Dragi građani Bosne i Hercegovine, Poštovani

Dragi građani Bosne i Hercegovine,
Poštovani predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine,
Poštovani predsjedavajući i uvaženi zastupnici,
Uvaženi predstavnici medija, međunarodnih i nevladinih organizacija,
Dame i gospodo,
Stojim danas ovdje pred vama i pred svim građanima Bosne i Hercegovine sa dvostrukim
osjećajem – osjećajem časti zbog ukazanog povjerenja i osjećajem ogromne
odgovornosti svjestan složenosti situacije u kojoj se nalazimo i izazova koji stoje pred
nama.
Od kada je objavljeno moje ime kao kandidata za mandatara za predsjedavajućeg Vijeća
ministara BiH, primio sam stotine, (možda i hiljade) poziva i čestitki i 99% njih je imalo isti
sadržaj - suprotan stavu koji se pokušava nametnuti u javnom diskursu da je to funkcija
koja nosi samo privilegiju i udobnost – svi su mi čestitali na hrabrosti i spremnosti da se
uhvatim u koštac sa brojnim problemima u BiH.
I moram kazati da su u pravu. I sam sam, pripremajući ovaj ekspoze i čitajući desetine
stranica različitih dokumenata shvatio svu kompleksnost različitih problema sa kojima
ćemo biti suočeni i ja i buduće Vijeće ministara i za čije rješavanje neće biti dovoljno
samo kazati: ja sam zaista učinio najbolje što sam mogao, nego će biti potrebno realizirati
ono što je neophodno da bi Bosna i Hercegovina izašla iz stanja društvene apatije i
ekonomske stagnacije. Naravno, uz čestitke na hrabrosti primio sam i brojne prijedloge i
sugestije i opet su sve počinjale sa istim riječima: „potrebno je odmah“ ili „mora se hitno“.
Dakle, ono što je zajednička karakteristika svih savjeta jeste potreba da se hitno, hrabro i
bezkompromisno, krene u promjene.
I zaista, prvo što je potrebno uraditi jeste stvaranje kolektivnog osjećaja da se puno
realno mogućih i općekorisnih stvari mora odmah pokrenuti i u najkraćem mogućem roku
završiti. Da bi u tome uspjeli, biće neophodno prebaciti fokus sa dnevnopolitičkih
razmirica i stalnog isticanja, ne sličnosti nego razlika, na stvarne socio-ekonomske
probleme građana. Zato vas pozivam da ovaj mandatni period proglasimo periodom
promjena, periodom reformi, i periodom ekonomskog razvoja.
Po prirodi sam optimista i taj optimizam želim da prenesem i ugradim u rad Vijeća
ministara sa osnovnom namjerom da nesebično, pošteno i istrajno, svu našu energiju,
svo naše znanje i sve naše sposobnosti usmjerimo ka realizaciji ciljeva koji će Bosnu i
Hercegovinu učiniti boljom, uspješnijom i prosperitetnijom državom na koju ćemo uvijek i
svugdje biti ponosni, koja za sve njene građane a posebno za generacije koje dolaze
neće biti samo geografski ili jezički pojam nego nešto što se emotivno osjeća i doživljava,
čemu se iskreno pripada, od koje nećemo samo uzimati nego ćemo joj, upravo zbog
činjenice da je to naša jedina domovina, dati naš ukupan kapacitet kako bi je učinili
prostorom ugodnog življenja i unosnog poslovanja.
1
Upravo zbog toga mislim da početak, pa i prioritet, treba biti promjena našeg odnosa
prema Bosni i Hercegovini i razumijevanje i prihvatanje činjenice da ovaj prelijepi prostor
od 51.197 km2, kao dio od samo 5% prostora čitave Planete Zemlje koji ima sve vrste
prirodnih bogatstava: rijeka, šuma, planina, pitke vode, mineralnih sirovina itd., jeste naša
domovina i prostor koji nam je podaren da na njemu živimo jedni sa drugima a ne jedni
pored drugih. Promjena retorike, stabilizacija političkih odnosa i postizanje unutrašnjih
dogovora jesu signali, ali i preduvjeti pozitivnih promjena ukupnog stanja u BiH. „Ne
možemo“, rekao je jednom Albert Einstein, „riješiti probleme na isti način na koji su
stvoreni“. Svaki, pa i nateži problem se sastoji od velikog broja jednostavnijih problema
pa ga tako i trebamo rješavati. Mislim da je to model koji trebamo koristiti prilikom
rješavanja svih pitanja koja opterećuju trenutnu političku, društvenu i ekonomsku scenu u
BiH.
Svi smo svjesni težine zadataka i ogromnih očekivanja koja stoje pred nama, otvorenog
nazadovoljstva naših građana koji, suočeni sa birokratijom i nepravdom padaju u apatiju
ili, što je najgore, napuštaju Bosnu i Hercegovinu misleći da je negdje puno bolje. Upravo
zbog toga, a posebno zbog onih koji su obespravljeni, a ne bi trebali biti, onih koji su
marginalizirani a trebali bi biti uvažavani i posebno zbog mladih koji umjesto viza za
odlazak trebaju dobiti posao u Bosni i Hercegovini, moramo precizno odgovoriti na
pitanje: Kojim pravcem i na koji način želimo dalje ići?
Ja mislim da svi mi želimo da izgradimo tolerantno i uspješno društvo u kojem će
međusobno uvažavanje biti dio naše kulture življenja i u kojem će u zdravom okruženju
rasti naša djeca. Mislim da imam punu podršku kada kažem da Bosna i Hercegovina
treba biti država sposobnih i efikasnih institucija, konkurentne privrede, kvalitetnog
zdravstva, modernog obrazovanja i uspješnih ljudi. I gdje u ovakvim generalnim ciljevima
bilo ko može vidjeti „nepremostive“ razlike ili prostor za bilo kakvu opstrukciju? Možda je
nešto takvo i moguće, ako se budemo držali starih navika i ustaljenog načina razmišljanja
da je sumnjivo sve što ne dolazi iz moje političke partije, iz kruga moga naroda ili moga
entiteta. Takav retrogradan pristup, koji već u startu svaku, pa i najbolju ideju i namjeru
osudi na propast, i zaustavi ili u najboljem slučaju maksimalno uspori realizaciju projekata
od općeg dobra – mi jednostavno moramo promijeniti. U suprotnom ćemo svi i dalje biti
na gubitku.
Potrebno je da prevaziđemo sistem projiciranog institucionalnog nerazumijevanja. Vrlo je
teško, i nama samima a ne samo međunarodnoj zajednici, razumjeti takve naše
kontradiktornosti. Dok tražimo od EU da nas primi i tako dodatno proširi svoje granice,
poveća svoje jedinstveno i slobodno tržište i obogati svoj ukupni kulturni identitet, mi
istovremeno u BiH pokrećemo inicijative ili iskazujemo otvorene namjere koje su u
potpunoj suprotnosti sa modernim evropskim idejama i procesima inkluzije.
Prevaziđeni etničko-teritorijalni principi na kojima se, nažalost u BiH često insistira, su u
potpunoj koliziji sa savremenom ekonomskom logikom, aktuelnim načelima mobilnosti i
operativnosti globalnog i regionalnog poslovanja, obrazovanja, transfera znanja i
tehnologija. Stalni i kontraproduktivni sukobi oko nadležnosti unutar Bosne i Hercegovine
onemogućavaju usvajanje cjelodržavnih strategija kao baznih dokumenata planskog i
2
smislenog razvoja. Istovremeno, neskrivene intencije daljeg administrativnog usitnjavanja
Bosne i Hercegovine erodiraju dosadašnje uspjehe i trenutne napore formiranja
funkcionalnog i jedinstvenog ekonomskog prostora koji, jedino takav, dakle jedinstven,
može biti interesantan domaćim i stranim investitorima.
Želim istaći, u vezi sa prethodno kazanim i u cilju relaksiranja odnosa, ali i jasnih stavova,
da buduće Vijeće ministara i neće imati namjeru preuzimanja bilo kakvih nadležnosti koje
nisu u skladu sa Ustavom BiH ili oko kojih nemamo dogovor, ali da isto tako nećemo
dozvoliti da se derogiraju nadležnosti koje pripadaju BiH. I naravno, koristićemo u punom
kapacitetu mogućnosti koje nam u segmentu donošenja zakona, strategija i drugih
cjelodržavnih akata kao i potrebnih institucija za provedbu i monitoring procesa bitnih za
dalji razvoj BIH, omogućava ustav BiH.
Mislim da je ovakav stav potpuno korektan, usklađen sa državno-pravnim ustrojstvom
BiH i utemeljen na dobroj praksi iz proteklog perioda. Mislim da je svaki dosadašnji
unutrašnji dogovor dao pozitivan rezultat i relaksirao ukupne odnose i da se svaka do
sada provedena reforma na nivou BiH pokazala kao dobra za sve, jer se stanje u takvim
oblastima – od carina do graničnih službi, odbrambenih snaga, itd značajno poboljšalo i
donijelo ozbiljnu i mjerljivu korist svima u Bosni i Hercegovini. Sa druge strane, u onim
oblastima u kojima ne uspijevamo postići potreban dogovor ili u kojima ne ispunjavamo
naše međunarodne obaveze, trpimo narušavanje domaćeg, regionalnog i
internacionalnog ugleda, ali i ozbiljne finansijske gubitke.
Prema tome, smatram da moramo zaustaviti opstruiranje pozitivnih procesa i
obezvređivanje brojnih uspjeha u dosadašnjoj izgradnji političkog, društvenog i
ekonomskog bića Bosne i Hercegovine. Moramo zaustaviti tendenciju beznađa kreiranog
od pojedinaca ili interesnih skupina i proglasiti jedno novo doba – doba kada ćemo
koordinirano i sinhronizirano, a to znači zajedno (mislim da riječ zajedno treba postati
prefiks svih naših aktivnosti), krenuti u prevladavanje postojećih zastoja i rješavanje
krucijalnih pitanja za našu zemlju, a to su: dinamiziranju procesa euroatlanskih
integracija, općoj ličnoj i imovinskoj sigurnosti, ekonomskom rastu i zapošljavanu, boljem
standardu naših građana.
Jednostavno, nastavićemo realizaciju brojnih dobrih projekata koje je pokrenulo
prethodno Vijeće ministara na čelu sa mojim uvaženim prethodnikom i prijateljem, g.
Bevandom ali i pokrenuti brojne reforme i realizirati projekte koji će Bosnu i Hercegovinu
učiniti boljom i prosperitenijom državom i društvom jednakih šansi za sve njene narode i
građane.
Na tom putu neće biti mjesta za bilo kakvo lagodno ponašanje pojedinaca ili sveprisutnu
sporost institucija. Prednost će morati imati oni koji odgovorno i odlučno budu provodili
reforme i svojim primjerom pokazivali da su promjene nabolje u Bosni i Heregovini
itekako moguće. Nećemo se na tom putu žaliti na bilo koga niti prebacivati krivicu, kako je
to običaj u Bosni i Hercegovini, na one prije nas. Naprotiv, razgovaraćemo sa svima koji
trebaju biti uključeni u proces donošenja odluka, prihvatićemo sve stručne i konstruktivne
kritike, ali ne i kritizerstvo bez predloženih rješenja ili politikanstvo bez ponuđene vizije.
3
Istovremeno ćemo provoditi kontrolu i evaluaciju našeg rada i jasno i transparentno
ukazivati na one koji svojim neznanjem, nespremnošću ili nehtijenjem blokiraju i
usporavaju promjene, reforme i razvoj. Naš cilj je uspjeh. Ne pojedinačni nego kolektivni.
Uspjeh svih nas i uspjeh naše države. Konačni sud o tome koliko ćemo u tim našim
aktivnostima biti efikasni daćete upravo vi, uvaženi zastupnici Parlamentarne Skupštine
BiH kao i naši građani koji su nam dali povjerenje da vodimo ove procese.
Poštovane dame i gospodo zastupnici,
Prije nego pređem na dio izlaganja u kojem ću govoriti o osnovnim programskim ciljevima
koje, zajedno sa kolegama ministrima u budućem Vijeću ministara BiH, namjeravam
provesti u narednom mandatnom periodu, želim se zahvaliti građanima BiH na podršci
koju su dali Stranci demokratske akcije čiji sam kandidat kao i strankama koje čine
vladajuću koaliciju. Svjesni smo da takva podrška podrazumijeva veliku odgovornost i
naporan i pošten rad, i da je to ono što od nas očekuju građani Bosne i Hercegovine. Ne
smijemo ih, a siguran sam i da ih nećemo iznevjeriti. Visok stepen kvaliteta našeg rada i
uspješna realizacija očekivanih reformi biće najbolja zahvalnost za ukazano povjerenje i
najbolji demant „dežurnih pesimista“ koji već u svojim proročanstvima osuđuju na
neuspjeh i novu vlast i našu viziju daljeg razvoja Bosne i Hercegovine.
