnici (očito prije nego što si otišao u Bosnu) bila je da vidiš
svoje male unuke barem na trenutak. Posljednji put i ti si to znao, ali si nam prešutio kako bi ispalo
ljepše. I hvala ti na tome, barem nisam ostatak djetinjstva provela pitajući se zašto. Iako, nedostaješ mi neopisivo puno. Nedostaje mi netko tko će svojim velikim pečetnjakom kuckati na vrata rano
ujutro, tko će mi donositi slatkiše prije ručka. Nedostaje mi onaj djed kojeg svatko može poželjeti,
koji mi je htio kupiti cijeli svijet ako treba kako bih bila sretna.
Katarina Pavelić, 2. razred
XVI. gimnazija
Voditeljica: Ana Bedek
Martina Gluhinić, mentor: Damir Brčić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2013. // 233
Literarni radovi učenika srednjih škola
Pomrčina
Vrisak. Jeka! Dugačka je noć što dolazi.
Nejasnoća misli. Opkoljena stvarnost.
Pa kako mi je mogla promaknuti ta scena.
Ljetos je bilo očaravajuće iskustvo, a prije dvije godine
svitanje dana obilježila je zvonjava telefona.
Mudro li zbore oči tog starca dok mirna rijeka odnosi
osušeno sijeno s obale dalekog mora.
Da je samoća opasna, poznato je u vijeke vjekova. (amen)
Sve do jučer kad je pčela probudila tišinu.
Sutrašnji dan predstavnik je glumaca.
Dobrih glumaca koji su klaunu uzor.
Nekako je uzburkano more što služi kao ogledalo onom
dalekom oblaku koji je pokrio sunce.
Pomrčina.
Kas konja obilježio je moju ulicu.
Galama je bila glasno tiha dok je pijetao spavao iza
popodnevnog sunca.
Kora je bila plava, a igra netopira topila se u trenu.
Napetost izjeda vrijeme!
Ovaj tren odavno je otišao i opomenuo svijet.
Vrijeme je promjena.
Kazna! Nije ni ona toliko bolna kao depresivno klupko
koje se skriva iza vrata mog sna.
Nikolina Matković, 4.razred
I. gimnazija
Voditelj: Ivan Janjić
234 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika srednjih škola
Ponekad se osjećam kao oblak
„Mama…”
Mala djevojčica potegnula je majku za ruku, upirući prstom. Majka je podigla pogled i ostala
zbunjena. Pomilovala je djevojčicu po zlatnoj kosi i okrenula se, lagano povukavši djevojčicu. Lela
je ostala sjediti na klupici.
„Da za svaki prst, uperen u mene, dobijem novčić, bila bih bogata.”
Lela je bila slična svojim vršnjacima: nosila je traperice, šarenu majicu i starke. Imala je duboke, smeđe oči i tijelo pomalo umorno i bljedunjavo. Nosila je šarenu maramu koja je izgledala kao
pletena kapa, prekrivši glavu bez kose. Tanke, ispucale usne prekrivala je zelenkasta maska, ista
kakvu nose doktori za vrijeme operacija.
„Nisam ja kriva”, šaputala si je u bradu. „Zar ljudi misle da ja želim biti ovakva? I ja bih htjela
kosu. Gustu i mekanu baš kakvu ima moja sestra pa da i meni mama može plesti pletenice...” Lela
je prije dvije godine ušla bolnicu i od tada gotovo da nije ni izašla. Jedan, tek slučajan, CT snimak
glave pretvorio se u noćnu moru. U onaj grozni san u kojem trčiš, a nisi dovoljno brz. Ne možeš dalje. Padneš, ali ne otvoriš oči i shvatiš da je sve u redu. Ovo je bio jedan od rijetkih trenutaka koje
je provodila izvan bolnice. Lela se navikla na ležanje u hladnoj sobi u bolničkom krevetu, s iglom u
ruci koja joj je davala život, ali i volju za njim. Navikla se ona i na miris alkohola i na slabe otkucaje
bolničkih aparata. Mučnine i slabost bile su njena svakodnevnica. No, Lela nikada neće moći shvatiti! Zašto ja? Zašto moji snovi, zašto moj život? Sve se činilo sravnjenim sa zemljom. Trebala je
početi graditi ispočetka. Nije imala snage. Svim svojim snovima, svim osmijesima, lijepim trenucima, svime se borila protiv te bolesti, protiv tog monstruma što ju je lovio u snovima, te sjene što
ju je čekala iza svakoga ugla. Svi su joj govorili da je jako hrabra, no ona je znala istinu... Boji se.
Boji se najviše na svijetu. Nerado sklapa oči prije sna. Misli su je podsjećale na sutra. Koliko je bila
sretna zbog novog dana, toliko ga se i bojala. Samo to nije pokazivala. Kada bi joj bilo teško, sjetila se majčina poljupca ili tatine podrške. Sjetila se njegovih toplih ruku na svojim hladnim, gotovo
mrtvim prstima.
U Leli je uvijek gorjela svijeća. I uvijek će gorjeti. Kada vjetrovi pušu, ona će gorjeti, kada valovi
zagrme, ona će gorjeti.
Nada... Nada se ne može ugasiti vjetrom ili vodom. Ona gori dok gori i srce.
Mirela Veršić, 1. razred
Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
Voditeljica: Svjetlana Štampar
LiDraNo 2013. // 235
Literarni radovi učenika srednjih škola
Remiza
Ti i ja, Remiza, prljava Trešnjevka
I noć zagasito plava
Skrivamo se se jedno u drugom od ovog čudnog svijeta
Odmaramo dušu na toplom betonu
Dugi plavi tramvaji
Lijeno pristaju na svoje finalno odredište
umorni od podnevnih vreva
Dok tvoja ruka miluje mi obraze
odlučno kao tramvaj bez kočnica
Dok vrijeme brzo teče poput užurbanog voznog reda
Želim ti reći…
Znaš li ti da sam ja samo stari, izranjavani tramvaj
Beznadno ležim na tračnicama
Previše putnika bijaše u meni
Bijahu samo par stanica
kao ni nisu bili
I na kraju dana svi su se činili isti
Želim ti reći…
Znaš li da si ti moja sigurna stanica
Prilazim ti da podmažeš moje zahrđale metale
Moja jedina postajo
Nemoj da ti zasmeta mojih par kvarova
Odmori me
Moja posljednja postajo
Tu sam da se odmorim od nezahvalnih putnika
Te noći Remiza je bivala bez zvijezda
Sakrile su se u nama, negdje u mojoj energiji
Duboko bliješte kao brojevi na noćnim tramvajima
Neke tako nježne riječi
koje ti nikako ne uspijevam reći
Ali žudim
236 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika srednjih škola
...
Tu bolest vučem već odavno
Kao slijepi putnik svoju sudbinu
I voljela bih da ti mogu reći kako se osjećam
Da me ne smatraš ludilom ili očajem
Kad ti kažem
Da te volim
Moja siva, prekrasna Remizo
Norma Trkovnik, 3. razred
Prva privatna gimnazija
Voditeljica: Renata Kostanjevec
Vendi Vernić, mentor: Vinka Mortigjija Anušić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2013. // 237
Literarni radovi učenika srednjih škola
Sonet ljubljenome
Ljubljeni, od glasa vašega gorih
jer glazba ta božanska je ljepota,
gdje pronalazim smisao života
pogledom u plamen očiju modrih.
Sjećanje se vraća u dob toga trena,
kada sretoh blaženog lica smijeh,
pa pitam Boga zar je smrtni grijeh
što mislim na njeg' i budna i snena.
Ljubljeni, kao mač je u kamenu
urezan mi vaše čiste duše čar,
a slučajan dodir nebeski mi dar.
No čim se izgubi, na samom sam dnu,
pa bol i tuga zvone i javljaju,
da neću biti vaša, ponavljaju.
Ana Tomljenović, 2. razred
VII. gimnazija
Voditeljica: Adrijana Markon Jurčić
238 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika srednjih škola
Marija Matić, mentor: Damir Brčić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2013. // 239
Literarni radovi učenika srednjih škola
U spomen Petrarki
Ja putujem besciljno znanim vijekom,
dani su vlakovi; dugi i duži,
tu lica su prazna, nadu mi pruži,
ti prepoznaj me u vagonu nekom.
Ja hodam polako gradom bez ljudi
u društvu sjena, a svaka je sjetna.
Sve više tamnim, tebi neprimjetna,
ti prepoznaj me i svjetlo mi budi.
K'o hladna skulptura čekam na mjestu
i blijedim u svijetu prepunom boja,
jer gledam te dugo, stojim uz cestu.
I rado bih odmah ja postala prah
ako tad bi jednu, ljubavi moja,
ti pustio suzu ili barem dah.
Iva Ajduk, 2. razred
XVI. gimnazija
Voditeljica: Ana Bedek
240 // LiDraNo 2013.
Literarni radovi učenika srednjih škola
Ivan Stanišić, mentor: Vinka Mortigjija Anušić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2013. // 241
242 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
*
Literarni
radovi
a
ol
k
š
h
i
j
dn
e
učenika sr
u smotru
dovi za Državn
ra
i
n
že
lo
d
re
*p
LiDraNo 2013. // 243
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Bog kroz sitne rupice svemirskog cjedila
promatra zemlju
U podne je kraj svijeta.
Šteta. Danas mi nije baš dan za smaknuće.
U bunilu prolazim parkom.
Nitko ne promatra kišu meteora koja se slijeva na nas.
U zadnji čas ćemo se prisjetiti Očenaša
Just in case.
U novinama još jedan popis umrlih.
Igram se žigicama
Bacam ih po snijegu
Odustani. Ne možeš spasiti sve pse iz azila.
Neki moraju biti slobodni,
Prljavi lutati od kante do mosta. Smrdjeti bez doma
Slušati: "MARŠ!"
"CRKNI PSETO!"
U podne je smak svijeta.
Pa što je svima svijet?
Ta dosta svijeta i svijesti i straha!
Odustani.
Ne možeš namjestiti svijet kao namještaj u dnevnom.
U podne je kraj svijeta.
Svijeta, svijeta, amo dajte svijeta!
Lovište snova
Sjena i utvara
Šuma razočaranja koju ne prohodaš a da ne zaglibiš u blato
Sjeti se pogledati gore između krošnji
U podne planet Zemlja još uvijek postoji.
Ana Smajo, 3. razred
Srednja škola Sesvete
Voditeljica: Ana Vugdelija
244 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Da dobijem na Lotu
Da dobijem na Lotu, ja bih svakako sve do zadnje kune podario siromašnima. Šalim se. Baš sam
smiješan. Sve bih spiskao na sebe i darove za meni najdražu osobu - mene.
Oduvijek sam sanjao o nekom starom američkom autu - bio to Dodge, Plymouth, Camaro SS nije bitno. U auto bih ugradio V8 motor i podigao ga iznad haube. Mislim da se podrazumijeva da,
dok čekam isporuku toga automobila, kupim nešto priručno, sitno, recimo Golf trojku s grijačima na
zadnjim staklima da mi se ruke ne smrznu dok ga guram, a i da ljudi ne skuže da imam nešto previše
love. Dobra kamuflaža majka je opreza. A ni vozački se neće platiti sam od sebe... I da, skoro sam
zaboravio, trebam koju kunu i za lažnu osobnu, ne mogu voziti sa 16.
Želio bih naučiti igrati tenis. To znači da bi mi trebao bar jedan teniski teren, a svi znaju da uz
teniski teren ide i ogromna vila. Naravno, s ogromnim bazenom (i vodom na 25 stupnjeva) – neću
valjda prljav i znojan ulaziti u kuću. Još nisam siguran bih li platio Rogera Federera ili Rafaela Nadala da me uči igrati tenis. Možda ipak Rafu, on je trenutačno u boljoj formi.
Dalje, naručio bih da mi izrade moj vlastiti laptop. On bi (od plemenitog materijala) bio izrađen
posebno za mene, onako kako ja to želim. To znači da bi imao tipke W,A,S,D,Q,E,C i eventualno F.
Naravno, Space, Ctrl i strelice se podrazumijevaju. To su tipke koje su mi potrebne za sve igrice
ovoga svijeta. Razmišljao sam i o tome da osmisle video igricu samo za mene. No dobro.
Ja obožavam svirati. Gitaru ili tamburu, nije bitno. Stoga bih si kupio sve tamburaške i električne instrumente. Plus bubnjevi i harmonika. Posebnu pozornost posvetio bih odabiru gitare. Uvjeren sam da bi to bio Fender s 12 žica.
Ostatak novca bio bi mi polog za kredit koji bih digao, jer sumnjam da bi mi samo Hrvatska lutrija mogla priuštiti sve što mi treba. Tako bih sretno živio do kraja života. Opet se šalim. Kako ne bih
imao posao i sigurne prihode kojima bih vraćao posuđeni novac, vjerojatno bi mi banka uzela kuću,
auto, laptop od platine, gitare, tambure, bubnjeve i harmoniku, a možda čak i „Matiju X”, igricu nazvanu po meni. Ostao bih beskućnik, pahuljice bih jeo samo zimi, i to ravno iz tmurnog neba, a ne
iz tanjura kao do tada, nakon izlaska iz vlastite teretane i skoka u svoj bazenčić.
Matija Šainović, 1. razred
XI. gimnazija
Voditeljica: Ivana Babić
LiDraNo 2013. // 245
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Kako smo sjedili na klupi
Kako smo samo ti i ja ono sjedili na klupi
čvrsto se držeći
naprosto za to prkosno sjedenje na klupi
i nije nam to čak uvijek ni pričinjalo zadovoljstvo to
učestalo
sjedenje na klupi. Držali smo do toga
kad nismo još ni do čega uostalom znali držati,
a jedno smo drugo ipak itekako dobro
držali za ruke.
Klupa i ulična svjetiljka iritantno postavljena
odmah ispred klupe na kojoj smo
sjedili i gledali
za ljetnih večeri park osvijetljen tom fantastičnom svjetiljkom.
Voljeli smo se, jesmo, a možda smo zbog toga
voljeli i sjediti
na klupi. Na klupi na kojoj si me mrzio
ponekad više nego ja tebe ili si
mrzio sjedenje
na klupi koja nas je čuvala
jedno od drugoga i nas od svijeta i svih njegovih podvala.
Na njoj smo se
rodili,
zaljubili, naljutili, odljubili,
na klupi pomirili, poljubili, na klupi mi smo
odrasli.
Na njoj presvetoj koja neće više doživjeti
sjedenja na klupi kao što smo mi na njoj ono
nevjerojatno dobro
sjedili na klupi.
Katarina Kukavica, 3. razred
Gimnazija Lucijana Vranjanina
Voditeljica: Dragica Dujmović Markusi
246 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Majstor
Mladi majstor sjedio je u tamnoj sobici za stolom. Svjetiljka mu je obasjavala ruke kojima je popravljao porculansku lutku. Mijenjao je šavove na rubovima haljinice, šivao otkinuti gumb, ponovno
stavljao kristalne oči i govorio:”Evo. Dobra si, kao nova.”
„Hvala, majstore.” odgovori lutka tankim glasom.
Drhtavo se nasmiješi lutki i bolno sjećanje prostruji mladićevim umom. Ostavi jednu koju je trebao obojati i sašiti novu haljinu. Ugasi svjetiljku, napipa krevet. Dugo u noć gledao je u mrak i činilo
mu se da može vidjeti obrise svojih sjećanja.
Imao je tužno djetinjstvo. Otac je bio okorjeli pijanac, nesretan zbog... pa svega. Za svoju je nesreću, krivio njegovu majku. Često bi dolazio kući slijep od mržnje. Bez razloga, zgrabio bi majku
za kosu i udarao je dok joj krv ne bi umila lice. On se skrivao pod stolom, držeći igračku u naručju.
Pokrio bi uši da ne čuje majčin vrisak i očev luđački smijeh.
Rukom je prešao preko ožiljka na licu. Sjećao se kako ga je otac jednom izvukao iz skrovišta i
šakama udarao po licu. Igračka koju je čvrsto držao ispala je, a iz nekog razloga, ocu je zapela za
oko. Gnjevno je rekao: „Neće se moj sin igrati s igračkama za djevojčice!” i bacio je u peć. Smijao se
zlokobno gurnuvši mu glavu u vatru. Dugo ju je držao, sve dok nije čuo kako mu koža pucketa. Kada
se majka vratila, vrisnula je i gurnula oca snagom za koju nije znala da posjeduje.
Mladić je izgubio mnogo detalja toga događaja, makar je želio da se uopće ne sjeća nijednog.
Ružna sjećanja proganjala su ga svake noći, učinivši mu od snova noćne more. To je bio zadnji put
da je otac digao ruku na njega. Kada se oporavio, majka je s njim pobjegla.
Okrene se na bok i zažmiri, otjeravši ružne uspomene. Više nije dijete i to što mu se dogodilo,
treba biti daleka prošlost. Ali mladić nikada nije okrenuo novi list, niti se usudio odrasti. Više je volio društvo lutaka, s njima je razgovarao, one nisu bile nasilne; ljudi da.
‘Mogao bih sada obojati onu lutku,’ pomisli, no tada opazi da nema boje. Krenu do obližnje trgovine u kojoj je upamtio crnokosu djevojku koja je ondje radila. Nasmiješila mu se kada je ušao. Znali
su razgovarati, to jest, ona je govorila, a on je nečujno slušao.
„Dobro jutro!” rekla je djevojka. ‘Helena. Tako se zove.’ pomisli mladić i kimne.
Prišao je polici s bojama i pogled mu je zapeo na bijeloj. Bila je poput pločica školskog zahoda.
Hladnih pločica na kojima je ležao, dok su ga učenici iz razreda tukli. Sram mu oboji lice u crveno
i stisne bočicu. Uzme nekoliko i odnese ih na pult. „Je li to sve?” Duboko uzdahne. Za razgovor s
ljudima trebalo mu je hrabrosti. „Da. Ovaj, ne. Treba mi i haljina za lutku.”
„Nemamo.” Pomisli kako bi ju mogao zamoliti da ona sašije.
„Možeš li ti sašiti? Platio bih za to.” Helena je izgledala oduševljeno, nije bio siguran je li to zato
što joj se obratio ili zato što jednostavno voli šivati haljine. „Naravno! Sašit ću. Ne trebaš mi platiti,
to je mala usluga za prijatelja, zar ne?” Prijatelja? Nije znao da su prijatelji. Ta jedva ju je poznavao!
Dok se vraćao, nešto ga je toplo grijalo u prsima. Možda je, ipak, bio u krivu što se ljudi tiče? ‘A
možda i ne,’ pomisli, gledajući dvoje kako se svađaju oko toga tko će zadržati novac koji su pronašli
na pločniku. U tišini se provukao pokraj njih, neprimjetan kao sjena. Uvijek se držao tako jer se bojao. ‘Helena nije takva.’ tješio se.
Ušao je u sobu, otvorio prozor da hladan zrak uđe i osvježi zagušljivu prostoriju. Sjetio se da je
tako otvarao prozor majčine sobe. Ostavila je oca i radila je teže i češće no prije, no sjećao se kako
je bila sretna i slobodna. Bilo ga je sram priznati da ga tuku u školi zato što ne nosi skupu odjeću i
zato što mu je lice unakaženo ožiljkom. Nikada im se nije suprotstavio. Nikada se nije usudio.
Da bi prestao razmišljati, uze lutku i stane je bojati. „Bilo je i vrijeme,” reče lutka. „Čekam te
već dva dana! Trebalo ti je dugo da se vratiš iz trgovine.”
LiDraNo 2013. // 247
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
„Razgovarao sam s Helenom.”
„Sviđa ti se?”
„Pa, ne, zašto?”
„Jer nikada ne razgovaraš s ljudima, razgovaraš samo s porculanskim lutkama.”
„Želiš li reći da umišljam tvoj glas?”
„Ne, ali voliš Helenu.”
„Jedva je poznajem.”
„Pruži joj priliku.”
„Kakvu boju kose želiš?”, promijenio je temu.
Sutradan je lutku odnio Heleni. „Prekrasna je!” rekla je.
Srce mu je snažno lupalo, u glavi mu se vrtjelo. Bio je uzbuđen. Htio ju je pozvani na izlazak,
ali nikada ni s kim nije izlazio. „Morat ću biti iskren, pomisli. Ako smo prijatelji, možda će razumjeti
moj strah.” Pitao je. Pristala je.
U tišini su hodali cestom i, začudo, mladić se osjećao dobro. Shvatio je da je zanimljivije razgovarati s osobom, nego s lutkom i da razgovori s ljudima teku svojim tokom, a ne u smjeru koji on
želi. Helena je vidjela leptira koji se skrivao u mladićevoj utrobi i muškarca u kojeg se Damir nije, u
svojoj usamljenosti, uspio razviti. „Vidiš, nije tako strašno,” rekla je porculanska lutka. Bilo mu je
sve teže razumjeti što govori. Glas joj je postajao tih i nerazgovjetan.
„Jednog dana više nas nećeš moći čuti”, uzdahnu lutka. „Odrasli ne čuju lutke, a tebi je vrijeme
da odrasteš. I kakvo god bolno sjećanje nosiš, trebaš ga zaboraviti.” Majstor uzdahne.
Sjetio se majčinih riječi da je čovjek poput cvijeta. Ako se ne rascvjeta, ne pronađe smisao. Je
li se on rascvao? „Ponekad treba pustiti jedno da dođe drugo”. Pogleda Helenu. Je li ona to nešto
drugo što dolazi? Odlučio je saznati.
Mirjam Bedenic, 4. razred
Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
Voditeljica: Milkica Ursa
248 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Dorja Horvatić, mentor: Vinka Mortigjija Anušić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2013. // 249
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Miris taštine
Kada uđeš u parfumeriju i osjetiš sve te mirise
Onda ti priđe gospođa
i želi ti prodati nešto
Uspije, 700 kuna, opa!
I onda izađeš, valjda sretan iz tog dućana
sjedneš u svoj auto
i odvezeš se kući
sjedneš na svoju minimalističku terasu bez ograde
i lagano pijuckaš čaj od mente
Tu i tamo odlučiš ući u kuću i pogledati koliko je sati
Tu i tamo pomirišeš taj parfem
Opet se vratiš na terasu
Staneš na rub
gledaš u daljinu grada koji je ispred tebe
Sjedneš na rub
...
s nogu ti ispadne cipela, ali ti se ne obazireš
Nosiš kratke hlače kaki boje
bijelu košulju s plavim prugama
Košulja je ugurana u hlače
a remen sve to drži na mjestu
Frizura je postojana
ali ti nisi
Jednostavno nešto fali
jedan dio tebe
I taj perfekcionistički rub terase, taj bijeli rub
podsjeća te na to
da je tamo uvijek nešto da te sreže
nema veze
ustaneš, prošećeš nazad u kuću
hodaš po bijelom mramoru
odjednom sa stropa počne kapati krv
odlučiš da je vrijeme da odeš
uzmeš iz ormara torbu s ručkama
unutra staviš cijeli svoj život
i jednostavno išećeš van
na neko drugo mjesto
250 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
s nekim drugim balkonom,
terasomparfemommramoromali sve je ostalo isto,
još ćeš puno godina kao udaren čovjek lutati svijetom...
Tin Pugelnik Stipeč, 4. razred
Graditeljska tehnička škola
Voditelj: Ante Kekez
Marija Matić, mentor: Damir Brčić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2013. // 251
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Moja brazda
Smežurano novorođenče plače u strahu od životnih dubioza koje ga očekuju, žali za toplinom
majčine utrobe. Gigantske glave mame i tate smiješe se, gledaju prve sekunde života svojega prvorođenca…
Redale su se svijeće na tortama, zubi su rasli i padali, stiglo je i pojačanje u obliku brata, psi
su skakutali i radosno prihvaćali novotarije. Fotić je sve bilježio. Radovalo me tatino čitanje prije
spavanja, mamine papice, rođendani moji i tuđi, sjedenje na kahlici, pletena ljuljačka u parku. Čak i
stvari koje me se nisu posebno ticale - kao na primjer tulumi subotom gdje je mamino i tatino društvo bilo u stanju smijati se satima. Uslijedio je prvi razred, borba s ravnim i kosim crtama, slovima i
brojkama, pa drugi, treći... Tata je dolazio po mene pred školu, potom bismo kupili dva „korneta za
poslije”, pokupili brata u vrtiću i u dobru raspoloženju došli doma gdje nas je mama čekala s obožavanim ručkom: klasičan primjer sretne obitelji.
Jednog dana, vrativši se kući, iznenađeno sam primijetio da više nema tatinog štafelaja, terpentina, boja, njegova kreativnog umjetničkog nereda. Mama je izmucala neku priču kako su tata
i mama i dalje prijatelji, vole mene i brata, ali će tata odsad živjeti u svojem stanu, a mi u našem,
pa ćemo se posjećivati, i sve će biti gotovo kao prije. Nisam to doživio tragično. Nisam ni sumnjao
da će se sve dobro završiti. Brat je, istina, stalno pitao gdje je tata i nije više htio spavati u svojem
krevetiću, već se uvaljivao mami. Ujutro je mama morala promijeniti mokru plahtu.
Za prvi odlazak u tatin novi stan imao sam puno skrivenih planova. Bio sam uzbuđen, ali i siguran da ću ga vratiti kući. Naša pomućena obiteljska idila morala je završiti s hepiendom! Međutim,
kad smo brat i ja došli, tata nam je predstavio svoju novu djevojku! Samo 24 godine, štrkljasta i s
kosom preko lica, gledala je čas nas, čas tatu. Osjećao sam da mi neka šaka neviđenih razmjera stišće želudac! Nagonski sam shvatio da je kraj, da ne će biti ništa od nekadašnjeg obiteljskog raja, i
da sam, poput goluždrava orlića, izbačen iz topla gnijezda!
Susreti s ocem pružali su mi sve manje radosti, a sve više usiljenosti i neiskrenosti. Mislim da
je otac bio svjestan da, na neki način, više ne pripadamo jedni drugima. Najprije se trudio da tu činjenicu prikrije raznim igrama, a potom su se druženja počela prorjeđivati. Nekad je imao goste, a
nekad je bio u poslu. Znali smo ga čekati satima sa spremnim ruksacima, a on nije došao.
Odjednom je otac obznanio da je postao vegan. Znam da sam zabezeknuto promatrao na TV-u
mlade prosvjednike koji gađaju mesnice i krznarije rajčicama te prskaju žene u bundama crvenim
sprejem i bilo mi je teško zamisliti svojeg oca među njima. Nakon toga je uslijedilo posvajanje „hrpe
životinja” i, kako je koja dolazila, tako bi nas pozivao da vidimo Cmi, Njinjicu, Moa, Yogia, Kami,
Kazu itd. Osjećao sam kako više nisam dio njegove priče.
Slijedili su Sv. Nikole bez šiba i čokolada, Božići bez njegovih čestitki i igračaka, rođendani bez
poklona, praznici koje smo provodili kod bake, ljetovanja s izviđačima... Nekako se druženje s ocem
svelo na isplaćivanje mjesečne obveze za brata i mene i odlazak na pizzu.
Ubrzo je otac kupio veliko imanje, odselio se iz Zagreba i tad je ucrtana imaginarna granica između nas. Shvatio sam da čovjek koji doživi traumu postaje talac vlastite nesreće. Kao da si obilježen jednim velikim žigom. Svoje osjećaje možeš podijeliti samo s najbližima. Ponekad te nepravda poput malja udara u čelo, a ti ju moraš ignorirati, ne obazirati se na emotivne krhotine i ostati
„pozitivan”.
