ŽUPNI LIST - srpanj / kolovoz 2010. str. 2. Porciunkulski oprost Možemo reći da je u svaki mjesec upleten neki događaj iz Marijina života. Želim ovdje u razmišljanje staviti Marijinu naklonjenost sv. Franji, a blagdan će se zvati jednostavno Porciunkula. Da bolje razumijemo naziv "Porciunkula" prisjetiti ćemo se kroz opis p. B. Dude u knjizi "Moj sv. Franjo". On kaže: „U ono su vrijeme imali svoj "posjedić" (portiuncula, lat. čestica) benediktinci s brda Monte Subasio nad Asizom. Rado su ga, možda već godine 1210, ustupili Franji i njegovoj braći. Kao znak da to uživaju tek kao dar, za priznavanje vlasništva, braća su im svake godine o blagdanu sv. Dominika donosili košaricu riba, a redovnici su im uzvraćali bačvicom svetohranišnoga ulja. Franjo, jedne noći 1216 godine u žaru svoje zagovorničke molitve, hoteći sve ljude "poslati u nebo" potpomognut molitvama presvete Djevice, od Gospodina Isusa izmoli glasoviti porciunkulski oprost". Brat Toma Čelanski to opisuje ovako: "Sluga Božji Franjo, osoba niska rasta, duhom ponizan, manji po zvanju, dok je još boravio u svijetu odabrao je za sebe i za svoje komadić od ovoga svijeta: Kristu naime nije mogao drugačije služiti a da baš ništa ne upotrijebi od ovoga svijeta. Spomenuto mjesto, koje je imalo pripasti onima što ne htjedoše gotovo ništa od ovoga svijeta, bijaše negda Bogom nadahnuto nazvano Porcijunkula. Tu je bila podignuta crkva, posvećena djevičanskoj Majci, koja je posebno svojom poniznošću za vrijedila da, poslije svoga Sina, bude glavaricom svih svetih. U tom mjestu nastao je Red Manje braće, i izmoljen „porciunkulski oprost". p. Franjo "Jer Bog nije Bog nereda, nego reda." (1Kor 14,33) Citat je ovo koji bi trebali imati na umu kroz cijeli život, a posebno u vrijeme kad smo u Božjem hramu ili kako volimo kazati kad smo u crkvi. Imati na umu značilo bi da se ponašamo onako kako to proizlazi iz citata. To što je „Bog reda" znači da i naše ponašanje mora biti „u redu". Često mislimo da se ponašamo baš onako kako treba, uporno griješeći uvjereni da smo baš u pravu. Sigurno ste i Vi u više navrata slušali svećenike kako nas upozoravaju na nešto, ali mi opet nastavljamo po svom. Sjetite se samo koliko puta su nas upozorili „da poslije pričesti nema potrebe naklanjati se prema praznom oltaru i tabernakulu", jer tamo nema nikoga, ali većina nije razumjela o čemu pričaju. Ukoliko „aktivno slušamo" i poslije toga znamo što smo čuli onda smo u stanju prihvaćati informaciju, no mi najčešće slušamo iz navike, površno i nisam baš siguran znamo li ponoviti što smo čuli. Ako nismo čuli rečeno nećemo znati ni napraviti što bi smo trebali. Koliko smo površni ja sam se sam uvjerio, a i Vi to možete lako. Ne jednom prilikom srećući se sa poznanicima na uobičajeno pitanje:„Kako si?", odgovorio sam:„Loše!". I za odgovor dobio onaj uobičajeni: „Baš mi je drago!" Problem našeg ponašanja u Božjem hramu nije samo u onome što slušamo već je i puno dublji. Mnoge stvari nikad nismo ni naučili. Kad bi u našu crkvu došao netko tko se prvi put nalazi u Božjem hramu i promatrao ponašanje nas vjernika prije mise, za vrijeme mise i poslije mise, mnogo toga mu ne bi bilo jasno. Pitao bi se sigurno: Treba li se nakloniti kad ulazi i izlazi iz hrama ili ne? Treba li se prekrižiti ili samo zamahati rukom ispred lica? Mora li to sve ponavljati pred svakim oltarom? Treba li kleknuti i moliti se ili pričati sa prvim susjedom? Je li obaveza vidjeti svakog onog koji ulazi u crkvu poslije vas ili to nije bitno? Treba li sjesti u klupu tako da nitko ne može pored vas proći ili da pripremi mjesto za druge? Je li stvarno najbolje sjesti na dno crkve da se može prvi izaći? Treba li pjevati skupa s ostalima ili je bolje nijemo promatrati lijevo i desno kako to drugi rade? Trebam li dopustiti da mi mobitel zvoni? Ili čak i obaviti razgovor ili poslati poruku? Treba li kleknuti, stajati ili sjesti, jer netko radi jedno, netko drugo, a netko treće u isto vrijeme? Još mnoštvo drugih nedoumica zbunjivalo bi promatrača u našem hramu. Znam da će mnogi od Vas misliti da za njih ove nedoumice ne postoje. Vjerujte, varamo se i zato molim naše svećenike da posvete malo više pažnje ovom edukativnom dijelu za koji najčešće mislimo da se podrazumijeva da znamo kako se ponašati. Vjerujte mnogi nikad nisu bili upućeni što i kako raditi, a