Albert - Visoka poslovna škola Zagreb

ALBERT
ČASOPIS STUDENATA VISOKE POSLOVNE ŠKOLE ZAGREB
Br. 4
Svibanj 2013.
FOTO kutak
Uvodna riječ dekana
Drage kolegice i kolege,
želio bih vas ovim putem pozdraviti s obzirom da imam čast
dati uvodnu riječ za ovogodišnji Albert.
Vjerujem da znate da je osnovna funkcija svakog studija
obrazovanje mladih ljudi koji će se osposobiti za kreativno i
efikasno uključivanje u društvene i profesionalne discipline.
Tako i menadžment komunikacija i marketinga, kao spoj
modernih znanstvenih disciplina, predstavlja mješavinu teorijskih znanja i uspješne poslovne
prakse. Adekvatno usvajanje znanja iz ovog izazovnog područja važan je preduvjet za vaše
buduće uspješne profesionalne karijere.
Stoga je moje uvjerenje da samo zajedničkim radom i trudom možemo ostvariti naše zajedničke
ciljeve – bolju i uspješniju Visoku poslovnu školu Zagreb. Polazeći od tog uvjerenja, želio
bih vas upoznati s našim novim projektima i smjernicama rada kao što je potreba sustavne
uspostave međunarodne suradnje i razmjene znanstveno-stručnih aktivnosti među kojima je
i organizacija znanstveno-stručnog skupa o marketingu i komunikacijama, daljnje proširenje
ponuda izbornih kolegija na hrvatskom i stranim jezicima, ustrojavanje kreativnog odjela
studenata, povezivanje bivših i sadašnjih studenata u Alumni, radu na pokretanju diplomskog
studija, podizanje standarda nastavnog procesa u smislu podizanja kvalitete nastave te
organizacija nastave i nastavnih ljudskih resursa.
Neki od ovih projekata već se odvijaju, stoga vas pozivam da prihvatite nove izazove,
svjesni da se od vas mnogo očekuje te da je pred vama predan i ustrajan rad. Za svoj rad
dobivat ćete podršku svih vaših nastavnika, kao i uprave Škole i svih njezinih službi, ali i
Studentskog Vijeća, koje je vaša zajednička organizacija. Tu ćete pronaći podršku za zahtjeve
usmjerene prema Školi i njezinoj upravi, kao i okvir za mnoge aktivnosti koje studentski život
čine sadržajnijim i bogatijim.
Pozivam vas na aktivnu suradnju u nastojanjima da poboljšamo kvalitetu studija i studiranja
na našoj Školi. Uvjeren sam da će vam vaš studij donijeti izazove, ali i velika zadovoljstva.
S najljepšim željama za mnoge buduće kako poslovne tako i privatne uspjehe,
Vaš dekan, dr. sc. Petar Kurečić
1
SADRŽAJ
Insider
Outsider
Alumni VPŠZ
Nakon studija
2
IMPRESSUM
Za izdavača: dr. sc. Petar Kurečić
Albert Bazala
Novo vodstvo VPŠZ-a
Provincijalka u Studentskom Zboru
Terenska nastava
Svugdje je lijepo, ali doma je najljepše
Nasmij se svijetu i svijet će se nasmijati tebi
Ako nije na Facebook-u, nije se dogodilo
Kreativni odjel VPŠZ-a
Čarobnjak iz OM-a
Studentijada
Čarobna laguna - que bella Venezia
Kanda - tamo gdje je sve po mom
Kazališni putokaz
Odlično je, od Gavrilovića je - odličan je, s
VPŠZ-a je!
Dobar Glas-nogovornik, daleko se čuje
Glavna urednica:
Marijana Kraljević
Izvršni urednik:
Zoran Đurović
Uredništvo:
Senita Makić
Simona Zuber
Aleksandra Barbara
Boris Božić
Savjetnici:
mr. sc. Sanja Rocco
mag. oec. Goran Luburić
mag. pol. Ivana Greguric
Dizajn i prijelom:
Zoran Đurović
Lekturiranje:
Senita Makić
Ivana Braiko
Izdanje: svibanj 2013.
Start-up: ... u početku bijaše ideja
What is Gamification?
Kako stvoriti konkurentsku prednost
3
član uredničkog vijeća i stručni urednik za filozofiju u Hrvatskoj
enciklopediji u razdoblju od 1940. do 1945.g. Također je i osnivač
časopisa „Revija za filozofiju i psihologiju“.
Tekst „Metalogički korijen filozofije“ iz 1924.g. njegov je
najosebujniji i filozofski najznačajniji tekst. Nasuprot primarno
intelektualnom i čuvstvom obilježenom duhu Markovića i
Arnolda, kod Bazale se javlja svojevrsni primat onog praktičkog
pod vidom "voluntarističkog aktivizma". On se suprotstavlja
racionalističko-logicističkoj tezi neokantovstva da se "filozofijska
funkcija" razvija "iz samih logičkih snaga". Ta se teza javlja u
dva oblika: "racionalizam odozdo" (aposteriorizam, empirizam) i
"racionalizam odozgo" (apriorizam, racionalizam u užem smislu).
Oba vide svijest kao statičku i upućenu na objekt, nešto izvanjsko.
Albert
Bazala
Nasuprot tome, piše Bazala, »Duševni život promatran na svom
vrelu, u neposrednom doživljavanju, očituje se kao ustrajan
proces usmjeren k održavanju bitka u obliku "ja" sređena. Sve je
duševno čin (radnja) ili izraženo u psihologijskoj terminologiji:
sve je duševno volja ili derivat volje. Svijest je samosvojna
zazbiljnost, dinamičko-teleološke prirode: ona nije tek pasivno
mjesto, zrcalište gotova bitka, nego poprište stvaralačkih napora,
koji iz sebe grade život.« Spoznaja je samo jedan aspekt izveden
iz doživljaja. (Hrvatska enciklopedija (Ujević), 1941.) Uz logičku,
filozofija ima također i mitsku, pjesničku i religioznu narav. Na
tu temu je Bazala vodio polemiku sa Stjepanom Zimmermanom,
koji u njegovom pristupu vidi »uništavanje razumnosti«.
Bazala ne želi razvijati filozofski sustav, nego »smjernice
aktivističkoga nazora na svijet i na život«. U njegovom pristupu
ima sličnosti s frankfurtskom kritičkom teorijom društva.
Kritičan je prema modernom naturalizmu koji u prirodi vidi
samo sustav "mehaničke nužde" u kojem nema mjesta za slobodu.
Kako nema viših svrha, čovjek može biti samo brutalni egoist to je karakteristika modernog "ekonomizma i industrijalizma", u
kojem vladaju "impersonalne sile". Dolazi do sukoba "logičkih
konstrukcija" i "iracionalnih potencija", do "dvostruke kulture" i
krize kulture. Da bi se ona prevladala, potrebno je graditi "nove
organizacije ciljeva i svrha", koje trebaju izvirati iz "dubinskih
voljnih poriva života". Pojedinac u tome gradi "stil života", a
narod, u posebnim svojim prilikama, autentičnu narodnu kulturu.
Bazala je predložio osnivanje zajedničke otvorene katedre, koja je osnovana 1912.g. kao "Pučko
sveučilište". Kažu da mu je to bila vrlo smiona ideja s obzirom na tadašnju političku situaciju, a
zanimljivo je da ta katedra Pučkog učilišta djeluje i danas. Iako danas malo ljudi zna da je osnivač
Pučkog učilišta upravo Bazala, tu su predavanja držali razni profesori, a bila su otvorena i za javnost.
Djelovala je do iza Drugog svjetskog rata. Dvadesetak je godina bio što tajnik, što predsjednik
katedre, i osobno držao brojna predavanja. Godine 1922. pokrenuo je „Zbornik za pučku prosvjetu“
kao organ Pučkog sveučilišta.
Albert Bazala rođen je u Brnu u Moravskoj 13. srpnja 1877. godine, a život okončava u Zagrebu 12. kolovoza
1947. Za njega možemo reći da je jedan od utjecajnijih predstavnika hrvatskih filozofa.
Njegov otac Josip bio je bankovni
činovnik iz Praga, a majka Amalija sestra
pjesnika i filozofa Đure Arnolda. Osnovnu
školu pohađao je u Bjelovaru, a gimnaziju
u Bjelovaru, Slavonskoj Požegi i Zagrebu.
Maturirao je na Gornjogradskoj klasičnoj
gimnaziji u Zagrebu. Godine 1895.
upisuje filozofiju i klasičnu filologiju na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu i polaže
profesorski ispit 1899.g. te slijedeće godine
i doktorat filozofije tezom Psihologijska
nauka o apercepciji.
Od 1899. do 1909.g. radi kao srednjoškolski
profesor na Gornjogradskoj gimnaziji,
a zatim na Ženskom liceju u Zagrebu.
Za privatnog docenta na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu predavanjem
„Marulićev moralno-filozofski rad“,
habilitirao je godine 1904. Godine 1905.
i 1906. nastavlja studij filozofije u
Münchenu, Jeni, Halleu i Leipzigu (u
Institutu za eksperimentalnu psihologiju
W. Wundta). Na njegovo formiranje
kao mislioca naročito su utjecali Rudolf
4
Eucken (obnovitelj Fichteovog etičkog
idealizma) i Wilhelm Wundt (osnivač
empirijske psihologije). Boravio je i u
Pragu, gdje su na njegova socijalna,
politička i kulturno-politička shvaćanja
najviše utjecali T. G. Masaryk i František
Drtina.
U razdoblju od 1906. do 1912.g.objavljuje
„Povijest filozofije“ u tri sveska, a godine
1909. postaje izvanredni profesor na
Filozofskom fakultetu, od 1912.g. kao
redovni profesor. Preuzima Katedru za
teorijsku i praktičku filozofiju s poviješću
filozofije 1909.g. od Franje Markovića
(Gjuro Arnold vodi novoosnovanu Katedru
pedagogije i teorijske i praktičke filozofije
od 1894. g. i 1896. postaje predstojnikom
novoosnovanog Pedagogijskog seminara).
Predavao je gotovo sve discipline iz
teoretske i praktične filozofije, povijest
filozofije te sociologiju i psihologiju.
Za razliku od Markovića i Arnolda,
napušta Herbartov sustav predavanja
i oblikuje svoje kolegije problemski:
"Platon–Aristotel", "Kantov problem",
"Povijest
materijalizma",
"Problem
psihologizma i logicizma" itd.
Zbog političkih aktivnosti prisilno je
umirovljen 1924.g., a reaktiviran 1927.g.
Za vrijeme NDH ponovno je bio prisilno
umirovljen 1943.g., no komunisti ga
godine 1945. vraćaju na Fakultet, iako je
daleko do komunističke ideologije. Jedan
je od poslijeratnih obnovitelja JAZU-a.
Umro je 1947.g. u dobi od 70 godina, ne
dočekavši treće umirovljenje.
Od 1910.g. dopisni je član JAZU-a u
kojemu postaje pravi član 1922.g., te
predsjednik u razdoblju od 1933. do
1941.g. Između 1932. i 1933.g. rektor
je Sveučilišta. Aktivan je bio i u sklopu
Matice Hrvatske, u kojoj je bio odbornik,
tajnik i predsjednik. Osnivač je Društva
za Strossmayerovo sveučilište koje izdaje
reviju „Alma mater Croatica“. Bio je
počasni član Hrvatskog pedagoškoknjiževnog zbora,
Albert Bazala je kao profesor filozofije donio značajne novine
u odnosu na svoje tradicionalističke prethodnike Franju
Markovića i Đuru Arnolda. Nije se oglašavao u diskusiji oko
hrvatske moderne u prvom desetljeću 20. stoljeća, ali je očito da
je svojim shvaćanjima, za razliku od ove dvojice, bio na strani
"mladih". Njegova su razmatranja sukladna tadašnjim kretanjima
u europskoj filozofiji, kao što je fenomenologija E. Husserla i
neomarksistička kritička teorija društva. Unio je u filozofiju
aktivan i kritičan odnos prema društvenoj okolini, ne bježeći ni
od direktnog političkog angažmana. Bio je hrvatski orijentiran,
za razliku od kolege profesora Vladimira Dvornikovića, također
zanimljivog mislioca koji je zastupao integralno jugoslavenstvo
(ali je također došao u sukob s vlastima). Suprotstavio se također
i ustaškom režimu. Tako je dvaput bio prisilno umirovljen, a da
je poživio, vjerojatno bi se sukobio i s komunistima (kao što je bio
slučaj sa njegovim učenikom Pavlom Vuk-Pavlovićem).
Profesor Albert Bazala imao je takav seminar jer je kao građanski
liberal i masarikovac smatrao kako je njegova uloga u našoj sredini
prije svega prosvjetiteljska, u najboljem smislu te riječi. Trebalo
je mlade ljude poticati na razmišljanje, makar ono katkada išlo
i putevima pretjerivanja i netolerancije, jer bez stalnog napora
da se kritički misli o svijetu i društvu u kojem se živi, teško da
može biti bilo kakva napretka! To je bio i glavni razlog njegova
stila tolerancije, iako je znao žestoko koji put reagirati na stavove
koji mu se nisu sviđali, jer je, dajući drugima slobodu, smatrao
da imapravo uzimati je i za sebe! To prosvjetiteljsko usmjerenje
profesora Bazale imalo je prilike upoznati mnogo tadašnjih
studenata na Filozofskom fakultetu, ali i mnogo toga naučiti i
izvan fakultetskih zidova.
Sve u svemu, danas, iz perspektive već navršenih punih pet
decenija intelektualnog života, mogu reći da me je profesor Albert
Bazala učio ljudskom dostojanstvu,i da su njegove profesorske
lekcije za mene bile više plod osobnog habitusa nego nekog idejnog
sklada. A to je možda u ljudskom podučavanju i najvažnije. Ali
lagao bih kada bih rekao da ništa idejno nisam ponio s njegovih
predavanja, jer samo ako mislim na»metalogički korijen filozofije«,
koji je tumačio u okviru badenske škole, znam da osobno mnogo
dugujem Diltheyu, Nikolaju Hartmannu i Maxu Scheleru u
svojim analizama modernizma, jer sam upravo tražio ono što je
»metalogičko« u ljudskoj spoznaji i izražavanju, kako umjetničkom,
tako i znanstvenom. Tako govori jedan njegov bivši student o prof.
Bazali.
Iz svega navedenoga možemo samo nagađati i razmišljati
kolika je velika ličnost prof. Bazala bio, koliku je, mogli bismo
reći, prosvjetiteljsku ulogu imao u svoje vrijeme te je, iako veliki
antikomunist, uspio izboriti svoje ideje i zamisli, a tadašnji
pojedinci na vlasti koji su ga htjeli svrgnuti u tome naumu
nisu uspjeli. To nije bilo samo stoga što je Bazala imao mnogo
istomišljenika i obožavatelja, a na štetu mu ne ide ni veliki
broj knjiga koje je napisao,već zato što su njegova predavanja
posjećivali i mnogi studenti iz drugih zemalja.
Boris Božić
5
Novo vodstvo VPŠZ-a
1. veljače 2013. godine na dužnost Dekana Visoke poslovne škole
Zagreb s pravom javnosti stupio je dr. sc. Petar Kurečić.
Upravno vijeće Visoke poslovne škole Zagreb s pravom javnosti je
na prijedlog dekana dr. sc. Petra Kurečića imenovalo dr. sc. Zorana
Najdanovića za prodekana za znanstveni rad i međunarodnu suradnju
te mr. sc. Zdeslava Milasa za prodekana za nastavu i studente.
Uredništvo Alberta sa zadovoljstvom je novoizabranom Dekanu
postavilo nekoliko pitanja. Što nam je Dekan rekao o sebi i svojim
ciljevima koje namjerava postići za vrijeme svog mandata na VPŠZ-u
možete pročitati na sljedećim stranicama.
Dekane, možete mi opisati Vaš životni
put što se tiče škole, fakulteta i posla?
Osnovnu i srednju školu sam završio
u Zagrebu. U srednju sam išao u XI.
gimnaziju u Savskoj ulici. Nisam baš bio
među najboljim učenicima u srednjoj
školi jer su me uglavnom zanimali samo
društveni predmeti, konkretnije zemljopis,
povijest i politika i gospodarstvo i tu sam
htio više znati nego što se o tome govorilo
u školi. Što se tiče prirodnih predmeta,
matematike mi posebice baš nikada nije
ležala.
Interesantno je da sam ipak upisao
Prirodoslovno matematički fakultet, ali
geografski odsjek, konkretnije geografiju.
Nakon prve godine studija na PMF-u
sam izvanredno upisao i politologiju. Tako
da sam u šest godina uspio dva studija
dovesti do kraja. To nije bilo lako, ali to je
dokaz da se može.
Zatim upisujem postdiplomski studij
iz geografije, s naglaskom na socijalnu
geografiju. Tema magisterija i doktorskog
rada su bile vezane najviše uz međunarodne
odnose. Magisterij je bio „Novi svjetski
poredak“, a „Proširenje NATO-a na istok“
pojednostavljeno rečeno je bio doktorat i
to sam sve obranio i završio te sam sa 31
godinom doktorirao.
Što se tiče znanstvenog i predavačkog
dijela, 2009. godine počinjem predavati
na Visokoj školi međunarodnih odnosa
i diplomacije u Zagrebu gdje predajem i
sada.
2003. godine sam se zaposlio na poziv
pokojnog premjera Račana u SDP-u
kao mladi obrazovani stručni kadar, ne
politički. Tamo sam radio do 2006. godine
kada prelazim u Hrvatski sabor gdje sam
bio na poziciji savjetnika sve dok nisam
postao Dekan Visoke poslovne škole
Zagreb. Najviše sam se bavio pitanjem
vanjske politike, međunarodnih odnosa,
međunarodne komunikacije, nešto malo
6
PR i politički marketing.
Do sada sam napisao nekih 15-ak radova,
također sam prošle godine objavio
knjigu koja je zapravo moj skraćen,
pojednostavljen doktorat i bit će ispitna
literatura na mojim kolegijima.
