1
TKO VOLI, NEK' IZVOLI
ŠTO KATOLIČKA CRKVA NAUČAVA O LJUDSKOJ SPOLNOSTI : Laički silabus
PREDGOVOR
U mnogim zemljama diljem svijeta, pa sada i u Hrvatskoj, katolička crkva i njezine
ekspoziture u civilnom društvu kao i crkvi* bliske političke stranke već nekoliko decenija
vrlo agresivno napadaju uvoĎenje i provoĎenje seksualnog odgoja u školama. Globalno,
Sveta stolica to čini i s tribine Ujedinjenih naroda, gdje upravo pod tim nazivom (!?, ne kao
drţavaVatikan) ima eksluzivan status "stalnog promatrača drţave-nečlanice ", kakav nema
ni jedna druga vjerska zajednica.1 Saveznike nalazi u prilično tradicionalnim i
konzervativnim drţavnicima Sirije, Irana, Pakistana, čije je stanovništvo preteţno
muslimanske vjeroispovjesti. Znatno slabiju proĎu ima u političkim vrhovima razvijenih
demokracija Evrope, Australije Kanade i SAD-a (nakon Busha !), čak i onda kada se radi o
drţavama s većinskim katoličkim stanovništvom. Ali se i dalje svojski trudi.
Stoga u trenutku kada crkva napadom na školski program edukacije djece i mladih o
spolnosti ofenzivno nastoji nametnuti svoje viĎenje ljudske seksualnosti i u skadu s time u
perspektivi utjecati na civilnu legislativu koja regulira brak, izvanbračne zajednice,
istospolne zajednice, pobačaj, kontracepciju, medicinski potpomognutu oplodnju
znanstvena istraţivanja i primjenu znanstvenih dostignuća pa i edukaciju temeljenu na
znanosti, nije na odmet upoznati što to zapravo crkva naučava o spolnosti.
U skladu s lijepom metaforom pape Benedikta XVI iz njegove knjige Svjetlo svijeta "svi
tkamo istu tkaninu…" , i katolička crkva u Hrvatskoj je krenula u kriţarski rat na svjetovni
spolni odgoj. Sve se odvija po proceduri dobro razraĎenoj i iskušanoj u drugim drţavama s
istim (seksualni odgoj u školama) ili s drugačijim povodima ( razvod braka,
dekriminalizacija pobačaja, medicinski potpomognuta oplodnja, istospolne zajednice,
znanstvena istraţivanja na embrionalnim tkivima, eutanazija…).
Hrvatska biskupska konferencija izdaje priopćenja sa svojih redovnih i izvanrednih
zasjedanja, crkveni velikodostojnici prodikuju u svim mogućim prigodama (boţićne mise,
svetkovine Velike gospe, predstavljanje knjige ex-pape…), studentski kapelan i drugi
svećenici šakom i kapom daju izjave medijima, oglašavaju se katolički intelektualciliječnici, sveučilišni profesori, akademici, čak i HHO,podrţavaju se i promiču laičke
grupne i pojedinačne inicijative, rasparčavaju se letci po crkvama i Konzumovim
marketima, internetom kola elektronička pošta s uputama vjernicima što misliti i kako se
ponašati, odrţavaju se predavanja i javne tribine, u Saboru i na fakultetima ugošćuju se
ideologizirani eksperti, traţi se pravorijek Ustavnog suda, Ured za pastoral obitelji obučava
svećenike i odabrane roditelje, poziva se na bojkot nastave spolnog odgoja od strane
učenika i bojkot podučavanja seksualnog odgoja od strane učitelja i nastavnika...
Postoje čak i pisane upute s najvišeg mjesta, koje savjetuju roditelje kako onemogućiti
djeci i mladima saznanja o ljudskoj seksualnosti koja nisu religijske provenijence .2
1
Catholics for choice. The Catholic Church at the United Nations: Church or State.Washington, DC, 2013
Papinsko vijeće za obitelj. Ivan Pavao II. Ljudska spolnost: Istina i značenje. II izdanje, Kršćanska
sadašnjost, 2003 (poglavlje VII: Praktične smjernice).
*odnosi se na Katoličku crkvu, ako nije drugačije navedeno
2
1
2
Sve se to radi s jednim jedinim ciljem: nametanje djeci i mladima u Hrvatskoj katolički
nauka o seksualnosti kao jedini istinit i ispravan pogleda na ljudsku spolnost.
Crkva u hrvatskim školama slobodno naučava religijsko viĎenje ljudske seksualnosti
poučavajući katolički katekizam ( 6. i 9.zapovijed, pripreme za prvu pričest i krizmu) oko
½ milijuna osnovaca i srednjoškolaca koji slušaju vjeronauk u školi ( oko 85% učenika) 2
sata tjedno kroz 12 godina školovanja, ali se svim snagama opire mogućnosti da u istim
tim školama mladi o seksu saznaju na način koji je vjerski neutralan, zasnovan na
činjenicama i znanstvenim spoznajama. Crkva time jasno pokazuje da je i danas totalitarna
i autoritarna institucija par excelance, koja ne dopušta drugačije mišljenje i sebe
proglašava ekskluzivnim posjednikom svekolikog znanja i istine.
Za uvjeravanje javnosti protiv spolnog odgoja u školama crkvena retorika koristi
prokušane tehnike „trovanja bunara“ i pobuĎivanja emocija u ciljanoj skupini, u prvom
redu roditeljima a onda i starijoj djeci. U cilju difamacije se iznose krive kvalifikacije
školskog spolnog odgoja ( „opasan“, „razara čovjeka“, „fašistički“, „protu-ţivotan“,
„kultura smrti“, „totalitaran“…). Emocije se izazivaju patetičnim „krikom naše domaće
crkve“ „za obranu čovjeka“,“ obranu savjesti“, „obranu dostojanstva“, „obranu dječje
nevinosti“, „obranu neduţnog ljudskog bića“, „obranu obitelji“, „obranu ljudskih prava“,
„obranu roditeljskih prava“, „obranu dječjih prava“, „obranu demokracije“…, od čega se
očekuje da kod ciljanog auditorija lako izazove ţeljeno uvjerenje i ponašanje protiv
spolnog odgoja u školama.
Na drugoj strani, u javnoj polemici crkva ne otvara karte jasnim iznošenjem svog
naučavanja o seksu, koje se u suštini nije odmaklo od naučavanja Augustina iz Hipona
(4.stoljeće) i Tome Akvinskog (12.stoljeće), a koje je neprihvatljivo i dobrom dijelu samih
katolika, od kojih mnogi ţive mimo njega 3.
Kako je pri ovom, kao i svakom drugom sučeljavanju poţeljno uključiti racionalno i
kritičko razmišljanje i zaključivanje, potrebno je znati što o ljudskoj spolnosti uči katolička
crkva a što školski seksualni odgoj.
Program školskog spolnog odgoja dostupan je na web adresi Agencije za odgoj i
obrazovanje http://www.azoo.hr/images/zdravstveni/Kurikulum_ZO.pdf , u sklopu
cjelokupnog Kurikuluma zdravstvenog odgoja. Nalazi se i na stranicama Ministarstva
znanosti, obrazovanja i sporta u rubrici Dokumenti: Kurikulum zdravstvenog odgoja na
adresi: http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=3428 . IzraĎen je u skladu s najnovijim
priručnikom Regionalnog ureda SZO za Evropu iz 2010. godine, Standardi spolnog odgoja
u Europi: Okvir za kreatore političkih odluka, obrazovne i zdravstvene institucije i
stručnjake koji je dostupan je na web stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje na
adresi : http://www.azoo.hr/images/razno/Prirucnik_standardi_spolnog_odgoja_u_Europi.pdf
3
A world view: Catholic Attitudes on Sexual Behavior and Reproductive Healt. 2004.
http://www.catholicsforchoice.org/topics/international/documents/2004worldview.pdf
2
3
U ovom tekstu saţet je katolički nauk o ljudskoj spolnosti kako ga katolička crkva
prezentira u svom novom Katekizmu. Svi članci citirani u zagradama su iz novog
Katekizma (fusnota 6.) ili Zakonika kanonskog prava iz 1983.4 ili onog iz 1917 5.
Čitatelji će u tekstu lako pronaći sebe i svoje bliţnje, pa mogu razmisliti slaţu li se s
kriterijima koje zadaje katolička crkva ili ne. Mladi će lako prepoznati i sebe i svoje
roditelje i ocijeniti jesu li im ponuĎen postavke uvjerljive i prihvatljive ili nisu. Neke
segmente katoličkog nauka sam popratila vlastitim komentarom, s kojim se čitatelji mogu
i ne moraju sloţiti. Fusnote sadrţe neka pojašnjenja i nešto dodatne literature.
Iako je ovo štivo kritično prema katoličkom nauku o ljudskoj spolnosti, ono nema za cilj da
čitatelja navede da ga odbaci bilo u dijelu bilo u cijelosti. Svatko, bio vjernik ili bezvjernik,
ima puno pravo odlučiti se za seksualnu apstinenciju, protiv pobačaja, kontracepcije,
medicinski potpomognute oplodnje, za bračnu vjernost, za neraskidivost braka, protiv
masturbacije, za predbračno djevičanstvo (tzv. "hodanje u čistoći"), za posvećeni celibat i
td. I svatko ima prvo da se njegov izbor poštuje. Nitko, meĎutim, nema pravo da drugome
nameće svoje nazore i svoje izbore. Cilj je ovog štiva, dakle, da laičkim jezikom predstavi
katolički spolni nauk i postavi temelje za informirani izbor. Pa, tko voli, nek' izvoli.
LJUDSKA SPOLNOST NA KATOLIČKI NAČIN
Prema vlastitoj izjavi u novom Katekizmu katoličke crkve (KKC) 6, "crkvena je predaja
shvatila 6. zapovijed (Ne sagriješi bludno !) kao onu koja obuhvaća cjelokupnost ljudske
seksualnosti". (čl.2336. Katekizma). Katekizam katoličke crkve je pak sluţbena crkvena
doktrina i učenje, obavezno za svakog katolika, klerika i laika. Ovaj najnoviji, danas
vaţeći, donio je 1992.godine papa Ivan Pavao II . To je prvi integralni katolički katekizam
nakon gotovo 500 godina, odnosno nakon protestantke Reformacije i koncila u Trentu (
Rimski katekizam,1566., papa Pio V). Sadrţi 2.865 numeriranih članak na gotovo 1000
stranica.
U novom katoličkom katekizmu ima sadraţaja s kojima će se lako sloţiti i katolici i nekatolici, npr. kada je riječ o socijalnoj pravdi ili svjetskom miru. Ali teme o intimnim
meĎuljudskim odnosima izazivaju neodobravanje pa i uvrijeĎenost i kod mnogih katolika.
Ne-katolici7 (oko ½ milijuna u Hrvatskoj, oko 4,6 milijardi u svijetu) su takoĎer tangirani
4 Zakonik kanonskog prava iz 1983, vaţeći
http://www.scribd.com/doc/6365535/Zakonik-Kanonskog-Prava
5
Zakonik kanonskog prava iz 1917. http://www.ulrichrhode.de/kanon/cic17_e.html
6
HBK. Katekizam katoličke crkve, Glas koncila, Zagreb, 1994 (http://www.hbk.hr/katekizam/iii/index.html
7
U Hrvatskoj je cenzusom 2011. utvrĎeno 4.284.889 stanovnika.
Od toga se 3.697.143 (86,28 %) izjašnjavaju kao katolici (meĎu njima i cca 45 000 novoroĎenčadi, predškolske djece i
cca 90.000 školaraca koji su u godini popisa završili osnovnu i srednju školu, koje su kao katolike upisali njihovi
roditelji, bake ili djedovi !).
Dvijestotinjak tisuća su pripadnici drugih religija.
Dvjestotinjak tisuća se izjašnjavaju kao ateisti ( 163,375; 3,81) i kao agnostitici i skeptici (32.518; 0,76%).
93.018 graĎana nije se izjasnilo o religijskoj pripadnosti.
