haber Broj 56 November-December 2010 cijena jedna funta MAŠALA OPET GRANT Bosnia & Herzegovina UK Network has been awarded £272,842, funded from the Big Lottery Fund Iz Networka BH UK NETWORK: JOB ADVERT OUTREACH WORKER – PART TIME Salary: £11,993 p/a, 1-5 years Term Contract (24hrs) Bosnia and Herzegovina UK Network is seeking to recruit an experienced and talented individual with a caring and highly professional attitude to vulnerable people who are amongst the most marginalised in our society. This will involve working with people who have physical, mental health problems and low self esteem. Expect to carry out some paperwork, support and engaging clients in activities. Being a bilingual would be an advantage (Bosnian and English language). Closing date for applications: 10.02.2011 Interviews will be held on week commencing 14.02.2011. For an application pack send an A4 size SAE with 90p stamp to: Bosnia and Herzegovina UK Network, Bosnia House, 36 Medley Road, Birmingham B11 2NE or for downloading application pack please visit our website on www.bhuknetwork.org For more information please telephone: 0121772 3052, or email [email protected] Reg. Charity No: 1067411 BH UK NETWORK: JOB ADVERT ADMIN WORKER – PART TIME (20HRS/WEEK) Salary: £6,365 p/a, 1-5 years Term Contract Bosnia and Herzegovina UK Network is seeking to recruit an experienced and talented individual to provide admin and other support in organising activities in Bosnia house and raising awareness of services available to Bosnian elderly and disabled. An experience of understanding Bosnian community in West Midlands and being bilingual would be an advantage (Bosnian and English language). Closing date for applications: 10.02.2011 Interviews will be held on week commencing 14.02.2011. For an application pack send an A4 size SAE with 90p stamp to: Bosnia and Herzegovina UK Network, Bosnia House, 36 Medley Road, Birmingham B11 2NE or for downloading application pack please visit our website on www.bhuknetwork.org For more information please telephone: 0121 772 3052 or email [email protected] Reg. Charity No: 1067411 2 Iz Networka THANK YOU Dear friends, we would like to inform you that BH UK Network’s application to Big Lottery Fund-Reaching Communities was successful. Bosnia Network have been approved funding of £ 272.842 for a five years project entitled "Elderly West Midlands". Main aim of the project is to provide support to elderly members of Bosnian community in West Midlands. This great success is the result enormous contributions of many individuals and or- ganizations with which BH UK Network cooperates. We would like to thank all of you who gave us assistance, primarily Mehi Jakupovic, Dr. Zdenki Besari, Muhamedu Siranovicu, Emiru Bolicu, Namiku Alimajstorovicu, Ibri Zelihicu, Edinu Hromadzicu, Zaimu Pasicu, Spahi Bajricu, Sakibu Podgoricu, Muji Delicu, Jennifer Stone-Wigg (MBE), Nicku Gregoriju, Feridu Kevricu, Sadjidi Trozic, Rami Hanicu, Mirsadu Hadziosmanovicu, Jusufu Sacicu, Bosnian community in Derby, Birmingham and 3 Brent, BSTRONG, Guy Kilby (Digbeth Trust), Asirt, Refugee Council, Birmingham City Council, Councillor Lynnettee Kelly (Coventry Cuity Council), Blue River Support Service, Loundary and many other organisations and individuals that provided us support in securing funds for this project. We look forward to working with you on delivering this project for the benefit and improving life of elderly members of Bosnian community in West Midlands. Iz Networka BiH UK Network MAŠALA OPET GRANT Nedavno smo dobili radosnu vijest da su Networku odobrena sredstva od £272,842 za projekat pod nazivom “Stariji West Midlands” u trajanju od 5 godina (Februar 2011-Februar 2016) Kako bi rekli naši stari, Bosnia UK Networku iz Birminghama protekle sedmice „izigrala loza“. Šalu nastranu, ali rukovodstvo ove organizacije s ponosom je objavilo vijest da je britanski Lotto ovoj našoj krovnoj organizaciji donirao 272.842 funte za naredni petogodišnji rad. Ova vijest zvuči nevjerovatno, pogotovo kada se zna u kakvoj teškoj ekonomskoj situaciji se nalazi Ujedinjeno Kraljevstvo. Naravno, informaciju više dobili smo od menadžera Networka Anesa Cerića, čovjeka koji je najviše radio na ovoj aplikaciji. Nakon upućenih čestitki, zamolili smo ga da nam da konkretne informacije o ovom fondu: „Više od godinu dana trajao je rad na apliciranju kod Big Lotteery Funda za osiguravanje sredstava za projekt namijenjen starijim osobama u West Midlandsu, oblasti koja obuhvata gradove Birmingham, Coventry, Woovelhampton, Walsal i Dadly. Nedavno smo dobili radosnu vijest da je aplikacija BH UK Networka bila uspješna i da su Networku odobrena sredstva od 272.842 funte za projekt pod nazivom ‘Stariji – West Midlands’, u trajanju od pet godina (februar 2011 – februar 2016). Networkov projekt ima za cilj pružiti pomoć starijim osobama bosanskohercegovačke zajednice u West Midlandsu. „Stari- Dogovor oko realizacije projekta Jusuf Sačić Sastanku koji je organizovan u Bosanskoj kući prisustvovao je i gospodin Jusuf Sačić, gdje je objavljena vijest o odobrenom fondu za pomoć starijim. Gospodin Sačić je bio oduševljen ovom viješćuČ „Čestitam Networku i saradnicima na uspješnoj aplikaciji. Ovaj fond je pravi pogodak ya nas starije jer ima dosta ljudi koji su zavisni od pomoći ovakvih ili sličnih organizacija. 4 jim“ osobama smatramo uglavnom one iznad 60, ali ćemo uključiti i neke ljude u pedesetim koji su lošeg zdravstvenog stanja i trebaju pomoć. Na organiziranju aktivnosti predviđenih projektom radit će tri osobe. Menadžer projekta odgovoran je za organiziranje i omogućavanje aktivnosti, osiguravanje obuke volontera, osiguravanje uslova za organiziranje aktivnosti projekta i cjelokupan menadžment projekta. Outreach radnik (mobilni radnik) odgovoran je za kontaktiranje usamljenih osoba koje ne mogu doći do Bosanske kuće, za koordinaciju volontera povezanih s outreach aktivnostima i pružanje adekvatne pomoći osobama koje nisu u mogućnosti prisustvovati aktivnostima u Bosanskoj kući. Administrator je odgovoran za rutinsku papirologiju, ažuriranje evidencije, recepciju, telefonsku pomoć i opću potporu aktivnostima u Bosanskoj kući. Kroz projekt će biti angažirani i volonteri koji govore bosanski i engleski jezik, u cilju organiziranja aktivnosti za starije. Starijim članovima bh. zajednice bit će 24 sata osigurana telefonska linija za hitnu pomoć koja bi mogla uključivati kontaktiranje hitne pomoći, bolnica, socijalnih radnika i slično.“ Koliko vidimo, okosnica projekta će se realizirati u Bosanskoj kući, Iz Networka a radnici će morati biti prisutni i na terenu. Možete li nam reći nešto konkretnije o tome: „U Bosanskoj kući u Birminghamu BH UK Network će organizirati društvene aktivnosti s ciljem pružanja prilike starijim osobama da sretnu prijatelje i da se druže uz osvježenje, gledanje TV programa (satelitski TV kanali na bosanskom jeziku), pristup radovima, časopisima i magazinima na bosanskom jeziku. Korisnicima projekta će biti na raspolaganju drop in centre, odnosno jedan na jedan savjet i podrška obučenog osoblja i volontera koji će biti pri ruci. Na- Izvršni odbor Networka kon konsultiranja sa starijim korisnicima usluga projekta organizirat ćemo razne kurseve (npr. kompjutera, engleskog jezika), pružanje pomoći i organiziranje druženja za članove bh. zajednice koji paze na starije ili bolesne članove svoje porodice, potaknuti starije korisnike usluga da sudjeluju u planiranju i realizaciji nekih od aktivnosti i pružati mogućnosti za druženje i interakciju sa širom bosanskom zajednicom. Mobilni radnik će imati dosta zadataka, ali ovaj put bih izdvojio odlazak mobilnog radnika s našim starijim članovima kod ljekara, u bolnicu, Muhamed Širamović i Meho Jakupović 5 rješavanje njihove administracije, i sve ono što je bitno za jedan normalan život u zemlji gdje živite a ne govorite dobro jezik.“ HVALA „Osiguravanje sredstava za ovaj petogodišnji projekt rezultat je ogromnog doprinosa mnogih pojedinaca i organizacija s kojima BH UK Network sarađuje. Ovom prilikom želimo zahvaliti svima koji su nam pružili pomoć, prije svega Izvršnom odboru Networka: Mehi Jakupoviću, dr. Zdenki Besari, Muhamedu Siranoviću, Emiru Boliću, Namiku Alimajstoroviću, Ibri Zelihiću, Edinu Hromadžiću, Zaimu Pašiću, Spahi Bajriću, Sakibu Podgoriću, Muji Deliću, Nicku Gregoriju, Feridu Kevriću, Sađidi Trožić, Rami Haniću, Mirsadu Hadžiosmanoviću, Jusufu Šačiću, rukovodstvu bh. udruženja u Derbyju, Birminghamu i Brentu, BSTRONG-u, Guyu Kilbyju (Digbeth Trust), Asirtu, Refugee Councilu, Birmingham City Councilu, Councillor Lynnettee Kelly (Coventry Cuity Council), Blue River Support Service, Loundary i mnogim drugim pojedincima i organizacijama koje su nam pružile pomoć u osiguravanju sredstava za ovaj projekt“, završio je svoj slavljenički raport čovjek koji je ipak daleko najzaslužniji za ovaj dobitak – menadžer BH UK Networka Anes Cerić. Iz Networka 6 Iz Networka Jennifer Stone-Wig (MBE) u posjeti BH UK Networku PONOSNI PATRON BH UK NETWORKA NETWORKOV INFORMACIONI CENTAR Tel: 0121 772 3052, Fax:0121 773 3861 Jenny nije mogla sakriti oduševljenje za ovaj uspjeh i ponos što je patrona jedne ovako uspješne organizacije koja, po njenim riječima, „može biti primjer mnogim drugim organizacijama i ovdje u Velikoj Britaniji ali i u Bosni i Hercegovini“. Nedavno je u posjeti BH UK Networku bila gospođa Jennifer Stone Wig (MBE), koja je za svoj rad u Bosni i Hercegovini i pomoć žrtvama rata dobila titulu MBE (Member of British Empire). Jenny rukovodi humanitarnom organizacijom u Bosni i Hercegovini „Aiuto Svizzero ala Pace in Bosnia“ (Udruženje Pomoć Švicarske miru u Bosni), koje trenutno pomaže oko 160-ero djece širom Bosne koja trebaju medicinsku pomoć. Izvršni odbor Networka predložio je da se gospođa Jenny proglasi patronom BH UK Networka, što je i zvanično usvojeno na godišnjoj skupštini 2008. godine. Tokom posjete prezentirali smo gospođi Jenny godišnji izvještaj o najvažnijim aktivnostima Networka u protekloj godini i finansijski izvještaj. Ona je čestitala Networku na aktivnostima u protekloj godini, a posebno je bila impresionirana, s obzirom na ekonomsku krizu, stabil- nim finansijskim poslovanjem organizacije. Ipak, najveće pohvale su došle na kraju, kada smo prezentirali informaciju da je Network osigurao sredstva za petogodišnji projekt Big Lottery Funda. Jenny nije mogla sakriti oduševljenje za ovaj uspjeh i ponos što je patrona jedne ovako uspješne organizacije koja, po njenim riječima, „može biti primjer mnogim drugim organizacijama i ovdje u Velikoj Britaniji ali i u Bosni i Hercegovini“. U znak zahvalnosti za dosadašnju saradnju i n j e n ADRESA: BOSNIA i HERZEGOVINA UK NETWORK, Bosnia House 36 Medley Road, Greet Birmingham B11 2NE Email: [email protected] www.bhuknetwork.org HABER angažman na pomoći djeci u Bosni i Hercegovini Jenny smo uručili simboličan poklon - knjigu We no longer talk. Knjiga je izdata ove godine i u njoj su sadržane informacije o aktivnostima Networka i izgradnji Bosanske kuće u Birminghamu. Na kraju je izrazila zainteresiranost da prisustvuje ceremoniji zvaničnog početka projekta, koju Network planira organizirati početkom 2011. godine. 7 • Izdavač: BiH UK Network, Bosnia House 36 Medley Road, Greet Birmingham B11 2NE Tel: 0121 772 3052, Fax:0121 773 3861 Email: [email protected] www.bhuknetwork.org • Glavni urednik: Namik Alimajstorović [email protected] • Redakcija: Anes Cerić, Idriz Kadunić, Zaim Pašić, Almina Halilović • Stalna saradnja: Zijad Bećirević (SAD), Dr Zdenka Besara, Muhamed Širanović, Haris Halilović (Njemačka), Faruk Tičić, Meho i Semira Jakupović, Senadin Selimić, Mišo Marić, Vesna Ružička. • Štamparija: Bosanska kuća, Birmingham • Copyright@2009 Bosnia & Herzegovina UK Network Iz Networka 8 Iz Networka 9 Iz Networka Bosnia House Birmingham BH UK NETWORK WELCOMES AARON KERRIGAN While I am here I will be learning many different things and perform various tasks set by Joshua who is the community advisor / administrator for Bosnia Herzegovina UK Network. My name is Aaron Kerrigan, I am 19 years old and I am working here at Bosnia Herzegovina UK Network as an administration assistant. This is part of the Future Jobs Fund I am on. The fund enables people out of work to gain valuable work experience in a real working environment to help them gain the skills that employers will look for as an individual. I was referred to Bosnia Herzegovina UK Network for work experience and for the ability to work in an office environment as I had no previous experience this was a perfect opportunity for me. Before coming to Bosnia Herzegovina UK Network I was in college studying on a BTEC National Diploma in IT. This course gave me some knowledge of businesses and office work as well as IT. This was a slight disadvantage as it gave me no real experience; just knowledge. I considered going to University although I felt I would benefit more if I was to gain experience in a more ‘hands on’ and ‘on the job’ approach rather than learning about it academically. After leaving college, I was having trouble looking for work as I had no experience, so this placement was great for me to get into as now I will be learning many things that I can use to my advantage in a office working environment. In my spare time I like to listen to music and I play many different instruments including guitar and drums I also make my own different styles of music It’s a hobby of mine that I have always enjoyed. I like going out and socialising with my friends as well and some of them are in my band that we get together and make music. While I am here I will be learning many different things and perform various tasks set by Joshua who is the community advisor / administrator for Bosnia Herzegovina UK Network. I am at the moment learning the basic skills and later will go into more comprehensive tasks set by 10 Joshua this enables me to understand the workings of a business and how to make a company successful. I will also follow a few things from an NVQ qualification set out for me later on. Although I will not receive the certificate to show I have learned it, I will still have the experience and knowledge that enables me to work well in an office work place. I will also learn a few management skills giving me the knowledge and ability to go on into training as a manager as well as an administrator. So far I am enjoying my placement very much. Not only am I gaining valuable experience in a real working environment but I am learning different things too. It’s the perfect combination of work and education which is what I really want. It’s like I am in college and working at the same time! Anes the manager of Bosnia Herzegovina UK Network and Joshua have made me feel very welcome here and I hope to show them I am capable of working to the highest standard. After leaving I aim to start working and putting everything I have learned into practise. This opportunity has enabled me to show my own potential as well as mixing in with the new skills I am learning here, this should make me achieve more for the future. Iz Networka BOSNIA HOUSE-WORK EXPERIENCE My name is Amal Noor and I am currently studying at St Albans Academy, It’s my last year there and soon will be studying my post 16 courses in college. Year eleven has been quite stressful for me because of exams and portfolio work deadlines because of this I had to cut down my outside school activities and hobbies it was amazingly hard but I’m proud of myself knowing it was worth it when I saw the huge difference of improvement in my grades. I am a very academic person compared to those of my age group I realized this when I came to this country not being able to speak English at all five years ago however now being predicted as a A’s and B’s for my GCSE results student I think I have done really well. Despite being a very so called “geeky” person I still have some creative hobbies, I design and make my own clothes and I sing and write my own lyrics I also love taking photographs and draw portraits of people, people say I’ve got a very artistic swing to me . I’ve come to the Bosnia Herzegovina UK Network for my work experience. From the moment I walked into the building I realized it was a completely different environment from school, the offices environment tends to be very quiet and everyone seems to be getting on with their work, this was quite new to me knowing that it would never be as quite as being in a school environment. The office equipment and facilities were familiar to me even though I never used to use a photocopying machine as often before as the copy machine was a highTec device that didn’t only photocopy but did other tasks like: scanning, changing copy size, stapling and even producing a magazine. Even though I am not used to the environment, I still really like it because it’s relaxing and inviting. It’s the kind of environment I’d like to work in when I qualify from university. My name is Hamsa Mussa and I’m at my final year at St Albans Academy. I have been given privilege to complete my work experience here. On this piece of literature, I will shed light on the general experience of this organization. The first impression at the Bosnia Herzegovina UK Network was the complex layout of the building. I have observed that the 3 floors have many different qualities which make them unique. As soon as you enter the ground floor you will notice a long narrow stairway which leads to the main office area up stairs, surprisingly next to that stairway there is door which opens a new dimension of the building that was the biggest room area of all It has the ability to transform into three average sized rooms or one massive hall specialized for large events. Returning to the second floor, it is divided into two main areas, the main office for Bosnia Herzegovina UK Network and a rented office space with 5 computers and the is rented by a organization called Blue River. Last but not least, the top floor with Victorian theme décor that is used for private meeting as there are no actives going on there. The general pleasure of being there has made its mark as many peoples’ favorite area. As you will have expected this office has many essential equipment ranging from high performance computers to well organized filing cabinet. The computers are connected to a state of the art printer capable of: folding paper, print double-sided paper, fax, scanning and even staple. The organization needs this due to them producing a monthly magazine called “Haber” meaning Voice. 11 My name is Zakaria Abraham and I am a student at St-Albans Academy. I am in Year eleven and am going through the procedure of selecting my post 16 college. Knowing that there are so many jobs out there make it harder for me to make my decision which I know is going to affect the rest of my life. I view work experience as a good and positive opportunity for all students in order to eliminate any confusion involved in the world of work as well as giving us a taste of working life. When I arrived at the building, I was shown the building layout and the office environment. I was informed about what I would be doing for the week and my participation in the monthly Bosnian magazine which is handed out to the Bosnian community. Also I became familiar with the working environment and the colleagues I would interact with. I have many hobbies and interests and I am very interested in football in my spare time, I play for a football team in my local area on the weekends. I am involved in many out of school activities and interested in a wide range of sports as I mentioned before I play for a local football team in my spare time and we are quite good at playing football as a team. When I leave school I am hoping to carry on with my education and do A-Levels in college I did my GCSE’s early last year and that gave me a chance to see if I could pass early and try to better my results the next time I take those exams in the following year. I think this is a good way of helping to give me another chance if I don’t do so well in my exams the first time round. I am at the Bosnia house to learn valuable skills and gain qualities that I may not have. In my first week of work experience I was at the Magistrates court in the city centre and I learnt a host of new skills which could help me in the future. One of the skills I learned is independence which I think is very valuable which helps me to use my own initiative and get on with the work myself. I like to thank Bosnia Herzegovina UK Network the opportunity to do work experience here for the week. Iz Networka Croydon-London London- Sarajevo MANAGER OF THE YEAR Novo priznanje za našeg vrijednog Mirsada Bakalovića, ovaj put za najboljeg menadžera u opštini Croydon koja broji 350,000 stanovnika. Prije par mjeseci na stranicama ovih novina pisali smo o Čapljincu Mirsadu Bakaloviću, menadžeru najboljeg parking tima u Velikoj Britaniji za 2010. godinu, koji je za samo godinu dana koliko je na čelu ove vrijedne ekipe londonskoj općini koje sam zaposlen i na kraju žiri prepoznali su moj kvalitet i rad. Ovdje treba imati u vidu da moja općina zapošljava osam hiljada službenika i u takvoj konkurencije je čast biti predložen, a naravno još veće zadovoljstvo je kada i ponesete krunu. ARCHIE PANJABI, DOBITNICA “EMMYA”, ANGAŽIRALA BH. AGENCIJU “INNOVATTIVO” Panjabi, koja je našoj publici poznata po ulozi Kalinde u hit seriji "The Good Wife", tražila je vrhunski dizajn i kvalitet za predstavljanje svoje ličnosti i karijernih dostignuća, te pouzdanog partnera pronašla upravo u "Innovattivu" Britanska glumica Archie Panjabi, dobitnica prestižne nagrade "Emmy", odlučila je angažirati bh. kompaniju za izradu moderne internet stranice. Taj projekt realizirat će sarajevska agencija “Innovattivo” na čelu sa Mariom Gerussijem. Mirsad Bakalović (u sredini) Croydon zaradio više od 300.000 funti. Tada smo najavili i da ćemo o našem Mirsadu sigurno još pisati jer su ga kolege predložili za prestižnu titulu biznismena godine u londonskoj općini Croydon. Tada smo još napomenuli da se Mirsad plasirao među tri najbolja menadžera. Na prelijepoj ceremoniji koja je protekle sedmice održana u Hilton Croydon hotelu naš Mirsad Bakalović je od prestižnog žirija proglašen za menadžera godine. Dodijeljena mu je prva nagrada, komplimenti za njegov rad nisu izostali, a naravno ni Mirsadovoj sreći nije bilo kraja. Nakon upućenih čestitki na novom velikom uspjehu, pitali smo Mirsada šta mu znači ova nagrada: „Nagrada ‘Manager of the year’ je glavna kategorija i daje se lideru s najboljim rezultatima i vizijom prepoznatom od svih segmenata ekonomije, uključujući lokalne i nacionalne inicijative. Svaka nagrada je lijepa i naravno da je ova koju sam dobio meni najdraža jer moje radne kolege koje su me predložile, potom rukovodstvo općine Croydon kod Također moram napomenuti da su mi sve moje kolege iz sektora parkinga čestitali na ovoj nagradi, a ja sam rekao da je ovo i njihov uspjeh jer dobar menadžer ne može egzistirati bez odličnog tima. Tako da je ovo priznanje svima nama koji radimo u jednom prilično nepopularnom sektoru za građanstvo. Ovom nagradom smo dokazali da i u jednom ovakvom poslu talentirani ljudi mogu uspjeti i pokazati zajednici da se u svakom segmentu života može uraditi više i bolje.