Spomenuli ste da će Vaša knjiga biti
ispitna literatura, možete mi reći koje
ćete kolegije predavati?
To još nismo odlučili zato što ćemo
novi izvedbeni plan usvajati prije ljeta
za sljedeću jesen, ali u svakom slučaju
najvjerojatnije ću preuzeti kolegij koji
je predavao profesor Brkić prije, znači
Suvremeni ekonomski, politički i medijski
procesi.
Zatim, tu bi najvjerojatnije bio kolegij
Komunikacije
u
međunarodnim
odnosima gdje ćemo se malo baviti
komunikacijom
u
međunarodnoj
zajednici, što rade diplomati, što je uopće
diplomacija s posebnim naglaskom na
gospodarsku diplomaciju i njenu važnost
te najvjerojatnije kolegij „Regionalni
ekonomski i politički procesi“ gdje bismo
obradili sve regije svijeta s njihovim
specifičnostima s posebnim naglaskom na
ekonomske značajke, a manje na političke
i geopolitičke značajke.
Što Vas je motiviralo da se prijavite na
natječaj za Dekana Visoke poslovne
škole Zagreb?
Motiviralo me to što sam oduvijek želio
raditi u sustavu visokog obrazovanja,
visokog školstva, još od vremena kada sam
želio biti asistent na sveučilištu, a to je bilo
prije desetak godina.
Koji su Vaši ciljevi kao Dekana Visoke
poslovne škole Zagreb?
Jedan od ciljeva je proširivanje ponude
koju škola nudi u smislu uspostave
specijalističkog diplomskog studija za
što su već poduzeti konkretni koraci,
međutim to nije proces koji može biti
gotov preko noći, ali ja se nadam da
ukoliko neće biti nikakvih prepreka, da bi
se taj studij mogao uspostaviti u jednom
razumnom razdoblju. Ja sad ne mogu
točno reći da li će to biti godina ili godina
i pol, no to je jedan od najvažnijih ciljeva.
Također, jedan od ciljeva je da se ispite ne
prolazi, a da se ne zna ništa. Ako se tako
nešto događalo, to se više neće događati.
Jedan od ciljeva je znanstvena i stručna
aktivnost. To nije nešto što je vezano
uz studente, ali od studenata možemo
dobiti potporu u smislu ako ima neki
kvalitetan student koji želi objaviti rad sa
profesorom, apsolutno profesori moraju
biti za te stvari spremni.
Plan nam je također napraviti razmjenu
studenata gdje bi naši najbolji studenti
imali prilike na nekoj drugoj instituciji u
Zagrebu ili negdje drugdje u Hrvatskoj, a
nadamo se i vani ako uspijemo.
Tako bi mogli jedan semestar otići tamo
studirati i slušati neke predmete. Isto tako
da i studenti koji nisu iz Visoke poslovne
škole Zagreb mogu doći ovdje nešto
slušati, što nam je također jedan od ciljeva
na kojem smo počeli raditi.
Je li Vam u cilju i Alumni?
Da, Alumni nam je u cilju svakako, to je
nešto što se mora napraviti, no ostavimo
nešto i za sljedeći broj Alberta.
Kakav je bio Vaš prvi dojam o Visokoj
poslovnoj školi Zagreb?
Iskreno, uvijek može bolje, ali ne treba
se stalno vraćati u prošlost i plakati za
prolivenim mlijekom.
Na koji način ćete provoditi marketing
Visoke poslovne škole Zagreb?
U provođenju marketinških aktivnosti
očekujem pomoć naših zaposlenika,
ali i studenata kroz Kreativni odjel
zato što ljudi koji ovdje rade i studiraju
vjerojatno najbolje znaju kako brendirati
školu. Definitivno tu treba biti aktivnije
predstavljanje na smotri Sveučilišta, na
sajmu stipendija i visokih učilišta, za što
ću se ja čak osobno pobrinuti.
Zatim, marketinška kampanja treba
krenuti ranije, a ne kao što je kretala
prošlih godina, pri čemu mislim ranije u
godini.
Također trebamo targetirati učenike
završnih razreda srednjih škola i to nam
je glavna ciljana skupina, ali i ljude koji
su negdje nešto studirali pa odustali. Oni
nam također trebaju biti zanimljivi.
Tu su i zaposlenici nekih institucija koji
se žele obrazovati uz rad kao izvanredni
studenti. To su nam primarne ciljane
skupine.
Što će po Vašem mišljenju Visoka
poslovna škola dobiti ulaskom u
Europsku Uniju?
Veću konkurenciju koja će nas tjerati
da budemo bolji, ali i mogućnost veće
suradnje sa institucijama iz Europske
Unije. Također će veće mogućnosti biti za
studente.
Imate li u planu dovesti neke goste
predavače koji bi nam sa svojim
iskustvom pomogli?
Da, imam i tu naravno isto očekujem od
Kreativnog odjela i ljudi koji ovdje rade,
ali i od studenata, ako vi smatrate, ako
određeni broj kolega studenata smatra
da nekog treba dovesti da ga se posluša,
naravno ako to možemo, ako je osoba
voljna, spremna, slobodna, naravno da je
moguće, čak bih rekao poželjno. Volio bih
da imamo barem dva takva događaja u
semestru.
Jeste li razmišljali o tome da studentima
omogućite tablete?
Kada bi financijska situacija to
omogućavala bilo bi moguće. Ne znam da
li to ima na drugim visokim školama, da
li je prisutno. Ono što ja znam, nije baš
običaj, ali možemo studentima omogućiti
pristup Wi-fi-u te neke slične mogućnosti
usko vezane uz to. A tableti u budućnosti?
Zašto ne kada se malo popravi financijsko
stanje.
Spomenuli ste još dvije dodatne godine
specijalističkog diplomskog studija, je li
znate koji bi smjerovi bili?
Smjerovi bi bili isti, dakle marketing i
komunikacije. To bi bio logičan nastavak
studija. Dapače, za studente diplomskog
studija spomenuti tableti bi bili čak i
realna opcija, posebno za one koji su ovdje
studirali pa nastavili, no ne mogu dati sada
obećanje koje neću moći ispuniti.
Prema Vašem mišljenju koji su danas
najtraženiji poslovi, akoji će biti za 10
godina? Imaju li po Vama marketing i
komunikacije budućnost?
Imaju, apsolutno imaju, sve je više
zanimanja koja traže kreativnost, koja
traže nove načine prodaje proizvoda i
usluga što je još danas puno važnije.
Također, u dijelu koji se odnosi na
komunikacije apsolutno, glasnogovornici,
PR stručnjaci danas su sve potrebniji,
naravno oni kvalitetni koji uspjevaju
uspješno to obavljati i sve više u privatnom
sektoru su potrebni, apsolutno.
Tako mislim da profesije imaju
perspektivu.
Hoćete li uvesti neke nagrade za najbolje
studente, ali ne nužno po ocjenama
najbolje?
Mogu Vam reći da o tome razmišljamo.
Je li imate u planu uvesti terensku
nastavu?
Ja osobno imam iskustvo dok sam studirao
geografiju imali smo svake godine terensku
nastavu. Na 2., 3. i 4. godini fakulteta smo
išli u Dalmaciju, na otoke, obišli smo
jedan veliki dio Hrvatske. Naravno, to je
jedna druga vrsta profesija, druga vrsta
terenske nastave, ali poanta je u tome da
smo mi to sebi sami plaćali. .
Uvijek je taj financijski moment. Naravno,
ako je to nešto tu u Zagrebu, obilazak
neke medijske kuće ili tvrtke, to jako malo
košta. Ako bi se išlo negdje van Zagreba,
neki jednodnevni ili dvodnevni izlet, isto
je moguće samo ako postoji dovoljan broj
studenata koji su za to zainteresirani, koji
su spremni ići na tako nešto. No, ideja
je dobra. Ako vi imate neki prijedlog,
predložite.
Imate li u planu sa Studentskim zborom
raditi neke projekte ili humanitarne
akcije?
Nije loša ideja. Što se mene tiče otvoren
sam za takve stvari.
Je li postoji mogućnost da se izvanrednim
studentima ne gleda toliko dolaznost?
Nažalost ne, zato što nas obvezuju zakoni
i propisi i moramo se držati toga.
Postoji li mogućnost da studenti postanu
demosi?
I to je jedna od stvari koje ćemo uskoro
riješiti, vjerojatno da.
Možete nam reći nešto o sebi kad niste
Dekan i profesor, čime se bavite?
Evo, gradski sam zastupnik, doduše sad
je kraj mandata pa ne znam hoću li biti
u idućem mandatu. U principu najviše se
družim sa kolegama iz stranke, ima puno
mladih ljudi iz foruma mladih. Imam
nekoliko prijatelja dulje vrijeme, smatram
da čovjek u životu može imati dvoje ili
troje pravih prijatelja, a sve ostalo su
poznanici, kolege. S kolegama pokušavam
imati korektan odnos. Pokušavam ne
unositi osobnu razinu u poslovne odnose.
Imate neki hobi?
Volim voziti bicikl u toplom dijelu godine.
Volim ići nekad u shopping, volim ići u
shopping centre.
Je li Vam iskustvo u politici, u stranci
pomoglo u poslovnom svijetu?
Da, pomoglo je zato što čovjek mnogo
nauči o odnosima među ljudima i o
odnosima u smislu u politici uvijek postoji
interes, onda se zapravo puno nauči o
odnosima među ljudima kada su neki
interesi u pitanju, a mislim da je dosta
slično i u poslovnome svijetu.
Imate li kakvu poruku za studente i
biste li preporučili studiranje na Visokoj
poslovnoj školi Zagreb?
Naravno da bih. Nadam se da će njihova
iskustva u iduće dvije i pol godine dok traje
moj dekanski mandat biti pozitivnija nego
ranije. Nadam se da će biti zadovoljniji.
Savjetujem im da svoje obaveze
ispunjavaju na vrijeme i uredno jer to je
za njih najbolje.
Nadam se kad diplomiraju što prije
pronaći posao .
Da li postoji mogućnost da nam Vi
omogućite posao nakon završetka
fakulteta, npr. da imate popis nekih
poduzeća ili medija gdje bi se naši
studenti mogli zaposliti?
Da, to je nešto na čemu treba početi raditi,
da aspolutno.
Marijana Kraljević
7
se školovala dok ne dostignem dovoljno
visoko obrazovanje da bih mogla ostvariti
svoj san i biti predavač.
Što se tiče strasti, definitivno je moja
najveća strast glazba. Ona daje smisao
svemu i uvijek ćete me vidjeti sa
slušalicama u ušima. Većinom slušam rock
i metal, a zatim nešto nespojivo s time –
Blašević, haha... Iako i za njega kažu da
spada u neku vrstu rocka. Ali pronalazim
se u njegovoj lirici, načinu izražavanja.
Svakako čitanje – recimo psihološke
knjige, volim proučavati emocije.
A kad već pitaš za slabosti, pa eto, zato i
čitam o emocijama jer su one moja najveća
slabost. Vjerujem da sam preemotivnaa.
No, to je opet u nekim stvarima (poput
ljubavi) i moja prednost.
Dragi naši studenti priča započinje ovako....26.3.2013. naša zaposlena pčelica je dozujala do stola primamljena jednom
kavom i obećanjem lakog intervjua (...naravno, lagala sam!) i pitanja su krenula te sam tako dobila priliku predstaviti vam
našu Marijanu i što Studentski zbor zapravo radi... Pa krenimo u otkrivanje događanja iza kulise...
Zatim bi mogli predstaviti i Vijeće
studenata.
Godine 2012. doneseno je novo tijelo koje
je odlučilo premostiti jaz između državnih
i privatnih visokoškolskih ustanova te
time i pomoći bolje predstaviti takve
ustanove obrazovanja javnosti te i drugim
viskoškolskim ustanovama.
za tadašnju prvu godinu - komunikacija i
marketinga, čak nisam ni mislila da bih
to mogla raditi. Ali kolegica me pitala da
li bi se kandidirala i pitala je našu grupu
tko bi podržao moju kandidaturu, poslala
je papir da se kolege potpišu ukoliko me
podržavaju i reakcije su u velikoj mjeri bile
vrlo pozitivne. I na kraju me to potaknulo
na kandidaturu – bilo mi je jako drago
vidjeti da moji kolege imaju povjerenja u
mene pa im se ovom prilikom zahvaljujem
na povjerenju i potpori.
Vijeće je koordinativno tijelo studentskih
predstavnika veleučilišta i visokih škola
u Republici Hrvatskoj koje raspravlja
o pitanjima od zajedničkog interesa za
sve studente veleučilišta i visokih škola,
razvija zajedničke studentske programe
i aktivnosti te štiti interese studenata
veleučilišta i visokih škola. Bitno nam
je i kako ćemo se predstaviti u očima
kako javnosti tako i poslodavaca. Stoga
bih napomenula manifestaciju „Forum
struke“, za koju je i naša Škola izrazila
podršku, no o tome ćete više čitati u
sljedećem broju Alberta.
Provincijalka u Studentskom Zboru
Kako bi se željela predstaviti našim
studentima?
Dobar dan svima, zovem se Marijana
Kraljević i izvanredna studentica sam 2.
god. komunikacija. Imam 27 god, prije
studiranja na VPŠZ-u sam studirala na
PMF-u, ali spletom okolnosti plan se
promijenio, zaposlila sam se, završila
usavršavanje iz marketinga na jednom
poslovnom učilištu te se po preporuci
upisala VPŠZ. Upisujem marketing zbog
prethodno navedenog usavršavanja, no
kroz prvu godinu studija otkrivam svoju
novu ljubav, a to su komunikacije.
Već znamo da si predstavnica studenata
no što te potaklo na kandidaturu i što
te općenito potiče za rad na Školi i
projektima?
Dobro pitanje, naime nisam se sama
kandidirala dok se birao predstavnik grupe
8
Nakon toga dolazim u Studentski zbor,
te je za godinu dana kolega koji je bio
predsjednik diplomirao i mene predložio
za novu predsjednicu i zahvaljujući
glasovima kolega iz Zbora, dobila sam
priliku da postanem predsjednica Zbora
te se i njima ovom prilikom zahvaljujem
na povjerenju.
Kad smo već spomenuli Studentski
Zbor, vjerujem da bi ovo bila dobra
prilika da malo predstavimo funkciju
Zbora našim kolegama i kolegicama.
Možemo početi od osnovne definicije da
je Studentski Zbor jedno predstavničko
tijelo koje štiti interese studenata kako na
našoj Školi tako i u sustavu visokoškolskog
obrazovanja.
Kako sam kratko predsjednica Zbora tako
nisam provodila velike projekte, ali sam uz
pomoć gospođe Baričević napisala novi
Statut za Zbor. Ipak, puno je projekata
u razvoju te ovom prilikom pozivam
studente da mi se obrate za sve probleme
ali i da se uključe u naše projekte, obećavam
da će biti i zanimljivo i izazovno.
*Čini se kao jako puno posla, te svakako
pozivam naše kolege da nam se pridruže,
ali zato bih i voljela pitati, tko se osoba
iza svih ovih projekata i titula? Tko
je Marijana, reci nam svoje slabosti i
strasti... hobije?
*Da li si imala kakve životne izazove,
iako si mlada činiš se kao zrela osoba
a to obično dolazi ili s godinama ili
iskustvom naučenim putem teških
izazova?
Da, nažalost. Doživjela sam jedan teški
izazov kroz borbu za zdravlje. Ovakva
deprimirajuća tema možda i nije za
studentski časopis, ali je svakako moj
životni izazov i učitelj.
U najgorim trenutcima znala sam misliti
- zašto ja, no naučila sam biti jaka i
shvatila da trebam sagledati stvari iz šire
perspektive. Jer sve sam to preživjela,
shvatila sam koliko sam i slaba i jaka u
isto vrijeme i u trenucima u kojima sam
mogla izgubiti život, zapravo sam samo
željela živjeti još više. Danas je to moja
pokretajuća energija i uvijek planiram ići
samo naprijed.
Trenutačno sam okusila mali dio svog sna
kao gost predavač na Veleučilištu Velika
Gorica. Također, napomenula bih da se
vidim okružena s puno djece. Zasad ipak
uživam u tome što sam ponosna teta
četverogodišnjeg nećaka.
I da je sad kraj svijeta, koju bi misao
našla utješnom?
Voljela bih živjeti 100 godina jer živjeti
je divno, ali da je sad kraj svijeta, misao
koju bi našla utješnom bila bi.... da sam
proživjela lijep život, sa svojim usponima
i padovima, i da sam, uz potporu svoje
obitelji, naučila da me padovi jačaju i
omogućuju još veće uspone.
Poruka našim čitateljima i studentima...
Nadam se da ćete uživati u ovogodišnjem
Albertu i njegovim temama, iza njega
stoji velik rad i trud, ali i strast za dobrim
pisanjem. A za naše studente... Razvijajte
se, nemojte biti pasivni, uključite se u naše
projekte i aktivnosti, iskoristite sve što
možete tijekom ovog studija da vas ojača i
pripremi za život koji je pred vama.
"
Možemo početi od
osnovne definicije da je Studentski
Zbor jedno predstavničko tijelo
koje štiti interese studenata kako
na našoj Školi tako i u sustavu
visokoškolskog obrazovanja.
Reci nam gdje se vidiš za 10 godina?
Kakva si osoba željela biti, a što raditi...
tvoji snovi i nadanja su...?
Što se tiče osobe, nadam se da ću ostati
ono što jesam, pod tim ne mislim da sam
savršena ili bilo što takvo, samo ne bih
voljela izgubiti ono što me određuje.
A što se tiče karijere, jako bih voljela
predavati, počela bih kao demonstrator
zatim možda i kao asistent, a usput bih
Makić Senita
9
Kreativni odjel VPŠZ-a
Čarobnjak iz OM-a...?
Misao po misao, ideja za idejom, korak po korak i došao je taj četvrtak. Vesela družina
studenata skupila se u predavaoni P2. Zainteresirani i u svojim mislima čekali su našeg
voditelja Gorana Luburića kako bi ih upoznao s nečim novim i njima izazovnim na
fakultetu, Kreativnim odjelom VPŠZ-a.