dosta njih je slušalo ali nije čulo. I znajte ako se ponašamo kako treba omogućujemo sebi i drugima da mole. Naše pogrešno ponašanje onemogućuje i nas i druge da to čine. Još jedan problem koji to ne bi trebao biti. U nekima od nas je toliko veliki problem prilazak Stolu Gospodnje (oltaru) da se u donjem dijelu crkve osjećaju sigurno. Razumjeti taj pojam „Stol Gospodnji" značilo bi i mijenjati svoje navike. Na stol uvijek nešto stavljamo i sjedamo oko njega da to blagujemo. Stol je znak povezanosti i prijateljstva. Jedino to ne razumijemo u crkvi. Vjerujte da je blizu Stola Gospodnjeg (oltara) još puno ugodnije i molim Vas nemojte smetnuti s uma slijedeće: Nato će Mojsije Aronu: "To je ono što je Jahve navijestio: Po onima koji su mi blizu svetim ću se pokazati; pred svim ću se pukom proslaviti." (Lev 10,3) Ne dopustite da budete daleko, ta samo Vas desetak koraka dijeli od toga da budete blizu. Na kraju za vaše aktivno slušanje: Znate li po kome je danas čitano evanđelje? S.G. str. 3. ŽUPNI LIST - srpanj / kolovoz 2010. IZ ŽIVOTA FSR-a q 01.-04. srpnja duhovne su vježbe za članove FSR-a u Taboru q naša sestra Mirjana Milašin dana 07. lipnja sprovodnim obredom oprostila se od svog oca Petra, molitvom i potporom budimo joj na pomoći q još uvijek je u tijeku prodajna izložba, svaka pa i najmanja pomoć je dobro došla q slavljenički kalendar: rođendan u SRPNJU slave: Bučar Verica, Martišković Zdravko, Halovanić Branka, u KOLOVOZU: Šalković Željko, Obranović Sonja, Špišić Boris, Blašković Željka, Oštarčević Marija, Đurđević Denis i Franjković Đurđica – neka ih dragi Bog čuva i blagoslovi q pred nama su godišnji odmori , bilo bi lijepo da se javite barem čestitkom gdje ste i kako vam je, bit će to lijep prilog za naredni broj Sudjelovanje u događanjima: OBAVIJESTI ČLANOVIMA FSR-a ZA SRPANJ I KOLOVOZ: Skupštine kroz srpanj i kolovoz neće biti, slijedeća je 4. rujna . Časoslov je u sklopu klanjanja pred Presvetim svakog četvrtka. Aspiranti i novaci kroz ovo ljetno vrijeme nemaju svoje sastanke Od velike važnosti je bio događaj da se pokušamo naći u što većem broju na jednoj maloj duhovnoj obnovi. Duhovna obnova, zapravo kratki nagovor želi nam dozvati u svijest da se sjetimo svoga zavjeta kojeg smo dali u FSR. Potrebito je još jače potaknuti u članovima spoznaju pripadnosti zajednici FSR, dolazak na zajedničke susrete kao i zajedničko slavljenje svete mise, spoznaju kako i čime ja mogu pomoći mojoj braći i sestrama u redu. U duhu Franjinih ''Opomena'' između ostalog poziva nas da ljubimo brata i u njegovoj nesavršenosti. I ne samo to: nego i da ponesemo njegovu nesavršenost. Organizirali smo hodočašće područnih bratstava, sudjelovali u pripremanju i dežurstvima izložbe "Bog ljubi veselog darivatelja", velik broj članova hodočastio je na Macelj, sudjelovali smo u organiziranju i održavanju Tjelovske procesije… U narednim prilozima bit će i izvješće o putovanju članova FSR-a u Asiz, kratko izvješće o duhovnoj obnovi u Taboru i ostalim aktivnostima koje će se odvijati tokom ljeta. Ž.Šalković 5. smotra pjevačkih zborova naše franjevačke provincije Članovi našeg župnog zbora sudjelovali su u subotu, 26. lipnja, na 5. smotri pjevačkih zborova "Provincije Sv. Ćirila i Metoda". praćeno pjevanjem više od petsto pjevača crkvenih zborova. Na kraju misnog slavlja provincijal je podijelio zahvalnice voditeljima zborova te najavio, zajedno s p. Serafinom, kako će se iduća smotra održati na Trsatu. Smotra je završila u ranim poslijepodnevnim satima zajedničkim domjenkom. D.B. Smotra, kojoj smo mi prošle godine bili domaćini, održana je u crkvi Sv. Križa u Sigetu (Zagreb). Započela je u 10 sati pozdravom organizatora, p. Roberta, i domaćina. Sudjelovalo je 19 zborova iz različitih krajeva naše domovine, iz mjesta i gradova gdje rade i djeluju naši franjevci. Svaki je zbor sudjelovao s po dvije pjesme, uglavnom domaćih autora. Nakon nastupa zborova slijedilo je misno slavlje koje je, u zajedništvu s franjevcima koji su dopratili svoje zborove, predslavio provincijal p. Željko Železnjak. On je u svojoj homiliji naglasio važnost svjedočenja vjere u svakodnevnom životu, osobito važnost svjedočenja crkvenih pjevača. Bilo je dojmljivo ovo slavlje, po- str. 4. ŽUPNI LIST - srpanj / kolovoz 2010. Je li nas strah Gospe? Čini mi se da se s razlogom pitam je