U rubrici "Nepoznato" zabiljeţeno je 12.460 ljudi
(I)religiozni krajolik svijeta http://www.protagora.hr/Iz-medija-clanak/-I-religiozni-krajolik-svijeta/281/
** Katekizam i ovaj tekst koriste termin brak za katolički crkveni brak, osim ako nije drugačije navedeno
3
4
zbog velikog utjecaja katoličke crkve na civilne vlasti, usprkos deklarativnoj odvojenosti
drţave od crkve.
1./ Seks je dopušten isključivo u katoličkom braku**, a svi ljudi koji nisu u braku
moraju apstinirati od seksa
"Spolni čin mora imati mjesto isključivo u braku; izvan njega uvijek je teški
grijeh i priječi pristup sakramantalnoj Pričesti." (čl. 2390.Katekizma).
"Spolnost je usmjerena k supružničkoj ljubavi muškarca i žene...(čl.2360
Katekizma)
"Tjelesno sjedinjenje slobodna muškarca i slobodne žene izvan braka je blud“.
(čl.2353. Katekizma)
Dobrodošla novost sadrţana u ovom Katekizmu je da je katolički bračni par na pragu
3.milenija konačno dobio sluţbeno odobrenje svoje crkve da uţiva u seksu, makar i „ u
granicama prave umjerenosti“, odnosno u tzv. „bračnoj čistoći“! Seksualni uţitak u
katoličkom braku ( inače ne, inače je blud i grijeh !) proglašen je dijelom " boţjeg plana"
za čovjeka. Katolički bračni parovi koji uţivaju u seksu sada su osloboĎeni osjećaja
grizodušja, stida, krivnje, grijeha, straha od kazne i pokore koji su vjekovima pritiskali
katoličke ţene i muškarce.
"Spolnost je vrelo radosti i zadovoljstva", i dalje " Supruzi, dakle, ne čine
ništa zlo tražeći taj užitak i uživajući u njemu" (čl.2362. Katekizma).
Ipak su zadrţana neka ograničenja !
Oženjene osobe pozvane su da žive bračnu čistoću; ostali da žive čistoću u
uzdržljivosti (čl.2349. Katekizam)
"Ipak, supružnici moraju znati držati se granica prave umjerenosti" (čl.2362.
Katekizma) .
Umjerenost je definirana kao "moralna krepost koja obuzdava privlačnost naslade... koja
osigurava gospodstvo volje nad nagonima i drţi ţelje u granicama čestitosti" (čl.1809
Katekizam). A o umjerenosti ovisi krepost čistoće (čl. 234., 2348., 2520-2524. Katekizma ).
Ograničenja u seksu, tj "granice umjerenosti" (čl.2362. Katekizma) kojih se katolički
supruţnici trebaju pridrţavati mogu se u Katekizmu katoličke crkve posredno isčitati i u
poglavlju koje tumači 9. boţju zapovijed ("Ne poţeli ţenu bliţnjega svoga !"), "koja
zabranjuje tjelesnu požudu" (čl.2514., 2529 i 2530. Katekizam). Sve što je tamo
visokoparno i teško razumljivo rečeno o " borbi protiv tjelesne poţude" i "čišćenju srca", "
"iz kojeg izviru opake misli, ubojstva, preljubi, bludništva, kraĎe, laţna svjedočanstva,
psovke" (čl. 2517.-2519. Katekizma) i o "borbi za čistoću" , tj. " borbi protiv poţude tijela i
neurednih pohota"( čl.2520-2527.Katekizma), o mortifikaciji (mrtvljenju) tijela i askezi
(čl.2015.Katekizma) i dalje izraţava tvrdokorno negativni katolički stav prema nagonskom,
tjelesnom i (ovo)zemaljskom, pravi "protuţivotni mentalitet"! Konkretno, protivljenje
svemu što jeste ljudska ljubav, ţelja, ţudnja, strast, zanos, uţitak.
Kada je riječ o umjerenosti u seksu i bračnoj čistoći, i ovaj novi Katekizam za 21.
4
5
stoljeće, govoreći o spolnosti muţa i ţene (čl. 2361.Katekizam) još uvijek citira Tobijino
i Sarino vjenčanje ( Tob 8,4-9). Prema legendi, oni su, na savjet arhanĎela Rafaela,
apstinirali od seksa prve tri bračne noći. Tobija je Saru volio kao sestru, bez pohote,
što je bogu dokazao jer tri noći nakon vjenčanja nije s njom općio ! Običaj
tzv.Tobijinih noći 8potječe iz 4. stoljeća, od Koncila u Kartagi, ali ga se opisuje u
evopskim zemljam (Njemačka, Austrija, Francuska, Škotska,...) u XV, XVI, pa i u
XVIII stoljeću. Tobijino i Sarino vjenčanje i danas kao pozitivan primjer mladim
kršćanskim parovima iznosi navodno vrlo popularni studentski kapelan don Damir
Stojić u svom vrckavom tumačenju Teologije tijela pape Ivana Pavla II objavljenom
24.04.2013. na stranicama Zajednice mladih ţupe sv. Petra i Pavla, Velika Gorica,
koje zbog prpošnog stila preporučam svim zainteresiranim katolicima i ne-katolicima.(
Ljudska spolnost u Božjem planu 5)9
Ipak je to sitnica prema onome što su katolički supruţnici trpili u prošlosti. 10 Crkva je
odreĎivala i kada i kako se smiju seksati. Spolni odnos bio je zabranjen gotovo 40%
dana u godini: 20 dana prije Boţića, 40 dana prije Uskrsa, često 20 dana prije Duhova,
obično 3 dana prije pričesti, u vrijeme menstruacije i trudnoće, nekad i do prekida
dojenja. Prekršaji su kaţnjavani s 20-40 dana posta na kruhu i vodi. Dopušten je bio
samo „misionarski poloţaj“, golotinja je bila strogo zabranjena, kao i uţitak u
seksualnim dodirima i orgazam kod supruge (samo prostitutke su uţivale u seksu,
pristojne supruge nisu !). Oralni i analni spolni odnos kaţnjavani se često oštrije nego
ubojstvo.
1.1. Katolički brak je nerazrješiv
"Rastava braka je teški grijeh protv naravnog zakona." (čl.2384. Katekizma). To
je teška povreda dostojanstva ženidbe. ( čl.2400 Katekizam)
"Između krštenih tvrda i izvršena ženidba ne može se razriješiti ni jednom
ljudskom vlašću, a ni zbog ikakva razloga, osim smrti" (čl.2382 Katekizma).
Naravno, postoje iznimke po kanonskom zakonu i/ili po papinoj diskrecionoj odluci
(tzv.oprost od tvrde i neizvršene ţenidbe).
Nerazrješivost ţenidbe je, tvrdi katekizam, "izvorna nakana Stvoritelja", koju je "Isus
naglasio" i "dokinuo popuštanje koje se bilo uvuklo u stari Zakon " (mnogoţenstvo,
otpuštanje ţene...) (čl.2382. Katekizam)
Prema Direktoriju za obiteljski pastoral HBK-e iz 2002 ( autor kardinal J.Bozanić), brak je
nerazriješiv " jer je ta zakonitost upisana u ljudsku narav (usp. Post 2, 24; Mt 19, 3–9), te
8
9
http://www.wikigender.org/index.php/Historical_Evolution_of_Christian_Marriage
http://ribariljudi.com/content/view/472/1/
Ranke Heinemann U. Eunuchs for the Kingdom of Heaven. Doubleday Publishing, 1990
Djelomičan opis katoličkog bračnog spolnog odnosa po Augustinu u Drţavi Boţjoj vidi
http://womenintheology.org/2011/06/08/artificial-insemination-st-augustines-ideal-sex-act/
10
5
6
proizlazi iz krsnog i ţenidbenog ucjepljenja u otajstvo jedinstva Krista i njegove Crkve
(usp. Ef 5, 25–33)".
1.2./ Preljub je "težak grijeh"
Preljub, tj.bračna nevjera, je težak grijeh, čak i onda kada je učinjen samo
"jednostavnom željom" (čl.2380. Katekizma) ili "požudnim pogledom" (čl.2528.
Katekizam).
Osim preljubnika koji jesu u crkvenom braku a "šaraju" izvan njega, preljubnici (-ce) su i
sve one žene i muškarci koji su sklopili graĎanski brak nakon što su napustili
predhodni crkveni brak. Prema crkvenom pravu njihov crkveni brak ne prestaje
graĎanskim razvodom nego tek smrću jednog od supruţnika. Takvi parovi "nalaze se u
stanju koje se objektivno protivi Božjem zakonu". Stoga ne mogu pristupati
euharistijskoj pričesti dokle god traju takve prilike. Iz istog razloga ne mogu
preuzimati stanovite crkvene odgovornosti. Ne može im se udijeliti ni pomirenje u
sakramentu pokore, osim onih koji se pokaju....obvezavši se živjeti u potpunoj
uzdržljivosti (op.autora, tj.apstinenciji od seksa)". ( čl.1650 Katekizma). Djeca iz
takvog „preljubništva“ su prema Zakoniku kanonskog prava nezakonita djeca !
"Sklapanje nove veze, makar bila priznata građanskim zakonom, povećava
težinu loma: supružnik koji se ponovo vjenčao nalazi se u stanju javnog i trajnog
preljuba." (čl.2383. Katekizma)
2/ Svaki seks izvan katoličkog braka je blud ( sinonimi: razvrat, kurvanje, prostitucija,
seksualni nemoral) i teški grijeh.
Svi ljudi koji nisu vezani katoličkim brakom nemaju pravo na spolni život nego
moraju apstinirati od seksa (ili djevičanstvo ili posvećeni celibat svećenika i
redovnica).
"Spolni čin .... izvan njega (braka) uvijek je teški grijeh i priječi pristup
sakramantalnoj Pričesti." (čl. 2390.Katekizma).
"Tjelesno sjedinjenje slobodna muškarca i slobodne žene izvan braka je blud
(sinonimi: razvrat, kurvanje, prostitucija, seksualni nemoral). On se teško protivi
dostojanstvu osoba i ljudske spolnosti....Osim toga je teška sablazan kad se time
kvare mladi" (čl.2353. Katekizam).
"Osobe koje nisu u braku trebaju živjeti "čistoću u uzdržljivosti"(tj. apstinirati od
seksa ). (čl.2349 Katekizam )
Seks izvan katoličkog braka ubraja se u teške grijehe protiv čistoće. (čl.2396
Katekizam)
" Spolni užitak moralno je neuredan kad se traži radi sebe samog...."( čl.2351.
Katekizam).
Prema nekoj uvrnutoj kršćanskoj antropologiji, za razliku od seksa u braku, seks izvan
braka nije "vrelo radosti i zadovoljstva" (čl.2362.Katekizma), nego blud (čl.2353.
6
7
Katekizam ) i teški grijeh (čl. 2390.Katekizma)... Čini se, "Sam Stvoritelj (...) je
odredio da u tom posvemašnjem uzajamnom fizičkom darivanju" samo "
supružnici osjećaju užitak i zadovoljstvo tijela i duha" i samo "Supružnici,
dakle, ne čine ništa zlo tražeći taj užitak i uživajući u njemu" (čl.2362.
Katekizma). Ljudi izvan braka ne mogu se seksati niti mogu uţivati u seksu.
Time su seksualni ţivot i seksualni uţitak uskraćen svim ljudima koji nisu u crkvenom
braku: parovima u graĎanskom braku, u izvanbračnim heteroseksualnim zajednicama, u
istospolnim zajednicama, rastavljenim, udovcima, udovicama, samcima i samicama.
Katekizam takoĎer izrijekom osuĎuje predbračni seks (tzv. „pravo na pokus“,
(čl.2391.Katekizma) i tzv. „slobodne veze“, u kojima „muškarac i ţena odbijaju dati pravni
oblik vezi koja uključuje spolnu intimnost“ (čl.2390.Katekizma)11.