Napokon, došao je i taj trenutak, voditelj Goran je došao, prepustio dekanu dr.sc. Petru
Kurečiću da pozdravi studente i Kreativni odjel je 'krenuo'.
Studenti su čuli što će se i kako raditi, predstavljeni su projekti i dogovoren idući
sastanak… I tako, sastanak po sastanak, ideja za idejom, trud, marljivost, kreativnost i prvi
rezultati su tu…
Recept glasi:
"Konstruktivna struktura rada,
analiza analize analize, zatim
se „uhvati“ za onaj neobično
obični uzorak koji se ponavljao...
I RAZMIŠLJAJ KREATIVNO. NE
OGRANIČAVAJ SE I RADI."
Pročitajte što nam je o Kreativnom odjelu VPŠZ-a i svemu što se do sada, ali i što će se u budućnosti događati, rekao naš voditelj
Goran Luburić…
Gorane, voditelj si Kreativnog odjela.
Možeš li mi reći kako se rodila ideja
o Kreativnom odjelu VPŠZ-a i što je
zapravo Kreativni odjel?
Kreativni odjel je zamišljen kao interni
praktikum za studente Visoke poslovne
škole Zagreb unutar kojeg oni imaju
priliku sve ono naučeno u teoriji
marketinga i komunikacija primijeniti u
praksi, na konkretnim projektima. Mogli
bismo reći kako je to svojevrsna interna
marketinška agencija VPŠZ-a koja se
sastoji od više projektnih timova čiji su
članovi studenti naše visoke škole.
Koncept ideje je vrlo jednostavan: željeli
smo ponuditi studentima koji pokazuju
veći trud, potencijal i žele više od samog
pasivnog studiranja šansu da se na još
jednom polju (realnim projektima) uspiju
dokazati i dodatno profilirati.
Koliko članova ima kreativni odjel, a
koliko projekata na kojima radite?
Kreativni odjel ima otprilike 15-ak
aktivnih članova, s tim da svaki nadolazeći
semestar studenti koji do tada nisu, mogu
biti učlanjeni u odjel. Trenutno imamo 12
aktivnih projekata.
To su projekti vezani uz promociju VPŠZ,
branding, event management, dizajn
različitih promo materijala, snimanje
10
oglasnih spotova, analizu i istraživanje
tržišta putem anketiranja, Facebook
management, PR tim za objave i sl.
Postoje li uvjeti za ulazak u Kreativni
odjel?
Postoji tzv. testiranje preferencija
studenata po pitanju ulaska u kreativni
odjel VPŠZ-a. Svaki član odabire projekte
prema svojim preferencijama i sudjeluje u
njima koliko smatra da je potrebno.
Treba napomenuti da svaki član
sudjelovanjem u Kreativnom odjelu
ima mogućnost ostvariti priznavanje
prakse unutar same ustanove (VPŠZ),
bez potrebe da praksu traži kod drugih
poduzeća. Praksa je po nastavnom planu
obavezna. Na ovaj način studenti imaju
priliku baviti se upravo marketingom i
komunikacijama unutar obavezne prakse.
Želite li i sljedeće godine nastaviti s
Kreativnim odjelom te ovom prilikom
pozvati sve studente da se priključe?
Naravno, svi studenti dobre volje željni
učenja i dokazivanja svojih sposobnosti
su dobrodošli. Ovo je, nadam se, tek
početak jedne lijepe i uspješne priče na
zadovoljstvo svih sudionika: studenata,
nastavnika i same ustanove. Uvjeren sam
da će koncept postati tradicija.
Koja
je
tvoja
funkcija
kao
voditelja
kreativnog odjela?
Kao
voditelj
kreativnog odjela
zadužen
sam
koordinirati svim
projektima, voditi
evidenciju
o
statusima članova,
njihovom radu i
zalaganju. Možemo
reći da imam ulogu mentora koji usmjerava
svoje članove, ali ostavlja dovoljno
prostora za njihove kreativne potencijale.
Također, u suradnji s članovima i VPŠZom predlažem nove projekte i pratim
njihovu realizaciju.
Zašto Promotion 307, možeš li nam
otkriti tajnu?
Kreativni odjel je ciljano brendiran pod
imenom Promotion307, jer smo htjeli
ostaviti dovoljno široki prostor u percepciji
svih oko nas: nastavnika, studenata i šire
javnosti, da nas ne percipiraju samo kao
kreativni odjel već da smo shvaćeni kao
prava (interna) marketinška agencija
– poput poduzeća. Tako je nastalo ime
Promotion, a oznaka 307 je zapravo broj
učionice gdje je sve počelo, naši prvi
brainstorming sastanci.
Možeš li izdvojiti neki projekt i zašto?
U ovom semestru mogu izdvojiti jedan
od najvećih projekata, a to je Završni
party/Alumni event, prvi takav u povijesti
VPŠZ-a. Plan je okupiti sve bivše i
sadašnje studente na jednom mjestu
odnosno ugodnom druženju uz dobru
dozu zabave i opuštanja.
Idem
li
to
vidjeti
kakvog
čarobnjaka
iz
Oza ili ovom
slučaju OM-a,
bila je to moja
prva
pomisao
kad sam krenula
na
predavanje
koje nam je držao
gosp. Žinić.
Ili samo Žinić, s
obzirom da kako
se čini da u agenciji
Bruketa&Žinić
OM ne drže baš
do formalnosti.
I na kraju, na
moje pozitivno iznenađenje, dočekao me jedan pristupačan,
drag, ali nadasve sposoban čovjek.
Da, dame i gospodo, iza druge najefikasnije agencije na svijetu
stoje popularno nazvani – kreativci, a u kuloraima znani kao
freakovi i štreberi i tome slično. Moraš biti drugačiji da bi mogao
i razmišljati drugačije – tako bih ja to nazvala. Makar samo na
prvu ruku, oni će se za nekog vrlo poslovnog čovjeka, činiti
osebenjacima koji uživaju u svom kreativnom neredu iz kojeg
se ipak uspijeva nešto izroditi. Ali tu će se prevariti i ubrzo će
morati priznati svoju pogrešku... A možda i upitati Bruketu i
Žinića za njihovu „čarobnu formulu“.
Mi smo pak bili te sreće da nam sam marketinški čarobnjak
otkrije sve sastojke te vjerovali ili ne, taj napitak možemo svi
skuhati u svojim moždanim kotlovima.
Svakako radi punom snagom, uloži sebe u svoj posao, ali ne bilo
kako. Uvijek pokušavaj nadmašiti samoga sebe, uvijek pokušavaj
biti kreativniji, a istu energiju primjeni i na svoj tim. Razmišljaj
o ciljanoj skupini kojoj plasiraš proizvod, i uvijek učini proizvod
kakvim jest. Ne laži - samo reci ono što imaš na najbolji mogući
način. Ipak je u pitanju marketing!
Nešto poput brucošijade, ali s puno, puno
aktivnijom ulogom same Škole, njezinih
studenata i cjelokupnog programa. A
detalji za sada ostaju kao iznenađenje.
Želimo puno sreće kreativnom odjelu kao
i puno marljivih studenata!
Marijana Kraljević
Makić Senita
11
TERENSKA NASTAVA
Posjet Hrvatskoj radioteleviziji
Posjet medijskoj kući STYRIJA
U okviru kolegija Odnosi s medijima, redovni i izvanredni studenti druge godine marketinga i komunikacija posjetili su
17. prosinca 2012. godine medijsku kuću „Styrija“ pod vodstvom predavača Ivane Greguric.
U sklopu posjete studenti su vidjeli redakciju TV 24 sata, te portal i redakciju Večernjeg lista. Predavanje o radu redakcije
i uređivanju programske sheme održali su Željko Ljubobratović - glavni urednik 24TV, Žarko Ivković - izvršni urednik
Večernjeg lista, te Zdravko Milinović - nekadašnji izvršni urednik Večernjeg lista, te glavni urednik priloga Obzor u
Večernjem listu.
Iako je padao gusti snijeg, naši studenti su s veseljem odradili terensku nastavu. Svoj dojam prenio nam je i naš student:
„Posjet medijskoj kući „Styria“ za mene, koji se nikada do sada nisam
imao prilike pobliže susresti s nečim sličnim, bio je vrlo zanimljiv.
Iako posjet nije trajao dugo i pritom smo kroz redakciju TV 24 sata
i portal redakciju Večernjeg lista prošli vrlo brzo i samo letimičnim
pogledima,
vođeni
pokojom riječju naših
domaćina o osnovnim
obavezama novinara te
opisu njihova radnog
okruženja, bilo je izuzetno
zanimljivo vidjeti na koji
način je ustrojena i kako
funkcionira
novinarska
služba koju tako često
nazivamo sedmom silom.
Također bih spomenuo
vrlo zanimljivo predavanje
glavnog
urednika
časopisa Obzor, Zdravka
Milinovića, koji nam
je vrlo zorno predočio kakav je jedan radni dan novinara, kako teče
priprema za tisak, kako se postupa u izvanrednim situacijama (npr.
izbori) te kako se odvija distribucija konačnog proizvoda novinarske
službe, što je vijest u tiskanom obliku.“
U okviru terenske nastave iz kolegija Elektronski mediji, redovni
i izvanredni studenti druge godine komunikacija Visoke poslovne
škole Zagreb posjetili su Hrvatsku radioteleviziju u četvrtak 4.
travnja 2013. godine pod mentorstvom dr.sc. Jasne Burić.
U zanimljivom posjetu javnoj televiziji i radiju pod
vodstvom djelatnice Odnosa s javnošću Nade Chedid
studenti su vidjeli prostorije HRT-a poput studijskih
prostora iz kojih se emitira televizijski i radijski program
te potrebne tehničke kapacitete.
U obilasku javne televizije i radija studenti su čuli mnogo
zanimljivih i poučnih informacija. Saznali su mnogo o
povijesti HRT-a, što znači pojam javne televizije i radija,
kako se mjeri gledanost, što je potrebno za jednu televizijsku,
a što za jednu radijsku emisiju te što je „nacionalno blago“
HRT-a. Studenti su imali prilike postaviti pitanje voditeljici,
slikati se u studijskim prostorijama, vidjeti mnoge poznate
osobe poput Zorana Šprajca voditelja Dnevnika, glumca
Enesa Vejzovića, pjevača Olivera Dragojevića te profesora
VPŠZ-a Sinišu Kovačića. Studenti su sudjelovali na probi
zborova te su imali prilike vidjeti kako ide radijska emisija
u živo u kojoj je voditeljica rekla da su studenti VPŠZ-a
došli u posjet HRT-u.
Hrvatska radiotelevizija je pravna osoba koja ima status
javne ustanove čija je djelatnost proizvodnja radijskog,
audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbena
proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnih medijskih
usluga, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih
publikacija kao javnih
usluga, a osnivač je Sabor Republike Hrvatske.
Hrvatska radiotelevizija dio je europske kulturne stečevine
javnih medijskih servisa osnovanih da bi služili društvu,
stvarali javno dobro i bili jamac razvoja demokratskog
društva. Svojim kvalitetnim, vjerodostojnim i raznolikim
programom i uslugama Hrvatska radiotelevizija čuva i
promiče europske vrijednosti i temeljna ljudska prava,
nacionalne i kulturne vrijednosti, pridonosi stvaranju
modernoga hrvatskog društva i svakom pojedincu pomaže
da pronađe svoje mjesto u današnjem okruženju.
Marijana Kraljević
12
13
Svugdje je lijepo, al
doma je najljepše
U Americi je sistem studiranja više-manje kao kod nas stari sistem studiranja. Kod nas se sada magistar struke postaje za pet godina,
još tri godine imate doktorat, dakle za osam godina ste doktor znanosti, a u Americi je 4 plus 2 plus 4, dakle nakon deset godina.
Također, to su državni fakulteti i to vam daje na težini i na znanju.
U SAD-u je standard je veći i ljudi su, u prosjeku, sretniji i nasmiješeniji. Također, ljudi su susretljiviji, lakše se napreduje, uvijek će
vam netko pomoći, dok ovdje situacija je da imate limitirane resurse, onda su i ljudi ponekad malo zatvoreni i oprezni.
Asistent Visoke poslovne škole Zagreb Neven Šipić otkriva nam kako je bilo studirati i živjeti u Americi,
zašto se vratio u Hrvatsku, kako mu je na Visokoj poslovnoj školi Zagreb, čime se bavi i kakav je privatno.
Također na sljedećim stranicama možete otkriti je li asistent Šipić zna što je to poduzetnički inkubator i je li
zna izračunati zadatak koji zadaje probleme mnogim studentima.
Profesore Šipić, možete nam ukratko reći nešto o sebi, Vaš životni put?
Išao sam u srednju klasičnu, znači Prva jezična gimnazija, klasični smjer. Budući
da imam brata koji je od mene stariji četiri godine i koji je otišao u Ameriku, uz
nagovor obitelji, odlazim tamo na studij. Budući da su prijemni ispiti za Ameriku
u 5. mjesecu, a u Hrvatskoj su tek tijekom ljeta, ja sam položio prijemne ispite
izvrsno, te se prijavio na desetak fakulteta. Prihvatila me većina fakulteta, ali ih
je samo par nudilo opciju stipendiranja. Nisam se ni stigao prijaviti na fakultete
u Hrvatskoj.
U Americi sam završio Geografiju, to je jedan fakultet i Ekonomiju, smjer
operacijski menadžment, to je bio drugi dodiplomski fakultet.
Možete nam otkriti jesu ljepše studentice u Hrvatskoj ili u Americi?
U Hrvatskoj. Iako ovisi i o tome gdje u Americi. Ja sam četiri godine bio na Midwest-u gdje je većina populacije doseljenici iz
Švedske, Norveške i Njemačke, dakle sve su bile više-manje plave, no Midwest vam je poseban zato što ćete na istočnoj i zapadnoj
obali vidjeti više modno osvještene ljude koji paze na svoju liniju, dok je na Midwestu malo opuštenije. Tako da nije nužno da su
ovdje ljepše, a tamo ružnije, nego ovisi o lokalitetu unutar same države. Recimo, na zapadnoj obali Kalifornije je komparabilno s
lijepom državom.
Bili ste u Las Vegasu, jeste posjetili koji put u kockarnice i dobili nešto?
Jesam. Prvi put kada sam došao nisam znao ni jednu igru, a išao sam po
kockarnicama. Sve sam stavio na crveno na ruletu. I sa 50 dolara sam došao i na
kraju večeri sam zaradio 1000 dolara.
To je bila početnička sreća, nakon par tjedana sam sve što sam zaradio, izgubio. U
međuvremenu sam dobro naučio igrati Black Jack (Ajnc) i dobro sam zarađivao
jedno vrijeme, ali naravno sve se to vrati u kockarnici. No dobijete besplatne
večere, besplatno piće, ponekad i smještaj besplatan.
Da li ste ovdje bili kad u kockarnici?
Nikad u Hrvatskoj, nikad nisam platio ni tiket. Imam osjećaj da ovdje u kockarnici
nešto zaradim da bi me netko orobio kad bih izašao van, a tamo je to ipak biznis,
tj. kockarnice su u vlasništvu korporacija. Možda mi je krivo razmišljanje.
Dakle, završio sam dva dodiplomska
studija jer je tamo malo uređeniji
sustav i ako želite upasti na malo bolji
magisterij trebate završiti barem dva
fakulteta, imati dobre ocjene, dosta
izvannastavnih aktivnosti (predavao
sam hrvatski jezik 4 godine, te
volontirao u zajednici - ukupno 600
sati), napraviti dobar diplomski rad,
imati dobre preporuke, itd. Zadnje dvije godine dodiplomskog studija sam radio
kao Computer Consultant u Miller Center.
Na predavanjima ste spominjali McDonald's, volite li Vi ići tamo jesti?
Volim fast food. No, ja sam veliki gurman, volim lijepu hranu, ali da nije samo
povrće, mora biti i malo ribe ili mesa.
Nakon toga, dakle nakon četiri godine, vraćam se u Hrvatsku, radim u Splitu u
hotelu kao asistent direktora. Radio sam godinu dana i vidio da tu nema puno
napretka jer je to bio mali obiteljski hotel te upisujem magisterij znanosti u Las Vegasu, upisujem Ekonomiju, smjer turizam.
Oba puta kada sam išao u Ameriku sam bio stipendiran. Imao sam stipendiju za dodiplosmki studij, a magisterij mi je, uz plaću, bio
plaćen jer sam radio kao asistent na fakultetu.
Koji Vas je put doveo na Visoku poslovnu školu Zagreb?
S obzirom na inozemno školovanje i iskustvo, putem networkinga sam dobio
ponudu za angažman na ovoj instituciji. Budući da sam se vratio u Hrvatsku sam
pristao i zasada je sve pet.
Nakon toga se vraćam u Hrvatsku, radim kao vanjski suradnik na Pomorskom fakultetu sve do danas te dolazim na Visoku poslovnu
školu Zagreb 1. studenog 2011. godine gdje sam na kolegijima Osnove poduzetništva, Osnove ekonomije, Direktni marketing,
Marketinško upravljanje, Menadžment te sada kolegij na engleskom jeziku Fundamentals of Marketing dakle Osnove marketinga
na engleskom.
Volite li predavati i da li se vidite i za 10 godina kao predavač?
Vidim se u akademiji sigurno u nekom vidu. Ja sam primarno u Americi bio istraživački asistent, znači pomagao sam profesorima pri
istraživanju i publikacijama, samo 20 posto tog vremena je bilo u nastavi, a od kada sam se vratio u Hrvatsku je isključivo nastava bez
istraživanja. Istraživanja se rade na svoju ruku i sa strane te nije toliko honorirano te se radi više iz svog „gušta“ i za lakši napredak.
Ali da, vidim se kao profesor, jer ipak se nadam da ću uznapredovat iz asistentskog i predavačkog zvanja.
Vratili ste se ponovo u Ameriku, zašto ste se uopće prvi puta vratili iz Amerike u Hrvatsku?