li nas strah Gospe? Protekao je mjesec svibanj koji bi trebao biti pun Marijinih milosti. Mjesec u kojemu se tako zdušno molimo za Marijinu pomoć kod Gospodina. Moram priznati da nisam puno toga osjetio. Možda zbog dugotrajnih kiša, možda zbog situacije u društvu, a možda zbog situacije u župi. Kažu da je čovjek bliži Bogu što se nalazi u većoj nevolji. Kako nestaje rješenja koja sam može osmisliti, tako biva prisiljen okrenuti se onomu koji može sve riješiti. Tada to najlakše čini tražeći zagovor kod Marije. Da je to tako svjedoče mnoga Marijina svetišta, a da su mnogi u nevolji sigurno Vam ne moram svjedočiti. Pored takve situacije u našoj župi kao da ne postoje problemi i kao da nema potrebitih Marijinih zagovora. Ruža Otajstvena, Marijin kip kojeg naš pater Bogdan svake nedjelje uobičava donijeti u drugu obitelj gdje se onda moli krunica za obitelj, te poslije toga ostaje cijeli tjedan kao svojevrstan podsjetnik obitelji na zajedničku molitvu. U posljednje vrijeme Ruža Otajstvena teško pronalazi domaćine. Nakon što je u proteklih skoro dvije godine oko 70 obitelji imalo priliku obnoviti zajedničku obiteljsku molitvu, kao da više nema onih kojima je to potrebno. Razmišljam i sve sam bliže onoj istini da ima puno krštenih ali je upitno koliko ima vjernih. Ako ste ovo pročitali znajte da je upućeno i Vama. Jeste li Vi u Vašoj obitelji imali prilike moliti se uz Gospu? Ako niste, ne plašite se, molim Vas nazovite na telefon 095 838 9204 ili se javite pateru Bogdanu, te dogovorite termin kad to želite. Vjerojatno niste ni znali za ovu mogućnost, no sad znate i na Vama je red. Znam da poziv košta kunu-dvije, ali znate li kakve su milosti za Vašu obitelj u pitanju. ------ Dozvolite da Gospa s vama i za vas moli!-------S.G. Proslava blagdana Presvetog Srca Isusova u Karlovcu Župa svake godine slavi pobožnost na čast Srcu Isusovu kroz devet prvih petaka, počevši od listopada prošle godine do lipnja ove godine, tj. do župnog blagdana. U toj pobožnosti posebno smo stavili naglasak na Svećeničku godinu koja je vezana uz svetkovinu Presv. Srca Isusova, na molitvu za svećenike i duhovna zvanja. Sama priprema za blagdan počela je trodnevnicom koju su vodili svećenici Antun Kolić – sv. Petar, Duga Resa, župnik Zoran Grgić – bl. Alojzije Stepinac, Duga Resa i župnik Josip Priselac – sv. Tri Kralja, Banija. Svečanu koncelebriranu Svetu misu u 19,00 sati predvodio je dr. Josip Baloban, arhiđakon koji nas je pozvao da svoje srce suobličimo njegovom Presvetom srcu koje ljubi sve ljude i želi da ta ljubav vlada i među ljudima. Svećenici su imali u toj godini redovite duhovne vježbe, zatim predavanja na svećenikom danu, duhovne nagovore, zajednički izlet "Emaus" u Šibenik. Zajednički susret svih svećenika prigodom Svećeničke godine bio u Zagrebu Susret svih svećenika svijeta bio je u Rimu 11. lipnja 2010. sa svetim Ocem. vlč. Norbert Ivan Koprivec SUSRETI PASTORALA ZA BRAK I OBITELJ Mjesečni susreti u mjesecu srpnju i kolovozu bit će treći četvrtak 15. srpnja i 19. kolovoza. Krunicu, misu i klanjanje vodit će naši patri. Pozivamo Vas da se odazovete susretima jer iako su godišnji odmori od obitelji i Boga nema odmora! str. 5. ŽUPNI LIST - srpanj / kolovoz 2010. S M J E S E Č N O G S U S R E TA NAŠIH OBITELJI U četvrtak 17. lipnja susret s moljenjem krunice započeo je vlč. Marko Dujam iz župe Hrnetić. Nastavio je misnim slavljem i klanjanjem. Čitanje evanđelja po Mateju 6, 7-15 donijelo nam je molitvu „Oče naša" pa se vlč. Marko u svojoj propovjedi najviše zadržao na toj, od Isusa danoj nam molitvi. Rekao je da ne treba previše riječi u molitvi već duboko zaroniti u Riječ. Isus je rekao:"Ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani." U skrovitosti svoje sobe trebamo naći mir i svaku riječ dane nam molitve dobro razmotriti. Možemo se ugledati na sv. Franju koji je uz riječ OČE probdio cijelu noć. Susret nam je svojim sviranjem obogati mladi Marko Arabadžić. VJERNICI LAICI U SLUŽBI ČITAČA U sklopu aktivnosti naše Župe, poučeni smjernicama 2. vatikanskog sabora, na inicijativu Pastorala za brak i obitelj i uz odobrenje i svesrdnu podršku p. Franje, tijekom siječnja ove godine, zaživjela je ideja o osnivanju grupe čitača. Ista je proizašla iz jedne male skupine vjernika laika, roditelja nekadašnjih prvopričesnika (generacija 1999. god.) koje