Rigidnost crkvenog nauka o obaveznom celibatu svećenika i redovnica, koji nailazi na
brojna protivljenja unutar same crkve, prelazi okvire ovog teksta.
3/ Spolni odnos ♦ je neraskidivo povezan s raĎanjem, pa je ljudska spolnost
prihvatljiva samo u koliko je povezana sa stvaranjem potomstva, a i onda isključivo u
katoličkom braku
"Bračni čin" ima neraskidivo dvojako značenje: "značenje sjedinjenja i rađanja".
Tu je povezanost Bog ustanovio, i čovjek je ne smije samovoljno raskinuti."
(čl.2366. Katekizma)
" Ustanova ženidbe i bračna ljubav po svojoj su naravi usmjerena rađanju i
odgajanju djece te u tome nalaze svoje ispunjenje (čl.1652. Katekizma)
"Svaki bračni čin mora ostati otvoren za prenošenje života. (čl.2366 Katekizma)
Iako ni jedna od tri glavne odredbe o braku u Novom testamentu (Matija 19, I
poslanica Korinćanima 7 i Poslanica Efežanima 5) uopće ni ne spominju rađanje djece,
kasnija katolička moralna doktrina ustanovila je začetak potomstva kao jedinu pravu i
opravdanu svrhu seksualnog odnosa.12
Problem ovog crkvenog nauka jeste da ne ţeli odvojiti seks i trudnoću, dvije prirodne i
povezane ali potpuno različite pojave.13 Izuzetak su aseksualna trudnoća Djevice Marije,
11
Papinsko vijeće za obitelj. Obitelj, brak i de-facto zajednice. 2000
http://www.vatican.va/roman_curia/pontifical_councils/family/documents/rc_pc_family_doc_20001109_defacto-unions_en.html
12
http://www.wikigender.org/index.php/Historical_Evolution_of_Christian_Marriage
♦ Katekizam za spolni odnos u katoličkom braku najčešće koristi razne eufemizme, kao npr. "sjedinjenje",
„bračni čin“, „tjelesno sjedinjenje“, da izbjegne pridjev „spolni,-a,-o“/ ne koristi nekad uvrijeţen termin
„bračna duţnost“/ za spolni odnos izvan katoličkog braka koristi isključivo termin „blud“
13
Za razliku od neraskidivog vezivanja spolnog odnosa i trudnoće, katoliko učenje je stoljećim odvajalo
prirodnu povezanost spolnog odnosa i uţitka. Uţivati u spolnom općenju bilo je sramno i grešno, posebno za
čestitu ţenu Ako nije bila prostitutka ili abnormalna, ţena je trebala biti aseksualno biće. Seksualni uţitak
koji prati „pravljenje djece“ tek je u drugoj polovini XX stoljeća, s II Vatikanskim koncilom, osloboĎen
7
8
Majke Boţje, i raĎanje Evine i Adamove djece u Raju prije "pada" i izgnanstva (čini se da
u Edenu nije upraţnjavan seks; moţda je prve potomke Adama i Eve donijela roda ili su se
razmnoţavali partenogenezom?)
Crkva ne prihvaća biološku činjenicu da ţena u fertilnoj dobi i bez korištenja
kontracepcije ne zanese pri svakom koitusu, nego prosječno jednom u 33 spolna odnosa ( u
prosjeku svake 2 godine, tj oko 15x u reproduktivnom razdoblju od 15.-45.godine), što je
jasan dokaz da seks i trudnoća nisu uvijek povezni i da seks postoji i bez trudnoće.
Da je bog ţelio izbjeći ne-reproduktivni seks u ljudi mogao je pri stvaranju ţeni pridodati
skup vidljivih promjena koje pokazuju kada je ona fertilna i prikladna za rasplod. Takve
promjene povezane s razdobljima parenja nazivaju se estrus i prisutne su u mnogih
sisavaca (npr. promjene kod kuje koja se "tjera").
Čak ni nakon što je u svijetu roĎeno više od 5 milijuna djece začete metodama
izvantjelesne oplodnje, ţivih dokaza da trudnoća i seksa nisu bezuvijetno povezani, crkva
ne prihvaća činjenicu da trudnoća moţe nastati i bez seksa i onda kada nije u pitanju
Djevica Marija.Perspektive reproduktivnog kloniranja nećemo ovdje spominjati.
U nastojanju da, u skladu sa svojim naukom, seks i trudnoću na svaki način učini
neraskidivim, crkva onda zabranjuje primjenu većinu efikasnih metoda spriječavanja ili
razmicanja trudnoća, ne-reproduktivni seks svake vrste, kao i bilo koju metodu
izvantjelesne oplodnje.
3.1./ Svaki ne-reproduktivni seks je "u sebi zao"
(Masturbacija • Spriječavanje neželjene trudnoće • Neplodni parovi ● Istospolni
seks)
Crkva ne-reproduktivni seks naziva " bludnost" (sinonimi: razvrat, kurvanje,
prostitucija, seksualni nemoral). Definira ga kao "neuredna želja ili razuzdana
naslada spolnog užitka " (čl.2351. Katekiza). Bludnost je povreda jedne od 7
kršćanskih kreposti, kreposti čistoće, iz čega proizlazi da je svaki ne-reproduktivni
seks nečist, tj.prljav.
" Spolni užitak moralno je neuredan kad se traži radi sebe samog, izdvojeno
od svhovitosti rađanja i sjedinjenja."( čl.2351. Katekizam).
"Svaki bračni čin mora ostati otvoren za prenošenje života. (čl.2366 Katekizma)
"U sebi je zao svaki čin koji u vidu bračnog čina ili u njegovu vršenju ili u razvoju
njegovih prirodnih posljedica ima za svrhu ili je sredstvo da se onemogući rađanje
novog života." (čl.2370. Katekizam)
„Bračni čin ima neraskidivo dvojako značenje: "značenje sjedinjenja i rađanja. Tu
je povezanost Bog ustanovio, i čovjek je ne smije samovoljno raskinuti."( čl.2366.
Katekizma)
grešnosti. Uţitak u „bračnom sjedinjenju“ prihvaćen je kao sluţbeno učenje katoličke crkve tek u ovom
novom Katekizmu. Treba čestitati: bolje ikad nego nikad !(vidi i 1.) Moţda u idućih 500 g priznaju pravo
uţivanja i u izvanbračnom seksu ?
8
9
3.1.1./ Masturbacija je težak grijeh
Kao seksualna aktivnost kojom se ne ostvaruje prokreacija, masturbacija (onanija,
samozadovoljavanje) je i u novom Katekizmu ostala grijeh, kao što je bila od Onanovog
grijeha iz Knjige postanka.
"Među teške grijehe protiv čistoće treba navesti masturbaciju, blud, pornografiju
i homoseksualnlne odnose". (čl.2396 Katekizam)
Katekizam još objašnjava: "U skladu sa stalnom Predajom i crkveno Učiteljstvo i
moralni osjećaj vjernika masturbaciju su bez kolebanja smatrali činom koji je u
sebi i teško neuredan". "Kakav god bio razlog tome, svojevoljno služenje
spolnom sposobnosti izvan normalnog bračnog općenja bitno se protivi
njenoj svrsi". (čl.2352. Katekizma).
Katekizam izravno ne spominje spontano izbacivanje sjemena u snu (poluciju), ali
prema Starom zavjetu, i ta je potpuno fiziološka pojava” nečista”, dakle grešna.
Crkva je opsednuta "grijehom masturbacije". Pitanja u vezi s masturbacijom su neizbjeţna
već prilikom prve ispovjedi pred prvu pričest. Djeca tada imaju 9 do 10 godina, u 3. su
razredu osmoljetke ( Tko to tamo protestira protiv prerane seksualizacije djece u “dobi
nevinosti “ školskim spolnim odgojem ???) Najkasnije tada, ako ne ranije, u godini
pripreme za pričest, saznati će da je ta normalna i bezopasna spolna aktivnost zapravo
teški grijeh koji otvara vrata pakla i prijeći vječno spasenje ! Svećenici koji naginju
pseudo-znanstvenim argumentcijama svojih naučavanja, moţda će u osami ispovjedaonice
malom-oj pokorniku-ci dodati i znanstveno odbačene predrasude da masturbacija uzrokuje
gubitak tjelesne snage, paralize udova, psihičke bolesti, sljepoću…Jer, dobar je strah kome
ga je bog dao !
Stoga se rukama i nogama bore protiv školskog spolnog odgoja, koji djecu informira da je
masturbacija normalna manifestacija ljudske seksualnosti u oba spola, od djetinjstva do
starosti, i da nema nikakvih negativnih posljedica po ljudsko zdravlje. Čak u novije
vrijeme postoje rezultati istraţivanja, koja, iako nisu definitivno potvrĎena, ukazuju na
mogućnost da česte ejakulacije (masturbacijom i/ili kopulacijom) smanju rizik od
karcinoma prostate !14
Inače, povijest stavova o masturbaciji je nevjerojatno uzbudljiva , strašna i poučna.
Govori o mitovima i predrasudama, inkulturaciji religijskih vjerovanja, pseudoznanosti,
mračnim vremenima povijesti medicine i ljudskoj patnji koju sve to moţe izazvati. Nekad,
kao i sad. 15,16 Odlična tema za vjeţbanja kritičkog mišljenja u srednjoj školi !
14
Bhattacharya Sh. Frequent ejaculation may protecst against cancer. New Scientist 06,04.2004.
http://www.newscientist.com/article/dn4861
15
Bullough VL i Bullough B. Seksualni stavovi: Mitovi i činjenice, Naklada Ljevak, Zagreb, 2011,
Masturbacija: str 75-95
16
Patton MS, Twentieth-century attitudes toward masturbation. Journal of Religion and Health, 1986, 25
(4): 291-302
9
10
3.1.2. Spriječavanje neželjene trudnoće (kontracepcija i sterilizacija) nije dopušteno
Primjena kondoma i drugih metoda barijere, hormonskih kontraceptiva, materničnih
uložaka, sterilizacija i prekinuti snošaj su grešni i nedopušteni, jer "onemogućavaju
raĎanje novog života".
U Katekizmu od prije 500 godina, u dijelu koji se odnosi na sakrament braka stoji:
"...oţenjene osobe koje spriječavaju začeće pribjegavajući lijekovima.... su krive za
najuţasniji zločin- ništa manji nego što je zločinačka zavjera radi počinjenja ubijstva. "
I u novom Katekizmu, slijedom odredbe da "Svaki bračni čin mora ostati otvoren za
prenošenje života. (čl.2366 Katekizma) i ostalog navedenog pod 3.1./, spriječavanje
začeća i raĎanja potomstva je grešno.
"U sebi je zao svaki čin koji u vidu bračnog čina ili u njegovom vršenju ili u razvoju
njegovih prirodnih posljedica ima za svrhu ili je sredstvo da se onemogući rađanje
novog života." (čl.2370. Katekizam).
Sluţbeno, po novom Katekizmu, kontracepcija ipak nije ubojstvo kao izazvani pobačaj
(vidjeti 5.1.), iako ga u svojoj protukontracepcijskoj propagandi i crkva i laičke vjerske
organizacije često takvom prikazuju. Kontracepciju je bila tretirana kao ubojstvo do 1917.,
tj.do 1.Zakonika kanonskog prava, iz kojege kao takva brisana.
Kako i jučer i danas velik broj ţena/parova iz najrazličitijih objektivnih i subjektivnih
razloga odbija raĎati i podizati 10-15 djece ( i više ako se dogode višeplodne trudnoće), a
tolika je tzv. prirodna stopa raĎanja bez ikakve kontracepcije, crkva je ipak u aktualnom
Katekizmu dopustila u svrhu regulacije začeća povremenu apstinenciju, tj.povremeno
uzdržavanje od spolnog odnosa. To naziva „prirodne metode“ regulacije poroda,koje
obuhvaćaju: „periodično uzdržavanje, metode regulacije poroda na temelju
samopromatranja te primjene neplodnih razdoblja" (čl.2370 Katekizam), uz opomenu da
za takvo što treba biti opravdanih razloga (čl.2368. Katekizma). Koji su to opravdani
razlozi opisano je prilično nejasno i dosta maglovito.