“ Bakalović je također poručio svim našim građanima u Velikoj Britaniji da u svakom poslu koji rade pokažu više vjere u sebe i da sa dosta optimizma pristupaju svakom poslu, a poslodavci će sigurno prepoznati kvalitet i rad. Šta reći na kraju, nego da svi moramo biti ponosni na naše uspješne ljude širom svijeta, a još više bi nam bilo drago da ovaj Bakalovićev uspjeh i nagrade koje naši ljudi dobivaju u svijetu bude prepoznat i od vlasti Bosne i Hercegovine. 12 Panjabi, koja je našoj publici poznata po ulozi Kalinde u hit seriji "The Good Wife", tražila je vrhunski dizajn i kvalitet za predstavljanje svoje ličnosti i karijernih dostignuća, te pouzdanog partnera pronašla upravo u "Innovattivu". Dogovor o saradnji, koji predstavlja još jedan primjer uspješnosti bh. kompanija izvan granica naše države, konkretiziran je 28.12.2010. godine u Londonu, gdje slavna glumica živi. Iz Networka London SVJETSKA NAGRADA ZA RAD: ZLATNA KRUNA SA DIJAMANTOM DODJELJENA KOMPANIJI ORTOSAR IZ SARAJEVA Na ceremoniji održanoj 29.11.2010. godine u hotelu Guoman-Tower u Londonu najbolji biznismen u jugoistočnoj Evropi za 2010. godinu Midhat Kabahija, vlasnik kompanije OrtoSar iz Sarajeva, dobio je do sada najveću nagradu za svoj rad .Ovaj put BID - Business Zlatna kruna u rukama Midhata Kabahije Initiative Directions iz Maposljednjih deset mjeseci, Svjetski drida ovoj kompaniji dodijelio je Zlatnu Krunu sa dijamantom kongres B.I.D. sastaje se u Madridu, najveću svjetsku nagradu u kategoriji Genevi, Parisu, Londonu, Frankfurtu kompanija iz zemalja u razvoju koje i New York-u, a na temelju jednog pružaju najkvalitetnije usluge u ob- ili više pojmova: QC100 načela, zalasti ortopedsko-protetskih pomaga- dovoljstvo klijenta, leadership, tehla. Nagradu su preuzeli direktor kom- nologija, najbolje prakse, poslovni panije Midhat Kabahija i uposlenici rezultati, ISO 9000 i TQM. iz poslovnice Bihać, Samir Krzalić i Od nominiranih kompanija iz 67 zeBelkisa Abdagić. malja, najviše priznanje u ovoj kateBusiness Initiative Directions goriji za 2010. godinu pripalo je up(B.I.D.) je međunarodna organiza- ravo OrtoSaru Sarajevo. cija koja daje nagrade za kompanije i stručnjake iz 178 zemalja od Inače, ovo je sedma značajna na1986. godine. Svake godine, tokom grada koju ova kompanija dobiva u 13 zadnjih nekoliko godina za svoj tehnički doprinos u rehabilitaciji hendikepiranih lica. Dosadašnje OrtoSar-ove nagrade skrenule su veliku paznju na uspjeh u radu ove kompanije i samim tim, pokazala ogromnom evropskom tržištu da ima kompanija i u Bosni i Hercegovini koje pored teške ekonomske situacije postižu svjetski priznate rezultate. Također, ovaj uspjeh Midhata Kabahija, i njegove kompanije koja je u službi invalidnih i hendikepiranih lica, običnim ljudima pokazuje da bez obzira na političko ekonomsku situaciju u našoj zemlji ima nade za Bosnu i Hercegovinu. Iz Networka Ambassador Tatham visits Green River Media in Mostar BRITISH AMBASSADOR TO BOSNIA AND HERZEGOVINA H.E. MICHAEL TATHAM VISITED THE NEW OFFICES OF THE GREEN RIVER MEDIA IN MOSTAR. the students to get involved in real projects on a part time basis, giving them an opportunity for additional earnings as well as real-world experience,” says Mr Nej Gakenyi, Managing Director of Green River Media. “It was a very positive experience to visit the Green River Media offices in Mostar, to meet the team and to hear about the impressive way in which the company’s operations have developed over the last year. Green River Media are the newest members of the British Business Club in Bosnia and Herzegovina. Their experience highlights how the new generation of Bosnian graduates can be hugely skilled and talented resource in new technology industries,” said Ambassador Michael Tatham after the visit. Izvor: http://ukinbih.fco.gov.uk/en/ Ambassador Tatham with Green River Media team in Mostar Green River Media is an independwe try to provide opportunities for ent UK-based agency specialised in website and internet design and BiH implementation with a focus on NAJDŽEL KEJSI Content Management System driven website and collaborative internet NOVI BRITANSKI AMBASADOR and extranet solutions. Green River Media operates a wholly owned subSARAJEVO - Najdžel Kejsi, član istakao je Kejsi. sidiary in Bosnia providing software Viktorijanskog reda, imenovan je Kejsi se Ministarstvu inostranih design and development services to its clients. za ambasadora Velike Britanije u poslova Velike Britanije pridružio 1991. godine i od tada je radio u Green River Media currently emBiH, a dužnost će preuzeti u ljeto Južnoj Africi, SAD, Rusiji i Indiji. ploys 25 full time employees, split 2011. godine. between offices in Sarajevo and U Južnoj Africi služio je u periMostar, and has major expansion plans for 2011. Since commencKejsi trenutno obavlja dužnost odu tranzicije iz aparthejda u ing operations in Bosnia in January zamjenika visokog komesara u višepartijsku demokratiju, a 1995. 2010 they successfully delivered 17 Britanskom visokom komesarijatu u godine proglašen je članom Viktoriprojects and have acquired 15 clients Nju Delhiju, a u BiH će naslijediti janskog reda, navodi se u saopštenju. in the United Kingdom and the UnitMajkla Tejtama koji će preuzeti ed States of America. novu dužnost u diplomatskoj službi, Potom je u Vašingtonu obavljao saopšteno je iz britanske Ambasade dužnost ličnog sekretara britanskog ambasadora, a nakon toga se vratio Green River Media works closely u BiH. u London gdje se bavio pitanjima with the Faculty of Information Technology of the University of Mostar, Povodom imenovanja za ambasa- nuklearnog naoružanja, te radio kao including the provision of regular dora u BiH, Kejsi je rekao da je ob- pomoćnik britanskog predstavnika u certification training courses, the radovan i počastvovan što preuzima G8. supply of enterprise software licensovu dužnost. Tri godine je radio na političkim ing and consultation and guidance on pitanjima u britanskoj Ambasadi u the provision of courses which are in "Pružanje podrške BiH na putu ka line with the demands of the indusmirnoj, prosperitetnoj i pluralističkoj Moskvi, a potom se vratio u Lontry based on western standards. In državi, potpuno integrisanoj u evrop- don gdje je bio šef Grupe za Irak u turn, the University provides Green sku porodicu, jedan je od najvećih Ministarstvu inostranih poslova. Za River Media with training facilities, prioriteta britanske Vlade. Veoma političkog savjetnika u Nju Delhiju research expertise and a wealth of se radujem tom izazovu, te što ću imenovan je 2007, a u zamjenika talent for potential recruitment. “In živjeti u jednom od najljepših i kul- visokog komesara unaprijeđen je addition to that, whenever possible, turno najživljih gradova Evrope", 2009. godine. 14 Iz Networka London-u zgradi Ambasade BiH obiljezen pocetak sezonskih praznika SKUPNI PRAZNIČNI SPREJEM VELEPOSLANIŠTEV SLOVENIJE TER BOSNE IN HERCEGOVINE orkestrom Hungarian Vi r t u o s i , Four Seasons iz Moskve, Vox Aurae iz Italije, Gaudeamus, Pro Musica, Veleposlanica BIH ga. Jadranka Negodić in veleposimfoničnim slanik Slovenije g. Iztok Jarc V sredo, 15. decembra je potekal že drugi skupni praznični sprejem veleposlaništev Slovenije ter Bosne in Hercegovine. Sprejem je potekal v prostorih veleposlaništva BIH v Londonu. Častni govorec na sprejemu je bil minister za Severno Irsko, poslanec Hugo Swire. Minister Swire je v svojem govoru poudaril pomembnost povezovanje evropskih držav in v okviru tega zahodnega Balkana. Pri tem je izpostavil primer dobrega sodelovanja med Slovenijo ter Bosno in Hercegovino, predvsem na gospodarskem in političnem področju. Veleposlanica Bosne in Hercegovine je v svojem govoru poudarila odlične bilateralne odnose med državama. Posebej je omenila slovensko podporo pri uvedbi vizne liberalizacije in se v tem okviru zahvalila poslancema Evropskega parlamenta Jelku Kacinu in Tanji Fajon. orkestrom SGBŠ Ljubljana in komornim orkestrom TCM iz Londona. Je tudi dobitnica univerzitetne Prešernove nagrade, Škerjančeve nagrade in nagrade Friends in New York TCM in London Prize. Lana je članica londonske komorne zasedbe »The Greenwich Piano Trio«. Glasbeni program se je nadaljeval do poznih večernih ur z bosansko rock skupino pod vodstvom Dada Džihana. V duhu dobrega sodelovanja, se je na sprejemu streglo slovensko vino in jedlo bosansko hrano. Sprejema se je udeležilo več kot 250 povabljenih gostov. Sprejem je spremljal bogat kulturno umetniški program slovenskih in bosanskih umetnikov. Svoja slikarska dela je predstavil slovenski umetnik Anže Gallus Petelin. Gallus Petelin je razstavil širok opus z naslovom »Človek – Human« v okviru katerega je bilo na veleposlaništvu BIH predstavljanih dvajset del. Umetnik je svoja dela razstavil tudi v prostorih veleposlaništva RS. Ob slikarskih delih slovenskega slikarja, sta dela razstavljala tudi bosanska fotografa Mladen Perić in Mirko Kodrić, ki sta se predstavila z razstavo »Healing Colours«. Glasbeni program je otvorila slovenska violinistka Lana Trotovšek, ki živi in ustvarja v Londonu. Lana je kot solistka nastopila s Slovensko Filharmonijo, Umetnik Anže Gallus Petelin 15 Haberi iz Asocijacija London MIŠO MARIĆ NA PROMOCIJI KNJIGE „SJEĆANJA NA DONJU MAHALU” također ima svoju Donju mahalu, promociji je prisustvovao i Zaim Pašić, predsjednik Svjetskog saveza dijaspore , te Nihad Filipović, Nisad Šiško Jakupović i Semira Jakupović, koji svoje pjesme objavljuju putem KNS-a. U prostorijama Bosanskohercegovačkog savjetodavnog centra Brent u Londonu 20. novembra 2010. godine održana je promocija knjige „Sjećanja na Donju mahalu” autora Mehe Jakupovića. Promociju je vodio velikan pisane riječi Mišo Marić, koji živi i stvara u Engleskoj U subotu, 20. novembra 2010. godine, u prostorijama Bosanskohercegovačkog savjetodavnog centra Brent u Londonu održana je promocija knjige „Sjećanja na Donju mahalu“. Nakon promocija u Sarajevu i Birminghamu, na red je došao i London, u kojem živi veliki broj naših sunarodnjaka. Promociji je, zbog ograničenog prostora, prisustvovalo pedesetak naših građana, a između ostalih i pjesnici koji žive i stvaraju u Velikoj Britaniji, rodbina i prijatelji autora Jakupovića. Ipak, najveća atrakcija večeri bilo je prisustvo Miše Marića, veterana pisane riječi. Mišo je većini nas poznat još iz školskih dana, mnoge njegove pjesme našle su počasno mjesto u našim čitankama, pjesmama Kemala Montena, „Mostarskih kiša“… Još prije par mjeseci Mišo Marić ponudio je svoju moralnu podršku autoru, njegovom bratu Nisadu i supruzi Semiri, koji također pišu poeziju. Priča pod nazivom „Pjesničko udruženje Jakupovića“ otišla je u Skandinaviju, u „Bosansku poštu“ . Njegova pomoć i potpora tek afirmiranim pjesnicima nastavlja se i angažmanom na ovoj promociji, o čemu svjedoči njegov književni osvrt na ovu zbirku pjesama. Pored Miše Marića, koji je ovom prilikom interpretirao nekoliko pjesama iz „Donje mahale“, istovremeno se osvrćući na Mostar, koji je žarište inspiracije za mnoge umjetnike, a koji Ova promocija poslužila je kao povod i inspiracija navedenim pjesnicima da održe inicijativni sastanak i razmotre mogućnost stvaranja podružnice pisaca koji žive i rade u Velikoj Britaniji. Kultura zauzima počasno mjesto u očuvanju našeg identiteta i potreba stvaranja jedne podružnice koja će povezivati ljubitelje pisane riječi u zemlji i izvan nje već odavno postoji. Nadamo se da će ovaj sastanak uroditi plodom i da će u budućnosti ZAPISANO U KAMENU Kao alem u noći Stoji čuvar dženetskih duša I šum vodoskoka sluša Svjedoci mu uplakane oči Pregršt bijelih marama I lepršavih zastava U tišini kameni gorostas stoji I vrelom istine se poji Ovaj svjedok Ružnog vremena I zle čovjekove kobi Kamen razara Zid ćutnje Nijemim jezikom govori I istinu donosi. “Ovdje leže Kozarački ljiljani Zlatnim slovima ispisani U historiju upisani Za opomenu vječnu. Kreneš li sa sjevera, istoka, Zapada il’juga Mimoići me nećeš. Obavit ćete nesnosna tuga Za onima pokosenim u cvijetu mladosti, U kolijevci, u dubokoj starosti, Ostavljenim u obruču, Tražeci slamku spasa Ostajući bez glasa Oblivenim krvlju. 16 pokazati rezultate, Ovim putem zahvaljujemo Bosanskohercegovačkom savjetodavnom centru Brent i njegovom rukovodstvu na odličnoj organizaciji poetske večeri, koja je na neki način samo jedna od nekoliko manifestacija kojim će bosanskohercegovački klubovi i obilježiti 25. novembar ‒ Dan državnosti BiH. S.J. Putniče, zastani! Saputniče, pozdravi! Starosjedioče, ne zaboravi! Čovječe, razmisli! Zar vrijedi jedan, A kamoli ovolike ljudske živote uništiti? Na stranu pravde ne stati. Na raskrsnici svjetova Između Istoka i Zapada Između prošlosti i budućnosti Između smrti i vječnosti U spomen NEZABORAVU Nijemo opominju, “Nije ovo mrtva čarsija, Niti napuštena zemlja domovinska, Ona više ne miriše na pepeo, Niti je prolama lavež Raspuštenih pasa. Ovdje se živi, Ovdje se voli, Za dane buduce, Za proslosti neponovljene.” 31. jula 2010. godine u mom rodnom Kozarcu konačno je podignuto spomen- obilježe žrtvama proteklog rata. Ova pjesma je posvećena njima, ali i svima onima širom domovine koji živote dadoše za našu dragu BiH. SEMIRA JAKUPOVIĆ/KNS KONKURS Haberi iz Asocijacija Prikaz knjige: „SJEĆANJE NA DONJU MAHALU“ MEHE JAKUPOVIĆA Nije mi prvi put, dragi prijatelji, da zapišem, ali jeste da javno izgovorim riječ o jednom od pjesnika Jakupovića, Mehi. Neuk da na istu, uzvišenu temu, smislim dva različita slova, molim za razumijevanje što ću u ovom što slijedi djelimično citirati samog sebe. A krenuću od dijaloga dvojice vrlih prijatelja iz kojeg sam o pjesništvu naučio više no iz puno debelih studentskih udžbenika. Ovako: dakle, čini da bi neoprostiv grijeh bio bilo koju od pomenutih osakatiti I Tinove stihove o zavičaju čujem: Tamo, tamo da putujem, tamo, tamo za stih, za jednu jedinu riječ. Za poetsku sliku: Izmaglica nad Sanskom dolinom, / prekrila je polja i vrbake. / Dahće Ćiro obavijen dimom, / piskom budi usnule sokake. Koju osjećam kao likovno platno svojih Krajišnika i Petrovčana, Mersada i Jovana; zlatan crtež Berberov obojen lakim kistom Bijelićevim. A u drugom dijelu zbirke zloslutnog naziva „Kad se čovjek halali životom“ i trećeg svog Petrovčana i prijatelja, Skendera, osjećam. Čiji su stihovi o Kozari i Potkozarju ispisani na zgarištima zatrvenih ognjišta perom zamočenim u suze i nevinu ljudsku krv. Sve me to dotiče i tiče iz Mehinih pjesama, odakle dopiru elegični glasovi bliskih i povjerljivih lirskih i logorskih zatočenika, dozivanje nedozvanih, čežnje i snovi, rezignacija i polet; zapljusnu boje i ko materina vruća pogača ispod sača miriše zavičaj... A iznad svega, kao Skenderovu ševu s vedra ljetnjeg krajiškog neba, čujem hor dječijih glasova okupljenih oko sofre pod krovom majke Almase i oca Meše... da tugujem. „Dok sam bio mlad“, govorio je odlazeći Krleža biografu i prijatelju Enesu Čengiću, „bavio sam se mišlju da sačinim antologiju svjetskih stihova. Tad to nisam mogao jer nisam imao iskustva. Danas, kad imam iskustva, nemam više snage.“ „Ali, dragi Krleža“, čudio se Čengić, „pa vi ste napisali toliko dobrih pjesama!“ „Kad pogledam sve te svoje pjesme, ima tu 7-8 dobrih stihova, ništa više. Ja, zapravo, brate, nisam nikad pročitao pjesmu u kojoj je svaki stih valjao. Tek tu i tamo poneki dobar. Za jednog pjesnika to je sasvim dovoljno.“ Vraćam se sada Mehi, kojeg premijerno iščitavah s njegovom suprugom Semirom i bratom Nisadom, i zapisah da su Jakupovići porodično pjesničko udruženje. Zapisah: tri pjesnika u porodici nisu česta, ali jesu lijepa pojava. Da ni zbog čega, zbog one: Ko pjeva, zlo ne misli. Zlo se bavilo Jakupovićima, Jakupovići se bave poezijom. U kojoj ispovijedaju dobro i očaj, radost i tugu. Uraslost u rodno tlo Potkozarja dubokim, krvavim korijenima, pred kojim su i vrijeme i zloljuđe ostali slabašni. Nisu ih mogli počupati; oni iz zavičaja, u stihovima, nikad nisu ni otišli. Pošto u ovoj prilici promovišemo Mehin ukoričeni prvijenac, s dobrim željama za Semiru i Nisada, govoriću samo o njemu. Kako sam iz tog prvog susreta prigrlio, ponio i nosim sa sobom njegovu “Donju mahalu”, “Novi dan”, i pjesmu u kojoj moli Mariju da ne plače. Sasvim dovoljno za uvjerenje da ni sveznajući, neporecivi Krleža, nije uvijek bio u pravu. Meni se, 17 Ogrće nas, dakle, Meho istom odorom radosti, slutnji i strahova, pa vraća na obale svih naših Vrioski, Lamovitih, il' jednostavno Rika; u veselu dolinu djetinjstva iz koje su on i Jakupovići krenuli u život otvorenih očiju i čista srca... Zbog toga o „Sjećanjima na Donju mahalu“ Mehe Jakupovića ne treba puno govoriti, jer ma koliko i šta rekli osuđeni smo na nedorečenost. Ovu zbirku preporučujem čitati, iščitavati, usvojiti napamet, još važnije, na srce. Jer je kardiogram radosnih damaranja djetinjstva i seizmograf mučkog, nečovječnog udara s kraja XX vijeka. Po tome, ova zbirka nije spjevana, napisana – Meho Jakupović je svoje poetske ode i vapaje jednostavno izdahnuo. Onaj ko ih udahne znaće o čemu je riječ. Mišo Marić Haberi iz Asocijacija London DOMOVINO, SRETAN TI ROĐENDAN! Da te volim, duša zna, Draga moja BiH... U subotu, 27. novembra 2010. godine, u prostorijama Abbey Centra u Londonu obilježen je 25. novembar ‒ Dan državnosti Bosne i Hercegovine. U organizaciji BHCUK-a i Prve bosanskohercegovačke dopunske škole priređen je veličanstven skup u čast jednoj nam i jedinoj Bosni i Hercegovini. Cjelokupan program trajao je nekoliko sati i obilovao je raznovrsnim sadržajima. Prvi dio programa bio je posvećen je projekciji filma Slunjska brda, koji govori o strahovitom ratnom putu naših boraca koji je odnio mnoge živote. Naime, na inicijativu našeg vrijednog aktiviste Ahmeta Hadžića došlo je do realizacije ovoga važnog projekta. Hadžić je u saradnji s humanitarcem Mikeom Franeyem realizirao i dolazak Emira Bešića u Veliku Britaniju, koji, osim posjete našem udruženju, planira i posjetu „Bosanskoj kući“ u Birminghamu. Bešić se pojavljuje u ulozi glumca amatera u filmu „Slunjska brda“ čija je teška ratna priča pretočena u film koji je obišao mnoga mjesta u Bosni i Hercegovini, pa i izvan njenih granica. Emir Bešić, rodom iz Bosanske Otoke, bio je oduševljen susretom s našim ljudima i načinom na koji održavamo vezu s domovinom, čuvamo jezik i naše kulturno naslijeđe. Nakon projekcije filma obratio se publici, koja je bila duboko dirnuta ne samo Emirovom životnom tragedijom nego i ostalih glumaca koji su oživjeli likove boraca i zarobljenika koji su živote dali za očuvanje domovine. Mnogi posjetioci nisu mogli sakriti svoje emocije jer ih je film vratio u prošlost, koja nikada ne može i ne smije biti zaboravljena. Publici se obratio se i Mike Franey, osnivač Acorn Aida, humanitarne organizacije osnovane 1995. godine, koja već godinama pomaže ugrožene porodice u Bosni i Hercegovini, zahvalivši na pozivu i izrazivši zadovoljstvo zbog saradnje s Bosancima i Hercegovcima. Mike Franey je u više navrata pomagao BHCUK i našu školu, te mu iskreno zahvaljujemo. Posebna atrakcija