U nastavku ću govoriti o prioritetnim programskim mjerama i ciljevima koji će biti u fokusu
interesa Vijeća ministara, bez ambicije da obuhvatim sve sektore i sve elemente budućeg
Programa rada jer bi to zahtijevalo puno vremena. Ovaj koncizan pregled prioritetnih
ciljeva je baziran na: Ustavnim i zakonskim nadležnostima BiH i Vijeća ministara Bosne i
Hercegovine, Na već usvojenim zakonskim aktima i strateškim dokumentima na nivou
BiH kao i našim međunarodnim obavezama, Na osnovnim programskim principima i
načelima stranaka i koalicija za uspostavu i djelovanje izvršne vlasti u BiH u mandatnom
periodu 2014. – 2018.; Na dokumentu Evropske komisije: Strategija proširenja i ključni
izazovi 2014.-2015., Na Izvještaju o napretku BiH u 2014 godini i dokumentu „Sporazum
za rast i zapošljavanje u BiH“, Na inicijalnim smjernicama i zadacima iz zaključka Vijeća
spoljnih poslova EU baziranim na britansko-njemačkoj inicijativi i pisanoj obavezi,
odnosno Izjavi Predsjedništva BiH i konačno na stručnim i iskustvenim stavovima o
modalitetima našeg daljeg društveno-ekonomskog razvoja.
Prije analize postojećeg stanja i definiranja pravaca djelovanja u najprioritetnijim
oblastima, smatram da je potrebno podsjetiti na neke od pozitivnih rezultata
konstatovanih u Izvještaju o napretku BiH u 2014 godini i zaključcima i preporukama
Privremenog odbora između EU i BiH a koje su postigli Vijeće ministara i državne
institucije u proteklom periodu.
U pomenutim dokumentima je istaknuto da je BiH postigla „ograničen napredak“ u
pogledu nivoa približavanja i preuzimanja pravne stečevine u područjima javnih nabavki i
intelektualnog, industrijskog i trgovačkog vlasništva, unutrašnjeg tržišta, carina i poreza te
je pozdravljeno uvođenje akciza na rezani duhan,
Pozdravljena je i opredijeljenost BiH da se i dalje angažuje po pitanju Strukturiranog
dijaloga o pravosuđu i dodatnim pitanjima vladavine prava s posebnim naglaskom na
4
izradu nove politike za borbu protiv korupcije, uključujući i razvoj odgovarajuće nove
Strategije i Akcionog plana na nivou BiH za period 2015-2019,
Pozdravljeno je usvajanje „Globalnog okvira za fiskalne politike za period 2015-2017“ kao
i postojanje široke društvene podrške "Sporazumu za rast i zapošljavanje",
EU je pohvalila nesmetan završetak faze popisa stanovništva, domaćinstava i stanova u
2013. godini i pozvala BiH da završi fazu obrade podataka prema dogovorenom
rasporedu. Istovremeno je BiH pozvana da nađe rješenje u vezi sa pravnim okvirom za
poljoprivredni popis, koji bi trebalo izvršiti u najkraćem mogućem roku,
EU je pozdravila učešće BiH u novim programima EU: Erasmus+, Kreativna Evropa,
Horizon 2020 itd.
Dakle, potrebno je kazati da je prethodno Vijeće ministara, u limitirajućim političkim
okvirima svoga djelovanja, postiglo napredak u odnosu na stanje koje je naslijedilo. Ipak,
mi danas govorimo, ne o tangentnom dodirivanju problema, nego o potrebi provođenja
korjenitih reformi koje moraju biti jasan pokazatelj da smo krenuli u pravcu stabilizacije
političkih, sigurnosnih i ekonomskih prilika u Bosni i Hercegovini. Jedan od prvih
pokazatelja i indikatora našeg rada će biti napredak u onim procesima i oblastima u
kojima imamo dugogodišnji zastoj i lošu ili skromnu ocjenu izrečenu od strane evropskih
institucija zaduženih za monitoring stanja i napretka BiH u euro integracijama.
Podsjetiću na dio zaključaka i preporuka koje govore o ograničenom napretku BiH u
brojnim, i za naš ukupni razvoj, krucijalno važnim oblastima, jer mislim da predstavljaju
jasne smjernice, očigledan motiv i urgentan poziv na dodatnu mobilizaciju i pojačan
angažman svih institucija u BIH kako bi postigli očekivan, mjerljiv i kredibilan napredak.
 Nije uspostavljen efektivan mehanizam koordinacije za pitanja EU integracije što ima
negativan utjecaj na interakciju BiH sa EU, uključujući i bolje korištenje finansijskih
instrumenata, poseno IPA fondova. Sveobuhvatne i cjelodržavne sektorske strategije u
područjima kao što su transport, energetika i okoliš još uvijek nisu usaglašene, a
upravo one čine preduslov za finansijsku i tehničku pomoć u navedenim područjima.
 Načinjen je veoma ograničen napredak u reformi javne administracije i unapređenju
njenih kapaciteta za ispunjavanje zahtjeva EU integracije. Slično je i u oblasti
pravosuđa. Strukturirani dijalnog o pravosuđu ostaje važna platforma za konsolidaciju
konsenzusa o pravosudnoj reformi, a proširen je i na druga pitanja vezana za
vladavinu prava. Malo je napretka postignuto u reformama za smanjenje korupcije koja
i dalje pogađa cijeli javni sektor i ostaje najviše prisutna u područjima pružanja usluga i
pristupa zapošljavanju.
 Stopa nezaposlenosti je ostala visoka dok je kvalitet javnih finansija ostao nizak iako je
upravljanje javnim finansijama donekle ojačano. Uprkos sitnim poboljšanjima,
konsenzus o središnjim pitanjima ekonomske i fiskalne politike i dalje je slab i koči
5
reforme na nivou cijele države. Veliki i neefikasni javni sektor sa višestrukim
preklapanjima nadležnosti i dalje predstavlja rizik za fiskalnu održivost.
 Nedostatak usklađenosti sa zahtjevima EU u područjima poljoprivrede i ruralnog
razvoja, sigurnosti hrane, veterinarske i fitosanitarne politike i dalje sprečava izvoz
robe životinjskog porijekla u EU.
 U vezi sa Zakonom o državnoj pomoći, EU je zatražila od BiH da dodatno uskladi svoj
zakon s propisima EU, da pripremi akcioni plan kako bi postojeće sheme državne
pomoći uskladila sa pravilima državne pomoći i kako bi se osiguralo da budu dostupna
neophodna finansijska sredstva za efikasno funkcionisanje Vijeća za državnu pomoć.
 EU je ponovila svoj zahtjev da se preduzmu hitni koraci na izradi cjelodržavne
energetske strategije dok je po pitanju tržišta gasa, od BiH zatraženo da bez odlaganja
uskladi zakonodavstvo na državnom nivou sa drugim i trećim energetskim paketom
EU.
 EU je pozvala BiH da izradi cjelodržavnu strategiju zaštite životne sredine koja će
obuhvatiti sektore upravljanja otpadom, kvalitetu vode i zaštite prirode kao i klimatske
promjene i da predvidi odgovarajuće kapacitete za njihovu provedbu, te da usaglasi
cjelodržavnu strategiju za sektor transporta.
Vođeni ovakvim zaključcima Evropske komisije kao i našim precizno definisanim ciljevima
i namjerama:
Da provedemo reforme neophodne za napredak Bosne i Hercegovine u procesu
pridruživanja Europskoj uniji,
Da ojačamo vladavinu prava i provedemo reformu javne uprave,
Da smanjimo javnu potrošnju, stabiliziramo javne finansije i ekonomiju Bosne i
Hercegovine prilagodimo potrebama i kretanjima u savremenom svijetu,
Da naše komparativne prednosti stavimo u funkciju održivog i dinamičnog razvoja BiH,
Da pokrenemo kapitalne investicije, stvorimo povoljno poslovno okruženje za privlačenje
stranih investicija, i kroz brojne poticaje ohrabrimo domaće investitore da svoj kapital
ulože u potentne sektore industrije, poljoprivrede, energije, turizma itd.,
Da se okrenemo izgradnji konkurentnije ekonomije i povećanju kvalitete i kvantitete
domaćih proizvoda,
Da stvorimo uvjete za ulaganje u tehnološki razvoj i inovacije i kreiranje društva znanja u
kojem će vještine, inovativnost i naučno-istraživački rad biti mjerljivi kriteriji uspjeha,
Vijeće ministara će se posvetiti određenom broju strateških prioriteta, koje ću prvo navesti
a onda ih u nastavku i detaljnije obrazložiti, bez zanemarivanja i ostalih procesa i sektora
koji su važni za ukupno funkcioniranje Bosne i Hercegovine.
6
- Integrisanje u EU je najvažniji prioritet i cilj koji nas obavezuje da provedemo sve
reforme neophodne da bi se uspostavila institucionalna funkcionalnost i efikasnost na
svim nivoima vlasti za preuzimanje i sprovođenje pravne stečevine EU. To će
nam omogućiti da se Bosna i Hercegovina, u skladu sa Kopenhagenskim kriterijima
pripremi za buduće članstvo u Europskoj uniji. Ovaj prioritet u svojoj ukupnoj
sadržajnosti podrazumijeva i ispunjavanje kriterija i zadataka za učešće Bosne i
Hercegovine u Akcionom planu na realizaciji mape puta za buduće članstvo u NATO
Paktu što bi Bosni i Hercegovini donijelo neophodnu bezbjednost i stabilnost kao
preduvjet ekonomskog razvoja i relaksacije ukupnih političkih i društvenih odnosa.
Naravno, i dalje aktuelno ostaje pitanje knjiženja 63 lokacije perspektivne vojne
imovine čime bi se otklonio uzrok trenutnog zastoja u ovome procesu.
- Administrativne i socio-ekonomske reforme: Stabiliziranje javnih finansija,
reforma javne uprave, smanjenje javne potrošnje i oporavak privrede i
zapošljavanje su jednako važan prioritet i cilj budućeg djelovanja Vijeća ministara i
svih institucija BiH. Ovi ciljevi, bazirani na već usvojenim i očekivanim zakonima i
strategijama kao i na preporukama iz „Sporazuma za rast i zapošljavanje u Bosni i
Hercegovini“, te Kopenhagenskim ekonomskim kriterijima, podrazumijevaju
zaustavljanje negativnih ekonomskih trendova, izgradnju funkcionalne tržišne
ekonomije i pokretanje procesa rehabilitacije i modernizacije ekonomije, podsticanje
održivog, efikasnog i ravnomjernog ekonomskog razvoja, stvaranje novih radnih
mjesta, pravilno i pravično usmjeravanje socijalne zaštite, te stvaranje povoljnog i
pravednog socijalnog ambijenta.
- Unutrašnja stabilnost, jačanje vladavine prava i efikasna borba protiv korupcije i
kriminala jeste preduvjet realizacije već pomenutih kao i svih drugih prioritetnih ciljeva
koje će provoditi Vijeće ministara i institucije BiH. On u najkraćem znači osiguravanje
pune vladavine prava odnosno pravne sigurnosti za svako fizičko i pravno lice u Bosni
i Hercegovini.
Među ostralim prioritetima želim istaći i:
- Nastavak aktivnosti na realizacija aneksa VII,
- Dinamiziranju aktivnosti na otklanjanju posljedica poplava i
- Osiguranje ravnopravnosti naroda i građana kroz realizaciju mjera za izgradnju
povjerenja i relaksaciju međuetničkih odnosa u Bosni i Hercegovini.
Integrisanje u Evropsku uniju kao proizvod nepodijeljene volje svih političkih opcija
zastupljenih u ovome cijenjenom domu i općeprihvaćeni cilj svih segmenata
bosanskohercegovačkog društva, biće najvažniji zadatak Vijeća ministara i svih institucija
Bosne i Hercegovine. To predstavlja primarni instrument našeg djelovanja koji može
pokrenuti potrebne reforme neophodne za političku, ekonomsku i društvenu stabilnost i
ukupni prosperitet čitavog društva.
7
Unutar takvog vrlo kompleksnog i zahtijevnog zadatka svojom bitnošću i evidentnom
potrebom urgentne realizacije nameću se dva prioriteta: ispunjavanje uvjeta koji će
dovesti do odluke o stupanju na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i
kredibilna implementacija reformske socio-ekonomske agende, što će u konačnici dovesti
do predaje zahtjeva za članstvo u Evropskoj uniji i dobivanja kandidatskog statusa.