252 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Kad vratim film unazad, shvaćam da sam, iako izgubivši dio bezbrižnog djetinjstva, izrastao u
osobu koja shvaća da treba davati da bi dobio, koja cijeni odanost, prijateljstvo, obitelj. Neka sam
svoja izviđačka ljetovanja platio novcem koji sam osobno zaradio. Ponosan sam na kartu za VIP-ov
glazbeni festival koju sam mami kupio kako bih ju razveselio koncertom Prodigyja. Za svaku školsku godinu sam sebi pribavim knjige razmjenjujući ih s drugim učenicima. Brat i ja provodimo dva
tjedna u Zatonu s našim surferskim klubom gdje se brinemo sami o sebi i ujedno pomažemo novacima koji prvi put staju na dasku. Puno su mi puta povjerili na čuvanje petogodišnjeg bratića. U
našoj zgradi radim kao blagajnik, a susjedi mi ostavljaju ključeve da pričuvam i prošetam njihove
čupavo-dlakave ljubimce, zalijem cvijeće…
To mi povjerenje puno znači jer jača moje samopouzdanje. Ponekad se pitam: „Kako bih svladao sve te vještine da nisam morao?” Nije mi se jednom dogodilo da mi prijatelji sa zavišću kažu
da im „starci” mene navode kao primjer. Neki među njima žive u roditeljskom balonu: bojim se da
prekasno ne ispužu ispod njihovih skuta, i onda, možda kao tridesetogodišnjaci budu ispucani u životnu orbitu? Ja sam to proživio s petnaestak godina, na svoju sreću ili nesreću - nisam siguran.
Povremeno je potrebno sve staviti na papir - kao na primjer ja sada - poput neke mentalne inventure! Netko je rekao: „Svaki čovjek ostavlja brazdu iza sebe. Kad se okreneš, važno je da je trag
jasan i prav”. Imam vjere u sebe, u svoju jasnu brazdu.
Ako je tome i nesvjesno doprinio moj otac - onda sam mu na tome itekako zahvalan.
Vilen Đerek, 3. razred
Geodetska tehnička škola
Voditelj: Nikola Butorac
LiDraNo 2013. // 253
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Na kantunalu moje babe
Topla, narančasta kugla valjala se lagano nebom u mojim očima i zapadala sve dublje, u ponore
meni neviduće i baš zato sjetne i daleke.
Poželija san u tom trenutku da se užareno vrelo života nanovo vine prema plavom prostranstvu i zagrije zemju na kojoj drhtin, ogrije moje ledene ruke, osuši mi suze na obrazima, otopi bol u
mojim njedrima, napuhnutima jecajima srca što su se, isprepleteni škrgutom bure, uzdizali prema
visinama, s nečujnom molitvom na usnama…
O, ba moja, jedina moja baba!
Zauvik te otpraćamo u sjeni ove prastare crkvice čiji kampanjel, star i kamenit, cilega života
gajete broji i koji ti je zvonija i na dan rođenja, i na dan vinčanja tvojega…
Prije samo sedan dana doša san ti, bako, iz Zagreba, „grada biloga”, kako ti si znala reć, da
te vidin malo i da Božić dočekamo zajedno. Trča san, od sriće šta san doša, od rive pa do kuće onin
dobro poznatim kalama ranega ditinjstva.
Odma u portunu okružija me vonj friškine, a obujmija onaj poznati, slatki miris tvojih fritula.
Dočekala si me s osmihon i šudaron na glavi, a traverson oko pasa, bilon od brašna. „Kako si, sinko,
putova? Jel do otoka bilo mirno more?”
Uša san u kužinu, sija za stol. Ponistra je bila širon otvorena, na fortici bandira lagano se tek
vijorila, bonaca na moru nebo oslikavala, ma, ka da je bilo proliće…(A u Zagrebu me bija ispratija
snig…)
„Sa ću ja, komodaj se, dite moje! Moran nešto na šufit!” Odlepršala moja baba, a ja opušteno,
napokon, sija na svoj stolac uspomena.
Zrakom je treperija miris tek pofrigane ribe i brudeta, šta je u svom toću mirova na špakeru te se miša s aromom bakalara šta je, uronjen u vodu, čeka Badnjak. Na stolu se ka more modrila
tavaja na zlatne i srebrne zvizdice, a na njoj se isticala velika zelena terina u kojoj su se zlatile još
tople fritule, napravljene samo za mene. I dva pijatića, i dvi kanavače, za babu i unuka.
Pored terine obli, prozirni bocun u kome se ljeskalo crveno, mirisno vino spremno za koju bevandicu. Bićerini se poslagali oko trbušastog bocunića u kome se talasa prošek čekajući da se njime nazdravi za dug život i mirno more.
Na škancijama stale uredno posložene teće i potići te jedan oveći bronzin, a iznad špakera, na
brokvama, visila babina „ratna oprema”: lazanjar i kacijole.
Otvorija san, dobro mi znan, škafetin i zagleda se u žlice, perune i kućarine. „Ajde, srićo, pomozi babi i pripremi stol! Ne dolazu mater i ćaća svaki dan! A dida će te nagraditi kojin šoldinon…” Koji
smo mi tandem, bako, bili, takav se ritko rađa…!!!
A onda san poželija vidit kamaru u koju je, nakon didova”odlaska”, baba s težinon odlazila
spavati. U njoj se zaustavilo vrime nekih davnih dana…
Na posteji čisti, bili lancuni i veliki sukanac. Na širokoj ponistri, sa tek malo spuštenim škurama,
pletene koltrine. Poviše kreveta pozlaćena slika Majke Božje s Ditišcem Isusom. Ispod nje baba i
dida ka spozini, mladi, lipi, tek vinčani.
A s obe strane kreveta - dva oveća kantunala: babin i didov. Sićan se kako san, pri pogledu na
njih, zadrhta. Od siline osjećaja.
Na babinom je kantunalu, ka i vaik, stala vaza s kiticom, sada suve, lavande, ali miris joj je,
svedno, cilu sobu omotava nekom nježnošću i mekoćom, sigurnošću i toplinom. (Cili život prati me
taj miris sigurnosti hvarskoga doma…)
Iza vazice s lavandom stale su, u jednostavnim okvirima od svitlog drveta, poredane fotografije: dida gradi brod, dida i baba gradu kuću, dida vadi ribu iz mriže, dida i baba sa ćeron i zeton
(mojin roditeljima).
254 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Isprid svih tih fotografija stala je jedna, veća od ostalih, smištena u posebno lip okvir tirkizno
plave boje, s morskim motivima. Na njoj smo bili moja baba i ja, desetogodišnji momčić, u toplom
zagrljaju i spojenih glava. Uz moj lik, zataknuta u rub okvira, stršala je sličica anđela čuvara. Slankast okus suze pomilova mi je usnicu čin san se sitija molitve upućene njemu, koju me je baka naučila.
Na pridnjem dilu kantunala pozirala su tri, osrednje velika, drvena brodića. Napravija ih je moj
did. Volija je brode, volija je plovit: i po buri, i majštralu, i po bonaci, i neveri - nikad ga ni bilo straj.
More je bilo njegov spokoj, njegov mir. Cesto smo nas dvojica odlazili na đite, lovili ribu, vidili pola
Jadrana, bili nerazdvojni. Kako mi je samo bilo teško s deset godina napustiti otok, babu i didu,
more,…! A onda je i did zauvik zaklopija oči. Da san osta doli, možda bi još živija, ko zna??? Vaik je
govorija da se s menon osića ka dite…
Na jedan od didovih brodića bila je naslonjena sličica sv. Nikole, zaštitnika pomoraca, a pored
nje bila je položena smeđa, drvena krunica, šta ju je moja baba naslidila od svoje majke, moje prababe. Koliko je samo puta pribirala po njoj, dubokog pogleda i blago razdvojenih usnica… Pored
krunice sta je molitvenik.
A na bočnoj strani kantunala ugleda san grančicu masline, najlipšeg ploda škrte zemje i sunca,
radost i bogastvo, blagoslov i zaštitu. Do nje je bija upaljen lumin, za didovu dušu.
Na samom rubu kantunala, odma uz krevet, stale su babine likarije. Sićan se da san tad bija promislija kako ih ovaj put ima više nego prije tri miseca.
Dodirujući vršcima prstiju babin kantunal, osjetija san odjednom da dodirujen cilu svoju obitelj,
svoje najdraže, svoju famiju, našu prošlost, sadašnjost i budućnost. Ta tri dila života prostirala su
se upravo tu, prid mojin očima, združena u morsku mrižu naših korijena ljubavi, neraskidivu i vječnu. Mrižu šta je odgojila, mrižu šta je othranila, mrižu šta i dalje poučava i daruje, mrižu šta sinu i
unuku, meni, želi raskriliti put u sritnu budućnost. Ka da san u tom trenu procva od navale nježnosti i ponosa…
Iz tih razmišljanja, sićan se sada, prenuli su me bakini koraci na skalama. Zvala me. Pogledon
san se oprostija od kantunala života i mirisne kamare te požurija u kužinu da se dobro išćakulamo
moja baba i ja.
Danas, sedan dana kasnije, naizgled je sve isto. Ali, to je samo prividna laž.
Bako, tebe od jučer više nema među nama, kriči moja duša!!!
Kuća je još puna mirisa bakalara, a kamara, ka i vaik, miriše na lavandu.
I kantunal je tvoj na starome mistu. I na njemu svi mi, zauvik zajedno: naša obitelj, naš ponos,
naša snaga. Likarije tvoje nismo još pomakli.
Jedino su pored masline sada upaljena dva lumina…
Patrik Jakupović, 2. razred
Škola za motažu instalacija i metalnih konstrukcija
Voditeljica: Orijana Torbašinović
LiDraNo 2013. // 255
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Oblutak (u letu)
Teško je naći zvjezdano nebo
i dobaciti oblutak
do Siriusa ili Južnog križa.
Kroz sparinu i beton predgrađa
dolutali smo do Sustipana,
uz Dylana koji želi
ostati zauvijek mlad.
Nismo toliko pretenciozni.
Mi samo želimo dobaciti
oblutak na Brač.
Hrvoje Korbar, 3. razred
XVI. gimnazija
Voditeljica: Jadranka Tukša
Sara Gaćeša, mentor: Vinka Mortigjija Anušić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
256 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
17. rujna 1564.
Piero,
od mog odlaska u Veneciju prošlo je gotovo pet mjeseci. Putovao sam gotovo tri mjeseca. Iako
je dobar dio puta bio dosta strm i gotovo neprohodan, nisam mislio da će mi trebati toliko vremena
da stignem do Venecije.
Bilo je dosta hladno, pogotovo noću, s obzirom na to da sam putovao početkom proljeća. Po
danu bi vjerojatno bilo i toplije da nisam putovao kroz šumu čije su krošnje propuštale malo sunčeve svjetlosti, no hladnoća mi nije previše smetala, ali je zato muha, komaraca i drugih dosadnih
nametnika i štetočina bilo više nego lišća u šumi. Zamalo sam se i izgubio skrećući s puta da bih
pronašao nekakvu hranu i sklonište od hladnoće, noći, lopova i vojnika. Inače je taj putić bio pust,
nisam baš nikoga vidio i sreo, osim tih vojnika i lopova koji su ponekad znali prolaziti kroz šumu.
Venecija je prelijep i surov grad. Posvuda šeću bogataši, plemići, stražari, svirači, trgovci, lopovi, prostitutke i posve obični i neobični ljudi. Zaradio sam nešto novca kao dostavljač, ali na moje
su mjesto brzo došli drugi ljudi, školovani imućni ljudi iz grada. Valjda se pretpostavljalo da netko
sa sela, netko tko do sada nije bio u Veneciji, netko kao ja, ima više motiva za krađu i manje znanja.
Novca, kao i posla, uskoro nije bilo previše, a i ono malo što sam imao bivalo je ukradeno. Lopovi
su ovdje stvarno spretni, za njih sam bio kao košara puna voća iz koje je svatko uzimao što god je
želio. Mogao sam si sakriti novac u usta, ali oni bi nekako znali gdje je i bez problema bi ga uzeli, a
da ja to ne bih ni primijetio. Morao sam se nekako snaći na ulici i tih mjesec dana što sam proveo
kao beskućnik nisam ni oka sklopio. Lopovi su me pratili kuda god bih pošao, kao vukovi srnu, mene
mladog i neiskusnog pridošlicu. Kad nisam više mogao izdržati, klonuo bih, sklopio oči na sekundu
i to im je bilo dovoljno da mi uzmu polovicu stvari. Jedne noći prišao mi je jedan mali slabašni starčić, nije izgledao kao lopov, ponudio mi je besplatan smještaj, rekao mi je da izgledam kao dobar
mladić i da mu je žao što neki puno gori od mene imaju sve što požele. Znao sam te priče i znao
sam da laže i da vjerojatno ipak očekuje nekakvu novčanu naknadu, ali bio sam tako umoran i nisam
mogao misliti, a i nije mi bila sila ponovno zaspati na ulici okružen lopovima. Taj starčić je ipak bio
samo slabašan starčić i prije bih ja mogao nešto učiniti njemu nego on meni. Ujutro, kada sam se
probudio u nekakvom sobičku, nestao mi je sav novac, polovica svega što sam imao i cipele. Nema
šanse da je onaj slabašni starčić to sve sam mogao nositi.
Do sada sam bio beskućnik, a sada sam postao i prosjak, ali ni to nije dugo trajalo. Pronašao
sam posao kao čistač u jednoj drvenoj radnji. Zaradio sam dovoljno da ti vratim novac koji si mi dao
za put. Novac se nalazi u košari koja je stigla s pismom.
U košari ćeš naći i bocu vina, to je za tebe. Nju su prošli tjedan u tuči izbacili kroz prozor u jednoj birtiji, pala je na sijeno pa se nije razbila. Ja ne pijem pa je evo tebi i podijeli je s djedom. U košari ćeš naći i jednog malog drvenog anđela. Jedan kipar ga je napravio za ženu nekog plemića, ali
nešto se među njima dogodilo i u zadnji tren plemić je odustao od narudžbe, kipić je poklonio meni
jer je već unaprijed bio plaćen, a ja ga poklanjam tvojoj sestri. Čini mi se da bi uskoro trebala roditi.
Kad smo već kod nje, vidio sam joj muža. Svinja. Sada je s jednom mladom ženom, a i nju će ostaviti
kada mu dosadi i kada joj potroši sav novac. U košari ćeš naći još nešto novca, to je za baku. Molim
te, kupi joj neko lijepo cvijeće i odnesi joj na grob. Kupi joj tulipane, sjećam se da je voljela tulipane.
Tebi, moj prijatelju, sve najbolje. Pomogni sestri i djedu i, molim te, piši mi jer u ovom gradu od
dvjesto tisuća ljudi, ja sam sâm.
Daniel
Katarina Draženović, 1. razred
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
Voditeljica: Jelena Popović
LiDraNo 2013. // 257
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Plahte nevinosti
Ušao je. Bez pitanja, bez pravila. Kroz prozor. Sva milost ostala je preplašena na okviru prozora. Preplašena. Sama. Okružio me nijemim koracima. Dva nepomična oka palila su me iz svih
smjerova. Sav zrak, sav prostor, sasvim neupitno postao je njegov. Bez pitanja, bez pravila. Gdje
je? Osjećaj tamne prikaze bez srama. Strah. Gdje je?! Ubrzo sam saznala. Moje mlado tijelo našlo se izobličeno na bijelim nevinim plahtama, nevažne snage u usporedbi s njegovom. I moj krevet
postao je njegov. Samo nijemi svjedok okrutnosti. Osjetila sam njegov dah na svom vratu. Tako neopisivo vreo... Prostorija je postala hladna kao da me ostavila u raljama samog demona. Kao da je
odustala. Sve je bilo tako hladno... i bijele plahte, i sram, i strah, i meki jastuk u koji sam zarila lice.
Sve je bilo tako hladno osim njegovog besramnog dah. Palio mi je vrat i gotovo doticao lice. Bez
pitanja, bez pravila.
‘’ Znao sam da si me čekala.’’
Jezik što samim dodirom trga kožu. Dah mi je ubrzano slijedio drugi. Nisam mogla disati. Nisam
mogla i nije me bilo briga. Htjela sam se pomaknuti, pobjeći daleko od te proklete snage i više se
nikada ne osvrnuti, no i tijelo me izdalo. Hladno. Hladno se prepustilo odvratnim, prljavim dodirima.
Bez pitanja, bez pravila.
‘’ Da, vratio sam se. Molila si se da neću. Znaš, još uvijek si lijepa. Tako blijeda. Tako moja.’’
Sve je znao. Sve je njegovo, ali ja odbijam! Stisnula sam lice u grimasu očaja ne mogavši išta
drugo. Okrenuo me i sasvim lako privukao sebi. Oštra bol prošla mi je tijelom. Sada je mogao sa
mnom što god je htio. Znala sam to. Jesam. Znao je i on. Bez pitanja, bez pravila.
‘’Moja.’’
Te riječi odzvanjale su mi tijelom izjedajući do kostiju. Ne! Odzvanjale su mislima. Nijemo osvajanje. Bez pitanja, bez pravila.
‘’Tako lijepa.’’
Snažni poljupci rezali su mi lice. Rezali su i dodiri besramnih prstiju, rezali kao stotinu britva!
Neopisivo. Bez pitanja, bez pravila.
‘’Oduvijek sam volio to tijelo. Moje tijelo.’’
Pod njegovim dodirima sve se činilo tako strano no bol me vraćala u stvarnost. Vrlo brzo je
moje cijelo tijelo postalo njegovo. Bez pitanja, bez pravila. Svaki kutak blijede kože ostao je osakaćen prljavim dodirom. Okretao me i dirao, dirao i okretao. Mogao je, htio je. Oskvrnuo me. U potpunosti. Bol. Oh, ta silna bol! Izobličena od nemoći stiskala sam oči uvjeravajući se da se sve ovo ne
događa. Ne meni. Ne opet. Bez pitanja, bez pravila.
‘’Uvijek! Uvijek ćeš biti moja!’’
258 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Vikao je. Vikao je u ekstazi užitka. Svog užitka. Bez pitanja, bez pravila. Uživao je krvi što je bojala bijele plahte, u mojem nijemom kriku. Nemoći. Suze me jedine nisu izdale do samoga kraja. Bile
su vrele gotovo kao njegov dah, dodir, miris. Nije ga smetala ni krv, ni moja bol, ni već jasno vidljive
modrice. Nije ga smetala ni ledena grimasa boli uokvirena ukočenim očajem.
Bez pitanja, bez pravila.
Maja Matković, 4. razred
Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
Voditeljica: Goranka Lazić
Anna Artyushenko, mentor: Tomislav Tomić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2013. // 259
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Poruka Slađi
Vraćajući se kući sitnim uspavanim koracima, nisam primijetio slabu kišu studene noći. Nekoliko velikih kapi s listova visokih kestena kanulo je kroz mrežu krošanja i našlo put do otkrivenog
dijela moga potiljka. Sledio sam se. Uhvatio sam smočen vrat i bešćutno mrsio kapi po prstima.
Stajao sam na kolniku, glavom u ravnini mesingane rampe poštanskog ureda. Shvatio sam koliko je
nedostajalo da čelom udarim o hladan metal, koliko je u gradu te noći bilo tiho i prazno, koliko sam
zapravo osamljeno stajao tamo, uz pokisle šahtove.
Odjednom mi cijelu hipnozu razbije vapaj. Nisam ga mogao smjestiti ni u jedan kut svog pomahnitalog kompasa. Činio se poput šapta, brižno izdahnutog na lijevo uho, poput zapomaganja iz
dubina kanalizacije.
- Čuj, dečko!
Prilazio mi je gospodin bez kišobrana, u trenirci, slabom ogrtaču i tenisicama. Imao je malo
kratke kose, velike oči i nije bio nimalo pomno obrijan. Mirisao je kako već vonjaju proćelavi stranci
na cesti ili u javnom prijevozu: na mokru zemlju, duhan, a možda i na rakiju, vino, pivo, naftalin...
Nisam ga doživio kao osobu koja je, možda, kao i ja šetala trgovima i gubila se u prazninama i kolapsima svoje mašte.
- Čuj, dečko, hoćeš mi napisati jednu poruku na mobitel? - upitao je dok sam se ja izvlačio iz
svojih misli kao iz tople postelje, okrutno probuđen hladnim mlazom svakodnevice.
Moja znatiželja bila je, doduše ne zadugo, prekinuta. Savršeno sam shvaćao njegovu nevolju i
bila mi je jasna ova nevina usluga. Nije mi to bilo ništa novo, budući da sam sa svojim djedom provodio beskrajne i uzaludne minute trudeći se naučiti ga otvaranju mobilnih sandučića.
- Naravno, kako da ne..
Trudio sam se biti što susretljiviji i uslužniji. Ponudio sam svoj uređaj. Odbio je, rekavši da želi
da pišem s njegovog.
- Ma ne znam što ide prvo tu... bojim se da ga ne zablokiram, onda mi se ugasi i ne znam je li
stigla poruka...
Izmotavao se, gurajući mi svoj Alcatel u dlanove. Bio je to stari model s opipljivim tipkama i malim plastičnim ekranom. Brzo sam se snašao i otvorio prostor za unos poruke. Za to vrijeme on je
gunđao nešto meni nerazumljivo i gledao u stranu, u visinu jedne poprečne ceste, razmišljajući vjerojatno o sadržaju poruke. Možda je bio preblizu da bih ga mogao pošteno odmjeriti ili bar pogledati
u oči. Pogledi su nam se susreli tek nekoliko puta i ti su susreti bili iz nekog razloga posebno bolni
i neugodni. Kao da su ocrtavali neku zajedničku nit blage šenutosti.
Napokon je počeo diktirati tekst: Slađa...
Ne shvativši dubinu pauze u koju je upao spomenuvši očito ključnu ženu, upitao sam:
- Da ju potražim među kontaktima?
- Ne, ne, time počinješ, znaš... to ti je Slađa, skraćeno od Slađana - odgovorio je, očito prenut iz
neke fiksirane misli. Nabirao je čelo, otvarao usta u prazno, promucao nekoliko puta, a zatim nastavio: Slađo, moram znati jes ti iskrena u vezi s Topom - to mu je nadimak, znaš...
Tipkao sam poslušno i nervozno, gubeći se pomalo u komandama telefona na koje nisam navikao. Potresla me već prva rečenica, ali još nisam bio siguran o čemu se radi i zbog čega se ispituje
Slađina iskrenost. Tko je Top?
- A da nije bolje: da li si iskrena? - upitao je, vjerojatno kupujući vrijeme za smišljanje sljedećeg
sadržaja. Shvatio sam da nije došao sa složenim tekstom. Vjerojatno je usplahireno tražio bilo kakvog ‘dečka’ na ulici, očajno želeći poslati poruku Slađi.
- Ne, bolje je: jesi li iskrena - odgovorio sam, dvoumeći se između znakova interpunkcije na kraju rečenice.
260 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Nastavio je nesigurno, zastajkujući, ali trudeći se iznijeti svoj unutarnji nemir u jednom dahu.
- Ja ne želim više - ne, bolje bez više - Ja ne želim čuti za njega, osim ako mi govoriš o prekidu
prijateljstva s njim. Ja te volim, ako ti mene voliš znam da ti ovo neće biti teško i znam da postoji
samo jedan odgovor. Ne želim biti pion...
Uslijedila je tišina. Dok je recitirao bio sam zbunjen i uzbuđen slučajnošću cijele situacije. Bilo je
toliko pitanja koja sam mu želio postaviti, toliko upadica koje sam želio učiniti, a sve što sam radio
i mogao u tom je trenutku: udarati palčevima o slova tipkovnice. Ponašao sam se, možda iz pristojnosti, možda iz puke skamenjenosti, kao da pišem najobičniju poruku o kašnjenju na ručak. Nakon
izvjesne stanke, ponovo sam vrlo zbunjeno upitao:
- Pion... Kao pijun...?
- Da, samo stavi pion, bolje će shvatiti ona.
Čovjek pljune u stranu pomalo prostački, kao da čisti usta od svega što je izrekao i nastavi:
... ne želim biti pion u našoj vezi. Moram znati varaš li me ili ne. Molim te mi javi...
U mučnim bih pauzama razmazivao mokre točke o svijetli ekran starog Alcatela. Boje su se
miješale na vodi i poruka se tada činila uplakana. Razmazivala je šarenu maskaru o svoje hladne,
obasjane obraze.
- Volim te - Završi s te dvije riječi... eto.
Bilo je tu tihe, sirove, nježne istine. Možda sam poruku tu samo prividno stavio, silno želeći neki
viši, skriveni smisao i poantu svega.
Stavio sam točku na kraj poruke i mucavo upitao za broj primateljice.
- Ah, broj, evo, sada ću.
Zbunjeno je izrecitirao broj. Pratio je očima vrtnju pisma po ekranu i malo poskočio kada se na
njemu ispisalo: poruka poslana. Želio se silno uvjeriti je li poruka zbilja otišla u prave ruke i nakon
pojašnjavanja i obilaska mobilnog menija, bio je naoko zadovoljan.
- Pa, hvala vam puno.
Prvi me put oslovio sa vi. Kao da je tek sada shvatio što mi je povjerio pa je ovo ‘vi’ izašlo iz
njegovih uplašenih usta kao strahopoštovanje. Pružio sam mu mobitel u ruke i on ga je nesigurnim
kretnjama spremio u džep.
- Nema na čemu - odgovorih.
- U redu onda... - teturao je s noge na nogu, naizgled nimalo potresen cijelom situacijom.
- Hoćete li sjesti na piće sa mnom... ili nešto...? - upitao me ustabilivši se na betonskoj plohi.
Odjednom sam pokleknuo i s nekom sućuti u očima i glasu promucao:
- Hvala, ne mogu, eto, žurim kući...
Nije mi se žurilo kući. Zaokupili su me svi oni osjeti izvana i sve što sam želio jest odmahnuti
glavom i poći. Zanimali su me Slađa, Top i jedina osoba u trokutu čije ime nisam znao, a naizgled mi
je bila najbliža. Ali to je sve sada bilo manje važno.
- Pa... hvala onda još jednom.
- Sretno sa Slađom, do viđenja! - rekao sam glasom koji je nalikovao tapšanju po ramenu.
Ne znam tko se prije okrenuo, on ili ja, ali našavši se na suprotnoj strani osjetio sam onu istu samoću i izgubljenost. Zapeo sam cipelom o razvaljen plato zamrznute fontane i zamalo pao. Shvatio sam
koliko sam blizu kolnika, koliko kiša jače pljušti, koliko je zastrašujuća ova situacija sa Slađom. Što mi
je promaklo u mojim porukama? Odmahnuo sam glavom i pohitao, ne više kući, nego Najslađoj.
Zvonimir Ibrišević, 4. razred
Gimnazija Lucijana Vranjanina
Voditeljica: Diana Herak-Jović
LiDraNo 2013. // 261
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Tri nepotpuna zapisa iz bilježnica nestalih
I
Jutros sam ustao, trepćući u zoru, čije se sunce slijevalo na mene kroz otvorene prozore, i na
trenutak sam je potpuno zaboravio. Na trenutak, kratak, vječan, zastrašujući, nisam bio svjestan
njenog postojanja. Ne, krivo sam se izrazio. Taj trenutak nije bio zastrašujuć. Bio je utješan, jer sam
zaboravio ono što je bitno, ono za što se borim, ono za što ujutro navlačim papuče, zaboravio sam
ono što me vječito i smrtno plaši svojim potencijalnim odlaskom. I osjećao sam se zbunjujuće lagan, kao da lebdim nad svime onime što me gušilo i mučilo svih ovih godina. Osjećao sam se sam,
kao da lebdim u praznom vakumu otvorenog svemira koji me preko noći odlučio progutati.