Inače, efikasnost "prirodnih metoda" spriječavanja začeća je mala, a njihovo provoĎenje je
prilično zahtjevno. Pri korištenju neke od prirodnih kontracepcijskih metoda, tj. metoda
periodične apstinencije u jednoj godini će zatrudniti 2-20 od 100 ţena (Pearl indeks 2-20),
ovisno o disciplini provoĎenja metode i o varijacijama fiziologije reproduktivnog procesa.
Nasuprot tome, neţeljenu trudnoću iskusiti će samo 1- 9 od 1000 ţena (Pearl indeks 0,10,9) u godini dana dosljedne primjene kontracepcijskih pilula17.
Zabrana artificijalne kontracepcije najteţe posljedice ima u zemljama u razvoju. Zbog
crkvene propagande i pritisaka ne financiraju se institucije za planiranje obitelji, ne plaćaju
se kontraceptivi pa ih se malo koristi. Dok u razvijenom svijetu kontracepciju koristi više
od 60% parova, u zemljama u razvoju to ih čini tek 10-30-ak %. Za primjenu tzv.
prirodnih metoda potrebno je dosta znanja i discipline oba partnera, što u siromašnim i
neobrazovanim dijelovima svijeta nije slučaj. Zbog toga su u zemljama u razvoju visoke
17
http://en.wikipedia.org/wiki/Comparison_of_birth_control_methods
10
11
stope induciranih pobačaja, koje nose visoku smrtnost ţena u generativnoj dobi,
sekundarni sterilitet i druge ozljede i kronične bolesti. (vidi 5.)
Katoličku crkvu na djelu protiv kontracepcije odlično ilustrira film Vinka Brešana
Svećenikova djeca iz 2013.. godine
3.1.2.1.Upotreba kontraceptiva u zdravstvene svrhe
Katekizam katoličke crkve ne spominje upotrebu kontraceptiva u svrhu prevencije ili
liječenja bolesti.
3.1.2.1.1.Prevencija spolno prenosivih infekcija
Spolno prenosive infekcije prenose se najčešće s čovjeka na čovjeka seksualnim odnosom,
ali neke od njih i kontaktom preko krvi, sline i koţe a neke i s trudnice na plod.
Danas ne postoji način koji 100% spriječava te infekcije.
Kondom (prezervativ) ne pruţa apsolutnu zaštitu od spolno prenosivih bolesti već štiti od
prijenosa uzročnika u 85%-95% slučajeva a moţda i manje, u 60-70% slučajeva. Razlozi
su neadekvatno korištenje kondoma, pucanje ili spadanje kondoma, prijenos nekih
infekcija slinom ili kontaktom koţa-koţa i drugi.
Uzdržavanje od seksa (apstinencija) takoĎer nije apsolutna zaštita od SPI, jer se neke
infekcije mogu prenijeti i poljupcem i dodirom, kao i krvlju. Osim toga, mala je
vjerojatnost da će osoba čitavog ţivota apstinirati od seksa. Čak i kada osoba u čitavom
ţivotu ima samo jednog seksualnog partnera i taj je u vezi apsolutno vjeran, i onda postoji,
doduše vrlo neznatan rizik da netko od njih infekciju dobije npr. kod zubara i prenese je
spolnim putem vjernom partneru. Konačno, i osoba koja svojevoljno apstinira od seksa
moţe doţiviti silovanje i pri tome dobiti neku spolno prenosivu infekciju.
“Siguran seks”, dakle, ne postoji. OdeĎeni stupanj rizika je uvijek prisutan, ovisno o
stupnju vlastite odgovornosti s kojom pristupamo seksu. Postoji samo “sigurniji seks” kada
odgovarajućim mjerama i ponašanjem umanjujemo mogućnost oboljevanja od spolno
prenosivih infekcija.
Zbog toga svakome, i seksualno aktivnoj i seksualno suzdrţanoj osobi treba znanje o
spolno prenosivim bolestima kao i o načinima na koje ih se moţe spriječiti. Ako
Katekizam o tome ne kaţe ništa, još je jači razlog za školski seksualni odgoj.
Spolno prenosive infekcije i AIDS nisu samo privatni problem pojedinca ili para, nego su
drugi (nakon patologije vezane uz trudnoću) najvaţniji uzrok zdravstvenih problema ţena
diljem svijeta, a imaju značajan udio u patologiji muškaraca i bolestima fetusa i
novoroĎenčeta te su čest uzrok sekundarnog steriliteta i perinatalnog mortaliteta.18 HIV/
AIDS ima karakteristike pandemije. Od otkrića pojave bolesti 80-tih godina do 2009. uzela
je oko 30 milijuna ţivota. Procjenjuje se da 2010 u svijetu s AIDS-om ţivi 34 milijuna
ljudi. SZO je 1999.izvijestila o 340 milijuna novih slučajeva oboljevanja od samo 4 spolno
18
Glasier A et all. Sexual and reproductive health: a matter of life and death. The Lancet 2006; 368 (9547):
1595-1607 doi: 10.1016/50140-6736(06)69478-6
11
12
prenosive infekcije (gonoreja, sifilis, klamidija, trihomonas). Najčešće podlijeţu upravo
mladi, posebno djevojke.
U globalnim razmjerima, kod seksualno aktivnih ljudi nema efikasnijeg načina za
suzbijanje ovih infekcija od kondoma. Kondom je jeftin i jednostavan za upotrebu i time
dostupan u čitavom svijetu .
MeĎutim, najviše zbog njegovog istovremenog kontraceptivnog učinka, katolička crkva ga
i danas zabranjuje.
Godine 2010.godine papa Benedikt XVI diljem katoličkog svijeta pobudio je velike nade
da je katolička crkva konačno napustila svoje rigidno stajalište glede kondoma, posebno u
svjetlu epidemije AIDS-a u Africi. U jednoj svojoj izjavi dao je muške prostitutke kao
primjer kada se korištenje kondoma moţe smatrati odgovornim činom u svrhu
spriječavanja širenja AIDS-a, iako ne i moralno opravdanim. Nakon prvotne zbunjenosti,
glasnogovornik Vatikana pojasnio je da se to odnosi i na homo- i na heteroseksualne
prostitutke u svrhu spriječavanja AIDS-a, ali da se time ne mijenja generalni stav crkve
protiv spriječavanja začeća. Na ţalost, tresla se brda-rodio se miš !
Dva njemačka odvjetnika, Christian Sailer i Gert-Joachim Hetzel podnijeli su 2011.
Godine MeĎunarodnom kaznenom sudu u Haagu tuţbu protiv pape Benedikta XVI za
zločin protiv čovječnosti zbog zabrane upotrebe kondoma u svrhu prevencije HIV/AIDS-a
( kao i zbog prikrivanja seksualnog zlostavljanja i drugih zlodjela).19
3.1.2.1.2.Upotreba kontraceptiva za liječenje
Iz drugih katoličkih izvora proizlazi da su hormonski kontraceptivi i sterilizacija
dozvoljeni u svrhu liječenja, npr.endometrioze i hormonski ovisnog karcinoma dojke,
dakle ako primarna svrha primjene nije spriječavanje začeća.
3.1.3. Seks neplodnih parova
Seks neplodnih parova, seks u menopauzi i trećoj dobi i seks ţena i muškaraca koji zbog
uklanjanja nekih spolnih organa više nisu fertilni nisu eksplicitno stipulirani u Katekizmu.
U srednjevjekovnim pravilnicima za pokoru seks sterilnih i starijih parova bio je
zabranjen, iako kaţnjavanje nije bilo propisano. S obzirom na opći stav crkve da je nereproduktivni seks bludnosti, tj razvrat, tj.amoral, dopustivnost spolnih odnosa u
navedenim grupama ljudi za crkvu ostaje, najblaţe rečeno, moralno upitna.
O neplodnim parovima Katekizam kaţe slijedeće:
"Bračni ţivot ţenidbenih drugova, kojima Bog nije udijelio imati djecu, bez obzira na to
moţe u ljudskom i kršćanskom pogledu biti sasvim osmišljen. Njihova ţenidba moţe
odsijevati plodnošću ljubavi, prihvaćanja drugih i ţrtve". (čl.1654. Katekizma)
"EvanĎelje pokazuje da fizička neplodnost nije apsolutno zlo. Nakon što su iscrpili
zakonite utoke zdravstvu, supruţnici koji trpe od neplodnosti pridruţit će se Gospodinovu
19
Sailer Ch i Hetzel G-J. Slučaj papa, David-udruga graĎana za zaštitu ljudskih prava, Zagreb, 2011.
http://david-udruga.hr/portal/wp-content/uploads/2011/04/slucaj_papa.pdf
12
13
Kriţu, vrelu svake duhovne plodnosti. Oni mogu pokazati svoju velikodušnost usvajajući
napuštenu djecu ili vršeći zahtjevne sluţbe u korist bliţnjega".( čl.2379. Katekizma)
Sve metode liječenja neplodnosti tehnikama medicinski potpomognute oplodnje su po
novom Katekizmu osuĎene kao "teško nemoralne" i "moralno neprihvatljive"(čl.2374.2379. Katekizma), iako je zahvaljujući njima u svijetu roĎeno već više od 5 milijuna
djece.(vidjeti 3.2.)
3.1.4./ Crkva potvrĎuje svoj negativni stav o istospolnom seksu
(Više o homoseksualnosti od iste autorice vidi na Protagori http://www.protagora.hr/Izmedija-clanak/Tko-voli-nek-izvoli-Sto-katolicka-crkva-naucava-o-spolnosti/334/
Homoseksualnost je za katoličku crkvu sluţbeno i dalje protuprirodan blud, "teško
izopačenje" i "teški grijeh", jer "čini homoseksualni" spolni čin "zatvaraju daru ţivota".
O homoseksualnom seksu novi Katekizam kaţe slijedeće:
"Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje,
Predaja je uvijek tvrdila da su čini homoseksualni u sebi neuredni. Protive se
naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave
čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti
odobreni" (čl. 2357 Katekizma). "Predstavljaju teški grijeh protiv čistoće". (
čl.2396. Katekizam).
Argumentacija su, kao što proizlazi iz Katekizma, Sveto pism i crkvena Predaja.
Homoseksualnim osobama Katekizam nalaže cjeloživotni celibat ako molitvom i
drugim bogougodnim djelima ne postignu promjenu svoje spolne orijentacije i
potom se heteroseksualno-katolički ožene, tj. dostignu "kršćansko savršenstvo". (
Katekizam čl.2359.)
U novom Katekizmu crkva je ipak donekle ublaţila svoju homofobnu retoriku. Ne traţi
više smrtnu kaznu za homoseksualce, kao nekad Stari zavijet ili sv. Pavao i ini drugi.
MeĎutim, zazivanje suosjećanja, poštivanja i nediskriminiranja homoseksualaca u novom
Katekizmu (čl. 2358. i 2359 Katekizma ) je tipičan "dvostruki govor" u funkciji podilaţenja
danas prevladajućem svjetskom trendu što potpunijeg ostvarivanja ljudskih prava svih
ljudi. Crkva još uvijek nalazi razumijevanje za homofobiju. Tako, npr. čl.10. iz Pisma
biskupima katoličke crkve o pastoralnoj brizi za homoseksualne iz 1986. godine 20 najprije
deklarativno osuĎuje svako nasilje prema homoseksualcima, ali istovremeno ocjenjuje je
da osnova za homofobne nasrtaje zapravo društveno prihvaćanje homoseksualnosti i/ ili
donošenje civilnih zakona koji štite homoseksualce, pa "ni crkvu ni društvo u cjelini ne
treba čuditi" što su takve "iracionalne i nasilne reakcije"u porastu !!!
MeĎutim, valja s radošću konstatirati da u Vatikanu u zadnje vrijeme pušu novi vjetrovi.