Ovo je faza procesa integrisanja koju u ovome mandatu moramo realizirati, jer bi time dali
novi kvalitet i vrlo jasnu perspektivu procesu euro integracija. To bi predstavljalo vrlo
realnu osnovu i dalo garanciju da će Bosna i Hercegovina, uz dosljednu provedbu mjera
definiranih u svakom poglavlju, postati članica EU, ali ako i samo ako budemo izvršavali
ugovorene obaveze i provodili potrebne reforme u cilju ispunjavanja predviđenih kriterija
za članstvo u Evropskoj uniji.
Mi ćemo, kao Vijeće ministara, biti spremni da odgovorno, odlučno, ustrajno i stručno
pristupimo realizaciji pomenutih prioriteta, zbog nas, naše djece, naše države i generacija
koje dolaze. Sve činjenice sa kojima u ovome trenutku raspolažem pokazuju i dokazuju
da za to imamo sve uvjete, da to znamo i da to, ako hoćemo, i možemo. Baš onako kako
svaki sportista da bi postigao željeni rezultat mora proći kroz vrlo ozbiljne i naporne
pripreme i svjesno pristati na brojna odricanja, tako će i BiH morati proći kroz ozbiljne i
teške reforme i brojna odricanja da bi postigla željeni cilj i postala efikasnija,
funkcionalnija i institucionalno i socijalno kvalitetnija zemlja.
Jedina prepreka koju ja vidim na tome putu jeste politička volja onih koji će odlučivati o
ovim procesima. Zato još jednom podcrtavam potrebu i obaveznost unutrašnjeg
dogovora kao neophodnog uvjeta prevladavanja postojećeg zastoja i dinamiziranja
euroatlanskih i društveno-ekonomskih procesa.
Možda je ovo što tražim i na šta pozivam ne samo vas, nego i kompletno
bosanskohercegovačko društvo, jer u ovome procesu moramo učestvovati svi – od
državnih institucija do nevladinog sektora, medija i građana - preoptimistično u vremenu i
političkim okolnostima u kojima živimo, svjesni činjenice da desetine zakona, strategija i
mjera nisu usvojeni, ne zbog nedostatka njihove kvalitete, nego upravo zbog
nepostojanja političke volje. Ali upravo zbog takvoga saznanja, jasno prepoznatog i
potvrđenog i od strane Evropske komisije koja je u nekoliko zadnjih izvještaja ocijenila da
je BiH ostvarila vrlo ograničen napredak u ispunjavanju političkih kriterija zbog nedostatka
političke volje ključnih političkih aktera, moramo upaliti sve alarme koji nas pozivaju na
buđenje i prevazilaženje postojećih zastoja kroz usmjeravanje naših zajedničkih napora
kako bi uočeni nedostaci bili otklonjeni i preporuke realizirane.
Ovdje posebno želim podvući činjenicu da euroatlanske integracije nisu same sebi svrha,
nego predstavljaju set neophodnih reformi kako bi Bosna i Hercegovina postala
kompatibilna sa standardima, normama i propisima Evropske unije, i čijom ćemo
implementacijom dobiti uređeniju državu, vladavinu prava, konkurentnu ekonomiju,
povećanu mobilnost radne snage i bolji obrazovni sistem.
8
Da bi se to ostvarilo, relevantna tijela EU traže puni angažman svih naših institucija,
ustrajan rad na permanentnom provođenju potrebnih reformi, realizaciju socioekonomskih mjera, potpunu vertikalnu i horizontalnu prohodnost svih procesa i naravno,
Bosnu i Hercegovinu, odnosno institucije Bosne i Hercegovine kao jednu adresu
kapacitiranu da pregovara i koordinira sve procese, donosi i provodi odluke i odgovara za
dinamiku i stepen njihove realizacije.
Identične preporuke i smjernice koji identificiraju korake koje BiH mora realizirati u
narednom periodu možemo naći i u zaključcima Vijeća za vanjske poslove EU, koji
pozivaju na hitno provođenje potrebnih reformi. Nakon što izjavu potpišu lideri političkih
stranaka i potvrdi je Parlamentarna skupština BiH, Vijeće EU će odlučiti o stupanju na
snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju što će biti jedan od ključnih momenata u
dinamiziranju procesa euro integracija jer će se aktivirati rokovi za realizaciju ugovorenih
obaveza u vrlo važnim oblastima, uspostaviti politički dijalog, aktivirati Vijeće za
stabilizaciju i pridruživanje, Parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje, radne
grupe i pododbori.
Ali, ono što je važno naglasiti jeste da uslovi za napredak u ovom novom pristupu nisu
olakšani, nego im je promjenjen redoslijed. Bosna i Hercegovina i dalje treba ispuniti sve
što proces pristupanja Evropskoj uniji zahtijeva. Zbog toga trebamo biti svjesni važnosti
realizacije redovnih aktivnosti koje proizlaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju ili
IPA regulative. Funkcioniranje zajedničkih tijela uspostavljenih prema Privremenom
sporazumu i budućih u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju međunarodna
je i neizostavna obaveza BiH koju će trebati završiti u najkraćem mogućem roku.
Jedan od najvažnijih instrumenata u takvom procesu i preduvjet za uspješnu realizaciju
svih predstojećih aktivnosti, koji treba omogućiti da BiH s Evropskom unijom govori
jednim, usaglašenim glasom, jeste efikasan mehanizam koordinacije.
Istovremeno, bez uspostavljanja efikasne koordinacije i izrade sveobuhvatnih sektorskih
strategija, BiH ne može očekivati sredstva predpristupne pomoći Evropske unije u
oblastima velikih infrastrukturnih zahvata, poput životne sredine, transporta, poljoprivrede
i energetike. Koordinacija je preduslov i za izradu Programa integriranja BiH u Evropsku
uniju koji bi definirao šta, kada i ko treba uraditi u ovom procesu uključujući i plan
preuzimanja propisa EU u zakonodavstvo u BiH.
Jasno je da pozitivnu ocjenu o usklađenosti zakonodavstva u bilo kojoj oblasti s
propisima Evropske unije Bosna i Hercegovina može dobiti jedino ako je usklađivanje
obavljeno na koordiniran i usklađen način na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
Zbog toga se i ukazala potreba za mehanizmom koji bi omogućio definiranje jedinstvenog
stava unutar BiH sa kojim bi se nastupilo prema EU. To je tzv.“jedan glas” iz BiH čime bi
prevladali odsustvo stručnog i političkog mehanizma za rješavanje sporova između
države i entiteta oko nadležnosti.
Dakle, efikasan mehanizam koordinacije neosporno je potreban BiH pa ostaje nejasno
zašto je došlo do drastičnog smanjenja nadležnosti i aktivnosti Direkcije za evropske
integracije obzirom da je pitanje evropskih integracija isključiva nadležnost BiH. Zbog
9
toga će uloga Direkcije za evropske integracije biti obnovljena i ojačana kako u njenim
baznim nadležnostima tako i u procesu konačnog definiranja mehanizma koordinacije,
izradi Programa integrisanja BiH u EU i pripreme, planiranja i provedbe IPA projekata.
Najjednostavnije kazano, Direkcija za evropske integracije treba imati funkciju
sekretarijata unutar kompletnog procesa vertikalne i horizontalne koordinacije, zaprimati
sve zahtjeve od EU u vezi sa usklađivanjem zakonodavstva i ispunjavanjem obaveza
prema SSP-u, raspoređivati ih po radnim grupama, a zatim u svim fazama procesa pratiti
njihovu implementaciju, i naravno, kada i ako bude potrebno, „delegirati“ eventualne
sporove koji bi se pojavili na tehničkom nivou na nivo predsjedavajućeg, odnosno Vijeća
ministara.
Koordinacija je posebno važna za aktivnosti koje slijede nakon što BiH dobije zeleno
svjetlo za predaju zahtjeva za članstvo u Evropskoj uniji i popunjavanja upitnika od
nekoliko hiljada pitanja podijeljenih prema kriterijima za članstvo, na koja će institucije u
BiH trebati dati odgovore u roku od 3 ili 4 mjeseca. To su pitanja o kojima već sada treba
da razmišljaju svi oni koji će biti zaduženi za taj veliki posao i nikakvi neopravdani i već
mnogo puta iskorišteni izgovori neće biti prihvaćeni. Rukovodioci institucija će biti
odgovorni za stručnost i pravovremenost, ne samo ovoga nego i svih drugih zadataka koji
u budućnosti budu postavljeni pred njih.
Ako odgovornost, stručnost i pravovremenost u izvršavanju postavljenih zadataka bude
model našeg budućeg rada, onda sam siguran da ćemo biti u stanju pokazati vidljiv
napredak u ispunjavanju kriterija za članstvo koji će Vijeće Evropske unije procijeniti
dovoljnim za donošenje odluke o početku pregovora o pristupanju Uniji. I to je jedan od
naših ključnih zadataka ali i početak velikog, dugotrajnog i napornog rada do konačnog
cilja – punog članstva u EU.
Do toga momenta pred nama stoje vrlo konkretni zadaci koje je potrebno što prije
realizirati:
Prvi, koji ujedno predstavlja i nastavak dosadašnje dobre prakse jeste dalji razvoj
dobrosusjedskih odnosa i regionalne saradnje što je primarni strateški interes Bosne i
Hercegovine i istovremeno jedan od ciljeva i imperativa integracije u Evropsku uniju.
Naredni zadatak, u skladu s jednim od stubova politike proširenja koji se odnosi na
ekonomsko upravljanje, je izrada Nacionalnog plana ekonomskih reformi koji će
obuhvatiti ranije pripremani ekonomsko-fiskalni program ali i mjere sektorskih
strukturalnih reformi čiji je cilj poboljšanje konkurentnosti,
Slijedeći je, a u vezi s planiranjem predpristupne pomoći EU za 2015, izrada planskih
dokumenata za sektore: demokratija i upravljanje, te vladavina prava i osnovna prava za
period 2015-2017. Naime, zbog odsustva sveobuhvatnog mehanizma koordinacije i
sektorskih strategija, prema Indikativnom strateškom dokumentu za BiH za period 20142017, predpristupna pomoć za BiH biće usmjerena samo ka sektorima u kojima postoje
dogovorene strategije i efikasna koordinacija. Evropska komisija je spremna revidirati
ovaj dokument i povećati alokacije za sektore koji su, poput poljoprivrede ili okoliša, od
10
posebne važnosti za građane BiH, ali samo kada budu ispunjeni postavljeni uslovi, a to
su sektorske cjelodržavne strategije i politike djelovanja u tim oblastima,
Realizacija preporuka misije Ureda za hranu i veterinarstvo EU u vezi sa dostizanjem
standarda za izvoz namirnica životinjskog porijekla na tržište EU, uključujući i usvajanje
potrebnog zakonodavstva u ovoj oblasti je nešto što se nameće kao imperativ urgentnog
djelovanja Vijeća ministara BiH i svih pratećih institucija BiH.
Reforma javne uprave je, isto tako, jedan od preduvjeta za uspješnu integraciju Bosne i
Hercegovine u Evropsku uniju (EU) i ispunjavanje obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i
pridruživanju.
Javna uprava ima izuzetno važnu ulogu u procesu evropskih integracija jer predstavlja
jedan od ključnih instrumenata za provedbu neophodnih reformi za ulazak u EU i
neophodan alat za organiziranje strukturnog i efikasnog dijaloga u procesu pristupanja.
Njena reforma bi značila, upravo onako kako je to i definirano u svim relevantnim
dokumentima vezanim za ovu oblast, ubrzanu provedbu mjera za jačanje administrativne
sposobnosti, unaprijeđenje funkcionalnosti i povećanje efikasnosti institucija na svim
nivoima vlasti za preuzimanje i sprovođenje pravne stečevine EU, uključujući poboljšanje
mehanizma koordinacije institucija vlasti u Bosni i Hercegovini u procesu pristupanja
Europskoj uniji, kao i izgradnju sposobnog administrativnog aparata koji bi građanima i
privrednicima BiH obezbijedio efikasno ostvarivanje njihovih prava, potreba i interesa.
Zbog toga je Reforma javne uprave u dokumentu Evropske komisije: Strategija proširenja
i ključni izazovi 2014-2015, definirana kao jedan od stubova politike proširenja.
Ured koordinatora reforme javne uprave, prema usvojenoj državnoj Strategiji reforme
javne uprave i prvim Akcionim planom iz 2006 godine koordinira, usmjerava i prati
reformu javne uprave, kako bi njena unaprijeđena organizaciona struktura uz primjenu
najbolje evropske prakse bila sposobna da provede cjelokupan proces eurointegracija,
čime bi BiH postala dijelom Evropskog administrativnog prostora.
Obaveza ureda će biti da aktivno nastavi misiju iniciranja, koordinacije i razvoja općih
upravnih kapaciteta u svim granama uprave na nivou BiH, entiteta i Brčko distrikta te da
vrši permanentnu promociju sektorskih reformi na svim nivoima kako bi se stvorila
institucionalna baza za usvajanje pravne stečevine EU.