No, već idući trenutak, njeno lice doplivalo je do mene iz beskonačne tame koja me obuzela, sa
sobom donoseći svjetlost koja me ispunjavala ushitom, i koja je osvjetljavala sve ono čega se bojim
i od čega strepim.
Volim svoje snove i osjećaje prepričavati Astrid, jer Astrid mi se nikada ne smije i nikada ih ne
osuđuje - ponekada se smije, ali samo ako se u snovima pojavljuju pingvini, što se u zadnje vrijeme
događa iznenađujuće često. Astrid kaže da je podsjećam na pingvine, i da pretpostavlja da hodam
kao pingvin. Ja nisam siguran, možda i hodam. Mislim da je podsjećam na pingvine zbog one slike
u smokingu koju sam joj poslao prije tri godine. Rekla je da sam vrlo smiješan na toj slici, ali da me
i dalje voli.
Ja mislim da i ja i dalje volim nju.
II
Htjela bih mami reći da je volim, ali sve to skupa mi se čini nekako teško. Ljudi na filmovima
to vrlo lako obave, samo kažu volim te i puno plaču i prave se kao da ih sve to skupa jako dira, ali
oni zapravo samo glume da se vole i sve to skupa nekako je grozno neiskreno i kada god pokušam
sama izreći te riječi, čini mi se kao da varam svijet oko sebe, a to mi nije u interesu.
Ali ja zbilja volim svoju mamu, iako viče na mene ponekad kada odbijam pričati ili kada namjerno bacim čašu ili tanjur na pod. Ne mogu si pomoći, ne radim to namjerno. Htjela sam vidjeti kako
to izgleda kad se čaša razbije, ali prva mi je pala prebrzo i nisam ništa primijetila, pa sam odlučila
drugu razbiti bliže mome licu i porezala sam si obraz, i mama je vikala da nisam normalna i da ću
se jednog dana ubiti ako tako nastavim.
Mama ponekada govori da ću je natjerati u grob, što meni zaista nema smisla jer ja mamu nikamo ne tjeram, a mislim da moja mama i nema grob? Samo mrtvi ljudi imaju grob, a njih nitko onamo
ne tjera, oni onamo stignu u lijesovima na kojima je cvijeće i drugi ljudi im pomognu da se spuste.
Ali ja znam da mene moja mama voli, iako je često ne razumijem i iako ona nikada ne razumije mene. Ja to znam jer moja mama svaku večer dolazi u moju sobu kada idem spavati i ljubi me u
čelo i govori mi da me voli, i ponekada joj suze skliznu iz očiju i padaju u moju kosu kada to govori,
a ponekada joj se samo glas trese i šapuće u polumraku moje sobe.
Htjela bih mami reći da je volim, ali moja mama to vjerojatno zna, jer mame uvijek znaju takve
stvari, a i uostalom, ja svoju mamu često grlim, iako s njom nikada ne razgovaram i ne govorim joj
da je puno volim, što bi bila istina kad bih to rekla, ne bih lagala.
Ali nekako mi se čini iskrenije rukama obgrliti njeno veliko tijelo i izdahnuti u topao zrak između
nas, stojeći tako minutama ili satima, nego joj govoriti da je volim i nikada je ne grliti.
Ali mama bi vjerojatno htjela da joj ja to ipak kažem.
S., 19. 5. 1998.
262 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
III
Mnogo sam se puta zaljubila u Suki.
Jedanput jednostavno nije bilo dovoljno.
Moram priznati da se ne sjećam svakog od tih puta. Bilo ih je stvarno previše. Zaljubila sam se
u nju kada je sitnim nosnicama, u snu, otpuhnula komadić prašine. Zaljubila sam se u nju kada je
došla do kraja jedne od svojih bilježnica za misli, i nastavila pisati po koricama i stolu. Zaljubila sam
se u nju kada se rasula u gomilu razbijenih, razbacanih jecaja nakon što je saznala da se Seymour
ubio. Zaljubila sam se u nju kada je u sedmom razredu osnovne udarila Ivana iz osmog ce šakom
u glavu i slomila mu nos jer joj je rekao da će se udati za nju, htjela ona to ili ne. Zaljubila sam se u
nju kada su se njene izgrižene usne prvi puta otisnule u moje.
Ne znam hoću li se ikada zapravo prestati zaljubljivati u Suki. Zaljubljujem se u nju kada joj se
koža na vrhu nosa lagano nabora, jer je ljuta na mene ili na svijet. Zaljubljujem se u nju kada prstima masira donji dio zgloba ruke, jer je boli od pisanja po bilježnicama. Zaljubljujem se u nju kada
stoji na prozoru, satima samoj sebi mrmljajući u bradu.
I svakim sam danom sve više i više sigurna u to kako ću konstantno uspijevati nalaziti nove načine da se u nju potpuno, besmisleno zaljubim.
I ona će naći načine da se pravi da to ne primjećuje, jer zna koliko me toga strah. I često pomislim na to kako bih zbilja voljela postupno se i temeljito zaljubiti u svaku novu boru koja se, poput
ptičjeg otiska u snijegu, otisne u njenu krhku kožu. I kada više ne bude nje, i kada nestanem ja, naći
ću nove načine kako da se zaljubim u nju. Kada nas svijet izbriše i položi u svoj zvijezdani, galaktični, zaprašeni ormar, ja ću je voljeti. I kada se obje razgradimo, plutajući u zraku molekulama i spajajući se s vrhovima zgrada, ja ću naći način da se ponovno zaljubim u svaki najmanji atom njenog
fizičkog postojanja.
Tek toliko da znate.
Izabela Šegedin, 4. razred
Privatna umjetnička gimnazija
Voditeljica: Tea Hofmann
LiDraNo 2013. // 263
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Trideset i drugo pismo
Voljela sam boraviti u tom parku. Voljela sam sve u vezi njega. Njegove klupice išarane markerima i korektorima.. Te klupice povijesni su dokaz nečijih ljubavi, prvih poljubaca, prekida, najboljih
prijateljstva… Baš kao i izrezbarene kore starih hrastova koje čuvaju tajne i stvari koje su nekada
bile i zauvijek će ostati u prošlosti. Uživala sam gledajući svu onu dječicu koja su se tako bezbrižno igrala ne znajući što im život nosi. Mogu reći da sam bila prilično ljubomorna na njih i da sam se
svim srcem željela vratiti u to doba. Taj park je poseban jer sam u njemu „upoznala” njega. Potpunog neznanca koji je na neki čudan način promijenio moj život.
Ljetni praznici trajali su već skoro punih mjesec dana, a ja sam obišla sve rođake i provela bar
po dan sa valjda svim prijateljima koje imam, čak i s onima koje ne želim imati i stvarno nisam znala kuda bih sa sobom. Silno sam se htjela izgubiti iz kuće, iz onog što bi se trebalo zvati domom.
Nešto me tjeralo van. Znala sam da trebam otići do parka, makar nisam znala zašto. Iako je kolovoz
kucao na vrata obukla sam traperice, majicu kratkih rukava i nevoljko uzela vestu. Obula sam relativno nepromočive tenisice i u torbu strpala bocu vode, mobitel, slušalice i kišobran za slučaj nužde. Pri izlasku iz sobe bacila sam pogled na zid iznad kreveta i izašla u boravak. Nitko me nije doživio. Stara je opet povraćala, čula se iz kupaonice, a stari je vjerojatno negdje vani kockao da bi
uspio poplaćati sve račune koji su se samo nagomilavali na stolu. Pri izlasku iz stana viknula sam
mami da idem prošetati, a ona mi je samo uzvratila da joj kupim „bombicu” votke, da ima za preko
noći. Uzela sam njenu osobnu i uputila se na ulicu. Na stubištu me zatekao uljudni gospodin iz Elektre i upitao koji je stan obitelji s mojim prezimenom. Rekla sam mu da ovdje ta obitelj ne stanuje.
Čovjek je povjerovao, zahvalio mi i napustio zgradu. Žao mi je što sam mu morala lagati, ali nekako
sam morala zaštiti tu svoju jadnu obitelj. Ako se uopće možemo poistovjetiti s terminom obitelji.
Izlazeći na ulicu ugledala sam tatu s osmijehom na licu, očito je osvojio neke novce. Potvrdno mi je
odgovorio. Rekla sam mu da idem prošetati do parka i neka tim novcima plati struju. Poljubio me u
obraz i rekao da se čuvam. Nasmiješila sam mu se i nastavila prema parku. Konačno sam stigla do
parka, sjela na ljuljačku, koja se jedva držala na jednom „šarafu” i bila je u rasulu, ali svejedno se i
dalje borila i bespogovorno ljuljala iz dana u dan. Vrlo brzo sam se poistovjetila s njom. Dok sam
tako razmišljala o životu i o tome koliko su se stvari promijenile od kad je više nema, ispred mene
je prošao dječak mojih godina i ispustio nekakvo pismo. Već je prešao polovicu parka, potrčala sam
za njim i htjela mu uručiti pismo koje mu je ispalo, no nije se odazivao ni okretao, a kada sam stala
pred njega ugledala sam dva velika smeđa oka i neizmjerno duge i zaista lijepe trepavice. Iz očiju
je isijavala toplina i povjerenje. Ostatak lica brzo je prekrio duksericom. Pogledavši me, naglo se
okrenuo i otrčao iz parka. Stajala sam nepomično par sekundi, koje su se činile kao stoljeća, te sam
shvatila da mi je isto to pismo ispalo iz ruke. Palo je na poleđinu i vidjela sam natpis: „Pročitaj! Ne
vraćaj!” Otvorila sam omotnicu i iz nje je ispao papirić na kojemu je pisalo: „Viđao sam te. Viđam te
i viđat ću te u ovom parku. Voliš ga i vezana si za njega, baš poput mene. Nadam se i želim da budemo prijatelji, iako me nikada nećeš upoznati. Ako se slažeš, napiši odgovor, stavi u kuvertu i zalijepi ispod stola. Ovo će biti naša mala tajna.” Nakon dugog razmišljanja ipak sam odlučila prihvatiti ponudu nepoznatog dječaka. Pomislila sam: „Što li loše može biti?” Na komadić papira
napisala sam da mu želim biti prijateljica, jer me moji „pravi prijatelji” ionako živciraju. Lažu, dvolični su i egoistični. Osjećala sam se bolje, kao da nakon dugo vremena netko brine za mene, kao da
je nekome stalo… Polako sam krenula kući razmišljajući o misterioznom dječaku, njegovu pismu i
drugim stvarima, dok sam u ritmu muzike, koja mi je kroz slušalice upravljala tijelom, hodala gradom… Mama je popila votku praktički prije no što sam joj je uručila. U redu je, navikla sam. Poljubila me u čelo i zaplakala. Samo sam joj zaželjela laku noć i zaputila se prema sobi. Legla sam u kre-
264 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
vet, pomolila se, kao i svake večeri i poljubila fotografiju na zidu iznad glave. Netko je lagano
pokucao na vrata i tata je ušao u sobu. Rekao mi je neka pokušam shvatiti mamu, da joj nije lako,
baš kao što sigurno nije ni meni.Nisam mu se suprotstavljala. Samo sam ga zagrlila i tako smo on i
ja plačući sjedili na rubu moga kreveta i nadali se boljim danima. Nakon nekog vremena smirila sam
se i utonula u san. Jedva sam dočekala jutro i čim sam se probudila izjurila sam iz stana u park.
Posegnula sam ispod stola gdje sam ostavila svoje pismo i opipala novo. Nasmiješila sam se i otvorila ga. U njemu je pisalo: „1. kolovoza, 2012. – od današnjeg dana od mene ćeš primiti 31 pismo i
nadam se da ćeš me pametno iskoristiti. Možeš me koristiti kao svoju savjest, kao rame za plakanje
ili kao boksačku vreću, ako je potrebno. Biti ću što god ti poželiš A sada te molim da mi ispričaš što
nije u redu. Opusti se i znaj da te neću iznevjeriti.” Iz ruksaka sam izvadila papir i olovku i počela
pisati. Opisala sam mu jučerašnju večer i rekla mu da sam prvi put vidjela oca kako iskreno plače
nakon četiri godine. Vjerojatno i on mene (izuzev mog djetinjstva). Također sam mu napisala kako
me zabolio majčin pogled. Te zelene oči pune radosti koja je utopljena u boli, oh, kako li samo podsjećaju… Nisam znala zašto mu to pišem i nije me bilo ni najmanje briga. Mislim da mi je to bilo potrebno. Sve to, zajedno u ovom trenutku činili su stvari tako dobrima. Nastavili su se isti dani kao i
do sada. Kupovanje alkohola, laganje, izlasci van. Klasika, samo što mi je od tog pisma život imao
više smisla. Mogla sam nekome „ispričati” svaki svoj problem bez straha da će mi se smijati. Znao
je o meni više no moji prijatelji koji me znaju godinama. I definitivno je znao o meni više no moji roditelji. Naveo me na razmišljanje o tome zašto nikome od mojih prijatelja nije čudno što ih nikada
nisam dovela kući, uz njega sam počela razmišljati zašto je nebo plavo, a trava zelena. Uz pisma je
razmišljanje postalo lako. Iako se situacija doma nije popravljala, nešto u meni je postajalo bolje.
Kako se kolovoz bližio svojoj sredini rastao je o broj pisama i „razglabanih” tema. Razgovarali smo
doista o svemu. O mojoj situaciji kod kuće, o cvijeću, o njemu, njegovim „propalim ljubavima”, o
moru i hobotnicama, te njihovim krakovima, o tome kako je ljubav sranje i kako je lijepo biti ptica.
Mogu reći da smo „razgovarali” baš o svemu. Prvi put sam se otvorila nekom, nakon dugo vremena. Nakon nje sam konačno pronašla nekoga kome mogu vjerovati. Došao je i taj dan. Dan kojeg
sam mrzila. Dan zbog kojeg je sve počelo. Ne mogu vjerovati da je prošlo već četiri godine. To je
dan kada moja mama prestaje piti i u kući prestaje biti strka oko računa i hrane. Nastaje tišina, ta
nepodnošljiva tišina. Ali na taj dan svi se pravimo kako se ništa nije ni dogodilo. Bar je tako bilo
protekle tri godine. Ove godine odlučila sam tome stati na kraj! Rekla sam roditeljima da mi je dosta njihova poricanja njene smrti! Da želim da joj kao obitelj odemo na grob i… i ne znam što, samo
da odemo tamo, pomolimo se i da joj se zahvalimo. Ne znam za što… Samo joj imam potrebu reći:
„Hvala ti, seko.” Da, imala sam sestru i da, umrla je. Poginula u prometnoj nesreći, točnije. Kada je
ona otišla, kao da je dio nas otišao s njom… Kada sam mami spomenula groblje i seku, samo me
ošamarila i rekla da ju ne spominjem u ovoj kući, da je još prerano. Nisam mogla više, istrčala sam
iz kuće i otišla ravno u park gdje sam mu napisala još jedno pismo na četiri strane, baš onoliko koliko je godina prošlo. Opisala sam mu sve. Njen izgled, miris parfema, savršen osmijeh i toplinu. Ali
i samu njenu smrt. On je bio prvi kome sam išta rekla o njoj. Sve moje prijateljice misle da se odselila u inozemstvo radi studija, no nije tako bajno. Baš na ovaj dan, prije četiri godine, vraćali smo se
sa „fešte” obiteljskih prijatelja i kako je cijeli dan kišilo kolnik je bio mokar. Mama je vozila jer je tata
bio prepijan. Neki luđak je vozio neprilagođenom brzinom i zabio se u stranu automobila na kojoj
smo sjedile seka i ja. Od siline udarca automobil se preokrenuo, a ona.. jednostavno nije disala.. nije
disala tada, nije prodisala kada je došla hitna pomoć, niti ikada više… Mama si to nikada nije oprostila i tako je počela piti… Kakve li ironije. Zbog alkohola je otišla, bome ju on neće ni vratiti. Dok
sam došla kući shrvana od plakanja i boli koja je preplavljivala svaku stanicu moga tijela, vidjela
sam da roditelji sjede obučeni i spremni za polazak. Samo mi nije bilo jasno kamo će. Mama mi je
LiDraNo 2013. // 265
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
rekla da su razgovarali dok me nije bilo i da su odlučili da je vrijeme da odemo na grob. Pao mi je
kamen sa srca. Iako sam sama posjećivala sekin grob skoro svakoga dana posljednje tri godine, ovo
je prvi put da ćemo zajedno nekamo otići kao obitelj nakon dugo vremena… Na groblju je bilo tmurno, ali kada smo prišli sekinom grobu, kao da nas je obasjala neka toplina. Mama me zagrlila i zajedno smo počele moliti. Tata je zapalio crvenu svijeću, pošto je crvena bila njena omiljena boja, i
nastavio moliti s nama. Zaplakali smo, ponovo smo bili obitelj. Samo sam uspjela prozboriti: „Seko,
hvala ti.„Nakon tog dana, kao da su stvari krenule na bolje. Mama je prestala piti u dotadašnjim količinama, a tata je dobio posao na obližnjoj benzinskoj postaji. Potkraj kolovoza prebrojala sam pisma. Bilo ih je 30. Baš onoliko koliko sam se bojala. Kraj je. Sutra sve završava. Neću se opirati.
Možda mi Bog podari neko novo iznenađenje. Sutradan sam išla po svoje posljednje pismo. U njemu
je stajalo samo ovo: „Hvala. Pomogla si mi i više no što sam mislio.” Također je napisao riječi pjesme grupe Elemental koje glase: „K’o prsti jedne ruke prijatelju, ti pozna’š me, k’o da se znamo oduvijek ti lako čitaš me, k’o prsti jedne ruke, prijateljice, vjeruj mi, makar ne kažem to često, hvala na
potpori, makar ne kažem to često, hvala na ljubavi. Makar ne kažem to često, hvala ti.” Odgovorila
sam mu, teška srca, zadnji put riječima pjesme „Malena” te iste grupe: „U mislima nosim tebe, maleni gledam te, a vidim sebe. To što te muči nije vrijedno pažnje, upoznati ćeš ljude iskrene i lažne,
ali vjeruj sebe i slijedi taj put koji vodi te do sna, maleni, isti si ja.” 31. pismo je poslano. Život ide
dalje… Poljubila sam sestrinu sliku iznad kreveta i zamolila ju da mi pokloni čudo.
Nova školska godina. Stara „ekipa”, stari profesori, ali nova ja. S „novom” obitelji i više samopouzdanja kročila sam u razred. Stara raska i novi dječak pored nje. Poznate smeđe oči i trepavice.
I znala sam… To je on. On je moje 32. pismo. Sjeo je pored mene i nasmijao se, pružio je ruku i predstavio se. „Seko, hvala ti. Ti uvijek znaš što treba učiniti.” Oboje smo bili svjesni da je ovo početak
jednog divnog prijateljstva koje, kako izgleda, mijenja život… Ako ne i nečeg više…
Silvija Dumić, 2. razred
III. gimnazija
Voditeljicja: Valerija Bilić
266 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Mia Matijević, Magdalena Zoričić, Jovana Vlaisavljević, Lora Elezović, Ana Holjevac, Agata Lučić, Anna Artyushenko,
Filip Pilj, Robert Fenrich, mentor: Vinka Mortigjija Anušić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2013. // 267
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Vrati me u moju stranu svijeta
Ž: Htjela sam joj reći još toliko toga. Bila je odvratno loša majka. Ležala sam sama u sobi i slušala ju kako tetura po kući i psuje. Voljela sam ju. Ne mogu ti opisati koliko sam ju voljela.
M: Ne mogu se sjetiti svojih snova. Svako se jutro probudim i imam osjećaj da mi moja podsvijest govori nešto bitno. Progoni me. Ne snovima, već tom prokletom žudnjom koju osjećam kada se
želim sjetiti sna. Kažnjava me za to što sam ga ubio. Pridavio sam dijete u sebi vlastitim rukama.
Ž: Jesi li ikada ležao na travi i udisao miris cvrčaka?
M: Ne.
Ž: Nedostaje mi to. Miris cvrčaka i zvuk njezine kose dok prolazi kroz travu. Dodir njezina glasa
na mome obrazu. Bila je odvratno loša majka. Ali i jedina osoba koje se sjećam iz starog svijeta. Nedostaje mi. Nedostaje mi njezin pijani smijeh nakon kojeg je uvijek slijedio nekontrolirani, grčeviti
plač. Zato sam ga voljela. Voljela sam te prividno sretne trenutke za koje sam znala da im je suđeno da budu prekinuti. Izaći ćemo odavde, zar ne? Želim ponovno omirisati cvrčke i okusiti sunce…
Što je bilo s malim?
M: Sjeb’o sam... Sjeb’o sam. Mislim da je došao na milimetar od izlaza... i onda sam ja upropastio cijelu stvar. Samo sam htio htio dotaknuti dijete u sebi. Samo sam htio dotaknuti dijete u sebi.
Samo sam htio...
Ž: Jesam li lijepa danas?
M: Ne razumijem.
Ž: Razmišljala sam o ljepoti. I nisam zaključila ništa. Osim da su oblaci lijepi. Zato... što su me
dotakli, dotakli su me. Nisam mogla maknuti pogled s njih. Podsjetili su me na stvari koje ne mogu
imenovati, koje nikada neću moći dosegnuti razumom. Poželjela sam zaplakati... i skočiti od radosti. I uvući se u sebe i raspršiti se po cijelome svijetu. Je li to ljepota?
M: Ponekad poželim nestati. Kupiti kartu za Nikamo. Sjećaš li se mora? Ja se sjećam... njegove
snage, opojnog mirisa koji bi me zaveo uvijek iznova. Želim sjesti na dno mora i duriti se kao malo
dijete. Duriti se na svijet. Želim... želim izaći odavde.
Shvaćaš li ti da smo mi otpad?! Ostali ljudi koji žive u Sustavu žive sretno. Bez sjećanja, bez
mutnih sjenki starih prijatelja. Bez pitanja. Zašto smo baš mi morali postaviti pitanje? Mogli smo
živjeti u sretnom neznanju. Mogli smo biti sretno glupi.
Ž: Morali smo. Uvijek mora postojati netko tko će postaviti pitanja. Uostalom, mi smo dokaz da
Sustav nije savršen. Mi smo greška u Sustavu… rupa u zakonu. Samo postojanje naše želje za bijegom… omogućit će nam bijeg.
M: Kupi me za šačicu osmijeha i prožvakani ispljuvak tvoje ljubavi. Kupi me da ti budem potrošna roba. Bit ću ti orden, labavo zakačen za prednjicu košulje koju ćeš odjenuti jednom u vječnosti.
Siluj moje želje i opustoši moju maštu. Prodajem se. Kao napuštena kula koja nema ponuditi ništa
više osim lažnog straha i nepostojećih krikova iz podruma. Prodajem ti svoju dušu.
268 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Ž: Budi moj netko, moj alter-ego. Onaj na koga ću se pozivati kada moje besramne misli slučajno nađu put do mojih usana. Budi moja hrabrost, onaj koji će me pratiti kao slika u novčaniku na dugim putovanjima. Podsjetnik na osobu čijoj ću se sjeni vratiti. Vratiti nikada. Vrati me u moju stranu
svijeta, ono negdje koje je nekada postojalo u meni. I umrlo. Davnih dana.
M: Vrati se.
Ž: I ošamari me još jednom.
M: Onako divljački kako samo moja mašta zna.
Ž: I otiđi, nestani zauvijek.
M: Brišem te iz svoje biografije.
Ž: Biografije praznih papira.
M: Silovanih papira.
M: Jesmo li pronašli izlaz?
Ž: Možda.
Antonio Filipović, 4. razred
Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
Voditeljica: Lana Rušnov Perić
LiDraNo 2013. // 269
270 // LiDraNo 2013.
i
n
č
a
n
i
d
e
Poj
o
k
s
m
a
r
d
sce nski
nastupi
kola
š
h
i
j
dn
e
sr
a
k
učeni
LiDraNo 2013. // 271
Maria Mihalić, Ženska opća
gimnazija Družbe sestara
milosrdnica
Ante Kovačić: U registraturi
Voditeljica: Helena Marić
Luka Štimac,
Klasična gimnazija
D. J. Salinger: Lovac u žitu
Voditelj: Igor Medić
Marija Stjepanović, Klasična
gimnazija
L. Carroll: Alisa u zemlji čudesa
Voditeljica: Nevenka Šuvajić
Kristina Lepur, Prirodoslovna
škola Vladimira Preloga
Rosamund Lupton: Sestra
Voditeljica: Goranka Lazić
Anton Malbašić, Prirodoslovna
škola Vladimira Preloga
Sue Towensend: Adrijan od 13.
godine do godina divljine
Voditeljica: Goranka Lazić
Ema Drokan, XVIII. gimnazija
Neil Labute: Lom
Voditelj: Zoran Ferić
Rajna Racz, Klasična gimnazija
R. Marinković: Glorija
Voditelj: Dario Budimir
Martina Luketić, Učenički dom
Tina Ujevića
Tin Ujević: Svakidašnja jadikovka
Voditeljica: Renata Hruškar
Vini Jurčić, II. gimnazija
A. P. Čehov: Galeb (Nina)
Voditelj: Ivan Pavlović
Ana Rogač, III. gimnazija
A. P. Čehov: Agafja
Voditelj: Ilija Barišić
Helena Jerleković, Gimnazija
Lucijana Vranjanina
Branko Čegec: Shopping terapija
Voditeljica: Diana Herak-Jović
Petra Blažeković, III. gimnazija
Irena Vrkljan: Marina ili o
biografiji
Voditeljica: Valerija Bilić
Katarina Kujundžić, Gimnazija
Lucijana Vranjanina
Tatjana Gromača: Koliko smo
sretni
Voditeljica: Diana Herak-Jović
272 // LiDraNo 2013.
ODABRANI
*
Pojedi načni
i
k
s
n
e
c
s
o
k
s
dra m
nastupi
učenika srednjih škola
vnu smotru
*odabrani nastupi za Drža
Adrian Bagarić, Klasična gimnazija
J. P. Kamov: Pjesma suncu
Voditelj: Zoran Čorkalo
Karmela Ljubičić, V. gimnazija
Jean Racine: Fedra
Voditeljica: Majda Bekić Vejzović
Rea Kamenski-Bačun, Privatna
umjetnička gimnazija
Miroslav Krleža: U agoniji
Voditeljica: Tea Hofmann
Miro Čabraja, Graditeljska tehnička
škola
Daniil Harms: Pomalo neobični
slučajevi
Voditeljica: Jelena Brkljačić
Filip Sever, I. gimnazija
M. de Cervantes: Don Quijote
Voditelj: Ivan Janjić
Luka Šatara, Gimnazija Tituša
Brezovačkog
Moliere: Škrtac
Voditeljica: Sandra Vukić Gjeldum
Leopold Rotim, Srednja škola
Sesvete
Antun Draht: Đe mi je pita
Voditeljica: Marina Maričić
LiDraNo 2013. // 273
274 // LiDraNo 2013.