Vratio sam se jer mi u životu nije najvažniji novac, više sam nostalgičan pa sam se htio vratiti u svoj rodni grad. Pošto sam tamo bio
6 godina, bila mi je prijelomna točka ostati u Americi do kraja, ili se vratiti u Hrvatsku.
Kakav ste student bili?
Uvijek sam bio odličan student, te mi škola nikada nije predstavljala problem što se tiče ocjena. Uvijek sam dobro radio i zato sam i
dobio stipendije. Na predavanja sam išao redovito i uvijek sam ih slušao, nisam se dosađivao kao neki studenti i kad bi došlo vrijeme
ispita samo bih trebao ponoviti, a ne bih trebao učiti.
Možete mi opisati razlike između studiranja u Americi i u Hrvatskoj?
Razlike su velike. Ovdje studirate tri godine dodiplomski da bi dobili titulu baccalaureus (prvostupnik), a u Americi vam to traje
četiri godine. Nakon toga imate opciju ako želite ići dalje, jedna godina za magisterij struke ili dvije godine za magisterij znanosti, ja
sam išao na taj dvogodišnji magisterij znanosti.
14
Možete nam usporediti hranu u Americi i Hrvatskoj?
U Hrvatskoj je hrana zdravija, a u Americi bolja zato što imate hrane iz cijelog
svijeta, razne kuhinje, pa imate više za birati. Sama Američka hrana nije toliko
dobra, pogotovo u usporedbi s našom.
Budući da ima studenata koji su stariji od Vas, a Vi im predajete, jeste li imali problema sa autoritetom?
Ja mislim da nisam. Karakterno sam prilično opušten, tako da me se ne može izbaciti iz takta. Izvanredni studenti su veoma uviđavni,
pristojni i spremni za konstruktivnu raspravu.
Dakle, nemate problema da nekoga izbacite sa nastave ili uzeti šalabahter?
Nemam, ja sam često izbacivao ljude sa nastave, pogotovo s treće godine koja nas je sad napustila, zbog buke i nepoštivanja pristojnog
obrasca ponašanja, te zbog prevelike upotrebe mobitela za vrijeme sata. Na ispitima sam stroži nego u nastavi, jer ne dopuštam
prepisivanja.
No, ako ste vi prema meni dobri, dobar sam i ja prema vama.
15
ste odlučili ići u privatne škole ovo je sigurno jedna od 3 ili 4
Da ste Vi Dekan što biste promjenili na Visokoj poslovnoj najbolje škole u Zagrebu. Kada kažem u Zagrebu onda mislim i
školi Zagreb?
na Hrvatsku što se tiče privatnih učilišta.
Vi niste u Stručnom vijeću pa ne znate koje je smjernice predložio
Dekan, ali više-manje te smjernice koje je on rekao.
Budući da uvijek Vi nas ispitujete, da li bi Vi mogli meni sada
Znači, uvesti diplomski studij, uvesti standardizaciju što se tiče reći što je to poduzetnički inkubator?
pravila, protokola za same naše zaposlenike, ali i za studente.
Treba također poraditi malo na kvaliteti kako nastave tako i (Smijeh) Naravno, poduzetnički inkubator je fizička lokacija u
studenata koji dolaze tako da ima malo veća selekcija i kriteriji kojoj se nalaze više firmi koje su potpomognute na više načina.
te sama infrastruktura da škola ljepše izgleda. Još bih volio da se Ako ste u poduzetničkom inkubatoru u prosjeku imate recimo
uvede neke druge metode ocjenjivanja te se zalažem za povećanje desetak firma, u Zagrebu trenutačno ima dva poduzetnička
terenske nastave, gdje će se studenti više upoznati sa praksom, inkubatora (BIOS i ZIP), i onda firme primaju besplatno
naravno, nakon što su naučili osnovne teorijske smjernice.
savjetovanje i edukaciju što je zaista velika pomoć. No ne samo
to, režije su uvelike manje zbog toga što dijelite lokaciju s drugim
Što se tiče ispita je li bi Vi da se to malo postroži?
firmama. Sve to uvelike pomaže početnicima, te se često dogodi
Što se tiče ispita ne bih nužno rekao da se treba postrožiti nego da firme koje napuste poduzetničke inkubatore nerijetko ostaju
treba dati studentima vše načina da dođu do ocjene. Problem blizu tako da imamo taj odnos majke i djeteta.
trenutačno je što sam ja u službi asistenta pa ne mogu birati kako
će se to izvoditi. Kada bih radio kako bih ja želio onda bi iz Ono što nekim studentima predstavlja problem na
mnogo izvora dolazili dijelovi ocjene koji bi se na kraju semestra poduzetništvu je zadatak da li bi Vi sad mogli izračunati
posložili u jednu ocjenu. To bi bila i dolaznost i participacija i zadatak ako je kredit 16 000 kuna, otplata 2 godine i kamatna
stopa 8 %?
O, naravno da bih.
Što se tiče poduzetništva, zadatak smo uveli jer smo vidjeli da
se u našoj školi malo bavi računanjem. Imamo satove kao što su
statistika iako ne znam kako će to sad biti uređeno i računovodstvo.
Mi smo iz poduzetništva vama mogli dati doslovno 20 vrsti
računanja, ali smo htjeli da znate barem izračunati kredit jer je to
za vas osnova ako se želite baviti poduzetništvom. Matematika
je osnova i važna je za svaki studij, a ja ću se zalagati za više
kvantitativnih kolegija.
I za kraj, možete mi reći neku poruku za
studente?
Za vaše bolje sutra, danas si dajte truda!
projekti i seminari i polusmestralni ispiti i finalni
ispiti te pop up kvizovi da se vidi tko sluša na satu.
To je lakši sistem nego kada imate jedan ispit na
kraju semestra, ali to je u službu studenata jer ako
vi nekome date da svoju ocjenu bazira na jednom
ispitu, nužno nećete dobiti nečije pravo znanje jer
nije realno očekivati od nikog da zna knjigu od
500 strana napamet i da odgovori na samo pet pitanja iz tih 500
strana i to u obliku eseja. Mogu se vrlo kvalitetno postaviti ispiti
sa više odgovora a,b,c,d koji mogu biti zeznuti radi terminologije
pa da ne bude to lako odgovoriti.
Kada niste na poslu, možete reći tko je Neven Šipić privatno?
Ne izlazim vani kao što sam nekad znao.
Što se tiče hobija, strastveni sam ribolovac. Kad odem preko
vikenda južno, onda najčešće odem u podvodni ribolov, ali bacaju
se parangali, mreže. Pokazat ću Vam i svoje ulove.
Što se tiče sportova, samo su mi vodeni sportovi interesantni jer
sam se time i bavio, plivanje i vaterpolo, nogomet i takve stvari
ne pratim baš.
Biste li preporučili studiranje na Visokoj poslovnoj školi
Zagreb i zašto?
Sigurno bih preporučio studiranje na VPŠZ, ali i svakoj osobi
da nastavi svoje školovanje nakon srednje škole jer postoji veliki
broj škola koje imate u gradu Zagrebu koje možete birati. Ako
16
Studentica, draga kolegica, bivša
manekenka i glumica Petra Maroja
za čitatelje Alberta je otkrila što joj je
donijelo manekenstvo i gluma, gdje je
sve putovala baveći se manekenstvom,
zašto je upisala Visoku poslovnu školu
Zagreb, kako je ljubiti se pred kamerama,
koja je tajna njenog osmijeha. Odgovore
na ova pitanja možete pročitati na
sljedećim stranicama našeg Alberta.
Nasmij se SVijetu i svijet ĆE SE NASMIJATI TEBI
Draga Petra, možeš mi reći nešto o svojem životnom putu?
Moj životni put je bio dosta neuobičajen. Nakon upisa u
gimnaziju Juraj Baraković u Zadru, počela sam se baviti
manekenstvom,nakon što me primjetila jedna modna agentica.
Vrlo brzo su uslijedili angažmani u Hrvatskoj,a nakon dvije
godine i u inozemstvu. Sa 16 i pol godina sam spakirala
kofere i otišla u Milano gdje sam i počela ozbiljnije svoju
karijeru. Nakon toga su uslijedili poslovi u Parizu, New Yorku,
Munchenu, Barceloni, Beču, Los Angelesu… I tako je prošlo
osam godina... Moram priznati da sam zaista proputovala cijeli
svijet, naučila jezike, upoznala vrlo zanimljive ljude s kojima i
dalje održavam kontakte, a o životnom iskustvu da i ne govorim.
Rano sam odrasla i počela se brinuti sama za sebe.
Javnosti si poznata po manekenstvu i glumi, možeš nam reći
nešto o tome?
Manekenstvo je bio moj prvi poziv i moja prva ljubav. Tu
sam naučila prebroditi tremu pred fotoaparatima i kamerama.
Nakon povratka u Hrvatsku moja agencija me počela slati i na
castinge za glumačke uloge i tako je sve počelo.
Marijana Kraljević
Prvo sam dobila ulogu Kristine Perić u „Zabranjenoj ljubavi“,
zatim ulogu Kristine Maras u „Ne daj se Nina“ i na kraju
glavnu ulogu, ulogu Kristine Kovač u seriji „Sve će biti dobro“,
uz bok Bojane Gregurić i Barbare Nole. Zanimljivo je da sam u
sve tri serije imala ime Kristina.
Uskoro sam dobila i poziv jednog od najboljih hrvatskih
redatalja Dalibora Matanića za ulogu u filmu „Majka asfalta“.
U seriji „Ne daj se Nina“ si glumila zločestu Kristinu Maras,
kako si se snašla u „zločestom“ liku?
Znala sam da ćeš me to pitati, haha. Moram priznati da je bilo
čudno glumiti lik koji nema baš nikakve veze samnom, ali to i je
čar glume. Možeš biti ono što nisi.
Kakav je Robert Kurbaša „ljubavnik“ u seriji te kakav je
osjećaj ljubiti se „filmski“?
Robert Kurbaša je veliki profesionalac i glumiti s njim je bilo
neponovljivo iskustvo. Naravno da se na setu i sprijateljiš sa
većinom ekipe tako da srama od „filmskog poljupca“ baš i nema.
Gluma je posao kao i svaki drugi.
Kad bi trebala izabrati, što ti je draže manekenstvo ili gluma?
Hm, teško pitanje. Manekenstvo je bilo tu dok, ajmo reći, nisam
„odrasla“ i dok mi ta sva pusta putovanja i mijenjanje gradova
svaki mjesec nisu dosadila. Gluma je došla kasnije, u kasnim
dvadesetima i to mi je bilo nešto posve novo i neistraženo.
Jesi li imala nekih neugodnih iskustva u svijetu manekenstva/
glume?
Svjesna sam da u tom svijetu (manekenstva) ima puno
zlonamjernih i opasnih ljudi, ali moram priznati da ja niti jedno
17
neugodno iskustvo u tih osam godina nisam imala. Surađivala
sam samo s najboljim svjetskim agencijama koje su bile vrlo
profesionalne. Sjećam se da dok nisam napunila 18 godina
mi nisu dali ni da izlazim poslije 9 navečer iz hotela. Moje
mišljenje je, ako djevojka traži problem, naći će ga bilo gdje.
U bilo kojem poslu i u bilo kojem gradu. Uz čvrst stav i dobar
odgoj nisi ni meta takvih ljudi.
Možeš mi reći gdje si sve putovala baveći se manekenstvom?
Putovala sam zaista puno, od svjetskih metropola u kojima sam
živjela i radila, do ekskluzivnih destinacija kao što su Panama,
Venezuela, Kolumbija, Egipat, Miami, Las Vegas i još mnogi
drugi. U Panami sam tri dana provela sa Kuna indijancima,
živeći po njihovim običajima. U posjetu Egiptu i Crvenom
moru, kao licencirani SSI ronioc, sam ronila i sa morskim
psima. E, to je bilo nešto čega ću se sjećati cijeli život i nikad
više ponoviti, hahaha.
Koliko znam živjela si u Americi, kakve uspomene nosiš iz
tog doba?
U New Yorku sam živjela skoro dvije godine i priznajem da mi
je to najdraži grad na svijetu. Nigdje se nisam osjećala toliko
slobodnom kao tamo, toliko različitih ljudi, toliko mogućnosti...
On mi najviše i nedostaje, kao i moje prijateljice s kojima
pokušavam održavati kontakt i nakon toliko godina. San mi je
vratiti se tamo. Naravno, nakon završetka VPŠZ –a, haha.
Jesi li imala iskustvo da se ljudi s tobom druže samo zato što
si poznata u javnosti?
Prijateljice sa kojima se družim su uglavnom djevojke koje znam
još iz osnovne i srednje škole iz Zadra, a došle su na fakultet u
Zagreb i ostale živjeti i raditi ovdje. One me poznaju jako dugo
i u našem prijateljstvu nema trunke ljubomore, pretvaranja i
koristi.
Zagreb svojim programom i načinom rada najviše odgovara.
I tu sam sada, evo već druga godina pri kraju.
Što mi možeš reći o Visokoj poslovnoj školi Zagreb te da li bi
ju preporučila budućim studentima?
O Visokoj poslovnoj školi Zagreb imam samo riječi hvale, od
predmeta proučavanja, profesora i asistenata, pa do referade.
Ono što mi je posebno drago je da sam u svojoj grupi izvanrednih
studenata upoznala toliko divnih ljudi. Da se razumijemo, ovo
nije klišej, ja to zaista mislim.
Može par blic pitanja ?
•
Slatko ili slano? SLANO
•
Crni ili plavi dečki? CRNI
•
More ili kopno? MORE
•
Obitelj ili karijera? OBITELJ
•
Kino ili kazalište? GRRRRR
•
Ljeto ili zima? LJETO
•
Gluma ili marketing? MARKETING!!!
Je li ti studiranje na Visokoj poslovnoj školi Zagreb pomaže
u poslovnom svijetu?
Definitivno DA!!! S obzirom da ja uz ovaj studij i radim,
automatski primjenjujem ono naučeno.
Rezultati su vidljivi odmah, hahaha.
Kad god te vidim ti si nasmijana, možeš nam otkriti tajnu
tvog osmijeha?
(Hahahahaha) Život me tome naučio. Nasmij se svijetu i svijet
će se nasmijati tebi.
Uz rad i studiranje, imaš li vremena za hobije, imaš li vremena
za ljubav?
Uvijek imam vremena za svoje hobije. Obožavam vrijeme
provedeno u prirodi i zato često odem na Sljeme. Pješke
naravno. (hahahaha)
Voljela bi da mi je moj Zadar nadohvat ruke,nedostaju mi šetnje
po rivi sa mojim psom. Od hobija moram istaknuti paragliding
i scuba diving. Dok sam u ronjenju već profesionalac,u
paraglidingu još probijam led. Cijeli život se bojim visine
(dubine ne?!?) i ovo je moje suočavanje sa tim strahom.
Možeš mi ispričati tvoje iskustvo kao voditeljice promocije
studenata Visoke poslovne škole Zagreb (bila si izvrsna :))?
Već dvije godine zaredom sam bila voditeljica promocije
studenata Visoke poslovne škole Zagreb i moram priznati
da sam prvi puta imala tremu, postavljala sam si pitanja: „Pa
kako ću ja to, tu su sad svi profesori, što ako pogriješim...grrrr...“
Naravno da je na kraju sve bilo u redu i da je moja panika bila
bezrazložna.
Pitanje je tko će voditi promociju kad ja postanem prvostupnica?!?
Hahaha.
Možeš nam otkriti kakav te muškarac može privući?
Nemam ja nekakav „svoj tip“ muškarca. Sve što se dogodi u
mom životu događa se spontano, pa tako i ljubav. Definitivno
me privlači osoba koja ima samopouzdanja i smisla za humor.
To je savršena kombinacija.
Kako to da si se odlučila za studiranje i zašto baš Visoka
poslovna škola Zagreb?
S obzirom da sam zadnja dva razreda gimnazije završavala
dopisno i trčala sa castinga na casting s knjigama u ruci, nakon
završetka srednje sam uzela pauzu i posvetila se poslu. Shvatila
sam da vremena, u tom trenutku, za neko ozbiljnije studiranje
neću imati. Nakon povratka u Zagreb sam počela intenzivno
razmišljati što bih zaista željela studirati i shvatila da je
marketing ono što me zanima. Istraživala sam putem interneta
sve poslovne škole i shvatila da mi Visoka poslovna škola
gradu bila slikana od strane paparazza. Uvijek sam voljela da
moj privatni život zaista ostane privatan, makar mi to nije uvijek
uspijevalo.
Petra, s obzirom da imaš super liniju, imaš li kakav porok u
životu (čokolada :))?
Svi imamo nekakav porok u životu. Moj nije slatko,već slano. :)
Tko je Petra Maroja kad se ugase svijetla pozornice?
Petra Maroja je normalna cura iz susjedstva koja studira i radi
te živi svaki dan kao da je posljednji. :)
Petra, što si htjela biti kad si bila mala?
Petra je cijeli život htjela biti veterinar. Obožavam životinje i
član sam Društva za zaštitu životinja.
Možeš mi reći kakvu glazbu slušaš, filmove gledaš?
Veliki sam fan kina i najmanje dva puta tjedno idem gledati
nove filmske hitove. Zna mi se dogoditi i da nema nijednog
filma na repertoaru da ga nisam pogledala. Hahahaha.
Što se tiče glazbe tu sam svestrana, volim svašta slušati, ovisno
o mom raspoloženju.
Da li te je studiranje na Visokoj poslovnoj školi Zagreb
izgradilo kao osobu?
Studiranje na Visokoj poslovnoj školi Zagreb me definitivno
izgradilo kao osobu i još me uvijek gradi, jer svaki dan naučim
nešto novo što mogu primjenjivati u svojim svakodnevnim
poslovnim aktivnostima. Sretna sam što sam se odlučila na taj
potez.
Imaš li kakvu poruku za studente Visoke poslovne škole
Zagreb?
Ekipa, vidimo se u Grmu!!!! (Hahahahaha. To je omiljeni kafić
izvanrednih studenata.).