Iako prema Izvještaju o napretku u 2014. godini nisu postignuti očekivani rezultati u
procesu reforme javne uprave, naš konačan cilj mora biti da dosegnemo nivo kvalitete
evropskog upravnog prostora te prihvatimo i praktično provedemo zajedničke standarde
država članica EU. Zato ćemo, kao Vijeće ministara, u narednom periodu dati punu
političku podršku nastavku procesa reforme javne uprave do konačnog ostvarivanja
zacrtanih ciljeva, jer i pored obaveza koje imamo prema Evropskoj uniji, mi smo u
obavezi prije svega prema našim građanima, institucijama i poslovnim subjektima da
našu javnu administraciju učinimo sposobnom, odgovornom, efikasnom i profesionalnom.
Ključni prioriteti u reformi javne uprave u narednom periodu će biti usmjereni na izbor
kompetentnih kadrova i podizanje razine kvalitete pružanja usluga građanima i privrednim
11
subjektima. Kada to kažem, onda prije svega mislim na pojednostavljenje upravnog
odlučivanja i preuzimanja odgovornosti administracije za kvalitetan rad i obezbjeđivanje
dokaza iz službenih evidencija i smanjenje administrativnih opterećenja, kao i
pojednostavljenje procedura i brzine rješavanja zahtjeva građana i poslovnih subjekata
po principu da sve što im je potrebno mogu dobiti na jednom mjestu.
To podrazumijeva rad na strateškom planiranju, odgovornom vođenju javnih finansija,
modernizaciji sistema upravljanja ljudskim potencijalima, ojačavanju kapaciteta institucija
za kontrolu propisa i uspostavljanje sistema redukcije administrativnih prepreka, obuci
službenika za strateško komuniciranje i odnose s javnošću i izgradnji kapaciteta za borbu
protiv korupcije u strukturama državne službe u BiH.
Bosni i Hercegovini trebaju odgovorni i profesionalni državni službenici koji mogu brzo
odgovoriti zahtjevima evropskih integracija i svojim radom vratiti povjerenje građana i
poslovnih subjekata u javnu upravu. Državna administracija mora postati podrška, a ne
prepreka investitorima i privatnicima.
Zato je neophodno, u skladu sa Strategijom za jugoistočnu Evropu za period do 2020.
kao i Regionalnim akcionim planom za „Efektivne javne usluge“ u jugoistočnoj Evropi i
akcionim planovima donesenim na osnovu tih strateških dokumenata, dosljedno provesti
principe javne uprave koje je pred BiH postavila Evropska komisija, te ih što prije
primjeniti u radu organa uprave kako bi administracija u BiH uistinu postala dio evropskog
administrativnog prostora.
Osim već spomenute potrebe pojačanog angažmana Direkcije za evropske integracije i
Ureda koordinatora reforme javne uprave, posebno bih podvukao i potrebu mnogo
angažovanijeg djelovanja Agencije za promociju stranih investicija u kreiranju imidža,
promociji investicija i podršci postojećim investitorima u BiH. Smatram da uloga FIPE
može imati krucijalan značaj u momentu kada BiH ima potrebu privlačenja direktnih
stranih investicija koje znače, ne samo priliv kapitala već predstavljaju realnu osnovu za
smanjenje vanjskotrgovinskog debalansa koji imamo, dinamičniji ekonomski rast i, što je
u ovome momentu vrlo važno, razvoj i kreiranje novih radnih mjesta.
Oblasti koje će zauzeti posebno mjesto u radu Vijeća ministara su i:
POLITIČKA STABILNOST, VLADAVINA PRAVA I UNUTRAŠNJA SIGURNOST
Kada govorimo o političkoj stabilnosti, vladavini prava i unutrašnjoj sigurnosti potrebno je
jasno i nedvosmisleno kazati da je postizanje istinske političke stabilnosti preduslov za
politički, društveni i ekonomski razvoj dok je jačanje vladavine prava, kroz povećanje
sposobnosti i efikasnosti institucija pravne države u borbi protiv korupcije i organizovanog
kriminala i osiguravanju pune pravne sigurnosti za svako fizičko i pravno lice u Bosni i
Hercegovini, uvjet bez kojega je praktično nemoguć, pa čak i nezamisliv bilo kakav
ozbiljan napredak koji bi značio izlazak iz trenutne rezignacije i općeprisutnog osjećaja
nepravde.
12
Zbog toga će opća lična i imovinska sigurnost, puna pravna zaštita i dalje zakonsko,
organizaciono, kadrovsko i materijalno osposobljavanje i jačanje institucija zaduženih za
provođenje mjera unutrašnje sigurnosti biti visoko na listi prioriteta Vijeća ministara jer su
sigurnost države, građana i imovine ključni preduvjeti normalnog života, sigurnog
investiranja i civiliziranog i demokratskog razvoja.
Jasno je da je razvoj sigurnosnog sistema dinamičan i kontinuiran proces koji, u pravilu,
zahtijeva mnogo napora i vremena. Ipak iz postojećeg, bez obzira na njegovu
kompleksnost i probleme u funkcionisanju, nije izvučen maksimum. Uz manja
poboljšanja, nevelika ulaganja i za kratko vrijeme može se i mora poboljšati njegova
efikasnost, jer izazovima sa kojima se suočavamo u ovoj oblasti možemo odgovoriti samo
dobro organiziranim sigurnosnim sistemom. Mora postati prepoznatljivo da se njegovi
kapaciteti ne mjere brojem uključenih subjekata, već njihovom operativnom sposobnošću
i koordiniranim djelovanjem sistema u cjelini.
Težište naših budućih aktivnosti će biti usmjereno na borbu protiv svih oblika terorizma,
borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, protiv trgovine narkoticima i ljudima,
ilegalnih imigracija te uspostavljanje djelotvornog mehanizma zaštite i spašavanja.
S tim u vezi, Vijeće ministara će, u cilju podizanja efikasnosti sigurnosnog sistema u
Bosni i Hercegovini, raditi na harmonizaciji pravnih propisa sa međunarodnim
standardima i konvencijama, razvijanju institucionalne i međunarodne saradnje ali i
stalnom poboljšanju postojeće regulative u cilju etabliranja efikasnijeg sistema naše
unutrašnje i vanjske sigurnosti. To podrazumijeva nastavak pozitivnih procesa i projekata
u ovoj oblasti ali i predpostavlja određene funkcionalne promjene. Ja ću kao primjer
navesti neke prijedloge koji su utemeljeni na stavu stručnih institucija i pojedinaca, dok će
za njihovu eventualnu provedbu biti potrebno uraditi dodatne analize i dobiti prijedloge od
strane ovlaštenih predlagača.
Dakle, bilo bi potrebno:
- Nastaviti aktivnosti na daljnjoj funkcionalnoj i tehnološkoj integraciji svih subjekata
sigurnosnog sistema, posebno policijskih agencija na svim nivoima, kako bi se podigao
nivo međusobne saradnje, pojednostavio rad i omogućio brži protok informacija
između policijskih i drugih agencija. Pri ovome se ne misli, i to posebno naglašavam,
na ulaženje u kompetencije, pravnu poziciju, strukturu ili bilo koji drugi aspekt
djelovanja određene policijske agencije.
- Izvršiti izmjene i dopune pojedinih zakona, poput: Zakona o krivičnom postupku BiH,
Zakona o državnoj agenciji za istrage i zaštitu, Zakona o zaštiti tajnih podataka,
Zakona o uspostavi tijela za suzbijanje korupcije u BiH itd.
- Revidirati pravni okvir za djelovanje sigurnosnog sistema u cilju identificiranja i
otklanjanja elemenata koji onemogućavaju ili otežavaju borbu protiv organizovanog
kriminala, korupcije i terorizma i uspostaviti široki front koji će osigurati dugoročnu i
efikasnu borbu protiv terorizma u koji će, pored policijskih agencija, biti uključene
obrazovne i vjerske institucije, akademska zajednica, mediji, nevladin sektor kao i svi
13
drugi subjekti, jer efikasna borba protiv terorizma ne može biti samo problem
djelovanja obavještajnih, policijskih i pravosudnih institucija, bez obzira na njihovu
nezamjenjivu ulogu u tome.
- Nastaviti materijalno-tehničko opremanje i permanentnu edukaciju policijskih
službenika, preduzeti mjere na podizanju ličnog standarda policijskih službenika u
skladu sa objektivnim materijalnim mogućnostima i poboljšati proces selekcije i
profesionalnog razvoja kadrova u policijskim agencijama,
- Osnovati Vijeće za nacionalnu sigurnost Bosne i Hercegovine koje bi činili najviši
predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti države i entiteta, čelnici obavještajne i
najvažnijih policijskih agencija, koje bi bilo zaduženo za koordinaciju svih aktera
sigurnosnog sektora i strategijsko upravljanje sektorom sigurnosti. Vijeće bi izradilo
dokument Sigurnosne politike BiH za period 2015 – 2020. koji bi bio usklađen sa
dokumentima EU u toj oblasti, što bi zasigurno povećalo stepen spremnosti i efikasne
koordinacije institucija BIH zaduženih za ovu oblast.
- Nastaviti, intenzivirati i proširiti dobru saradnju sa vladama i institucijama drugih
zemalja u regiji i svijetu, prije svega sa policijskim i pravosudnim tijelima Evropske
Unije, u borbi protiv svih oblika terorizma, organizovanog kriminala, ilegalne trgovine
narkoticima i ljudima, ilegalnih migracija i svih drugih krivičnih djela te izvršavanju
sudskih odluka u kaznenim djelima.
EKONOMSKO JAČANJE BiH je naredna oblast koja će biti na vrhu liste prioriteta u radu
Vijeća ministara.
BiH je vrlo konkurentna zemlja s obzirom na njen geo-strateški položaj, prirodne resurse,
educiranu radnu snagu, razvijen bankarski sektor i stabilan kurs, mogućnost razvoja
poduzetništva kroz msp, razvojne mogućnosti i atraktivne projekte u energetici,
šumarstvu, drvnoj i metalnoj industriji, vrlo ozbiljne poljoprivredne kapacitete, velike
potencijale u sektoru turizma, itd., ali nažalost stepen planske iskorištenosti ovih resursa
je nedovoljan i neefikasan.
Ono što generalno u segmentu ekonomskog jačanja namjeravam uraditi, zajedno sa
kolegama ministrima u Vijeću ministara biH, moglo bi se definirati unutar nekoliko
osnovnih prioriteta i pravaca djelovanja:
- Prvi je da Bosnu i Hercegovinu učinimo društvom jednakih šansi i dobrim i
primamljivim mjestom za život,
- Drugi je da bez odlaganja sve aktivnosti usmjerimo na stabiliziranje javnih finansija,
smanjenje javne potrošnje i reformu javne uprave,
- Naredni je da održimo dostignuti stepen makroekonomske stabilnosti i ekonomskog
oporavka, da izvršimo potrebna poboljšanja zakonodavne regulative kako bi
unaprijedili poslovni ambijent i stavili naše kapacitete i resurse u funkciju ekonomskog
14
razvoja, da povećamo konkurentnost naše ekonomije kako bi naše robe i usluge
mogle proći test međunarodnih tržišta te da se posvetimo izvoznim kapacitetima
zemlje baziranim na domaćoj sirovinskoj bazi koju ne treba samo eksploatisati nego
je koristiti za razvoj i izvoz finalnih proizvoda.
- Privlačenje novih investicija, otvaranje novih radnih mjesta i smanjenje
nezaposlenosti predstavlja i biće stalni dio agende rada Vijeća ministara, kao i
nastojanje da se suštinski posvetimo obrazovanju i stvaranju društva znanja kao
jednom od najvažnijih instrumenata dinamičnog, modernog i održivog ekonomskog i
društvenog razvoja,
- I naravno, da u institucionalnom i društvenom smislu postanemo socijalno osjetljivi i
pravični.
Možda je spisak ciljeva obiman, ali vjerujte mi, ako budemo radili i djelovali sinergjski,
onda je njihova realizacija jednostavna. Jer naš najveći problem neće biti rad. Ja, a
očekujem i nadam se da će identičan stav imati i moje kolege ministri, zaista imam
namjeru jako puno raditi. Problem će biti kada i ako taj rad zbog neargumentovanih
opstrukcija bude obezvrijeđen i svi budemo na gubitku: I oni koji su radili i oni koji
zaustave sve pozitivne procese i projekte, ali, ono što je najlošije, na najvećem gubitku
budu građani Bosne i Hercegovine.
Jer, blokade i opstrukcije su se često i prečesto dešavale u BiH.