S ku p n i
o
k
s
m
a
r
d
sce nski
nastupi
kola
š
h
i
j
dn
e
sr
a
k
učeni
LiDraNo 2013. // 275
Dramska skupina Klasične
gimnazije
Milan Begović: Bez trećega
Voditelj: Zoran Čorkalo
Dramska skupina X. gimnazije
„Ivan Supek”
E. A. Poe: Krabulja crvene smrti
Voditeljica: Andrea Kosović
Dramska skupina V. gimnazije
Gljivamobil
Voditeljica: Vesna Muhoberac
Dramska skupina I. gimnazije
Zvonimir Bajsić: Gle, kako dan
lijepo počinje
Voditelj: Ivan Janjić
Dramska skupina Ž.O.G. Družba
sestara milosrdnica
Muzej mogućnosti
Voditeljica: Helena Marić
Dramska skupina Ž.O.G. Družba
sestara milosrdnica
Na vodi
Voditeljica: Višnja Jukić
276 // LiDraNo 2013.
Dramska skupina Gimnazije
Tituša Brezovačkog
Ljubav
Voditeljica: Sandra Vukić
Gjeldum
Dramska skupina Tehničke škole
Ruđera Boškovića
Hamlet poslije Hamleta
Voditeljica: Žaneta Gerovac
Dramska skupina III. gimnazije
prema drami Miroslava Pilja:
Rondo spleen
Voditelj: Ilija Barišić
Dramska skupina Srednje škole
Sesvete
Leopold Rotim: Predstava
Voditeljica: Marina Maričić
Dramska skupina Prirodoslovne
škole Vladimira Preloga
Antonio Filipović: Osoba 6.10
Voditeljica: Svjetlana Štampar
*
I
ODABRAN
S ku p n i
i
k
s
n
e
c
s
o
k
s
dra m
nastupi
učenika srednjih škola
vnu smotru
*odabrani nastupi za Drža
Dramska skupina II. gimnazije
Sofoklo/Ionesco: Čekajući Goriota,
Mala farsa o odrastanju
Voditelj: Ivan Pavlović
Dramska skupina Gimnazije
Lucijana Vranjanina
Kuća čuda
Voditeljica: Dragica Dujmović
Markusi
Dramska skupina Privatne
klasične gimnazije
Luka Vrdoljak/Stjepko Zebec:
ShowTime
Voditeljice: Ivana Fišter
LiDraNo 2013. // 277
278 // LiDraNo 2013.
i
n
l
a
t
s
o
Sa m
i
k
s
r
a
n
i
v
o
n
radovi
kola
š
h
i
j
dn
e
sr
a
učenik
LiDraNo 2013. // 279
Novinarski radovi
učenika srednjih škola
UHVAT I R ITAM
Intervju s članovima bivšega,
dosad neimenovanog, školskog
benda Prve gimnazije
Spomenete li mami, bratiću, prabaki ili mački ovaj bezimeni bend, blijedo će vas pogledati. No,
spomenete li ga nekom učeniku Prve gimnazije, odmah će reći: ‘Joj, to su oni super dečki što nastupaju na svakoj priredbi!’ Tko su zapravo ti dečki?
Svi znaju za vaš bend, ali malo tko zna nešto o njemu.
Filip: Zapravo, sve do četvrtog srednje nismo bili članovi jednoga benda nego bi nas petero napravilo nekoliko bendova, što je bilo jako enigmatično jer čak ni mi nismo znali baš dobro tko je u
kojem bendu.
Kako je onda sve počelo?
Filip: Upoznali smo se još u prvom razredu. Bila je to tada hrpica dugokosih momaka... od kojih
je sada ostao samo jedan. Brzo se našla alternativna ekipica u kojoj je svatko svirao neki instrument - Natko, Albert i ja gitaru, Ivan bas, a Josip još nije bio u toj priči.
Josip: Ja u prvom razredu nisam svirao, ali sam bio glavni fan.
Filip: Sve u svemu, ispostavilo se da nam fali bubnjar. Kako tada nisam imao električnu gitaru,
a akustičnu nisam mogao spojiti na pojačalo, sjeo sam na bubnjeve. U početku je to sličilo više na
groblje nego na bend. U ovom sastavu nastupili smo samo kao maturanti jer smo htjeli napraviti
nešto posebno za oproštaj. Kako smo u školi imali kronični nedostatak pjevača, odlučili smo se za
instrumental i tako došli na ideju filmskih tema.
Za taj nastup pripremili ste i prezentaciju na kino-platnu u pozadini...
Filip: Da, za svaku filmsku temu imali smo fotografiju na kojoj se netko glupira. To smo se fotografirali dan prije, a Natkov genijalni Photoshop sredio je to.
Ivan: Ja se nisam slikao; ja sam tada prepisivao zadaću iz njemačkog.
Namjeravate li se i dalje baviti glazbom?
Albert: Naravno. Dogovorili smo se da petkom imamo probe pa koliko bude išlo, ići će.
Slušate li svi istu glazbu?
Filip: Manje-više. Svi slušamo rock i metal i svi osim Brnića volimo Metallicu.
Ivan: Da, meni je Metallica... okej.
Josip: Bitno da si bio na Metallici.
Ivan: Pa dobio sam besplatnu kartu.
Svi ste išli u isti razred u Prvoj. Zašto ste uopće upisali ovu školu?
Ivan: Živim deset minuta dalje.
Filip: Ja isto.
Natko: Nisam ni ja puno dalje. Mogao sam birati ili Prvu ili Trinaestu pa ono...
Albert: Ne znam, slučajno. Svidio mi se broj jedan. Uvijek sam htio biti Broj Jedan.
280 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika srednjih škola
Ivan: Bila mi je blizu, škola je dobra, brat mi je išao tu...
Josip: Meni je brat govorio ‘’Nemoj u Prvu, tamo su svi štreberi. Ono, ne dopuštaju im da nose
kratke hlače.’’
Što biste vi rekli o njoj sada nakon što ste ju prošli?
Filip: Pa, čuo sam priče o Prvoj tipa da ću ‘’pišati krv’’, ali zapravo je sve to smijurija. Uvijek se
nađe nekakav način da izbjegneš sve moguće obaveze...
Jeste li bili odlikaši?
Filip: Ja jesam, ja sam bio i naj-maturant.
Ivan: Pa kad si šarmantan. Ja mislim da je sve to zbog frizure i zulufa.
Natko: Ivan, Albert i ja nismo.
Josip: Ja sam prolazio s pet, ja nisam s ovom bagrom.
Albert: Nisam ni ja s njima, ja sam iznad... iznad 4.0.
Ivan: Da, istina. Natko i ja jedini smo koji smo prolazili ispod 4.0. Ja sam se uvijek snalazio.
Albert: Naravno, kad si sjedio na najboljoj lokaciji za prepisivanje u razredu okružen s troje učenika koji prolaze s 5.0.
Kako ste prošli maturu?
Josip: Natko je najbolje...
Natko: Nije, Pezer je najbolje.
Josip: Ma dobro, ali ti si briljirao s obzirom koliko si radio u srednjoj.
Natko: Istina, sve sam dobio 4 osim matematike.
Što kažete na famoznu maturu iz matematike?
Josip: Preporučam svima koji će čitati ovaj intervju: ako vam ne treba viša matematika, nemojte otići na nju! Ja sam živi dokaz kako se možeš zeznuti.
Filip: Joj da, čuo sam da si pozelenio kad smo dobili taj test.
Što ste upisali?
Filip: Stomatologiju jer si kao zubar prilično samostalan. A i dobro zarađuješ.
Ivan: I nitko ti ne može umrijeti na stolu.
Albert: FER zato što volim takve stvari. Oduvijek sam stalno visio po kompu, u osnovnoj me nikad nije bilo vani jer sam bio doma za tipkovnicom.
Natko: Veterinu. Nije baš da volim životnije, ali nije baš ni da ih ne volim. Činilo se kao zgodan
fakultet. Recimo, idemo na izlete svaki drugi dan.
Ivan: Engleski i švedski na Filozofskom. Mama je htjela da upišem ekonomiju, ali bih poludio na
bilo kojem drugom faksu.
LiDraNo 2013. // 281
Novinarski radovi
učenika srednjih škola
Josip: Također engleski i švedski. Ja zbilja nisam za te znanstvene stvari, a kako ne volim štrebati, pravo je odmah otpalo. Otpala je čak i ekonomija jer sam loš u matematici.
Zašto ste vas dvojica odabrali baš švedski?
Ivan: Oduvijek mi se sviđao njihov mentalitet - super ljudi, hladni i distancirani. Sviđa mi se i
njihova muzika, bogati su, imaju zgodne žene... Sam jezik dosta je sličan i njemačkom i engleskom,
a opet je potpuno nov.
Josip: Švedski je cool!
Imate li za kraj kakav savjet za mlade ljude? Osim da polažu nižu razinu iz matematike.
Filip: Ja bih htio reći svima da sudjeluju u školskim aktivnostima, bilo kakvim, jer je to:
pod a) zabavno, pod b) odlaziš s većine satova i pod c) ne stigneš učiti. I uvijek te gledaju drugačijim očima jer ipak radiš nešto za školu.
Jurica Katavić, 4. razred
I. gimnazija
Voditeljica: Antonija Sikavica Joler
282 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika srednjih škola
Tihomir Hercigonja, mentor: Judita Šercar
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2013. // 283
Novinarski radovi
učenika srednjih škola
Naš učenik, čiji otac živi u Meksiku, sastavio je
za n as putopis po toj d alekoj zemlji
Kroz žice do plaža
Kao i kod nas, i ondje veoma vole nogomet. Nogomet je postao popularan kad je meksička vlada
angažirala Britance da naprave prugu u Meksiku pa su se radnici za vrijeme pauze zabavljali igrajući nogomet. Od tada nogomet postaje sve popularniji sport. Toliko je popularan da ćete za vrijeme
sezone, gdje god se okrenete na ulici, vidjeti nekoga u meksičkome dresu.
Jela bez kraja
Grad Meksiko dugo je bio najveći na svijetu po broju stanovnika. Toliko je velik da u centru postoje ulice prepune dućana koji su specijalizirani za samo jedan tip proizvoda. Dakle, jedna ulica
koja prodaje samo donje rublje, jedna elektroniku, svjetiljke, odijela i tako dalje. Doduše, to nije postao trend zato što je Meksiko velik grad, već je to tradicija još iz vremena Azteka. Azteci su sve
trgovce istom robom držali na okupu kako cijene ne bi bile različite. Dakako, u to je doba Meksiko
bio malen aztečki grad, a današnje velike četvrti, kao što je Xochimilco, bile su malo udaljenija sela
oko grada.
Vjerojatno najpoznatija stvar o Meksiku, osim brojnih ilegalnih imigranata u SAD, jest njihova
tradicionalna kuhinja. Meksička kuhinja, osim što rabi odlične recepte, ima i prvoklasne namirnice.
Tlo je toliko bogato mineralima da bilo što može uspijevati i ima prvoklasan okus. Hrana je toliko
raznolika da svaki dan možete jesti nešto novo, a nikada ne probati isto jelo do kraja života.
Taksiji i bicikli
Meksiko vrvi prometom. Taksija u gradu ima više nego automobila u Hrvatskoj. Taksiji su svi
jednako obojeni. Do prije nekoliko godina taksi-služba bila je prekrasnoj kombinaciji bijele i zelene
boje, ali se prema zakonu dizajn mora promijeniti svakih nekoliko desetljeća pa je uvedena zlatnocrvena boja koja se meni ne sviđa. Inače, vlasti zakonima mijenjaju boje kako bi prisilile taksiste da
barem koliko-toliko obnove boju taksija. Ima i mini-buseva. Kako oni nisu dio taksi-službe, i dalje
imaju zeleno-bijelu boju. Toliko su loše napravljeni da izgledaju kao da su ih izradili sâmi vozači u
svojim garažama, no zato su nevjerojatno jeftini. Mještani ih zovu „peseros” jer je vožnja u njima
nekada stajala samo jedan pesos (40 hrvatskih lipa). Drugi, moderniji način javnog prijevoza jesu
javni bicikli, postavljeni posvuda po centru, zvani „EcoBici”. Takvim se načinom javnog prijevoza
već odavno koriste u razvijenijim zemljama kao na primjer u Francuskoj. Bicikli su zavezani za specijalnu metalnu gredu. Samo ubacite par pesosa i do kraja dana možete voziti bicikl. Zvuči primamljivo? Niste jedini zainteresirani jer su u ovom poslovanju „interes” pronašli i meksički lopovi. Naime, ovi bicikli druga su najčešća meta kradljivaca usmjerenih na državno vlasništvo. Prva je meta,
vjerovali ili ne, šaht!
Rešetke i smog
U Meksiku je česta pojava da se ujutro probudite, krenete na posao ili u školu, a ispred kuće na
ulici jednostavno nema šahta! S obzirom na broj nezaposlenih i cijenu željeza, nije ni čudo. Zamijeniti sve te šahtove, ispada, prevelik je trošak za državu te su one koji su dalje od centra jednostavno zabetonirali.
Krađe su u Meksiku toliki problem da više-manje svi koji si to mogu priuštiti imaju rešetke
na prozorima, a gotovo svaka ulica ima barem jednu kuću s bodljikavom žicom.
284 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika srednjih škola
Ali nije sve tako sivo i zatvorski kao što se na prvi pogled čini. Meksičke kuće (i bogatih i siromašnih) često su u živim bojama, a ulice su skoro posvuda pune ukrasnih biljaka.
Međutim, dio Meksika koji je itekako siv, a takvim će i ostati, jest zrak. Dvadeset milijuna stanovnika smješteno je na malom prostoru omeđenom planinama, tako da sav smog ostaje zarobljen.
Situacija još nije toliko loša kao u Kini, ali je stanje dovoljno kritično da je svakom automobilu starijem od pet godina (bez obzira na to koliko se koristi i u koje svrhe) zabranjeno prometovati jedan
dan u tjednu. Taj se dan točno određuje po broju na tablicama. Naravno, ovo pravilo ne vrijedi izvan
grada.
Topli ocean i galerije
Meksiko je pretežito pustinjsko područje, osim juga, što je ironično s obzirom na to da im je SAD
1847. preoteo otprilike 50% teritorija, i to baš pustinje. Meksiko je zemlja s najvećom ukupnom duljinom plaža. Prije su te plaže uglavnom bile napuštene, a danas su preplavljene hotelima. Budući
da se ondje vodi rat protiv droge, jedino su ovakve plaže i sigurne, tako da je Meksiko izgubio velik
dio šarma, barem što se prirodnih plaža tiče.
Moja putovanja u Meksiko svake su godine sve bolja i ugodnija. Ove godine glavna mi je destinacija bio gradić San Miguel de Allende, gdje smo igrom slučaja naišli na odličnog prijatelja moga oca,
Carlosa, pa smo na nekoliko dana otišli na ranč meni osobno veoma drage obitelji Perez.
Sve u svemu, Meksiko je odlična destinacija za one kojima nije problem platiti avionsku kartu.
U Meksiku se možete najesti odlične hrane, okupati u toplome oceanu ili pak uživati u brojnim galerijama u centru glavnoga grada.
Matias Plenković, 4. razred
X. gimnazija „Ivan Supek”
Voditeljica: Ružica Filipović
LiDraNo 2013. // 285
Novinarski radovi
učenika srednjih škola
O go vorniš tvu kao u mijeću
Nijedna rečenica bez zamuckivanja
U okviru modernog vremena, teško je definirati pojam govorništva. U staroj Grčkoj, osobito u
Ateni, ostvarivanjem demokratskog poretka govorništvo se stalo razvijati kao umijeće govorne komunikacije koja je bila u svrsi pridobivanja sugovornika te se onaj koji je bio vješt govornik iznimno
cijenio u društvu. Sofisti, koji su u Grčku donijeli retoriku kao tehniku, svojim su kićenim govorima
privlačili mnoge mladiće koji su plaćali velike novce ne bi li stekli sposobnost vladanja riječima. Danas se govorništvo i samo shvaćanje pojma govorništva gotovo izgubilo u svom izvornom obliku,
zaostalo tek u sklopu kakvih društvenih i kulturnih institucija dok ga se u javnom životu i obrazovanju uporno zanemaruje i ignorira, iako same potrebe tržišta rada zahtijevaju ponovno shvaćanje
njegove važnosti i izučavanja, prilagođenog svojim zahtjevima
Osvrćući se prvenstveno na generaciju mladih (na kojoj, uvjetno rečeno, ostaje svijet), u razgovoru sa skupinom osamnaestogodišnjaka, gimnazijalaca i budućih akademskih građana, izjalovile
su se izjave o lošim ocjenama vlastitog usmenog izražavanja pa čak i o nepridavanju pažnje istome. Nekvaliteta usmenog izražavanja jasno je vidljiva u raznim sektorima naše svakodnevice, a
najviše se ističe pri javnim izlaganjima kakvog seminara, odnosno prezentacijama koje su, ne samo
sve češća metoda rada u školama, nego i za koju godinu i za te iste ljude možda sastavni dio njihova posla. Manjak fluidnosti u govoru, koja je najviše kompromitirana zamuckivanjem i poštapalicama, neartikuliranje glasova, nesuvislost u izražavanju pa čak i kriva uporaba izraza nisu rijetki
pri učeničkim izlaganjima, ali ni u javnim sektorima na čelu s političkim, gdje nije strano služiti se i
vulgarizmima. Odgovori na traženje uzroka tomu fenomenu su različiti, neki od sugovornika su to
protumačili pomanjkanjem diskusije, smislenih i cjelovitih razgovora u svakodnevnom životu dok
drugi smatraju da je za to kriv razvitak tehnologije i novih oblika komunikacije kao što su društvene
mreže, e-mail i SMS poruke, no ono što je sigurno jest da je taj fenomen uočen kao problem i da u
samoj njegovoj srži leži iskrivljena komunikacija.
Nije lako govoriti
Osim što trpi posljedice samih mana u našoj međusobnoj komunikaciji, govorništvo u svom izvršnom obliku podnosi i teret gestikulacije, stava, govora tijela i izražajnosti koji su kao i jasnoća i
smislenost riječi važni za njegovu uspješnost i kvalitetu. Trema kao vječita pratilja javnog nastupa
može ugroziti samopouzdanje i sigurnost u dojmu što ga govornik ostavlja i na taj način stvoriti
sumnju u same njegove izjave. Za mnoge je nošenje s tremom i suzbijanje njenog postojanja, iznošenje jakog i suvislog govora, otvoreno pitanje na koje se tek čeka odgovor. Pronaći ga, značilo bi
vratiti se na sam početak i definiciju govorništva koja ga opisuje kao umijeće, a samog govornika
kao umjetnika. Neosporna tvrdnja je da iza dobrog govornika stoji cijeli opus neophodnih vještina, počevši od učinkovitosti same dikcije koja, osim što treba biti pravilna i izražajna, treba imati
i svoje temelje u valjanim argumentima i navodima, govora tijela koje treba izražavati pouzdanje
i čvrstinu stava, pravilne pripreme ili spontanosti razmišljanja, do karizme koja ga treba krasiti.
Ključno za svaku od tih vještina upravo je sam rad na njima osvješćivanjem vlastitog uma i tijela.
Uvježbavanjem samog govorništva i njegovim izučavanjem kao umijeća, stvorili bismo mogućnost
prevladavanja straha od publike i „svjetla pozornice” te uspješnijih prezentacija, ali i diskusija i
svakodnevnih konverzacija.
286 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika srednjih škola
Tržište rada traži govorništvo u obrazovanju
Ono što alarmira na sve veću potrebu za izučavanjem govornih sposobnosti su sve veći zahtjevi tržišta rada za kompetentnim pojedincima koji nisu samo stručnjaci u svome području nego posjeduju i niz drugih talenata s kojima mogu bolje pratiti vrtoglavi napredak ljudske zajednice. Doba
marketinških trikova u kojem živimo zahtijeva od nas da se znamo prodati, a neprekidna razmjena
informacija traži od nas da ih znamo prenijeti. U svrhu sposobnijeg pojedinca, ali i u svrhu samog
njegovanja jezika i izražaja, u obrazovanje hrvatskih učenika trebali bismo uvesti kao fakultativni
predmet retoriku ili ju primijeniti kao sastavni dio nastavnog plana i programa hrvatskoga jezika u
sklopu kojeg bi se učenike podučavalo pravilnoj dikciji i upečatljivom nastupu te boljoj argumentaciji vlastitih stavova. Uz rad na samoj retorici, učenici bi imali prilike primijeniti je i u cilju pripreme
za životne izazove kao što je primjerice razgovor za posao i steći praktična i pragmatična znanja za
daljnji život (čega generalno našim učenicima upravo zahvaljajući zastarjelom obrazovnom sustavu nedostaje). I dok se u inozemstvu u sklopu obrazovnog programa već odavna studiraju predmeti
temeljeni na učenju retorike, prilagođeni stručnom opredjeljenju pojedinca, u našoj državi je, kao
i uvijek, naravno, sve u povojima. Pojedine škole, kao što je gimnazija „Fran Galović” u Koprivnici,
omogućile su svojim učenicima govorništvo kao izborni predmet, a pokojni prof. Ivo Škarić organizirao je Govorničku škola koja je danas pod vodstvom prof.dr.sc. Gordana Varošaneca. Sve su to
tek sitni koraci, ali daju nadu da će mladi jednog dana uistinu znati koristiti se svojim jezikom.
Lucija Klarić, 4. razred
Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
Voditeljica: Lana Rušnov Perić
LiDraNo 2013. // 287
Novinarski radovi
učenika srednjih škola
Razgovaramo s glumicom Ecijom Ojdanić
Od Glorije do Bobočke
Kako Vam je bilo glumiti Krležinu Kseniju Radajevu u melodrami „Bobočka”?
- Rad na toj predstavi trajao je godinu dana, tako da je bilo dosta proba i prilika da razmišljam o
njenom zanimljivom, egzotičnom i kontradiktornom životu, tako da sam ju na neki način na kraju zavoljela i prigrlila. Mislim da sam na sceni obranila tu njenu potrebu za slobodom i da živi sretno. Na
neki način sam ju, ulazeći u njen lik, počela razumijevati i shvaćati. Mislim da je ona živjela svoju filozofiju, bez obzira na to što ju je ta filozofija na kraju došla glave. Ali barem je do kraja bila iskrena!
Predstavu ste radili samostalno?
- Ne baš samostalno. Ja sam malo kazalište Moruzgva osnovala prije pet godina, a predstava
„Bobočka” četvrta je premijera toga kazališta. Prva je bila „Gola u kavezu”, koju je jako zavoljela i kritika i publika, tako da smo je izveli više od sto puta. U njoj su tri lika žene od trideset godina, a predstava tematizira probleme koji muče žene - strahove od usamljenosti, vezivanja, majčinstva, karijere,
nesretnih ljubavi - na smiješno-gorak način. Mislim da smo pogodili tipove žena i pitanja koja ih muče.
To je ono što je i tipično za kazalište Moruzgva: polazište je uvijek žena i progovaranje o svijetu kroz
ženske oči. O tome govori i predstava „Bobočka” jer su žene u Ksenijino vrijeme bile tretirane neravnopravno, gotovo kao objekti, dok je ona živjela kao pravi subjekt.
Nalazite li sličnosti sa sobom u Ksenijinu liku?
- Moram priznati da sam manje hrabra nego Ksenija Radajeva, ali ono što mi se sviđa kod nje jest
ta težnja prema sreći. Mislim da bi svaka žena željela živjeti u njenoj koži barem na jedan dan, ali ne
bi imala hrabrosti tako proživjeti cijeli život. Jednako bi tako i svaki muškarac želio biti barem jedan
dan s takvom ženom, iako je to dosta pogubno, kao što se i vidi u predstavi. I ja bih željela živjeti kao
Ksenija Radajeva barem na jedan dan.
Kako birate uloge i koja vam je bila prva?
- Glumci su najamni radnici. Glumiš ono što ti se da, a vrlo je malo prilika birati nešto što ti želiš
raditi. Budući da mogu tu i tamo izabrati, to je lijepo. Naravno da biraš ono što te intrigira, što te zanima, problem s kojim bi se htio baviti, nešto što bi htio reći svijetu kao taj lik. No ako voliš glumiti,
uživaš i ako glumiš telefonski imenik!
Moja prva uloga bila je uloga kapetana Johna Piplfoksa, kada sam bila mala, u jednoj dječjoj predstavi. Prva profesionalna uloga bila je u HNK-u u Rijeci, 1998. Glumila sam Gloriju u istoimenoj drami
Ranka Marinkovića. To je bila moja prva velika uloga i šansa u životu i pamtim je kao danas. Još i sada
mi nije jasno kako su mi tako mladoj dali tako veliku ulogu.
Jeste li odmalena znali da ćete biti glumica?
- Nisam nikako. Bavila sam se glumom, ali nisam mislila će od toga biti nešto ozbiljno. Mislila sam
da ja to ne mogu, da to nije za mene. No voljela sam se igrati time, u srednjoj školi smo stalno nešto
glumili i imali smo dosta kreativne sate književnosti. Profesorica književnosti predložila mi je da se
okušam u glumi i upišem se na Akademiju. Kada sam rekla roditeljima da želim upisati glumu na Akademiji, oni su se jako prepali za mene i moju egzistenciju. Upisala sam engleski i talijanski u Zagrebu,
ali sam upala i na Akademiju. Da nisam uspjela iz prve, mislim da ne bih imala hrabrosti pokušati opet.
Možda bih bila profesorica engleskog i talijanskog.
288 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika srednjih škola
Biste li promjenili profesiju?
- Opet bih bila glumica! Već dvadeset godina bavim se tim poslom i donio mi je mnogo lijepih stvari, mnogo lijepih iskustava. Najvažnije mi je da moja obitelj i ja živimo od mog zanimanja. Naravno,
tu je uvijek želja da dobiješ „Oscara”… No u ovim hrvatskim prilikama u poslu se osjećam ispunjeno i
realizirano, a to je najvažnije.
Koji vam je najdraži trenutak u karijeri i imate li kakvih anegdota?
- Definitivno uspjeh predstave „Gola u kavezu”. To je prva predstava koju sam napravila. Imali
smo probe po dnevnim boravcima i kućama, radili smo po cijele dane, i nismo ni sanjali da će biti tako
uspješna. Igramo ju već četiri godine i gdjegod dođemo, dvorane su pune, a ljudi skandiraju, što je
stvarno prekrasno.
A anegdota… Uh, koliko ih je bilo… Ja se lako nasmijem na sceni. Kad smo izvodili komediju „Što
je muškarac bez brkova?”, bila je super ekipa. Kolege su me stalno nasmijavali dok sam ja bila na sceni. Jednom sam morala otići sa scene jer sam prasnula u smijeh i nisam više mogla izdržati. Poslije
smo mi njima vraćali milo za drago!
Osjećate li se bolje u kazalištu ili na ekranima? Imate li još tremu?
- Glumačko umijeće kali se u kazalištu. Talent i vještina bruse se u kazalištu, a onda se to prodaje na velikim i malim ekranima. Ja osobno volim šarati: kada se umorim od televizije i filma, onda se
malo vratim kazalištu. To je najljepše, kada možeš svaštariti.