je od tih dana, svojom predanošću i entuzijazmom, a ponajviše ljubavi prema Bogu, okupljala naša časna Ana, na čemu joj svesrdno zahvaljujemo. Osnutkom grupe čitača pristupili su i članovi ostalih grupacija naše župe, a svi sa željom da aktivno svjedoče svoju angažiranost i u čitanju riječi Božje u misnim slavljima i drugim liturgijskim obredima. Dana 21. siječnja 2010. godine, kada nas je p. Franjo po prvi puta okupio, za voditelje grupe određen je bračni par Presečan, a za njihove zamjenike bračni par Kralj, koji su u tim prvim danima djelovanja nastojali okupiti sve zainteresirane i stvoriti jednu bazu čitača koja trenutno broji 38 aktivnih čitača, a koja dakako nije konačna, te voditi brigu o rasporedu čitanja na nedjeljnim misnim slavljima i ostalim liturgijskim obredima. Budući je liturgijsko čitanje javni nastup u sklopu bogoštovnih čina, njemu se treba pokloniti dužna pažnja i briga, kako samih voditelja i čitača, tako i našeg mentora-lektora patera Franje, pa i čitave župne zajednice. Poučeni 2. vatikanskim saborom (SC 33): "U liturgiji Bog govori svome puku, a Krist sveudilj navješćuje evanđelje. Sa svoje pak strane puk Bogu odgovara pjevanjem i molitvama. " ista Isusova riječ navještena apostolima odjekuje i među nama – Bog nam progovara dok se navješta njegova riječ. Zato je čitanje Božje riječi važno u svakom bogoslužju, osobito u svetoj misi što naglašava i Sabor (SC 24): „Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji; iz njega se pjevaju psalmi; njime su nadahnute i prožete molitve, zazivi i liturgijske pjesme; od njega čini i znakovi primaju svoje značenje. Stoga za obnovu, napredak i prilagođavanje svete liturgije treba njegovati onaj slatki i živi osjećaj Svetoga pisma o kojemu svjedoči časna predaja istočnih i zapadnih obreda.", jer...moramo priznati...za mnoge je vjernike jedini susret sa Svetim pismom upravo u bogoslužju. Sada možemo naslutiti važnost i uzvišenost službe čitača. Zato je čitanje važno, ne samo tehnika čitanja, već i vjernički pristup. Nije dovoljno da se sveti tekst samo lijepo pročita, već da onaj koji ga čita bude vjernik i duboko u srcu to osjeća. Služba čitača zahtjeva ozbiljnost i pripravu, a njeno dostojanstvo pokazuje se odgovornošću prema Riječi Božjoj i zajednici vjernika. Stoga smo ovih dana, pod nesebičnim vodstvom patera Franje, započeli s pripravama svih čitača u vidu edukacije kako same retorike čitanja, tako i kulturne razine liturgijskog čitanja, a čemu ćemo u narednom periodu dati poseban naglasak. Biti čitač, znači biti glas Božji, na radost cijele zajednice vjernika i posvećenja njega samoga. Na kraju, želimo da svi Vi koji ste, čitajući ove retke, barem na trenutak pomislili i poželjeli da Vaš jedini susret sa Svetim pismom ne bude samo u bogoslužju, već da nam se pridružite u njegovu navješćivanju zbog čega je ono prvenstveno nastalo i očuvalo se do današnjih dana, to i učinite. Veselimo Vam se i očekujemo Vas na našim susretima svakog prvog ponedjeljka u mjesecu u 20.00 sati u vjeronaučnoj dvorani. I. Presečan str. 8. ŽUPNI LIST - srpanj / kolovoz 2010. BLAGDAN TIJELOVA Pred oko tri tisuće vjernika, 3. lipnja 2010. god. zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je misno slavlje i procesiju na dan Presvetog Tijela i Krvi Kristove. U centar karlovačke zvijezde na Trg Josipa Jelačića uz crkvu Presvetog Trojstva u jutarnjim satima na blagdan Tijelova, pristizali su u kolonama vjernici iz svih župa karlovačkog dekanata. Pjevajući prigodne pjesme organizirano su dolazili u kolonama na čelu kojih su bile zastave župa. Na početku misnog slavlja dobrodošlicu i zahvalu kardinalu i Nadpastiru je izrekao mons. Fardinand Vražić, dekan karlovačkog dekanata i župnik na Švarči. Nakon toga počinje misno slavlje u deset sati, koje predvodi uzoriti kardinal Josip Bozanić, uz koncelebraciju mons. Ferdinanda, p. Franje Tomaševića, gvardijana franjevačkog samostana i župnika crkve Presvetog Trojstva i svećenika iz dekanata. Zajedništvo na koje je Kardinal u svojoj propovijedi pozvao najbolje se očitovalo u nazočnosti prvopričesnika iz cijelog dekanata, obučenih u svečane haljine, ovogodišnjih krizmanika, članova kulturnoumjetničkih društava, velikog broja vatrogasca, časnika HV-e, počasne gradske garde i ostalih vjernika. "Što znači Otajstvo Tijela i Krvi Kristove? zapitao