Samo smo, prema gruboj procjeni gubitka finansijski sredstava otkazanih IPA projekata
izgubili više od 65 miliona KM za period 2007.-2014., dok je više desetina miliona eura
planiranih sredstava za BiH, zbog nepostojanja jedinstvenih sektorskih strategija,
preusmjereno na druge zemlje regiona.
Zato pozivam, prije svih vas - poštovane zastupnike ovoga cijenjenog doma, da
prevaziđemo razlike u stavovima koji nisu bazirani na struci i koji ne predlažu i ne nude
ništa novo i efikasnije, da nas podržite u svemu što predstavlja pozitivnu reformu i mjerljiv
progres.
Trenutno stanje naše ekonomije nije dobro. To nam pokazuju brojni izvještaji i relevantni
pokazatelji.
Vanjskotrgovinski deficit BiH je u prošloj godini iznosio 7 milijardi i 516 miliona KM, izvoz
je zabilježio rast od 3,6% u odnosu na prethodnu godinu, dok je uvoz u istom periodu
rastao po stopi od 6,8%. Ono što želim naglasiti jeste da u našem izvozu još uvijek
dominra nizak nivo prerade što će se u budućnosti morati promijeniti.
Bosna i Hercegovina je na 87. mestu Globalnog indeksa konkurentnosti, Svjetskog
ekonomskog foruma za 2013/2014, dok nas na najnovijoj listi nema jer nismo, za razliku
od zemalja regiona zabilježili primijetan napredak.
Faktori koji koji najviše ometaju poslovanje u BiH su vezani za: političku nestabilnost,
otežan pristup finasiranju, porezne stope i porezne propise, nedovoljnu efikasnost
15
administracije, korupciju, restriktivne radne propise, nedovoljan kapacitet inovativnosti,
oskudnu radnu etiku u državnoj radnoj snazi, neadekvatno i izuzetno sporo
obezbjeđivanje potrebne infrastrukture i odliv mladih obrazovanih osoba.
Oblast razvoja finansijskog tržišta je loše ocijenjena zbog nedovoljne raspoloživosti
finansijskih usluga, vrlo slabe raspoloživosti sredstava za kreditiranje poduzetnika i brzine
odobravanja finansijskih sredstava kao i zbog broja procedura potrebnih za početak
poslovanja, broja dana neophodnih za početak poslovanja, trgovinskih barijera, troškova
poljoprivredne politike itd.
To znači da nismo postigli cilj reformskih promjena u smislu povećanja konkurentnosti
naše ekonomije, povoljnog i atraktivnog ambijenta za investitore ili efikasne borbe protiv
korupcije. Najveći pad pokazatelja zabilježen je u oblasti makroekonomske stabilnosti, u
oblasti razvoja finansijskog tržišta, poslovne sofisticiranosti i u oblasti efikasnosti tržišta
robe.
Zbog toga mislim da je važno poznavati ove faktore kao limitirajuće parametre našeg
socio-ekonomskog razvoja, kako bi svi bili svjesni da njihovo poboljšanje i unapređenje
zavisi isključivo od nas, od parlamenata i vlada svih nivoa, i da će biti neophodno da svi
zajedno, i naravno svako u sklopu svojih nadležnosti, pokrenemo urgentne promjene
sektorskih zakona i procedura, jer bez toga, bez takvih korjenitih reformi nećemo uspjeti
napraviti neophodne i očekivane iskorake.
Isto tako, BiH se prema izvještaju Svjetske banke nalazi na 131 mjestu po lahkoći
poslovanja koja uključuje: osnivanje preduzeća, dobivanje građevinskih dozvola,
priključenje električne energije, registracija imovine, mogućnost kreditiranja, zaštita
investitora, poreska politika, međunarodna trgovina, izvršenje ugovora i rješavanje
nesolventnosti.
Sličnu analizu je izradio i Savjet stranih investitora BiH, koji je putem Bijele knjige
identificirao ključne probleme za poslovanje, kao što su: poslovna registracija, porezi,
radno pravo, građevinske dozvole, okolinske dozvole, koncesije, energetska efikasnost i
obnovljivi izvori energije, sudstvo i izvoz.
Potpuno svjestan da se najveći dio pomenutih indikatora i parametara nalazi u
nadležnosti entiteta, distrikta Brčko i kantona, morao sam ih istaci jer pokazuju naš
trenutni status koji je, iz razloga naše loše harmoniziranosti, koordiniranosti i iscrpljivanja
na brojnim pitanjima koja ne donose bilo kakav boljitak, nego naprotiv imaju tendenciju
regresije ili statusa quo, veoma nepovoljan i zasigurno predstavlja jednu od ključnih
prepreka za direktne strane, pa i domaće investicije u Bosni i Hercegovini
Npr., Bosna i Hercegovina od svih zemalja regiona ima najkomplikovaniju proceduru za
početak poslovanja, rangirana je ispod 150-tog mjesta od 189 zemalja svijeta jer početak
poslovanja zahtijeva 11 postupaka i vremenski traje 37 dana.
16
Tako dug proces kao posljedicu ima otežan priliv stranih investicija, podstiče ljude na
neformalnu ekonomiju i povećava korupciju. Zbog toga, jedna od urgentnih mjera, u
skladu sa nadležostima, mora biti skraćenje procedura za početak poslovanja.
Procedura pribavljanja građevinskih dozvola u BiH zahtijeva 17 postupka i traje 179 dana
dok procedura priključka električne energije obuhvata 8 procedura i traje oko 120 dana.
Prema oba ova indikatora Bosna i Hercegovina je, u regionalnom smislu, najlošije
rangirana.
U oblasti poreske politike, Bosna i Hercegovina je zauzela 128. poziciju od 189 zemalja
svijeta, prema mogućnosti dobijanja kredita, BiH se našla na 70-tom mjestu, u segmentu
zaštite investitora zauzima 115-to mjesto dok prema lahkoći procedura trgovine sa
inostranstvom, BiH zauzima 107 mjesto od 189 zemalja svijeta.
Zbog svega prethodno kazanog, može se zaključiti da je bosanskohercegovačka privreda
nekonkurentna, ali da postoji veliki i još uvijek neiskorišteni prostor za njeno poboljšanje.
Zajedničkom i sinhroniziranom akcijom Države, entiteta, kantona i općina možemo
poboljšati poslovni imidž Bosne i Hercegovine, prije svega u oblasti unapređenja
regulative i stavljanja naših konkurentskih prednosti, kao što su: prirodni resursi, jeftina
radna snaga, postojanje velikog broja visokoškolskih ustanova koje pripremaju nove
kadrove, dobar geostrateški položaj, povoljni klimatski uslovi, turistički potencijal, stabilna
moneta itd., u funkciju planskog razvoja. Baš onako kako to kaže Michael Porter: „Nacije
odabiru prosperitet ako stvore takve politike, zakone i institucije koji podupiru rast
produktivnosti.”
Neophodno je, dakle pospješiti kvalitet poslovnog okruženja kako bismo poboljšali
međunarodnu konkurentnost naše ekonomije. Neophodne su, u stvari, reforme koje će
od Bosne i Hercegovine stvoriti ekonomski, politički i socijalno jaku i stabilnu zemlju. Zato
će biti potrebno dograditi zakonsku regulativu u pojedinim oblastima, imajući u vidu i
konkretna zakonska rješenja vezana za politiku stranih ulaganja, promociju malih i
srednjih preduzeća, formiranje slobodnih zona i nastaviti konzistentno raditi na
implementaciji ključnih međunarodnih sporazuma poput CEFTE, proširenja poslova sa
članovima EFTE ili punog pristupanja Svjetskoj Trgovinskoj Organizaciji.
Paralelno sa pomenutim aktivnostima, posebnu pažnju ćemo posvetiti onim sektorima u
kojima imamo komparativne, pa i konkurentne prednosti, a koje ću u nastavku kratko
obraditi.
Prvi od njih je ENERGETIKA.
Zadatak ovog sektora jeste da obezbjedi energetsku stabilnost BiH, odnosno dovoljne
količine energije i energenata, uz jasan zakonodavni okvir i povoljan ambijent za
investiranje. Svjestan ograničenih nadležnosti koje u ovome sektoru ima BiH odnosno
Vijeće ministara BiH, ipak ću navesti neke osnovne pokazatelje koji jasno pokazuju da je
riječ o jednom od najvažnijih potencijala sa kojim raspolažemo i da bi izrada i usvajanje
cjelodržavne strategije, usaglašene sa prioritetima na entitetskim i kantonalnim nivoima,
17
znatno pomogla privlačenju investicija, planskoj izgradnji i vrlo pozitivnim efektima na
ukupan privredni razvoj BiH.
Osnovni izvori primarne energije u Bosni i Hercegovini su hidro i termoelektrane i one
pokrivaju preko 60% od ukupne potrošnje primarne energije. Teoretski potencijal Bosne i
Hercegovine u hidroenergiji iznosi oko 8.000 MW što BiH stavlja na 8. mjesto u Evropi,
dok tehnički potencijal iznosti 6.800 MW, a ekonomski 5.800 MW. Trenutno instalirani
kapacitet iznosi nešto više od 2.000 MW što predstavlja cca. 53% ukupno proizvedene
energije. Navedeni parametri jasno ukazuju na krucijalni značaj hidropotencijala , ali i na
činjenicu da je isti u velikoj mjeri neiskorišten – iskorištenost hidropotencijala u BiH je
manja od 40% i najmanja je od zemalja u regionu u kojima iskorištenost hidropotencijala
prelazi 60 % dok je taj prosjek u zemljama EU veći od 80 %.
Osim hidropotencijala, Bosna i Hercegovina posjeduje i velike potencijale za
iskorištavanje energije iz obnovljivih izvora, poput energije dobijene iz vjetra, solarne
energije, energije biomase i geo-termalne energije, a raspolaže i sa značajnim rezervama
uglja koje se procjenjuju na više od 6 milijardi tona što predstavlja izvanrednu bazu i vrlo
ozbiljan potencijal za investiranje u nove rudnike i nove termoelektrane, naravno bazirane
na najsavremenijim tehnologijama i uz maksimalnu zaštitu okoliša.
Dakle, kapaciteti BiH u oblasti energetike su respektabilni, ali je rad na usvajanju
potrebnih strategija u potpunom zastoju. Činjenica da ću ja danas kao prioritetan pravac
djelovanja u ovome sektoru kazati praktično ono isto što su u svojim ekspozeima naveli
moji prethodnici 2007. odnosno 2012. godine, govori u prilog konstataciji da se nije
dovoljno radilo na ključnim prioritetima kao što su: Izrada cjelodržavne strategije razvoja
energetskog sektora, Zakon o gasu, usklađivanje zakonodavstva na državnom nivou sa
drugim i trećim energetskim paketom EU, novi desetogodišnji plan izgradnje, proširenja i
rekonstrukcije razvojne mreže kao i zajednička mapa puta za razvoj cjelokupne strukture
tržišta.
Slijedeći strateški sektor jeste POLJOPRIVREDA, RURALNI RAZVOJ i PROIZVODNJA
ZDRAVE HRANE.
Jednako kao i u sektoru energetike, BiH ima dobre prirodne uslove za razvoj
poljoprivredne proizvodnje i ruralni razvoj. Raspolažemo sa značajnim zemljišnim
potencijalom, sa velikim količinama vode, relativno dobro izgrađenom infrastrukturom,
tradicijom u proizvodnji hrane, prihvatljivim troškovima radne snage, veoma dobrim
uvjetima za razvoj agro turizma kao i činjenici da se nalazimo u blizini evropskog tržišta.
Međutim, i pored takvih prednosti, i iako predstavlja jednu od najbitnijih grana u
bosanskohercegovačkoj privredi, poljoprivreda u odnosu na druge grane privrede
pokazuje stagnaciju. Udio poljoprivrede u bruto nacionalnom prihodu BiH se smanjuje, od
ukupnih oraničnih površina koristi se manje od 50%, prosječni prinosi su i dalje vrlo
skromni i daleko su ispod evropskih prosjeka.
18
Osim navedenih postoje i dodatni faktori koji utiču na skromnu ukupnu poljoprivrednu
proizvodnju, kao što su mali i usitnjeni zemljišni posjedi, slaba tehnička opremljenost
poljoprivrednih gazdinstava, zastarjele tehnologije proizvodnje, gotovo simbolično
korištenje sistema za navodnjavanje, još uvijek dominantna prisutnost ekstenzivnog i
naturalnog načina proizvodnje i postojanje miniranog poljoprivrednog zemljišta.
Klimatske promjene su, također, faktor koji posljednjih godina znatno utiče na sveukupnu
poljoprivrednu proizvodnju ali se još uvijek kao ključni otežavajući faktor može naglasiti
postojeći i neharmonizirani zakonodavni i institucioni okvir u Bosni i Hercegovini kao i
nedostatak adekvatnih poreskih politika.