A tremu imam uvijek! Svaki put kada se pripremam za predstavu mislim si: „Bože, što meni ovo
treba?” Ali kada ne budem imala tremu, to će značiti da mi više nije stalo i da se treba prestati baviti
glumom. Ako nema ljubavi, to nema smisla. Trema je pozitivan faktor, donosi kontrolu nad onim što
radiš i želju da budeš što bolji.
Je li glumački život glamurozan i blještav?
- Ne treba vjerovati previše medijima. Onaj glamurozni dio stvaraju mediji jer to prodaje projekt
na kojem radimo. Glumački posao težak je psihički i fizički. Ne mislim da je teži ili lakši od drugih poslova, ali se itekako moraš namučiti. Snimanja se znaju raditi po dvanaest sati u komadu, putuješ i ne
vidiš djecu, pripremaš ulogu. Ja sam „Bobočku” pripremala godinu dana, što je ogroman projekt, i
teško je čuti kada netko dođe i kaže: „Nije to baš dobro.”
To je po meni najgori dio posla, no svatko ima pravo pogledati predstavu i reći svoje mišljenje. Bila
uloga veća ili manja, tu je uloženo mnogo truda i nada jer uložiš cijelog sebe u ulogu. S druge strane,
ljudi te vole pa ti znaju prići na cesti i reći da si super! Sve ima svojih mana i vrlina.
A što se tiče glamuroznog života, te lijepe dizajnerske haljine samo posuđujemo jer nemamo novca za to, a dizajnerima je to promocija. Za ove hrvatske prilike ja živim normalno, a ne nekim glamuroznim životom.
Što biste poručili mladim glumačkim nadama koje se možda nalaze u našoj školi?
Što treba za uspjeh?
- Da imaš san i želju u nečemu uspjeti te veoma mnogo rada i truda, kao i u mom slučaju. Gluma
je prekrasan, ali i težak posao. Da budete glumac, treba imati malo dara, mnogo volje i predanosti te
trebate biti obrazovani i iznimno mnogo čitati. Dakle, ako želiš biti glumac, moraš biti i vješt, i obrazovan, i uporan, i voljeti ono što radiš.
Lara Vukovojac, 4. razred
X. gimnazija „Ivan Supek”
Voditeljica: Ružica Filipović
LiDraNo 2013. // 289
Novinarski radovi
učenika srednjih škola
Svijet je lijep
recenzija Ramirezova albuma ‘Svijet je lijep’
Ramirez je zagrebački rock-bend koji pripada takozvanome novom novom valu u hrvatskoj
glazbi. Okosnicu benda Ramirez čine pjevač i autor Aljoša Šerić, bubnjar Goran Leka, basist Tomislav Šušak i gitarist Saša Jungić. Debitantski album snimaju tijekom 2004. pod ravnanjem Denisa
Mujadžića - Denykena i predstavljaju ga singlom „Iste cipele”, koji postiže zapažen uspjeh. Nastupe su ostvarili kao predgrupa Hladnom pivu na njihovoj turneji, na zagrebačkom koncertu Fiju Briju
kao i koncertu s hip-hop sastavom Elemental.
Kontroverzan spot
Videospot za pjesmu „Fantastično, bezobrazno” 2009. zabranjen je na svim nacionalnim TVpostajama u Republici Hrvatskoj. Kontroverzni videospot režirao je Filip Filković - Philatz. Spot je
prvenstveno zabranjen zbog neprikladnoga sadržaja poput prikazivanja vizualnoga nasilja te korištenja alkohola i opojnih sredstava.
Četvrta sreća
U moje je ruke dopao njihov četvrti album od dvanaest pjesama pod nazivom „Svijet je lijep”,
koji je svjetlo dana ugledao 2011. godine. Doživio je vrlo dobre kritike s pohvalama da se Ramirez
napokon maknuo od „precijenjenoga novog vala” i u jednom zanimljivijem kontekstu ponovno oživio zvukove osamdesetih. Album je nabijen pozitivom, pjesme kao što su „Nedodirljiv”, „Ti i ja” ili
„Berlin” dižu iz mrtvih sve uspavane i nemotivirane. Od te pozitivne vibre svojim pesimističnim
prizvukom jedino odudaraju pjesme „Zbog nas” i „Žene su lijepe kad plaču”. Dok bi prva možda
bolje prošla na nekome drugom albumu, za ovu potonju - vjerojatno najbolju pjesmu na albumu šteta je što je posljednja od dvanaest pjesama. Zaslužuje bolje mjesto i veću pozornost s obzirom
na to da se dotiče nasilja nad ženama. Iako se ovakva tema čini podosta „prožvakanom”, ova ju
pjesma iznosi blago ironičnim, ali sjetnim tonom koji na nju baca novo svjetlo, a sve one koji su na
to već oglušili, podsjeća da je ona itekako prisutna.
Sve u svemu, Ramirezi zaslužuju peticu za napredak u odnosu na prethodne albume („Copy/Paste”, 2006. te „Divovi i kamikaze”, 2009.) kao i izvrsne tekstove, ali ukupan dojam ipak zaslužuje četvorku - čisto zato što su mogli biti i hrabriji što se zvuka tiče. Nekih novih,
zanimljivih melodijskih rješenja ima u tragovima, ali neke bi se pjesme gotovo neprimjetno dale
„potrpati” u album nekog od drugih bendova novog vala. No, zato će poklonicima domaće rock-glazbe, ali i ne samo njima, brzo ući u uho pa tko voli, nek’ izvoli!
Gabrijela Brigljević, 4. razred
I. gimnazija
Voditeljica: Antonija Sikavica Joler
290 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika srednjih škola
Iva Miloloža, mentor: Vinka Mortigjija Anušić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2013. // 291
Novinarski radovi
učenika srednjih škola
Ulične svjetiljke
U vremenu kada su mediji okrenuti isključivo profitu, a čitatelji su svakodnevno bombardirani
nebitnim vijestima o skandalima kvazi zvijezda, prava je rijetkost naći medij koji je potpuno drukčiji
od drugih, onaj koji ima jasan cilj i nosi vrijednu poruku čitateljima.
Upravo takav medij je časopis Ulične svjetiljke. Medij s potpuno drukčijim pogledom na današnji
svijet, odlično osmišljen projekt i šansa za bolji život socijalno ugroženim osobama.
O ČASOPISU
Ulične svjetiljke su prvi hrvatski časopis o beskućništvu i srodnim društvenim temama, a pokrenuo ga je franjevački svjetovni rad s Trsata. To je projekt koji ima cilj smanjenje broja beskućnika i poboljšanja životnih uvjeta za ovu sve brojniju populaciju u hrvatskom društvu. Časopis je
nastao po uzoru na rad slovenske udruge Kralji ulice.
Ono što je specifično za Ulične svjetiljke je tematika kojom se bavi - ona govori o beskućnicima,
siromašnima, ovisnicima, djeci bez roditelja, prognanicima i izbjeglicama, jednom riječju ljudima s
ruba društva. Časopis je počeo izlaziti krajem 2008. godine, a najviše primjeraka prodano je u Rijeci i Zagrebu. Planira se da svaka dva mjeseca izađe novi broj i poveća se broj gradova u kojima bi
se časopis na taj način prodavao.
Osim po tematici časopisa, Ulične svjetiljke se razlikuju od ostalih časopisa i po načinu distribucije; časopis prodaju beskućnici koji časopise preuzimaju u samostanima i prihvatilištima. Od svakog časopisa pola zarade ide beskućnicima, a pola se uplaćuje za proizvodnju novih časopisa. Svi
koji rade na proizvodnji novih brojeva su volonteri i ne uzimaju nikakvu proviziju.
Ulične svjetiljke se distribuiraju na ulicama i trgovima u Zagrebu, Rijeci, Vinkovcima i Osijeku.
Časopis je primljen u Međunarodnu mrežu uličnih novina te su tako postali dio velike svjetske obitelji uličnih časopisa. Time će Ulične svjetiljke putem Interneta moći čitati ljudi iz cijelog svijeta.
KAKO PROJEKT FUNKCIONIRA?
Cijena časopisa je osam kuna od čega prodavačima ostaje 50%, dok drugu polovicu koriste za
kupnju novih primjeraka. Prodaja časopisa funkcionira tako da prodavač dođe po časopis kod distributera po nove primjerke, koje kupuje po cijeni od četiri kune. Kako bi beskućnici dobili nove primjerke, moraju prodati prethodne. Beskućnik koji prvi put želi prodavati dobije besplatno pet primjeraka za prodaju. Novi broj časopisa financira se isključivo temeljem prodaje prethodnog broja.
U slučaju da neki prodavač potroši novac na nepotrebne stvari, a ne ulaže u nove primjerke, pokazuje da mu nije stalo do nove prilike i u tom slučaju onemogućena mu je kupnja novih primjeraka.
CILJ
Glavni smisao časopisa je da beskućnike-prodavače resocijalizira, da ih potiče na gospodarenje
novcem koji steknu i taj novac ulažu u sebe, u iznajmljivanje stana, plaćanje režija, za hranu i slično.
Djelatnici riječkog prihvatilišta koji su pokrenuli ovaj projekt ističu da časopisom žele javnosti pokazati da su beskućnici ljudi koji imaju što dati društvu, da nisu besposličari na teretu nekog
proračuna, već da mogu privređivati, biti korisni i sebi i društvu te navode da je projekt prilika da
im se pruži još jedan vid resocijalizacije i radne terapije jer osim što ga prodaju, oni ga i stvaraju.
Nadaju se da će tako i javnost pomalo mijenjati sliku o tim ljudima - kada vide da se trude, da
žele izaći iz situacije u kojoj se nalaze.
292 // LiDraNo 2013.
Novinarski radovi
učenika srednjih škola
KAKO MI MOŽEMO POMOĆI?
Ukoliko želite pomoći u stvaranju časopisa, možete to učiniti na više načina, od pomaganja pri
distribuciji, do razgovaranja s beskućnicima, pisanjem članaka, anketama, oglasima... Najbrži način
da učinite dobru stvar je da sljedeći put kada naiđete na ove vrijedne ljude izdvojite 8 kuna i uljepšate im dan, a zauzvrat ćete dobiti zanimljiv časopis u kojem ćete sigurno naći kvalitetne članke
vrijedne čitanja.
Andrea Žuljević, 3. razred
II. gimnazija
Voditelj: Leo Juko
Petra Jurković, mentor: Lucija Gudlin
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2013. // 293
294 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
*
i
n
l
a
t
s
o
Sa m
i
k
s
r
a
n
i
v
o
n
radovi
a
ol
k
š
h
i
j
dn
e
učenika sr
*predloženi radovi za Državnu smotru
LiDraNo 2013. // 295
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
In tervju s I vicom Blažičkom , bivšim učenik om III. gimnazije
Dečko iz kvarta koji je volio nogomet
Ne postoji klub, boja, zastava ili bilo što drugo što bi opravdalo bilo kakav
čin nasilja
Ivica Blažičko dugi je niz godina bio zaštitni glas športskog programa HRT-a. Prenosio nam je
najvažnije športske događaje sa svih krajeva svijeta, a samim time bio je vrlo dobro upoznat s navijačkom publikom. U posljednje vrijeme manje ga čujemo u eteru jer se prvo prebacio na privatni
televizijski kanal, a zatim je postao glasnogovornik HNS-a.
Od Univerzijade do danas
Kada i kako ste došli u kontakt sa športskim novinarstvom i kako to da ste krenuli baš u
komentatorske vode?
Ja sam studirao na Fakultetu političkih znanosti, smjer novinarstvo, i na drugoj sam godini faksa došao na televiziju. Bio sam neko vrijeme u Zagrebačkoj panorami, radio kao nekakav pomoćni
klinac koji je trčao gore-dolje. Diplomirao sam taman prije Univerzijade 1987. i tada prešao u športski program.
Jeste li oduvijek znali da ćete se baviti novinarstvom?
Mislio sam da ću se baviti takvim nekakvim poslom, ali ne i da ću se baviti televizijskim novinarstvom. Kada sam došao u redakciju i vidio tamo Mladena Delića, Milku Babović i Borisa Mutića,
gledao sam u njih kao u bogove. To su bili ljudi koji su obilježili naše djetinjstvo. Imao sam jako puno
strahopoštovanja prema njima, a onda kad je krenulo… krenulo je!
Jeste li željeli postati športski komentator?
Da, šport je bio ono što sam želio. Ja sam rođen tu u Njegoševoj, tu sam išao u školu i ovo igralište bilo mi je središte svijeta. Ja nisam išao u vrtić, nego na školsko, tu smo visili cijelo vrijeme,
igrali nogomet na starom terenu.
Koliko je Vaš posao zahtjevan? Zapravo se više ne bavite samo novinskim izvještavanjem i
komentiranjem nego ste i u produkciji.
Sada se bavim svakakvim poslovima. Komentiranje se puno promijenio. Recimo, kada sam ja
počinjao, nije bilo interneta. Izvori informacija bile su knjige. Mi smo kupovali i nabavljali knjige, recimo atletske godišnjake. Kupovali smo i jako puno stranih časopisa i iz toga se pripremali. Škola
Televizije Zagreb uvijek je bila daleko najbolja od svih u bivšoj državi. Bili smo dobro informirani,
bili smo obrazovani, uglavnom, na puno višem standardu. Taj se posao u posljednjih petnaestak
godina strahovito promijenio. Danas svatko može doći do informacije na webu i taj posao postaje
bitno drugačiji. Mlađe se generacije oslanjaju na statističke podatke i Internet, a vidi se da ne poznaju dobro šport i to je problem športskog novinarstva danas.
296 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Navijačka iskustva
Kakva su Vaša iskustva s navijačima? Kako je to gledati stadion iz komentatorske kabine?
Prvo sam i ja sam bio navijač. Svi smo mi tu s Peščenice odlazili na Dinamove utakmice i bili
smo na staroj tribini sjever. U komentatorskoj kabini nisi toliko usredotočen na navijače, nego na
ono što se događa na terenu. Iskustva su svakojaka. Radio sam neke od najljepših športskih događaja u povijesti, navijački posebnih, od Svjetskog prvenstva u atletici u Japanu 1991, preko nekakvih skijaških utrka u Austriji, do Sljemena. S druge strane, bio sam i komentator utakmica koje i
nisu bile toliko lijepe i na kojima je bilo navijačkih sukoba i obračuna, a to je ono što nikako ne volim.
Jeste li ikada imali problema s nasilnim navijačima?
Ne, nikada nisam bio u situaciji da me netko nasilno napadne.
Kakav je Vaš stav o nasilju na tribinama i između navijačkih skupina? Što se može poduzeti
protiv toga?
Mislim da se može poduzeti mnogo i kada bih mogao ja bih to vrlo strogo kažnjavao. Ne podnosim nasilje ni prema kome i ne postoji klub, boja, zastava ili bilo što drugo što bi opravdalo bilo
kakav čin nasilja. I da, postoji način da se to riješi i da se zaustavi. Preventivno treba spriječiti unošenje bilo kakvih nedozvoljenih stvari. Kada policija donese odluku da na stadion neće ući nijedna
baklja ili petarda, onda ni ne uđe. Vjerojatno se nećete sjećati utakmica visokog rizika na Maksimiru, Hrvatska-Jugoslavija ili Dinamo-Partizan. Tada nije bilo nijedne baklje, a samo zato što je policija tako odlučila. To je jedan način, malo čvršća prevencija, a drugi način je kažnjavanje. Često
se tu prebacuje lopta između policije i pravosuđa, mi ih zatvorimo pa ih vi pustite, ali jednostavno
nema drugog načina.
Kakav bi zakon trebao biti? Vidjeli smo razne primjere strogih kazni za nasilje na stadionima u
Engleskoj. Što možemo od njih naučiti?
Kada je buknuo val nasilja na engleskim stadionima i oko njih, konzervativna je vlada donijela
određene mjere. Uspostavljeni su sudovi na samim stadionima, sudilo se odmah na licu mjesta i
izricane su zatvorske kazne. Bez prava na žalbu, bez mogućnosti uvjetnih i blažih kazni. Jasno da
je to puno složeniji problem i da ne možete baš svakog izgrednika strpati u zatvor, ali možete zabraniti dolazak na stadion, oduzeti putovnicu i slično.
Što mislite o bakljadama? Jesu li one poželjna koreografija ili predstavljaju opasnost?
Ja mislim da predstavljaju opasnost, meni je puno ljepša stvar u navijačkom dekoru navijačka pjesma. Meni je bakljada potpuna besmislica, vrlo je opasna i može imati vrlo teške posljedice.
Kakav ste Vi navijač?
Ja sam umorni navijač. Malo je sve to sada drugačije i mirnije i nema više, uvjetno rečeno, one
strasti koja je tu bila prije puno godina. Jako se veselim još uvijek i emocija je vrlo jaka kada hrvatski klubovi ili reprezentacije ostvare nekakav uspjeh, to mi jako puno znači, to me puni nekakvom
energijom.
LiDraNo 2013. // 297
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Kada komentirate utakmicu u kojima igra Vaš najdraži klub protiv nekog drugog kluba, koliko
je teško ostati objektivan?
Teško je ostati objektivan i koliko god se čovjek trudio, ne može uvijek sakriti emocije. Pokušaš
zažmiriti na jedno oko, naći opravdanje za ono što se dogodilo na terenu, za svoj klub, za svog predstavnika. Puno si stroži prema nekome tko ti nije blizak srcu, ali u principu se mora zadržati neka
doza objektivnosti jer i za protivnički klub navija netko tko te možda sluša.
Srednjoškolske priče
Zašto ste upisali baš Treću gimnaziju?
Tu sam doma. Tu sam se u kvartu rodio i odrastao, tu sam išao u osnovnu školu pa sam nastavio
i prva dva razreda srednje. Prva dva razreda srednje škole u III. gimnaziji bila su super, imali smo
odličnu gardu profesora, stvarno, Treća je bila na glasu kao jedna od boljih gimnazija u Zagrebu. Tu
je puno poznatih ljudi išlo u školu, tradicija je da Dinamovi igrači idu tu u školu, ali budući da sam ja
ona slavna Šuvarova generacija, to je na drugoj godini postao PTT školski centar i sve se promijenilo, pa sam ja otišao u Križanićevu, u jezičnu.
Tko Vam je posebno ostao u pamćenju iz tih srednjoškolskih dana, bilo od učenika, bilo od
profesora? Jeste li s nekima još i danas u kontaktu?
Srećem neke kolege budući da se prije u školu išlo po kvartovskom principu. Imali smo krasnih
profesora, najviše mi je u pamćenju ostala profesorica koja je predavala povijest umjetnosti. Imali
smo jednu skupinu profesora koji su bili izuzetno kvalitetni i izuzetno strogi, ali odavno su u mirovini.
Kakav ste učenik bili?
Vrlo dobar, nisam nikada markirao.
Da se ponovno možete vratiti u prošlost, biste li krenuli istim putem?
Pa vjerojatno bih, mislim da je ovo vrlo dobar put.
Lucija Gegić, 3. razred
III. gimnazija
Voditelj: Ilija Barišić
298 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Luka Leov i Dora Unković, mentor: Tomislav Tomić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2013. // 299
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Godine prolaze, nemam ništa
s tim, volim i postojim
Anketa o glazbenom ukusu učenika i profesora Prve gimnazije
Grad Zagreb ima velik broj osnovnih i srednjih škola. Iako se one u mnogočemu razlikuju, jedna
je stvar u svakoj školi već godinama ista - učenici se žale na nerazumijevanje svojih staromodnih
profesora. Kako sam i sama učenica Prve gimnazije, cijenjene zagrebačke škole, definitivno se slažem s činjenicom da u školstvu vlada generacijski jaz.
Vremena i ljudi se mijenjaju, a gradivo, koje se samo proširuje modernijim istraživanjima, učenicima koji dolaze postaje sve teža prepreka. Potaknuti kaosom koji vlada posvuda, pa tako i u školstvu, odlučili smo svima blisku temu - kao što je različitost mišljenja profesora i učenika - provjeriti
na banalnoj i sveprisutnoj stvari kao što je glazba.
Glazba je umjetnost koja je, preuzevši svaki raspoloživi medij, počela dominirati svakodnevicom i sve se brže razvijati. Nekoć je polaganim razvojem isti glazbeni ukus mogao potrajati desetljećima, dok danas - zbog globalizacije i razvoja industrije i tehnologije - čovječanstvo postaje prezasićeno ‘’starim’’ i ‘’već viđenim’’ te počinje tražiti originalnost. Svako razdoblje donosilo je dobra
i loša djela, ali iz mnoštva dostupnoga materijala uvijek bi iznikli hitovi u kojima svatko nađe neki
nepoznati faktor zbog kojega se pretvori u patetični lik iz filma i svaku situaciju ili događaj ovjekovječi u svome umu tako što ga poveže uz određenu pjesmu.
DRUŠTVO ODABRANIH
Kako bismo provjerili mijenjaju li se zaista ukusi kroz generacije toliko drastično koliko to izgleda, odlučili smo napraviti kratko istraživanje među profesorima i učenicima Prve gimnazije. Pred
profesore smo stavili jednostavan zadatak - razmisliti i napisati svoj maleni popis hitova od šezdesetih do danas. Tim kratkim istraživanjem profesori Prve gimnazije uspjeli su dokazati ne samo da
su i oni jednom bili mladi nego da to svojim glazbenim ukusima još uvijek i jesu. Tako su se na njihovim ljestvicama hitova našle i više-manje poznate pjesme izvođača poput INXS-a, Metallice, Dire
Straitsa, The Rolling Stonesa, Georgea Michaela, Azre, Bijelog dugmeta, Đorđa Balaševića i Adele.
Apsolutni pobjednici profesorske ankete ispali su (očekivano) The Beatlesi s 21% glasova i
The Rolling Stonesi, koji su dobili 28% glasova. Među najčešće spominjanima svoje su mjesto našli
i Metallica, Tina Turner, Joe Cocker te Queen i Parni valjak, koji su osvojili nešto manje glasova, no
ipak se našli na barem dvije liste. Umjesto da svakoga učenika pitamo može li zamisliti kako onaj
isti bezdušni profesor koji mu je maloprije dao jedinicu ili ga poslao na popravni kod kuće sluša
glazbu Georgea Michaela, Tine Turner ili Adele, drugi dio istraživanja proveli smo u formi web ankete.
Na školsku web stranicu postavili smo kratku anketu s jednostavnim pitanjem: ‘’Tko je dao najveći doprinos popularnoj glazbi 20. stoljeća?’’. Želja nam je bila da učenici, dajući vlastito mišljenje o profesorskim listama, naprave vlastiti popis hitova. Od sto četrdeset i osam osoba koje su
sudjelovale u ispitivanju njih čak 40% (59 glasova) odlučilo se kao svoj ‘broj jedan’ navesti upravo
The Beatlese. Ako malo razmislite, vjerojatno ćete se složiti da su zapravo u pravu - što zbog istinski kvalitetne glazbe, što zbog svađa, raspada i smrtnih slučajeva unutar benda, Beatlesi su zaista
znali plijeniti pozornost brzo i efikasno. U svojim su najboljim danima brzinom munje znali zasjesti
na sve top ljestvice i s istih se nisu maknuti mjesecima. Ako to nije dovoljno, na prvo će ih mjesto
300 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
staviti činjenica da njihove pjesme možemo pronaći čak i u himnama poznatih nogometnih klubova
poput Liverpoola.
Pokazalo se da uratke ekscentričnoga Freddyja Mercuryja i njegove ekipe učenici cijene više
od profesora koji su grupu Queen svrstali tek u grupaciju onih koji se više puta pojavljuju na anketama. Za Queenovce, koji su u prvom dijelu ankete tijesno vodili, na kraju je glasalo čak 28% ljudi
(42 glasa) pozicioniravši ih tako na visoku drugu poziciju.
Iako mnogi ne bi ni očekivali da će se na ovoj listi naći netko poput Metallice, činjenica da je ona
s osamnaest glasova, što je otprilike 12%, zasjela na treće mjesto ankete samo dokazuje da se i
među profesorima i među učenicima Prve gimnazije bez muke može pronaći i pokoji ‘’alternativac’’.
Budući da je pitanje možda bilo malo diskriminirajuće formulirano za hrvatske izvođače, nikada nećemo saznati bi li više ljudi odlučilo glasati za Parni valjak da je formulacija bila drugačija jer
oni, naravno, nisu mogli utjecati na glazbu više od toliko eksponiranijih stranih izvođača. Ipak, na
vjernost hrvatskoj glazbi odlučilo se desetero ljudi, to jest njih 7% glasujući upravo za ovaj bend.
‘’Stonesi’’, koji su uvjerljivo pobijedili kod profesora, nisu se najbolje proveli kod učenika osvojivši tek devet glasova, što znači da je za njih glasalo tek 6% učenika. Premda su ‘’rock djedice’’ i
danas popularni, njihovo niže pozicioniranje na internetskoj anketi možda najbolje pokazuje da se
ukusi ipak mijenjaju s generacijama. Legendarna Tina Turner svojih skromnih 5% osvojenih glasova (8 glasova) vjerojatno duguje činjenici da su svi bolje pozicionirani izvođači zapravo bendovi koji
i danas uživaju isti onaj kultni status kakav su uživali u danima kada su curice vrištale gdje god da
su se pojavili.
Kao posljednji na ovoj listi našao se Joe Cocker. Mnogi će reći očekivano jer, premda je riječ o
odličnom glazbeniku, njegov utjecaj na glazbu nemoguće je usporediti s utjecajem Beatlesa ili Queena. Ipak, pohvalna je činjenica da je nešto više od 1% njih u ovoj školi svoj glas dodijelilo i njemu.
IMA LI TOČNOG ODGOVORA?
Baš kao što učenici imaju predrasude i svoje profesore smatraju staromodnima, i profesori nas
smatraju mladima, nezrelima pa i iskvarenima. Iz perspektive maturantice za čiju se generaciju tvrdi da je usmrćena tehnologijom, pomalo je uvredljivo kada profesori zbog naše mladosti pretpostave da u životu nismo imali prilike vidjeti nešto ‘’antikno’’ poput video ili audio kazete.
Krivnju za svoj manjak truda učenici često prebacuju na zastarjeli način rada profesora, dok
profesori konstantno optužuju učenike kako su zbog interneta i društvenih mreža zaboravili truditi se i prestali učiti - činjenica je da smo svi prepuni predrasuda! Rezultati ovih anketa pokazuju
da se razmišljanja, navike i ukusi mijenjaju, ali ne toliko drastično da se ljudi kao vrsta ne bi mogli
razumjeti.
Štefanija Kranjčina, 4. razred
I. gimnazija
Voditeljica: Antonija Sikavica Joler
LiDraNo 2013. // 301
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Int ervju: Zoran C vrk
Navijači su najveći partner nogometa
Medije ne zanimaju edukacijski i preventivni programi, nego samo incidenti
Razgovarali smo s povjerenikom za sigurnost Hrvatskog nogometnog saveza, Zoranom Cvrkom, koji nam je pobliže opisao stanje u hrvatskom nogometu. Budući da živimo u vremenu kada
je nasilje na tribinama uobičajena pojava, pitali smo ga što se sve poduzima da bi se ono spriječilo.
Kada ste počeli raditi u Hrvatskom nogometnom savezu?
U HNS-u sam počeo raditi 1996. godine kada je Hrvatska išla na Europsko prvenstvo u Engleskoj kao povjerenik za sigurnost HNS-a na preporuku MUP-a. Kažu da sam došao u HNS „s palicom”, kao policajac.
Koji je vaš zadatak u HNS-u?