se na početku svoje propovjedi kardinal Bozanić naglašavajući da je to Isusova želja i Isusova zapovijed sadržana u onome što danas slavimo, a što ponavljamo u svakoj svetoj misi prisjećajući se Posljednje Večere i riječi: „Ovo činite meni na spomen!". Time se uprisutnjuje Isusova žrtva na križu, a Isus je to učinio i prije razapinjanja na križ lomeći kruh na Posljednjoj Večeri i sam se predajući i žrtvujući za naš spas. Predao se da bude za nas, da bude s nama, da bude naša hrana. Mi se hranimo sa euharistijskog stola da bi smo bili Kristovi da bi smo postali Krist u svijetu. Time i mi postajemo Kristovo tijelo, a to je Crkva. Svi koji se hrane za euharistijskim stolom po Duhu Svetome živi i djeluje Krist. A Krist je Božji Sin, a po tome smo i mi Božja djeca. Okupljajući se oko oltara koji označava Krista, okupljeni kao Crkva grada Karlovca, danas je to govorilo o našem zajedništvu i o potrebi u ovim posebnim vremenima da kao Crkva zajedno misli i djeluje i nastupa. Vjernici se moraju osjećati da kao zajednica pripadaju Isusovoj Crkvi, a danas je to najbolje vidljivo u okupljanju oko svojih pastira u Karlovcu. Crkva okupljena ne samo pred Bogom nego javno i u društvu gdje je često potrebno zajedno i javno braniti Božja načela. Ne zaboravimo da Crkva ima i sociološki karakter. Procesija ulicama Karlovca je znak koji govori da smo pozvani ne biti samo u crkvi u miru i tišini pred Bogom nego da svoju vjeru moramo živjeti da se to vidi na našim ulicama, u našem životu, po našem ponašanju. Kao vjernici pozvani smo da doprinosimo dobru svoga grada kojemu moramo pomoći vodeći se načelima Evanđelja. Pozvani smo da se brinemo oko općeg dobra, osobito danas moramo raditi na zajedništvu i solidarnosti koja sve više nestaje. Procesija govori da ono što vjerujemo moramo unijeti u svoj život u svoje djelovanje i svoj grad. Ideje evanđelja i Božji naum kroz njih je zajedništvo i briga jednih za druge, a posebno briga za one kojima je tuđa pomoć potrebna. Bog mora biti na prvom mjestu i kršćani se mogu klanjati samo Bogu - više puta je naglasio Kardinal. Tamo gdje Bog ima prednost, tamo je čovjek u miru, tamo se i čovjek poštuje, zato moramo uvijek staviti Boga na prvo mjesto, a da bi sve to moglo zaživjeti moramo se klanjati Bogu. Kršćani prigibaju koljeno samom pred Bogom. Onaj koji se klanja Bogu ne klanja se idolima, taj se ne da zavesti od raznih pobuda koje su protiv čovjeka. Pozvani smo na euharistiju i euharistijsko klanjanje da bismo u sabranosti i razmatranju osjetili što je kršćanin, kakvi kršćani trebamo biti. Onaj koji se klanja pred Isusom prisutnim u euharistiji taj na neki način širi duh, taj zna tajne i Božje i ljudske. Zbog svega rečenog kardinal je preporučio svim zajednicama što češće klanjanje pred Presvetim kako bi se pred Bogom mogli sabrati i što bolje djelovati kao vjernici pred svijetom. Nakon dostojanstvenog prolaska Procesije kroz stari dio grada kardinal je podijelio Božji blagoslov, poslije čega su se vjernici polagano razilazili u svijesti prebivanju velikom trenutku i da su nas dotakle kardinalove riječi o zajedništvu i javnom djelovanju. U poslijepodnevnim satima uzoriti kardinal Josip Bozanić je u karlovačkoj Bolnici posjetio djecu iz Velike Gorice koja su stradala u jutarnjim satima pred Karlovcem vozeći se BUS-om prema moru. S.G. OBAVIJEST O ŽUPNOM LISTU Naredni broj Župnog lista izlazi u nedjelju 05. rujna 2010. godine. U tom listu ponovno će biti objavljene sve obavijesti vezane za redovita događanja u župi i samostanu - od rada župnog ureda, rasporeda misa, rasporeda vjeronauka... Također ćemo pratiti događanja u župi tijekom ljeta i pisati u tom broju. Nadamo se da se veselite svakom novom broju, a također očekujemo vaše aktivno sudjelovanje. Kritike, pohvale, uključivanje - sve s radošću primamo. - Uredničko vijeće - str. 9. ŽUPNI LIST - srpanj / kolovoz 2010. I ove smo godine, 06.lipnja 2010. hodočastili u Macelj Kao duhovno vodstvo s nama su p. Tonio i veća skupina časnih sestara Franjevki od Bezgrješne i Klanjateljice krvi Isusove. Oni će ubrzo nakon polaska predvoditi molitvu krunice i pjesmu. Potaknuta pitanjima mnogih: ˝Kuda mi to idemo i zašto?