Zbog toga smatram da će biti potrebno:
 Usvojiti strategiju sveobuhvatnog razvoja poljoprivrede te ubrzati proces usklađivanja u
oblasti sigurnosti hrane, veterine i fitosanitarnoj oblasti, odnosno uspostaviti efikasan
nacionalni sistem sigurnosti hrane i bez odlaganja riješiti nedostatke koje je
identificirala Kancelarija za hranu i veterinu Evropske komisije tokom svoje misije
početkom 2014. Ovo je preduslov za izvoz mliječnih proizvoda u EU.
 Uspostaviti Državno veterinarsko vijeće koje bi bilo ključno koordinaciono tijelo;
 Pripremiti i usvojiti novi Zakon o veterinarstvu BiH u kojem će se jasno razgraničiti
nadležnosti države, entiteta i kantona u Federaciji. I naravno, da odmah otklonimo
moguće dileme – ovaj zakon se nebi bavio prenosom nadležnosti sa entiteta. Zakon
treba da utvrdi jasnu odgovornost i hijerarhiju akcija, monitoringa i izvještavanja na
svim nivoima vlasti.
 Pripremiti i usvojiti Zakon o veterinarskim lijekovima BiH u kojem će se definisati
jedinstvene procedure za registaraciju i promet veterinarskih lijekova i
 U potpunosti izraditi novi sistem identifikacije farmi i goveda u BiH jer je postojeći
sistem nefunkcionalan, preskup i ne zadovoljava potrebe niti EU niti BiH. Ovo je
ujedno i jedna od ključnih zamjerki iz izvještaja Kancelarije za hranu i veterinu
Evropske komisije jer postojeći sistem nije pozudan da garantuje npr. slijed mlijeka od
farme do potrošača.
Osim navedenog, da bi se razvoj agrara istinski pokrenuo i postigli ciljevi u proizvodnji i
zapošljavanju, neophodno je, uz obaveznost saradnje sa vladama entiteta, kantona i
distrikta Brčko, aktivnosti usmjeriti u pravcu:
 Poboljšanja konkurentnosti u proizvodnji, preradi i trgovini uz podizanje nivoa kvaliteta
i sigurnosti domaćih proizvoda,
 većeg stepena specijalizacije i modernizacije poljoprivredne proizvodnje i dostizanja
većeg stepena konkurentnosti te podrške za uvođenje sistema kontrole i kvaliteta,
 uravnoteženju vanjskotrgovinske bilanse poljoprivrednih proizvoda sa drugim
zemljama,
 povećanju materijalno-finansijske podrške domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji i
ruralnim područjima,
 Promocije ruralnog turizma i podrške proizvodnji specifičnih geografski brendovanih
proizvoda
19
 Harmonizacije sektora poljoprivrede i ruralnog razvoja s EU, odnosno usvajanju
evropskih standarda i pravila u poljoprivrednoj proizvodnji i prehrambenoj industriji.
Jasno je da pred bh. poljoprivredom stoje izazovi vezani za ispunjavanje preuzetih
obaveza na putu ka EU, jer proces pridruživanja neizbježno zahtijeva prilagođavanje i
reformu poljoprivrednog sektora u skladu sa zahtjevima EU. S tim u vezi, neophodno je
stvaranje i jačanje operativne strukture za korištenje pretpristupne pomoći za
poljoprivredu i ruralni razvoj, te razvoj komponenti Poljoprivrednog informacionog sistema
kao osnove za praćenje stanja u poljoprivredi. U ovome momentu od izuzetne je važnosti
poštivanje legislative i standarda dobre poljoprivredne prakse (GAP), odnosno 19 EU
direktiva i regulativa, koje se tiču zaštite okoliša, zdravlja ljudi, životinja i biljaka, te
dobrobiti životinja.
Poštovane zastupnice i zastupnici,
Siguran sam da će nas vrijeme koje je pred nama u potpunosti uvjeriti da je formiranje
ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja na državnom nivou potreban pa i neophodan
potez, a do tada će biti potrebno jasnije definirati nadležnosti sektora koji se bave
pitanjem poljoprivrede i proizvodnje hrane na državnom nivou jer isti ne ostvaruju zadane
ciljeve i evidentno je da nadležnosti i proces koordinacije nisu najjasniji onima koji ih
sprovode, niti u horizontalnom, niti u vertikalnom pravcu, dok usaglašavanje između
entiteta teče veoma sporo i neefikasno. Istovremeno državni nivo nema adekvatan
kontakt sa stvarnim donosiocima odluka što ne doprinosi kvaliteti integrativnog procesa
približavanja EU.
I želim kazati još jednu stvar, kada god i gdje se god utvrdi neprincipijelno ograničavanje
izvoza iz BiH u vidu postavljanja tkz „nevidljivih carinskih barijera“, mislim da je potrebno
primjeniti recipročnu mjeru. Nije, i neće biti riječ o bilo kakvim protekcionističkim mjerama
ili zatvaranju tržišta – riječ je samo o ravnopravnosti koju naše kompanije moraju imati pri
izvozu, jer ako je naše tržište otvoreno za sve proizvode onda i druga tržišta moraju biti
otvorena za naše proizvode a ne u skladu sa nepisanim ili ad-hoc propisima, zatvorena,
nedostupna ili ograničena za naše proizvode. Naravno, poštivanje zakonom predviđenih
kontrola i zahtijevani standard odnosno kvalitet proizvoda se podrazumijeva.
Osim aktivnosti u spomenutim oblastima biće potrebno pokrenuti i završiti čitav niz drugih
projekata i obaveza iz drugih sektora, kao što je:
- Uspostavljanje Agencije za MSP (mala i srednja preduzeća), kao obaveze koju je
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine preuzelo potpisivanjem dokumenta o Europskom
partnerstvu Bosne i Hercegovine sa EU, kao i Uspostavljanje Fonda za razvoj i
poduzetništvo, odnosno Fonda za mala i srednja preuzeća, radi osiguravanja
finansijskih sredstva za projekte od državnog značaja, međuregionalne i međunarodne
projekte i značajnije međuentitetske projekte u sektoru malih i srednjih preduzeća.
Fond će omogućiti poboljšanje finansijske održivosti projekata koje finansiraju
međunarodni donatori, a posebno EU. Zemlje zapadnog Balkana su već formirale
fondove, a niz je argumenata koji ukazuju na potrebu osnivanja Fodna na državnom
20
nivou: generalno će poboljšati finansijski tok, privući će više izvora za kofinansiranje i
ostvariti više multiplicirajućih efekata.
Osim toga, Agencija i Fond za MSP mogu riješiti vrlo bitno pitanje pristupa BiH
finansijskim sredstvima EU za potporu i jačanja poslovnog ambijenta u BiH, kao i
potporu bh preduzećima za jačanje vlastite konkurentnosti, razvoj programa
istraživanja i razvoja, uvođenje novih proizvoda, transfer tehnologija i sl.
- Pokretanje zvanične inicijative prema Evropskoj Komisiji sa zahtjevom za otpočinjanje
procesa sa Potpisivanje Sporazuma o ocjenjivanju usklađenosti i prihvatanju
industrijskih proizvoda u pravni sistem BiH u oblastima već preuzetih direktiva EU, kao
što su: Naredba o opremi pod pritiskom, Naredba o neautomatskim vagama, Naredba
o ličnoj zaštitnoj opremi, Naredba o elektromagnetskoj kompatibilnosti, Naredba o
sigurnosti liftova, Naredba o sigurnosti mašina, Naredba o električnoj opremi
namijenjenoj za upotrebu unutar određenih naponskih granica.
Također, insistiraćemo i na preuzimanju preostalih 20 direktiva koje su u nadležnosti
institucija BiH jer bi njihovo preuzimanje, pored ekonomskih efekata, imalo i direktne
pozitivne implikacije na proces pridruživanja BiH Evropskoj uniji.
- Jedan od važnih prioriteta Vijeća ministara će biti i intenziviranje aktivnosti na
završetku pregovora za pristupanje Bosne i Hercegovine Svjetskoj trgovinskoj
organizaciji (WTO). U ovome segmentu je veliki dio obaveza završen i potrebno je
čitav proces u potpunosti finalizirati u razumnom vremenskom periodu.
U oblasti TRANSPORTA I KOMUNIKACIJA biće potrebno:
- usaglasiti cjelodržavnu strategiju za sektor transporta, odnosno izraditi strategiju
prometnog razvoja BiH i sektorskih prometnih strategija za period 2015.-2030.
- nastaviti izgradnju nedostajuće transportne infrastrukture, naročito one koja je dio
glavne regionalne transportne mreže jugoistočne Evrope, sa fokusom na projekat
Koridora 5c uključujući i dalji razvoj željezničkog, zračnog i vodnog saobraćaja čime se
značajno povećava i unapređuje regionalna povezanost BiH,
- nastaviti aktivnosti na daljoj harmonizacija s EU standardima i propisima uključujući
aspekte sigurnosti i zaštite okoliša,
- povećati spremnost BiH u segmentu sigurnosti cestovnog prometa,
- povećati spremnost BiH za informaciono-komunikaciono umrežavanje i razvoj
informacionog društva i
- jačati e-zakonodavstvo i e-vlade
Naredni sektori koje želim spomenuti jesu OKOLIŠ I TURIZAM.
Bosna i Hercegovina je do sada ratificirala 37 konvencija i protokola relevantnih za zaštitu
okoliša koje pokrivaju čitav niz tematske oblasti kao što su: zaštita zraka u
prekograničnom kontekstu; klimatske promjene; zaštita ozonskog omotača; zaštita i
održivo korištenje prirode i biodiverziteta; zaštita zemljišta od degradacije; zaštita
međunarodnih voda (sliv Dunava i sliv Mediteranskog mora); zaštita močvarnih staništa;
upravljanje opasnim otpadom i hemikalijama; slobodan pristup informacijama o stanju
21
okoliša i učešće javnosti po pitanjima okoliša; procjena utjecaja na okoliš u
prekograničnom kontekstu i niz drugih.
Osim toga, kao potencijalna članica Evropske unije, Bosna i Hercegovina je do sada
ugradila u domaće zakonodavstvo jedan dio važnijih direktiva i uredbi iz poglavlja Okoliš i
klimatske promjene, pravne stečevine Evropske unije, primarno kroz entitetske propise iz
ove oblasti. Ovo poglavlje obuhvata više od 200 pravnih akata (direktiva, uredbi, odluka i
dr.), legislative Evropske unije i predstavlja više od jedne trećine sveukupne legislative
koju naša država, kao buduća članica Unije, mora transponirati u svoj pravni sistem i
osigurati njenu implementaciju.
Slijedeći IPA projekat Evropske unije pod nazivom „Jačanje institucija za zaštitu
okoliša/životne sredine u Bosni i Hercegovini i priprema za predpristupne fondove“, uz
aktivno učešće predstavnika državnih, entitetskih i institucija Brčko Distrikta, nadležnih za
okoliš i vode, krajem 2014.godine su urađeni nacrti sljedećih dokumenata:
• Državna politika zaštite okoliša u Bosni i Hercegovini;
• Strategija aproksimacije propisa Bosne i Hercegovine sa pravnim stečevinama
Evropske unije u oblasti zaštite okoliša/životne sredine;
• Prijedlog institucionalne strukture u Bosni i Hercegovini za monitoring okoliša i
upravljanje podacima o okolišu i izvještavanje prema Evropskoj agenciji za okoliš
(EEA) kao i prijedlog Strategije izvještavanja i upravljanja podacima o okolišu/ životnoj
sredini u sistemu Evropske okolišne informacione i opservacione mreže (Eionet)“.
Ali, i pored do sada urađenog i činjenice da je razvoj politike okoliša u Bosni i Hercegovini
podržan kroz razne vidove pomoći od strane Evropske unije i drugih međunarodnih
fondova, sa ciljem jačanja državnih i entitetskih vladinih institucija odgovornih za okoliš i
razvoja relevantnih politika, kako bi se poboljšalo upravljanje okolišem i osigurao održivi
razvoj na području cijele države, u Bosni i Hercegovini još uvijek nije usvojena
sveobuhvatna politika za ovu oblast, niti je formalizirana i uređena odgovarajuća
struktura, koja bi sa državnog nivoa osigurala efikasnu koordinaciju i provođenje
ratificiranih okolišnih konvencija i protokola.