Prvenstveno trebam biti spona između tima, saveza, države i navijača. Moji bi šefovi voljeli da
moje radno mjesto ne postoji jer bi to značilo da problema na stadionima nema, ali, nažalost, kod
nas to nije realno. Tribina slijedi aktualna zbivanja. Što je društvo nezadovoljnije, tribina je turobnija. Klub ili reprezentacija mora biti stvarno jako uspješna da bi navijači zaboravili što se zbiva u
svakodnevici.
Zbog navijača se sve u nogometu i događa
Kako biste usporedili nogomet i navijače nekad i danas?
Danas je nogomet dosta vezan za medije i marketing. Prije je bio vezan prije svega za ljubav i
emocije. Stadioni su bili drugačiji, bila je to jednostavna četvrtasta građevina koja je imala tribine
i travnati teren i često je na utakmice dolazilo više ljudi nego što stane po službenim kapacitetima. Danas, osobito u svijetu, stadioni su arhitektonski spektakularni, vrlo uređeni. Nogomet je isti
sport kao i nekad, nogometna su pravila jedna od konzervativnijih i nisu se puno mijenjala. Ali sve
oko samog sporta, od medijske pokrivenosti, preko organizacije događanja na stadionu, gdje imate
numerirane karte i kontrole, do formiranja navijačkih skupina i subkultura, to se bitno promijenilo.
Tko su uopće navijači?
Navijači su najveći partner nogometa. Zbog navijača se sve u nogometu i događa. Razlikujemo
više tipova navijača. Jedna skupina oni su koji dolaze na utakmice jer im je to cool. Idu svi pa ću otići i ja. Ja ih zovem slučajnim navijačima. Imamo klupske ili reprezentativne navijače koji temeljito
prate svoj klub i dolaze navijati iz ljubavi. To su oni pravi navijači koji stvaraju pozitivnu atmosferu
na tribinama. Nažalost, imamo i navijače nasilnike koji su vezani za svoj klub, ali najčešće toliko nezadovoljni da su nasilni i devijantni. Oni nisu poželjni. I imamo onu najljepšu grupu navijača prema
kojoj teži svaka organizacija, a to je nogometna obitelj. U Španjolskoj sam imao zadovoljstvo vidjeti
četiri generacije iste obitelji, od pradjeda do najmlađeg unuka. Gledaju nogomet i uživaju, a ujedno
su i na obiteljskom izletu.
302 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Kako ostvariti da i u Hrvatskoj obitelji prisustvuju nogometnim spektaklima?
Da biste doveli obitelj na utakmicu, vi trebate imati jedan uređen stadion, bez nasilja, gdje će se
čovjek osjećati udobno. Možemo navesti primjer Medveščaka na čije utakmice obitelji rado odlaze,
jer su u lijepim dvoranama, nema straha od nasilnika, oko kompleksa postoji dobra ugostiteljska
ponuda. Glavno je pitanje infrastrukture. Ako je ona uređena, onda ćete imati i obitelj na utakmicama, a ako je ona jadna i zapuštena, neće biti ni navijača. Danas možete ostati u svojim domovima ili
u omiljenim kafićima i gledati utakmicu, a ne morate se smrzavati na gornjoj tribini gdje će padati
kiša. Da bi se obitelj vratila, klub mora biti uspješan i mora imati uređen stadion. Ako razriješimo
infrastrukturu, razriješit ćemo i mnogo drugih problema. Stadioni moraju biti dostojni građana.
Bolja edukacija smanjit će nasilje na tribinama
Kako se boriti protiv nereda i tučnjava na stadionu?
Ljude treba educirati, pogotovo mlade. Za učenike se osnovnih i srednjih škola organiziraju tribine da bi im se objasnile stvari. Nažalost, današnji se mediji osvrću samo na loše vijesti. Više će se
pisati o neredima na stadionima nego o programima edukacije. Darko Tot zadužen je za educiranje
mladih o prevenciji nasilja i promotivnim akcijama, ali medije to ne zanima. Njih zanima kad netko
usred utakmice istakne nacističku zastavu, ne nužno zato što bi bio nacist, nego da natjera FIFU ili
neku drugu organizaciju da kazni klub. Posljednjih godina organizirale su se brojne tribine gdje su
se provodili projekti poput uvažavanja različitosti, promocije knjiga u kojima se iznose edukativni
procesi i aktivnosti. Knjige su podijeljene po školama, imate ih i vi u III. gimnaziji. Vaši profesori tjelesne kulture surađuju s Dinamom i prenose poruku svojim učenicima.
Postoje li navijači koji putuju na gostovanja samo zbog dogovorenih tučnjava i nereda?
Nažalost, postoje, i to nije rijetka pojava. Imali smo jednog navijača koji je putovao 1200 kilometara do Estonije samo da bi zapalio baklju i da bi HNS dobio kaznu. Sudsko tijelo, koje je po zakonu
neovisno i nema veze s HNS-om, kaznilo je njegove prijatelje zabranom pristupa utakmicama, i on
je prošao sav taj put i išao stvarati probleme da bi u ime protesta napakostio HNS-u.
Rade li navijači namjerno nered da bi suci prekinuli utakmicu?
Ima navijača koji namjerno rade nered i prekidaju utakmice jer razmišljaju o takozvanome reket-efektu. Ucjenjuju reprezentaciju ili klub da im daju nešto što žele, novac za gostovanje ili slično,
inače će im oni napraviti nered pa će klub morati plaćati visoke kazne nadležnim tijelima.
Naši navijači nisu ni najbolji ni najlošiji
Pirotehnika se često upotrebljava na utakmicama. Kakav je vaš stav o tome?
Protiv sam pirotehnike jer je opasna prije svega za same gledatelje. Navijači ih unose jer misle
da će tako stvoriti neku pozitivnu atmosferu, ali one razvijaju temperature do 1600 Celzijevih stupnjeva i mogu uzrokovati teške opekline, a i jako su otrovne. UEFA kažnjava ako su baklje na terenu i
LiDraNo 2013. // 303
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
često se misli da je baklja manje štetna na terenu nego na tribinama, ali nije tako. UEFA i HNS svojim propisima kažnjavaju uporabu pirotehnike jer je ona prije svega opasna za gledateljstvo, a tek
onda i za službene osobe uz teren i igrače.
Kako biste ocijenili naše navijače?
Mogu reći da nismo ni najlošiji, ali ni najbolji. Naprimjer, na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj
1998. godine navijači naše reprezentacije proglašeni su najboljima, ali po nekim incidentima Bad
Blue Boysa i Torcide imamo jako loše navijače. U stranim medijima često smo prikazani u lošem
svjetlu, ali to nije uvijek istina. Novine jure za senzacijama pa naslovnice često pružaju iskrivljenu
sliku o hrvatskim navijačima. Navijači na tribinama iskazuju svoj revolt, koji je ponekad i opravdan,
ali tučnjave i neredi ne mogu se nikako opravdati.
Kako navijači na kulturan i nenasilan način mogu tražiti promjene u klubu?
Mogu ih tražiti na edukacijskim i preventivnim programima koje održavamo. Moramo raditi na
boljem društvu jer se ono preslikava na tribine.
Magdalena Margić, 3. razred
III. gimnazija
Voditelj: Ilija Barišić
304 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Martina Gluhinić, mentor: Damir Brčić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2013. // 305
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Razgo vor s Danielom Trbović
Kako postati i ostati TV-voditeljica
Iskreno, nije mi bilo svejedno kada je Daniela Trbović ušetala kroz vrata Kavane Lisinski.
Zar bih ja, nezreli balavac, mogao intervjuirati nju? Bojao sam se da će sve to teći
kao u „Najslabijoj karici”, gdje su natjecatelji, htjeli-ne htjeli, morali trpjeti njezine domišljate
doskočice. No iluzija opakosti izblijedjela je nakon upoznavanja. Moj prvi razgovor s respektabilnom osobom protekao je sasvim uredno s obzirom na početno mucanje, nekontrolirane i opasne
geste i slučajno zapljuckivanje sugovornika pri izgovoru palatala i usnenika. Daniela Trbović, ipak,
nije samo vještica iz „Najslabije karike”. Zanimalo nas je, ponajprije, kako je postala jedan zaštitnih
znakova Hrvatske televizije i što krije iza kamera...
Nesuđena liječnica
Je li u školi bilo naznaka da ćete se jednoga dana baviti novinarstvom?
Jasnih nije bilo, ali puška se negdje krila… Bila sam najbolji učenik u generaciji. Kada svom
sinu, trinaestogodišnjaku, kažem da u osmome razredu nisam imala nijednu četvorku, njemu se
diže želudac! Plesala sam u baletnome studiju pa sam osjetila svjetla pozornice. Vjerojatno me to
okrenulo reflektorima. Paradoksalno, u Zagreb sam došla studirati medicinu jer sam mislila da ću
popravljati ljude i svijet…
I onda ste donijeli odluku da ćete postati voditeljica.
Ne. Dugo mi je trebalo da odlučim kako više neću studirati medicinu. Bila sam na četvrtoj godini
faksa i moja voditeljska karijera počela je kao tipična scena iz najgorih filmova za nedjeljno poslijepodne… Sjedili smo u kafiću, prišla mi je ekipa i rekla: „Bi li ti došla sutra na probno snimanje?”.
Otišla sam na televiziju „Z3”, rekla da je glupo i da neću… Ali ujutro sam se pojavila na vježbama i
tako je počelo.
Zašto ste, zapravo, odustali od medicine?
Tu hrpetinu gradiva više nisam mogla žvakati. Shvatila sam da više volim sebe od drugih ljudi.
Jeste li požalili?
Ne, nipošto. To je sjajan posao, ali iznimno naporan; učiš cijeli život. Krivo mi je što sam se tako
dugo mučila. Kad si u školi... Sve vrednuješ kroz prizmu fakultetskog uspjeha i ocjena. Pogotovo
kada si odlikaš, pa si postaviš velika očekivanja. Kada bi mi netko na faksu rekao da je pao na ispitu, mislila sam: „Kakav jadnik!”. Zamisli takvu nabrijanu štrebericu kad sama sebi mora reći: „Ne,
ja više neću studirati. Odustajem od tog fakulteta.” Pa to je kao da se Marijanska brazda raskolila!
Dugo mi je trebalo da se vratim u sedlo, jer sam izgubila mnogo samopoštovanja. Mislila sam da
sam luzerica. Samo 50 godina poslije shvatila sam da nije tako… Ali zato danas znam pročitati liječničke recepte. Sad sam nadriliječnica.
306 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Ironična vještica
Što je potrebno da netko bude voditelj?
Ako je žena, mora imati četvorku i silikonske usnice... To je stereotip. Dakle: ne smiješ imati govornu manu. Moraš biti svjestan svojih mogućnosti, spreman raditi na sebi, stalno sumnjati u sebe.
Trebaš znati slušati ljude i biti prepoznatljiv - da ne budemo svi klonovi istog voditelja.
Pokušavate li razviti „karakter” za različite emisije?
Vjerojatno misliš na „Najslabiju kariku”. To je bio netipičan format. Tražilo se da voditelj glumi
„neprijatelja”. Možda je to meni bilo lako jer se forsirao tip humora koji mi je blizak. Trebalo je, ipak,
vremena da to prihvatimo i ja i gledatelji. Jednom sam vodila Lovru u vrtić i prišla mi je starija žena,
uperila prstom u mene i rekla: „Vještica!”
Jeste li i u zbilji oštri kao i u „Najslabijoj karici”?
Negdje sam između „Osmoga kata” i „Najslabije karike”. Dr. Jekyll i Mr. Hyde.
Vrlo ste brbljavi, direktni. Jeste li ikada osjećali da ste prešli granicu?
Kada snimamo, katkad osjetim da sam pretjerala. Poslije sa strepnjom iščekujem kako će u finalu emisija izgledati. „Pobjegne” mi, ali ne često.
Kako se nosite s neugodnim, iritantnim, netolerantnim gostima u emisiji?
U „Osmome katu” imamo goste koji su predvidljivi. Ne radim, kao u informativnome programu,
polemičke emisije, pa da netko krene đonom. A snimljeno u montaži uvijek se odreže, pa moja bude
zadnja. Priznajem, jesam jezičava, ali nisam neugodna… Zar ne? To je više revijalnog karaktera; ne
da koga povrijedim.
Morate li izreći općeprihvaćena mišljenja ili uvijek kažete svoje?
Ta je ravnoteža stvar zrelosti. Naravno da pokušavam ubaciti svoj svjetonazor. Imali smo gošću koja je govorila o homoseksualnosti, tvrdeći da je to bolesno… Suprotstavila sam se. Ali to su
ekstremne situacije. U „Osmome katu” promičemo vrijednosti za koje se isplati zauzimati. Osim
stajališta nekih seksologa…
Godi li Vam kada neke stvari, koje naizgled nisu primjerene, možete izreći gostima jer Vam
opis posla to dopušta?
Čak se to od mene očekuje. Sve se može reći, samo treba pametno upakirati. A uz humor je
mnogo lakše izreći ozbiljne i teške stvari. Zgodno je prvo hračnuti na svoj račun, pa onda na tuđi.
To ljudi lakše podnesu.
Najstarija živa upotrebljiva voditeljica
Kako nastaju vaše emisije i kolika je vaša uloga u svemu tome?
Iza svakog TV-čovjeka stoji ekipa. Ja sam frontmen. U „Osmome katu” novinar ponudi temu,
glavni urednik kaže: „može”. Zatim novinar nađe goste, razgovara s njima, napiše scenarij. Onda
ja ubacim USB u mozak, posrčem sadržaj i sutradan snimamo. Tako u koncepciji i ne sudjelujem.
Prozivaju me kad je loše, iako s izborom gostiju nemam veze. No, kada je dobro, i ja berem lovorike.
LiDraNo 2013. // 307
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Kako bi izgledala vaša idealna emisija?
Od proljeća 2004. radim tempom: četiri emisije na tjedan. Nitko živ nema toliku minutažu na
TV-u. Sad bih voljela raditi jednu emisiju na tjedan, i to klasični „late night show”, uživo. Da mogu
biti svoja, opuštenija, provokativnija.
Smatrate li sebe slavnom?
Valjda. Lagala bih kad bih rekla da mi je neugodno. Ali da vidiš kojim sam autom došla… Nisam
„celebrity”. U tome smislu nitko s TV-a nije slavan. Možda netko od pjevača, tko može namlatiti 10
000 eura za jednu noć. Ja ne.
Jeste li ikada svoju slavu iskoristili u sebične svrhe?
Priznajem! Pokušavam izbjeći redove kada mi trebaju dokumenti. Obilno se time koristim kada
idem k liječniku. I pokušat ću svoje dijete u srednju upisati preko veze. Dobro, to je šala! Nisam korumpirana, još. Ali ljudi mi žele izaći ususret. No kad sam razbila auto, čekala sam 45 minuta na
cičoj zimi, unatoč tomu što sam Daniela Trbović.
Smatrate li vi slavne osobe korisnima za društvo?
Danas netko može biti slavan kada nafrlji nešto na svoj blog, anonimno, južnjački, huškački i
ružno. Može biti slavan netko tko snima pornjavu, promovira šoru i ševu i slično. S druge strane,
slavan je Ivan Đikić, naš znanstvenik. Čini mi se da možete biti pogubni za društvo jednako koliko
i korisni.
Bojite li se mirovine?
Htio si reći: „Bojim li se starosti?” Starenje na ekranima nemilosrdno je, pogotovo prema ženama. Kada bolje razmislim, ja sam najstarija živa hrvatska upotrebljiva voditeljica. Postoji imperativ
ljepote i mladosti i velika doza seksizma. Ali zahvaljujući svom duhu i genetici, bogatom unutarnjem životu, još plovim vodama šoubiznisa…
Marin Đaković, 2. razred
Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
Voditeljica: Petra Gverić Katana
308 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Nasilje me đu navija čima
Kako su huligani zavladali tribinama
Danas su navijači često samo osobe kojima je cilj privući što više pozornosti i napraviti što veći
nered.
S vremenom ima sve više nasilja na koje se odgovara također nasiljem. Većina nas ne radi ništa.
Slušamo na vijestima o nasilju, zgražamo se, ne možemo vjerovati, no jedino što učinimo - prebacimo program. Ne razmišljamo o tome kako smo to mogli biti baš mi. Mogli su nas bez mrvice sažaljenja pretući, bez razloga. Mogli smo se naći na krivome mjestu u krivo vrijeme. Često se ti nasilnici
opredjeljuju kao navijači. To čini manjina, ali prave takav nered da se ponekad čini da su gotovo svi
navijači takvi. Oni više ne navijaju, samo traže nevolju.
Dva tragična događaja u svijetu ostala su upamćena kao vrhunac
navijačkog nasilja
U finalu Kupa europskih prvaka 29. svibnja 1985. godine, Liverpool i Juventus nisu ni počeli
utakmicu kada se dogodilo nešto užasno i u potpunosti neočekivano. Liverpoolovi huligani napali
su navijače Juventusa koji su u velikoj panici pokušali pobjeći preko vanjskoga zida stadiona koji
nije izdržao svu tu masu ljudi i urušio se. Poginulo je 39 osoba, a njih preko 600 bilo je ranjeno.
Utakmica je ipak održana jer su smatrali da će otkazivanje donijeti još veće nerede. Nakon te utakmice svi engleski nogometni klubovi bili su izbačeni s europskih natjecanja do 1990. godine. Talijani će taj dan pamtiti cijeli život, ne zbog Juventusove pobjede, već zbog svih ranjenih i poginulih.
Za najveću tragediju u povijesti engleskoga nogometa naknadno se ustanovilo da nisu krivi
navijači. Dogodila se to na stadionu Hillsborough u Sheffieldu, gdje je poginulo čak 96 navijača Liverpoola, a njih gotovo 800 uspjelo se izvući s ozljedama. Zbog policijske pogreške 5000 navijača
našlo se u gužvi bez izlaza. Masa ljudi nije znala da na Leppings Lane tribinama nema više mjesta, a
nitko nije ni naslućivao što se događa. Jedini spas bio je penjanje na gornje tribine, a oni koji se nisu
uspjeli izvući doslovno su umirali stojeći uz zaštitu ogradu. Nakon rušenja te iste ograde, igralište
se pretvorilo u masovno stratiše. Jon-Paul Gilhooley najmlađa je žrtva ovoga pakla, imao je samo
10 godina. Obitelji poginulih borile su se za „Pravdu za 96” i napokon je dobile nakon 23 godine
čekanja, kad se otkrila istina i skinula krivnja s navijača. Datum 15. travnja 1989. godine ostavio je
tužan trag u srcima tisuća Britanaca. Nakon ovih događaja poduzete su određene mjere, ne samo u
Velikoj Britaniji, i stadioni u svijetu puno su sigurniji, obitelji ponovno mogu bez straha dolaziti i navijati za svoje timove. Ova tragedija dokazuje da nisu uvijek navijači krivi, da „državni pravednici”
ponekad također mogu neprimjereno reagirati i biti odgovorni za komešanja na tribinama, nekad
i s kobnim posljedicama, no u velikoj većini slučajeva nije tako i odgovorni su upravo huligani koji
sebe nazivaju navijačima.
BBB štete ugledu Dinama
U Hrvatskoj, kao i u drugdje svijetu, najproblematičniji su nogometni navijači. Premda se s većinom nogometnih navijačkih skupina mogu povezati neki incidenti, u posljednje vrijeme u medijima
se najviše govori o Bad Blue Boysima. Neki od njih lutaju po gradu i traže prvog mladića s „preružičastom” majicom. To su učinili 3. ožujka 2012., kada su gotovo na smrt pretukli sedamnaestogodišnjaka u zagrebačkom Trnju. Dobro je spomenuti i 1. svibnja 2010. Toga su dana na jedno oko osli-
LiDraNo 2013. // 309
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
jepili policajca i oštetili mu sluh. Jedan od navijača Dinama teško je ozlijeđen za vrijeme utakmice
u Ligi prvaka 6. studenoga 2012. U Parizu, „gradu ljubavi”, također nisu bili mirni. Gotovo je 80 navijača Dinama uhićeno u hotelu, a njih 24 jednostavno nije moglo izdržati bez nereda. BBB-i imaju
opravdanje. „Navijači su svoju ljutnju usmjerili prema vodećim ljudima u Dinamu, koji po njima, sve
rade zbog profita, a ne interesa kluba”. Možda su i u pravu, u Dinamu sve se vrti oko novaca, ali to
nije razlog za maltretiranje nedužnih ljudi.
„Nasilje ne uzrokuju navijači.”
To što je navijačko nasilje tek dio šire slike društvenog nasilja također ne može biti izlika za toleriranje huliganskih ispada na stadionima i oko njih. Sociolog Benjamin Perasović svojevremeno
je rekao: „Nasilje ne uzrokuju navijači. Nasilja ima u obiteljima, Saboru i Skupštini HNS-a. Nedopustivo je ovakvo iskazivanje represije i tretiranja navijača kao građana drugog reda”. Naravno da se
državne institucije trebaju pozabaviti nasiljem u društvu uopće, no iz toga nikako ne mogu isključiti
ono navijačko, kao da će neredi nestati sami od sebe kad se riješe neki drugi problemi u državi. Sociolog Dražen Lalić također je istaknuo šire društvene probleme kao korijen nasilja.
„Nasilje ekstremnih navijača nije najveći društveni problem, već su to korupcija, kriminal, nezaposlenost”, rekao je Lalić 2009. godine na stručnoj Konferenciji „Sigurnost gradova 2009.” No
ako navijačko nasilje definitivno nije najveći društveni problem, ne možemo ga ignorirati kao da ne
postoji i ne pokušavati ga riješiti zasebnim mjerama.
Nekad su navijači prije svega bili oni koji svojim navijanjem ohrabruju pojedinca, par ili skupinu
ljudi u izvedbi određene psiho-fizičke aktivnosti. Danas su navijači često samo osobe kojima je cilj
privući što više pozornosti i napraviti što veći nered, a nažalost riječ je u glavnom o mladim osobama. A što će biti sutra? Koja će definicija sutra za njih vrijediti? Hoće li manjina postati većina? To
ovisi prvenstveno o nama mladima.
Dorotea Dominik, 1. razred
III. gimnazija
Voditelj: Ilija Barišić
310 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Josip Drdić, mentor: Damir Brčić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2013. // 311
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Razgo varamo s omi ljenom profesoricom španj olskog a i engleskoga
Kardinalica za španjolski
Jednog kišnog poslijepodneva imala sam prigodu intervjuirati jednu od naših najgolijih profesorica. Možda je već s hodnika prepoznajete po golim nogama, uvijek savršenoj vatrenoj frizuri,
vedrom smijehu ili pak sa sata po brzoglasnopuno pričanju. Nakon što je skoro dospjela na crnu listu stranaca u Španjolskoj, napisala je prvi hrvatsko-španjolski rječnik. Ona je Cvjetanka Božanić!
Rođena je u Stonu, školu je završila u Dubrovniku, a diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi obrane posljednje fronte osobnosti prokajkala nije, iako u Zagrebu živi od ‘85. godine.
Kako ste proveli srednjoškolske dane?
Pohađala sam matematičku gimnaziju, vjerovali ili ne. Svojim odabirom jer sam željela studirati
biologiju mora. Predmet koji sam mrzila iz dna duše bio je nacrtna geometrija koja danas više i ne
postoji u školama. To je bilo grozomorno. Srednjoškolski dani bili su malo manje burni nego vaši,
ali za ondašnje pojmove bili su prilično burni. Radili smo iste stvari kao i današnja djeca, ali su bila
i drugačija vremena.
Kako to da ste se odlučili za tako drastičnu promjenu u struci?
Maturalac je odredio moj životni put. Išli smo s razrednikom u Španjolsku na deset dana kamo
nitko živ tada nije putovao. To je bilo prvi put da sam putovala u inozemstvo, sa sedamnaest godina. Oduševila sam se zemljom, jezikom, kulturom i svime time. Osjećala sam se kao doma jer svi
puno govore, brzo govore, glasno govore, a meni uvijek svi kažu da puno govorim, brzo govorim,
glasno govorim. Osjetila sam da je to zemlja za mene, sigurno sam se jednom ondje rodila. U avionu
sam odlučila da ću studirati španjolski.
Kako je bilo studirati u Madridu?
Na drugoj godini studiranja otišla sam u Španjolsku i nakon desetak dana ja sam progovorila
kao da sam rođena Španjolka, prokuljalo je sve znanje skupljeno do tada. Došla sam iz zemlje koja
je za njih bila komunistički nastrojena, iz Juge, pa sam im se valjda činila kao mala komunistkinja.
Nakon mjesec dana bile su političke demonstracije, a ja dolazim iz zemlje gdje to uopće ne postoji.
Pridružila sam se prosvjedima da vidim kako to izgleda. Uputim se u centar Madrida, iskrcam se iz
metroa i mislim da se nalazim u nekom filmu. Policija juri, dimne bombe, helikopteri nadlijeću, a ja
uopće ne shvaćam, naivna devetnaestogodišnjakinja, da se nalazim u srcu pogibelji.
Uglavnom, netko me povuče s ulice u trafiku, kaže: „Uđi! Uđi! Što tu radiš vani?” Uguram se u
trafiku i vidim da dolazi skupina demonstranata, a policija ih hoće tući. Shvatila sam da je protest
burna reakcija, izletim i priključim se demonstrantima. I tako hodamo mi po Madridu i skandiramo:
„Espana! manana! sera republicana!” Ja, koja se nikad nisam bavila politikom, u tuđoj zemlji skandiram i borim se za političke slobode.
Normalno, neću ja biti u gomili, nego onako malo s kraja, sa strane, da me ne ulove. Ne moram
ni reći da su došli s kraja i da sam jedva živu glavu izvukla. Srce mi je bilo u peti, ne u grlu, i jedva
sam preživjela strah. Vraćam se kući, ispričam gazdarici što se dogodilo, a žena u nesvijesti, naravno da je to bilo neprihvatljivo. Tek sam tada shvatila kakvu sam glupost napravila.
Nakon nekoliko dana putovala sam s prijateljicom na sjever Španjolske. Nije bilo mjesta u vlaku,
samo jedan kupe prazan i samo neki tip unutra. Ona je bila, uf, sva zgodna, komad iz Venezuele,
a ja nikakva. Pa normalno da smo mogle ući gdjegod želimo, tj. ona, a ja za njom. I uđemo mi sad
312 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
u taj kupe, gospodin kaže: „Da, da, da, izvolite.” I tako, prepričavamo dogodovštine, a frajer je bio
policijska pratnja vlaku. Kada sam ispričala pustolovinu s političkim demonstracijama, frajer mi je
odgovorio: „Jako lijepo. Da su te slučajno ulovili da se šećeš u blizini demonstranata, ne da sudjeluješ, odmah bi te uhitili. Zatim, dolaziš iz tuđe zemlje, iz komunističke zemlje, čekaš proces.”
Mislila da se šali, ali ne, kaže: „Ne, ne zafrkavam se. Proces može trajati godinu dana. Kada te
konačno riješe, onda si odmah na crnoj listi, dakle imaš doživotnu zabranu ulaska u zemlju. Smatraju te teroristom.” Nije više ništa trebao govoriti. Kada mi je rekao da bih bila zauvijek izbačena iz
zemlje, osvijestila sam se u sekundi i mislila si jesam li normalna. Što mlad čovjek može napraviti,
to je katastrofa.