Sve više visokih i vaţnih crkvenih velikodostojnika otvoreno izjavljuju potporu
20
http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_19861001_homosex
ual-persons_en.html)
13
14
graĎanskim pravim homoseksualaca na zakonsko ureĎenje njihovih zajednica, bilo kroz
institut braka ili na drugi način.21
U svjetlu tih promjena još jadnije djeluje intenzivna homofobna kampanja u Hrvatskoj,
kamuflirana laţnim pozivom na zaštitu obitelji ( graĎanska inicijativa "U ime obitelji"),
koja ničim novim uopće nije ugroţena, osim krizom u kojoj se nalazi već desetljećima.
Svrha inicijative je izmjena Ustava RH, u koji se namjerava unijeti definicija braka kao
eksluzivne zajednice muškarca i ţene, a cilj je diskriminirati homoseksualne ljubavne i
obiteljske odnose onemogućavanjem sklapanja istospolnih brakova u budućnosti. Udio
katoličke crkve u ovoj inicijativi vidljiv je iz njezine javne podrške istoj i povezanosti
glavnih nositelja inicijative (začudo, i ovdje je na vrhu jedna liječnica !?) s visokim
crkvenim krugovima22, kao i iz recentnog otvorenog poziva Hrvatske biskupske
konferencije vjernicima da iziĎu na referendum 01.12.2013. i glasaju ZA inicijativu23.
Slična kršenja temeljnih ljudskih prava zloupotrebom demokratske procedure već su
poznata iz nacističkih vremena i s njima i osuĎena od većine civiliziranog svijeta. Kako će
hrvatski graĎani savladati postavljenu im referendumsku zamku imati ćemo uskoro priliku
vidjeti. S obzirom na sve brojnije glasove upozoravanja na opasnost i štetnost ove političke
manipulacije24, kojom bi većina ograničila garaĎanska prava manjini, smijemo se nadati da
će večina graĎana Hrvatske biti PROTIV.
3.2./ Sve metode liječenja neplodnosti tehnikama medicinski potpomognute oplodnje
su "teško nemoralne" i "moralno neprihvatljive" (čl.2374.-2379. Katekizma).
"… S moralnog stanovišta rađanje je lišeno svog vlastitog savršenstva kad nije
željeno (?!, opaska autorice) kao plod bračnog čina, to jest specifičnog čina
sjedinjenja supružnika" (čl. 2377. Katekizma)
"Tehnike koje uzrokuju odvajanja roditelja, zahvatom strane osobe u bračni par
(davanje sperme ili ženske gamete, posudba maternice) teško su nemoralne. Te
tehnike (inseminacija i heterologna umjetna oplodnja) vrijeđaju pravo djeteta da
21
Tihomir Ponoš. Reforma kurije: Vatikan obojen ruţičastom. Novi list 16.11.2013.
http://www.novilist.hr/Vijesti/Svijet/Reforma-kurije-Vatikan-obojen-ruzicastom
22
Kardinal Bozanić: Pozvani smo dati glas za istinu o braku. http://www.glaskoncila.hr/portal.html?catID=2&conID=34506&act=view
Dora Koretić. U ime tri obitelji: tajne veze bogatih voĎa katoličkog pokreta za promjenu Ustava. Globus
br.1175, 14.06.2013.
23
Poziv biskupa HBK povodom odrţavanja ustavotvornog referenduma o braku,18. 11.2013.
http://www.autograf.hr/presedan-cijeli-hrvatski-episkopat-u-zabludi/
Ţidovska općina Zagreb izjasnila se PROTIV referendumske inicijative http://www.jutarnji.hr/zidovskaopcina-zagreb--referendum-o-braku-zadire-u-prava-manjina/1139887/
24
Viktor Ivančić. Jazbina. Novosti br.727, 08.11.2013.
Branko Mijić. Referendum: Mi smo PROTIV. Novi list 21560; 16.11.2013. str 1.
SrĎan Brajčić: Istospolni brakovi europska su neminovnost. Novi list/Pogled: 16.11.2013. str 6-7
Tihomir Ponoš. Nema više nesvrstanih. Novi list/Pogled. 16.11.2013. str 10-11
Mrvoš Pavić. Što bi Isus zaokruţio. Novi list/Pogled.: 16.11.2013. str 11.
http://www.jutarnji.hr/miljenko-jergovic--iza-zeljke-markic-ne-stoje-vjerska-ucenja--stoje-raznipoglavari/1140628/ 19.11.2013
14
15
bude rođeno od oca i majke koje poznaje i koji su među sobom vezani ženidbom.
Oni su izdaja "isključivog prava supružnika da postanu otac i majka samo jedno
pomoću drugoga". (čl. 2376. Katekizma)
"Ako se te tehnike (inseminacija i homologna umjetna oplodnja) primjenjuju u krilu
bračnog para, možda su manje štetne, ali ostaju moralno neprihvatljive." ( čl.2377.
Katekizma)
U Hrvatskoj je od prve bebe roĎene 1983. godine zahvaljujući našem pioniru medicinski
potpomognute oplodnje Prof.dr.Predragu Drobnjaku i njegovom timu iz Petrove do sada
roĎeno oko 20 000 djece a u svijetu oko 5 milijuna. Crkveno učenje diskriminira i vrijeĎa i
svu tu djecu i njihove roditelje, kao i sve one koji će u budućnosti na svijet doći
zahvaljujući ovim postupcima. Posebno kada se u zadnje vrijeme protiv njih dodaje
perfidna objeda za „ubojstvo braće i sestara“, referirajući na preimplantacijske embrije koji
nisu iskorišteni za oplodnju.
4/ Katekizam deklarira generalno negativan stav crkve prema prema silovanju i
incestu, pornografiji i prostituciji
U pogledu ovih pojava danas nominalno postoji bliskost katoličkog i svjetovnog nazora:
nepoţeljne su i za osudu.
Praksa, meĎutim, pruţa drugačiju sliku, posebno kada su u pitanju djeca. Drţava spriječava
i kaţnjava, ali crkva samo prikriva, dok god moţe, kako bi sačuvala svoju svetačku
obrazinu.
4.1.Silovanje
„…U sebi je uvijek zao čin. Još je teže silovanje kad ga počine bliži srodnici…ili
odgojitelji nad pitomcima koji su im povjereni.“ (čl.2356. Katekizam)
Katekizam izjednačuje „spolne zloupotrebe koje odrasli učine nad djecom ili
mladima koji su im povjereni na brigu „ s rodoskvrnućem. ( čl.2389. Katekizam)
MeĎutim, zadnjih nekoliko decenija svijet je zapljusnut otkrićima silovanja i drugih
seksualnih zlostavljanja djece i adolescenata od strane katoličkih svećenika i drugih
pripadnika katoličke crkve, koje je crkva (moţda i stoljećima ?) sistematski prikrivala.
Najprije su 80-tih i 90.-tih godina XX stoljeća isplivala su na površinu masovna silovanja i
druga tjelesna i psihička zlostavljanja djece u institucijama (sirotišta, škole, bolnice) koje
je vodila Katolička crkva u Irskoj, Engleskoj, Njemačkoj, SAD, Kanadi i Australiji, a koja
su sezala do u 30-godine .25 , 26
25
26
http://en.wikipedia.org/wiki/Abuse_by_priests_in_Roman_Catholic_orders
http://en.wikipedia.org/wiki/Sexual_abuse_scandal_in_the_Congregation_of_Christian_Brothers
15
16
I mi smo u Hrvatskoj 2005. godine imali sličan slučaj u Caritasovom dječjem domu u
Brezovici.27
Drugi val strašnog otkrića započeo je s razotkrivanjem silovanja i drugih spolnih
zloupotreba djece i adolescenata u SAD, koji se ubrzo prelio na mnoge druge drţave na
svim kontinentima globusa (Austrija, Australija, Belgija, Čile, Francuska, Irska, Italija,
Kanada, Kenija, Malta, Meksiko, Nizozemska, Njemačka, Poljska, SAD …). 28 Broj djece
koja su od 1981-2005. pretrpila spolno nasilje od strane svećenika i drugih pripadnika
katoličke crkve neki procjenjuju na blizu 100 000, a još se otkrivaju novi-stari i novi-novi
slučajevi.
I u nas su zabiljeţeni slučajevi seksualnog zlostavljanja djece od strane svećenika.
Nekolicina su zbog toga i osuĎeni prema hrvatskom kaznenom zakonu 29. Tih nekoliko
slučajeva dobro ilustriraju stav društva i institucija prema svećenicima-pedofilima (šutnja
roditelja i ţupljana, blage presude, indolencija crkve) Tek prije nekoliko mjeseci, u lipnju
2013., HBK je prihvatila nove smjernice o postupanju pri slučajevima seksualnog
zlostavljanja djece odstrane svećenika.30Imala je prečeg posla; obstruirati uvoĎenje
spolnog odgoja u hrvatske škole !
Teţinu krimena povećava prikrivanje zločina i nekaţnjavanje zločinaca od strane same
crkve, neizvještavanje nadleţnih drţavnih organa o kriminalnim radnjama na štetu djece,
kao i uskraćivanje pomoći i obeštećenja ţrtvama ( vidi dokumentarni film Mia Maxima
Culpa: Silence in the House of God 31). Tek na pritisak javnosti i udruga ţrtava seksualnog
zlostavljanja procesuirani su i osuĎeni jedan dio klerika-zlostavljača i i poneki biskup i
kardinal koji su zločince i zločine prikrivali.Najveći dio ostao je izvan domašaja pravde.
Premješteni su druge ţupe ili na druge poslove unutar crkve, mnogi su mirno otišli u
27
http://www.index.hr/vijesti/clanak/u-caritasovom-centru-u-brezovici-djeca-silovana-ipremlacivana/262009.aspx)
28
(vidi npr. http://en.wikipedia.org/wiki/Catholic_sex_abuse_cases
http://www.catholicsforchoice.org/topics/other/documents/2002rightsofthechildshadowreport.pdf
Geoffrey Robertson. The Case Against Vatican Power.Newstatesman 08.09.2010
http://www.newstatesman.com/law-and-reform/2010/09/vatican-rights-state-italy
Geoffrey Robertson. The Case of the Pope: Vatican Accountability for Human Rights Abuse. London,
Pinguin Books, 2010.
Michael D’Antonio, Mortal Sins: Sex, Crime, and the Era of Catholic Scandal,Thomas Dunne Books, 2013.