Zbog toga ćemo u ovoj oblasti imati sljedeće prioritete:
- Usvajanje cjelodržavne strategiju zaštite okoliša koja će obuhvatiti sektore upravljanja
otpadom, kvalitetu vode i zaštitu prirode kao i klimatske promjene i predvidjeti
odgovarajuće kapacitete za provedbu, odnosno osigurati jače integrisanje politika
zaštite okoliša u politike svih ostalih sektora (energija i rudarstvo, transport,
poljoprivreda i šumarstvo, industrija, turizam, itd),
- Usvojiti Strategiju aproksimacije propisa Bosne i Hercegovine sa pravnim stečevinama
Evropske unije u oblasti zaštite okoliša/životne sredine i oformiti jedinice za energetsku
efikasnost i obnovljive izvore energije pri relevantnim ministarstvima. Tako bi se
ubrzalo donošenje relevantne legislative u skladu sa pravnom stečevinom Evropske
unije i usvojiti planove za primjenu najzahtjevnijih direktiva, kao što je direktiva o vodi
22
za piće, direktiva o poplavnim rizicima, planu urbanih, odnosno otpadnih voda, o
upravljanju otpadom i deponijima otpada,
- Unaprijediti mehanizme za promociju korištenja obnovljivih energetskih resursa, učiniti
ih tržišno konkurentnim i osigurati mehanizme za implementaciju, te u saradnji sa
entitetskim i kantonalnim nivoima pripremiti i kompletirati mape vjetra, geotermalne
mape, mape malih hidroelektrana, potencijala sunčeve energije i mape proizvodnje i
distribucije drveta,
- Uspostaviti odgovarajuće kapacitete na nivou BiH radi realizacije međunarodnih
ugovora o okolišu, posebno onih kojima su pristupile i EU i BiH. To znači da će biti
neophodno ili osnovati Agenciju za okoliš i energetsku efikasnost ili razviti poseban
sektor za okoliš u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, koji će biti
kapacitiran da u saradnji sa drugim državnim i entitetskim institucijama, prvenstveno
sa Direkcijom za evropske integracije, osigura provođenje usvojene politike i
navedenih strategija i planova, uz fokus na pristupanje sredstvima predpristupnih
fondova.
U oblasti TURIZMA, Bosna i Hercegovina ima respektabilne, ali nažalost nedovoljno
iskorištene kapacitete. Ne postoji niti jedna grana turizma za koju BiH ne posjeduje
potrebne predispozicije. Ali ono na čemu je potrebno permanentno raditi „jeste razvoj
turističke infrastrukture i ponude, jer se razumijevanje turizma i komplementarnih,
odnosno pratećih djelatnosti mora temeljiti na činjenici i obavezi da pozitivni učinci
turizma moraju svoju bazu imati u količini "domaćeg" proizvoda u ukupnoj ponudi te da
turizam treba biti generator razvoja ekonomskog okruženja u kojem djeluje“.
U oblasti fiskalnog i finansijskog sistema, aktivnosti će se biti bazirane na sljedećim
zadacima:
- Nastavak organizacije i vođenja pregovora koji se odnose na zaključivanje sporazuma
o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze i dohodak sa drugim
državama,
- Koordinacija sa Centralnom bankom BiH u vezi sa provođenjem zakonskih procedura
koje se odnose na upravljanje unutrašnjim dugom, starom deviznom štednjom itd,
- Održanje efikasnog trezorskog sistema i sistema centralnog obračuna i isplate plaća
za institucije BiH,
- Uspostavljanje efikasnog sistema interne revizije u institucijama Bosne i Hercegovine i
koordinacija sa entitetskim ministarstvima,
- Unapređenje koordinacije sa nižim razinama vlasti u vezi sa pripremanjem godišnjih
budžeta i srednjoročnih budžetskih projekcija,
- Saradnja sa međunarodnim finansijskim institucijama u vezi sa servisiranjem
postojećih dugova i koordinacijom aktivnosti koje se tiču novih zaduženja BiH i entiteta
sa posebnim osvrtom na projekte koje Vijeće ministara i entitetske Vlade proglase
strateškim.
23
U vezi sa, u posljednje vrijeme dosta spominjanim mogućim izmjenama PDV-a i
akcizama u Bosni i Hercegovini, moram kazati da ćemo ući u izmjene i dopune postojećih
zakona koji tretiraju ova pitanja tek poslije vrlo ozbiljnih i prije svega stručnih analiza i
dokaznica o pozitivnim efektima na ukupan ekonomski i finansijsko-fiskalni sistem u BiH,
iako se već sada može kazati da postoji realna mogućnost pa i sasvim opravdani razlozi
za izmjene zakona o akcizama u Bosni i Hercegovini u dijelu povećanja iznosa akcize za
naftne derivate.
Osim navedenih sektora i aktivnosti želio bi posebno obrazložiti dva prijedloga za koje
mislim da mogu poboljšati ukupan ekonomsko-finansijski ambijent u BiH:
- Prvi je osnivanje Banke za obnovu i razvoj Bosne i Hercegovine a
- Drugi je Izrada i usvajanje Zakona o strateškim investitorima/investicijama u BiH.
Kao posljedica finansijske i ekonomske krize, te visokog nivoa 'externe' ranjivosti i
zavisnosti ekonomije Bosne i Hercegovine, nivo investicija u BiH bilježi značajan pad u
periodu 2009.-2014. godina. Ovakvo stanje u oblasti investicija, a posebno direktnih
investicija, direktno ugrožava mogućnosti generiranja zaposlenja, održivih stopa rasta i
stvaranja predpostavki jačanja konkurentnosti bosanskohercegovačke ekonomije.
Cilj formiranja Banke za obnovu i razvoj BiH jeste etabliranje neophodnog legislativnog i
institucionalnog okvira za promociju i rast investicija u BiH na državnom nivou (koji kao
strateške partnere inkorporira vlade/institucije na entitetskim nivoima) kao i direktna
podrška kroz niz raspoloživih finansijskih instrumenata (uključujući grarancije,
finansiranje, kreditiranje i sl.) razvojnim projektima različitog karaktera i stepena
složenosti, uključujući podršku:
•
•
•
•
Proizvodnim, procesnim i novativnim aktivnostima,
Infrastrukturnim projektima,
Poticanju izvoznih aktivnosti,
Malim i srednjim-preduzećima (posebno su mala i srednja preduzeća suočena sa
poteškoćama pristupa kapitalu, čak i u slučaju kada investicije ili finansijska
sredstva ne impliciraju veći finansijski rizik. U tom smislu, neminovna je podrška u
vidu garancija, direktnih i indirektnih finansijskih instrumenata od strane meritornih
razvojnih institucija ili u konkretnom slučaju banake za obnovu i razvoj).
Prema tome, Banka za obnovu i razvoj bi osigurala:
a) održiv i ravnomjeran privredni razvoj Bosne i Hercegovine,
b) elemente privelegiranog/povlaštenog statusa za strateške investicije,
c) elemente provodivosti i regulatorne efikasnosti neovisno o geografskom
području/lokaciji u koju se investira, kao i
d) tehničku asistenciju za potrebe realizacije investicija sa visokim nivoom
ekonomske 'dodajne vrijednosti' na teritoriji BiH.
Naravno, bio bi osiguran princip 'proporcionalnosti' i „nediskriminacije“ u vezi goegrafske
lokacije privrednog subjekta ili same investicije dok bi sredstva Banke mogla biti
24
odobrena/korištena samo u slučaju da izvori finansiranja nisu dostupni iz drugih
konvencionalnih izvora financiranja na 'razumnim' osnovama.
Ako bi ovaj prijedlog bio podržan, insistiraću da rukovođenje i nadzor nad radom ove
banke bude visoko profesionalno, te da aktivno radimo na privlačenju interesa Evropske
banke za obnovu i razvoj, Evropske investicijske banke kao i drugih evropskih i svjetskih
finansijskih institucija kao strateških partnera u ovome važnom poslu.
Što se tiče Zakona o Strateškim Investicijama/investitorima u BiH, njegova svrha se
ogleda u regulatornim reformama tj. smanjenju regulatornog opterećenja za strateške
investitore kroz pojednostavljivanje i ubrzavanje procesa dobivanja potrebne
dokumentacije, uključujući i dozvole neminovne za realizaciju investicionih projekata od
'strateškog značaja' za Bosnu i Hercegovinu.
Mislim da je incijativa za donošenje ovoga zakona teorijski i praktično utemeljena,
zasnovana je na najboljoj praksi, i smatram je neminovnim i minimalnim interventnim
mehanizmom djelovanja za poticanje/promidžbu i rast investicija u BiH.
Opravdanost donošenja ovog zakona se ogleda i u:
•
•
trenutnom nepovoljnom poslovnom okruženju BiH,
preklapanju i neriješenim 'statusom' medju-entitetskih investicionih projekata, što
dodatno komplikuje realizaciju investicionih projekata od državnog značaja.
Naravno, bila bi neophodna usaglašenost sa važećim zakonima, posebno sa Zakonom o
državnoj pomoći kao i jasno i precizno definirani/usvojeni principi i kriteriji ocjene
'strateške investicije' koji se nesporno moraju vezati, kako za veličinu investicije tako i za
kriterije ocjene ekonomske 'dodajne vrijednosti' projekta.
Ovim zakonom bi se regulisale procedure u podršci investicionim projektima na državnom
nivou u smislu nadležnosti i procesa odlučivanja u vezi sa strateškim projektima, čime bi
bila omogućena efikasna i učinkovita realizacija projekata te prevenirane administrativne
barijere koje realno postoje na nižim nivoima vlasti.
Osim toga, zakonom bi se omogućila:
a) zakonski regulirana procedura realizacije investicionog projekta,
b) prioritetna realizacija bez obzira na geografsku lokaciju investicije,
c) ubrzano i efikasno među-entitetsko usaglašavanje procedura neophodnih za
realizaciju investicije ocjenjene od 'strateškog značaja' za čitavu BiH,
d) promocija i realizacija infrastrukturnih projekata od državnog odnosno obostranog
entitetskog značaja,
e) promocija kooperacije i saradnje među entitetskim privrednim subjektima i realizacija
zajedničkih investicionih ulaganja od 'strateške važnosti',
25
f) efikasnost realizacije kroz fiskalne privilegije i druge vidove podrške, učešća i saradnje
od strane države/entiteta.
Poštovane zastupnice i zastupnici,
Imajući u vidu i ostale sektore smatram da će biti potrebno:
- permanentno i konzistentno raditi na ukidanju svakog oblika i vrste diskriminacije,
segregacije, asimilacije i politizacije u obrazovanju u Bosni i Hercegovini,
- intenzivirati napore na usklađivanju i harmonizaciji zakonodavstva u Bosni i
Hercegovini s obzirom na činjenicu da pojedini kantoni u Federaciji Bosne i
Hercegovini nisu donijeli i/ili uskladili svoje zakone sa okvirnim zakonima u oblasti
obrazovanja,
- i dalje aktivno raditi na uključivanju Bosne i Hercegovine u evropski i globalni sistem
obrazovanja i nauke kako bi postali aktivni učesnik a ne puki aplikator obazovih i
naučno-istraživačkih i istraživačko-razvojnih tokova i projekata u EU i svijetu,
- inovirati, dovršiti i izraditi nekoliko dokumenata suštinski važnih za oblast obrazovanja i
nauke u BIH, kao što su:
 Strateški pravci razvoja predskolskog odgoja i obrazovanja u Bosni i
Hercegovini ;
 Strategija razvoja stručnog obrazovanja i obuke u Bosni i Hercegovini.
 Strateški dokument za predškolski odgoj i obrazovanje u Bosni i Hercegovini.
- Usvojiti strateški dokument „Vizija za vještine 2020“ Bosne i Hercegovine jer bi
finalizacija i usvajanje ovoga dokumenta bila od ogromne koristi s obzirom da bi to bio
zajednički strateški dokument na nivou BiH za oblast obrazovanja, rada i
zapošljavanja, te bi njegovim usvajanjem BiH ispunila uvjet potreban za dobijanje
sredstava iz IPA-e II fondova.
Naime, osim dva sektora: demokratija i upravljanje, te vladavina prava i osnovna
ljudska prava, Strateški dokument za IPA II za BiH predviđa korištenje predpristupne
pomoći u još dva sektora: konkurentnost i inovacije, te obrazovanje, zapošljavanje i
socijalne politike. Da bi mogla računati na IPA sredstva u ovim sektorima za 2016.
godinu, BiH treba da izradi planske dokumente do kraja avgusta 2015., kojim, između
ostalog, trebaju biti opisana stanja u sektorima, odnosno podsektorima i prioriteti za
srednjoročni period.
- Provesti Akcioni plan za izradu i provedbu Kvalifikacijskog okvira u BiH za period 2014.
– 2020. godina, kao instrument klasificiranja kvalifikacija stečenih u Bosni i
Hercegovini, kojim se daju osnove za jasnoću, pristupanje, prohodnost, sticanje i
kvalitetu kvalifikacija.