Šalim se, nadam se da će svi izvršti svoje studentske obveze na
vrijeme kako bismo što bezbrižnije uživali u ljetu !
Da li si imala iskustvo da si nešto pročitala u novinama što
nije istina te kako si na to reagirala (ako se dogodilo)?
Bilo je i toga. Vrlo brzo sam shvatila da će kod nas novinari
u nedostatku senzacionalne priče, preuveličati nešto sasvim
beznačajno. No,nikad se nisam obazirala na to.
Po tvojem mišljenju, da li ti je slava donijela više dobrog ili
lošeg?
Slava? Čudno mi to zvuči, nikada nisam sebe smatrala slavnom
osobom. Koliko ima svojih prednosti, toliko ima i mana. Fora
mi je bilo dobivati poklone od kumica na placu koje su pratile
moju seriju, ali nije mi bilo fora kad sam u uobičajenoj šetnji u
Marijana Kraljević
18
19
Ako nije na Facebook-u, nije se
dogodilo
Vlasnik i direktor marketinške agencije Vocor media te
ujedno i student Visoke poslovne škole Zagreb s pravom
javnosti, Ilija Imbrišić otkriva kako je postao uspješan
poslovni čovjek, kako mu studiranje na Visokoj poslovnoj
školi Zagreb pomaže u poslu te zašto je upisao fakultet.
Odgovore na ta, ali i na mnoga druga pitanja pročitajte na
sljedećim stranicama.
Možeš mi se ukratko predstaviti, tvoj životni put ?
Moje ime je Ilija Imbrišić, rođen sam 1984. godine. Nakon završene
Prirodoslovno matematičke, III. gimnazije, upisao sam kao redovan
student Ekonomski fakultet u Zagrebu. Nakon 3 godine fakulteta,
nažalost slijedom poslovnih aktivnosti, studentske obveze ostavljam po
strani te se više posvećujem poslu. Taj izbor si u jednu ruku zamjeram
jer fakultet nije završen kao što sam planirao, ali sa druge strane ipak
mogu reći da su me poslovni uspjesi doveli do trenutne pozicije vlasnika
i direktora jedne uspješne marketinške agencije.
Kakav si učenik bio te kakav si student sada?
Kao učenik osnovne škole uvijek sam se ponosio s prosjekom 5.0, u
srednjoj školi ponos je bio i s prosjekom 4.2, dok sam studentske obveze
rješevao s prosjekom ocjena dobar. Ponosio sam se i sa takvim prosjekom uzevši u obzir da sam od prve godine fakulteta već sa strane
i radio u privatnom sektoru te sticao radno iskustvo. Studentski život imao je svoje prednosti samo za razliku od većine koji su se
fokusirali na fakulteteske obveze ipak sam dobar dio vremena provodio i radeći.
Zbog čega si upisao fakultet i zašto baš Visoku poslovnu školu Zagreb?
Kao što sam ranije i naveo, odustajanje i pauziranje sa Ekonomskog fakulteta u Zagrebu predstavljala mi je uvijek kamen spoticanja
i podsvjesno razmišljanje da u nečemu nisam uspio. Takvo razmišljanje nikada nisam favorizirao i naravno da su planovi uvijek bili
ka daljnjem profesionalnom usavršavanju. Visoka poslovna škola mi je omogućila da se ponovno vratim na put i opet u „klupe“ što
mi čini zadovoljstvo, samim time što svoje obveze mogu uskladiti sa svim obvezama fakulteta. Zato je i ovaj Visoke poslovne škole
bio vrlo jednostavan računajući na fleksibilnost i raspored nastave koji omogućuju i ljudima sa stalnim radnim odnosom daljnje
školovanje.
Koji smjer si upisao na Visokoj poslovnoj školi Zagreb?
Na Visokoj poslovnoj školi Zagreb upisao sam smjer Komunikacije, uzevši u obzir smjer Management s Ekonomskog fakulteta,
smatrao sam da ću ovim izborom doći još više u kontakt sa teorijskim znanjem vezanim uz komunikacije i marketing što mi je inače
i preokupacija i zanimanje zadnjih 6 godina.
Koji su po tebi izazovi vođenja tvrtke?
Izazovi na današnjem tržištu stvarno su svakojaki, od brige za
isplatom plaća zaposlenicima, do rješavanja dnevnih operativnih
problema i komunikacije sa svim postojećim i budućim suradnicima
te uskladom cjelokupnog funkcioniranja tvrtke su dio radnog dana u
svijetu vođenja tvrtke.
Jedan od većih svakako je i akvizicija novih klijenata kada je agencija
na pitchu, a još je veći izazov zadržati klijenta da iz godine u godine
surađuje s agencijom.
To iziskuje zadržavanje iste razine kvalitete, ali i konstantno
usavršavanje i poboljšavanje kvalitete uvođenjem noviteta u
oglašavanju/PR-u/eventima/kreativi i sl. Dodatni su izazovi pregovaranje oko uvjeta s medijima na godišnjoj razini, te u zadnjih par
godina naplata potraživanja od raznih klijenata što mislim da u realnom sektoru predstavlja izuzetno dobro poznatu stvar. Sve ovo
skupa nosi i draž uspjeha kolektiva na čijem ste čelu, tako da se sav stres i trud naravno isplate kada na kraju dana vidite i rezultate
tog rada te finalno i zadovoljstvo vlastitith klijenata.
Je li ti studiranje na Visokoj poslovnoj školi Zagreb pomaže u poslu?
Nakon što sam u svijetu marketinga zadnjih 6 godina mogu reći da sam krenuo u svijet businessa naopako, s malo teorijskog
znanja, ali stalnom željom za savladavanje praktičkog znanja. Stekao sam iskustvo „na terenu“ , a sad se vraćam na početak gdje svo
praktično znanje upotpunjujem s teorijskim i trenutno kod mene to funkcionira odlično. Tu mi Visoka poslovna škola Zagreb doista
i pomaže kod savladavanja svakodnevnih zadataka, te ukalupljenja svih stečenih praktičnih znanja u određene odlomke Ekonomske
i marketinške literature.
Da li bi preporučio studiranje na Visokoj poslovnoj školi Zagreb?
Svakako.
Možeš mi opisati svoj jedan uspješan projekt?
Kako na dnevnoj bazi radimo doista na jako puno projekata, teško je izdvojiti samo jedan ili dva, ali svakodnevne akcije na klijentima
Westgate i Hervis doista su u zadnje 2 godine polučile jako dobre rezultate na poslovanje istih čime sam doista ponosan na rad mojeg
teama i tvrtke u cijelosti.
Gledajući web stranicu Vocor medie naišla sam na rečenicu „Što nije na Facebook-u nije se dogodilo.“ Slažeš se s tim?
Zadnjih 20-ak godina vrijedila je uzrečica, „Što nije na TV-u, nije se niti dogodilo“, ali vremena se mijenjaju strelovito svake godine.
Danas se informacije prenose jako velikom brzinom putem interaktivnih medija, a Facebook je u zadnjih nekoliko godina postigao
vrh popularnosti u Hrvatskoj. Agencije, a s time i klijenti, su prepoznali upravo važnost te mreže i koriste ju za prezeniranje svojih
brandova ciljanim skupinama ljudi.
Upravo je i tu specijalnost Vocor medie koja se udružila sa još jednom agencijom koja usko targetira korisnike na Facebook-u i s time
oglasi od klijenata na Facebook-u imaju još veću učinkovitost. Konkretniji odgovor na pitanje ostavljam za raspravu na blogu tvrtke
Vocor media, obzirom da je upravo s tom namjerom i napravljen da potakne na raspravu i razmišljanje.
I za kraj, imaš li kakvu poruku za naše studente?
Iako moj put možda nije ogledan primjer pravog studenta, ono što definitivno moram naglasiti je baš ta teorijska baza znanja koje
nam fakultet daje. Nakon što uspješno završite fakultet sa stečenim znanjem odvažno krenite u svijet marketinga i prikupite što više
iskustva. Marketinška slika, ali i ukupna business slika mijenja se iz dana u dan i samo puno iskustva potkrijepljenog s kvalitetnom
teorijskom bazom može pomoći da ostanete u korak s novitetima i budete bolji od drugih.
Možeš mi reći nešto o svom poslu?
Vocor media je osnovana prije 5 godina kao full service marketing agencija. Core business agencije je zakup medija, a svakako uz
to pružamo i usluge PR-a, produkcije, kreative, evenata, social media managementa. Uz to svakako radimo na savjetovanju klijenata
kako najbolje uložiti u oglašavanje te koji je media mix potreban kako bi se njihovi proizvodi/kampanje izdvojili od konkurencije i
bili zamijećeni kod željene ciljne skupine ljudi. Imamo puno klijenata kojima u jednom od segmenata pružamo usluge (PR, eventi i
ostalo), a klijente koje bih izdvojio su Westgate i Hervis za koje radimo full service uslugu.
Da li ti je posao stresan?
Svaki segment marketinga je stresan, a posebno ako vodite agenciju kao jedini i odgovorni za funkcioniranje ili isplatu plaća radnicima.
S obzirom da je agencija poveznica između klijenta i medija svaki dan se događaju neočekivane situacije. Posao u agenciji je iznimno
aktivan i zahtijeva punu koncentaraciju i fleksibilnost, te se osoba koja radi u agenciji ne može niti smije opustiti niti jedne sekunde
jer to klijenti odmah osjete.
Marijana Kraljević
20
21
STUDENTIJADA
Budimpešta
&
Bratislava
I kao iznenađenje, predstavljamo jednog gosta koji će nam se predstaviti jednim zanimljivim
člankom... Govorit će nam o svom putovanju Europom u organizaciji Mondo travela
koji je ponudio četerodnevni izlet s 3 noćenja studentima po povoljnim cijenama koji je
uključivao posjet europskim prijestolnicama Bratislavi i Budimpešti. Više podataka možete naći na web stranici: http://www.mondotravel.hr/studentijadaputovanje. A sad požurimo brzo na članak i uživajmo u priči koju nam je ispričao naš
kolega Martin Frančina.
U pola četiri zvoni alarm i trčim u kupaonicu da ne zakasnim
na bus koji kreće u pet. Mislim da nikad u životu nisam tako
rano ustao. Čak sam malo i uranio, ali ekipa se lagano počela
skupljati te smo konačno krenuli.
i Habsburgovce, kako su Mađari naselili ovo nizinsko područje
te da su Mađari potomci Huna. Nakon nekoliko sati vožnje stali
smo uz jedno odmorište gdje sam se nasmijao do suza, jer sam
primjetio da na benzinskoj pumpi piše Hip-Hop, od fotografije
nažalost ništa jer nisam imao fotić uz sebe.
Do granice sa Slovenijom nisam nikoga poznavao, no onda
me jedan od organizatora upoznao s par studenta i studentica Vozeći se do Budimpešte prolazili smo pored Blatnog jezera koje
i 15 min kasnije znao sam cijeli bus. Da nam putovanje ne bilo jedno od najvećih jezera u središnjoj Europi. S površinom od 592
dosadno, voditeljica se pobrinula za glazbu i animaciju vesele km², dužinom od 77 km i širinom od 4 do 14 kilometara, jezero
družine. Playlista je uključivala Rozgu te razorazne pjevače i se nalazi na 104 metara nadmorske visine, s najvećom dubinom
bendove, no ja sam se radovao Motorheadu, ali ništa od toga. od 12,2 m (prosječna dubina je 3,2 m).
Uz glazbu nam je pričala povijesne činjenice vezane za Mađare
A kako bi nam putovanje bilo udobno te da se malo opustimo i osvježimo, sponzor puta je bilo Ožujsko pivo i vjerujte mi, bilo je
osvježavajuće. Oko 11.00. stigli smo u sami centar Budimpešte, a grad nam je darovao šetnju koja je kulturno uzdizala, ali i naslikavanje
uz obilato nasmijavanje. Prije polaska u hotel, smo otišli razgledati jednu staru utvrdu s koje se pruža pogled na Budimpeštu. Bili smo
smješteni u samom centru Budimpešte nasuprot njihovog parlamenta koji je građen po uzoru na engleski parlament, i bila je to jedna
od najljepših građevina koju sam vidio uživo.
Također smo bili u samoj blizini Budimskog mosta čija legenda
kaže: U to vrijeme svoje gradnje, bio je to najbolji i najljepši
most ikada sagrađen, dakle savršen. Kao ukras na jednoj i drugoj
strani mosta stavljena su dva lava širom otvorenih usta i na
samom otvorenju mosta, njegov graditelj je rekao ako netko
od prisutnih nađe manu na mostu da će se baciti sa mosta ali
svi su šutjeli. Odjednom pita ga njegova unuka: „Djede, zašto
lavovi nemaju jezik?“ Prema mitu djed se bacio sa mosta. Moral
priče: Svi imamo mane i nitko nije savršen ili nemojmo odgojiti
prepametnu djecu?
Moram nadodati i još jednu zabilješku a to je da su cijene
dosta slične našima, malo skuplje iako mi se činilo da dolazi do
sumnjivih transakcija jer smo cijelo vrijeme plaćali u forintama
i eurima s tim da kada bi platili u eurima - dobivali bi ostatak
u forintama. Moj mozak to nije dobro izračunavao, u to nekako
vjerujem.
Ako se pitate o noćnom životu Budimpešte mogu vam reći da mi
se jako sviđao... Izgledalo je to nekako ovako: platili smo upad ali
smo za tu cijenu dobili i bonove za piće, naravno tulumarili smo
do jutra, isto kao i kod kuće. DANGER, DANGER, DANGER
- ako vam neko
preporuča
da
pijete
Palinku,
NEMOJTE!!! –
mislim da skoro
neću
zaboraviti
„divan okus“ te
navodno
rakije,
u
svakom
slučaju – OVO
NE
MISLIM
PONOVIITI!
Povratak u hotel je bio fenomenalan, naime nisam se htio vraćati
taksijem – odlučio sam ići pješice i naravno izgubio sam se. Ali
čistom upornošću i ispitivanjem lokalnih stanovnika kako doći
do parlamenta uspješno sam stigao do hotela. Nisam mogao
vjerovati da toliko malo Mađara zna engleski jezik. Drugi dan
je uključivao turistički obilazak po Budimpešti, razgledavanje
poznatog Budimskog dvorca te kasnije odmaranje u hotelu.
Navečer ugodno druženje s kolegicama sa Krčelića, Verna
i PMF-a. Treći dan se odjavljujemo iz hotela i polijećemo za
Bratislavu.
Bratislava i Budimpešta su poznate po tome što su to dvije metrolopole dvaju država u EU, koje su toliko
blizu jedna drugoj da smo stigli u Bratislavu za samo dva sata. Prije ulaska u samu Bratislavu, slikali smo se sa
ogromnim plakatom Ožujskog piva dugačkim 25 metara (drage kolegice i kolege to se zove product
placement i product endorsment... da ne mislite da nije bilo putovanje i edukativno...)
Vozač nas ostavlja u centru i krećemo s razgledavanjem kulturnih znamenitosti... no tu su postavljeni i
kipovi koji nisu vezani za povijest ili kulutrnu baštinu, nego kao atrakcija za turiste. Kipić papparazija
koji slika ljude „poskrivećki“ vireći iza zgrade, zatim voajer koji viri iz kanalizacije ne bi li vidio što
djevojke nose ispod suknje.
Treći kip je pristojan tip, on pozdravlja svakog prolaznika, veselo domahuje svakoj osobi u Bratislavi koja
ga dođe pozdraviti, bez obzira na dob, spol, rasu... Inače kip je sagrađen u spomen pravoj
osobi, veseljaku kojeg su svi poznvali i voljeli, čovjeku koji je širio radost i veselje.
Prolazeći kroz Bratislavu sam primjetio („slučajno mi je zapelo za oko“), kako su Slovakinje
jako lijepe žene... Možda je to samo moj dojam, ali mogu reći da mi je Budimpešta puno
ljepša od Bratislave. Ipak, jedna od originalnijih stvari koju sam vidio u Bratislavi, bio je
restoran na mostu, od milja zvan NLO, i da uistinu tako i izgleda. Nažalost, nismo imali
puno vremena pa nismo otišli u taj restoran.
Kasno popodne dolazimo u hotel, malo odmaramo i krećemo s pripremama za večernji izlazak. Dolazimo u klub,
upad je besplatan a cijene pića su dosta slične kao u Zagrebu... Klub me oduševio glazbom i činjenicom da se
sve plaćalo u eurima. NAPOKON!
Bio je to odličan provod s dobrom ekipom, upoznao sam nove ljude i sklopio nova prijateljstva. I prije nego
smo primjetili, došao je zadnji dan puta gdje napuštamo hotel, razgledavamo Bratislavu, pijemo kavu u centru,
a ženski dio ekipe odlazi u shopping.... Uskoro je kasno popodne i krećemo za Zagreb. Home, sweet home...
22
Martin Frančina
23
Čarobna laguna
QUE BELLA
VENEZIA
Pozdrav svim dragim prijateljima, i svima vama koji
„Albert“ imate prvi put u rukama... za vas imam
jednu molbu, molba je da mi pridružite dok vam
opisujem jednu malu pustolovinu u čarobnoj laguni
zvanoj Venecija...
Prvo bih vam željela reći da je nemoguće opisati
Veneciju riječima. Ona je grad ljubavi i legendarnog
zavodnika Casanove... Njezine uličice su poput
tajnovitog labirinta koji ne otkriva svoje tajne...
Njezini kanali nas vode u nestvarnu i tajnovitu
prošlost... Ovaj grad je kao zaustavljen u vremenu...
On priča neispričanu priču o ljubavnicima ...
Posjetila sam Veneciju prije tri godine kako bih doživjela ovaj grad o kojem se pisalo više nego li o većini drugih
gradova u svijetu, koja je u umjetnosti imala posebno mjesto, što se može vidjeti putem djela Francesca Petrarce, koji je
rekao da je Venecija:... Bogata zlatom ali još bogatija slavom...“ a čak se i pisac „svjetskog bola“ nije mogao oduprijeti
zavodljivosti ovog grada... Tako da je sam Goethe rekao:... Ovaj grad ne može usporediti niti s jednim drugim.“
24
“ Sam dolazak u Veneciju daje
osjećaj kao da je vrijeme stalo i
kao da se sve utapa u ovoj romantičnoj laguni.