Ray Mouton, In God’s House: A Novel About One of the Great Scandals of Our Time,Head of Zeus 2012)
29
http://www.index.hr/vijesti/clanak/hrvatski-biskupi-ako-medju-nasim-svecenicima-ima-pedofila-to-suporemecene-osobe/481506.aspx
http://www.index.hr/vijesti/clanak/rapskog-svecenika-pedofila-pustili-na-prijevremenu-slobodu-u-zatvoru-jetrebao-biti-do-sijecnja-2013/617202.aspx
http://www.index.hr/vijesti/clanak/pravosudje-na-hrvatski-svecenik-osudjen-za-pedofiliju-pod-uvjetnomkaznom-sluzio-mise/375720.aspx
http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Slucaj-Don-Nedjeljka-Ivanova-Za-zlostavljanje-djece-znali-iroditelji-ali-su-sutjeli
30
http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/hbk-prihvatio-smjernice-za-postupanje-u-slucaju-spolnog-zlostavljanjamaloljetnika---289748.html
31
Dokumentarni film A.Gibney: Mea Maxima Culpa: Silence in the Hous of God
http://www.youtube.com/watch?v=EH6dc449jec
16
17
mirovinu a tek su poneki dali ostavke na svoje crkvene funkcije ili otpušteni iz sluţbe. Dio
ţrtava dobio je kakvo-takvo materijalno obeštećenje, najčešće kroz vansudske nagodbe,
čime je crkva nastojala umanjiti srozavanje svog ugleda javnim sudskim procesima. U
SAD je katolička crkva isplatila oko 3 milijarde dolara ţrtvama seksualnog zlostavljanja
svećenika. Tuţbe protiv ex- pape Benedikta XVI za prikrivanje seksualnih zločina klera do
sada nisu urodile istragom ni sudskim procesom; američki sudovi stali su na stanovište da
je Vatikan suverena drţava a papa njezin poglavar koji ima diplomatski imunitet pa mu se
ne moţe suditi !32 MeĎunarodni kazneni sud u Haague-u takoĎer je upravo u lipnju 2013.
odbacio tuţbu protiv Vatikana i Benedikta XVI za zločin protiv čovječnosti s
obrazloţenjem da ne pripada u njegovu jurisdikciju.33 Tuţba Haagu protiv pape Benedikta
XVI od dvojice njemačkih odvetnika za zločine protiv čovječnosti još čeka ishod (predana
2011.)34 Ima najava da će nedavna ostavka Benedikta XVI rezultirati daljnjim
meĎunarodnim sudskim postupcima. Isluţeni papa prvi puta javno negira vlastitu
odgovornost za prikrivanje zlodjela svećenika u pismu poznatom talijanskom ateisti, inače
cijenjenom matematičaru, logičaru i esejisti, profesoru Piergiorgiou Odifreddi, kojeg je u
rujnu ove godine objavila talijanska La Repubblica. Pismo je odgovor na Odifreddijevu
knjigu u formi pisma, „Caro Papa, ti scriva“ (Dragi Papa, pišem ti), u kojoj znanstvenik
polemizira s katoličkom doktrinom.35
Zbog silovanja i drugih oblika spolnog zlostavljanja djece od strane svećenika, redovnika i
redovnica diljem svijeta, kao i zbog prikrivanja i nekaţnjavanja zločina i zločinaca radi
očuvanja reputacije i materijalnih dobara crkve i klera a na štetu djece-ţrtava, sve češće se
postavlja pitanje kršenja Konvencije o pravima djeteta Ujedinjenih naroda od strane Svete
stolice. Tako je Komitet za prava djeteta Ujedinjenih naroda u srpnju 2013 zatraţio od
Svete stolice da dopuni svoj izvještaj CRC/C/VAT/2 iz 2011.godine (zakasnio gotovo pune
2 decenije !!!; prema čl.44. Konvencije o pravima djeteta trebali su predati izvještaje
1997., 2002. i 2007) 36 U članku 11. a-f dokumenta List of issues to be taken up in
connection with the consideration of the second periodic report of the Holy See
(CRC/C/VAT/2)37 zatraţeni su vrlo detaljni podaci o ţrtvama i počiniteljima seksualnoh
zlostavljanja, o mjerama koje su poduzete radi kaţnjavanja zločinaca i onemogućavanja
njihovog daljnjeg kontakta s djecom, o pomoći i obeštećenju ţrtava, o prevenciji
seksualnog zlostavljanja, o obaveznom prijavljivanju drţavnim vlastima, o ušutkavanju
32
U.S. Says Pope Immune from Molestation Lawsuit. Associated Press 20.09.2005.
http://www.foxnews.com/story/2005/09/20/us-says-pope-immune-from-molestation-lawsuit
33
http://www.aleteia.org/en/arts-entertainment/news/court-vetoes-criminal-case-against-benedict-xvi2084001
34
Sailer Ch, Hetzel G-J. Slučaj papa, Udruga David, 2011 http://david-udruga.hr/portal/wpcontent/uploads/2011/04/slucaj_papa.pdf , jedinstven izdavački poduhvat na tu temu u Hrvatskoj !
35
http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/benedikt-xvi-opovrgnuo-zataskavanje-spolnog-zlostavljanja---304404.html
http://www.news.com.au/world-news/pope-benedict-breaks-his-silence-to-engage-atheist-mathematicianpiergiorgio-odifreddi/story-fndir2ev-1226726585334
36
http://www.catholicnews.com/data/stories/cns/1302996.htm
37
UN Committee on the Right of the Child. List of issues to be taken up in connection with the consideration
of the second periodic report of the Holy See (CRC/C/VAT/2) na http://www2.ohchr.org
17
18
ţrtava i td. Rasprava o izvještaju o ulozi katoličke crkve u seksualnom zlostavljanju djece
diljem svijeta u Komitetu za prava djeteta pri Ujedinjenim narodima očekuje se početkom
2014. godine i biti će veliki ispit savjesti kako za novog papu Franju tako i za Ujedinjene
narode.
Osim odgovornosti počinitelja, nije na odmet spomenuti i druge razloge proširenosti i
dugotrajnosti seksualnog zlostavljanja djece od strane klera: koncilijarnost mnogih drţava
i drţavnika prema katoličkoj crkvi, dugotrajni izostanak reakcije Komiteta za prava djeteta
i drugih agencija Ujedinjenih naroda 38, blagost nacionalnih pravosuĎa, nerijetko
prešućivanje u medijima (dok, su, s druge strane, neki mediji zasluţni za otkrivanje
zločina, npr.Boston Globe !) i, često, nevjerica i/ili šutnja roditelja i prestrašeni muk ţrtava.
Što se tiče silovanja ţena, crkva zabranjuje hitnu kontracepciju i pobačaj u slučaju moguće
ili faktične trudnoće. I onda kada se radi o djevojčicama. I onda kada se radi o silovanju
kao ratnom zločinu. Podršku im daju i neki liječnici, oni „koji prakticiraju svoju vjeru u
obitelji i u javnim poslovima“. Na pr., u Arkansasu, SAD, dr. Fay Bozzman, oftalmolog,
konzervativni krščanin (doduše baptist a ne katolik !), republikanski političar i direktor
tamošnje glavne javno-zdravstvene institucije je 1998. u svojoj kampanji za američki
Senat obećavao da će se zalagati za zabranu pobačaja u slučajevima silovanja, jer je
mišljenja da strah blokira ovulaciju, pa trudnoća kod silovanih ţena nastupa vrlo rijetko
(implicitno, ako je došlo do trudnoće, nije bilo silovanje !) ! Iako je ta njegova tvrdnja
izazvala negodovanje mnogih ţenskih udruga i on na kraju nije izabran u Senat, ipak se
njegova izmišljotina koristi u desničarskim anti-choice krugovima i nakon njegove smrti
2005.godine. 39
4.2. Incest
Katekizam u 6.zapovijedi incest samo ovlaš spominje u sklopu Povreda čistoće, uz
silovanje (čl.2356. Katekizma) i u Drugim grijesima protiv dostojanstva ženidbe (čl.2389.
Katekizma).
„Još je teže silovanje kada ga počine bliži srodnici ( usp.rodoskvrnuće ili incest) ili
odgojitelji na pitomcima koji su im povjereni“. (čl. 2356.Katekizma)
„…Sveti Pavao žigoše taj posebno težak grijeh…Snagom Gospodina našega
Isusa Krista,
neka se takav preda Sotoni na propast tijela (I Kor 5,1,4-5). Rodoskvnuće kvari
odnose u obitelji i označava nazadovanje prema animalnosti.“ ( čl.2389.Katekizma)
Katekizam (čl.2356.Katekizma) izjednačava težinu skrnavljenja povjerenja koja prati
silovanje izvršeno od osoba kojima su djeca i mladi povjereni na brigu i odgoj
(odgojitelji, učitelji, svećenici…) s rodoskvrnućem (incestom).
Inače, u Bibliji ima mnogo slučajeva incesta, od djece Adama i Eve koja su se meĎusobno
sparivala, preko npr. Abrahama, Lota, Isaka i Jakova, do kontroverznog pasaţa u
38
Robertson G. The case against Vatican power.NewStatesman 08.09.2010.
http://www.newstatesman.com/law-and-reform/2010/09/vatican-rights-state-italy
39
http://en.wikipedia.org/wiki/Fay_Boozman
18
19
1.poslanici Korinćanima, u kojoj, po nekim interpretacijama, sv.Pavao moţda odobrava
brak oca i kćeri, kada je kćer ostala neudata. (7: 36-38)
Crkva je pak stoljećima blagosiljala brakove katoličkih monarha koji su bili u bliskom
krvnom srodstvu, posebno u dinastijama Habsburg, Hohenzoller, Bourbon i Savoy.
Danas crkva smatra teškim grijehom namjerni prekid trudnoće i onda kada je posljedica
incesta. Pobačaj je u očima crkve teţi grijeh od silovanja i rodoskvrnuća.Taj stav je zorno
pokazao slučaj 9-godišnje djevojčice iz Brazila 2009.godine, koja je zanijela blizance s
očuhom .Nakon hitno izvršenog pobačaja, nadleţni nadbiskup ekskomunicirao je
djevojčicinu majku i liječnike ali ne i očuha, s obrazloţenjem da je njegov grijeh manji40 !
4.3.Pornografija
„…Ona je teški prijestup. Građanske vlasti moraju spriječiti proizvodnju i širenje
pornografskih proizvoda.“ (čl.2354. Katekizma)
Glede pornografije, nije na odmet podsjetiti da je do danas teško naći tvrĎe pornografske
literature od srednjevjekovnih crkvenih priručnika za pokoru (tajni libri poenitentiale) ili
npr. dijelova Theologie moralis katoličkog sveca, biskupa, teologa i crkvenog doktora iz
18.stoljeća Alfonsusa, Maria de Ligourija.41
Kako danas izgledaju ispovjedi seksualnih „prijestupa“ muškaraca i ţena, djevojaka i
mladića, obavijeno je velom ispovjedne tajne. Priručnici za pokoru su mnogo uvijeniji,
usklaĎeni s vremenom u kojem se (još uvijek) poštuje privatnost osobe, a koliko će
svećenik ulaziti u intimu pokornika ovisi o njemu samom. Prve ispovijedi dječjih grijeha
po 6. zapovijed „Ne sagriješi bludno !“ , koje je crkva tempirala prije prve pričesti, za dob
od 9-10 godina ( 3.razre osnovne škole, po crkvi tzv. „doba nevinosti“, koju nitko, osim
naravno, ljudi u mantijama ne smije skrnaviti !), iako zaštićene ispovjednom tajnom
povremeno dospijevaju u javnost kao prilično skaradni sadrţaji.42
U recentno doba, najviše prilikom istraga slučajeva silovanja i drugih seksualnih
zlostavljanja djece od strane klera otkriveni su i osuĎeni pojedini svećenici koji posjeduju
ili proizvode dječju pornografiju, ili su je koristili da umanje inhibiciju djeteta kojeg su
poticali ili prisiljavali na seksualne radnje. Ako na Google upišete „priests and
pornography“ dobiti ćete u 0,24 sekunde preko 26 000 rezultata.OsuĎeno je nekoliko
40
http://thinkprogress.org/health/2012/05/25/490171/brazil-excommunication-for-abortion/?mobile=nc
41
Tekst Karl-Heinz Deschnera preveden 1993 u 39. broju časopisa Treći program radio Zagreba" pod
naslovom" Moralno-teološki detalji ili "skliska materija". MeĎu inim citira pitanja ispovjednika iz "Njemačke
knjige crkvene pokore" (Poenitentiale Ecclesiarum Germaniae) koje glase ovako: "Jesi li spavao sa sestrom
svoje ţene ?", "Jesi li bludio s dvije sestre ?, "Jesi li tjerao blud sa svojom kćeri ?", s maćehom ?, sa ţenom
svog brata ?, sa ţenom svog oca ?. "Jesi li griješio protiv prirode, to znači koitirao s muškarcem ili sa
ţivotinjom, s kobilom, kravom ili magarcem ili nekom drugom ţivotinjom ?" Za svaki grijeh propisana je
pokora; npr. za seksualno općenje s rupom u drvetu ili rupom u grani 20 dana na kruhu i vodi; za coitus per
anum 15 godina svakog ponedjeljka, srijede i petka (feriae legitimae).