Inače, studiranje je bio krasno jer sam napokon došla u zemlju gdje mogu govoriti španjolski.
Jedino mi je bilo neobično to što su profesori inzistirali da im se obraćamo sa ‘ti’ što je, naravno,
nama nepojmljivo. Provela sam ondje tri mjeseca i bilo je prekrasno.
Napisali ste prvi hrvatsko-španjolski rječnik u Hrvatskoj, što vas je natjeralo na taj pothvat?
Kaže stara uzrečica: „Čovjek mora postati roditelj, dakle imati dijete, zasaditi stablo i napisati
knjigu.” Ne znam jesam li zasadila stablo, ali ponosna sam majka jedne kćeri i jednog rječnika. Osjećala sam dug prema sebi, prema struci i svima koji španjolski žele učiti i studirati. Takva vrsta rječnika nije postojala, dakle ovo je prvi, prije se moralo ići preko drugih stranih jezika. Nisam ni znala
u što sam se upustila nego sam krenula pisati nešto za školu, prevodila sam vokabular za đake jer
im je bilo teško bez rječnika. Iz Školske knjige su čuli da ja imam ideju pa su došli pitati zanima li me
pisati rječnik. Da skratim priču, četiri godine rada utkano je u taj rječnik. Četiri godine jer sam išla
ispočetka, jer nisam imala uzor koje bih riječi upotrijebila i tako čak njih dvadeset tisuća. Jako sam
ponosna jer je to moj dug mojoj zemlji koju jako volim.
Kako provodite vrijeme kada ne obrazujete mlade umove?
Svašta ti ja radim. Imam premalo slobodnog vremena. Uvijek radim nešto rukama. Sada, na primjer, anđele za božićni sajam. Volim rukama nešto tvoriti jer sam iz obitelji šnajderica, jedna bila,
jedna još uvijek. Dakle, stvarale su rukama pa sam odmalena učila kako to raditi. Uvijek me radovalo nešto proizvesti i volim to pokloniti. Jako volim pjevati, mislim da lijepo pjevam, a ples je nešto
što radim spontano. Otišla sam na tečaj salse da to naučim ispravno. Volim kuhati i skupljati kuharice. Kad mi dođu gosti, znaju da neće jesti nešto normalno, a drugi mi je hobi skupljanje rječnika.
Imate li neke neobične navike, poput hodanja bez čarapa?
Učenici me uglavnom pitaju zašto sam uopće počela ići bez čarapa. Zato što sam krenula natjecati se sama sa sobom da vidim koliko mogu izdržati bez čarapa a da se ne razbolim. I to nekih
osamnaest godina treniram. Zadnjih osam godina nisam nijednom obula čarape, ni u kakvom obliku. Ne razbolijevam se. I kad je minus dvadeset i šljiva, ne razbolim se. Lani, kod frizera, upitala
me jedna gospođa usred zime: „Vi to nemate čarape?!” i sad ja izvalim štosno, jako sam duhovita
inače: „Ne, ne, ne, to je od čiste svile pa izgledao kao da ih nema.” Očekujem da će se žena nasmijati, a ona se sagne, štipa me i kaže: „Ajme kako su tanke, ja ih uopće ne mogu ulovit.” Ako mogu
Londončanke usred zime hodati u sandalama i u bundi, pa zašto ne bi mogle i Hrvatice?
Koja vam je najdraža zgoda iz Desete gimnazije?
Kad sam tek došla raditi u Desetu, dobila sam poštu. Dade meni tajnica, a ja gledam: „Božanka Cvjetanić”. Kaže tajnica da je za mene, a ja kažem da sam Cvjetanka Božanić. „Ajme, stvarno!”
odgovorila je tajnica.
LiDraNo 2013. // 313
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Onda sam se jedne godine natjecala za stipendiju u Oxfordu i nikako da dobijem odgovor. I prošao je rok, a ja si mislim kako je nisam dobila. Zove mene tajnik kardinala Bozanića, a ja si mislim:
„Majko mila, što sam sada uradila?” I kaže da me već danima traži jer su dobili neku poštu iz Engleske.
Imate li neke želje za budućnost?
Imam doma hrpetinu posuđa tako da bi mi bilo jako drago kada bih jednog dana mogla biti u
nekom Masterchefu. Možda jednog dana kada ne budem radila dvanaest mjeseci u godini. Inače,
jako mi je lijepo raditi u školi, najdraži mi je biti dio razrednik jer mislim da najviše mogu doprinijet
razvoju mladog čovjeka. Imala sam sreću da sam postala profesorica, jako mi je drago što imam
posao u struci te mislim da kao profesorica imam velik utjecaj na mlade ljude koji ne smijem zlouporabiti. Radim s mladim ljudima, tome nema usporedbe.
Klara Weygand, 4. razred
X. gimnazija „Ivan Supek”
Mentorica: Ružica Filipović
314 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Agata Lučić, mentor:: Jure Kokeza
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2013. // 315
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Razgo vor s Ankic om T omi ć, VBZ -ovom debita nticom
za najboji neobj avl jeni roma n 2012.
„Nije teško locirati vrijeme u kojem
vam se nešto značajno dogodilo”
Školska knjižnica kao zanimljivo mjesto knjigoljubaca
U našoj školskoj knjižnici, u kojoj knjižničarke redovito organiziraju književne večeri, ove su godine gostovale dvije mlade književnice, Ivana Simić Bodrožić, naša sugovovornica Ankica Tomić te
književnik Zoran Ferić. Pred punom knjižnicom, pobjednica VBZ-ova natječaja za najbolji neobjavljeni roman i nagradu Kiklop 2012. Ankica Tomić, govorila je o svom romanu prvijencu „Naročito
ljeti” koji govori o perspektivi života i svijeta petogodišnje djevojčice. Zanimalo nas je kako je došlo do uspjeha donedavno nepoznate profesorice hrvatskoga jezika i književnosti koja je radila kao
lektor u hrvatskim novinama.
Selidba kao motiv sazrijevanja
U djetinjstvu ste se često s roditeljima selili. Što nosite u sebi iz toga doba?
Jedan dio onoga što nosim ispisano je u romanu, jedan dio sam zaboravila. Najvažnije što nosim sa sobom iz toga doba je mogućnost prilagodbe. Seljenje je obilježilo moje djetinjstvo, iako je
ponekad bilo bolno napustiti drage ljude i mjesta, zauvijek me je naučilo da se prilagodim novoj situaciji i ljudima.
Htjeli ste postati novinar, radili ste u novinama, a završili ste kroatistiku i pišete. Kako ste
uskladili želju i mogućnost?
Studij kroatistike sam upisala sa željom da postanem novinar, završila sam studij i stekla zvanje profesorice, ali posao profesorice radila sam kratko. Novine su me i dalje privlačile pa sam radila kao lektorica i redaktorica u dnevnim i tjednim novinama, tako sam bila blizu svojoj želji.
Dobili ste otkaz od željene struke i ona koju niste htjeli donijela vam je uspjeh. Ironija ili...?
To je život, zatvara prozore i otvara vrata. Nedavni otkaz natjerao me je da se ohrabrim i počnem pisati. Ta hrabrost donijela je nagradu VBz-a od 100 000 kuna. Dakle, uskladio je moje želje.
U svom romanu opisujete istinite događaje i navodite prava imena likova. Ima li ljutnje među
spomenutima?
Radnja, moje sjećanje, spominje otok Brač iz perspektive četverogodišnje djevojčice. Prema
tome, ne mora sve biti istina, već i fikcija. Nema ljutnje, svima je drago zbog romana. Ovo ljeto posjetila sam Pućišća, i dalje je predivno, idilično i neoskvrnuto mjesto današnjim načinom života.
Roman ste „kuhali” 30 godina i potom ga napisali za 20 dana. Kako ste se najedanput odlučili
da je danas taj dan kada ćete početi pisati?
Počela sam pisati zbog neke vrste psihoterapije. Nisam imala očekivanja. Nisam ni znala da će
to što pišem biti roman, prije sam vjerovala da će biti neka kratka priča. Mislila sam kako nemam
316 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Roko Jurjević, mentor: Vinka Mortigjija Anušić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2013. // 317
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
snage napisati roman. Kada sam završila, odnijela sam sve to jednom kolegi. Pitala sam je li priča
tužna? Međutim, on je rekao suprotno. Smijao se sve vrijeme. To me ohrabrilo da roman pošaljem
na natječaj.
Događaji su više manje istiniti. Doista se sjećate sami svega ili vam je obitelj pomogla?
Nisu mi pomogli jer nitko nije znao da pišem bilo što, dok nisam završila. Svi se sjećaju nečega
što je važno, jer nije teško locirati vrijeme u kojem vam se nešto značajno dogodilo. Ja sam imala
puno takvih događaja zbog čestog seljenja iz jedne sredine u drugu. Zbog toga sam zapamtila puno
događaja, jer su značajni. Dijaloge sam malo izmijenila. Jedino čega se ne sjećam je taj zadnji dan
kada sam otišla s Brača.
Beskrajnost me plaši
U jednom dijelu romana, vaša majka opisuje raj. Zbog čega ste se uspaničarili i pitali možete li
u raju, ipak, umrijeti?
Beskrajnost me plaši. Razmislite malo što znači Beskrajnost. Vječnost. Unedogled. Nema prestanka, zvuči zastašujuće. Trenutno sam u fazi u kojoj se nadam da smrt nije kraj, ali ne znam što
je iza nje. Ne vjerujem baš pričama o raju i paklu.
Rekli ste u jednom intervjuu kako u glavi imate smišljenu fiktivnu priču. Kakav je žanr?
Krimić? Ljubić? SF? Nešto četvrto?
Priča je završena i pregovaram s izdavačkom kućom. Riječ je o bračnom paru. Obiteljska drama
s elementima krimića. I u budućnosti planiram pisati nekakvu vrstu hibrida.
Mijenjati školski sustav
Gostovanje na našoj književnoj tribini nije vaše prvo iskustvo s PŠVP-om. U kakvom vam je
sjećanju ostala naša škola?
U zanimljivom! To je bila prva škola u kojoj sam radila na zamjeni i u kojoj su učenici aktivno sudjelovali u nastavi. Trčali su hodnicima i tražili dodatna objašnjenja. Nisam bila prestroga, no bilo
je i jedinica i petica.
Kad želite biti glazbenik, učite svirati, slikar slikati. No na kroatistici gdje trebate naučiti
pisati, samo učite što su drugi pisali. Smatrate li da to treba promijeniti?
Apsolutno! Cijeli studij kroatistike treba promijeniti. Trebali bi uvesti tečaj kreativnog pisanja.
Razmišljam organizirati jedan takav tečaj. Kroatistika vas to ne nauči. Mora se program promijeniti. Ali ne znam hoće li.
Ivor Zvonimir Kruljac, 2. razred
Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
Voditeljica: Milkica Ursa
318 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Josip Drdić, mentor: Vinka Mortigjija Anušić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2013. // 319
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
PJEVAJMO DO ZORE
Intervju s glazbenikom i
odvjetnikom Aljošom Šerićem
Kako je tema ovoga broja školskih novina glazba, odlučili smo intervjuirati glazbenika koji je
išao u Prvu gimnaziju. Tako smo nagovorili gospodina Aljošu Šerića, pjevača grupe Pavel i nekada
Ramirez, da nam u ugodnom razgovoru oda tajne svoga srednjoškolskog života, ali i svoje stavove
o glazbi i pravu, koje je njegova struka.
Bivši ste učenik Prve. Kako je škola izgledala u Vaše vrijeme, ranih devedesetih?
Koliko se sjećam, ni nije sve bilo gotovo. Dvorana se, recimo, otvorila tek kada sam bio maturant. Nije bilo izvannastavnih aktivnosti, samo nekih izbornih predmeta i zbor u kojemu sam bio.
Jesu li Vam neki predmeti i profesori ostali u sjećanju?
Volio sam hrvatski, ali samo književnost. Sjećam se profesorice kojoj se sviđalo moje ime jer je
zvučalo ruski i profesorice Sikavica koja ju je zamijenila. Kako je bila mlada, imala je drugačiji pristup, što nam se svima svidjelo. Općenito su svi profesori bili dobri, pogotovo jer su tolerirali naše
‘nestašluke’.
S koliko ste prolazili?
Prva dva razreda s tri, a treći i četvrti s četiri.
Jeste li ikada prepisivali?
Jesam, ali tada je to bilo puno teže jer smo mi šalabahtere morali pisati pa su cure uvijek imale
najbolje pošto su imale lijep rukopis. Vama je danas sigurno lakše zbog kompjutora.
A jeste li dobili kakvu odgojnu mjeru?
Ma nisam, samo sam par puta morao na razgovor s ravnateljicom Kuček.
Je li Vam bilo teško u školi?
Nije, ja sam baš volio srednju školu. Dobro sam se osjećao u njoj iako nisam bio nešto popularan. Zapravo, kod nas nije ni bilo te gradacije po kojoj su neki popularni, a neki ne. Bila je razlika
između šminkera i mene. Nije bilo narodnjaka pa je sve bilo jednostavno.
Spomenuli ste narodnjake. Što ste slušali u srednjoj?
Uglavnom nekakav indie rock - REM, U2...
Jeste li svirali već tada?
Ne baš, nešto sam nabadao. Nikada nisam bio tip koji bi uzeo gitaru i svirao ‘Krivo je more’. Nisam skidao pjesme. Ozbiljnije sam počeo svirati tek poslije srednje i onda sam pisao nešto svoje.
Iako, u osnovnoj školi sam išao na privatne satove gitare.
320 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Kada ste ušli u svijet glazbe?
S devetnaest ili dvadeset počeo sam pisati, ali to su uglavnom bile grozne pjesme. S vremenom
postaješ bolji tako da sam s dvadeset i četiri napisao prvu konkretnu pjesmu i to je bio prvi Ramirezov album.
Znači li to da ste Vi autor Ramirezovih i Pavelovih pjesama?
Pa, ja sam napisao većinu tekstova u oba benda.
U čemu pronalazite inspiraciju?
Najviše u muško-ženskim odnosima jer je to po meni najvažnije.
Koja Vam ja najdraža pjesma koju ste sami napisali?
Trenutno mi je najdraži novi Pavelov album jer je glazbeniku uvijek najdraže ono zadnje što je
napravio. Za tri ću godine vjerojatno mrziti te pjesme jer ću im pronaći puno pogrešaka, ali sada je
album još friški pa je super.
Vaša pjesma ‘Fantastično bezobrazno’, točnije spot za tu pjesmu, naišao je na medijske
kritike. Kako inače prihvaćate kritiku?
Jako teško i svatko tko kaže drugačije, laže. Svim ljudima koje znam, a koji se bave glazbom,
kritika teško padne. Što se tiče toga spota, on je zabranjen jer sam imao viski u čaši i pušio cigaretu. Još uvijek mi nije jasna ta odluka uredništva. Što se tiče kritike, stvarno mislim da nikome
nije lijepo pročitati nešto ružno o sebi, a pogotovo o muzici koja je najznačajniji izraz tebe samoga.
S Ramirezom ste svirali jedanaest godina. Zašto ste se zapravo razišli? Žalite li za time?
Ne žalim. Osnovni problem bio je što nismo dovoljno svirali. Svirali smo tri koncerta godišnje, a
besmisleno je održavati bend u tom obliku jer sve to košta – snimanje spotova, snimanje u studiju...
Postalo je besperspektivno; napravili smo što smo i koliko smo mogli. A i ja sam malo promijenio
slušateljske navike - počeo sam slušati amerikanu, kanconu, šansonu... Malo sam ostario i odgovara mi upravo ovo što radim u Pavelu.
Dakle, trenutno ste u Pavelu. Što i kako mislite dalje?
Ovo je moja priča bez obzira što se radi o bendu i ne osjećam se odgovornim po pitanju broja koncerata koje ćemo odsvirati godišnje. Meni se više ne da provoditi vikende u nekim birtijama
gdje će me slušati trideset ljudi od kojih petnaest neće imati pojma tko sam pa spavati kod strine
od strica od gazde... Meni je najveći užitak napisati pjesmu koja je meni dobra.
Osim što ste glazbenik, Vi ste i odvjetnik. Kako ste se odlučili za taj studij?
Upisao sam pravo jer sam kao klinac želio biti sudac. Kao što vidite, nisam sudac. Tek sam na
trećoj godini razmišljao je li to ono što želim. Onda sam neko vrijeme samo pisao recenzije i vratio
se na fakultet.
LiDraNo 2013. // 321
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Kako ste prošli sa štrebanjem na pravu?
Nije to tako strašno - sjedneš i učiš. Zapravo se o pravu najviše nauči tek kada se počne raditi.
Kako usklađujete odvjetnički i glazbenički život?
Teško jer, naravno, pati privatni život. Nisam samo odvjetnik, nedavno sam postao i glavni tajnik Instituta hrvatske glazbe. Natovario sam si još jedan posao, ali sviđa mi jer se tako spajaju moje
dvije zanimacije.
Kao odvjetnik, kako se nosite s moralnim pitanjima poput obrane osoba koje su počinile težak
zločin?
Meni i mojim kolegama u 99% slučajeva klijent nikad ne kaže ‘kriv sam’. S druge strane, naravno da osjetiš - i kroz dokaze koje pregledaš i kroz cijeli postupak - i svedeš svoje zaključke na osnovi toga. Možeš, naravno, izvući i nekakav dojam o tome je li on to počinio ili nije. Kada jest i kada si
uvjeren da jest, imaš mogućnost pomoći sudu i ukazati na neke olakotne okolnosti za branjenika
kako bi mu se izrekla što manja moguća kazna. Svako ima pravo na pravedno suđenje i na što bolju
obranu, u tome smislu nemam nekih moralnih dvojbi i problema glede moga posla.
S obzirom na situaciju u kojoj se kao društvo nalazimo, što mislite - je li bolje odabrati glazbu
ili pravo?
Mislim da se treba odabrati ono čemu vas srce najviše vuče, ali s druge strane, s obzirom na
situaciju kakva je u Hrvatskoj, ako ne radite velike hitove, jasno da je jako teško od toga živjeti. Svi
moji prijatelji koji su u nekim bendovima koji nisu na estradi, imaju svoje dnevne poslove. Ja sam
recimo pravnik, Mirela Priselac iz Elementala prevodi, Mile Kekin iz Hladnog piva predavao je engleski i njemački. Imati dnevni posao sasvim je normalno.
Nemate mnogo slobodnoga vremena. Što radite kada ga ipak pronađete?
To vrijeme koje imam za sebe, to je vrijeme kada se bavim glazbom. Vrijeme koje trošim na
glazbu ne smatram nečim što mi oduzima slobodno vrijeme. Kada ništa ne radim, gledam filmove,
buljim u zid i tako.
Za kraj, imate li kakav savjet za mlade glazbenike?
Samo neka budu iskreni i izbjegavaju engleski u pjesmama – ako žele nešto reći. I neka pišu i
skladaju što više jer je uvijek neko pravilo da je samo deset posto onoga što napraviš dobro.
Josipa Petrov, 2. razred
I. gimnazija
Voditeljica: Antonija Sikavica Joler
322 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Vedrana Krivec, mentor: Judita Šercar
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2013. // 323
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Uz p remijerne izvedbe „Odis eja ” G. Stefanovskog
i „An t igone” J. Anh ouila u GDK Ga vella
U raljama suvremenosti
Moderne adaptacije antičkih mitova otvorile su sezonu teatra u
Frankopanskoj te su pokazale kolika je važnost prave redateljske vizije.
Odvažan repertoaran potez
Gradsko dramsko kazalište Gavella poznato je po izboru „lektirnih” naslova za svoj repertoar, u
što smo se mogli uvjeriti i tijekom prošle dvije sezone, koje su otvorene djelima Molièrea, odnosno
Držića. Upravo se zbog toga ovogodišnji repertoar teatra u Frankopanskoj doima kao prilično odvažan izbor suvremenih djela zaokružen tek jednim „klasikom” - uprizorenjem Voltaireovog „Candidea” u režiji Krešimira Dolenčića.
Sezona 2012./2013. u GDK Gavelli otvorena je dvjema režijama uglednog makedonskog redatelja Aleksandra Popovskog. Prva premijera, „Antigona” Jeana Anhouila, nažalost gledateljima ne
nudi mnogo više od vizualno impresivnih scenskih slika, dok je „Odisej” Gorana Stefanovskog ujedno i satira tranzicije, pretvorbe i ratnog profiterstva na području bivše Jugoslavije.
Odisej - arhetip putnika i ratnika
Odisej se danas smatra idealnim tipom putnika, lutalice na koju se namjerila sudbina, ali i lukavog i snalažljivog ratnika. Iako Goran Stefanovski u svom tekstu prati narativnu liniju Homerove
„Odiseje”, njegov Odisej daleko je od heroja. Ova drama nosi brojne aluzije na ratove koji su se vodili na prostoru bivše Jugoslavije pa su tako bivši ratni neprijatelji danas dobri „drugovi”, a Odisej
više nije lukavi ratnik, već obični prevarant i lopov koji polako i zaboravlja svoje zločine.
Najveća vrlina samog teksta je izbjegavanje površne karakterizacije likova karakteristične za
homerovske epove. Likovi više nisu „bogovima slični” vladari i ratnici koji se drže visokih moralnih
načela, već su obični ljudi s brojnim problemima koje nisu spremni priznati. Telemah prolazi kroz
krizu identiteta zbog nedostatka očinske figure, Penelopa više nije sigurna treba li čekati svog
Odiseja, a prosci su bijesni na Penelopu i svjesni su njene obmane. Uz to, Stefanovski je dodatno
približio svijet bogova i ljudi likom božice Atene (sjajna kreacija Nataše Matjašec Rošker), koja se
zaljubljuje u Odiseja. Uz spomenutu Matjašec Rošker, valja istaknuti i sjajnog Ozrena Grabarića u
ulozi Odiseja, te Anitu Mančić u ulozi (ne)vjerne Penelope. Vrijedi spomenuti kako je cijela glumačka postava odradila sjajan posao, budući da se radi o velikoj koprodukciji (GDK Gavella, Kazalište
Ulysses, Srpsko narodno pozorište, Slovensko narodno gledališče – Maribor, Atelje 212, Festival
Sterijino pozorje, Teatar navigator, Skopje).
Antigona u zemlji čudesa
„Antigona” Jeana Anhouila jedna je od paradoksalnih kazališnih pojava 20. stoljeća. Napisana
je za vrijeme Drugog svjetskog rata, a s jednakim su je oduševljenjem prihvatili okupatori, odnosno
vlast satelitske Višijevske republike, te diktatori socijalističkih republika u kojima je Antigona često
bila postavljana. Takav podatak samo potvrđuje da je u klasičnu Sofoklovu tragediju Jean Anhouil
324 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
utkao brojna skrivena značenja i fino nijansirao likove, što nažalost iz zagrebačke izvedbe nismo
mogli zaključiti.
Naime, „Antigona” u režiji Popovskog lišena je svakog političkog značenja, te je autor pribjegao
vrlo jednostavnim (i ponekad banalnim) scenskim znakovima kao što su štule na kojima hoda Ozren
Grabarić kao Kreont. Vjerojatno se tim štulama htio naglasiti položaj kralja u društvenoj hijerarhiji,
ali on je većini gledatelja ionako jasan. Promjena visine pojedinih objekata aluzija je na legendarnu
Carollovu Alisu, iako nam poveznica između Alise i Antigone ostaje prilično nejasna. Najuspješniji
dio ove predstave definitivno je scenografija, koju je kao i za sve ostale projekte Aleksandra Popovskog u Hrvatskoj izveo studio NUMEN te kostimografija u izvedbi Marite Ćopo.
Ipak, predstave u GDK Gavelli uvijek može spasiti glumački ansambl. Osim već poslovično sjajnog Ozrena Grabarića, Dijana Vidušin izvrsno je prikazala stalne promjene raspoloženja i nesigurnost mlade Antigone koja se ipak odlučila za zastupanje „apsolutne istine”. Kseniji Pajić je, u ulozi
kora, nametnuta kreacija barske pjevačice, koja se uklapa u redateljski stil Aleksandra Popovskog,
ali je pomalo upitan smisao tog lika u kontekstu ove predstave. Upravo je tekst kora, koji gotovo
teorijski govori o biti same tragedije kao vrste, možda je i najjače odjeknuo u ušima gledatelja, što
definitivno nije smisao kazališta.
Pitanje stila
Aleksandar Popovski jedan je od rijetkih redatelja koje krasi izražen autorski stil. U njegovim
predstavama najčešće jedan glumac ima nekoliko uloga, najčešće obilježenih komičnim gegovima,
a glavni glumci dio teksta u kojem se obraćaju publici izgovaraju pred mikrofonom koji je postavljen
na sredini pozornice. Vrlo često ansambl nastupa kao kolektiv, bilo kao kor ili impresivna scenska
slika. Takav stil djelovao je vrlo originalno i prikladno u „Metamorfozama” koje je režirao u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu, a vrlo se dobro odrazio i u „Odiseju”, u kojem upravo
zaigranost cijelog ansambla daje čar predstavi. Unatoč svom trajanju od gotovo tri sata, „Odisej”
niti u jednom trenutku ne djeluje kao zamorna predstava, već pršti životom, humorom, ali i tragedijom Odiseja, njegove obitelji, te brojnih njegovih žrtava s kojima se susreće u podzemnom svijetu.
Nažalost, u komornoj „Antigoni” Popovski nikako nije mogao angažirati jednog glumca za više
uloga, ali je mikrofon ostao na pozornici, a za njim najčešće Ksenija Pajić, koja je zbog toga vjerojatno postala barska pjevačica. Sam tekst Antigone ne sastoji se od previše deklamacije i monologa likova, pa tako i mikrofon na središtu pozornice gubi smisao. Anhouilova „Antigona” nudi jednako mogućnosti za suvremeno redateljsko čitanje kao i „Odisej” Gorana Stefanovskog, ali je možda
svojim mjestom radnje (Odisej je ipak blisko vezan uz naše prostore) udaljenija i redatelju i publici,
iako to nije razlog tek djelomičnog uspjeha predstave. Jednostavno nije moguće istim stilom režirati potpuno različite tekstove, pa tako u Antigoni ostaje upečatljiv samo vizualni dio predstave,
dok je Odisej sa glazbenim brojevima makedonskog sastava Foltin ostavio dojam zaokružene predstave sa snažnom porukom.
Hrvoje Korbar, 3. razred
XVI. gimnazija
Voditeljica: Jadranka Tukša
LiDraNo 2013. // 325
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Žene u drugom pla nu
Ulico, zoveš se po muškarcu
U Zagrebu se već godinama vodi polemika oko imenovanja ulica. Ali to nije
sve. Još je žalosnija činjenica da se poznate i važne žene hrvatskog javnog
života sustavno zanemaruju u imenima ulica. Samo četrdesetak ulica u
Zagrebu nosi žensko ime. Toliko o ravnopravnosti spolova, toliko o zahvali
najvećim hrvatskim ženama
Marin Knezović, predsjednik Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova brani se time što je
u njegovu mandatu po ženama imenovano više ulica nego u proteklih 20 godina, no to i nije neka
utjeha s obzirom da tek jedan posto ulica u Zagrebu nosi ime po nekoj ženi. Iako su žene tijekom
povijesti često bile potlačene, bez prava glasa i rijetko kad u središtu zbivanja, zar bi trebalo povjerovati da ih je zaista bilo samo 40 dovoljno istaknutih da dobiju svoju ulicu? Kako protumačiti
činjenicu da svoju ulicu u Zagrebu ima drveće, npr. Ulica bagremova, cvijeće, npr. Ulica zumbula pa
čak i likovi iz crtića, npr. Ulica šegrta Hlapića? Zar Ana Katarina Zrinska nije zaslužila da se po njoj
nazove jedna ulica? Zar hrvatska kraljica Katarina Kosača Kotromanović za hrvatsku povijest ima
manju važnost od kaktusa, odnosno Ulice kaktusa ili Malog potoka? Kako to da nikome nije palo na
pamet jednu ulicu nazvati po Dori Gušić, poznatoj pijanistici, cijenjenoj i u europskim okvirima? Zar
je moguće da ime Gordane Bonetti, cijenjene televizijske ikone nije dovoljno veliko i poznato? Nadamo se samo da je naša pjesnikinja Vesna Parun dovoljno zadužila hrvatsku kulturu i grad Zagreb
te da će jedna ulica biti dobiti čast da Zagrepčani gaze po ulici koja nosi njezino ime?