Mogu vam reći da oni nisu bili
daleko od stvarnosti jer sam dolazak
u Veneciju već daje osjećaj kao
da je vrijeme stalo... Stoga sam se
uhvatila kako zagledana u daljinu,
priznajem sama sebi mnoge misli
dok prolazim ovim uskim uličicama
povezanim mostićima, kako i sama
povezujem misli koje krijem u svakom
kutku svoje duše i svog postojanja.
25
No prije vašeg ponoćnog
plesa nemojte zaboraviti
posjetiti Baziliku sv. Marka te
zvonik bazilike – prvi zvonik
sv. Marka kojeg stanovnici
Venecije nazivaju „El paron
de casa“ ili gazda kuće jer se
po njemu može orijentirati.
Zatim imamo još jedan
primjer predivne bizantske
gradnje, a to je bazilika Svete
Marije od Zdravlja koja se
nalazi pokraj kanala Grande.
No nije priča o Veneciji, samo priča o mislima i
ljubavima. Venecija mi je ispričala i svoju priču
o povijesti. Obilazila sam grad po njegovim
skrivenim i uskim uličicama kojie vode do
malih trgova koji pak uvijek iznenade umornog
šetača, otkrivši mu neku crkvu gdje se odvijaju
tihe molitve ili poneki kafić koji bruji životom
ili slastičarnu s prefinim kolačima od koji rastu
zazubice. Sve te ulice, sa svojim zavijutcima i
skretanjima, stvaraju dojam izgubljenosti koji
se baš i meni dogodio, no to je samo dodatni
gušt za one koji su avanturističkog duha... Ipak
se lutajući Venecijom može najbolje prepustiti istraživanju i šaputanju ulica te osjetiti čaroliju u zraku koja čini ovaj grad.
I tako dok lutate ne zaboravite na
mjesta koja se moraju vidjeti zbog
svoje povijesne važnosti i ljepote.
Jedno takvo mjesto je Trg svetog
Marka koji je glavni trg Venecije
zatim je tu Duždeva palača,
koja se ističe svojim gotičkim
stilom. I dakako, ne zaboravite
venecijanske festivale koji su možda
i najprivlačniji te vam pružaju
mogućnost da pod okriljem maske
spoznate novu hrabrost i postanete
zavodljivi baš kao sama Venecija.
Nisam nakon šetnje po Markovom trgu, otišla na ples,
ali sam posjetila umjetničku galeriju Accademia koju
preporučam svim ljubiteljima umjetnosti jer ovdje se
nalaze djela „velikih majstora renesanse" što znači da
postava galerije objedinjuje najveća djela talijanskih
slikara 15. i 16. St., djela Ticiana,Tintorreta i Veronesea.
Uličnu umjetnost Venecije ćete pak prepoznati po
venecijanskim karnevalskim maskama te suvenirima
izrađenim od lijepog murano stakla.
Zatim su tu gondole, romantične gondole kao
simbol Venecije... No znate li za legendu koja
kaže da se par, vozeći se u gondoli mora poljubiti
ispod svakog mosta kako bi ostali zaljubljeni do
kraja svog života, no moram rastužiti prije nego
zgrabite svoju ljubav za ruku i potrčite pod most
- vožnja gondolom košta od 50 – 80 eura. Izgleda
da je i vječna ljubav preskupa za studentski džep.
Ipak... od ljubavi ne treba nikada odustati, zar ne?
Kako Veneciju nisam posjetila u srcu sezone, mogu reći da sam zahvalna što je bilo tako... Propustila sam festivale i
karnevale i ples pod maskama, no grad se ovako činio puno bližim te je taj osjećaj nezaboravan.
Nije ni čudno da ova destinacija privlači tolike ljude svojom jedinstvenošću, umjetnosti te posebnostima koje govore o
bogatoj prošlosti Venecije.
Zato ne zaboravite na još jednu legendu koja glasi: Venecija je laguna koja ima magičnu moć, gdje more miriše na ljubav,
gdje su ljudi romantičniji te je čak i noć još ljepša i poprima posebni sjaj. Stoga vam je na upozorenje, ne idite u Veneciju
ako niste spremni pasti pod njezinu čaroliju, jer je istina što kaže Truman Capote :
„Venecija je kao da jedeš cijelu bombonjeru čokolade s likerom u jednom pokretu.“
26
Aleksandra Barbara
27
Kanada
Tamo gdje je
sve po mom
Možete li zamisliti život bez stresa u državi koja doista funkcionira? Konstantnu cijenu derivata,
energenata i hrane? Gotovo neograničene poslovne mogućnosti u bilo kojem sektoru? Ako je Vaš odgovor
da, velika je šansa da maštate o državi kao što je Kanada.
Osim CN Tower-a posebna znamenitost
su vodeni slapovi (Niagara Falls), koji se
nalaze na granici Kanade i Sjedinjenih
Američkih Država.
Kanada je država u Sjevernoj Americi što
svi znamo, ali neki možda ne znaju da je
ona druga najveća država svijeta poslije
Rusije. Glavni grad Kanade je Ottawa,
dok je Toronto glavni ekonomski centar.
Karakteristična je po obilju snijega – dobar
dio godine je hladno i zima dugo traje,
stoga je za ljubitelje zimskih aktivnosti
Kanada poput raja, a priroda je prekrasna
u svako godišnje doba.
Nisu osobito visoki, ali su veoma
atraktivni, s 168 000 kubnih metara vode
u minuti jedni su od najpoznatijih na
svijetu.
Snijeg je jedna od rijetkih stvari kojima
se Kanađani opterećuju čak i sada u doba
krize. Naravno, nije ni tamo savršeno
i ne teku med i mlijeko, ali svatko tko
28
ima neku viziju svog života i zna što želi
ima mnogo veće šanse da ostvari snove i
planove. Da se vratim na velike količine
snijega i time pokažem da neke stvari
ipak funkcioniraju mnogo bolje nego kod
nas, navest ću samo banalni primjer ralica
i ljudi koji su zaduženi za zimske uvjete.
Za razliku od nekih drugih država, u
Kanadi se vlasti znaju nositi s padalinama,
i to ne na način da se savjetuje ostanak
kod kuće, nego se osigurava normalno
obavljanje svakodnevnih aktivnosti na
način da i vojska pomaže u čišćenju cesta
i autocesta. Ali nećemo u ovome članku
o vladama, politikama i tome slično –
toga ima dovoljno u našem „žutilu“ i
tiskovinama.
Okrenimo se radije ljepotama Kanade,
ljudima u njoj i ranije spomenutom
Torontu. Toronto je glavni grad provincije
Ontario i najvažnije gospodarsko središte
Kanade.
Jedna od najpoznatijih znamenitosti
Kanade je CN Tower koji se nalazi u
Torontu, a do 2007. je bio najviši toranj
na svijetu sa svoja 553,33 metra.
Za sve koji razmišljaju o emigraciji u
Kanadu u potrazi za poslom neka se
pripreme na redovitu plaću, ugodnu
atmosferu za rad i šefa koji zna reći „hvala“
ukoliko se ostane na poslu poslije radnog
vremena.
Po pričama moje obitelji znam da je
njima bilo čudno, trebalo im je vremena
da se naviknu na sve, ja sam bila premala
da bih se sjećala takvih stvari. Dio
obitelji mi živi u Kanadi i znam da ne
treba raditi danonoćno da bi se živjelo
pristojno. Pod pristojno mislim da rade
nekih 40tak sati tjedno (plus minus
par sati ukoliko je potrebno), plaća je
dovoljna da se djeci omogući školovanje
i izvanškolske aktivnosti poput sporta ili
raznih radionica, najčešće oba roditelja
imaju mogućnost kupiti automobil a o
godišnjem odmoru da ne pričam. Radi se
o jednom ako ne i o dva godišnja odmora
na nekoj karipskoj destinaciji!
Ukratko, tko je marljiv, radišan i voljan
učiti može osigurati sebe i svoju obitelj.
Kad bi me netko pitao u čemu je najveća
razlika između Hrvatske i Kanadske
kulture bez razmišljanja bih odgovorila:
u mentalitetu, točnije u ljudima, njihovoj
ljubaznosti i uslužnosti. Čudno, zar ne?
Mi Hrvati slovimo za uslužne i ljubazne
ljude, spremne pomoći, ali vjerujte mi,
Kanada zrači pozitivnom energijom,
zadovoljstvom i ljubaznošću.
Možda je to sve umjetno, onako naučeno
kako bi se zaradilo i prodalo, ali i to Vam
uljepša dan. Mislim da kod njih nema
zamaranja sitnicama, ne razmišljaju kako
da pokažu ili dokažu svojoj vlasti da
griješi, da ne radi svoj posao kako treba,
nema dizanja cijene benzina na tjednoj
bazi (koje je i ovako upola jeftinije nego
kod nas!), nema frustracija.
To sve zajedno čini ljude zadovoljnima te
samim time i ljubaznima.
29
Kreativni kutak
Čaša toplog čaja i moje najdraže knjige..
To je ono što trenutačno ukrašava moj stol
Kroz prozor sobe vidim najsjajniju zvijezdu na nebu
Polovicu moga lica obasjava puni mjesec
Duga je ova noć...
Dođe mi da mislim o njemu...
Zašto opet ?
Već duže vrijeme to potiskujem u sebi
Kada me pitaju što mi je...
Samo sliježem ramenima i kažem proći će
Jer kako objasniti nekome kako se drugi osjeća ?
Da li je to uopće moguće ??
Danas sam prošla putevima kojima smo mi nekoć prolazili...
Zastala sam na trenutak i pomislila kako je život velika kurva..
Ali u redu je..
Nije kriv pun mjesec što noćas spavati ne mogu
Nije kriva niti zvijezda,niti život..niti išta što me podsjeća na
tebe
Na kraju krajeva...nije niti važno tko je kriv..
Pomalo on, pomalo ja...pomalo sve...
Znam samo...
Da se neke tuge ne prebole...
Kako ne bi ispalo da je Kanada savršena i da
nema mana, moram spomenuti nešto što se
meni osobito ne sviđa i kada bih tamo živjela,
pokušala bih to izbjegavati ili barem umanjiti.
Kao prvo – pretjerani konzumerizam. Naime,
već sam spomenula da se u Kanadi može
pristojno živjeti. Međutim, ima obitelji koje
imaju mnogo više. Govorim o novcu koji
ljudi, kada ga imaju viška, troše na nepotrebne
stvari. Umjesto da štede, doniraju zakladama
ili slično, oni ga potroše na velike količine
hrane, koje i bez toga imaju dovoljno. Kriva
je pretpostavka da se obitelji ne druže i da je
sve amerikanizirano. Upravo je suprotno –
Kanađani pridaju izuzetnu važnost obitelji.
LJUDSKI PULSARI
OSJEĆAŠ.
MISLIŠ.
ŽELIŠ.
KRVARIŠ.
ŽUDIŠ.
SANJAŠ.
TRUDIŠ SE.
KAŽEŠ DA
POSTOJIŠ?
OPRAVDAVA LI SE
postojanje?
Uz sve pozitivne i negativne strane željela sam
Vam pokazati i malo približiti stranu zemlju.
Za ljude koji su otvoreni prema različitostima
Kanada je savršeno mjesto jer omogućava
očuvanje vlastitih običaja dok se uče i prihvaćaju
oni tuđi, što vodi većoj liberalnosti i trpeljivosti
među ljudima i državama.
AKO.
KAO ZVIJEZDA
SVOJIM SVJETLOM
UZNEMIRUJEŠ VAKUUM SVEMIRA.
Sretan put!
DOK.
SE NE NASITIŠ
SEBIČNO.
POTRPAŠ SVE U SEBE.
URUŠIŠ.
VLASTITO POSTOJANJE.
LJUDSKI PULSAR.
EMITIRAŠ
TEŽINU SVOJIH GRIJEHA.
KOJA SE URUŠILA SAMA U SEBE.
Simona Zuber
30
Mogla bih da uzmem nož i režem po rubovima prošlosti
Mogla bih da plačem i natopim krvavim suzama postelju
Mogla bih da poljubim slike i spremim ih u ladicu
Mogla bih da zaspim i nikada se više ne probudim...
Što je u meni tako snažno da tjera neki inat uporno ?
Od čega bježim sve ovo vrijeme ??
Od mogućnosti ponovnog bola ili od zarastanja ožiljaka ??
Ima nečeg mazohističkog u meni...znam !!
I ta bol koju nosim u sebi tjera me da idem dalje...
Ali zamagli mi vid..
Pa stanem na pola puta i ne znam kamo...
Ne treba mi netko da mi pokaže smjernice...
Znam točno gdje želim i znam kako sam blizu tome..
Samo...ponekad pokleknem jer potreban mi je mir...
Previše je buke bilo u mom životu !!
~ Noor
Maska od Dijamanata
Može li Čovjek
S naljepšim Licem.
Imati najružnije Ožiljke?
Skrivene ispod Maske
Od Dijamanata.
Koja Blješti.
Zasljepljuje.
Sagara.
Može li Čovjek
S najružnijim Ožiljcima?
Imati najljepšu Dušu.
Skrivenu.
Odbačenu od Pogleda.
Tinjajuću.
Okrepljujuću.
Blagu.
Mogu li se
Ljudski Pogledi
Zaustaviti.
Na obje Suprotnosti.
Biti Kisik
Tinjajućoj Duši.
Biti Sjena.
Zasljepljujućem Licu.
POEZIJa: Makić Senita
Fotografija: BužiNkić Lejla
RADIJACIJA LJUDSKOSTI.
FRAKCIJA OSOBNOSTI.
31
Teatar EXIT nezavisno je kazalište osnovano 1994. godine s ciljem proširivanja
kulturne ponude u Zagrebu, Hrvatskoj i inozemstvu.
U 17 godina postojanja pozicionirao se kao teatar promjena, nemirenja s postojećim, teatar kojem je kvaliteta predstava na prvome mjestu. Kazalište koje je do sada
svojim programima i visokoprofesionalnim pristupom radu pripomoglo u repozicioniranju nezavisnog sektora unutar društva te podiglo standarde ukupne kazališne
ponude unutar regije.
Kazališni PUTOKAZ
Popularne predstave:
Diplomac (ovo nije samo još jedna duhovita priča o ljubavi i seksu. Ovo je rekvijem za snove koje je jednom sanjala
gospođa Robinson. I koje sanja svaka nova generacija. A samo rijetki uspiju doživjeti zrelost sanjajući i dalje. ),
Grička vještica (popularna rock opera),
Kralj valcera (operetna priča)
Čisto ludilo
Cijene:
variraju od 40kn pa do 120kn. Dobra vijest je da uz index se mogu dobiti najviše 2 karte uz 30% popusta.
Popularne predstave:
Platonov ili Drama bez naslova
Fine mrtve djevojke (izvrsna napeta crna drama., istoimene Matanićeve uspješnje
filmske adaptacije)
Push up 1-3
Cjenik:
Puna cijena ulaznice iznosi 70,00 kn.
Organizirana prodaja (više od 15 osoba)
Tvrtke 45,00 kn, škole i domovi umirovljenika 35,00 kn
Puna cijena ulaznice je 70 kuna, no ako ulaznicu za odabranu izvedbu kupite 10 do 20 dana prije izvedbe, platit ćete je
50 kuna, a ukoliko je kupite 20 ili više dana prije izvedbe, platit ćete je 40 kuna!
Ove pogodnosti, osim za kupnju na blagajni, vrijede i za kupnju putem weba!
Izaberite pogodnosti koje Vam pružaju Gavelline kartice!
- kartica Vam omogućuje biranje predstava i termina prema Vašim željama i obvezama tijekom cijele sezone
- kartica Vam omogućuje povesti na predstavu obitelj, prijatelje ili poslovne suradnike
- osigurava pravovremene informacije o rasporedu predstava putem mjesečnih repertoara koje šaljemo na Vašu adresu
- kartica Vam omogućuje kupnju neograničenog broja ulaznica za bilo koji premijerni ili reprizni naslov, kao i za sva
gostovanja u organizaciji Gavelle
Odaberite svoju karticu:
cijena kartice - 70,00 kuna
cijena pojedine ulaznice - 45,00 kuna
gavellina kartica plus - namijenjena đacima, studentima i umirovljenicima
cijena kartice plus - 35,00 kuna
cijena pojedine ulaznice - 35,00 kuna
32
- Teatar EXIT, Ilica 208
Popularne predstave:
Kauboji (nagrađivana predstava koja će vas nasmijati do suza)
SHAKEspeare na Exit
Nemirne noge
Cijene:
Variraju većinom od 55kn pa do 120kn, za studente je od 20-30kn popust opet ovisno o predstavi. Za studente uz predočenje indexa se ostvaruje popust i do 40%, jedini nedostatak je da se za određene predstave može dobiti samo popust
na jednu kartu, ali zato možete donijeti prijateljev ili sestrin index pa tako ostvariti popust.
Radno vrijeme blagajne:
Utorak, srijeda, četvrtak, petak, subota: 16.30 - 20 h
U slučaju predstave nedjeljom i ponedjeljkom blagajna se otvara sat vremena prije početka.
Popularne predstave:
Krletka (vrlo komičan mjuzikl koji razbija sve tabue vezane uz homoseksualnost)
Gospođa Ministarka
Ne igraj na Engleze
CABARET CHISHCHE LISHCHE (Noćna scena kazališta Kerempuh)
Cijene:
--Predstave u 20 sati--
Slobodna prodaja 70,00 kn
Studenti i umirovljenici 45,00 kn
Povlaštena cijena se ostvaruje kupnjom kartice s 8 kupona uz predočenje indexa, iksice, odnosno odreska mirovine, koji
se prilažu prilikom podizanja ulaznica.