proslave Dana državnosti bilo je prisustvo Briana Millera, vatrogasca iz Škotske, koji već godinama sarađuje s Acorn Aidom i pomaže ljude u Bosni i Hercegovini. Veoma je važno napomenuti da je Miller za ovu priliku doputovao iz snijegom prekrivene Škotske, što jasno govori o njegovoj ljudskosti, poštovanju Bosne i Hercegovine i požrtvovanosti. On je za ovu priliku obukao plavu majicu s logom BHCUK te izazvao simpatije prisutnih. Emir Bešić je iskoristio ovu priliku da zahvali svim prisutnima na dolasku te da dodijeli zahvalnice Acorn Aidu, Brianu Milleru, Prvoj bh. dopunskoj školi i bračnom paru Hadžić na izuzetnom požrtvovanju, pomoći te gostoprimstvu. Učenici Prve bh. dopunske škole su zajedno s predsjednicom BHCUK-a Vedranom Kovačević-Jalisi proučili Fatihu te pozvali prisutne da minutom šutnje odaju počast svim žrtvama proteklog rata. Pored navedenih, prisutnim gostima, roditeljima, učenicima, prijateljima asocijacije obratili su se i Bronween Handyside, humanitarka i prijatelj asocijacije, žena koja već godinama neumorno organizira obilježavanje pada Srebrenice i genocida u Bosni i Hercegovini, kao i polaganje vijenca palim žrtvama ispred londonskog Whitehalla. Skupu se odazvao i John Pindar, koji se bavi istraživanjem politike za centralnu, istočnu i jugoistočnu Evropu. „ZLATNI LJILJANI“ NAŠE ŠKOLE SVIM SRCEM PJEVALI ZA BIH U programu obilježavanja 25. novembra ‒ Dana državnosti BiH, učestvovali su i učenici naše škole. Kao i uvijek do sada, naša učenica Hafsa Jalisi odsvirala je himnu Bosne i Hercegovine i svojim nastupom otvorila ovaj dio programa. Nakon odavanja počasti našoj himni, a prije 18 početka školskog programa, koji je vodila nastavnica Semira Jakupović, prisutnima su se obratili Jasmina Turajlić, predstavnica Ambasade BiH u Velikoj Britaniji, Zaim Pašić, predsjednik Svjetskog saveza dijaspore, Meho Jakupović, predsjednik UK Networka, te Mirsad Handžar u ime nastavnog osoblja škole. Skupu su prisustvovale i Emina Gunić i Đenana Džonlić te inicijatori osnivanja omladinske organizacije koja želi okupiti sve naše studente i bivše učenike u svrhu organiziranja programa za našu omladinu. Potreba za ovakvom organizacijom postoji odavno, te se iskreno nadamo da će uspjeti u svojim namjerama uz pomoć i moralnu podršku naše škole, BHCUK-a i drugih organizacija. Pored Ediba Bajraktarevića, našeg bivšeg učenika, poznatijeg kao dobrog poznavaoca harmonike, priredbi je prisustvovao veliki broj omladine, te se nadamo njihovom odazivu i u budućnosti. Učenici su uz pomoć svojih nastavnika te Vedrane Kovačević-Jalisi, koja nam pruža nesebičnu pomoć u vođenju školskog hora, pjevali: Jedna si, jedina, Nek’ mirišu avlije, Draga moja BiH, te izveli recital Bosno moja, nisko od bisera, Bajramsko jutro i Neretvo. Ova prilika iskorištena je i za podjelu bajramskih paketića, što nismo uspjeli realizirati protekle sedmice zbog nedostupnosti centra u kojem se odvija nastava. Odjeveni u plave školske majice, sa zlatnim ljiljanima u rukama, učenici „Viktorije“ još jednom su dokazali da „djeca su vojska najjača” i da na mladima svijet ostaje. Još jednom pohvale Ilyasu, Hafsi, Amiru, Hani J., Hani B., Hannah H. M., Sari, Majdi, Almiru, Amiru, Jusufu, Hasanu, Emiru, Amaru, Muhamedu, Heni, Emiru, Kristini i Antini na uspješno izvedenom programu. Dan državnosti BiH te protekli vjerski praznici poslužili su kao inspiracija našim učenicima za kreativni rad, te su ovim povodom na likovnoj izložbi Haberi iz Asocijacija izloženi i radovi naših učenika. Još jednom sve pohvale našim učenicima, a posebno vokalnim solistima sestrama i braći Jalisi, koji svojim muzičkim obrazovanjem daju veliki doprinos našim priredbama. JEDINSTVO, SARADNJA, OPTIMIZAM I ENTUZIJAZAM VOLONTERA BHCUK-a ODNIJELI POBJEDU I OVOGA PUTA I na kraju treba reći da su naši volonteri, kao i mnogo puta do sada, dokazali da je sve moguće organizirati uz njegovanje dobrih međuljudskih odnosa, dobru saradnju, optimizam i jedinstvo. Mislim da su članovi BHCUK-a, od kojih su većina roditelji naših učenika, položili ispit ljudskosti, kao i mnogo puta do sada, i svojim ponašanjem ostavili u amanet mladim generacijama obavezu da nikad ne zaborave zemlju svoga porijekla. Na kraju programa prisutni su se pridružili bogatoj trpezi, koju su sačinjavala tradicionalna jela, pripremljena vrijednim rukama naših Bosanki i Hercegovki, koje su i ovoga puta dokazale svoje izuzetne kulinarske vještine. VELIKO HVALA porodicama VUKELIĆ, SELMAN, ZENGIN, KOLIČIĆ, MURATOVIĆ, SALEŠEVIĆ, KULENOVIĆ, PAŠIĆ, SALKIĆ, BULJKO, PODRUG, KEKIĆ, JAKUPOVIĆ, HANDŽAR te svima koje možda nisam spomenula a učestvovali su u organizaciji ovoga skupa. Na kraju, posebna zahvalnost Vedrani i Wajahatu JALISI, Ahmetu i Gospi HADŽIĆ, koji su iznijeli veliki teret organiziranja cijelog skupa, te svim prisutnima koji su izdvojili svoje dragocjeno vrijeme i čestitali rođendan domovini zajedno s nama. Tekst: S. Jakupović Fotografije: E. Količić / S.Vukelić / S. Jakupović Aktivnosti ZAJEDNICKI SASTANAK LONDONSKIH KLUBOVA NA BRENTU Mjesec novembar obilježio je veliki broj aktivnosti BiHCUK-a, kako u vlastitom aranžmanu tako i u partnerstvu s drugima. Ono što je svakako važno spomenuti jest sastanak dviju londonskih asocijacija - Savjetodavnog centra Brent i BHCUK-a (Victoria), održan 20. novembra 2010. godine. Na zajedničku inicijativu predsjednika BHCACB-a Zaima Pašića i Vedrane Kovačević-Jalisi, predsjednice BHCUK-a (Victoria), održan je sastanak kojem su prisustvovali predstavnici izvršnih odbora dvaju klubova. BHCACB se odlično snašao u ulozi domaćina ovog važnog sastanka, a nadamo se da ćemo u budućnosti vidjeti još bolju saradnju ovih dvaju londonskih klubova. U ime BHCUK-a, pored predsjednice Kovačević-Jalisi, prisustvovali su: Farko Selman, Esad Količić, Ahmet Hadžić, Meho Jakupović te Semira Jakupović u ime Nastavnog osoblja. Pored predsjednika Pašića, u ime BHCACB-a sastanku su prisustvovali: Sadžida Trožić, profesionalni rad- nik asocijacije, te Nedim Mujčinović, Hajrudin Šistek, Zlatan Kapetanović, Fejzi Jahaj, Sead Hodžić, Dževad Dizdarevic, Ismeta (Nura) Velić, članovi IO BHCACB-a. Obje organizacije iskoristile su ovaj trenutak da ukratko predstave svoje dosadašnje aktivnosti, planirane projekte te svakodnevne izazove s kojima se suočavaju u radu. Sadžida Trožić je prisutne pobliže upoznala s razvojnim napretkom BHCACB-a te o važnosti postojećih fondova za održavanje klubova koji pomažu našim građanima da sačuvaju svoj nacionalni identitet. Članovi BHCUK-a su također učestvovali u ovoj diskusiji, stavljajući poseban akcent na bosanskohercegovačko dopunsko školovanje i njegovu ulogu u očuvanju naše kulture i jezika, posebno kod mladih generacija, te teškoće kroz koje prolaze u očekivanju fondova koji bi u znatnoj mjeri potpomogli ovu primarnu aktivnost. Predstavnici dvaju londonskih klubova, između ostaloga, razgovarali su i o komemoraciji genocida u Srebrenici, što se inače održava 11. jula širom 19 svijeta, a koja bi, počevši od naredne godine, trebala biti zajednička aktivnost kako klubova tako i UK Networka, sa željom da se centralna manifestacija za Veliku Britaniju održava na Whitehallu, gdje se polaže i vijenac palim žrtvama rata. Do sada su se aktivnosti ovakvog oblika uglavnom odvijale na lokalnom principu, u više različitih gradova gdje žive naši sunarodnjaci. Centralna manifestacija omogućila bi veći odziv naših građana, a sam događaj bi bio podignut na viši nivo i stekao veći publicitet. BHCACB se također složio da se na svim sastancima i manifestacijama koje priređuju naši klubovi govori o značaju dopunskog školovanja te apelira na roditelje da svoju djecu upišu u dopunske škole. Nadamo se plodonosnoj saradnji ovih dvaju bosanskohercegovačkih klubova te uspješnoj saradnji i realizaciji planiranih projekata. Još jednom zahvaljujemo BHCACB-u na iskrenoj dobrodošlici i gostoprimstvu. Tekst: S. Jakupović Haberi iz Asocijacija Birmingham, Dan državnosti Bosne i Hercegovine FILM “SLUNJSKA BRDA- ŽIVOT ILI SMRT” OBILJEŽILI OVAJ ISTORIJSKI DATUM Proslavu su svojim odličnim programom uveličali učenici bh dopunskih škola iz Darbija i Birminghama grupe Bošnjaka musliman Uz prisustvo velikog broja Bh dopunske škole Derbz i Birmingham iz Hrvatske ratne 1992 gonaših građana iz Birminghama, autora Sedina Mehadžića koji je sndine preko Slunjskih brda u Derbija, Koventrija, Londona te gostiju iz Bosne i Hercegovine u imljen na osnovu kazivanja Emira Bosnu i Hercegovinu. Na tom putu prostorijam Bosanke kuće prigod- Bešića iz Bosanske Otoke a govori je poginulo 162 borca od koji se na nim programom je obilježen Dan o istinitom događaju prelaska treće Slunjskim brdima nalazi još uvjek 92 državnosti naše zemlje. O značaju ovog velikog datuma za istoriju naše države govorio je predsjednik bosanskohercegovačke asocijacije Birmingham, gospodin Edin Hromadžić koji je prisutnima ponovio značaj ZAVNOBIH-a te napomenuo da i dan danas ima onih koji bi rado negirali hiljadugodišnju tradiciju Bosne i Hercegvoine. Učenici bosanskohercegovačkih dopunski škola iz Birminghama i Derbija za sve prisutne izveli su odličan program na koji mogu biti ponosni i njihovi roditelji i naravno učitelji koji su dali ogroman doprinos u realizaciji ove priredbe. Potom je za sve prisutne prikazan film "Slunjska brda život ili smrt" Emir Bešić 20 Haberi iz Asocijacija Dobar odziv na obilježavanje Dana državnosti zana je i javna tribina na kojoj je pristjela naši sugrađana. Igrani film "Slunjska brda život ustvovao i učesnik tog prelaska Emir ili smrt"traje 90 min film je is- Bešić. Prisutnima je ispričao sve što tinita priča.U filmu se pojavljuje su mogli vidjeti na filmu a još dosta Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a 620 glumaca među kojima su:Emir nimalo priajtnih stvari koje je u svom počelo je u Mrkonjić Gradu 25. noBesić koji glumi samog sebe, Nada životu morao preko glave preturiti vembra 1943. u 19 sati. Završeno Đurevska, Meliha Fakić, Senka ovaj hrabri krajišnik. Inače dolazak je iste noći (26. novembra) u 4 sata Oruč, Mario Drmač, Amina Begović, Emire Bešica ne bi bio moguć bez ujutro. Ovoj osnivačkoj skupštini prisusIzudin Bajrović,Edin Drljević, Ba- velike pomoci Ahmeda Hadžića iz tvovalo je 247 delegata iz svih krakir Kumrić, Nermin Omić, Nenad Londona i članova humanotarne orjeva BiH, od kojih 173 sa pravom Tomič, Mirsad Imamović Ismet Horo ganizacije Acorn Aid. glasa. Na prvom zasjedanju, ZAidr... Nakon prikazivanja filama odrVNOBiH je formalno konstituisan kao opštepolitičko predstavništvo Narodno-oslobodilačkog pokreta (NOP) Bosne i Hercegovine, ali je u stvarnosti i praksi djelovao kao njen najviši organ vlasti. Odbornici su usvojili Rezoluciju ZAVNOBiH-a i Proglas narodima BiH u kojima se ističe da ubuduće BiH i njene narode u zemlji i inostranstvu, mogu zastupati i predstavljati samo ZAVNOBiH i AVNOJ. Ovim aktima istovremeno je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Na zasjedanju je izabrana delegacija od 58 članova koja će predstavljati BiH na Drugom zasjedanju AVNOJ-a (29. novembar 1943). Istovremeno je konstituisano BH UK Network je u znak zahvalnosti za pomoc u organizovanju i uzecu u Predsjedništvo ZAVNOBiH-a, sasprogramu povodom Dana drzavnosti urucio skromne poglone, knjige “Book tavljeno od 31 člana, sa dr. Vojisof the Bridge” i “No longer we talk” u kojima su sadržane neke od aktivnosti lavom Kecmanovićem, ljekarom iz Networka. Pokloni su uručeni gospodi Ahmetu Hadžiću, Emiru Bešiću, Bijeljine, kao predsjednikom. Mike Friney (ACORN AID) i Feridu Kevriću (BH udruženje Derby). ZAVNOBIH 21 Haberi iz Asocijacija Velika Britanija-Bošnjački mesdžidi BAJRAM NAMAZI KLANJANI U LONDONU, BIRMINGHAMU I DERBIJU Bošnjaci u Velikoj Britaniji ovogodišnji Kurban-bajram organizirano su klanjali u mesdžidima u Birminghamu i Londonu te u prostorijama bosanskohercegovačke asocijacije u Derbyju. U sredinama gdje nema naših mesdžida Bošnjaci su bajramsku dužnost obavili u mnogobrojnima džamijama širom Velike Britanije. Inače, svi naši imami su prenijeli bajramske poruke reisa Cerića, a nakon klanjanja bajramnamaza i razmijenjenih čestitki bajramsko slavlje je nastavljeno u porodičnom krugu. Nažalost, zbog ovdašnjih zakona radost klanja kurbana se nije mogla osjetiti, pa je dio naših građana otišao u domovinu da tamo obavi taj obred, a dio je uplatio kurbane posredstvom muslimanskih humanitarnih organizacija. Većina bosanskohercegovačkih zajednica na Ostrvu je u večernjim satima or- NEPOZNATI HEROJ Bilo nas je, ne znam koliko, jer broj se prošetao kroz stotine i izgubio u hiljade u bijegu sa svoje, preko svoje, „ničije zemlje“. Pognutih glava, ubrzanih otkucaja srca, s molitvom tihom, i pitanje u glavi svakog insana: „Bože, hoću li dočekati sutra?“ Kapacitet Centralne džamije u Birminghamu je 3.000 vjernika, pa se tako i ovaj Kurban-bajram u ovoj najvećoj džamiji u Birminghamu klanjao u pet navrata, a hutbe su držane na engleskom, urdu (pakistanskom) i arapskom jeziku. ganizirala prigodna druženja i podjelu bajramskih paketića najmlađim članovima zajednice. Obilježavanje Kurban-bajrama nastavit ce se i HABER PRETPLATNI KUPON Zvuci granata iz doline odvukoše mi lutajuće oko ka ivici kamena puta i pogled mi se zaustavi na parčetu bjeline. Zastadoh... Tijelo mirno ležaše s licem ispod maramice bijele, čiste kao duša bezimenog mi heroja. Poželjeh mu vidjeti lice, poželjeh mu pozvati ime, poželjeh..da nikad ovim putem krenuo nije.. Lice mi umiše suze, (kao i toliko puta svako sjećanje). Spustih pogled i započeh dovu, preko vikenda, za kada je u Londonu zakazano bajramsko sijelo na kojem će prisutne zabavljati Sefer Haskić, muzičar iz Boltona. IME.................................................................................................. PREZIME....................................................................................... ADRESA........................................................................................ ........................................................................................ TEL:.............................................................................................. GODIŠNJA PRETPLATA IZNOSI £10 Ček naznačiti na: BH UK Network i ne prestadoh sve dok ne čuh topli glas: „Selam... Braćo, ne bojte se.“ Jasna Lemeš-Filipović Molimo da ovaj kupon zajedno sa čekom pošaljete na adresu: BH UK NETWORK, Bosnia House, 36 Medley Road, Birmingham , B11 2NE 22 Haberi iz Asocijacija LONDON COUNCIL ‒ NEMILOSRDAN FINANSIJSKI REZ ZA BOSANSKOHERCEGOVAČKI SAVJETODAVNI CENTAR Bosanskohercegovački savjetodavni centar obavještava svoje članove i korisnike usluga da je Komitet London Councila 25. novembra 2010. donio odluku o ukidanju ugovora o finansiranju savjetodavnih usluga koji je prvobitno bio potpisan do kraja 2012. godine. Ovaj ugovor finansirao je savjetodavnu mrežu Velike Britanije i 19 savjetodavnih centara etničkih manjina, među kojima je i naš centar. London Council je nagovijestio prekid ugovora kon- cem marta 2011. godine. Međutim, zahvaljujući našim lobijima putem vijećnika, peticiji i protestu 25. novembra, produženo nam je finansiranje na dodatna tri mjeseca. Koristimo se ovom prilikom da zahvalimo svima koji su nas podržali u peticiji, među kojima su: Orhan Zubčević , Mirsada Busuladžić, Damir Saračević, Elvir Dautović, D. Kurić, Zaim Pašić, Eldin Bašić, Emina Trozić, Željko Kučera, Mirza Bašić, Mirza Fazlić, Namik Alimajstorović, Nisad Šiško Jakupović, Dževdana Mahmutović, Vesna Sokolovska, Nermina Lemeš, Aida, Vedrana Kovačević-Jalisi, Indira Rizvo, Sabina Kapetanović, Sabit Jakupović, Enver Cerić. Posebna zahvala korisnicima usluga koji su na temperaturi od -3 stepena satima protestirali ispred zgrade London Councila: Fadilu Saleševiću, Nedimu Mujčinoviću, Mariani-Biro Cataj, Fejziju Jahaju, Nermini Lemeš i Zaimu Pašiću. BOOK SMART ACCOUNTING LTD, BOOK KEEPERS,ACCOUNTANTS, BUSINESS AND TAX ADVISERS Pružamo sve vrste knjigovostvenih usluga, registraciju firmi , obračun poreza i plata, pripremamo završni račun za bilo koju vrstu poslova kojima se bavite. Za sve informacije obratite se Asimi na slijedeće brojeve telefona 020 834 0770, ili mobitel 0797 343 7133. Posjetite nas na slijedećoj adresi: Appleton House, 139 King Street, Hammersmith, London W6 9JG. Naša web stranica je www. bsaccounting.co.uk. 23 Haberi iz Asocijacija JASMIN MEŠIĆ-MAĐIONIČAR SILVANO RAZVESELIO NASE MALISANE IZ DERBIJA, BIRMINGHAMA I KOVENTRIJA Shodno tradiciji, mađioničar Jasmin Mešić Silvano sa svojom suprugom Aišom iz Edinburgha povodom dopunske škole iz Coventrija. Naime, u prostorijama Bosanske kuće okupila su se djeca predškolskog i školskog uzrasta i aktivno učestvovala u odličnoj zabavi. Članovi bh. dopunske škole iz Coventrija izveli su svoju U programu uživali i stariji kultnu predstavu „Crvena šamijica“ – modernu verziju Crvenkapice, koja novogodišnjih praznika razveselio je našu djecu iz Derbyja, Birminghama i Coventrija. Više od pedesetero djece u Derbyju skoro dva sata uživalo je u odličnom programu i interesantnim trikovima koji su ih dovodili do suza. Član bh. asocijacije iz Derbyja Muhamed Siranović kratko je referirao: „Tradicionalno za Novu godinu gosti bosanskohercegovačke zajednice u Derbyju bili su naš mađioničar i njegova supruga Aiša, koja je našminkala svu djecu. Ovaj program je bio tražen od roditelja i njihove djece jer se pokazao kao pravo osvježenje za mališane. Ovu zabavu naša asocijacija je iskoristila i za podjelu novogodišnjih paketića, pa su sva naša djeca u Derbyju bila obradovana ovim malim znakom pažnje našeg udruženja.“ Identičnim programom i uz uzavrelu atmosferu protkanu smijehom, dječijom vriskom pa i ponekom suzom Jasmin Mešić je razveselio i naše mališane u Birminghamu koji su tu večer bili „pojačani“ učenicima Škola Coventry 24 Haberi iz Asocijacija Mališani uživali u Silvanovim trikovima govori o učestaloj otimačini mobitela od djece i starijih osoba. Rukovodstvo bh. asocijacije iz Birminghama zahvalilo je Jasminu i njegovoj ženi i dogovorilo da i iduće godine zabava naše mališane u Bosanskoj kući. Inače, mađioničar Silavno alias Jasmin Mešić iz Tarevaca kod Modriče za Avaz je kazao: „Za moju suprugu Aišu i mene nema veće radosti od uveseljavanja najmlađih. Drago mi je da su nas ponovo pozvali i zahvalio bih rukovodstvima organizacija iz Derbyja i Birminghama. Sudeći po dječijoj galami i smijehu, program je bio uspješan i nadamo se da ćemo se družiti i naredne godine. Moram reći da su me prijatno iznenadili i roditelji, koji su ovaj put aktivno učestvovali u programu i na trenutak se više zabavljali nego njihova djeca.