Javna sfera rezervirana za muškarce, a privatna za žene
Možda je stvar u šovinizmu ili se ne želi priznati da su „naši stari” pogriješili kada su žene stavljali u drugi plan. Bilo kako bilo, Marin Knezović poručuje da se situacija, nažalost, neće promijeniti
još desetljećima te da je ovakva diskriminacija rezultat „tradicionalne podjele društvenih uloga u
kojoj je javna sfera bila rezervirana za muškarce, a privatna za žene”. Iako promjena društvenog
uređenja vrlo lako potiče i promjenu imena u skladu s time, očito žene i dalje nisu dovoljno bitne da
bi se izborile za sebe. U 21. stoljeću smo, u stoljeću promjena, stoljeću revolucija, stoljeću brisanja
predrasuda, no ipak, ljudski mentalitet ne podržava širenje obzora niti je voljan priznati pogreške.
Mnogo se sukoba vodi zbog trivijalnih sitnica, a i dalje se ne dopušta da se vječna borba između
muškaraca i žena privede kraju. Kada bi i bio problem samo u Zagrebu, možda i ne bi bilo toliko
strašno, ali cijela je Europa posvećena muškarcima. U Milanu, drugom najvećem talijanskom gradu,
ženama je posvećeno tek tri posto ulica. Ni u Londonu situacija nije pretjerano bolja - tek 3.5 posto ulica nosi ženska imena. Je li potreban novi pokret sufražetkinja ili će tek moderne amazonke
popraviti položaj žena? Koliko radikalni moraju biti ženski potezi da bi i njihov glas nešto značio?
Nova vlast - nove ulice
Ipak, borba oko imenovanja ulica koje nose žensko ime u Zagrebu nije dominantna jer su joj
taj prestiž odnijela sveprisutna politička prepucavanja. Najžešće polemike odvijale su se oko Trga
maršala Tita ili Trga dr. Franje Tuđmana. Ništa manje spektakularno nije prošao ni pokušaj ponov-
326 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
nog preimenovanja Avenije Gojka Šuška u stari naziv Aleja izviđača. Najnoviji medijski sukobi dogodili su se nedavno kada je svoju ulicu u Zagrebu dobio Milan Mladenović, frontmen beogradske
rock skupine Ekatarina Velika. Mladenović je svoju ulicu dobio na zagrebačkom Jakuševcu. Ulice
u tom kvartu nosit će, kako kažu SDP-ovci, imena po važnim i priznatim imenima hrvatske urbane
kulture. Hoće li se to zaista i ostvariti, vidjet ćemo ako na politički tron zasjedne nova vlast jer, kako
nas je poučilo iskustvo, nova vlast - nove ulice. I tako unedogled.
Iva Betević Dadić, 2. razred
Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
Voditeljica: Goranka Lazić
Svan Radulović, mentor: Nada Škrlin
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2013. // 327
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Tr ivijalizacij a ili popular iza cija jedne od
najp roda va nijih hrvatskih knji ž evnica?
Zagorka na kioscima
Jedna od najpopularnijih hrvatskih književnica svoje je romane počela
izdavati u nastavcima u dnevnom tisku, a 100 godina nakon izdavanja „Tajne
krvavog mosta” u Malim novinama, Zagorka se ponovno vraća – na kioske.
Kvalitetan i nekvalitetan šund
U svibnju prošle godine Jutarnji list i Gloria (obje tiskovine u vlasništvu Europapress Holdinga)
započeli su izdavanje možda i najslavnijeg ciklusa romana Marije Jurić Zagorke, „Gričke vještice”,
uz novine, po popularnoj cijeni od 29,99 kuna. Izdavanje romana pratili su naravno i brojni populistički i senzacionalistički članci o povijesnim izvorima iz kojih je Zagorka crpila inspiraciju, kao i o
njenom privatnom životu, koji je možda i najbolje prikazan u dokumentarnom filmu Biljane Čakič
Veselič.
Ipak, u tom nizu članaka niskog stila koji su u prvi plan donosili neutemeljene pikanterije iz Zagorkinog života istaknuo se sjajan tekst Miljenka Jergovića objavljen 28. lipnja 2012. Jergović piše
o svojoj baki koja je kao šund literaturu kategorizirala svaki ljubavni roman koji je moguće serijalizirati, a Zagorkina Grička vještica savršeno odgovara tom opisu. Upravo u tom Jergovićevom tekstu
šund je sjajno kategoriziran - Marija Jurić Zagorka nije bila Danielle Steel svog vremena, već prije
Agatha Christie, koju su njeni britanski suvremenici također kategorizirali kao šund. Zagorkina velika popularnost proizlazila je iz činjenice da piše blisko jednostavnom čovjeku, a ponovno utemeljeno na povijesnim činjenicama i zagrebačkom lokalpatriotizmu.
Trivijalizacija Zagorke
Dok Miljenko Jergović Zagorku svrstava u kategoriju „dobrog šunda”, s čime bi se vjerojatno
složio i Centar za ženske studije koji djeluje u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke na zagrebačkom Dolcu, teško da bismo isto mogli reći za Europapress Holding, kojem je primarni cilj očito
bio na Zagorkinom djelu zaraditi, a ne promovirati ga.
Tako su Zagorkini romani dijeljeni u više nastavaka (npr. Tajna krvavog mosta koja je podijeljena u dva dijela i izdana nakon cijelog ciklusa Grička vještica, iako je svojevrsni prolog tom ciklusu),
izdavani bez ikakvog reda i bez ikakve opreme osim kratkog teksta na posljednjoj strani knjige.
Zanimljivo je i da se sam tekst izmjenjivao i prilagođavao današnjem jeziku pa je tako aorist često
postajao perfekt, a neki arhaični izrazi zamijenjeni su suvremenijima.
Ipak, posebno je bolna grafička oprema romana. Ilustracije Igora CC Kelčeca vjerojatno su stvorene upotrebom digitalne tehnologije, a njihov „gotički” stil nimalo ne odgovara niti sadržaju, niti
ugođaju Gričke vještice te se može okarakterizirati tek kao prvoklasni - kič.
Nakon što je prva naklada „Gričke vještice” rasprodana, Jutarnji (odnosno EPH) se odlučio
za još jednu nakladu koju možete i naručiti putem njihove web stranice za samo 150 kuna. Gričku
vješticu na kioscima su naslijedili Republikanci i Plameni inkvizitori, također podijeljeni u četiri nastavka. Dijeljenje nije izbjegla niti Zagorkina romansirana autobiografija Kamen na cesti, uz jednako slikovitu opremu spomenutog Igora Kelčeca, koji je u potpunosti zanemario ne samo romane,
već i povijesni kontekst Zagorke.
328 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Kada je Zagorkina Grička vještica počela izlaziti početkom 20. stoljeća, predstavljala je revoluciju u hrvatskoj književnosti. Prva žena novinarka i dopisnica iz budimpeštanskog parlamenta
svojim je povijesno-ljubavnim romanima privukla brojne čitatelje koji su stajali u redovima kako bi
dobili svoj primjerak jednog od brojnih nastavaka Gričke vještice koja je izlazila svakog dana između 1912. i 1914.
Iako je Zagorkino djelo tada bilo u potpunosti ignorirano od strane „ozbiljne” književne kritike,
Zagorku je narod prigrlio, a i stotinu godina nakon prvog njenog romana, Zagorka je itekako popularna i čitana, što je dokazala i prodaja njenih romana u izdanju EPH.
Tko to danas čita Zagorku?
Mlađe generacije često povezuju Zagorku sa svojim bakama i djedovima, kao i Miljenko Jergović u spomenutom tekstu, koji opisuje mapu u kojoj je njegova baka čuvala sveske romana koji su
izlazili u dnevnom tisku. Ipak, vrlo je lijepo vidjeti kako i mlađe generacije itekako vole Zagorkin
rad. Tijekom ljeta, Zagorku se moglo vidjeti na plažama diljem jadranske obale, u rukama raznih
generacija. Iznenađujuće je vidjeti i raspravu na Forum.hr koja ima 110 stranica (svaka stranica sastoji se od 20 komentara ili odgovora na komentare), a u njoj sudjeluju sudionici raznih generacija i
spolova. Još više iznenađuje koliko su pojedini obožavatelji strastveni kada su u pitanju njena djela - raspravljaju ne samo o zapletima i junacima heroja, već istražuju i povijesnu pozadinu romana,
omjer fikcije i činjenica, pa čak i spomenute jezične prepravke u djelu koje su temeljito analizirali.
Najavljuju se i ekranizacije Zagorkinih djela, iako brojne obožavatelje brine uspješnost tih ekranizacija. U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu izvedena je drama u režiji Ivice Boban, koja i
nije postigla značajan uspjeh kod kritike, ali je još uvijek na repertoaru. Turistička zajednica Grada
Zagreba prva je počela s promocijom Zagorke kao osobe koja bi mogla predstaviti grad na nov način, a posljednja dva ljeta održavaju se originalne ture pod nazivom „Tajne Griča” u kojima glume
mladi glumci, a turiste upoznaju sa starim zagrebačkim mitovima i legendama.
Budući da su „Tajne Griča” postale pravi turistički hit, kako za strance, tako i za domaće turiste
i Zagrepčane koji su odlučili „ponoviti” povijest svog grada, trebalo bi razmisliti i o predstavljanju
Zagorkinih djela na engleskom. Istina, upitno je bi li turisti bili zainteresirani za kupovinu serijala od
7 knjiga koji nije praktičan za transport, ali mogle bi se stvoriti posebne brošure o Zagrebu u djelima Marije Jurić Zagorke. Budući da smo prošlog ljeta imali prilike vidjeti Krležin Povratak Filipa
Latinovicza u prijevodu na engleski, koji je vjerojatno malokoga privukao, Zagorka također zaslužuje svoju priliku na stranom jeziku.
Hrvoje Korbar, 3. razred
XVI. gimnazija
Voditeljica: Jadranka Tukša
LiDraNo 2013. // 329
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
IN TERVJU S G LUMCE M A DAMOM KONČIĆ EM
Zlatni Histrion
Adam Končić, talentirani glumac i pjevač, Akademiju dramskih umjetnosti završio je 2001. godine. Uz razne predstave u kojima je glumio, plesao i pjevao, vodio je brojne manifestacije i događaje te pjevao na mnogim festivalima „kajkavske popevke”. Zaslužio je brojne glumačke nagrade i
priznanja među kojima je i Zlatni Histrion (2003.) i Porin za najbolji folklorni album Ak’ sem ti srčeko ranil (2007.). Iako je član glumačkog ansambla Komedija, vrlo rado igra s Histrionima, s kojima
je radio desetke predstava pa i poznatu Ni med cvetjem ni pravice, poslije koje smo razgovarali o
kazalištu, glumi i aktualnosti Krležina djela.
Kakav glumački rad Vam pruža najviše zadovoljstva?
Smatram da imam neki glazbeni talent i da sam pokazao da ljubim pjesmu, svoj kajkavski pomoću glazbenog izričaja i da mi nisu strani nastupi uz pratnju tamburaškog sastava i program zagrebačkih starogradskih pjesama. Posebno me zaintrigirala forma cabareta koja je nepravedno zapostavljena. A tu je i moj svakodnevni glumački posao u matičnoj kući. Histrion je teatar s kojim živim
od 1997. godine, a voditelj Zlatko Vitez prvi mi je dao priliku da stanem na „daske koje život znače”.
Prvenstveno mi je važna moja publika koja me u zadnjih deset godina već upoznala kao zabavljača
koji će je u raznim situacijama dobro razveseliti.
Zovu Vas „čovjek od Zagorja”, „coprnjak” i „folklorni čarobnjak” jer ste poznati kao borac za
kajkavsku riječ. Kakav je položaj kajkavskog jezika danas?
Logično je da čovjek nastoji vratiti svome rodnom kraju jedan dio onoga što je u djetinjstvu iz
njega upio. Rođen samu jednom malom zagorskom mjestu Brestovcu Orehovičkom u općini Bedekovčina, centralnoj općini Hrvatskog zagorja, u srcu Zagorja. Završivši Akademiju, pokrenuo sam
neke projekte na kajkavskom koji su vezani za Zagorje, a najponosniji sam na Glumački festival u
Krapini, koji se polako širi cijelom regijom i već je peta godina iza nas. Sretan sam što se time mogu
odužiti svome kraju i pokazati da je kajkavski itekako živ jezik i danas.
Izvorni ste govornik kajkavskoga, kako Vam zvuči suvremena zagrebačka kajkavština?
Zagrebačku kajkavštinu su promijenile unutarnje migracije u devedesetima i stari zagrebački
govor, nažalost, vrlo se rijetko može čuti. Zagreb je multietnički grad koji leži na korijenima kajkavskog jezika, ali jasno da je također i prijestolnica svih Hrvata. U njemu se može čuti, doduše rjeđe,
čakavština kao i fina i čista štokavština, ali u svakom slučaju tu je i taj jedan sočni kajkavski, koji
bi se opet mogao granati u veliko bogato stablo s puno raznih grančica. Svaka grančica zapravo je
mjesto odakle mnogi hrvatski kajkavci dolaze i unose svoj dio kajkavštine u bogati pleter kajkavskoga koji danas postoji u Zagrebu.
Je li kajkavski bio jedini motiv za izvedbu Krležinih Balada?
To je bio izazov. Interesantno je kako se neki životni krugovi zatvaraju. Godine 1995. upisao
sam Akademiju dramske umjetnosti s baladom Ni med cvjetjem ni pravice, a petnaest godina nakon toga imao sam čast igrati predstavu pod tim naslovom koju sam sâm režirao. Jednostavno
sam imao snažnu potrebu reći ljudima da kao umjetnik promišljam o vremenu u kojem živim i da
promišljam o stvarima koje nam se događaju, smatrajući i sebe negdje onim čovjekom o kojem govori Krleža u Baladama i promišljajući o svemu onome što se veže uz obične ljude koji jednostavno
330 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
svojim trudom žele osigurati normalan život. Kada se spomene moje ime, zbog mnogih projekata u
kojima pjevam, očekuje se da će i u ovoj predstavi Končić uzeti gitaru u ruke i izvesti nešto smiješno, zgodno ili duhovito s fazanovim perom u šeširu, no donosim Balade na jedan nov način u kojem
nema pjevanja.
Uspjeli ste nam približili Krležino djelo. Jeste li to očekivali?
Krleža zasigurno progovara o nekim temama koje su neshvatljive mladom čovjeku. No, kako čovjek sazrijeva tako shvaća da je Krleža životan i sveprisutan u svima nama. Smatrao sam da ga treba približiti učenicima na jedan drukčiji i interesantniji način nego što su to možda dosad napravili
moji kolege. Iako predstavu čine minimalna scenska pomagala i simbolički kostim, pripremala se
u nekoliko faza skoro osam mjeseci. Izabrane balade smještam u prostor glumačke interpretacije
igrajući više likova. Glazba je prisutna cijelo vrijeme, ali ona samo podcrtava atmosferu. Slikovitost
se očituje u jednom jedinom scenskom elementu: dva metra visokom kubusu koji je obojen crveno,
simbol borbe i krvi, crno - ništavilo, tama, smrt i žuto - blaženstvo i uzvišenost. Kulminacija riječi i
glazbenog ludila u pozadini traje svega minutu, ali to je „šiljak” koji zapravo ubode sve nas jer nakon toga shvaćamo da je došlo do vrhunca predstave na jedan stravičan način gdje nam se ništa
ne daje eksplicite, već nam se nudi samo strahota uz zastrašujući zvuk i trešnjavu tog kubusa iza
kojeg se skrivam. Dakle, čovjek pokreće ludilo na sceni, a zapravo i u vlastitom životu.
Kako je biti glumac i režiser istovremeno?
Mogu reći da to samo doprinosi efektu snažnog uživljavanja u priču trinaest likova koje interpretiram. Izbirao sam neke balade i tom dramaturškom luku zapravo razotkrivam osnovne probleme tog vremena: potlačenost, nepravdu, izrabljivanje, a iza toga slijedi gorčina i priprema na bunt.
Svojevrstan rasplet cijele situacije je balada Na mukah, koja govori o tome da se čovjeku nakon svih
silnih borbi i buna ništa nije promijenilo nabolje i je li vrijedilo sve to skupa u smislu otpora i bunta.
Balada Sectio anatomica, koja simbolično govori o „razrezavanjutelačlovečeg” zapravo govori o
tijelu koje umire i o tome ima li ili nema Boga i što je to čovjek. Na kraju je jedna pomirujuća balada
Nenadejanobogčijezveličenje koja smiruje i budi nadu. Htio sam u predstavi ponovo otvoriti neka
svevremenska pitanja.
U čemu je aktualnost Krležinih Balada?
Sam naslov je vrlo simboličan: ako ni među cvijećem nema pravde, kako će je biti među nama
ljudima! Predstava govori o „malom čovjeku” onog vremena, ali i o patnjama, bolima i nastojanjima
toga čovjeka danas. Također govori o bahatom današnjem svijetu. Svijet oko njega izrabljuje tog
„malog čovjeka” i misli samo na sebe. Koliko god se mi hvalili da živimo u socijalno osviještenom
društvu, smatram da bismo trebali biti puno osjetljiviji na ljude oko sebe i na neki način više paziti
jedni na druge.
Što je za Vas gluma?
Gluma je toliko prepletena u mom životu sa svim drugim što radim da to ne mogu u danu jasno
raščlaniti. Naravno, vi biste mogli reći da sam na poslu kada se upale svjetla pozornice ili kada stanem pred mikrofon. Međutim, glumački posao jest proučavanje raznih materijala kod kuće, puto-
LiDraNo 2013. // 331
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
vanja, druženja s mnogim ljudima. To je posao bez radnog vremena. To je ljubav i hobi. Najbolje se
to vidi po umoru. Odmor od jednog dana dovoljan je da se može ponovo dati sva energija i kreativnost. No, ako se dogode u jednom danu dvije izvedbe, dovoljan je odmor od dva do tri sata. Bilo je
u mojoj karijeri raznih projekata i time sam stvorio široku lepezu poslova, ali sada bih dobro razmislio što ću prihvatiti jer sam naučio kako reći ne. S trideset i pet godina naučite oblikovati svoje
unutarnje želje.
Gluma, dakle, nije posao, nego poziv. Što mislite o pozivu medicinske sestre?
- Ako glumac ne izađe na pozornicu s unutarnjim ushićenjem i sa željom da iznese sve ono na
čemu je radio, bolje je da taj dan nije ni izašao na pozornicu. Isto tako ako prilazite bolesnoj osobi,
a ona ne može osjetiti da joj želite dobro, onda je šteta što ste taj dan došli na posao. Svatko tko
prilazi bolesnoj osobi treba si ponoviti: „Mene je Bog poslao. Ja sam zdrav da pomognem nekome.
Moram zato uliti nadu i osmijeh tom čovjeku i što je najvažnije trebam uliti vjeru da će biti bolje.”
Služiti drugom čovjeku i pomoći onome kome je pomoć prijeko potrebna jest poziv i u tom je sličnost s glumom jer u takvom radu nema podvojenosti, nema razlike između vremena kad smo na
poslu i kad nismo na poslu, vremena koje odrađujemo i koje živimo.
Kazalište kao kulturološka potreba nepoznata je današnjim mladim ljudima. Zašto većina
mladih danas nerado ide u kazalište?
- Nezainteresiranosti je doprinijelo to da se sustavno ne prati naobrazba mladog čovjeka koja bi
uključivala i kazalište i koncerte. Naravno, ne izostavljam ni muzeje, galerije i sl. Drugi razlog jest
užurbanost i sveopće prisutna informatiziranost raznim medijima. Tim sredstvima mladi postaju u
svojem bioritmu potrošači koji više nemaju vremena sjediti dva ili tri sata u kazalištu. Za njih je to
nešto što vrlo sporo teče i nešto čemu treba posvetiti previše pažnje. Mladi ljudi ulaze time u život
koji sliči skraćenoj verziji nekadašnjeg upotpunjenog života. Današnji redatelji bi trebali puno više
promišljati kako privući mlade ljude u stolice kazališta.
Smatrate li da je kazalište danas izgubilo bitku s filmom i internetom?
- Ne, ne smatram da je izgubilo bitku. Kazališta su i danas lijepo popunjena i među onima koji
dolaze nakon vas uvijek će biti zaljubljenika u teatar, jer kazalište je neposredna, neponovljiva
umjetnost koja se rađa baš u tom određenom trenu. Nakon svake odigrane geste i izgovorene riječi
nema povratka i umjetnost, ono što ste osjetili, ostaje u vama trajno. Nakon što se svjetla pozornice ugase, djelo koje ste gledali ostaje negdje duboko u vama jer ste ga mogli doživjeti skoro svim
svojim osjetilima. Platno i ekran su nešto drugo: prizori se mogu ponavljati, brisati i dorađivati. Kazalište je neposredno i ono se upija u trenu i iza njega ostaje sjećanje na nešto što vas je dodirnulo
ili nije.
Je li istina da su glumci tašti?
- Glumci jesu tašti, no neki u većoj a neki u manjoj mjeri. Ta je taština ili doza egoizma potrebna
za glumca da bi se on na neki način uopće mogao nametnuti publici. Glumac mora znati biti prisutan i mora imati sposobnost pokazati samoga sebe. Glumac koji to nema nikada neće biti zamijećen i zanimljiv. To imaju i Al Pacino, Robert De Niro i Dustin Hoffman ili kod nas Ivo Gregurević,
Alma Prica, Branka Cvitković, Vilim Matula i drugi. Dobri glumci svojim izvedbama ostavljaju trag
iza sebe.
Lorena Mićanović, 2. razred
Škola za medicinske sestre Vinogradska
Voditeljica: Mila Mikecin
332 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Dorja Horvatić, mentor: Damir Brčić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2013. // 333
334 // LiDraNo 2013.
PREDLOŽENI
*
Školski
listovi
kola
š
h
i
j
dn
e
sr
a
učenik
otru
ržavnu sm
predloženi za D
su
i
ov
d
ra
ni
je
*svi prijavl
MI MLADI
III. gimnazija
Urednica: Magdalena Margić
Voditelj: Ilija Barišić
PALMA 84
Tehnička škola Zagreb
Urednik: Josip Žlimen
Voditeljica: Dunja Novak
VRANEC
Gimnazija Lucijana Vranjanina
Urednica: Alma Davarović
Voditeljica: Katarina Matošević
LABOS
Prirodoslovna škola Vladimira
Preloga
Urednica: Lucija Klarić
Voditeljica: Lana Rušnov Perić
INFUZIJA
Škola za medicinske sestre
Vinogradska
Urednica: Ida Kolarić
Voditeljica: Mila Mikecin
SVITANJA
Ženska opća gimnazija Družbe
sestara milosrdnica
Urednica: Mihaela Trčak
Voditeljica: Višnja Jukić
CENER
X. gimnazija „Ivan Supek“
Urednica: Lucija Sukalić
Voditeljica: Ružica Filipović
ŠEGRT
Elektrostrojarska obrtnička škola
Urednik: Roberto Darapi
Voditeljica: Dominika Papić Kukić
KRIK PRVE
I. gimnazija
Urednica: Lucija Šutić
Voditeljica: Antonija Sikavica
Joler
BABY BOOM
Škola za primalje
Urednica: Ines Tarandek
Voditeljica: Maja Feil Ostojić
GVAK
Grafička škola u Zagrebu
Urednica: Marija Feldi
Voditeljica: Renata Šepić
LiDraNo 2013. // 335
336 // LiDraNo 2013.
*
A
PREDLOŽEN
R a d i j s ka
e m i si j a
a
ol
k
š
h
i
j
dn
e
učenika sr
Državnu
predložen je za
*prijavljeni rad
smotru
Radijska emisija
Bolje spriječiti, nego liječiti
Ana Bogović, Antonio Britvar
X. gimnazija „Ivan Supek“
Voditeljica: Andrea Kosović
LiDraNo 2013. // 337
ŽUPANIJSKO POVJERENSTVO ZA PRIPREMU
I PROVEDBU SMOTRE Učenika srednjih
škola GRADA ZAGREBA - LiDraNo 2013.
PREDSJEDNIK POVJERENSTVA
Zlatko Stić
ravnatelj Prirodoslovne škole Vladimira Preloga
TAJNICA POVJERENSTVA
Goranka Lazić
profesorica, Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
ČLANOVI POVJERENSTVA
Marijan Šimeg
Sanja Pilić
Ana Maras
Jadranka Korda Krušlin
Višnja Beus
Zdenka Burda
Dunja Marušić
Drago Bagić
Martin Oršolić
338 // LiDraNo 2013.
PROSUDBENO županijsko povjerenstvo
LiDraNo 2013.
Za učenike SREDNJIH školA
ČLANOVI POVJERENSTVA
Ivica Prtenjača, književnik
Sanja Pilić, književnica
Katarina Čičmak, profesorica
Melita Rundek, književnica
Branko Čegec, književnik
Marijan Šimeg, novinar
Damir Brčić, profesor
Anita Končar, novinarka
Mirela Lilek, novinarka
Siniša Švec, novinar
Milan Peh, novinar
Ilija Barišić, profesor
Kristian Potočki, glumac
Jadranka Korda Krušlin, dramska pedagoginja
Amar Bukvić, glumac
Jadranka Tukša, profesorica
Ivan Đuričić, glumac
Ana Maras, glumica
Kostadinka Velkovska, glumica
Nina Erak Svrtan, glumica
Andrea Kosović, profesorica
LiDraNo 2013. // 339
Zagreb, svibanj 2013.
22.
smotra
zagreb, svibanj 2013.
2 // LiDraNo 2013.

овдје

Zbornik LiDraNo 2010. (PDF) - OŠ AG Matoša

16. HAIKU DAN «DUBRAVKO IVANČAN» KRAPINA 2014

Seks s neznancima - zbirka erotskih kratkih priča

FIL-“Značaj didaktičkih principa u nastavi stranog jezika”

Izlet u NDH

Adisa Basic_prijelom_FINAL_najfinalniji.indd

Libertine - crnogorska alternativna kultura

Produkcija Radionice kreativnog pisanja 2013.

K. Pintarić – Ljubav je sve

Velebit, il` ne bit` - Linden Tree Retreat & Ranch

Pedeset nijansi: siva

Školski list Osnovne škole ,,Vrhbosna”, broj 12

Matoš i postmoderna, A.G.M. kao matrix hrvatske književnosti