Cijena kartice s 8 kupona 20,00 kn
--Predstave na Noćnoj sceni-Stolovi i stolci s naslonom:
Slobodna prodaja: 100,00 kn Studenti i umirovljenici uz kupone: 65,00 kn
Stolci bez naslona:
Slobodna prodaja: 80,00 kn Studenti i umirovljenici uz kupone: 50,00 kn
Predstava “Profesionalac”
Slobodna prodaja: 70,00 kn /ne vrijede uobičajeni popusti/
Popularne predstave:
Seviljski brijač (kultna popularna opera, nastala prema Beaumarchaisovoj dramskoj trilogiji
koja je inspirirala i Mozartov Figarov pir. U roku od samo nekoliko desteljeća nakon
praizvedbe 1816. godine, Seviljski brijač obišao je cijeli svijet od New Yorka i Moskve do
Trinidada i Ekvadora.)
Coppelia na Montmartreu"(plesni mjuzikl sa živim ritmovima kan – kana), U znaku vage
Cijene ulaznica za reprizne izvedbe, operu i balet: variraju od 65kn do 155kn.
-moguće je ostvariti popust do 50% uz predočenje indexa
Radno vrijeme blagajne:
radnim danom od 10h do 19,30h
subotom od 10h do 13h te sat i pol prije predstave
nedjeljom sat i pol prije predstave
Telefon: 01/4888-415
Boris Božić
33
ODLIČNO JE, OD GAVRILOVIĆA JE,
ODLIČAN JE, S VPŠZ-a JE!
Voditelj ključnih kupaca Gavrilovića,
bivši student Visoke poslovne škole Zagreb
s pravom javnosti Mario Zbiljski, za čitatelje
Alberta otkriva ekskluzivnu vijest da postaje
direktor prodaje Gavrilovića, da li mu je
studiranje na VPŠZ-u pomoglo u radu, kakav
je bio student. Čitajući intervju otkrijte kako
se Mario „zaljubio“ u Gavrilović.
8. Jesi li smogao uskladiti poslovne i studentske obaveze?
Bio sam prisiljen gdjekad i žuriti, biti fleksibilan, ali i decidiran
u jednom pogledu – studij moram završiti, no posao ne smije
izgubiti na kvaliteti i intenzitetu.
9. Radiš u Gavriloviću, možeš nam reći prednosti i nedostatke
rada u velikom poduzeću?
Gavrilović je obiteljska tvrtka i biti dio te obitelji je ono što
motivira:
Pripadnost, Ponos, Sigurnost. Odlično je! Od Gavrilovića je!
Jedini nedostatak, koji to u stvari i nije, može biti određena doza
nefleksibilnosti sustava. No, sljedećom tvrdnjom ću promijeniti
predznak prethodne: prednost velikog i uređenog sustava
kakav vlada u Gavriloviću jest organiziranost, informiranost i
efikasnost što konkretno znači da se u svakom trenutku zna tko
što radi. Okviri strukture u cijeloj su organizaciji jasno izraženi i
poznati svima. Protokoli imaju svoja pravila, a na djelatnicima je
da ih konstantno usavršavaju.
10. Je li ti posao stresan?
Prilično. Ponekad se kondicije neke situacije mijenjaju, pazite, ne
iz dana u dan, ne iz sata u sat već iz minute u minutu. Sama
po sebi, takva je situacija generator stresa. No, ukoliko je čovjek
toga svjestan, staloženošću i usmjerenošću cilju moguće je riješiti
svaku situaciju…
11. Na tvojoj promociji na kojoj sam ja bila prisutna, zapjevao
si sa Sandrom Bagarić, imaš super glas, jesi li poslije toga
razmišljao o jednom duetu sa Sandrom Bagarić?
Hm, to je moja tajna ljubav. Ne Sandra, već pjevanje. Ne
propuštam priliku za pjevanje, bilo to u automobilu uz cd ili radio,
pod tušem, na nogometu, no dobro, gotovo u svakoj situaciji. Što
reći onda na duet Bagarić-Zbiljski? Bio je to i bio bi to duo
fantastikus. Pa, na kraju, žena mi je ponudila posao u kazalištu...
12. Na spomenutoj promociji, kada si zapjevao razveselio si
publiku, profesore, sve prisutne, da li si u privatnom životu
ljubitelj zabave i humora?
Jesam, uostalom, humor u pogođenoj dozi koristi i u poslovnom
životu. A zabavu mrzim... Naravno, šala, život je zabava.
13. Možeš mi reći nešto privatno o sebi ?
Veliki sam filmofil i još nisam ušao u videoteku šireg opusa
naslova od moje kolekcije. Problem u tom mom hobiju je
skladišni prostor za sve te filmove. Također, povremeno volim
pogledati predstavu u kazalištu. Glazba, pa, slušam sve: od
zagrebačkih starogradskih pjesama do hard rocka.
14. Bi li preporučio studiranje na Visokoj poslovnoj školi
Zagreb?
Svakako, nekima već i jesam. Sjajno iskustvo, nadgradnja i gotovo
garancija uspjeha.
15. I za kraj, imaš li kakvu poruku za studente Visoke poslovne
škole Zagreb?
Imam... Imate širinu u elokventnosti predavača, imate sjajnu
podlogu za sutra, imate mogućnost koju samo trebate prihvatiti,
imajte strpljenja i vjere, budite kreativni, pozitivni!
Marijana Kraljević
ljubav se dogodila bez razmišljanja… Odrastao sam i sazrio
1. Mario, možeš mi reći nešto o svom životnom putu?
Odrastao sam... Živio sam... Roditelj sam… Ponosan sam… kroz put stepenica kojima sam se uspinjao. Od Unapređivača
prodaje, Prodajnog predstavnika, Voditelja zagrebačkog tržišta
Živim Gavrilović…
(centralna Hrvatska) te, uz iskazane uspjehe, unaprijeđen na
2. Koju si srednju školu i fakultet završio?
mjesto Voditelja prodaje ključnim kupcima, a danas, nakon deset
Završio sam ekonomsku srednju školu u Zagrebu i studij godina ljubavi, vjernosti i ponosa, postajem Direktor prodaje u
marketinga na VPŠZ te se veselim nastavku obrazovanja upravo HR (ekskluzivna vijest za Vas).
na VISOKOJ POSLOVNOJ ŠKOLI ZAGREB.
6. Ti si Voditelj prodaje ključnim kupcima u Gavriloviću,
3. Zašto si odabrao baš Visoku poslovnu školu Zagreb?
možeš mi ukratko opisati svoj posao?
Gledajući program studija i uspoređujući kolegije i renome Moj posao je prilično širokog dijapazona zadaća, no akcentirajući
profesora s drugim poslovnim školama, mislim da je VPŠZ najbitniju, to je briga oko ključnih kupaca. Pregovaranje uvjeta
izabrala mene. Primaran mi je bio dojam da ću tu sigurno steći prodaje, ugovaranje raznih promotivnih prodaja, ali i slušanje
znanje, ali i dobiti nadgradnju glede poslovno-socijalnog dijela potreba kupca moja su svakodnevica. Biti uspješan u mom poslu
posla koji obavljam.
znači prepoznati i osigurati odgovarajuću uslugu na zahtjeve
kupaca i tržišta.
4. Kakav si učenik i student bio?
Ma, fantastičan. Redovit na predavanjima, s prosjekom ocjena 4. 7. Je li ti studiranje na Visokoj poslovnoj školi Zagreb pomoglo
Ne volim se hvaliti, ali prilično mi je dobro išlo i nedostaje mi u poslu koji sada radiš ?
Naravno. Kako rekoh, s tim sam ciljem i došao na VPŠZ –
taj đački osjećaj…
izgraditi se u poslovnom smislu. Ne bih izdvajao kolegije jer svaki
sadržaj pojedinog kolegija, ako je student dovoljno samosvjestan,
5. Možeš mi reći nešto o svom poslovnom putu?
Poslovni put sam započeo upravo u prodaji, a što mi je od valja ugraditi u paket s kojim se izlazi sa studija.
najranije mladosti talent. Volim prodati, adrenalin, borba,
Na kraju paket ispadne pozamašan, ali mislim da su tu bilo kakve
pregovori, dinamika, rezultat…
kalkulacije nedopušten luksuz. Fokus je naravno bio na kolegije
Na radnom mjestu Prodajni predstavnik, u jednoj distributerskoj usmjerenja MARKETING.
kompaniji, započeo sam svoje prve poslovne korake… Sada
već daleke 1996. godine… Potom romantika… Gavrilović,
34
35
Dobar Glas-nogovornik, daleko se čuje
Rukovoditelj Službe za
odnose s javnošću i marketing
Zagrebačkih cesta, bivši student
Visoke poslovne škole Zagreb
s pravom javnosti, budući
magistar novinarstva i odnosa s
javnošću Vlado Suša, za čitatelje
Alberta otkriva ima li tremu
kod obavljanja svog posla, kako
se nosi s kriznim situacijama,
kako mu je bilo studirati na
Visokoj poslovnoj školi Zagreb.
Odgovore na ta i na mnoga
druga pitanja možete saznati na
sljedećim stranicama.
Možeš mi se ukratko predstaviti, reći ukratko tvoj životni put?
Zovem se Vlado Suša, rođen sam 26. veljače 1984. godine
u Livnu u Bosni i Hercegovini. Sa šest mjeseci sam doselio s
obitelji u Zagreb gdje živim i danas. Pohađao sam osnovnu školu
August Harambašić od 1990 do 1998 godine.
1998. godine upisujem srednju školu Pošta i telekomunikacija.
2007. godine upisujem stručni studij na Visokoj poslovnoj školi
Zagreb, smjer Komunikacije što i završavam 2011. godine te
nakon toga na Sveučilištu u Zadru upisujem diplomski studij
Novinarstva i odnosa s javnošću. Trenutno sam na 5. godini
i imam još 4 ispita do završetka i stjecanja titule magistra
novinarstva i odnosa s javnošću.
Tijekom studiranja sam radio razne poslove te odslužio vojni
rok.
Kakav si student bio?
Za sebe mogu reći da sam bio prosječan student, rijetko najbolji
a rijetko najgori. Volio sam ići na predavanja koliko sam god
mogao jer sam smatrao da su izrazito korisna te da se na njima
može naučiti stvari koje ne možemo pročitati u knjigama i
skriptama.
Kako sam za vrijeme cijelog studija bio u radnom odnosu mogu
reći da nikada nisam imao studentski život kakav viđamo na
filmovima jer mi obaveze to jednostavno nisu dozvoljavale.
Više manje se sve svodilo na radni dan nakon kojeg bi jurio na
predavanja te navečer poprilično umoran dolazio doma i opuštao
se uz malo gledanja TV programa. Vikendi su uglavnom bili
slobodni pa bi se tu našlo nešto vremena za druženje s prijateljima.
Možeš mi reći nešto o svome poslu, koliko dugo si na funkciji
glasnogovornika, da li ti je posao stresan?
Na funkciji rukovoditelja Službe za odnose s javnošću i marketing,
odnosno kako mnogi skraćeno zovu „glasnogovornika“ sam od
lipnja 2011. godine. Posao često zna biti dosta stresan jer jedna
krivo izgovorena, interpretirana ili prenesena riječ može izazvati
36
Možeš izdvojiti jednu kriznu situaciju i koja je bila tvoja
zadaća kao glasnogovornika?
Kako pod Zagrebačke ceste spada i Zimska služba Grada
Zagreba možemo reći da je svaki obilniji snijeg neka vrsta krizne
situacije. Kako se kod nas nažalost još uvijek bolje prodaju loše
vijesti tako se često dosta neobjektivno piše o tom dijelu našeg
posla. Moja zadaća i zadaća službe koju vodim je u tim trenucima
pokušati približiti javnosti te medijima na prvom mjestu stvarnu
sliku stanja na terenu. Upravo iz tog razloga nastojimo stvoriti
što bolju interakciju s medijima koji su kod nas uvijek dobro
došli.
Da li bi preporučio studiranje na Visokoj poslovnoj školi
Zagreb?
Svima bih preporučio Visoku poslovnu školu Zagreb jer ima
odličan program ako se želite usmjeriti u području komunikacija
odnosno marketinga. Moram priznati da trenuto nisam upoznat
sa situacijom oko profesora na fakultetu ali moram reći da dok
sam ja studirao, kadar je bio izvrstan te vjerujem da se nije puno
promijenilo od tada. Kako sam osobno više bio usmjeren prema
komunikacijama moram reći da je kolegije vezano za to područje
bilo užitak pohađati i svatko tko se vidi u tome neće pogriješiti
ako odabere Visoku poslovnu školu Zagreb.
4. S obzirom da smo mi studenti marketinga i komunikacija
i učili smo što i kako treba raditi glasnogovornik, možeš mi
opisati kako to izgleda u praksi?
Možemo uzeti neku šprancu jednog radnog dana. Kako nisu svi
isti mogu vam reći kako to otprilike izgleda.
Također, tu su i razni poslovi vođenja službe, od administracije
preko vođenja računa o dojavnom centru koji također spada pod
službu odnosa s javnošću.
Naravno, uvijek ima i drugih poslova koji su dodijeljeni od
strane neposrednog rukovoditelja (šefa) ili voditelja podružnice.
Priprema materijala za razno razne prigode, fotografiranje na
terenu ...
Imaš li nekada tremu kod obavljanja svog posla?
Trema je često prisutna, ali ne bih o njoj govorio u negativnom
aspektu jer mislim da nas ona uvijek tjera na još bolji rad te bolju
pripremljenost. Rekao bih da je to „pozitivna trema“.
Koliko je tebi pomoglo studiranje na Visokoj poslovnoj školi
Zagreb u tvojem poslu ?
Završio sam smjer Manager komunikacija. Kao što sam već
napomenuo definitivno bih izvojio sve predmete vezane za
moj smjer. Moram reći da su me kolegiji poput Kriznog
komuniciranja, Vještine pregovaranja, Odnosa s javnošću,
Poslovne i komunikacijske etike ipak nešto malo više zanimali
od kolegija koji su više ekonomskog usmjerenja.
Konkretno znanje dobiveno na fakultetu nije bio odlučujući
faktor pri samom zapošljavanju, ali moram naglasiti da je
definitivno pomoglo u daljnjem radu jer da ga nije bilo ne vidim
kako bih mogao kvalitetno raditi na funkciji koju obnašam.
velike probleme jer kada je prenesena dostupna je velikom broju
ljudi. No, bez obzira na sve mogu reći da mi to i odgovara jer
nisam tip osobe koji voli ustaljenost i monotoniju na radnom
mjestu što se ovdje definitivno ne očituje jer svaki novi dan
donosi nova iskustva i nove situacije.
•
07.00 – 08.00 kompletno pretraživanje dnevnog tiska te
ostalih medija
•
08.10 – 09.00 razni sastanci ili s nadređenim ili tehnički
operativni kolegiji
•
09.00 – 10.00 pregledavanje trenutnih radova
podružnice te njihovo objavljivanje na web stranici
•
10.00 – 10.30 pauza
•
10.30 – do kraja radnog dana – vrijeme kada je uvijek
drugačije jer se tada obično počnu javljati novinari te uglavnom
po njima i njihovim željama ravnam raspored
otkrio kroz studiranje?
Iskreno, nisam znao niti što bih točno studirao. U tim trenucima
sam još uvijek vagao između više opcija te se nekako instinktivno
odlučio upravo za ovaj fakultet. Bilo je tu i nekih preporuka ljudi
koji su bili upoznati s načinom rada na fakultetu te mi je i to
malo pomoglo pri odabiru. Pri kraju fakulteta ovdje gdje sam sad
mi se otvorila prilika koja se činila jako zanimljivom te mogu reći
da nisam požalio što sam odlučio ići tim smjerom.
Možeš izdvojiti neku neočekivanu situaciju te kako si se u njoj
snašao?
Izdvojio bih kada sam prvi put sudjelovao u jednom radijskom
programu koji se emitirao uživo. Mislio sam da će se izjava
snimiti i pustiti kasnije tijekom dana, no na moje zaprepaštenje
pola minute prije sam saznao da idemo u živo. Bilo je to paničnih
30 sekundi no na sreću sve je ispalo u redu iako sam strahovao od
podpitanja na koja možda neću biti spreman.
Ima li glasnogovornik radno vrijeme ili uvijek mora biti
dostupan?
Službeno radno vrijeme postoji, međutim u pravilu uvijek
morate biti dostupni, barem putem telefona ili mail-a budući se
radi o informacijama, a svi dobro znamo da je jedna od osnovnih
značajki pravovremenost pa bilo to u podne ili ponoć.
Tko je po tebi dobar glasnogovornik?
Nemam neke posebne uzore, ali mogu istaknuti Krunoslava
Borovca kao osobu za koju sam smatrao da jako dobro obavlja
posao glasnogovornika, naravno dok je obnašao tu funkciju.
Možeš nam reći nešto o sebi nakon radnog vremena?
Kada završim sa svim obvezama obično se volim opustiti uz dozu
smijeha bilo u druženju s prijateljima ili uz dobru humorističnu
seriju. Druženja se uglavnom svode na nekakvu privatnu
atmosferu ili kod prijatelja ili kod kuće. Vikendom volim sport
koji nekada dobro dođe za izbacivanje negativne energije ili
stresa koji se u čovjeku nakupi tijekom tjedna.
Imaš li za kraj neku poruku za studente Visoke poslovne škole
Zagreb?
Moja poruka svim ljudima kako studentima tako i ostalima je rad,
rad i samo rad. Uvijek treba raditi na sebi i koliko god uspješni bili
uvijek treba težiti boljem. Nije dovoljno samo završiti fakultet
te nakon toga očekivati da će sve doći samo od sebe. Pogotovo
mladi ljudi se uvijek moraju nadograđivati i stjecati nove vještine
kako bi bili što konkurentniji na tržištu rada, a ako se vrijeme
dobro organizira uvijek će ostati vremena i za zabavu i opuštanje.