“ Inače, naš mađioničar je ovdašnjoj javnosti poznat po dječijem programu koji izvodi na Škotskoj televiziji i po tome da je jedini stranac koji svakog Božića zabavlja članove kraljevske porodice u kraljičinom dvoru u Edinburghu. Huse Trožić Prilikom gostovanja mađioničara Sil- tio praznih kutija. Naravno za to je vana u prvoj prostoriji Bosanske kuće zasluzan i odziv naših građna koji su orgnizovana je prodaja suhomesnatih tražili da redovno prodaja naših arprozivoda, ćevapčića i roštiljskih tikala bude orgnizvana u Bosanskoj sudžukica. Meso je bilo izuzetne kući. U dogovoru sa menadžmentom kaviltete i poznati sanski mesar Hise odlučeno je da se prigodne prodaje Trožić nije imao problema prilikom vrše jednom mjesečno. prodaje proizvoda i u London se vra- 25 Haberi iz Asocijacija NOVA GODINA KUCA NA VRATA... U organizaciji Sefera Haskića priređen doček Nove godine u Edmontonu. Uz odličnu muziku, praznično raspoloženje i bogatu trpezu naši građani iz Londona i okolnih gradova zabavljali su se sve do zore... Slike ipak govore više od riječi i nadamo se da će vam prenijeti makar dio novogodišnje atmosfere Dolazak Nove godine uvijek izaziva posebna osjećanja u ljudima. Uglavnom je to uzbuđenje, optimizam, nada da će nova godina donijeti bolju sreću, zdravlje, mir, veselje... Nova godina je i vrijeme koje nas nostalgično vrati u mladost, u neka druga vremena, sjećanja na rodni kraj, drage osobe s kojima smo ispraćali stare i dočekivali nove godine. Vrati nas u zimsku idilu, bijeli zimski ugođaj, neizbježne novogodišnje paketiće, novogodišnje čestitke, praznični dekor ulica, na pjesmice u stilu “mraz po staklu šara, stiže nova godina, a odlazi stara”. To je također i vrijeme kada se sabiru usponi i padovi iz protekle godine, kada sami sebi dajemo obećanja da ćemo se u narednoj godini truditi da budemo bolji, plemenitiji, pažljiviji, nesebičniji, humaniji... To je i vrijeme posebnog planiranja i želja da se radosni novogodišnji trenuci provedu u društvu porodice, dragih prijatelja i poznanika, uz muziku uživo i bogatu trpezu. Baš tako, kao što sam i opisala, proteklo je novogodišnje slavlje u Edmontonu, koje je okupilo mnogobro- jne građane London koji žive na Ostrvu. Novogodišnja proslava priređena je na adresi Meridian Way, Pickett’s Lock Lane u Edmontonu. Za organizaciju cjelokupne večeri pobrinuo se Sefer Haskić, koji inače živi u Boltonu, ali se odlučio da ove godine organizira novogodišnje slavlje i u Londonu i tako omogući i ljudima iz drugih gradova Velike Britanije da prisustvuju zajedničkom dočeku Nove godine. Slavlju u Edmontonu prisustvovalo je najmanje stotinjak ljudi svih generacija koji su uživali u bogatom muzičkom repertoaru Sefera Haskića, koji je za svoje goste neumorno svirao i pjevao. “Nova godina kuca na vrata...!”, orilo se u Edmontonu u trenutku kada su se kazaljke sata poklopile na dvanaest sati, u trenutku kada smo ispratili staru, 2010., a dočekali novu, 2011. godinu. Nakon neizbježnog čestitanja, plesa i igranja u kolu, uslijedila je i tombola, koju su priredili Sefer Haskić i njegova supruga Mirela. Neki posjetioci imali su sreću da osim odličnog provoda dobiju i novogodišnji poklon na tomboli. Cjelokupna zabava protekla je u najboljem redu, bez incidenata, i ovom prilikom upućujemo čestitke organizatoru na odlično odrađenom poslu, a svim čitaocima “Habera” ostvarenje svih njihovih želja i mnogo uspjeha u novoj, 2011. godini. Semira Jakupović Velika Britanija ZAJEDNICKI DOCEK U DERBIJU I LONDONU Preko 150 000 Engleza i turista u centru Londona docekalo je Novo godinu. Gradske vlasti obezbjedile su besplatnu muziku, vatromet a Britnski BBC je za svoej gledaoce pola sata uzivo prenosio zabavu. dugotrajan ekonosmka kriza ostavial ej traga na ovogodisnjoj proslavi jer ni bendovi kao ni vatromet nisu bili na nivou predhodnih godina pa je Derby 26 nekako sve proslo bez velike buke. Slicen ulicne zabave odrzane su u Edinburghu, Glasgowu, Bimringhamu, Manchesteru, Londonu. Nasa zajednica u Engleskoj novo ljeto docekala je na razne nacine, Centralna proslava za nase gradjane organizovan je u hotelu Heritige u Derbiju gdje preko 200 nasih gradjana pretezno mladih zabavilo uz muziku Sanje les i Fistika. U Bowling klubu u Londonu prisutni su uzivali u muzici Sefera Haskica koji je sebi na svojstven nacin ucino sve da svima ova noca ostane u ugodnom sjecanju. Takodje veliki broj nasih gradjana je iskoristio bozicne i novogodisnje praznike i otputovao u domovinu a oni koji su ostali vecinom su ponoc docekali u svojim domovima u krugu najblizih prijatelja i uz satelitske programe nasih TV stanica. Haberi iz Asocijacija Baku Azarbejzan AHMET KEMAL BAJSAK PROGLASEN POCASNIM DOKTOROM Ambasador Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine Ahmet Kemal Baysak je protekle subote na prigodnoj ceremoniji proglašen za počasnog doktora naučne ustanove VEKTOR, organizacije Baku univerziteta iz Azerbejdžana koja okuplja najistaknutije akademske radnike i naučnike iz šire regije Evroazije. Povelja o proglašenju za počasnog doktora nauka dodijeljena je Baysaku za dugogodišnji doprinos u radu ove ustanove. Rektor ove naučne ustanove prof. dr. Elcin Iskenderzade je zajedno s rektorom Izmirskog univerziteta prof. dr. Necdetom Doganatom predao Baysaku povelju o proglašenju. Na istoj ceremoniji Baysak je dobio još jedno vrlo važno priznanje – Medalju časti Ujedinjenih nacija, kao priznanje za njegov dugogodišnji rad i doprinos međuljudskim i međudržavnim odnosima. Ova ceremonija je upriličena za vrijeme održavanja tradicionalnog međunarodnog festivala književnosti (KIBATEK) država regije Evroazije i Balkana. Na tom festivalu su učestvovali pjesnici i književnici iz Albanije, Azerbejdžana, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Iraka, Kazahstana, Kirgistana, Kosova, Tur- jateljstva u Sarajevu). Tom prilikom je potpisan i protokol o bratimljenju Doktorat u pravim rukama ske Republike Kipar, Uzbekistana, Poljske, Rumunije i Grčke. Delegaciju Bosne i Hercegovine predvodili su predsjednik Društva pisaca u BiH Amir Brka i Faruk Hadžibegić (bivši savjetnik u Ambasadi BiH u Ankari i sadašnji sekretar Bosansko-turskog kluba pri- Društva pisaca u BiH i Turske. Ovaj događaj su propratile sve važnije TV stanice i novinske agencije regije, dok je Azerbejdžanska televizija ceremoniju prenosila u direktnom TV prijenosu. IMIGRANTI IZ BIH: DOZIVOTNA NOVCANA POMOC ZA POVRATNIKE KOJI SE VRATE IH HOLANDIJE Drzavljani BiH stariji od 45 godina koji kao imigranti zive u Holandiji imaju pravo na dozivotnu mjesecnu novcanu pomoc ukoliko odluce da se vrate u zemlju svog porijekla, saopsteno je iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH. U saopstenju se navodi da je ovom ministarstvu iz Ambasade BiH u Holandiji dostavljen dopis u kojem se navodi da ce, prema zakonu Holandije, svi drzavljani BiH stariji od 45 godina, koji se zele vratiti u svoju zemlju dobiti pomoc koja se sastoji od placanja putnih troskova do 1.500 eura, te dozivotne mjesecne donacije od 470 eura po osobi, odnosno 670 eura ukoliko je rijec o bracnom paru. "Lica koja nisu pokrivene holandskim zdravstvenim osiguranjem dobijaju novcani dodatak za lijecenje u zemlji povratka" - kaze se u dopisu i dodaje da svi ucesnici u programu remigracije mogu iskoristiti probni rok od godinu dana. U probnom periodu povratnici imaju pravo da se vrate u Holan27 diju, a nakon isteka tog roka duzni su da se odreknu holandskog drzavljanstva ukoliko su ga imali. U dopisu je nevedeno da je program remigracije "kvalitetno rjesenje za sve strance koji se nisu uspjeli integrisati u holandsko drustvo". Prema procjenama, u Holandiji trenutno boravi 30.000 lica porijeklom iz BiH. Izvor: Srna Bosanskohercegovačka dijaspora Sastanak GO SSD u Puli ISTRA UGOSTILA BH DIJASPORU Ipak kruna manifestacije bila je 3. smotra folklora i kulturnog stvaralstva Bosnjaka u Hrvatskoj na kojem su ucesce uzele folklone grupe iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije Proteklog vikenda drevna Pula bila je centar bosanskohercegovačke i bošnjačke dijaspore. Naime, u sklopu Sabora bošnjačkih asocijacija u Republici Hrvatskoj održan je redovni sastanak Glavnog odbora Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine kojem su prisustvovali članovi iz Velike Britanije, Hrvatske, Njemačke, Turske, Norveške, Švedske, Italije, Holandije, Danske i Austrije, potom susret poduzetnika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Slovenije s biznismenima iz dijaspore. Usto, održan jako interesantan stručni skup „Bošnjaci u Hrvatskoj“. Kruna manifestacije bila je 3. smotra folklora i kulturnog stvaralaštva Bošnjaka u Hrvatskoj na kojoj su učestvovale folklorne grupe iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije. Dom sportova Mate Parlov bio je ispunjen emocijama, pjesmom, igrom i plesom, a brojna publika nije štedjela dlanove u davanju podrške izvanrednim muzičarima i folklornim društvima koji su sudjelovali na ovoj smotri. Naravno, ovu izuzetno uspješnu manifestaciju nisu zaobišli ni političari i javni radnici iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, pa su svoj doprinos dali saborski zastupnik Damir Kajin, zamjenici gradonačelnika Fabrizio Radin i Vera Radolović, Husein Nanić, član Parlamenta BiH, Rusmira Tihić-Kadrić, pomoćnica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH, te Ana Judi, sekretar u istom ministarstvu, ambasador Bosne i Hercegovine Sastanak GO SSDBiH u Hrvatskog Vladimir Raspudić, ije ovoga svi prisutni sigurno znaju počasni konzul BiH u Republici Ital- šta je SSDBiH i kako štiti interese iji Medaga Hodžić, načelnik općine 1,3 miliona naših iseljenika koji Cazin Nermin Ogrešanin, penzion- žive van matice zemlje. Također, isani general Armije BiH Jovan Di- i mi smo vidjeli koliki potencijal vjak i Ekrem Julardžija, predsjednik imaju naši ljudi ovdje, jer Bosanaca i Hercegovaca ima u svim sferama RVI Srednjobosanskog kantona. poslovnog, kulturnog i političkog Informaciju više o sastanku GO SS- života Hrvatske. Sam sastanak je DBiH dobili smo od predsjednika bio izuzetno kvalitetan i donesen je Zaima Pašića, koji je za Avaz rekao: plan rada Saveza za naredni period, a „Prije svega moram čestitati našim poseban osvrt je dat na buduću saradčlanovima, odličnim domaćinima nju SSDBiH s Evropskom unijom u iz Hrvatske ‒ SABAH-u, na izvan- Bruxellesu. Također, čim se vlasti u redno organiziranom skupu. Ovo je našoj zemlje konstituiraju, delegacija Gosti i domaćini sastanka bila iznimna prilika da se Svjetski savez dijaspore Bosne i Hercegovine predstavi vlastima u Hrvatskoj te naravno našim građanima koji žive u ovoj zemlji. Kroz cjelokupan program to nam je i uspjelo, i posl- 28 SSDBiH će posjetiti novoizabrane dužnosnike i podsjetiti ih na sve zahtjeve bosanskohercegovačke dijaspore koji stoje na čekanju.“ Sve u svemu, proteklog vikenda je stvarno bilo lijepo biti Bosanac ili Hercegovac u historijskoj Puli. Bosanskohercegovačka dijaspora Sastanak GO SSD u Puli ODRŽAN SASTANAK GO SSD U PULI /HRVATSKA/ od 5 -7 novembra 2010 U organizaciji Saveza bošnjačkih asocijacija Hrvatske (SABAH) i Svjetskog saveza dijaspore BiH, u Puli je 5 i 6 novembra 2010 godine održan sastanak članova Glavnog odbora Svjetskog saveza dijaspore. Sastanak je vrlo dobro pripremljen od strane rukovodstva SSD i uz pomoć vrijednih domaćina SABAHA, te protekao je u jednom vrlo kvalitetnom radu .Mjesto održavanja sastanka GO SSD bio je hotel Pula u Puli. Biznis forum Fikret Kadić -Švedska Salihović Alija - Italija Belmir Zec-Austrija Ervin Sandijarević Holandija Zametica Samir Danska Hamdija Malić- Hrvatska Hajrudin Isović -Savez ratnih vojnih invalida /RVI/dijaspore Njemačka Sami početak sastanka SSD protekao je u prisustvu večeg broja gostiju koji su pozvani da prisustvuju ovom sastanku kao i onih koji su imali želju da se obrate izabranim predstavnicima naše dijaspore. Prije svega učesnike je pozdravio i zaželio im dobrodošlicu saborski zastupnik i potpredsjednik IDS gospodin Damir Kajin. Na sastanku su bili prisutni sljedeći članovi GO: Z a i m Pašić(predsjednik SSD),Anes Cerić/ sekretar SSD/ Sakib Podgorić/ blagajnik SSD/ i Sadžida Trozić iz Velike Britanije, Desanka Delić/ podpredsjednik SSD/ Njemačka Hasan Šehović/ podpredsjednik/ i Ahmed Kemal Baysak Turska, Dženan NovićNorveška 29 Dobrodošlicu predstavnicima SSD zaželio je predsjednik SABAHA Džekić koji je biranim riječima pozdravio skup istakavši da je posebno obradovan činjenicom da će članovi raznih Udruga BiH građana u Istri i Hrvatskoj moći pružiti ugodan boravak i domaćinstvo članovima GO SSD. Na tome mu se u ime GO SSD zahvalio predsjednik SSD Zaim Pašić koji je izrazio nadu da će zahvaljujući i tom svesrdnom zalaganju članova SABAHA predstojeći sastanak SSD proteći uspješno i da će će članovi GO uspjeti da dođu do kvalitetnih zaključaka koji će biti idje vodilje za daljnji rad SSD. Zatim učesnicima se obratila Ruzmira Tihić Kadić pomoćnica ministra Bosanskohercegovačka dijaspora Prepuna dvorana Mate Parlov za ljudska prava i Izbjeglice Bosne i Hercegovinete. Prisutne je pozdravio i ukratko objasnio humanitarni projekat koji vodi /Obrazovanje gradi BiH/ organizacija na čijem se čelu nalazi , penzionisani general Armije BiH Jovan Divjak .I na kraju ovog uvodnog dijela sastanka SSD prisutnima se obratio Ekrem Julardžija predsjednik boračkih organizacija Srednjo bosanskog knatona koji je izvjestio prisutne o napretku gradnje Rehabilitaciong centra za ratne vojne invalide na planini Vlašić te apelovao na prisutne da nastave da daju finasijsku potporu izgradnji ovog centra . U ovom uvodnom dijelu sastanka SSD prisustvovali su i Ana Judi sekretar u Ministarstu za iseljeništvo i počasni konzul BiH u Republici Italiji Medaga Hodžić Nakon ovog uvodnog dijela dijela izabrano je radno predsjedništvo sastanka koji su činlli Zaim Šašić/ predsjedavajući/ Desanka Delić zapisničar te Anes Cerić i Hasan Šehović . Nakon usvajanja zapisnika sa Kongresa SSD koji je održan u maju mjesecu 2010 godine u Sarajevu i koji je nakon kraće rasprave usvojen, svaka članicaGO SSD imala je priliku da referira o radu i aktivnostima koje je imala od Kongresa pa do sastanka GO u Puli . To su u stvari bile vrlo korisne informacije za članstvo iz kojih su se mogle pratiti aktivnosti koje vode pojedini Savezi . Nakon ovih iscrpnih izvještaja sastanak GO se odvijao po tačkama dnevnog reda koje su usvojene na početku sastanka i koje su ranije dostavljene svim članicama SSD. U pauzi članovi GO SSD imali su priliku da prisustvuju sastanku privrednika koji imaju porijeklo iz Bosne i Hercegovine koje je za tu priliku upriličila Gospodarska komora istarske regije. Ovom sastanku su prisustvovali privrednici iz BiH, Hrvatske i Turske Ovo je bila odlična prilika da se članovi radne grupe za biznis pri SSD upoznaju i razmjene iskustva i dogovore daljnju saradnju sa privrednicima Istarske županije , mahom našim uspješnim poslovnim ljudima kojima se obratio predsjednik GO SSD Zaim Pašić upoznavši ih u kratkim crtama sa ciljevima i značaju rada SSD BiH . Nakon ovog korisnog sastanka privrednika sa članovima GO SSD nastavilo se sa radom GO. U radu im se kratko pridružio ambasador Bosne i Hercegovine u Hrvatskog gospodin Vladimir Raspudić koji ih je u upoznao sa radom ambasad Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj i izrazio je zadovoljstvo što Bosna i Hercegovina pored ambasada i ambasadora ima i članove GO SSD koji su u stvari isto tako ambasadori naše dijaspore .Prisutnim su se obratili i gradonačelnik opštine Cazin Nermin Ogrešanin i Husein Nanić član parlamenta Bosne i Hercegovine. 30 Sastanak GO SSD je završen u večernjim satima kada su članovi GO SSD pozvani da prisustvuju Trećoj smotri folklora i kulturnog stvaralaštva Bošnjaka u Republici Hrvatskoj. Cetverosatna manefestacija se održala u prepunoj sportskoj dvorani Mate Parlov u Puli i oduševila je sve prisutne . Ovaj sastanak GO SSD je protekao vrlo uspješno i prema riječima predsjednika SSD Zaima Pašića za nadati se da će rezultati i dogovori koji su napravljeni u toku ovog sastanka dati odgovarajuće rezultate koji će biti značajni za daljnji radi GO SSD odnosno članica SSD Iznešeno je dosta prijedloga oko unapređenja rada GO SSD a posebno je zanimljiv projekata koji su usvojili i podržali članovi GO SSD, koji je napravila i prezentirala Sadžida Trozić iz Velike Britanije. U tom projektu je navedeno da se GO SSD treba okrenuti ka Evropskim institucijama i od njih tražiti ne samo verbalnu podrušku koju su već dobili nego i materijalnu podršku kako bi se sve ideje i prgrami koje ima SSD uspješno realizovali. Predsjednik Pašić je u potpunosti zadovoljan sastankom a to zadovoljstvo su dijelili i učesnici sastanka uz napomenu da ovakvi sastanci treba da budu pokretači novih akcija kojea treba da odranizira SSD. Dženan Nović Bosanskohercegovačka dijaspora MUHAMED DURAKOVIĆ OČARAO NIJEMCE: NISAM ZABORAVIO ODAKLE SAM Nisam se mnogo nadao pobjedi, jer su do sada misteri, uglavnom, bili mlađi Titulu Mister Njemačke za 2010/2011 godinu, koju je priželjkivalo više od hiljadu muškaraca, 4. decembra osvojio je Bosanac Muhamed Duraković. Lenta najljepšeg Nijemca svakako je izazvala veliku pažnju medija u cijeloj Evropi, a ono što joj daje posebnu težinu jeste činjenica da je njegova supruga Ketrin Duraković (Cathrin) u decembru prošle godine proglašena najljepšom gospođom u ovoj zemlji. Dakle, 12 mjeseci ranije u grad Linstov Muhamed je došao kao najveća podrška svojoj supruzi. Prošle subote situacija je bila obrnuta. Suze radosnice Ketrin je lila zbog uspjeha svog muža. Vrijedne nagrade - Kao što meni nije važno koje je neko boje kože ili odakle dolazi, tako, što mi je veoma drago, ni Nijemci nisu negodovali na to što sam ja Muhamed i što je moje porijeklo iz Bosne i Hercegovine. Top-tema smo, zapravo, Ketrin i ja zajedno, jer se tako nešto ovdje prvi put dešava. Iskreno, nisam se nadao pobjedi, jer su do sada misteri, uglavnom, bili mlađi, ali sam želio da pobijedim i pobijedio sam - kaže Duraković, koji je na poklon dobio veoma vrijedan bicikl, sat, putovanje, mnogo kozmetike i još dosta toga. Inače, ovaj atraktivni tridesetogodišnjak posljednjih deset godina bavi se modelingom i mnogi su ga nagovarali da se na ovo takmičenje prijavi ranije. Presudio je glas njegove supruge, kojoj je lenta najljepše gospođe donijela veoma lijepo iskustvo. - Pripreme za finalnu noć bile su dosta stresne. Prije svega, od Švabiš Gminda, grada u kojem živim, do Linstova putuje se, u prosjeku, osam sati. No, zbog loših vremenskih prilika i gužvi na cesti, mi smo se vozili dugih 18 sati. U hotel sam stigao kasno navečer i odmah sam se morao javiti organizatorima radi snimanja fotografija. Kada smo radili šuting na zatvorenom bazenu, imao sam priliku da vidim ostalih 15 kandidata i zaista su svi bili veoma lijepi i zgodni. No, ono što je najvažnije je to da sam veoma zadovoljan svojim tijelom i da sam u dobroj formi - govori Mister Njemačke. Osim što je očarao članove žirija, Durakovića je nagradila publika, koja ga je putem internet-votinga izabrala za Najljepši par u Njemačkoj s kćerkom 31 Mistera fotogeničnosti. Muhamed Duraković pokrenuo je prije dvije godine i svoj "lifestyle" magazin "Go For More", koji izlazi dva puta mjesečno. Njegova sestra Džemila je, također, na visokom položaju u jednoj velikoj kompaniji. - Veoma sam zadovoljan poslom kojim se bavim. Naravno, zanimaju me i drugi segmenti grafičkog dizajna, kao što je izrada internet-stranica, za šta sam, također, pokrenuo agenciju "Creativ Labur". Džemila živi u Nirnbergu i vrlo uspješno se bavi marketingom - zadovoljno ističe Duraković. Iako je rođen u Njemačkoj, ovaj ljepotan nije zaboravio svoje korijene. U Gradačcu i danas ima mnogo familije, a sa svojom suprugom i dvogodišnjom kćerkom upoznao ih je ovog ljeta. - Redovno dolazim u BiH. Zbog brojnih obaveza koje su pred nama, nećemo uspjeti doputovati ove zime pa smo to prolongirali za maj naredne godine. Iako sam rođen ovdje, niko u mojoj porodici ne zanemaruje svoje porijeklo. Naprotiv, do petog razreda pohađao sam dodatnu nastavu koja je bila namijenjena samo za djecu iz Jugoslavije - govori Duraković. Gluma kao izazov Ovih dana usijani su telefoni u kući Durakovića. Svi žele intervju, fotografije... Posjetili su ih novinari RTL-a, najtiražnije njemačke novine "Bilda", a s posebnim zadovoljstvom odazvat će se Osmanu Džihi, koji će s njima uraditi intervju za Hayat TV. - Davanje intervjua i snimanja trenutno su moja jedina obaveza. Takav je dogovor s organizatorima. Drago mi je što je sve ispalo ovako i Ketrin i ja smo, zaista, presretni. Rado bismo pristali i da glumimo u nekoj TV seriji ili filmu - dodaje Duraković. Humanitarne aktivnosti BOOKS 4 VIJEĆNICA Poštovani/ Postovana, Obraćam Vam se ispred neprofitne, nevladine fondacije Humanity in Action – Senior Fellows Network Bosna i Hercegovina. Fondacija Humanity in Action (HIA) je internacionalna obrazovna organizacija sa interdisciplnarnim programima posvećenim angažiranju mladih lidera u zaštiti ljudskih prava i prava manjina. Osnovni ljetni programi za studente koji se održavaju u SAD-u, Danskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Francuskoj i Poljskoj. HIA Udruženje Starijih polaznika Bosna i Hercegovina (HIA SFN BH) je dio HIA mreže čiji je cilj podrška misiji HIA za razvijanje zajednice koja je informisana o ljudskim pravima, te aktivno angažirana i predana unaprijedjivanju ljudskih prava. Predsjednica Uprave SF HIA BIH je prof. dr. Lamija Tanović (www.humanityinaction.org). Ovim putem, na moje veliko zadovoljstvo, vas želim informisati o aktivnostima naše fondacije i uputiti molbu za podršku. Naime, radi se o projektu naslovljenom BOOKS4VIJECNICA, čija je inicijalna faza otpočala u decembru prošle godine. U prilogu Vam dostavljamo tekst Prijedloga projekta s pratećom dokumentacijom (www.books4vijecnica.com). Cilj ove inicijative je obnoviti bibliotečki fond Vijećnice - Nacionalne biblioteke Bosne i Hercegovine koja je u nekoliko navrata bila meta granatiranja za vrijeme o sade grada Sarajeva između 1992. i 1995. godine. Dragocjene zbirke rukopisa, kn- jiga, časopisa, arhivskog materijala i druge vrste dokumentarnog nasljeđa, koje datiraju još iz perioda srednjeg vijeka, kao i pisani materijali koji sjećaju na brojne generacije naroda Bosne i Hercegovine tragično su nestale u plamenu, u noći 25. na 26. august 1992 godine. Mnogi smatraju ovaj vandalistički čin najvećim paljenjem knjiga u modernoj historiji. Uposlenici Vijećnice uspjeli su evakuirati dio preostalih knjiga na razne lokacije u gradu - u skloništa, podrume, univerzitetske prostorije i kulturne centre. http://books4vijecnica.com/pdf/ Bosnian%20-%20BOOKS4VIJECNICA.pdf http://books4vijecnica.com/pdf/English%20-%20BOOKS4VIJECNICA. pdf Po završetku rata pa do danas bilo je mnogo inicijativa koje su se odnosile na reparaciju same zgrade Vijećnice, dok je malo toga urađeno kako bi se povratio bogati bibliotečki fond čiji nedostatak najviše osjete mladi u ovoj zemlji. Naš cilj je da studentima u Sarajevu omogućimo korištenje savremene literature, jer mnogo takvih knjiga Sarajevu nedostaje ili su poprilično zastarjele. Molimo Vas da pročitate naše originalno pismo na razlicitim jezicima na www.books4vijecnica.com Ukoliko imate pitanja ili sugestije vezane za ovaj projekat, molim vas da me kontaktirate putem ove e-mail adrese ili broja telefona ispisanog u potpisu. S radošću iščekujem Vaš odgovor! Jasmin Hasić Udruženje polaznika programa Humanity in Action BiH Sarajevo, Bosna i Hercegovina +387 61 596 285 (Jasmin Hasic) +387 61 497 650 (Elma Mahmutovic) 32 Humanitarne aktivnosti London vCJD victims: PETITION On Friday 12th November 2010 family members, siblings, friends and colleagues of victims of vCJD marched to Downing Street to mark International CJD day, we were accompanied by people from across the globe and all ethnic, religious groups and countries were represented. Families that couldn’t be there wrote personal letters to the Prime Minister David Cameron which was handed in with the petition. Others provided interviews for their local radio and TV stations. The response from members of the public and the media was very positive. The police officers on the beat and armed police outside number ten were interested and supportive taking leaflets and wanting to know more, as members of the police force have died of vCJD. The security staff and workers at the Ministry of Health and Ministry of Justice were lovely and very concerned about the numbers of people that continue to die of vCJD as they recognized it could be their child or family members. Dan Byles Conservative MP for Warwickshire accompanied his constituent Mr. Singh who lost his son Jorawar (aged 18) to vCJD. During the protest, the MP walked with us to Downing Street and was filmed and photographed talking to family members. (see photo of Dan Byles and also families outside number ten). Dan Byles Conservative MP asked me ‘What do you want? Another public inquiry?’ I said on behalf of the campaign and family members ‘No’… A Public inquiry regarding vCJD has no teeth and is used by those responsible as their ‘GET OUT OF JAIL FREE CARD’ and as a means to cover lies and corruption; it’s expensive and has no use to family members, to victims or to members of the public. A public inquiry re vCJD is not sufficient or has the legal powers that we as families who have lost loved ones to vCJD demand and need for resolution. This is what the campaign expects and demands: A criminal investigation Police inquiry The resignation of Kenneth Clarke. The criminal investigation and police inquiry to be carried out independently with no pressure or partisan influence from Whitehall or government departments and certainly no influence used by people affiliated or involved with any of those named and shamed on this website. I am aware as I write this that Whitehall is monitoring this site and am very cautious about the sensitive investigations my team continues to conduct. I also know that the ‘puppet masters’ 33 and their minions of Whitehall continue to conduct their Machiavellian manoeuvrings….to hide the truth and bury the lies and corruption that created and enabled vCJD….. They can’t bury everything……as there are too many lies, falsehoods and too much corruption which will ultimately consume those responsible…… The doors that remain open to my team of investigators do so because government are unaware of many of our sources many of those that risk their careers and more to provide me with evidence and information. Kenneth Clarke and Gummer and co have made a lot of enemies on their slippery road to further their careers…and there are many people in the guise of their friends and colleagues that have been too only too willing to ‘spill the beans’……and ‘dish the dirt’…….. Below are just some of the links to the media coverage, I like to thank everyone that participated in the protest on Friday and for the thousands of supporters that continue to give their help, time and skills freely. My faith in the goodness of people is still strong as so many ordinary members of the public who have not been affected by vCJD continue to support the campaign and their steadfastness remains constant and ongoing. I like to thank the scientists, medics, researchers and all those in the background that continue to help in the fight for justice and the truth. Thank you to the mums, dads, and brothers, sisters, family and friends of all the victims who joined me on the protest and especially to Indira currently nursing her beloved Irhad aged 23 ( I know how much it must have took to leave him and come on the demonstration) and little Billy aged 2, who came into Downing Street with us and represents the 130 children who have lost a mum or dad to vCJD. I will be posting more details about the demonstration later this week. NO NO WE ARE NOT SATISFIED, WILL NOT BE SATISFIED UNTIL JUSTICE ROLLS DOWN LIKE WATERS’ ‘THE CROOKED PLACES WILL BE MADE STRAIGHT’ Martin Luther King Humanitarne aktivnosti Bosniaappeal, iz našeg ugla-koliko smo stvarno humani SINE "USTA SE ŠPRDAJU A PARE I PAPIRI GOVORE" Nismo se proslavili humanitarnom akcijom za teško bolesnog 23-godišnjeg Irhada Durakovića iz Londona Zahvaljujući Avazu, Haberu i Bosniaappealu iz Birminghama, naša javnost i u domovini i u iseljeništvu upoznata je sa slučajem 23-godišnjeg Sarajlije Irhada Durakovića, koji je u Londonu obolio od teške bolesti nvCJD – poznatije kao humani oblik „kravljeg ludila“. U više navrata pisali smo o pokretanju humanitarne akcije, njenim rezultatima, donatorima, i svim stvarima koje su vezane za ovaj slučaj. Povod ovom tekstu je jedan poziv iz Sarajeva koji sam do- bio od mog druga Fuada Kumre, u raji poznatijeg kao Fudo Živčo, legendarnog centarhalfa FK Vrbanjuša, koji mi je rekao: „Pročitao sam u Avazu onaj tvoj tekst o tom momku iz Londona što skupljate pare, majke ti daj 10 eura. Ja bih uplatio, ali nemam ti ja pojma kako idu te uplate preko interneta. I još nešto, nemoj slučajno da bi me stavljo na neke spiskove donatora jer sramota me dati samo 10 eura, a sam znaš kakva je ovdje situacija.“ Naravno da znamo kakva je situacija u BiH. Također znamo da će kada ovo Fudo Živčo pročita odmah u svom stilu „poživčaniti“, a nakon nekog vremena, kada prostudira čitav tekst, dobrodušno odobriti što smo ga ipak spomenuli. Zašto ovo pišem? Pa jednostavno što u meni dugo tinja želja da na ovakvom primjeru pokušamo napraviti jedan presjek koliko smo stvarno humani, a koliko pričamo da smo humani. S obzirom na to da sam u dvostrukoj ulozi – organizatora akcije i autora ovog PODRŠKA NAŠIH GRAĐANA Irhad s majkom Indirom-borba za život OD ŠERIFA I DALJE NI EURA Mladi humanitarci Arnes Pobrić i Sanjin Grco su 16. oktobra na koncertu Šerifa Konjevića u Derbyju prikupili 875 funti. Inače, ta akcija je izazvala dosta polemike nakon teksta koji je objavljen u Avazu, gdje je iznesena istina da pjevač Šerif Konjević ima zmiju u džepu, odnosno kako je iz Derbyja odnio 5.000 funti, a za Irhada nije dao ništa. Reagirali su Šerif i njegov menadžer Hilmo Peljto i u izjavi Avazu pjevač je svoj potez opravdao riječima da je bio u hotelskoj sobi i da nije znao za akciju. Na sve ovo htio je ponovo reagirati Muhamed Siranović iz Derbyja, koji je rekao da je Šerif bio na bini kada su momci objavljivali humanitarnu akciju i da je laž da je s tog koncerta odnio 5.000 funti, odnio je najmanje 7.000 funti. Nakon toga, želeći da se ova neugodna situacija prekine, u e-mail prepisci oko ovog događaja menadžer Hilmo Peljto je gotovo ultimativno od Bosniaappeala tražio račun na koji će Šerif Konjević uplatiti donaciju i još obećao održati jedan humanitarni koncert u Engleskoj za Irhada. Do danas nije stigla Šerifova donacija, niti je Hilmo Peljto organizirao humanitarni koncert. Moj drug Fudo Živčo sigurno bi u stilu iskusnog sarajevskog mahalašajalijaša na ovo rekao: Vidiš da ljudi nemaju zmiju u džepu, oni imaju PITONA. Sve ovo što sam napisao i nešto što sam možda nenamjerno preskočio možete provjeriti na web stranici Bosniaappeala; www.bosniaappeal. org, jer je ova plemenita akcija još u toku. 34 Irhada Durakovića, koji se za svoj život bori u Londonu, svojim donacijama podržali su naši građani iz Velike Britanije. Tako su u gradu na Temzi bh. klubovi Brent i Viktorija te London Sevdah hor i humanitarna organizacija Our Kid’s ukupno prikupili oko 5.500 funti. Članovi bosanskohercegovačke asocijacije iz Birminghama sakupili su 670 funti. Nadija Cerić iz Londona je u svojoj firmi Ctts Solicitors Kingston od kolega Engleza prikupila 167 funti. Bivši reprezentativac naše zemlje Saša Papac i član Glasgow Rengersa donirao je svoj potpisani dres, a naš mađioničar Jasmin Mešić iz Edinburgha ga stavio na humanitarnu sportsku aukciju i po zadnjim informacijama cijena dresa je dostigla vrtoglavih 150 funti. Merhamet iz Švedske uplatio je 300 funti. Humanitarne aktivnosti obim akcije, slobodno možemo reći da su rezultati na svjetskom nivou mršavi. Presjek akcije koja je vođena preko web stranice Bosniappeal napravio je koordinator Bosniaappeala Adis Burazerović: Fuad Kumro teksta, možda neću biti potpuno objektivan. Možda ću biti malo i ličan, nadam se da ćete mi oprostiti, ali ću svakako pokušati odgovoriti na ovo jednostavno pitanje. Naime, Bosniaappeal je apel za pomoć Irhadu Durakoviću uputio na preko 50.000 e-mail adresa iz svog adresara, više od 30 internetskih portala ga je prenijelo na svojim web stranicama, većina štampanih i elektronskih medija u BiH i dijaspori se pridružila apelu. Sam Dnevni avaz je informaciju objavio u svim svojim izdanjima, a čak dva puta na svojoj izuzetno posjećenoj web stranici. Znači, po nekoj prostoj računici, usto da budemo jako skromni, najmanje milion naših ljudi je bilo upoznato s pozivom za pomoć našem Irhadu. S obzirom na FRIDAY 24TH DECEMBER 2010 The holiday season is a time for being with our families and friends relaxing in their company, sharing, caring, making memories and laughter. Whatever our religious beliefs or faith this time of year gives families and friends the opportunity to stop work and spend precious time together. Across the UK and our global communities for families nursing victims of vCJD and those affected by the disease this time of year has a terrible poignancy and heartbreak. With this blog is a photo of one of the current victims here in the UK 23 year old Irhad Durakovic and his devoted mother Indira. I recently visited them at their home in London, Irhad was a graduate at Thames Valley University, had a private pilots licence, was an air cadet and was hoping Norveške, stiglo ukupno 20 uplata, ili to što nijedna uplata nije stigla iz Francuske, Italije, Finske, Irske, Turske, Belgije, Luksemburga. Naravno, mi znamo da se u isto vrijeme u Bosni i Hercegovini i svijetu vodi na desetine sličnih akcija i da svi mi imamo nekoga koga redovno pomažemo, ali je ipak ovaj rezultat poražavajući. Svidjelo nam se to ili ne, moramo konstatirati da Irhadova „Prije svega, koristim se ovom prilikom da zahvalim svima koji su donirali novac za Irhada te svim medijima i portalima koji su podržali akciju. Posredstvom našeg računa izvršeno je 76 uplata s ukupnim iznosom od 3.400 funti. Razumljivo, najviše uplata je bilo iz Velike Britanije – ukupno 21, iz Amerike je uplaćeno devet donacija, osam doznaka stiglo je iz Bosne i Hercegovine, a jedna manje iz susjedne Hrvatske. Četiri uplate došle su iz Australije i Norveške, a po tri donacije stigle su iz Njemačke, Austrije, Danske i Kanade. Po dvije uplate pristigle su iz Švedske, Slovenije i Mađarske, a po jedna na račun Bosniaappeala došla je iz Albanije, Švicarske, Kosova, Adis Burazerović: odziv je mogao biti Holandije, Češke.“ bolji Prijatno smo iznenađeni doznakama iz Mađarske, s Kosova, iz Albanije, Češke, rijetka bolest nije previše ganula naše jer znamo da tamo nema organizirane bh. ljude u dijaspori. Inače, nakon ovog dijaspore, ali, s druge strane, nije nam presjeka nisam mogao a da se ne sjetim jasno da su isti rezultat zabilježile zem- riječi moje rahmetli nane koja je imala lje poput Švedske, Slovenije, Švicarske, običaj reći: Sine usta se sprdaju, a pare Holandije, u kojim po našim procjenama i papiri govore. Nažalost, ovdje su pare živi oko 300.000 naših građana i djeluje i papiri rekli svoje, a to je da bez obzira na desetine naših klubova. Ne znam šta na tešku ekonomsku i političku situaciju mi je teže konstatirati, to da je iz ve- u Bosni i Hercegovini humanost još uvilikih i bogatih zemalja gdje živi veliki jek živi. broj naših građana, poput Njemačke, Austrije, Danske, Kanade, Australije i Namik Alimajstorović for a job in the aviation industry. At 6ft 4inches tall, healthy, handsome, musical and talented he had a wonderful ca- reer and life ahead, his mother showed me proudly his awards and talked about her intelligent and loving son. Irhad arrived in the UK late 1992 with his mum, fleeing the war in Sarajevo… for peace and a better life. Instead Irhad ingested BSE material from our food 35 and medicine chain and now he is bed bound, cant talk, is fed by a tube and is nursed devotedly by his mother 24/7. As Indira told me ‘ The Uk Government is killing my son, food and medicine should have been safe. I cared for my son made sure he ate wisely he is my world ‘ she continued’ I want those responsible punished…why has this never happened? The war in Bosnia killed my only brother, Irhad and I were afraid for our lives…we escaped shelling, bullets and at times it was very frightening….but I can honestly say watching and nursing my son these last months…..that vCJD is far far worse……’. Indira is another heartbroken mum…… whose son’s life has been wrecked and stolen… There will be no more happy holidays for Irhad or Indira ……. Kako pomoći sebi USKRAĆENA SOLIDARNOST: POLITIKA PODIJELILA I AKCIJE POMOĆI ZA BOLESNE LJUDE Novac putem humanitarnih telefona otvorenih u FBiH ne mogu donirati građani koji žive u RS. Građani iz RS ne mogu pozvati humanitarni telefonski broj otvoren u FBiH i na taj način donirati novac i pomoći teško bolesnoj osobi u tom dijelu države. telefonima operatera HT Mostar. To je sramota. Takve probleme moramo riješiti kroz institucije sistema. Vrlo jednostavno se mogu riješiti. Treba samo osigurati fondove iz akciza i dodatnih prihoda lutrije ili ukidanjem PDV-a na lijekove. Pokazalo se da se i humanitarni telefoni na kraju ispolitiziraju, a ponekad se i zloupotrebljavaju - kaže Spomenka Hadžić, predsjednica Udruženja "Renesansa", koje okuplja žene oboljele od raka dojke. To ne mogu uraditi ni građani iz FBiH. Čim pozovete humanitarni broj otvoren u drugom entitetu, veza automatski puca. Ova pojava zvuči zastrašujuće posebno ako se uzme u obzir da nije novije prirode, već je zbog inertnosti čitavog političko-društvenog sistema postala uobičajena. Tog je mišljenja i predsjednica Udruženja oboljelih od raka BiH Azra Ikalović. Ona poziva sve na humanost i istovremeno pita zašto je BiH jedina država koja ima ovakav tretman prema bolesnima. - To treba hitno mijenjati. Treba omogućiti da ljudi pomažu jedni drugima. Problem nije u telekomima. Oni bi čak imali finansijsku korist da se aktivira humanitarni broj koji svi mogu pozivati, a kolika bi korist bila za oboljele, bespredmetno je i raspravljati. Žalosno je koliko smo zakazali kao ljudi. Bolest ne Ikalović ističe da je BiH jedina država u svijetu koja uzima Hadžić: Osigurati fondove za oboljele osobe porez na humanost. Na svakih 10.000 KM prikupljenih u akpoznaje ime, naciju, boju kože i vjerska cijama pomoći država od naopredjeljenja. Svi mi borimo se za život - plate PDV-a inkasira 1.700 KM. naglašava Ikalović. - Takav je zakon. No, i to je potvrda da je ukidanje PDV-a na lijekove naša potreba, Složenost države i najvećim laicima je jer nam onda više neće trebati humanijasna, ali udruženja bolesnih mole da se tarni telefoni, a bit će novca za bolesne iznimke naprave bar onda kada je bolest - kaže Hadžić. u pitanju. - Takva je situacija i s humanitarnim Akcija APEL ZA POMOĆ IMANI TURKOVIĆ ''Zovem se Enisa Turković. Imam 28 godina, samohrana sam majka i živim u kući svoga oca Latifa. Po zanimanju sam arhitektonski tehničar i trenutno sam bez posla. Imam dvadesetomjesecnu kcer Iman. Moja kćerkica je prije vremena rodjena sa jednim kilogramom i otpuštena je iz bolnice poslije tri mjeseca kao zdravo novorođence. Nakon 5 mjeseci primjetila sam nepravilan položaj očiju i odvela kćerku kod oftamologa, gdje joj je dijagnosticirano teško oboljenje očiju - slijepilo ( Rethinophatia prematurica) i ablacija retine. Iman je trebala biti operisana u Turskoj, ali zbog nemogućnosti i preskupe operacije potražila sam pomoć od dobrih ljudi i počeli smo liječenje u Beogradu, klinika "Sveti vid". Operisana je u martu 2010.godine. Doktori se tada nisu uopšte nadali da ce Iman ikako vidjeti. Radili s! u joj lijevo oko. Na nedavnoj kontroli doktori su rekli da se čudo desilo, da se oko regenerisalo te da vidi iako je dioptrija velika, mada ce se ona vremenom smanjivati dioptrijskim sočivom. Moja borba je trajala 4 mjeseca dok nismo skupili 5000 eura. Dobri ljudi, moja borba se nastavlja, jer se mojoj kćerki treba operisati i desno oko i za tu operaciju je potrebno također 5000 eura. Zato, molim sve humane ljude da mi pomognu da sakupim taj novac, da se vrati mojoj kćerkici vid, da bude kao i ostale bebe i da se jednog dana igra kao i ostale djeca. Postoji nada 36 da će moja Iman vidjeti jer čuda se dešavaju i vrijedi se boriti za svoje dijete. Molim ljude dobre volje da mi pomognu, a to možete učiniti na broj žiro računa : Kod Raiffeisen Bank : 4255031001928448/253 U ovih mjesec dana moram skupiti novac. Moja adresa : Adžemovica br.8, Sarajevo, Bosna i Hercegovina Telefon: 0038762609629 Kako pomoći sebi ASTMA ŠTA SVAKI RODITELJ TREBA DA ZNA? U svijetu svako peto dijete uzrasta do tri godine pati od nekog oblika bronhijalne opstrukcije, koja se u velikom broju slučajeva kasnije pretvara u astmu. Riječ astma potječe iz grčkog jezika i znači dahtanje. Poznata je više od 2000 godina, od kada postoje i prvi zapisi o ovom oboljenju. Iako bolest postoji vjekovima, još uvijek nije u cjelini proučena. Danas se zna da je astma hronična inflamacija (zapaljenje) disajnih puteva, koja izaziva njihovo sužavanje, što za posljedicu ima zviždanje u grudima, kašalj, napade gušenja, otežano disanje, ili tjeskobu. Astma zahvata bronhije LEČENJE MASLINOVIM ULJEM Osobama kojima je obolela jetra, preporučuje se da svakog jutra na prazan stomak popiju kašikudvemaslinovog ulja. Pošto je ulje neobičnog ukusa, može se uzimati zajedno sa sokom od limuna. Za izbacivanje kamena iz žuči dobro je pred spavanje uzimati tri do četiri kašike maslinovog ulja. Rane koje nastaju na koži od dugotrajnog ležanja brzo će nestati ako se na njih stavi vata natopljena mešavinom pola litre vina i pola litre maslinovog ulja. I maslinovo lišće ima lekovita svojstva. Protiv kostobolje i lakih nazeba najbolje je dnevno popiti tri-četiri šolje čaja od maslinovog lišća. Čaj se priprema tako što se u jednom litru vode nekoliko minuta kuva 50 grama maslinovog lišća. Da bi se smanjila količina ureje u krvi, eliminisao holesterol iz krvi, ublažile smetnje prilikom varenja, snizio nivi šećera kod osoba obolelih od dijabetesa i lečila arterioskleroza, u narodu se koristio čaj od maslinovog lišća: 40 grama lišća se prelije litrom vrele vode, pa se stavi da odstoji 10-15 minuta. Zatim se iscedi i po želji dodaju šećer i sok od jednog limuna. Pije se jedna šolja ujutru, jedna pola sata pre ručka i jedna pre spavanja. – primarne disajne puteve i njihove manje grane. Bolest se javlja kod ljudi svih starosnih grupa, a najčešće nastupa u ranom djetinjstvu. ŠTA SE DEŠAVA UNUTAR BRONHIJA? Iz još uvijek nedovoljno jasnih razloga, bronhije nekih ljudi preosjetljive su na izvjesne faktore iz čovjekove okoline. Izlaganje tim pokretačima dovodi do sužavanja disajnih puteva uslijed grčenja glatkih mišića koji ih okružuju, pa dolazi do otoka zida bronhija. Nastaje i žilava sluz koja u obliku sluznih čepova još više sužava disajne puteve. Sve su to znaci upale. Tokom napada bronhijalni mišići se grče i vazduh se zadržava u alveolama – tankim disajnim kesicama. ZA KOGA JE ASTMA RIZIČNA? Prema postojećim epidemiološkim podacima više od 100 miliona ljudi u svijetu pati od astme i ne očekuje se da će se u bliskoj budućnosti taj broj sniziti. Od 1983. godine incidencija astme se povećala za 46%. Rizik od astme povećan je kod osoba koje žive u gradu. Ako jedan od roditelja ima astmu, šansa da dijete oboli iznosi 1:4, a ako su oboljela oba roditelja rizik je 1:2. U slučaju ovog oboljenja vrlo je značajan nasljedni faktor, pošto je otkriveno više gena odgovornih za nastanak bolesti. Pored unutrašnjih (genetskih) faktora pojavi bolesti doprinose i faktori sredine u kojoj čovjek živi. Može se naslijediti atopijska konstitucija, tj. tendencija pojave alergijskih manifestacija, koje postoje kod većine bolesnika s astmom. To ne znači da će dijete biti alergično na iste alergene kao i njegovi roditelji. ŠTA POVEĆAVA RIZIK? Život uz pušače – kod 20-25% djece oboljele od astme bar jedan roditelj je pušač. Dva puta je veća mogućnost da će dobiti astmu dijete čija majka puši nego dijete nepušača. Prijevremeno rođenje djeteta može oštetiti pluća, što takođe povećava 37 osjetljivost za nastanak astme. Postojanje alergija – polenska kijavica, alergija na hranu, ili ekcem u ranom uzrastu drugi je po učestalosti faktor rizika. Slično je i s teškim virusnim infekcijama u najsitnijim disajnim putevima, koje se javljaju kod djece mlađe od dvije godine. NAČINI LIJEČENJA Astma se liječi kombinovano ‒ izbjegavanjem poznatih pokretača bolesti, lijekovima, edukacijom i samoliječenjem. Postoje dvije osnovne grupe lijekova: antiinflamacijski (protuupalni) lijekovi i bronhodilatatori (otklanjaju akutne simptome napada). Uz ispravnu medikamentnu terapiju većina bolesnika s astmom može da živi potpuno normalno. Ipak, i pored napretka u dijagnostici