˝ – odlučih, uz dopuštenje p. Tonia, kazati nekoliko riječi, pokušati odgovoriti na ta i mnoga neizrečena pitanja: Macelj je malo mjesto u Hrvatskom zagorju koje je u svojim šumama sve do 1991. godine čuvalo strašnu tajnu. Citirat ću o tome riječi kardinala Bozanića izrečene na misnom slavlju 22. listopada 2005. godine, a u povodu pokopa žrtava iskopanih iz 23 jame: ˝Ovdje, u maceljskim šumama, u vrijeme Titova režima, izvršen je pokolj nad brojnim hrvatskim civilima, među kojima bijaše svećenika i bogoslova, a za žrtve do danas nitko nije odgovarao. Sve se to dogodilo u ime ideologije koja je unaprijed planirala krvavi obračun s neistomišljenicima i koja je, stvarajući svoju viziju raja na zemlji, ovima ovdje priredila pakao. I ne samo njima…˝ Hrvatski Sabor je još 8. listopada 1991. godine donio odluku o osnivanju posebne komisije koja je bila zadužena za otkrivanje, istraživanje, obnovu i održavanje grobova i grobnica hrvatskih vojnika. Po nalogu te komisije iskopano je 26 jama iz kojih su izvađeni kosturi 1163 žrtve, a među njima su 21 svećenik i bogoslov. ˝Veri martyres pro fide et patria˝ - Istinski mučenici za vjeru i domovinu… Taj natpis dominira na spomen ploči podno križa u Frukima na kojoj su ispisana imena ubijenih svećenika i bogoslova, a iznad grobnice u kojoj su, uz njih, pokopani i posmrtni ostaci ostalih žrtava. To je mjesto na koje i mi odlazimo odmah nakon dolaska u Macelj. Uz spomenik tu je izgrađena i crkva Muke Isusove. Ideja o spomen grobnici i crkvi došla je od Crkve. Tu svakako treba spomenuti p. Dragu Brgleza, koji je promicatelj spomena na maceljske žrtve, a koji nas i te nedjelje sve pozdravlja i poziva na dostojanstveno sudjelovanje u pobožnosti križnog puta, a potom i na misnom slavlju. Tekst križnog puta napisao je p. Bonaventura Duda povezujući križni put Isusov s križnim putem maceljskih (i svih hrvatskih) žrtava. Predmole ga predstavnici udruga i hodočasničkih skupina pristiglih iz različitih krajeva naše domovine. Tako i sedmu postavu predmoli s. Jelena kao naša predstavnica. Slijedi misno slavlje koje, uz brojne svećenike, predslavi biskup mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački. Riječi molitve križnog puta, zvon zvona trominutni na početku misnog slavlja, kao i biskupovu propovijed trebala je čuti cijela Hrvatska. Našli bi odgovore na mnoga naša pitanja! NAJAVA HODOČAŠĆA U MEÐUGORJE »ZAHVALA I PREPORUKA KRALJICI MIRA ZA BIBLIJSKO BDIJENJE« ZA SVE ŽUPLJANE NAŠIH ŽUPA Od 15. - 17. listopada 2010. (Križevci, Podbrdo, susret s vidiocima, posjet zajednicama...) Duhovno vodstvo naših svećenika - Mogućnost obročnog plaćanja u župama - Popust za djecu - Za sve informacije javiti se župnim koordinatorima - Cijena 390,00 kuna U NAŠOJ ŽUPI KOORDINATOR JE ANTE SLAVIĆ, tel. 092 205 0252 i 654 - 839 Na početku misnog slavlja mons. Ivan Šaško je kazao: ˝Došlo smo da bismo u Božjem Duhu, zajedno s pokojnima, slavili istinu života s Bogom, kojega nasilje i zločini, grijeh i mržnja, ne mogu dokinuti… došli smo pri kraju svećeničke godine zagledati se u živote onih koji su ostali vjerni do izmoljenoga zadnjega zrnca krunice, došli smo moliti za pokoj, ali i oproštenje grijeha svima koje je zarobila zloća i koji su postali nositelji umiranja!˝U homiliji je biskup Šaško povezao misna čitanja s brojnim maceljskim žrtvama i tragedijama križnoga puta. Između ostaloga, naglasio je: ˝Ovdje se čuo plač nevinih, ali sažaljenja nije bilo; ovdje se povorka života brzo pretvorila u smrtni muk, bez sprovoda i sućuti… Pjevane su pjesme o ´šumama i gorama´, o navodnoj ´slavi borbe´ koja se njima pronosila, a šume su bile prisiljene otvoriti svoju utrobu i stidjeti se što nisu bile sposobne progovoriti o sramnim zločinima. Šume su trebale poslužiti kao pokrov memorije, kao zaborav i prostor straha.˝ Svoju snažnu propovijed mons. Šaško završio je riječima: ˝Ove iste šume, koje su predstavljene kao kolijevka pravedne borbe, primaju tražitelje istine i molitvu. One ne žele osvetnike, nego ljubitelje istine. Zbiljski će pomoći svatko tko će mlade voditi prema toj istini!