42
http://www.index.hr/vijesti/clanak/sto-crkva-uci-djecu-obescascujem-tijelo-i-prljam-dusu-ako-besramnomislim-govorim-gledam-diram-sebe/657820.aspx
19
20
svećenika; u najnovije vrijeme Shawna Ratigan (47 g)43 iz Missourija, SAD, dobio je 50
godina zatvora, a zbog neprijavljivanja sumnje osuĎen je i njemu nadreĎeni biskup Robert
Finn. Crkva je prikrivala i takve zločine, iako krše drţavne zakone i Fakultativni protokol
o trgovini djecom, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji uz Konvenciju o pravima
djeteta (Sveta stolica je potpisnica i jednog i drugog ugovora) 44.
Godine 2011. otkriveno je da neke njemačke biskupije zaraĎuju na pornografiji.Imale su
vlasničke udjele u izdavačkom poduzeću koje proizvodi pornografsku literaturu.45
4.4.Prostitucija
„…je grijeh…, a kada pogaĎa djecu i mlade u razvoju u isto vrijeme je i sablazam.
…ipak krivnja može biti umanjena uslijed bijede, ucjene i društvenog pritiska.“
(čl.2355. Katekizma)
Crkva je vjekovima (od Augustina do Tome Akvinskog i dalje) podrţavala prostituciju kao
„manje zlo“, jer navodno štiti djevice i čestite ţene od poţude i silovanja muškaraca. Papa
Siksto IV čak je uveo licenciranje rimskih bordela od čega je imao godišnji prihod od 30
000 dukata godišnje. U XV i XVI stoljeću neke crkvene institucije i klerici-pojedinci bili
su vlasnici bordela, a nemali broj svećenika bili su klijenti „javnih kuća“. Prostitutke su
pratile sve kriţarske vojne.46
Upravo ovih dana (lipanj i srpanj 2013.)47 izbila je u javnost objeda nekoliko svećenika za
organiziranje lanca muške prostitucije u Rimu i okolici i započeta je istraga protiv trojice.
Navodno su u suradnji s nekim civilnim osobama regrutirali siromašne imigrante, neke i
maloljetne, za plaćeni seks sa svećenicima. Vatikan je optuţbe demantirao, iako je sam
papa Franjo nešto ranije potvrdio postojanje gay lobija u Vatikanu.48 „Zviţdač“, don
Patrizio Poggi, inače osuĎeni pedofil koji je odsluţio petogodišnju kaznu zatvora, hitro je
uhićen zbog klevete, a mediji za sada ne izvještavaju dalje o toj vrlo „skliskoj“ temi.
Nešto kasnije (rujan 2013.) izašao je na vidjelo novi skandal; vatikanski nuncij u
Dominikanskoj Republici, nadbiskup Jozef Wesolowski i ţupnik Wojcijeh Gil prijavljeni
su Vatikanu i drţavnom tuţiteljstvu u Santo Domingu zbog prostitucije i orgijanja s
maloljetnim dječacima, od kojih su neki imali samo 8 godina, a dio ih je bio iz sirotišta i
popravilišta. 49 Prijave su podnijeli nadbiskup Santo Dominga i rektor Papinskog
43
http://www.huffingtonpost.com/2013/09/12/shawn-ratigan-child-porn-priest-sentenced_n_3916434.html
44
The Centre for Constitutional Rights. Fighting for the Future. www.ccrjustice.org
45
http://www.ewtn.com/vnews/getstory.asp?number=116690
46
Ruth Karras. Common Woman: Prostitution and sexuality in mediavel England.
http://cla.umn.edu/rmk
47
http://www.huffingtonpost.co.uk/2013/07/01/don-patrizio-poggi-convicted-paedophile-priest-arrestedslander-vatican-rent-boy-sex-ring_n_3528070.html
48
http://www.huffingtonpost.co.uk/2013/06/12/gay-lobby-exists-vatican-pope-francis_n_3426055.html
49
http://www.jutarnji.hr/novi-slucaj-crkvene-pedofilije-papa-franjo-povukao-iz-dominikanske-republikenuncija-zbog-seksa-s-maloljetnicama/1124467/
http://www.huffingtonpost.com/2013/09/12/jozef-wesolowski-sex-abuse_n_3917090.html
20
21
katoličkog sveučilišta u Santo Domingu. Papa Franjo odmah je povukao svog nuncija, koji
kao vatikanski diplomat uţiva diplomatski imunitet i ne podpada pod jurisdikciju
Dominikanske Republike, u Vatikan, gdje će se provesti istraga i odrediti eventualna
kazna. Svećenik Gil je u svibnju, netom su podnesene prve prijave, otputovao u rodnu
Poljsku. Nije poznato jeli se vratio.
5/ Crkva u ovom Katekizmu prvi put službeno integralno afirmira svoje učenje da
trenutkom začeća nastaje ljudska osoba sa svim pripadajućim osobnim pravima
"Svaki ljudski život, od časa začeća sve do smrti, svetinja je zato što ljudsku
osobu sveti i živi Bog hoće radi nje same na svoju sliku i priliku" (čl.2319. Katekizma)
U kontekstu katoličkog nauka o ljudskoj spolnosti, ovo učenje odraţava se prvenstveno na
područje ljudske prokreacije, konkretno na pobačaj (5.1.), embrionalna tkiva i stanice
(5.2.) i medicinski potpomognutu oplodnju (3.2.), pa će tamo biti detaljnije obraĎeno.
Ima i druge implikacije (eutanazija, donacija organa osoba kod kojih je proglašena
moţdana smrt, smrtna kazna ), ali one prelaze okvire ovog teksta.
Radi se o kontroverznom učenju, koje, osim što nema veze s ireligioznim poimanjem
ljudskog ţivota i ljudske osobe te znanstvenim spoznajama vezanim uz humanu
reprodukciju, proturječi i s nekim ranijim katoličkim crkvenim učiteljima i papama kao i
višestoljetnoj crkvenoj praksi. Kroz povijest crkvene misli doţivjelo je višekratne
promjene, o čemu danas postoji totalna amnezija. 50. Aktualno učenje nije proglašeno
nepogrešivim (dogmom), pa je moguće da će se i dalje mijenjati.
5.1. Pobačaj (čl. 2270.-2275., 2319. i 2322. Katekizma)
Namjerni, izazvani, inducirani, direktni pobačaj51 je pojava koja u sebi nosi visoki
emocionalni naboj i izaziva sukobljavanja na svjetonazorskoj, vjerskoj, etičkoj, moralnoj,
medicinskoj, znanstvenoj, sociološkoj, pravnoj i političkoj razini.Oko njega se isprepliću
osobni, religijski i politički stavovi i interesi koje je teško uskladiti u demokratskoj
proceduri.
Pobačaj je tu od pamtivijeka. Iako ga nitko ne ţeli: ni trudnica koja mu se podvrgava, ni
obitelj, ni društvo, ni zdravstvo, ni crkva; ni oni koji su „pro-choice“52, ni oni koji su „antichoice 53“.
50
Roman Catholicism and abortion access. Overview: Evolution of RomanCatholic positions on abortion
http://www.religioustolerance.org/abo_hist_c.htm, saţet povjesni pregled
51
http://www.newworldencyclopedia.org/entry/Abortion
52
pro-choice pokret: pokret za pravo ţena na izbor u stvarima koje se tiču njene reproduktivne funkcije;
prvenstveno se odnosi na pravo na inducirani pobačaj u prvom i drugom trimestru trudnoće i upotrebu
kontracepcije
53
anti-choice pokret: pokret protiv induciranog pobačaj koji traţi njegovu zabranu. Odriče ţenama pravo da
odlučuju o svojoj reproduktivnoj funkciji. Nastao kao reakcija na dekriminalizaciju pobačaja 70-ih godina
XX stoljeća u većini razvijenih zemalja svijeta. Naziv "pro-life", kojeg aktivisti preferiraju, je manipulativan;
upućuje na obranu ţivota embrija ali ţivot ţene potpuno ignorira.
21
22
Jedni ga ipak prihvaćaju kao nuţno zlo i zalaţu se za primjenu metoda spriječavanja
začeća koje bi pobačaj učiniti suvišnim a ţeni ostavili mogućnost da rodi onoliko djece
koliko ţeli i moţe imati.
Drugi ga ţele zakonom u potpunosti zabraniti i, uz dodatnu zabranu kontracepcije,
prisiliti ţenu da pod prijetnjom kaznenih sankcija rodi svako dijete koje zanese, bez obzira
ne njezine osobne ţelje, prilike i mogućnosti.
Dobar dio javnosti ima iznijansiran i manje polariziran pogled na pobačaj, pa niti ga ţeli
striktno zabraniti niti striktno dopustiti.
Šezdesetih i sedamdesetih godina XX stoljeća pobačaj je dekriminaliziran u većini zemalja
razvijenog svijeta.54 Konferencija Ujedinjenih naroda o stanovništvu i razvoju, odrţana u
Cairu 1994. godine formulirala je pitanja reproduktivnog zdravlja i reproduktivnih prava.
55
Početkom trećeg milenija u Evropi drţavno zakonodavstvo dopušta pobačaj iz slijedećih
razloga: u 96% drţava zbog spašavanja ţivota trudnice, 90% drţava za očuvanje tjelesnog i
mentalnog zdravlja ţene, 88% drţava zbog bolesti fetusa, 87% drţava zbog silovanja i
incesta, 79% drţava zbog ekonomskih i socijalnih razloga i 69% drţava na zahtjev
trudnice.56 Zabrana svakog pobačaja postoji još samo u Malti.
Kako aktualno učenje katoličke crkve o pobačaju ima vaţne neposredne i potencijalno
dalekoseţne posljedice za cjelokupno društvo a posebno za ţene, obraditi ćemo ga
opširnije. Još vidi na...LINK na novi tekst Pobačaj
Aktualno učenje katoličke crkve o pobačaju
"Dijete ima pravo na život od samog začeća. Izravni pobačaj, bilo da je željen kao
cilj bilo kao sredstvo je "sramotna" praksa, teško protivna čudoređu. Crkva taj
prijestup protiv ljudskog života kažnjava zakonskom kaznom
izopćenja.“(2322.Katekizma)
" Ljudski život mora biti cijenjen i štićen bez ograničenja od časa začeća.
Ljudskom biću moraju od prvog časa postojanja biti priznata osobna prava, među
kojima je i nepovredivo pravo svakog nedužnog bića na život...(čl.2270. Katekizma)
„... Izravni pobačaj, što znači pobačaj koji je željen bilo kao cilj bilo kao sredstvo,
teško se protivi ćudorednom zakonu: Ne ubij dijete pobačajem niti ga pogubljuj
nakon rođenja…Stoga život, jednom začet, treba najbrižnije štititi: pobačaj i
čedomorstvo užasni su zločini." (čl.2271. Katekizma)
" Formalna suradnja u vršenju pobačaj teški je grijeh.Crkva taj prijestup protiv
ljudskog života kažnjava zakonskom kaznom izopćenja" (čl. 2322.Katekizma).
Iz crkvenog stava da ljudska osoba nastaje trenutkom začeća izvedena je tvrdnja da je
svaki pobačaj "prijestup protiv ljudskog života", tj. ubojstvo, kažnjivo kaznom
54
Cook RJ et all. International Developments in Abortion Law from 1988 to 1998. Am J Pub Health 1999;
89(4): 579-586
55
UNFPA International Conference on Population and Development, Cairo, 1994.
http://www.unfpa.org/public/home/publications/pid/1973
56
Lazdane G. Abortion in Europe: 10 years after Cairo. Enter nous, 2005; 59: 4
22
23
izopćenja unaprijed izrečenog (čl.2272. i 2322. Katekizam. i kan.1398. Zakonik kanonskog
prava, 1983.)
Novost je da novi Katekizam namjerni pobačaj tematizira u 5. zapovijed „Ne ubij“,
zajedno s ubojstvom čovjeka, izvršenjem smrtne kazne, zakonitom obranom u miru i u
ratu, samoubojstvom i eutanazijom. (za usporedbu vidi 5.božju zapovijed "Ne ubij !" u
predhodnom Rimskom katekizmu iz1566., koja ne uključuje pobačaj 57)
Crkva nalazi razumijevanje i olakšice i za ubijanje u ratu, i u samoobrani, za zločince, za
samoubojice, za samrtnike- samo za pobačaj nema pardona ! Crkva ima bogato iskustvo u
diskriminaciji ţena, koje se, eto proteţe do naših dana.