i liječenju ove bolesti, tokom posljednjih decenija prevalencija astme povećana je u cijelom svijetu. Epidemiolozi, naučnici koji prate širenje bolesti, upozoravaju da postoji 'epidemija' astme širom svijeta, a da su razlozi tome još uvijek nejasni. Neki od uzroka su stambena prenaseljenost, veće izlaganje toksinima i alergenima, te povećano industrijsko zagađenje. Vjerovatno će se definitivni odgovori o epidemiji astme naći u kombinaciji povećanih poznatih pokretača Dr. Zdenka Besara, pedijatar HABER Kultura E, KAKVE JE PEŠTA NEKAD... Dado Džihan, diplomirani umjetnik DŽIHAN, DŽIHAN, MI IDEMO NA DALEKE PUTE Sarajevski muzičar JADRANKO DADO DŽIHAN, nekadašnji klavijaturista sarajevske grupe «Zabranjeno pušenje», već skoro dvadeset godina stanovnik je Londona, gdje je ostvario zapaženu muzičku i glumačku karijeru; u rediteljskom debiju ANGELINE JOLIE i glumi i svira, ali je i autor dijela muzike za njeno ostvarenje «Bezimena ljubavna priča» Jadranko Dado Džihan jedan je od autora muzike za rediteljski prvijenac Angeline Jolie: Bezimena ljubavna priča. O kojem smo pisali, nadugo i naširoko, u prethodnim brojevima. Mnogo toga vam je, dakle, poznato. No... «Dio, gdje je moja muzika predstavlja jako važan momenat u filmu. To je početak, kada se postavlja atmosfera, geografija, demografija, sretniji period prije rata. I to bi trebala da bude glavna muzička tema u filmu. Radio sam tri pjesme, u izvedbi grupe koju sam napravio specijalno za film. Muziku, tj. film score trebao bi raditi Gabriel Yared, libanski kompozitor, dobitnik Oscara za Engleskog pacijenta. Zanimljivo je da smo sarađivali prije četiri godine na filmu Breaking and Entering Anthonyja Minghelle. Ali, tada do dublje saradnje nije došlo. Nadam se da će se sada desiti pravi breaking and entering što se tiče moje muzike», govori Dado Džihan za Slobodnu Bosnu nakon povratka iz Budimpešte, sa šestodnevnog filmskog seta u kojem je sudjelovao. PRISNA I NASMIJANA ANGELINA «Moj agent me nazvao da odem na audiciju za ulogu nekog našeg generala. Strogo povjerljivo! Ne zna se ništa, jedina informacija jeste da je neko iz Los Angelesa i to A klasa režisera. Strani režiser radi ratni film o nama? Ja kontam, Spielberg, Eastwood, ko li je?! Ne znam, al' smiješi mu se Oscar, k'o što pjeva Zabranjeno pušenje. Na audiciji nema teksta, samo intervju pred kamerom. Molim vas recite nam: Odakle ste? Ko ste? Šta ste? Gdje ste? I tako ispričah da sam, ustvari, kompozitor, a da glumu volim. Jave mi se kasnije, i kažu da je režiser vrlo zainteresovan da čuje moju muziku. Tako, pjesma po pjesma, mp3 po mp3. Super muzika, kaže režiser agentu, a agent meni», veli Džihan, koji je prihvatio malu ulogu vođe benda Waves and Patterns, čiji su članovi još i njegov sin Jehan Džihan koji svira bas gitaru, potom bubnjar Samir Fočo, gitarista Tomislav Benzon, bivši član hrvat- Dado Džihan: «Angelina Jolie je tako topla i draga osoba» skog rock benda Koyoti, violinistica i pjevačica Ivana Papišta, te na akustičnoj gitari Mirza Halilović, jedan od junaka našeg prošlog broja. «Igram važnu ulogu, jer sa tom scenom se film otvara. Mala uloga, ali značajan muzički doprinos. Sviramo onu lijepu muziku koja zvuči kao možda nekad što je bilo, što su naši roditelji slušali i plesali po terasama. Zamisli samo malo moderniju 38 varijantu. To je kraj osamdesetih, a budući da mi kasnimo jedno deset godina, svakako ispadne muzika iz sedamdesetih, u suštini. I to ona najbolja, iskrena svirka. Bez ambicije, al' sa žarom. Mene podsjeća na mješavinu između Morriconea i Tarantina, sa balkanskim saftom Made in 2010». A druženje sa Angelinom Jolie i Bradom Pittom, interesuje nas: «Šta Kultura druženje! Nekoliko puta smo se zagrlili i to onako, toplo. Šalu na stranu. Ta žena je super. Osim što je super, ona je tako topla i draga osoba. Može sa svakim da bude fina, prisna i nasmijana, i da svakoga zanese. Takvih zvijezda nema kod nas, ali sam siguran da ima i kod nas takvih žena. Brad je isto tako naletio u Peštu i provodio vrijeme s nama. Osim što je njena podrška, Brad je i fotograf na setu. Imali smo jedan foto session s njim, kada nas je on slikao za, možda, omot sljedećeg albuma i filmsku arhivu. I moja supruga Neca je došla u Peštu da nas obiđe, da vidi koga sve ima po setu. Kad ono Brad tamo?! Svima nam je bilo prijatno iskustvo.» TATA I SIN, MUŽ I DRUG, BRAT I KOMŠIJA Naravno, uz našu mnogobrojnu glumačko-muzičku ekipu, koju sačinjavaju Zana Marjanović, Feđa Štukan, Goran Kostić, Ermin Sijamija, Mirza Halilović, Branko Đurić, Samir Fočo, Ivana Papišta... «Super atmosfera. Mađari i naši odlični, kao i Angelinina ekipa. To je tim koji koristi gospodin Clint Eastwood i iz produkcijske su kuće koja je ostvarila Departed i Aviator Martina Scorcesea. Svi ljudi koji su radili, barem oni iz moje ekipe, ispoštovani su, dobro primljeni i isplaćeni kao najveći profesionalci. Kakvo je samo zadovoljstvo raditi s njima! Mislim da bi bili sretniji i da bi bilo još ljepše da smo radili mi i Amerikanci sami, jer kroz moj rad sa Angelinom stekao sam dojam da vole našu inventivnost, damar, mentalitet, i sve osim politike, a zbog te iste politike i Mađari profitiraše, a ne mi, nažalost. Super je sve bilo, od hrane do vremena, čak je i mađar bio upekao za vikend kada smo šetali Budom», objašnjava Dado Džihan. Šta je sad najtačnije napisati: Dado Džihan je kompozitor, producent, glumac, klavijaturista... pitamo ga: «I tata i sin, muž i drug, brat i komšija, i šta sve nisam. Sve je tačno, svi smo mi sve. Gledati po ljubavi, kada ja pogledam onako fino, šta ja volim da radim, onda na prvom mjestu je muzika tj. kompozicija... To je pisanje pjesama, snimanje i izvedba. Audio kreacija u svim segmentima, od početka do kraja. Sve note koje čujem lijepo stavim u jednu finu razabranu muzičku, jednostavnu ili prosto proširenu rečenicu, tako da je biti kompozitor i producent ustvari kao i scenarista i režiser na filmu, jako lijepo. To volim! Još kada ti umjetnici poput Jolie, Minghellae, Binoche, Filipovića kažu da je to tako divno što se čuje, nešto ti fino bude. Budeš zadovoljan i rahat, znam da sam OK. Što se tiče glume, njom se bavim već jako dugo, onako po inerciji, počev od Tragom ptice Dodo, preko Nadrealista i uloga po engleskim filmovima i dramama. Studirao sam na Muzičkoj akademiji a visio na Akademiji scenskih umjetnosti... Doduše, u kafani.» Nekada je Dado Džihan svirao u grupi Zabranjeno pušenje, onih davnih, osamdesetih. Malo se nakupilo i godina, malo ima i većih izazova, no, često razmišlja o iskrenoj, žestokoj bendovskoj svirci. «Ma kakve godine kad je R'N'R u pitanju! Nekada, umjesto sportske rekreacije, odem s rajom u prostoriju za vježbanje gdje odvrnemo sve do 11 - zamišljena brojka na pojačalu, do daske! - i poslije dva sata otanjene trzalice, mi oznojeni, plikovi na rukama, uši zuje, pa pođemo zadovoljni kući na spavanje. Svirka, kažeš? To će se i desiti, kada tačno ne znam, ali znam da će biti najvjerovatnije u saradnji sa Oljom iz FisKulture u Sarajevu, a i sa drugim zainteresovanim», veli Dado Džihan. BUDUĆI DŽIHAN BEND Danas vježba klavir u trenucima kada komponuje. A to je često. «Znaš, ponekad ne znam šta sviram. Uvijek se trudim da napravim nešto originalno, nešto što odgovara sceni u filmu ili osobi koja pjeva. Nešto iskreno, ne kao današnja muzička scena, gdje stvari umiru kao plastični paradajz u supermarketu poslije sedam dana. Sviram klavir kući sa familijom, imamo naš mali kućni bend, ali sviram i originalne stvari u različitim formatima, standarde, funk, soul, u tri engleske riječi - melodramatic i romantic evenings», kaže Dado. U već spomenutom filmu Breaking and Entering igrao je zajedno sa slavnom Juliette Binoche. «Imam jedan snimak iz studija, kako Juliette pjeva moju filmsku verziju Bentbaše, na našem jeziku. Juliette je odlična! Nekada sam radio, sa isto tako našim Sarajlijom, Srđanom Kurpjelom, u njegovoj Kompaniji za postprodukciju zvuka i originalne muzike Zound. I još uvijek sarađujemo ponekad. Srđan je odličan majstor. A trenutno radim kao slobodni umjetnik», kaže Dado Džihan. Sa svojim bratom Vladom, koji sada živi u Beču, svirao je u Pušenju prije dvadeset i više godina. «Sa mojim dragim bratom radim konstantno. U stalnoj smo vezi i radimo na raznim stvarima. Volio bih da nekako napravimo muzičku selekciju od članova familije Džihan, uključujući i tatu Zahida, Anu, Vladu, Elju, 39 Đanija, Jehana, Zadi, Necu, Dadu, i zajedno sa Maditom i Sabinom izdamo virtualni DVD. Snimaka ima za nekoliko albuma». I, šta još trenutno radi Dado, osim što sarađuje sa Angelinom: «Radim najviše na sebi. Posljednje što sam shvatio jeste da je jedino promjena vječna!» Sretan, onako u sebi MUZIKA JE PUT DO SREĆE Dado Džihan rođen je 1964. u Sarajevu. Na Muzičkoj akademiji u ovom gradu, i to na Teoretskom odsjeku, nikada nije diplomirao. «Ali sam zato fakultet završio u Londonu. To šta sam ja po struci može se prevesti kao: diplomirani umjetnik», tvrdi. Već dugo živi u Londonu i - stvara. Komponuje, glumi, producira... Kada otvorite njegov IMDb, na ekranu se pojavi nepregledan niz filmova u kojima je bio angažovan. Ne želi izdvajati... «Profesionalnim rezultatima sam zadovoljan. Mislim da sam u inspirativnom nadahnuću i osjećam se spreman za nove projekte. Posljednji film što sam radio je za Hollywood. Biće još svega, u to sam siguran, tako da sada mogu reći da sam izuzetno sretan, onako u sebi, sa sobom. Počeo sam se voljeti sve više i to donosi rezultate. Postao sam sebičan, a vidiš, rezultat ispadne obrnuto. Počinješ da daješ više! Hm? Fascinantno? Eh, još da se napravi tih nekoliko kuća na nekoliko strateških pozicija, more i planina... I, to je to», kaže Dado Džihan. Usput, a za našu podrubriku Želje i pozdravi, kaže da ne zaboravimo spomenuti njegovog šuru Feđu Isovića, scenaristu TV serije Lud, zbunjen, normalan. Preneseno iz: Slobodna Bosna Autor: Dino Bajramović Kultura Dr. Bisera Suljić-Boškailo predstavlja knjigu SUZA NA MEZARU Knjiga Mugdima Galijaševića Suza na mezaru, koju je ovih dana objavila izdavačka kuća Bošnjaci net, New York, govori, kako i sam pripovjedač kaže, o sudbinama naših ljudi Bošnjaka, kojima je bilo namijenjeno istrebljenje, jer su Bošnjaci. Dvadeset i tri priče knjige Suza na mezaru, koje čine jednu cjelinu blisku formi romana, osvjetljavaju Bosnu kroz dva usporedna svijeta i dva vremena. Autor ove knjige je duh grada koji je puno dao za svoju slobodu, duh koji hoda i vidi i one na onom i ove na ovom svijetu. Riječima recenzenta ove knjige, poznatog filozofa i akademika Ferida Muhića, koji kaže kako je ovu knjigu mogao napisati samo M. Galijašević, „građanin Bosne i Hercegovine, Bošnjak“, ne može a da se ne doda da je ovu knjigu mogao napisati samo jedan novinar, i to onaj koji je ne samo dobar poznavalac kompletne ratne i poslijeratne situacije u Bosni i Hercegovini nego i novinar koji, kao dugogodišnji urednik Avazovog izdanja za dijasporu, veoma dobro poznaje i situaciju našeg čovjeka koji je primoran da živi van svoje ranjene i ubijane matice, jer je sve to stvarnost Bosne, pa tako i stvarnost priča ove knjige gdje se od samog početka i prve priče nazvane „Eglen nišana“ prelijevaju jedna u drugu sudbine mrtvih i živih. Sa slikom gimnazijskog, nekada voljenog i cijenjenog profesora matematike, koji puno nakon rata sav u „prnjama i pokriven snijegom“ krišom po hajfišu traži komad hljeba, autor otvara svijet tužnih priča našeg čovjeka, otima od zaborava istinite događaje i nudi nam slike da bolje razumijemo šta je bilo, kako je bilo, kako je sada. Pripovjedač i junak ove knjige ima posebno čulo, on ima moć da vidi ono što normalan čovjek ne vidi. On vidi šehide u mezarima kao žive, on može čuti njihove priče, razgovore, komentare. Ajetom iz Kur'ana autor i započinje svaku svoju priču: „I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli 'mrtvi su'. Ne, oni su živi, ali vi to ne osjećate.“ Tom logikom on i pripovijeda. Kod njega je granica i vremena i prostora izbrisana, i on kroz priče i sudbine šehida otkriva predratnu, ratnu i sadašnju sliku Bosne i Hercegovine. I nije naziv knjige Suza na mezaru slučajan. Suze su u svakom slovu ove knjige, ali one suze koje se pretvaraju u bisere koje nosimo kao ukrase, jer smo i pored svega jedna ponosna i vrijedna nacija. Galijašević pripovijeda iz jedne sasvim nove perspektive: mješavinom novinarske priče i književnoumjetničke slike. Mugdim junaci Galijaševićeve knjige, Galijašević je novinar, i isto kao i autor ove knjige on je kao i njegov junak koji je ranjen i prije nego uvijek na mjestu događaja, svjedok dogođenog, novišto je ugledao svijet, jer mu nar koji traži istinu, gaji je otac šehid koji je završio u sebi istinu i prenosi u logoru Jasenovac, u onom istinu u ovoj knjizi. Priča ratu. A ima li razlike u kojem knjige Suza na mezaru je ratu čovjek da svoj život za priča koja iskače iz istislobodu? nite mašte u istinitu stvarNe može čovjek kad pročita nost. Junaci su šehidi koji ovu knjigu a da ne poželi su živi i koji nas vide, da je ne samo svi Bošnjaci dok mi njih ne vidimo. imaju u svom domu nego i A i zaboravljamo ih. No, oni drugi, posebno oni koji Mugdim Galijašević ih ovom knsu činili veliko zlo. Možda Galijašević jigom vraća tamo gdje im bi shvatili koliko nepravde je mjesto ‒ u nezaborav. i boli su nanijeli nedužnima On njih vidi, on je dio njih, on živi i zapitali se kako će izgledati te njis njima, pati s njima, i u recima ove hove generacije poslije njih? Da li će knjige nam prenosi njihove riječi, njihova pokoljenja sustići suza onih osjećanja, njihove sudbine nam priča. koje su njihovi očevi, djedovi ubili, Junak knjige Suza na mezaru je novi- nanijeli nedužnom narodu toliko zla, nar koji hoda po svom gradu, puno i to samo jer su Bošnjaci? Ne može godina poslije rata, radi i živi reklo čovjek pročitati ovu knjigu a da ne bi se kao normalan čovjek, ali kad poželi da ona dođe u ruke nekog dokroči na mezarje on je s onima što su brog režisera koji bi tako lahko od na drugom svijetu, on je njihov med- ovih redaka napravio film koji bi ij koji nam prenosi njihove poruke. svijet gledao i shvatio šta znači biti Šehidi iz svojih mezara među sobom čovjek, a šta znači biti nečovjek. Da komentiraju događaje i svakod- napravi film koji bi cijelom svijetu nevnicu današnjice koja ih zbog ne- mogao pokazati ko smo i šta smo, pravde često boli, no oni se znaju ra- pokazati svijetu da nismo slučajno dovati i biti sretni kad se nešto lijepo simbol ljiljana, već smo taj cvijet desi njihovoj domovini ili njihovoj koji sam niče i uljepšava ovaj svijet. djeci. Kao živi oni se raduju kad im se kći sretno uda ili kad im djeca Odlomak iz knjige Suza na završe studije i kad postaju i pored mezaru svega uspješni. Dok čitam ove njihove priče, često Eglen nišana ostavljam knjigu, gledam kroz prozor, magla je posvuda, kako u zim- Zima je. Snijeg pada kao da ga neko skom Sarajevu, tako i u meni. No, prosipa, pa se smračilo, a tek je poslmoram dalje. Vuče me priča i ja ije podne. S prozora gledam grupicu ponovo uzimam knjigu u ruke kad ljudi što se okupila oko hajfiša i kopa smognem malo snage. Čovjek ne po njemu. Traže hranu. Malo dalje može da ne zaplače nad sudbinom primijetih jednog starijeg čovjeka. Bošnjaka. Plačem zbog šehida i zbog Ščućurio se ispod krova jedne garaže onih koji su ranjeni stravičnim ratom i kao da nešto vreba. Kada su se okukoji im je bio nametnut, plačem zbog pljeni razišli, i sam je prišao hajfišu i onih koji ranjeni moraju dalje da se panično počeo da traga za ostacima bore. No, moj plač zaustavlja telefon. nadajući se da je njegovim prethodŠta je slučajnost htjela?... Ne, nema nicima promakao kakav komadić slučajnosti, kažem. Ovo je poruka. hljeba. Vidim broj 056... „Ovdje Mujo iz U jednom momentu čovjek pogleda Srebrenice...“ Bože, i taj čovjek je prema mom prozoru. Bože, pa to kao iz priče Mugdima Galijaševića, je profesor Kemo. Brzo sam sišao pomislih brzo. Čovjek koji je izgubio noseći ono prvo što sam dograbio dva dječaka. Imali su jedan 12 drugi iz frižidera. Približih mu se. Sav je 15 kada su otišli i nikada se nisu više u prnjama i pokriven snijegom. Ipak, domu vratili. Ostao je Mujo da živi nisam se prevario. Jeste, to je profekao živi šehid, da se bori, pomaže sor matematike iz gimnazije. šačicu Srebreničana koji su ostali Ugleda me starac i odjednom u životu i koji su se vratili domu. I iznenađujuće brzo šmugnu niz snon mi je simbol dok čitam ovu kn- ijegom zatrpane stepenice. Ne stigoh jigu. Zaklao mi kurban u Srebrenici mu dati hranu koju sam ponio. i podijelio, i eto, zove, donio i meni Njega sam dobro znao. Imao je oko dio. „Ja sam dao riječ i odradio sam“, sedamdeset godina i bio je cijenjen kaže i ne želi da čuje moju zahval- profesor matematike. Učenici su ga nost. E to je duh Bošnjaka koji je voljeli. Iako je bio strog. A govorili ranjen, ali se ne predaje, isto kao i su da je pravedan i samo je želio da 40 Kultura njegovi đaci savladaju gradivo. - Nije matematika samo sabiranje i oduzimanje. Trebate ući u njene tajne, pa ćete upoznati i njene čari, govorio je đacima, a zna se da je većini ovaj predmet uvijek bio bauk. Sjetih se da je Kemo imao suprugu Safiju. Ona je predavala biologiju. Poginula je odmah s početka rata. Granata je pogodila kuću u kojoj je bio njihov stan, u tadašnjoj Ulici kralja Tomislava. I sina mu Edu sam dobro poznavao. Iz ulice gdje sam stanovao, a i iz raje, što bismo rekli. Pred sam rat čini mi se da je diplomirao elektrotehniku, a ako i nije, bio je pri kraju. Igrao je dobro rukomet i bio je omiljen među drugovima. Njegova porodica je bila jedna od viđenijih u Sarajevu. Lov na snajperiste Raja iz ulice su s početka 1992. godine na barikade koje su osvanule u raznim dijelovima Sarajeva odgovorila postavljanjem nekih zapreka u svojoj ulici. I tako je profesorov sin sa ostalim jaranima krenuo u odbranu svog grada. Začas su se dobro organizovali. Bio je među njima jedan otprije veoma snalažljiv, za policiju uvijek problematičan mladić Taćo. Izabrali su ga šutke za glavnog među njima. Odmah, čim je zapucalo, ovi momci su uradili veliki posao. Po okolnim kućama su pronalazili i hvatali srpske snajperiste što su ubijali nedužne ljude po gradu. Nakon toga većina momaka, što su školske sveske i knjige preko noći zamijenili oružjem, kakvo su našli u napuštenim srpskim stanovima, uskoro su postali pripadnici jedne brigade. I tako je počelo pravo ratovanje Keminog sina Ede. Čuo sam da je u maju 1992. godine teško ranjen u čuvenoj Pofalićkoj bici. Neprijatelj nije uspio da presiječe grad, ali Edo nije preživio teške rane. Mijo iz naše ulice kazao mi je da je ukopan na šehidskom mezarju na Budakovićima. Ovaj iznenadni događaj ispred mog stana i saznanje da profesor prevrće otpatke s hranom po kontejneru duboko me se dojmilo. Budio sam se u snu i pred očima sam uvijek vidio dva lika: profesora u prnjama i Edu uvijek nasmijanog. Volio je da s rajom sjedi na zidu kod Druge gimnazije i, onako zgodan, šeretski dobacuje djevojkama što su prolazile. Ujutro, bila je subota, odoh ja do Budakovića. Ponio sam i cvijet za rahmetli Edu. Bezbeli ga babo nije u stanju kupiti. Kad nema za hljeba, otkud mu za cvijeće jedinku. Dočekalo me mezarje sve u bjelini. Inače bijeli nišani, još bjelji. Kao da su svi odjednom posijedjeli i dobili duge bijele kose. A te sijede opet pokrivene nekim velikim kapama što su stršile u nebo. Nikad prije nisam nešto tako vidio. Ili nisam zagledao. Bože, koliko pod ovim snijegom leži šehida poput Ede kojem sam pošao da proučim Fatihu. Koliko sudbina, koliko neostvarenih želja, koliko mladih što svojim odlaskom doživotno ucviliše roditelje i život im pretvoriše u životarenje i čekanje njihovog dana kada će krenuti u susret svojoj djeci na onom drugom, ljepšem svijetu. Spopala me neka nelagoda. Snijeg i dalje sipa kao da i ne pomišlja da prestane padati. Zagazih u mezarje, uzaludno pokušavajući da u dubokom snijegu pronađem put između nišana, načičkanih jedan do drugog. A oni, onako veliki, meni se učiniše još veći, kao da su se još malo nakosili i primakli da su bliže. Valjda da se ugriju, ili eglenišu, pomislih. Pratio me neki tihi žamor. Ili se to meni samo činilo. Snježni teret Priđoh jednom nišanu i skidoh snijeg s uzglavlja. Rasprši se ona velika kapa. Pođoh malo metlicom i oko mezara čistiti. Učini mi se nekako manji od ostalih. Prenu me neki tihi, jedva čujni glas. Prepadoh se, glas je nenadano došao ispod mezara koji 41 sam upravo čistio. - Hvala ti. Skinuo si mi ovaj veliki snježni pokrivač. Baš me pritisko, pa ne da disati. Sada je lakše, othuknu glas. Bio je nekako tanjušan, kao da je maksum meni govorio. Počistih snijeg i pročitah ime Lejla. Godina sedam. - Znaš, moja mama Džemila dolazi svaki dan otkako sam ovdje ukopana kada me pogodio onaj snajper još prije 15 godina. Ona ti je učiteljica. A imam ja i brata Midhata, ima 25 godina, stariji je tri godine od mene. Dođe mi i babo Ahmed, ali on ti je skoro svisnuo za mnom. Stanujemo mi ovdje blizu. Molim te, ako ti nije zahmet, očisti snijeg s glave i ovom nišanu do mene. To je moja velika Lejla, studentkinja, ona ti je šehid. Malo prije završetka rata je ovdje ukopana. Mi pazimo jedna na drugu. Odjednom sa svih strana, iz svih ćoškova do mene je dopirao