˝ O tim i svim biskupovim riječima razmišljali smo i mi vračajući se u večernji sat, te nedjelje 6. lipnja s hodočašća u Macelj. D. Beljan ŽUPNI LIST - srpanj / kolovoz 2010. str. 10. Hrvatska franjevačka provincija "Sv. Ćirila i Metoda" Uz 110 - godišnjicu postojanja I DIO: Povijesni pregled Ova franjevačka provincija sa sjedištem u Zagrebu po prostranstvu svoga područja najveća je u bivšoj Jugoslaviji. Prostire se po cijelog Gornjoj Hrvatskoj, Slavoniji, Lici, Hrvatskom Primorju, Srijemu, Bačkoj i Banatu. Po svome postanku je najmlađa, jer je ustanovljena tek 1900., ali na tom području su do tada djelovale druge provincije. To su bile: najprije ˝Ugarska provincija˝ i ˝Slavonska provincija˝, zatim svoje djelovanje na taj teritorij proteže i ˝Bosanska vikarija˝, od koje se kasnije odjeljuju na tom području, ˝Provincija bosansko-hrvatska Sv. Križa˝ i ˝Provincija Sv. Ivana Kapistrana˝. U središnjem dijelu današnje provincije bila je ˝Ugarska provincija˝ sve dok se hrvatski franjevci nisu odvojili od Mađara u samostalnu ˝Provinciju Sv. Ladislava˝. Franjevci žive i djeluju na području koje danas zauzima ˝Hrvatska provincija Sv. Ćirila i Metoda˝ bez prekida od vremena Sv. Franje, osnivača Reda. Svetac je sam bio u Hrvatskoj, jer su lađu, kojom je putovao 1212. u Siriju svratili s puta ˝protivni vjetrovi˝, kako piše Franjin životopisac Toma Čelanski. Štoviše, predaja pripovijeda da je bio i u Zagrebu i tu osnovao samostan. Bez obzira na istinitost ove predaje o boravku Sv. Franje u Zagrebu, franjevci dolaze već u prvim danima Reda u Hrvatsku, i to iz dva pravca: preko Dalmacije i preko Mađarske. Papa Leon XIII ujedinio je 4. listopada 1897. sve franjevačke ogranke opservanata, a novim Konstitucijama uveo je zajednički život. Za provedbu novih konstitucija u ˝Provinciji Sv. Ladislava˝ osnovan je tzv. Komisarijat u Zagrebu14. srpnja 1898. na čelu s o. Vendelinom Vošnjakom. Usvajanju obnovljenoga redovničkog života osobito je smetala nacionalna heterogenost u svim trima provincijama. Redovnici su bili, uglavnom, pripadnici triju narodnosti. Na poticaj o. Vendelina, koji je 21. svibnja 1899. izabran za provincijala ˝Provincije Sv. Ladislava˝, proveo je general Reda o. Alojzije Lauer razgraničenje provincije prema narodnostima. Ukinuo je 3. lipnja 1900. ˝Provinciju Sv. Ladislava˝, ˝Provinciju Sv. Križa˝ stavio u granice današnje Slovenije, ˝Provinciju Sv. Kapistrana u granice Mađarske, dok je od hrvatskih samostana ovih triju provincija dekretom ˝Ordine nostro˝ formirao novu provinciju – Hrvatsku provinciju – i stavio je pod zaštitu slavenskih apostola Sv. Ćirila i Metoda. Novoj su provinciji od ˝Provincije Sv. Kapistrana˝ pripali samostani: Požega, Našice, Ilok, Šarengrad, Zemun, Vukovar, Cernik, Sl. Brod i Osijek; od ˝Provincije Sv. Ladislava˝: Zagreb, Varaždin, Krapina, Čakovec, Koprivnica, Virovitica, Kloštar Ivanić i Hrv. Kostajnica, a od ˝Provincije Sv. Križa˝: Trsat, Karlovac, Jastrebarsko, Klanjec i Samobor. Nova provincija imala je 22 redovničke kuće sa 140 redovnika. Do Prvog svjetskog rata prvi je provincijal o. Vendelin Vošnjak sve sile ulagao u to da obzirno provede i ustali obnovljeni život po Konstitucijama Leona XIII. Dugo se rješavao problem odgoja i školovanja podmlatka. 1903. osnovano je sjemenište, a 1928. i kolegij s klasičnom gimnazijom u Varaždinu. Nakon Prvog svjetskog rata dosta ih je napustilo Red, ali je provincija uza sve to napredovala: 1923. pripojeni su joj samostani u Subotici i Baču, 1935. izgrađena je rezidencija u Bjelovaru, 1936. provinciji su povjerene župe u Kloštar Ivaniću i Raskrižju i podignuta župa i samostan u Čuntiću 1938. otvorena je nova župa i rezidencija u Đurđenovcu, a 1939. rezidencija u Borovu kraj Vukovara. Nakon rata podržavljeno je sjemenište i kolegij u Varaždinu, a dijelove mnogih samostana zaposjeli su svjetovnjaci za stanove ili službene ustanove. Godine 1956. provinciji je pripojen samostan u Novom Sadu, a 1961. adaptiran je hospicij na otočiću Sv. Petar kod Ilovika i iste godine otvorena kapela u Borovu. Troškom provincije nabavljena je 1965. kuća u zagrebačkom predgrađu Kozari-Bok i pretvorena u kapelu nove župe Predragocjene Krvi Isusove, danas je na novoj lokaciji izgrađena nova župna crkva s pastoralnim prostorijama i stambenim prostorom za župnika, kapelana te časne sestre. 1966. kreirana je župa Zapolje (kod N. Gradiške) i predana našoj provinciji na upravljanje. Braća su se 1962. vratila u Borovo, na Trpinjskoj cesti sagradila veliku crkvu Gospe Fatimske, koja je u Domovinskom ratu srušena, te danas opet ponovno podignuta, po treći put smo se vratili u Čuntić, a 1979. naselila su novoizgrađeni samostan uz velebnu novu župnu crkvu Sv. Križa u Sigetu u Novom Zagrebu. Samostanski objekti u Ivaniću, Jastrebarskom i u Šarengradu prepušteni su drugim redovnicima ili redovnicama, privremeno ili stalno: ivanićko prvo trapistima (1970.