Marijana Kraljević
Jesi li kod upisa na fakultet znao čime se želiš baviti ili si to
37
Anđeli, startup event-ovi i akceleratori
Ne brinite se. Nismo izašli iz sfere poduzetništva u neku vrstu beletristike ili znanstvene nauke, već smo samo dublje ušli u mogućnosti
koje vam nudi Startup zajednica na našim prostorima. Nude se razne mogućnosti kako bi baš vi postali perspektivni poduzetnik, te
na tome i dobro zaradili, a pritom nije važno imate li samo ideju ili već razrađeni projekt.
Prva od grupa koje nam svakako mogu pomoći u daljenjem razvoju našeg Startup projekta su takozvani „poslovni anđeli“. No, tko
su oni zapravo?
Sve su poznatiji i Startup eventi, tj. događaji na kojima
se sastaju razni poduzetnici i stručnjaci iz područja
tehnologije, marketinga, PR-a i financija kako bi razmijenili
svoja iskustva i pomogli Startup tvrtkama da se što bolje
plasiraju i razviju. Jedna od odličnih informacija je i uspjeh
događaja Startup Weekend Zagreb 2011 koji je proglašen
startup događajem godine. Zahvaljujući navedenom eventu
u 2011. godini nastalo je 1000 novih poduzeća.
START-UP:
.....u
početku bijaše ideja
Završetkom školovanja velika se većina naših kolega barem jednom zapita: A što sada?
Odgovori se najčešće nalaze u obliku nalaženja adekvatnog zaposlenja unutar svoje branše ili
pokušaja napretka unutar firme u kojoj i sami rade. No, također postoji i onaj dio naših prvostupnika
koji bi voljeli realizirati neku svoju ideju u obliku poduzetničkog pothvata. Mnogima od vas sigurno
je već dosadilo surfanje Internetom u potrazi za onim pravim poslom ili barem onim koji se čini da
je taj, a nekima je i prešlo preko glave sve vezano uz 5-6 krugova razgovora za posao koji na kraju
ne urode plodom. E pa, onda je vrijeme da uzmete stvar u svoje ruke!
Imaš ideju i viziju?
U današnje vrjeme svatko ima neku ideju, no samo neke
od njih imaju šansu probiti se na globalno tržište i na taj način
pokušati uzeti svoj dio profitnog kolača. Da, da - svima nam je
cilj profitirati ulaskom u poduzetničke vode. Hoćemo li zaista
uspjeti u tome, ovisi o razradi naše ideje i poslovnog plana, te
nadasve o samom krajnjem proizvodu ili usluzi.
Većina naših mlađih kolega, kao i poneki stariji, nema baš neko
veliko poslovno iskustvo i zapravo ne zna kako krenuti ili, bolje
rečeno, „startati“. E, tu nam u pomoć stižu Startup projekti.
38
Startup tvrtku možemo definirati, tj. zamisliti kao novonastalu
tvrtku u samim začecima razvoja te definiranja tržišta i svoje
moguće ponude. Kao što smo i naveli, dane tvrtke nastaju našom
željom da bismo svoju ideju ili već postojeći proizvod ili uslugu
plasirali na tržite. Većina ljudi u ovomu okruženju Start-up
projekte naziva „Dijete u razvoju“, što nam govori da oni zapravo
zahtijevaju par najbitnijih faktora kako bi se razvili: nova znanja
i informacije, poduzetničko iskustvo i krajnje, ali i najbitnije novac, tj. investicije za daljni razvoj i moguće širenje.
Poslovni anđeli su uspješni poduzetnici te uspješni lideri
tvrtki, odnosno korporacija, koji financiraju start-up projekte
visokog rizika na način da ulaze u vlasnički udio i pružaju
pomoć u daljnjem razvoju i komercijalizaciji projekata. To
su neformalni individualni investitori koji svojim poslovnim
iskustvom savjetuju mlade tvrtke i poduzetnike te na taj način
pomažu njihovom budućem rastu. Jedan od takvih primjera
je i CRANE (Croatian Business Angels Network). Kao
i što sami navode, oni su hrvatska mreža poslovnih anđela,
odnosno privatnih investitora zainteresiranih za ulaganja u
proizvodne i inovativne tvrtke u vrlo ranom stadiju razvoja.
U prilog činjenici da Hrvatska sve više pristupa razvitku i
širenju Startup projekata govore i sastanci CRANE-a sa
HGK-om (Hrvatskom gospdarskom komorom) radi što bolje
međusobne razmjene ideja i razvoj novih planova za nove i
mlade poduzetnike.
„Tijekom Startup Weekenda, sudionici razvijaju buduće
startupe i timski surađuju s ljudima izvan svojih uobičajenih
poslovnih krugova. Startup Weekend stavlja naglasak
na konkretan rad i inovaciju. Time potiče ljude da kroz
intenzivan vikend rada stvaraju nove vrijednosti iz ničega.
" objašnjava za Profitiraj.hr voditeljica odjela marketinga
Zagrebačke škole ekonomije i managementa, Petra Sušac.
Na zadnjem su mjestu (ali ne i namjanje bitni) Startup
akceleratori. Akceleratori su zamišljeni kao natjecanja
na kojima sudionici dobivaju manju investiciju za manji
postotak, no pritom upoznaju mentore od kojih preuzimaju
znanja ili iskustva koja će im kasnije značajno olakšati posao.
Poznatiji su po svojim Seedcamp-ovima koji su se do sada
održavali u Zagrebu i Ljubljani, a iz kojih su izašli mnogi
danas poznati i uspješni Start-upovci.
Sve i da dobijete potrebne investicije i saznanja, zapamtite da je iznad svega toga i dalje najbitnije biti ustrajan, stalno pronalaziti
nove ideje kako biste progurali i unaprijedili svoj projekt, te imati čelične živce kako bi se probili na nemilosrdno tržište.
Dragi kolege, budite i vi jedni od onih koji će iskoristiti blagodati Startup mogućnosti, te predstavite svoju ideju ili poslovni plan. Tko zna,
možda ćemo uskoro po novinama i portalima čitati baš o vašim iznimnim poduzetničkim pothvatima.
Zoran Đurović
39
Some of industries experts are using
gamification and making interesting web
platforms and web shops: Seth Priebatsch,
the 22-year-old founder of Scvngr, a social
location-based gaming platform for mobile
devices (Google is an investor), has said that
he dropped out of Princeton "to build a game
layer over the world."
WHAT IS
Sure, 97% of 12- to 17-year-olds play
computer games, but so do almost 70% of the
heads of American households, according to
the Entertainment Software Association. The
average gamer is 34 and has been at it a dozen
years; 40% are women.
One survey found that 35% of C-suite
executives play video games. Globally, 350
million people spend a combined 3 billion
hours per week playing these games. A PricewaterhouseCoopers estimate that global sales of video games will grow from 2007’s
$41.9 billion to $68.4 billion in 2012, at which point they would exceed the combined global revenues of film box office and
DVDs.
Surgeons are players in an emerging niche of the industry called
"serious games." The Entertainment Software Association
claims that 70% of major employers use interactive software and
games for training. Many are simulations that enable users to
perfect skills in 2-D before taking on the 3-D challenges of real
life -- doctors, for example, may practice cutting open avatars
instead of cadavers before turning to living, breathing humans.
Such simulations make up a billion-dollar-plus business that is
growing fast. Japanese automaker Lexus performs safety tests on
its vehicles in what it brags is the world's most advanced driving
simulator at the Toyota research campus in Japan. Canon's repair
techies learn by dragging and dropping parts into place on a
virtual copier. FedEx and airlines have simulators to train pilots,
and UPS deploys its own version for new drivers -- one even
mimics the experience of walking on ice.
?
WRITTEN BY: MAKIĆ SENITA
So what is Gamification?
For the purposes of terminological and conceptual clarity, it is
more helpful to reserve the term “gamification” for the use of
game design. Whereas serious games fulfill all necessary and
sufficient conditions for being a game, “gamified” applications
merely use several design elements from games. Seen from the
perspective of the designer, what distinguishes “gamification”
from ‘regular’ entertainment games and serious games is that they
are built with the intention of a system that includes elements
from games, not a full ‘game proper’.
Games are sneaking into every part of our lives -- at home,
40
school, and work. Cisco, IBM, Microsoft, and even the Army
depend on games. The premise is that a real-life game could be
stacked on top of reality. This is already happening and the games
are altering human behavior. Example of this are American
Express points and frequent-flier miles, in the Ford Fusion, a
virtual tree is embedded in the dash. The more gas it's saved, the
more the tree grows. Sensors have gotten so cheap that they are
being embedded in all sorts of products. Pretty soon, all kind of
products could have a built-in CPU, screen, and camera, along
with Wi-Fi connectivity. This concept could be called dystopian
but not too many game designers.
Cisco developed a "sim" called myPlanNet, in which players
become CEOs of service providers. Schell, who has a real role as
chief of his 60-employee video-game-development firm, created
Hazmat: Hotzone, an antiterrorism team-training game for
firefighters.
with natural gas and steer it into New York Harbor. The CIA and
FBI have also commissioned video games to help train agents
in counter terror techniques. The military has led this charge.
"Militainment" is a key recruitment and training tool -- perfect
for young men and women who have already mastered the art
of simulated war. Today, Army life can imitate art. Operating
the gunnery on a tank or firing missiles from a naval destroyer
resembles a first-person-shooter game, while piloting a predator
drone over Pakistan from the comfort of a computer 9,000 miles
away is a skill that brings to mind Missile Command, a staple of
arcades in the 1980s.
Also a gamified system can be connected to all kind of other
social media and serious games, those that help people monitor
their health and we all know, the problem with staying healthy
is motivation. From iPhone apps to sophisticated simulations,
games are increasingly being deployed to motivate patients and
even doctors.
But no company has embraced simulations more than IBM.
The company recently released CityOne, a free interactive
game targeting business leaders, city planners, and government
agencies, with more than a hundred crisis scenarios that require
the application of new technologies to create more efficient water
use, lessen traffic congestion, and develop alternative-energy
sources. Players review various "smart city" technologies such
as cloud computing and supply-chain-management software.
These are, of course, products and services sold by IBM.
Serious games have also become a staple in education: To
practice running virtual businesses, students at more than
1,000 colleges and universities around the world play another
IBM sim called Innov8. Even America's three-letter agencies
are gaga over gaming. The Defense Intelligence Agency trains
spies with PC-based games such as Sudden Thrust, written by
David Freed, a B-list television writer. Thrust users play a DIA
analyst confronting terrorists who hijack a tanker brimming
41
HealthSeeker is a Facebook game developed for the Diabetes
Hands Foundation by Vancouver-based Ayogo in conjunction
with the Joslin Diabetes Center (affiliated with Harvard Medical School).
KAKO STVORITI KONKURENTSKU PREDNOST
Players receive rewards for healthy activity and can reward the
healthy behavior of others. The aim isn’t to cure drug abuse
or persuade smokers to quit. “We’re trying to leverage what
we understand about how our brains work and motivate very
small actions by giving very small rewards,” says company founder Michael Fergusson. The world is full of games like Weight
Watchers that encourage healthy lifestyles, of course. HopeLab, the not-for-profit that created the game, claims a 30% increase in players’ physical activity. And Trainer, in which players
are responsible for the dietary and fitness needs of a creature -when the creature exercises, so does the player. There are even
iPhone apps that drive you to do more pushups (Hundred PushUps) or your child to brush her teeth (Motivetrix, designed
by a German psychiatrist).
Mislite li da znate koje su konkurentske prednosti vaše tvrtke?
Razmislite ponovno
To conclude, we humans are pretty susceptible to addictive tricks so the game-ization of commerce is under way. Credit-card
schemes, airline mile programs, and coupon cards -- they all touch upon game dynamics, Scvngr is, essentially, a mobile-commerce
system fueled by real-world challenges. As its press page urges: "Go places. Do challenges. Earn points! You'll unlock badges and
rewards and share where you are and what you're up to with friends." Get a point for checking into a 7-Eleven. Earn two for
snapping a photo of a Coca-Cola can. Bump phones with a friend -- two points for each of you. The points can be redeemed for
real goods at selected merchants. Scvngr has signed up 1,000 corporate customers, and more than 500,000 users have downloaded
the company's iPhone and Android apps. (Imagine pairing Scvngr with the payment card Citibank began testing: The standardsize card is a game itself, with two buttons and tiny lights that
allow users to choose at checkout whether to pay with credit
or rewards points.)
But with gamified system businesses can also encourage their
costumers to change the world and to use green technologies.
For example, Evokeis game designed with the World Bank
Institute that takes place in Africa and has users undertake 10
missions in 10 weeks involving water sustainability, disaster
relief, and human rights. A game called World Without
Oil simulates how we could survive without nonrenewable
resources, while Lost Joules encourages players to save energy
by awarding points for turning down thermostats, or for using
appliances like washers and dryers during off-peak hours. It
could be said that gamification is the next big trend after the
social connectivity unleashed by Facebook.
Zašto bih poslovao s tobom, a ne s tvojim konkurentom? Bilo da ste trgovac na malo, proizvođač, distributer ili davatelj usluga - ako
ne možete odgovoriti na ovo pitanje, sigurno ćete izgubiti kupce, klijente i tržišni udio. Ova knjiga otvorit će vam oči otkrivajući da je
prepoznavanje vaših konkurentskih prednosti (i njihovo razglašavanje na tržištu) najbolja garancija sklapanja poslova te zadržavanja
klijenata i velike prednosti pred konkurencijom.
Nedavno mi je igrom slučaja u ruke došla navedena knjiga. Zaintrigirao me je sam naslov i poruka, stoga sam je uzeo i malopomalo počeo prelistavati. Mogu reći da je dosta inspirativna i originalna. Naime, u samome uvodu govori se o tome kako nije važno
radi li se o manjoj tvrtci ili pak multinacionalnoj kompaniji.
Upravo je konkurentska prednost ono što naš posao, rad vlastite organizacije ili poduzeća održava na životu i rastu. Dosta me
zaintrigirala činjenica koju autorica iznosi u svome istraživanju. Naime, istraživala je tvrtke srednje veličine i od tisuću direktora
pronašla samo njih dvojicu koji su bili u stanju navesti konkurentsku prednost svojih kompanija, dok je ostalih 99,8 posto u najboljem
slučaju moglo ponuditi tek približne, neprecizne općenitosti. U nastavku autorica navodi da su je iznenadili takvi odgovori i ishod
istraživanja jer bi konkurentske prednosti trebale biti osnova svih naših strateških i operativnih odluka bez obzira na veličnu tvrtke
ili posao kojim se bavimo. Ignorirati ih može značiti fatalnu i skupu pogrešku. S druge strane, ako pravilno prepoznamo i iskoristimo
svoju konkurentsku prednost, istaknut ćemo svoju poantu vrlo rano i dovoljno često. Ova knjiga odgovara na ključno pitanje kupca:
Zašto da poslujem s tobom? Što ti nudiš, a da drugi to nema?
Pet fatalnih pogrešaka koje se događaju većini poduzeća:
1. Nemaju konkurentsku prednost, ali misle da je imaju.
2. Imaju konkurentsku prednost, ali ne znaju koja je, pa umjesto
da je iskoriste, pribjegavaju snižavanju cijena.
3. Svjesni su svojih konkurentskih prednosti, no zaboravljaju o
njima informirati svoje klijente.
4. Svoje "jake strane" pogrešno proglašavaju konkurentskim
prednostima.
5. Ne obraćaju dovoljno pozornosti konkurentskim prednostima
kada donose strateške i operativne odluke.
Dobra je vijest da MOŽETE ispraviti ove
skupe pogreške - identificiranjem svojih
konkurentskih prednosti i stvaranjem novih.
Konzultantica, glasnogovornica i stručnjakinja
za konkuretnske prednosti Jaynie Smith
iznosi brojne primjere malih i velikih tvrtki
koje su znatno poboljšale rezultate poslovanja
fokusiranjem na svoje konkuretnske prednosti.
Jack Welch je jednom rekao: "Ako nemate
konkurentsku prednost, nemojte se natjecati."
Nadalje, ako možete artikulirati jasan, specifičan
odgovor na to pitanje, onda imate konkurentsku
prednost. A ako ne, ova će vas knjiga tome
naučiti.
Sadrži zanimljiva istraživanja i koncepte kao i dio onoga što smo već naučili ili ćemo tek savladati na VPŠZ-u. Knjiga je gotovo
džepnog formata i nije napisana na temelju suhoparnih aspekata, nego dosta zanimljivim inspirativnim idejama potkrepljenima
primjerima i istraživanjima.
Inače, sama autorica Jaynie L. Smith je osnivačica tvrtke ICS Marketing i predsjednica Smart Advantage Inc., konzultantske
tvrtke za menadžere čiji su klijenti stotine tvrtki srednjeg tržišta. Ona također predsjeda međunarodnom organizacijom TEC (The
Executive Committee) sa članstvom od 11 000 direktora tvrtki. Živi u Hoolywoodu. Knjiga je većinom pisana jednostavnim jezikom
koji bi i laik s minimalnim ekonomskim znanjem mogao razumjeti. Nama menadžerima i komunikolozima bit će je još lakše shvatiti
jer smo većinu tih pojmova i sadržajnih definicija učili u protekle dvije godine. Iako je autorica školovana i ima veliko znanje u tome
području, upravo je taj jednostavan jezik pisanja izdvaja jer na taj način znanje može prenijeti i nekome tko ima, primjerice, manja
poduzeća ili obrte, a nije toliko stručan ili obrazovan.
Boris Božić
42
43
VIJEĆE STUDENATA VELEUČILIŠTA I
VISOKIH ŠKOLA RH
Saznaj svoje mogućnosti!
Biraj svoj put!
FORUM
STRUKE
2013.
Smotra
veleučilišta i
visokih
škola
Humanitarna
akcija
Edukacije i
treninzi
Sajam
poslova
karijera i
prakse
Ulaz SLOBODAN
Svaki dan od 09 do 19h
Velika dvorana Pauk i kino dvorana
Studentskog centra "Stjepan Radić"
Zagreb, 17.-19. svibnja 2013.
Pokrovitelji:
Svečano otvaranje 17.5. u 12 sati
Grad Zagreb
Više informacija potražite na: www.vijecestudenata.com
2