tihi žamor. Jesam li ja to svojim tapkanjem po snijegu probudio ove nišane ispod kojih su ljudi koje i ne znam? Ustvari, znam jednog. Pisana riječ DŽENETSKA HURIJA Život se često i surovo poigra ljudskom sudbinom. Malo-malo, pa dođe neko zlo vrijeme, koje nakoti zlotvora i gadova, ali i iznjedri heroje i one najplemenitije među nama. Do jučer smo i jedne i druge sretali svakodnevno i nismo mogli uočiti šta kriju u sebi. U stvarnosti jedina podjela je baš ta, na jednoj strani zlo, na drugoj ono drugo. Neutralnih i neopredijeljenih nema, oni nepobitno pripadaju zlim. Moramo se upitati gdje je naše mjesto? Iskreno se bojim da smo pali na ispitu kao porodica, komšije, udruženja, naravno i kao država. Oni se nisu borili za sebe, na prvom mjestu bila je država. Nebrojeno puta se potvrđuje aksiom “revolucija jede svoju djecu”. To je naravno sve nebriga i neodgovornost koja traje od završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu. Nepotrebno je, ali ću ipak naglasiti trostruku agresiju - Srbije, Hrvatske i Crne Gore, ali i domaćih izdajnika (bosanski pravoslavci, bosanski katolici i “fikretovci”), sve naspram golorukog bosanskog vojnika. Dodamo li i međunarodnu zajednicu, teško je objasniti da nas uopće ima. Jedan od golorukih bio je i rahmetli Sead Modronja Modri, u zlom vremenu, kad je preko noći od dječaka postao čovjek, zreliji i mudriji od mnogih puno starijih. U jednom takvom vremenu dječaci su morali razmišljati drugačije, sva maštanja i snovi ostaju budućim naraštajima, oni nemaju prava ni na svoju prvu ljubav. Sve će pokloniti domovini, zauzvrat neće dobiti ništa. Upravo takvi su i sačinjavali udarno-diverzantske grupe ”Dženetske hurije”, “Crni kojoti”,”Zelene mambe”... Dovoljno je reći samo ime brigade 17. krajiška, uz sve počasti što ih zaradi na mnogim ratištima pridoda nazivu još ”slavna” i “viteška”.... Optuženi za ratne zločine, glavnokomandujući srpske vojske general Mladić naveo je kao strateške položaje Relej “Opaljenik”, Kupres i Grabež. Armija BiH uzimala ih je tim redom. Američki Pentagon je prethodno proučavao i tvrdio da se ti položaji ne mogu nikako uzeti. Jasno je da tamo ne sjede razvodnici i desetari, ali ni oni u kojima kuca bosansko srce. Tu nema vjerovatnoće ni kalkulacija - samo ona Taletova (Derviš Sušić) : ”Hoću kući”. Baš tu, nadomak kuće, pred samom avlijom ponovo se umiješala svjetska kurvanjska politika, učinila je kompro- mis agresoru koji i danas osjećamo. i više brige i pažnje i ljubavi. To su Moralo se prihvatiti da je mir najbol- veličine na koje svako mora biti ponja opcija. Šteta! Prijedor je bio pra- osan. Ne razmišljajući, u teškom vrezan a Banja Luka spremna za pokret menu otišao je na pravu stranu i dao poput Knina. Ponovo je svijest svjet- pun doprinos. Istinski heroj. Ispunio skih dušebrižnika proradila, trebalo je sve postavljene zadatke. Nažalost, je spriječiti egzodus i humanitarnu katastrofu. Šteta! Nisu o tome razmišljali ranije kad su protjerani muslimani istog tog Prijedora, Foče, Vi š e g r a d a , Zvornika, Srebrenice... Je li u pitanju kršćansko milosrđe, dvostruki aršini, ili navijačke strasti? Teško je objasniti ljudima otjeran- mi nismo. Za njega je prekasno. Ali im s kućnog praga, koji snažni i tu nije kraj, imamo još nebrojeno spremni stoje nadomak istog. Mor- zaboravljenih heroja. Ne smijemo ali su progutati i tu gorku pilulu i pogriješiti ponovo. mnoge poslije toga. Povratak, re- Meho Jakupović integracija, svakodnevni susret sa osuđenim i osumnjičenim za ratne zločine. Traženje, ekshumacija i ukop EPITAF članova porodice, prijatelja i komšija. Nemogućnost zaposU epitafu mom pročitaj život mi cijeli, lenja te nebriga inod Granade do Omarske, ubijaju slobodu. stitucija da se aktivno Svjedoče o tome obelisk, stećak i nišan bijeli, uključe u adekvatne sasušena nevina krv , na zidu i na podu. programe stvara kod njih osjećaj Stoljećima poruku šalju sva ta nejasna slova, odbačenosti i vrlo uklesana težačkom rukom učenih patarena. teško se snalaze u U miru snažnih ratara, u ratu vitezova novoj situaciji. Go- što srcem zemlju čuvaju od najezde divljih plemena. dine kad su trebali spoznati ljubav su Pohodili nas vandali, ogrezli u krvi i moći, potrošene, tada su palili bogomolje, knjige, ljude, gradove. morali učiti da mrze i Zaludu lomače paklene, zaludu “kristalne noći”, ubijaju. nebrojeno puta porazili smo gadove. Modri je ostao uskraćen za ljepote Isprane vjekovima, blistaju riječi u kamenu, mnogih evropskih svaka po jedan junački život spominje. metropola, ali bogatiji Odolijeva suncu, kiši, snijegu, plamenu, za nebrojene poglede svjedoči, osuđuje i opominje. s Vlašića i drugih bosanskih uzvisina. U epitafu mom pročitaj sudbinu moju, To bijahu slobodarski zamisli na trenutak da stojim tu pred tobom. snovi o povratku u Ne žali život dati za djedovinu svoju, rodni Kozarac, tamo jer ni on nema smisla ako postaneš robom. ga je trebalo čekati Meho Jakupović 42 Pisana riječ Razmišljanja o... „1001 NOĆI“ ŠEHEREZADI, PREDRASUDAMA I POUKAMA Ubrajate li se i vi među onih stotinjak hiljada internet-gledatelja koji do kasnih sati opčinjeno prate, ili su već odgledali tursku TV seriju „1001 noć“? Priznajem, jedna sam od tih. Od Makedonije, preko Srbije, Bosne i Hrvatske, pa sve do Amerike, ako pitate, čut ćete isti odgovor: „Ma i ja gledam! Najbolja serija ikad!“ U čemu dakle leži uspjeh ove TV 'sapunice' koja okuplja čitave familije ispred malih ekrana i ondje gdje se neprijateljske strasti nisu ugasile još od davnašnjih osmanlijskih osvajanja po balkanskim prostorima? I kako televizija uspijeva premostiti predrasude o Turskoj kao o zemlji od koje oni zapadno od Bosfora nemaju šta naučiti? Živeći u Britaniji, kolijevci modernog glumišta, čije TV drame i filmovi pobiru nagrade na svim svjetskim festivalima, naviknuti smo na vrhunsku kvalitetu televizijskog, filmskog i teatarskog izraza. Možda smo pomalo zatečeni time da serija „1001 noć“, ili, kako radije kažemo, „Šeherezada“, kvalitetom nimalo ne zaostaje; ali to nije jedini razlog opće fascinacije mnogostrukim zapletima i dramatičnim sudbinama glavnih likova. Osim što ruši brojne mitove o islamu kao o vjeri koja dehumanizira čovjeka i vodi ga fanatizmu, ova (uvjetno rečeno) 'sapunica' pokazuje upravo suprotno: da se vjera očituje u mislima i postupcima prema onima koji nas okružuju, a ne u agitiranju i vanjskim obilježjima, ili slijepom pridržavanju zabrana. Aktere „Šeherezade“ možemo vidjeti kako piju alkohol (uključujući i crno vino), djevojke u dekoltiranim haljinama i suknjama iznad koljena, a i dosta liberalan stav prema seksu. Glavni ženski likovi su emancipirane, uspješne žene ‒ arhitektice koje pobiru nagrade na konkursima i uvažene su u firmi. Na takav život bili smo navikli i mi, u našoj domovini Bosni. I dok u američkim serijama i dramama caruje agresivnost i otuđenost, u „1001 noći“ plijeni toplina obiteljskih odnosa, ljubav i nježnost prema djeci te uvažavanje i poštivanje starijeg, posebno roditelja. Kućni odgoj u Bosni učio nas je upravo onome što vidimo i u ovoj seriji jer je naglašeno sve što ljude zbližava, što su prave vrijednosti u ljudskom ophođenju ‒ gostoprimstvo i dobrodošlica gostu, iskazivanje želje da dan sretno i uspješno prođe na poslu, da najbliži što prije ozdrave i da se problemi čim prije riješe, jednom riječju, suosjećanje, kojeg u današnje vrijeme sve više manjka, kako na TV ekranima tako i u stvarnome životu. Po mnogo čemu „1001 noć“ se razlikuje od produkcija koje dolaze sa Zapada. Vječna tema ‒ ljubav, i ovdje je okosnica, no koristeći se referencama na originalne „Priče iz 1001 noći“, („osim ljubavi, sve je na svijetu bezvrijedno i mračno“), romantika se dodatno oplemenjuje poetičnošću. Uz ljubav dakako ide i ljubomora, uz vjernost preljuba, uz povjerenje laž, uz poštenje krađa, a uz plemenitost ide sebičnost. Spletkarenje i pohlepa, principijelnost i popustljivost, alkoholizam i starost, rađanje i umiranje... sve su to znane nam krajnosti između kojih se, poput fiktivnih likova u seriji, i sami krećemo u našoj svakodnevnici. Jer, otkad je valjda svijeta i vijeka, od grijeha niko nije bio imun, ali šta je sa savjesti, šta s kajanjem? U utrci za dobitkom i boljitkom, čovjek u ovo naše doba sve rjeđe preispituje savjest i vlastite postupke. Baš tu se valjda krije tajna „1001 noći“, jer koliko god griješili Onur ili Šeherezada, Kerem ili Benu, Burhan ili Nadida, svi oni će naknadno preispitati svoju savjest, poslušati drugoga, zamoliti oprost, ispraviti uvredu, nadoknaditi nekome nanesenu štetu. To je ona izgubljena vrijednost koja je tako nužna ovovremenom čovjeku da zna izići na pravi put koliko god prethodno lutao, da prepozna razliku između dobra i zla, da je siguran da će stvari na kraju ipak doći na svoje pravo mjesto umjesto kaosa u koji svijet, vođen materijalizmom i globalizacijom, kao da srlja. PISMO IZ TEŠNJA POMOZITE AKO MOŽETE Samir Buljubašić Esselamualejkum. Zovem se Samir Buljubasic invalid 100%.Živim kod Tesnja sa suprugom i dvoje maloljetne djece. Od 2002.god.bolujem od MULTIPLEXSKLEROZE,a od 2005.god.sam u invalidskim kolicima nepokretan u noge i u ruke.Ovim putem vam se javljam za bilo kakvu pomoc pa se nadam da cete mi akoBogda pomoc.Za dalji kontakt imate moj e-mail,a broj telefona je:+38761471643.Unaprijed zahvalan Samir Buljubasic sa porodicom. Vesna Ružička-Šehović H A B E R 43 Moj stav OTIMANJE DRŽAVNOSTI Dvadeset peti novembar 1943. godine je bio, jest i ostat će u historiji Bosne i Hercegovine jedan od najvećih i najznačajnijih datuma. Tog dana su delegati, borci oslobodilačke vojske Jugoslavije, na zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić-Gradu, donijeli odluku kojom se potvrđuje državnost Bosne i Hercegovine. Na njihovim licima nije pisalo ko su, jesu li Hrvati, Muslimani, Srbi, Jevreji, ili pripadnici drugih narodnosti, to su naprosto bili ljudi, borci, koji su bili svjesni tog i takvog zasjedanja, a još svjesniji i odlučniji pri donošenju takve odluke! A kako je to danas? Nikako. Taj dan se ne obilježava u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ako se i obilježava, onda je to samo u pojedinim dijelovima Federacije BiH, dok u drugim dijelovima naše države to nije slučaj. Naprotiv, ignoriraju ga i Hrvati i Srbi. Jedni iz razloga što ne odustaju od svoga entiteta, koji praktično postoji, kao i zbog svoje davne želje da budu dio neke „nezavisne države Hrvatske“. Drugi, koji žive u entitetu RS, smatraju da je to samostalna država i da oni imaju svoj dan državnosti. Međutim, na zasjedanju u MrkonjićGradu je rečeno: Ovim aktima istovremeno je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska! Na zasjedanju u Mrkonjić-Gradu nije donesena odluka o muslimanskoj državi, nego, naprotiv, da je to država i Hrvata i Muslimana i Srba, i svih drugih. Nažalost, danas to u mnogim glavama nije tako. Bosna i Hercegovina je postojala i prije Mrkonjić-Grada, a postojat će i poslije ove dejtonske nakarade. I dalje se vrši osporavanje, negiranje, omalovažavanje i rastakanje bh. države. Ona postoji, ali treba jasno reći da ne funkcionira. Ili, bolje reći da funkcionira, ali na koji način, to je ipak neobjašnjivo! I posljednji izbori su pokazali svu nemoć sistema glasanja, pa ako hoćete i bezvoljnosti samih glasača. Možda je to i bio cilj, da glasaju sami podobni, ili da se odazove onoliki broj glasača kojim se može lako manipulirati. Iluzija je da se sve može riješiti demokratskim izborima, bar u ovakvoj konstituiranoj državi. To potvrđuje već i činjenica da do dan-danas nije formirana vlada. Pregovara svako sa svakim. Kako Faruk Tičić bi se reklo, pregovaraj i s crnim đavolom ako je to u interesu stranke ili u interesu entiteta ili pojedinaca, ali nikako u interesu države. Neshvatljivo je da je ova država odbacila odnosno da nije prihvatila odluku suda iz Strasbourga u pogledu tužbe Fincija i Sejdija da i pripadnici drugih narodnosti i nacionalnih manjina mogu obavljati visoke funkcije u Bosni i Hercegovini. Pored osnovnog ljudskog prava, prava na život, osnovno pravo je i pravo da biraš i da budeš biran. Ne, to je tabu! To ne odgovara zato što se dira u to 'sveto pismo', dejtonski Ustav BiH! I kad pitaš uglednike iz EU, oni su toliko slatkorječivi: pa to je vaš problem. A oni kontroliraju sve te probleme! Pa čiji je problem to što posljednja tri visoka predstavnika ‒ SchwarzSchilling, Lajčak i Inzko, nisu uradili ama baš ništa. Kao da su bili na dugogodišnjem odmoru. Prošli saziv Parlamentarne skupštine BiH je zato znao sam sebi povećati plaće, stvoriti norme i pravila kojim je omogućeno da steknu mirovinu vrlo rano i vrlo povoljnu, i da na kraju mandata dobiju i te kakve otpremnine! Svašta! Snage koje žele da rastaču ovu našu državu ne miruju. Naprotiv! One po svaku cijenu žele da se nastavi s politikom odugovlačenja, busanja, i upotrebom svega onoga što je protiv interesa stvaranja jedinstvene države. Često se ide za tim da se mijenja 44 gruntovna slika državne vlasti, a sve s tim kako bi se promijenila slika vlasnika, koja je započeta još krajem 19. stoljeća takozvanom agrarnom reformom. Ovo što se sada planira, a i u nekim općinama Hercegovine pa i Posavine čini, jest udaranje pečata ili zaokruživanje onog svojevremenog čuvenog agrarnog zakona kada je muslimanima Bosne i Hercegovine i Sandžaka oduzeto više od dva miliona hektara najplodnije zemlje. Još poodavno, u jednom intervjuu Aliji Resuloviću, profesor dr. Ibrahim Bušatlija, zasigurno najbolji znalac demografske i kartografske slike Bosne i Hercegovine, istakao je: Vidite, nije to prvi put da srpski političari povlače pitanje korisnika zemlje (znači, katastra!). Oni namjerno zaboravljaju ono najbitnije i najvažnije ‒ vlasništvo nad zemljom (grunt!). Po gruntu, a to se može provjeriti u bečkim arhivama, zna se da je 64 posto zemlje Bosne i Hercegovine u vlasništvu muslimana Bošnjaka! Ja, da tako kažem, mogu da živim na mjesecu, ali moja zemlja je moja, grunt je garant toga... Međutim, nažalost, takva se slika želi na svaki način promijeniti. Općina Trebinje poklanja Popovo polje crkvi, koja postaje punopravni vlasnik i zemlju prodaje ili izdaje na rentu, a vjerujem da se tako radi i u Posavini. Međutim, to niko ne zaustavlja. Prije su se mijenjala imena gradova i ulica kako bi se izbrisalo sve što je pripadalo nekom drugom. Moj stav Evo jednog vrlo interesantnog intervjua trebinjskog imama Huseina ef. Hodžića koji je dao Avazu. Husein ef. Hodžić, koji je jedan od najvećih boraca za suživot u istočnoj Hercegovini, posebno u Trebinju, kaže: „Dok je sva pozornost ovdašnje javnosti usmjerena na priču oko uspostave koalicija koje će činiti novu vlast u BiH, polako i suptilno se na području Republike Srpske vrši završni čin otimanja bošnjačke imovine! Omogućeno je to u prvom redu Zakonom o stvarnim pravima RS, koji se počeo primjenjivati od 1. januara ove godine.“ Radi se o zakonskom rješenju koje, prema zakonodavcu, 'sveobuhvatno i precizno reguliše imovinskopravne odnose, odnosno načelo jednovrsnosti prava vlasništva, koje vrši pretvorbu prava koja su nastala kao posljedica podruštvljavanja (prava upravljanja, korištenja i raspolaganja) u pravo vlasništva, te stavlja van snage veliki broj važećih propisa'. Šta zapravo ovo zakonsko rješenje u praksi znači za Bošnjake u RS i za njihovu imovinu, iz prve ruke smo saznali od ljudi koji su na dobrom putu da izgube svoju imovinu na području istočne Hercegovine. Naime, opštinska Komisija za izlaganje na javni uvid podataka, premjera i katastarskog klasiranja zemljišta prvo objavi javni oglas na kojem poziva vlasnike parcela da ponesu sve isprave koje služe kao dokaz o nepokretnostima (zemljište, zgrada, stan, poslovne prostorije kao posebne dijelove zgrade i drugi građevinski objekti). Ako se korisnik ne odazove ovom oglasu, smatrat će se da je dao saglasnost na upisane podatke! Međutim, i oni koji dođu dožive velika iznenađenja, jer su geometri već otišli na teren sa aviosnimcima i vratili se s “novim” podacima. Trebinjski imam Husein ef. Hodžić ispričao je za Dnevni avaz šokantna saznanja o tome da geometri zapravo zanemaruju stare brojeve katastarskih čestica ili ZK izvadaka, s obrazloženjem da su napravili nove, pa tako iz planova izostavljaju kompletne objekte! „Lično sam na području Fatničkog polja u Bijeljanima kod Bileće obrazlagao i dokazivao geometrima na terenu da su izostavili tamošnju džamiju i mezarje. Pokazivao sam im skice od prije par godina i podatke iz katastra. Na sve to odgovorili su mi da ih austrougarske skice ne interesuju i da oni sve rade nanovo. Dakle, sada oni, sa novim oblicima rada, nanose ogromnu nepravdu i nezadovoljstvo vlasnicima imovine. Mislim da ovaj oblik uzurpacije imovine predstavlja posljednji čin kmetovanja, agrarne reforme, nacionalizacije i čega sve ne!“, istakao je ef. Hodžić. Slično je, kaže, i sa ostacima džamije u Orahovicama. On navodi da je još veći problem u tome što 90 posto Bošnjaka koji su protjerani sa ovih prostora ne mogu da odgovore svim zahtjevima koje im propisuje spomenuta komisija. Mogu se, kaže on, u tom slučaju samo nadati da podaci o njihovom vlasništvu ostanu nepromijenjeni. Ali, naglašava, mnogi nisu te sreće, pa im se imovina po novom piše kao društvena svojina. Rijetki su svijetli primjeri, kaže ef. Hodžić, poput Veljka Lere iz Bileće, čovjeka u čije vlasništvo je opštinska komisija, primjenjujući spomenuti zakon, uknjižila čak 2.500 kvadrata imovine Islamske zajednice. Radilo se o mezarju. „Čovjek je pošteno rekao da to nije njegova imovina, no morao je dva puta da to govori i da se ispravlja, jer su ovi iz komisije mislili da će se drugi put predomisliti. To je zaista bilo veliko poštenje“, kazao je ef. Hodžić. Priča o restituciji je samo „šarena laža“ „Ova zakonska rješenja preferiraju pravo korisništva ili posjedništva. Dakle, njima se vlasnik nekretnine postepeno zanemaruje, dok se posjednik nekretnine ili korisnik proglašava kao stvarni vlasnik. Možemo samo donekle zamisliti kakve posljedice ovaj zakon nosi po izvornim vlasnicima imovine. Ovi novi zakoni u RS-u su automatski stavili van snage dosadašnju priču o restituciji. To je bila najljepša priča, koja je najduže trajala. Ona je bila i ostala najveća 'šarena laža'“, kaže ef. Hodžić. (Dnevni avaz, 4. 12. 