-1977.), a zatim 1978. karmelićankama, samostan u Jastrebarskom cistercitima (1981.-2008.), a onaj u Šarengradu sestrama karmelićankama (1986.). a potom za preodgajalište od ovisnosti droge. Od šezdesetih godina Provincija se zauzima za pastoralni rad među iseljeništvom te osniva misije u Austriji, Zap. Njemačkoj i Australiji. Braća djeluju i u misijama među nevjernicima u Venezueli, Boliviji, Peruu, Nikaragvi i u Togu. U Zap. Njemačkoj sudjeluje i u pastvi domaćeg življa. Priredio P. Tomo Rumenjak prema: ŠEMATIZAM Hrv. franjev. prov. Sv. Ćirila i Metoda, Zgb. 1969; FRANJEVCI Hrv. provincije Sv. Ćirila i Metoda, Zgb. 1992. Nastavlja se – II DIO: Franjevačka djelatnost… str. 11. ŽUPNI LIST - srpanj / kolovoz 2010. "BOG LJUBI VESELA DARIVATELJA" Naziv je to izložbe koja je postavljena za blagdan Presvetog Trojstva 30. svibnja 2010. u samostanskom prostoru i ostati će otvorena do rođendana Karlovca 13. srpnja 2010. Tema izložbe je godina svećenika i franjevaštvo. Nedavno smo proslavili 350 godina otkako su franjevci došli u Karlovac i 800-tu obljetnicu postojanja franjevačkog reda , a na blagdan Srca Isusova 2009. godine započela je i godina svećenika. Inspirirani tim velikim događajima, početkom ove godine odlučili smo napraviti izložbu na kojoj smo pokušali u više tehnika i ručnih radova prikazati crtice iz života Sv. Franje, Sv. Klare, Djevicu Mariju i anđele, obilježiti godinu svećenika i izraditi suvenire sa motivima franjevaštva i detaljima iz crkve. Počevši sa radom broj sudionika se sve više povećavao, a u crkvi je organizirana radionica za djecu i radionica vezilja. U ovim prostorima 8. svibnja 2010. održana je likovna kolonija članova ULAK-a. Radovi sa likovne kolonije izloženi su na izložbi. Osim što mogu pogledati i kupiti radove, posjetitelji mogu uživati u samostanskom prostoru i kvadratu koji plijeni svojom građevinskom ljepotom, a mogu se i prošetati samostanskim vrtom u koji je za blagdan Presvetog Trojstva postavljen kip Sv. Franje koji je do nedavno bio u Lauretanskoj kapelici. Posebno su nas obradovale posjete škola i vjerujemo da će se takva suradnja nastaviti i dalje. Ovom izložbom pokušali smo nešto dobro i korisno učiniti za crkvu, grad i širu zajednicu, a vjerujemo da ćemo ubuduće kroz ovo vrijeme moći ovaj prostor obogatiti i drugim kulturnim sadržajima. Prihod od prodaje ide za potrebe crkve. Zahvalni smo svim onima koji su nam svojim sudjelovanjem i podrškom iskazali povjerenje i pomogli nam da realiziramo ovu izložbu. Sudionici izložbe su: OŠ Braća Seljan, OŠ Dragojla Jarnević, udruga obitelji poginulih u ratu, zadruga Božur, Zelenilo d.o.o., cvjećarnica Ruža, pekara Domšić, članovi ULAK-a, Car design, Tekstil d.d., vjeroučenici, župljani, sestre klarise iz Mikulića, časne sestre od Bezgrešne, članovi FRAME i FSR-a, prijatelji crkve i grada, a u realizaciji izložbe pomogli su nam i Karlovačka pivovara i HS produkt.) Organizatori izložbe su: FSR i franjevački samostan. V.Beg IZ ŽIVOTA FRAME U vjeronaučnoj učionici osnovne škole "Braća Seljan" trenutačno je u izradi velika zidna slika koja prikazuje Isusovo umnažanje kruha. Prva faza nastajanja ove slike bila je priprema podloge, tj. popravak i izbjeljivanje zida. U drugoj fazi sliku smo pomoću projektora projecirali na zid i olovkom iscrtali konture slike. Treća faza sastojala se od bojanja slike. Posljednja faza sastojat će se od slikanja neba i lica, te od bojanja kontura crnom bojom. Ova slika nastaje pod stručnim vodstvom Ane Šarić (studentica restauracije) i uz pomoć framaša koji svojim zalaganjem i trudom pomažu da se ovaj projekt ostvari. T.Š. IMPRESSUM Odgovorni urednik – pater Franjo Tomašević Organizatori – Boris Rak,Damir Milčić Uredničko vijeće – Tomislav Šegina, Ante Slavić, Zvonimir Gerber, Damir Poljančić, Mirjana Granić, Željko Šalković, Mirjana Slavić, Stipe Granić; Priprema za tisak - Sandra Milčić Izdavač – Župa i samostan Presvetog Trojstva; žr 2400008-1101424067; tel. 615-950 http//www.franjevci-karlovac.hr / e-mail: [email protected] Naslovnica – Sv. Ćiril i Metod - stropna slika samostanske blagovaonice u Cerniku Tisak – Tiskara “Ivan“
© Copyright 2024 Paperzz