26
U oblasti zdravstva će biti potrebno:
-
Izraditi i usvojiti Strategiju za zdravstveni sektor u BIH kao preduvjet za pristupanje
fondovima EU,
Pokrenuti procedure za pristupanje Bosne i Hercegovine programu EU „Zdravstvo za
razvoj“ te
Vršiti potrebnu koordinaciju rada ekspertnih komisija i radnih grupa uspostavljenih od
strane Vijeća ministara BiH i Konferencije za oblast zdravstva u BiH.
Područje kulture i sporta, koje želim posebno naglasiti, ne smije i neće biti stavljeno na
marginu, jer su kultura i sport jedan od najvažnijih brendova BiH.
„Važnost i vrijednost koju Bosna i Hercegovina nosi kao multikulturna i multikonfesionalna
država, i unosi u Evropu, jeste kvalitet na kojem treba graditi evropsku Bosnu i
Hercegovinu. U tom smislu, duboko cijeneći kulturna dostignuća svih konstitutivnih
naroda, treba podvući da je kultura Bosne i Hercegovine proizvod miješanja i preplitanja
kultura svih njenih naroda i svih građana koji ovdje žive, i da predstavlja zajedničko
bogatstvo i zajedničko dobro koje u institucionalnom smislu mora biti vrednovano i
zaštićeno“.
Više od 800 dobara u Bosni i Hercegovini je proglašeno nacionalnim spomenikom, više
od 1500 čeka na potencijalnoj listi nacionalnih spomenika dok, nažalost još uvijek više od
70 spomenika na teritoriji BiH ima status ugroženih spomenika kulture.
Slična je situacija i sa 7 institucija kulture koje imaju neriješeni pravni status.
Ne znam da li svi dijelimo isto mišljenje, ali u meni izaziva osjećaj stida činjenica da je
tako dugo zatvoren Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine koji je osnovan 1888. godine i
koji, kao najstarija moderna kulturna i naučna ustanova u Bosni i Hercegovini, predstavlja
sedimentaciju materijalnog bogatstva brojnih kultura koje su ostavile svoj trag na
području Bosne i Hercegovine. Ne vidim ni jedan razlog zašto se ne bi vrlo aktivno
posvetili ovome pitanju, razriješili status muzeja i poklonili ga našim građanima, našoj
djeci i turistima da uživaju u bogatoj historiji BiH. Kao i ostalih 6 institucija kulture koje
nose prefiks BIH. Kao i muzej Zimskih olimpijskih igara koji još uvijek nije obnovljen iako
predstavlja simbol olimpizma sa kojim se može pohvaliti samo mali broj gradova u svijetu.
Moramo promijeniti naš odnos prema našem prirodnom i kulturno-historijskom naslijeđu i
kulturi uopće, posebno zbog činjenice da se dosadašnje prezentiranje naše kulture u
svijetu uglavnom svodilo na potpuno usamljene primjere i ovisilo o trenutnim interesima u
određenim dijelovima entiteta i lokalnih zajednica, a ne o sistematskom promoviranju
projekata ili autora i njihovih radova, te zemlje u cjelini. Ipak su, i pored nepostojanja
sistemske brige o kulturi uopće, zahvaljujući sposobnostima naših ustanova i pojedinaca,
ostvareni zapaženi uspjesi kojima svjedočimo kroz brojne festivale i manifestacije, poput:
«Sarajevo film festivala», MESS-a, «Banjalučkog internacionalnog filmskog festivala»,
«Mostarskog proljeća», «Tuzlanskih književnih susreta», «Jazz festivala», «Sarajevske
zime», izložbe Udruženja Likovnih Umjetnika BiH itd.
27
Mislim da ovakvi projekti koji su pravi brend BiH kao i svi sportski strukovni savezi koji su
registrirani na nivou Bosne i Hercegovine trebaju biti finansirani iz budžeta Bosne i
Hercegovine, umjesto neselektivnog finansiranja brojnih udruženja i organizacija koji bi, u
principu, trebali biti finansirani sa entitetskog, kantonalnog ili općinskog a ne sa državnog
nivoa.
Dobra provjera postojanja naše skupne volje da razvijamo zajedničke projekte od
interesa za državu i entitete ali i lokalne zajednice, jeste i biće EYOF, odnosno
omladinska olimpijada koji nas očekuje 2017. godine, koja će se održati na olimpijskim
planinama Bjelašnici, Igmanu i Jahorini, uz učešće više od 1 500 sportista iz 49 zemalja
Evrope. Olimpijska zastava se poslije 31 godine vratila u Sarajevu i Istočno Sarajevo
čime je ponovo probuđen i oživljen duh olimpizma. To još jednom potvrđuje da su sport i
kultura karike koje spajaju i zbog toga pomoć države tim sektorima u organizacionom i
finansijskom smislu treba biti kvalitetnija i efikasnija.
Mogu kazati da ću uložiti maksimalne napore da se promijeni i institucionalno i finansijski
unaprijedi stanje u oblasti kulture i sporta sa ciljem da se postigne potreban nivo
saglasnosti u vezi sa afirmiranjem naših kulturnih vrijednosti i ukazivanjem na bogatstvo i
raznolikost koju posjedujemo.
Poseban akcenat želim staviti i na položaj mladih u BiH, jer su mladi ljudi generalno, a
posebno visoko obrazovani mladi ljudi, suočeni sa brojnim problemima među kojima je
najizraženiji problem nezaposlenosti koja je među najvećim u regiji. Mislim da stvaranje
uvjeta da mladi ljudi ostanu u BIH i vežu svoje profesionalne i porodične ambicije i
intencije za svoju domovinu mora postati jedan od ključnih prioriteta i Vijeća ministara i
svih nivoa vlasti u BiH. U cilju poboljšanja stanja u ovoj oblasti, predložiću, vođen dobrim
iskustvima iz regije, donošenje Nacionalne strategije za mlade za period 2015-2025.
godina.
Na kraju ovoga seta prioriteta želim posebno istaći jedno od najvažnijih pitanja na koje
značajan uticaj ima rad Vijeća ministara, a to je međunarodni i regionalni status koji u
ovome trenutku ima Bosna i Hercegovina. Biće potrebno permanentno raditi na daljoj
međunarodnoj afirmaciji Bosne i Hercegovine i sadržajnom i kvalitativnom unapređenju
naših političkih, ekonomskih, sigurnosnih, kulturnih i svih drugih oblika saradnje, prije
svega sa našim susjedima: Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom, sa svim zemljama u
bližem regionu, koje jesu ili koje još, kao i mi, nisu članice EU, poput: Austrije, Slovenije,
Makedonije, Albanije, Turske, Bugarske itd, sa svim članicama EU kao i svim zemljama
svijeta a posebno sa onima koji su potvrđeni i dokazani prijatelji Bosne i Hercegovine
među kojima posebno mjesto imaju Sjedinjene Američke Države.
Mislim da nam za realizaciju ovoga važnog cilja, osim naših institucija, ministrastva i
DKP-ova itd, na raspolaganju stoji još jedan, po mom mišljenju nedovoljno iskorišten
kapacitet, a to je naša respektabilna naučna, stručna i poslovna dijaspora, koja svojim
organiziranim i koordiniranim angažmanom može značajno unaprijediti status BiH na
unutrašnjem i međunarodnom planu. Zbog toga će pitanje uloge dijaspore u ukupnom
28
razvoju BiH svakako biti jedno od pitanja kojem ćemo, kroz adekvatne programe,
aktivnosti i projekte, posvetiti potrebnu pažnju.
Poštovane dame i gospodo zastupnici,
Svjestan sam da će uvijek biti onih koji će govoriti protiv promjena i reformi, koji će se
držati načela: “što lošije, to bolje“, koji će željeti da ova vlast ne uspije, ali sam siguran da
će takvi ostati u manjini i da će progresivne snage nadvladati postojeće zastoje i
pokrenuti procese koji će našu državu učiniti boljom i funkcionalnijom. Znam da ćemo i ja
i kompletno Vijeće ministara BiH biti pod velikim pritiskom i da će naš ključni suparnik u
provedbi pomenutih reformi biti vrijeme i velika, ali moram kazati i opravdana očekivanja
naših građana da se poslije dužeg perioda stagnacije počnu dešavati pozitivne promjene.
Zadaci koji stoje pred nama će zahtijevati samouvjerenost, odlučnost i solidarnost,
odnosno spoznaju da iznad svih pojedinačnih, stranačkih, ideoloških ili bilo kojih drugih
interesa stoji državni interes - interes BiH kao zajedničkog okvira naših stremljenja,
nadanja i očekivanja. I da ovo isto od nas očekuju i građani Bosne i Hercegovine. Ja ih
ne namjeravam iznevjeriti i učiniću sve što bude u mojoj nadležnosti da napravim
sinergiju pozitivnih snaga i da Vijeće ministara i sve institucije Bosne i Hercegovine
postanu mjesta zajedničkog djelovanja i kreiranja programa i projekata kojima ćemo i sebi
i drugima i pokazati i dokazati da hoćemo i da možemo BiH učiniti mjestom boljeg života.
Već dugo vlada apatija i već dugo iz BiH u Evropu i svijet odlaze pesimistične poruke.
Vrijeme je da se to promijeni. Put je dug i pun iskušenja i zamki različitog karaktera, i
savladaće ga samo oni koji su odlučni u namjeri da uspiju i oni koji istinski i duboko
vjeruju u budućnost BiH.
Jedna izreka kaže da postoje tri vrste ljudi u našem društvu: oni koji ne mogu da vide ili
odbijaju da vide probleme, oni koji vide probleme, ali zbog toga što ih nisu sami stvorili,
radije prebacuju krivicu na nekog drugog, i oni koji vide probleme i koji su, uprkos tome
što ih nisu sami stvorili, spremni da preuzmu odgovornost za njihovo rešavanje.
Ja, kao i buduće Vijeće ministara, nećemo biti ni od prve ni od druge vrste ljudi, bićemo
oni koji su spremni da se suoče sa problemima i preuzmu odgovornost za prevladavanje
postojećeg zastoja i pokretanje procesa korjenitih promjena. Zato od budućih ministara
očekujem da budu stručni i ustrajni u svom poslu, iskreni i pošteni u međusobnoj
komunikaciji, hrabri i dosljedni u provođenju zakona i, za mene izuzetno bitna
karakteristika i kriterij - da prihvataju BiH kao svoju jedinu domovinu.
Da li sam spreman da u kapacitetu Predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH ponesem teret
budućih reformi – DA,
Da li sam spreman da svoje ukupne radne, intelektualne i fizičke kapacitete i sposobnosti
stavim u službu funkcije koju ću obnašati i daljeg napretka BiH – DA
Da li sam spreman da svoj posao obavljam pošteno, stručno i ustrajno – DA.
Da li sam spreman da periodično tražim izvještaj od svakog ministra o njegovim
aktivnostima, stepenu realizacije programa rada i zacrtanih ciljeva ali i o razlozima zašto
29
nešto nije urađeno, te da javno ukažem na nedostatke ili neodgovorno i komotno
ponašanje – DA.
Ali, i to želim da kažem već sada, nisam spreman da ja i buduće Vijeće ministara budemo
poligon međustranačkog, međunacionalnog, međuentitetskog ili bilo kojeg drugog
nerazumijevanja, niti tampon zona između nepostojanja političke volje i očekivanih socioekonomskih i društvenih reformi. Na takve retrogradne i opstruirajuće procese ćemo, čim
prepoznamo da predstavljaju neargumentovanu prepreku napretku BiH, pravovremeno i
transparentno reagovati.
Posao koji nas očekuje ne može obaviti bilo koji pojedinac ili bilo koja institucija
samostalno. Obim i kompleksnost zadataka koji stoje pred nama je takav da ga samo
zajedničkim djelovanjem svih nivoa vlasti i svih institucija i uz podršku ukupne javnosti
možemo uspješno obaviti. Jednu od ključnih uloga u takvom procesu će imati mediji, pa
vas pozivam da na profesionalan način i svakako uz pohvalu ili kritiku kada to bude
potrebno, prezentirate rad Vijeća ministara, budete naš korektivni faktor ali i neophodna
podrška za reforme koje će uslijediti.
I na kraju, uvažene dame i gospodo zastupnici, ono što je i najvažnije.
Ništa od ovoga prethodno spomenutog neće biti moguće provesti bez vaše podrške, bez
podrške Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine koja je preduvjet efikasnog i
reformskog djelovanja Vijeća ministara BiH. Vjerujem da će biti postignut visok nivo
međusobne saradnje i razumijevanja i da će svaki zastupnik, bez obzira na političku
opciju kojoj pripada, dati svoj puni profesionalni i stručni doprinos zajedničkom projektu
koji nas očekuje, a to je da Bosnu i Hercegovinu učinimo mjestom boljeg života.
Hvala vam na pažnji, želim vam svako dobro i neka dragi Bog čuva našu domovinu,
Bosnu i Hercegovinu.
30