2010) Grunt je važan, u svim uslovima i u svim slučajevima, i na njega se pazi kao na oči u glavi. Da li je tako sad, u to baš nisam siguran. I dok grunt bude sačuvan, bit će i ove države! Možemo mi živjeti svugdje, ali bi se trebalo znati šta je tvoje, a šta je državno. Zato je nekad dobro provjeriti da se nije nešto promijenilo i oko tvog vlasništva. Ko zna? Svašta se izdešavalo, a ko će drugi provjeriti ako ti nećeš. Na koga ćeš se osloniti? Takvih nema na vidiku! Kad bih upitao sve ove nove demokrate šta su oni to uradili poslije onog sistema, oni nemaju šta da kažu, jer oni i dalje žive od plodova tog sistema. Zato nije ni čudo što se opet javlja ideja stvaranja nekog vida 'jugoslavenstva', pa makar to bilo i u vidu ekonomske unije. Po meni, to je neminovnost, jer, ovakve kakve su, ove ove kvazidržavice ne mogu opstati u ovoj globalnoj utrci i petljavini! Previše su sitne, ili su pojedini strani vlasnici u mnogim od njih uspostavili svoju ekonomsku vlast, pa je zato i 45 normalno, po njima, da tu vlast i objedine. Danas, kad je svijet u jednoj velikoj globalnoj ekonomskoj krizi, niko od njih neće da kaže da je to kriza sistema, i da ove kapitalističke sile izgledaju kao nekadašnja Jugoslavija koju su svim silama nastojali da razbiju. I razbili su je. Ali izgleda im se to vraća kao bumerang! Mene samo interesira kad će već jednom profunkcionirati ta naša ojađena lijepa država? Narod je sit objašnjenja današnjih teoretičara da za pravljenje države treba vremena! Ja bih svima njima naprosto odgovorio: ,,Bosna i Hercegovina je stvorena odavno, a sada se samo daje vremena snagama koje rade na njenom razbijanju!” Ja bih volio da živim, danas, u toj normalnoj državi, a ona će sutra biti još normalnija! Naprotiv, ja ne vidim na vidiku bilo kakve snage koje će iznjedriti nešto novo u ovom četverogodišnjem periodu. Je li to previše pesimistički? Nije! Ipak, mi smo vidjeli dosta pustih i praznih obećanja! Doći će do kozmetičke promjene Ustava BiH, primijenit će se odluka suda iz Strasbourga, visokog predstavnika zamijenit će nekakav povjerenik za BiH iz EU, uspostavit će se vlada i funkcija premijera, a možda uvesti i vrhovni sud BiH, ali će se natezati oko dvojnog državljanstva, jer se tim treba manipulirati i cjenkati. Ipak, nije to mali broj ‒ 1.300.000 građana. Teritorijalna organizacije države će ostati ista kao i do sada. RS kao tvorevina je samostalna država, Federacija kao aždaha s ne znam koliko glava, i sve te glave treba da jedu. Barem u ovom četverogodišnjem periodu! I dalje će se dogovarati oko praznika i Dana državnosti… Ali dokle sve to? Iz Štampe 46 Iz Štampe Oštar start NAŠE PRIČE I SVAĐE ZBOG DŽEKE NACIONALE Na ulicama, u kafićima, na pijacama, benzinskim pumpama, školama, fakultetima, firmama, u kućama, stanovima... Od male raje do penzionera u Bosni i Hercegovini. Ovih dana, "svi su ludi" za Edinom Džekom! Jednostavno, odlazak našeg najboljeg fudbalera u najjaču ligu svijeta u prvim danima 2011. godine udarna je tema skoro svih razgovora u našem glavnom gradu. Toplo u Emiratima "Šta misliš, hoće li Džeko igrati u Cityju?", dok je "srce pucalo" na prohladnom zimskom jutru u olimpijskom Sarajevu, pita jedan od prodavača na tržnici Markale svog kolegu sa susjednog štanda. "Normalno! Pa, neće šeik istresti 30 miliona bez veze, da bi sjedio na klupi", odgovori drugi, pričajući kroz zube sa skoro izgorenim filterom na cigareti, te naplati ceh od 5 KM gospođi u trećoj životnoj dobi. A, ona, usput im dobaci: "Ih, djeco, kol'ko će golova dati tamo?! A, gdje je to otišao? Kod kakvih šeika? Blago njemu, sad mu je sigurno toplo u Emiratima." Dvojica prodavača pogledaše se "značajno". Pozdraviše se sa gospođom koja, možda, ne zna ko nam je trenutno predsjednik države, ali zna ko je Edin Džeko?! "I meni će moj tata kupiti dres Cityja". I nakon pijace produžih do benzinske. Kad tamo? Gužva. Međutim, za kolonu automobila i nije pretjerano mario dvojac, zadužen da svako u svojoj traci kupcima ulije benzin. "Kakav Manchester City? K'o to mu neki klub?! Pogriješio je! Treb'o je čekati ponudu iz bolje ekipe", nervozno je tvrdio zaposlenik na benzinskoj. "Šta ti znaš?! Ti, fol, pametan! Mali je igračima i razvalit će u Engleskoj. Eto, nije dobro igrati u Premier ligi? Što ne mogu ove šuplje", odbrusi mu još nervoznije saradnik na pumpi. I kad pomislih da do redakcije više neću čuti nijednu priču o Džeki, grdno se prevarih. Samo što sam parkirao i izašao iz automobila, u susret mi naiđoše dva dječaka. "Znaš onaj dres Teveza što imam. Neću ga više oblačiti. Tata mi je rekao da će mi kupiti Džekin dres Cityja", kaže malac svom "jaranu", vršnjaku. Potom uslijedi svađa. "I meni će moj", uzvrati kao iz topa, drugi, najviše desetogodišnjak, da bi vršnjak začetnik još jedne priče o Džeki, stavio tačku na "i" njihovoj raspravi: "Ja sam prvi rekao da će mi kupiti!" U maloj zemlji punoj problema... Kako god. Dres Manchester Citya sa imenom našeg najplaćenijeg igrača svih vremena (kad i službeno stavi paraf na ugovor sa Cityjem) preplavit će ovu zemlju. Oni, malo imućniji kupit će originale, a ostali će se zadovoljiti i sa "dupljacima". Proteklih dana legendarni Nikola Nikić u novogodišnjoj poruci na jednoj bh. radiostanici govorio je: "Bolan, Bosna i Hercegovina najbolja je zemlja na svijetu, i pored toga što, strašni sude, svakavi". I zaista. U maloj zemlji punoj problema, malo nam treba za slavlje. No, i za konstrukcije priča i svađa oko svega i svačega. Valjda, nesvjesno, slijedeći put pojedinih glavonja koji upravljaju državom i entitetima, a u kojima je dobro, samo njima i njihovim prijateljima tajkunima. Sa druge strane, ponosni smo ljudi. Ponosni smo na našeg fudbalskog velemajstora koji bi svojim igrama u najjačoj ligi svijeta, među tradicionalno prepotentnim Britancima, mogao promijeniti sliku o našoj zemlji i običnim, finim ljudima u njoj. Džeko nacionalne mogao bi postati uzor i djeci na Ostrvu. Nažalost, mnogo bogatijoj i sretnijoj od naše. Edine, pokaži im da nisu bolji (vrjedniji) od nas! Bakir Tiro PRACTICING COCKNEY RHYMING SLANG IN SARAJEVO Embassy staff gave a presentation to secondary school students On 21 December, Deputy Head of Mission Mr David Gordon-Macleod and Chancery Officer Ms Danielle Cohen, visited a Sarajevo secondary school ‘Second Gymnasium’ where they gave a presentation to first-year students of the International Baccalaureate programme. The visit had been arranged on the request of the English teacher Mrs Senada Redzic, who thought this would be ‘an opportunity for students to speak to someone who can share their first-hand experience and give some real-life examples about British culture’. While, Mr Gordon-Macleod spoke about the UK Parliament and Scotland, Ms Cohen spoke about East London, its sites and famous people, its specific Cockney Rhyming Slang, and preparations for London Olympics in 2012. Both colleagues enjoyed talking to Sarajevo high-school students. Danielle said: ‘I really enjoyed my visit to the 2nd Gymnasium High School. The students that we talked to were very impressive, Students of IB programme of the Second Gymnasium Sarajevo incredibly bright and eager to learn. Their knowledge of the English language and the UK more generally, is some of the very best that I have encountered in my time in BiH. Thanks to their teacher, Mrs Redzic, for arranging this opportunity.’ ‘I was impressed by the level of knowledge and focus of the students. They 47 were enthusiastic and bright and all spoke excellent English. And they asked a lot of interesting questions. They were a credit to their teachers and the school. I enjoyed engaging with them, and I hope that we can do so again in the near future,’ said Mr Gordon-Macleod. Sport TITOVA ŠLJIVOVICA ZAGRIJALA ANTIFAŠISTE IZ CIJELOG REGIONA Liga Antifašista Jugoistočne Evrope održala je samitnu konferenciju u Bihaću, mjesto rođenja AVNOJ-a i Jugoslavije, na poziv domaćina Udruženja Josip Broz Tito.Antifašizam, zastave i simboli, koji pripadaju nekom drugom vremenu, u petak su oživjeli. - Hodati stazama revolucije, za nas nije šala - kazao nam je Slovenac Danko Keber. Njegova supruga Valentina i sin Mateo zajedno su bili uniformisani u partizanske SMB šinjele, sa vunenim čarapama i čizmama «srbijankama. Cijela Nova Gorica ih poznaje po tome.Pored njih, hiljade partizana, iz cijele bivše Jugoslavije, i stari i mladi, složno su izgla- DJEČAK IZ BOSANSKE GRADIŠKE NAJVEĆA NADA SELTIKA Zlatan Ibrahimović smatra se danas jednim od najboljih napadača na planeti. Njegovim atraktivnim potezima i pogocima divili su se u Malmeu, Ajaksu, Juventusu, Interu, Barceloni, a danas u Milanu. «Ibrakadabrine» čarolije i pogotke mogli smo gledati u dresu BiH, samo da su za njega imali razumijevanja u NFS/ BiH. Nažalost, zaigrao je za Švedsku, sa kojom je bio učesnik Svjetskih i Europskih prvenstava. Njegovim stopama mogao bi krenuti Bahrudin Atajić. Premda, nema fizičke osobenosti Zlatana, ali brzina i suptilna tehnika neke su od osobina napadača juniorskog pogona Celtica. Ratne okolnosti Bahrudinovu porodicu prisilili su na napuštanje Bosanske Gradiške, a nova sredina bila je Malme. Tu je sve i počelo. Dok se lopta kotrljala na mundijalu u Francuskoj 1998. godine, Atajić je učio fudbalsku abecedu. Dres Malmea nosio je do januara ove godine, kada odlazi u Škotsku, u redove Celtica. bih želio govoriti. Neka drugi procjene - skromno će super talentovani mladić. Bosanska krv Škotska liga poznata je po velikanima, Celticu, Rengersu... Spomenute ekipe tradicionalno vode bitku za naslov prvaka. Trenutno je Rengers prvoplasirani sa 38 bodova na kontu, a 3 manje ima Celtic. Sedamnaest godina i golova Odlazak u redove Celtica ispostavio se kao pun pogodak. sali na konferenciji da se treba suprostaviti fašizmu, jer on još nije poražen. U pauzama su ozbiljno i analitički procjenjivali kriznu situaciju na globalnom planu, te su izrazili zabrinutost zbog velike količine naoružanja za masovno uništenje u rukama sila koje nisu daleko od fašizma poraženog 1945. godine.Ali pored teških tema antifašisti su se odlično i zabavljali, a za to su se potrudili Bišćani koji su im točili «Titovu šljivovicu» i «partizansko pivo». - Šljivovica je, u stvari, domaća rakija iz obližnjeg sela, a partizansko pivo je natočeno u lokalnoj pivari, ali nije svaki dan u Bihaću samit antifašista- kazao nam je Amir Hrnjica iz Bihaća. Nakon Bihaća nastavljamo Titovim stazama za Jajce. Mi ne priznajemo turizam u kojem nema majica našeg maršala. Ko to ne proba, ni ne može razumjeti koliko je zanimljivo - kazale su nam Gabrijela Turza i Vlasta Torić, Titove pionirke iz Opatije, vesele kao na dan kada su polagale pionirsku zakletvu. Većina njih smatraju da je se pridržavaju i danas. - Brzo sam se privikao na način igre. Osjećam se super ovdje, i život van terena je fantastičan. Dao sam 17 golova. Obzirom da sam bio sklon povredama mogu biti zadovoljan - ističe sedamnaestogodišnji Atajić na početku razgovora za «San». Odlične nastupe krunisao je debijem za Celticov seniorski tim. - U oktobru ove godine Celtic je igrao prijateljsku utakmicu u Irskoj, protivnik je bio Bohemians. Na popisu pozvanih igrača našao sam se i ja. Na terenu sam proveo 25 minuta. Nisam uspio zatresti mrežu, ali bio sam asistent kod jednog pogotka - dodaje Bahrudin. O nastupima za Celtic u ligaškom natjecanju, priznaje još ne razmišlja. - Prošlog mjeseca napunio sam tek sedamnaest godina. Da budem iskren, time se ne opterećujem. Bit ću zadovoljan ako naredne sezone dobijem priliku. U fudbalu godine nisu prevaga. Ukoliko imate kvalitet, zaslužujete da igrate.Kada smo od našega sagovornika tražili da se opiše u par riječi kao fudbaler, rekao nam je sljedeće: - O svojim prednostima i manama ne 48 Bahrudin Atajić - Nadam se kako će se Celtic vratiti u vrh Škotske. Presudni momenat mogao bi se desiti već 2. februara, kada će najljući rivali odmjeriti snage - kaže Atajić. Bh. javnost najviše zanima reprezentativno opredjeljenje fudbalskog dragulja. Ima švedsko državljanstvo, vrlo lahko bi mogao krenuti stopama Zlatana, koji je želio igrati za BiH, ali mu to "stručnjaci" iz Saveza nisu dopustili. - Rođen sam u Švedskoj, živio sam tamo sve do januara ove godine. Ipak, moja je krv bosanska, te su nastupi u dresu sa grbom BiH prioritet - zaključio je Bahrudin Atajić u razgovoru za «San». N. S. O Zlatanu i Spahiću - Fudbalski idol mi je Zlatan Ibrahimović. «Ibro» je fantastičan, ima sve što jednom fudbaleru treba i zasigurno je jedan od najboljih na svojoj poziciji na svijetu. Sportski uzor mi je naš kapiten, Emir Spahić. Radilo se o reprezentativnoj ili klupskoj utakmici, Spaha uvijek 100 % od sebe daje - divi se Atajić istinskim asovima. Sport KONJIĆ: LJEPŠE JE OTIĆI U JUNAJTED, ARSENAL ILI ČELZI, ALI GA SAMO MANČESTER SITI MOŽE PLATITI Kada idete u takav klub, morate znati da odmah žele sve i da nemaju vremena čekati Malo je naših fudbalera koji su imali priliku osjetiti čari engleskog fudbala. Muhamed Konjić jeste, a Englezi su ga toliko zavoljeli da je čak pisao i kolumne za novine. Konjić voli engleski fudbal i smatra ga vrhom karijere svakog igrača i stoga mu je drago što će Džeko otići u Mančester siti. - Džeko zaslužuje Englesku, a i Engleska zaslužuje Džeku. Ako se sve ove priče obistine, to će biti veliki plus i za njega i za naš fudbal - kaže Konjić. Bivši reprezentativni, ali i stoper Derbija i Koventrija, tvrdi da je naš napadač idealan za englesku ligu. - Stil koji Džeko gaji apsolutno odgovara Engleskoj. Vidim da traju rasprave o Džekinoj plaći, ali mislim da on zaslužuje biti najplaćeniji - tvrdi Konjić. Mada smatra da se Džeko ne treba dvoumiti oko odlaska na Otok, Konjić se ipak ne može oteti bojazni da bi nešto moglo krenuti krivo, jer kolektivi poput Sitija imaju drugačiju lige, došao je u Siti kao zvijezda, a sada ga nigdje nema. U Junajtedu, Arsenalu ili Liverpulu imaju razrađene planove o novim igračima, jer im se ostavi prostor za adaptaciju. Aleks Ferguson pojačanjima ne daje puno prilike čak ni kada igraju dobro, ali ih ne kažnjava kada igraju loše. To je dugoročno dobra politika, ali klubovi poput Sitija nemaju vremena za čekanje, a to je veliki rizik - govori Konjić, ali i dodaje da vjeruje u Džeku. - Edin ima konstantu i karakter. Radom i golovima odaje dosta sigurnosti, a to mu je dobar preduvjet da uspije čak i u nezahvalnim sredinama poput Sitija. Konjić: Džeko zaslužuje Englesku filozofiju od velikih klubova. - Uvijek je ljepša varijanta otići u Mančester junajted, Čelzi, Arsenal ili Liverpul, ali Džeku može platiti samo Siti. A kada dolazite u takav klub, morate znati da ništa nije sigurno, jer oni žele trenutni efekt. Adebajor je bio najtraženiji centarfor - Džeki neće biti lako jer za konkurenciju ima tri izvanredna centarfora, ali su sva trojica problematični. Vjerujem da bi njegov dolazak unio malo mira u svlačionicu. Kada sve skupa gledam, nekako mi Džeko i pripada uz Siti, jer je on, baš poput njih, u uzlaznoj putanji, pun naboja i ambicija - kaže Konjić. ASMIR BEGOVIĆ : CITY TREBA IGRAČA POPUT DŽEKE U početku će mu biti teško, ali mislim da će se dobro snaći u Engleskoj Asmir Begović vjeruje da će se Edin Džeko dobro snaći u Mančester sitiju. Golman Stouka i naš jedini reprezentativac koji igra na Otoku, tvrdi da će njegov kolega iz državnog tima napraviti dobar potez prelaskom u Siti. Dosta nervoze - Mislim da će on biti odličan za njih. Upravo im je takav napadač potreban, drugačiji i viši od Teveza kaže Begović. Naš golman upozorava Džeku da mu na početku neće biti lako. - Bit će mu teško. Engleska je specifična. Morat će se naviknuti na zemlju, klub, saigrače, ali mislim da ne bi trebao naići na probleme - govori Begović. Osim tuče na treningu...? - Pa dobro, kod njih postoji nekoliko igrača koji znaju praviti probleme. Tako je to u velikim klubovima. Neki čekaju transfer, neki ne igraju... Samim tim ima dosta nervoze. Roberto Mančini bi to morao držati pod kontrolom, ali čini se da mu to baš i ne od ruke govori naš golman. Edin Džeko Snažna ekipa Ipak, Asmir tvrdi da, i pored svega što se dešava u klubu, Siti može nešto napraviti ove sezone. - Naravno. Kada se pogleda ko sve igra za Siti, mora se doći do zaključka 49 da je to snažna ekipa. Razlike između prva četiri su veoma male i do kraja prvenstva može se desiti sve. Džeko može biti igrač koji će im u nastavku prvenstva pomoći da ostvare svoje ciljeve - rekao je Begović. Sport Watford ZOVE ME GORDI ALBION, A JA VOLIM SAMO ZMAJEVE dešavanja iz bosanske Premijer lige. Vikendom sam na BHT1 redovno pratio bh. derbije, a nedjelja navečer je bila rezervisana za pregled kola. Naravno, obavezne su i sve utakmice reprezentacije BiH, a moj idol je Sejad Salihović - kaže ovaj nogometni dragulj i priznaje da od naših klubova najviše voli mostarski Velež. Ako izuzmemo golmana Begovića, naša zemlja se ne može pohvaliti nogometašima koji igraju u engleskom Premijeršipu, najatraktivnijoj ligi na svijetu. Međutim, mlade snage poput 16- godišnjeg Bosanca Harisa Hodžića, juniora engleskog Vatforda, obečavaju da bi se to uskoro moglo promjeniti. - Trenutno sam član omladinske selekcije Vatforda, gdje igram sa puno uspjeha. Ipak, najviše volim Mančester Junajted i želja mi je da se uskoro nađem u dresu Crvenih đavola sa Old Traforda - kaže ovaj svestrani nogometaš i buduća bh. zvijezda. Hodžić se rodio u Londonu, ubrzo nakon što su njegovi roditelji, zbog ratnih dešavanja, svoj Kozarac zamijenili Ostrvom. Trenutno sa porodicom živi u Borhemvudu, gradiću blizu engleske prijestolnice. - Englezi mi govore da sam njihov, ali to meni ništa ne znači, jer se osjećam kao Bosanac. Najmanje dva puta godišnje izdvojim nekoliko sedmica da posjetim svoju pravu domovinu. Iako ga Englezi mole da nastupi pod grbom za Gordog Albiona, Hodžić to odlučno odbija. Haris Hodžić Njegov Vatford trenutno nastupa u "N-power" šampionatu, tačnije drugoj engleskoj ligi, u društvu velikana i bivših Premijerligaša, poput Lids Junajteda, Notingem Foresta, Kvins Park Rendžersa, Portsmuta... - Bez obzira na vrijednost engleskog nogometa, draže mi je pogledati - Bio sam u engleskoj selekciji, ali ipak to nije moja država. Odbiti ću sve pozive i ponude, jer samo za BiH mogu igrati srcem. Velika mi je želja da jednog dana nastupim za Zmajeve - rekao nam je Hodžić, kojem je na listi želja i da uskoro u Engleskoj potpiše svoj prvi profesionalni ugovor. D. Jerković Posudba u Holandiju LIVERPOOL POSLAO NIKOLU ŠARIĆA NA KALJENJE U VITESSE Mladi napadač Liverpoola, rođeni Sarajlija Nikola Šarić pridružio se holandskom Vitesseu, u kojem će se pokušati vratiti u formu nakon teške povrede, javlja Sky Sport. Šarić je u Liverpool stigao kao veliki talenat i potencijalna zvijezda iz Danskog Herfolgea, ali ga je u razvoju i napretku spriječila teška povreda u utakmici protiv Wigana, kada mu je bivši igrač "redsa" slomio nogu. Šarić je pauzirao tri mjeseca, a nedavno je počeo igrati za rezervni tim tima sa Anfielda. Rukovodstvo Liverpoola odlučilo je sada Šarića poslati u Holandiju kako bi pokušao vratiti staru formu. U Vitesseu se nadaju da će mladi rep- rezentativac Danske, kojeg su po dolasku u Englesku poredili sa Zlatanom Ibrahimovićem, biti kvalitetno pojačanje u njihovom napadu. Nedavno je novinar portala Sarajevo-x.com razgovarao sa Šarićem, koji je tada rekao ga niko iz Fudbalskog saveza naše zemlje nije zvao, ali da šanse da zaigra za našu zemlju još uvijek postoje. Nadamo se da će mladi Nikola vratiti staru formu i tako konačno skrenuti pažnju nekog od selektora naših selekcija. Nikola Šarić u dresu Liverpula 50 Sport Sead Hajrović, Arsenal "VJEROVATNO NISAM POTREBAN BH. REPREZENTACIJI, JER ME NIKO NE ZOVE" Odbrambeni igrač londonskog Arsenala, Sead Hajrović, postao je standardan u drugom timu "topnika". To je veliki uspjeh ako uzmemo u obzir da mu je tek sedamnaest godina. Relevantni nogometni stručnjaci opisuju ga kao nogometaša koji je izuzetno pouzdan u odbrambenim zadacima. Impresionira hrabrošću u odlučujućim trenucima. U narednom periodu trebao bi zaigrati za prvi tim. To neće nikoga iznenaditi. Ipak, ono što nas zabrinjava jeste činjenica da Seada koji igra za U-17 reprezentaciju Švicarske (sa kojom je postao i prvak svijeta) nikada niko nije kontaktirao iz NSBiH, iako napominje da mu je naša zemlja najdraža. Rekli bismo da je on samo jedan u nizu talenata kojem se ponavlja ista priča. "Od našeg prošlog razgovora stvari se nisu promijenile. Ja imam bh. papire i mogao bih nastupati za državni tim. No, nikada me niko nije kontaktirao. Vjerovatno pojedinici misle da nisam potreban reprezentaciji. Ja Sead Hajrović sam se stavio na raspolaganje", kaže Hajrović za Sarajevo-x.com Podvlači da je izborio mjesto u udarnoj postavi. "U posljednje vrijeme počinjem u prvih jedanaest 'B' selekcije. To me veseli i daje mnogo motiva da još više radim na treninzima. Sa dosta optimizma gledam na budućnost". Kaže da u skorije vrijeme očekuje debi u Wengerovom timu. "Često me pitaju kada bih mogao zai- grati sa Fabregasom, Nasrijem, Songom, Walcottom i društvom. Mislim da će se to desiti veoma brzo, iako se ne opterećujem previše. Ono što mogu reći jeste da su treneri zadovoljni mojim zalaganjem. Vrlo često treniram sa prvim timom. Svi su korektni i dosta mi pomažu". Prokomentarisao je aktuelno stanje u Arsenalu. "Iako smo trenutno u vrhu, teško je očekivati borbu za titulu. Nedostaje nam realizacija, a tek se na travnjak vratio Van Persi. Itekako bi dobro došao neki klasični gol-igrač. Možda nešto više napravimo u kupu". Igrač koji svojim izgledom pomalo podsjeća na Andreja Aršavina za kraj napominje da se na početku najviše družio sa Eduardom da Silvom. "Bilo mi je mnogo lakše kada je Dudu bio tu. Pričali smo na našem jeziku. Sada mi je Eboue jedan od najboljih prijatelja", zaključio je razgovor za naš portal Hajrović. Edin Isanović Stoke City, Asmir Begović ŽAO MI JE ŠTO NISAM BRANIO U BRATISLAVI Nakon utakmice u kojoj je Stoke City kao gost ubjedljivo s 3:0 pobijedio West Bromwich susreli smo se s našim golmanom Asmirom Begovićem, koji u ovom susretu nije imao značajnijeg posla. Naravno, nakon čestitki na pobjedi njegovog tima, neizbježno smo se dotakli teme zašto nije došao na okupljanje naše reprezentacije. Nažalost, zbog stroge klupske discipline koja vlada u Stoke Cityju nismo dobili otvoreni očekivani odgovor jer je o ovom pitanju Asmir potvrdio stavove pres-službe Stoke Cityja u kojim su izneseni razlozi zašto nije došao u Bratislavu. „U subotu poslije utakmice s Liverpoolom čitav tim je dobio zaštitne vakcine i osim mene još nekoliko fudbalera je imalo slične zdravstvene probleme. Od mučnine u stomaku i povraćanja nisam bio u stanju da se pomaknem iz kreveta. Moj klub i Savez su u stalnom kontaktu i sigurno će riješiti ovu situaciju“, kazao je Begović. U daljnjem razgovoru Begović nam je potvrdio da se čuo s odgovornim iz Saveza i s nekolicinom reprezentativaca i da svi oni znaju da je protekli vikend preležao u krevetu. Kao pravi sportist, dodao je: „Prije svega, čestitke na pobjedi. Žao mi je što nisam branio u Bratislavi, što je čitava situacija dobila pogrešnu konotaciju. Ja i dalje stojim na raspolaganju selektoru 51 Sušiću, a svoj status na golu reprezentacije Bosne i Hercegovine jedino mogu potvrditi dobrim i redovnim odbranama na zelenom terenu.“ Vratili smo se dešavanjima u njegovom klubu i činjenici da otkad je Begović na vratima Stokea zamijenio danskog reprezentativca Sorensena tim bilježi dobre rezultate: „Pa eto, nekako u početku sezone jednostavno nismo imali sreće. Trener Pulis je napravio nekoliko promjena, između ostalog i meni je ukazao povjerenje, i svi mi koji smo ušli u tim dali smo svoj maksimum. I rezultat nije izostao. Nadam se da će tako ostati i u narednom periodu.“ Uz dobre odbrane, britanski mediji stalno naglašavaju želju Chelsea da vas dovede u svoje redove. “Iskreno rečeno, ako ima kontakata, to se vodi posredstvom agenata i klubova. Meni je dobro u Stokeu. Redovno branim, a ako se desi da me klub proda Chelseu i ako ja budem zadovoljan ponudom koju dobijem, ne vidim razloga da ne pređem. Naravno, Peter Cech je odličan golman, ali ja sam sigurna u svoje kvalitete, svoj rad, i jednostavno se ne bojim nikakve konkurencije”, kaže Begović.
© Copyright 2024 Paperzz