Ispada da je meĎu običnim smrtnicima „svet“ i neprikosoven samo plod u maternici, pa
crkva od svih mogućih presizanja na ljudski ţivot pobačaj drţi jedinim zločinom kojeg bez
izuzetka kaţnjava najteţom crkvenom kaznom- ekskomunikacijom unaprijed izrečenom !
(Istu teţinu za crkvu ima još samo ubojstvo pape i svećenika; i ono povlači za sobom
ekskomunikaciju. Ostala hotimična ubojstva crkveni zakon ne kaţnjava ekskomunikacijom
!).
Primarna posljedice ovakvog crkvenog nauka da je katolkinjama pobačaj zabranjen u bilo
kojim okolnostima. Ni vaţeći Katekizam ni Zakonik kanonskog prava ne navode nikakve
iznimke niti olakšice. Taj nauk ima i brojne druge negativne efekte po ţenu i društvo u
cjelini, a ako se ugradi u graĎansku legislativu, zahvaća i sve ne-katolike. Više vidjeti
na...LINK na tekst Pobačaj.
1. Ţrtve silovanja i incesta ne smiju pobaciti, nego moraju roditi začetu djecu. Čak i
kada su maloljetne ili kada je silovanje bilo ratni zločin, kao nedavno u Hrvatskoj,
BiH, na Kosovu, u Ruandi i drugdje.
2. Trudnica mora roditi i kada je prenatalnom dijagnostikom utvrĎeno da je plod teško
oštećen ili boluje od bolesti koje su inkompatibilne sa ţivotom izvan maternice
duljim od nekoliko sati, u najboljem slučaju nekoliko mjeseci (anencefalija, letalne
trisomije…), ili kada njegova bolest postnatalno znači dugotrajno mučenje i patnju
i za dijete i za obitelj.
3. Socijalno-ekonomske indikacije za prekid trudnoće za crkvu ne postoje.
Nezaposlenost, siromaštvo, prekid školovanja, maloljetnost, potencijalni gubitak
posla zbog trudnoće, problemi u odnosima s partnerom, nemogućnost odgovornog
podizanja djeteta, zlostavljanje i zanemarivanje ranije roĎene djece, šikaniranje
zbog vanbračne trudnoće…- sve su to razlozi koja crkva uopće ne
priznaje.Siromaštvo je posebno teţak problem u zemljama u razvoju.
4. Na zubu crkve su posebno rani pobačaji na zahtijev trudne ţene ( obično do 10. ili
12. tjedna računajući od začeća ili zadnje menstruacije). Trudnica u tom razdoblju
uţiva punu zaštitu privatnosti, ne mora objašnjavati svoje razloge niti traţiti ičije
odobrenje za pobačaj. Iako se velika većina trudnice na takav pobačaj, kada je
legalan (a jeste u 69% evropskih drţava i u Hrvatskoj58 ) odlučuju iz velike nuţde
57
http://www.catecheticsonline.com/Trent3.php, vidi V zapovijed
58
Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978.
(NN 18/78, NN 88/09)
23
24
(socio-ekonomski razlozi, silovanje, incest,…), crkva ih stigmatizira kao
egocentrične zločinke koje radi vlastitog egoizma ubijaju svoje dijete (pogledati
npr. „Majke ubojice ?“ na jednom hrvatskom katoličkom forumu 59) .
5. Katekizam i Zakonik kanonskog prava ne spominju kao izuzetak od opće zabrane
pobačaja čak niti neposrednu opasnost za ţivot i zdravlje trudne ţene. Ipak, barem
prema direktivi Američkih katoličkih biskupa o etičnoj i religijskoj katoličkoj
zdravstvenoj zaštiti 60dopušteno je liječenja ţene i onda kada za posljedicu ima i
smrt ploda. Neki to zovu “indirektni pobačaj“, jer je, npr. pri izvanmateričnoj
trudnoći ili karcinomu maternice, kada se odstranjivanjem spolnih organa
zahvaćenih patološkim stanjem primarno spašava zdravlje/ţivot trudnice, a smrt
ploda nije direktni izazvani pobačaj nego neţeljena nuspojava osnovnog zahvata.
Kako ovakvi izuzeci nisu navedeni niti u Katekizmu niti u Zakoniku kanonskog
prava koji obavezuju sve katolike, ne-medicinskoj javnosti, pa i mnogim klericima
nisu ni poznati i ne primjenjuju se globalno. Istovremeno, u katoličkim bolnicama
širom svijeta postoje i drugačiji, interni napuci, koji zabranjuju direktni pobačaj i
onda kada nastavak trudnoće znači smrt trudnice. Ilustrativan primjer ovakvog
rašamona je slučaj ekskomunikacije časne sestre Margaret McBride iz jedne
katoličke bolnice u Arizoni zbog davanja suglasnosti da se prekine 11 tjedana stara
trudnoća 28-godišnje ţene, majke 5-ero djece, zbog ţivotne opasnosti za trudnicu
(bolovala je od plućne hipertenzije).61 Taj slučaj, koji se dogodio 2009.godine
izazvao je velike diskusije meĎu katoličkim moralnim teolozima i u laičkoj
javnosti, ali do sada nije izmijenio crkvenu zabranu direktnog pobačaja iz bilo
kojeg razloga i s time povezan princip ţrtvovanja ţivota trudnice. Tek je nametnuto
pitanje sigurnosti trudnica u katoličkim bolnicama diljem svijeta.
Političko djelovanje crkve glede pobačaja
U vezi s pobačajem, Katekizam izravno ulazi u politiku !
Katekizam eksplicitno od države traži kažnjavanje pobačaja u skladu s crkvenim
naukom !
" Dosljedno poštovanju i zaštiti koja ide djetetu od časa začeća, morat će zakon
predvidjeti odgovarajuće kaznene odredbe za svako namjerno ugrožavanje
njegovih prava (čl.2273.Katekizma).
Katekizam čak optuţuje drţavu da " nekim proglašenim zakonom"(aluzija na zakone
kojima su regulirani pobačaj i „umjetna oplodnja“, opaska autorice)..." niječe
jednakost sviju pred zakonom" (aludira se na jednakost embrija i čovjeka,
opaska autorice ) , čime "bivaju ugroženi sami temelji pravne države". ( čl.2273.
Katekizma)
59
Majke ubojice ? http://www.katolicki.info/forum/viewtopic.php?f=3&t=555 .
The Ethical and Religious Directives for Catholic Health Care Services (ERD) Directive 45 , iz 2009., V
izdanje http://www.usccb.org/issues-and-action/human-life-and-dignity/health-care/upload/EthicalReligious-Directives-Catholic-Health-Care-Services-fifth-edition-2009.pdf)
61
http://www.irishcentral.com/news/Safety-of-women-in-Catholic-hospitals-questioned-by-top-bioethicist-94688044.html
http://en.wikipedia.org/wiki/Excommunication_of_Margaret_McBride
60
24
25
Političko katoličanstvo u snaţnoj je globalnoj ofenzivi za zabranu pobačaja ili barem
oteţavanje njegovog vršenja u skladu s aktualnim naukom crkve i vatikanskim
programom "nove evangelizacije". 62(LINK na novi tekst Sekularizam i nova
evangelizacija).
Bojeći se da sekularizirana katolička i nekatolička javnost neće dobrovoljno prihvatiti
odredbe novog Katehizma o pobačaju i drugim intimnim ljudskim stanjima vezanim uz
ljubav, seksualnost i reprodukciju, katolička hijerarhija priklanja se prisili. Automatska
ekskomunikacija očito više ne pali, pa su potrebni djelotvorniji pritisci. Smrtne kazne u
Evropi više nema, ali i zatvorska kazna za ţenu i sudionike u pobačaju (doktore,
med.sestre, …) bi mogla posluţiti svrsi. Ako katolici iz vjerskog uvjerenja u svetost ţivota
od začeća do smrti ne odbijaju nego ipak čine pobačaj, strah od zatvora mogao bi moţda
posluţiti kao bolji motivator da ih u tome spriječi ? Ne kaţe se uzalud „Dobar je strah
kome ga je bog dao !“
Zato crkva nastoji prisilu delegirati na drţavne vlasti, traţeći od njih da donesu civilne
zakone koji će penalizirati ono što odstupa od religijskih normi katoličke crkve. Od tzv.
"konstantinovskog obrata" crkva se sluţila drţavnom silom, tzv."bracchium saeculare" za
učvršćivanje svojih zahtjeva i ostvarivanje svojih interesa. U takvoj raboti ima
višestoljetno iskustvo s Inkvizicijom; drţava je spaljivala, vješala, utapala, rasčetvoravala
na kotaču…sve one koje je crkva proglasila krivim, a crkva se predstavljala kao blaga i
milosrdna; ona ne prlja ruke i ne prolijeva krv (Ecclesia non sitit sanguinem)“.
Radi se intenzivno kroz Ujedinjene narode i Evropsku uniju, a na razini pojedinih drţava
putem svih civilnih i vjerskih kanala koji su na raspolaganju. LINK na Sekularizacija i
nova evangelizacija
Da bi osigurao donošenje drţavnih zakona po mjeri crkve, Vatikan je 2003.godine donio
Doktrinarnu notu o nekim pitanjima participacije katolika u političkom životu (
Kongregacija za nauk vjere, prefekt kardinal J.Ratzinger)63 kojom se, uz ostalo, nastoji
direktno utjecati na rad katolika-zakonodavaca i odluke političara-katolika. Prema uputi
kardinala Ratzingera u memorandumu Kongregacije za nauk vjere "O nedostojnima za
primanje svete pričesti"64 iz srpnja 2004., Zakonik kanonskog prava u kan. 915. već daje
osnovu kojom crkva moţe, kad hoće ili kad to bude htjela, uskraćivanjem pričesti i / ili
prijetnjom izopćenja natjerati katoličke političare, pravnike i druge poluge vlasti da donesu
zakone po mjeri crkve.
U Hrvatskoj se priprema atak na vaţeći liberalni Zakona o zdravstvenim mjerama za
ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece 65donešen još 1978. godine u
62
Apostolsko pismo Benedikta XVI u obliku motuproprija kojim se ustanovljava Papinsko vijeće za
promicanje nove evangelizacije,21.09.2010. http://www.zg-nadbiskupija.hr/default.aspx?id=7196
63
http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20021124_politica_e
n.html
64
http://en.wikipedia.org/wiki/Canon_915 . Vidi odlomak 3.4.
65
Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978.
(NN 18/78, NN 88/09), na adresi http://www.propisi.hr/print.php?id=9842
N.Hlača. Zakon o pobačaju Republike Hrvatske 1978-2008.
http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&frm=1&source=web&cd=8&ved=0CFgQFjAH&url=http
25
26
bivšoj drţavi, koji dopušta pobačaj na zahtjev trudnice do 10.tjedna od dana začeća (8
tjedana od zadnje menstruacije), a kasnije ako to odobri prvostupanjska odnosno
drugostupanjska komisija, u slučajevima ugroţenosti ţivota ili zdravlja ţene, teške bolesti
ploda i u slučajevima trudnoće nastale silovanjem, obljube nad nemoćnom osobom,
obljube zloupotrebom poloţaja, obljube djeteta ili rodoskrvnućem. Isti zakon regulira i
mjere trajnog (sterilizaciju) i privremenog spriječavanja trudnoće (kontracepciju).
Predsjednik HBK i zadarski nadbiskup Ţelimir Puljić s mise u Velikom Rujnu za crkvenodrţavni blagdan Velike gospe ove godine već je izrijekom pozvao Hrvatski sabor da
revidira vaţeći zakon o pobačaju, dok je to isto, ali manje direktno, istovremeno
činio i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u Sinju, veličanjem lik i djelo kninske
primalje koja je odbila asistirati pri pobačaju.66 Zabranu pobačaja zatraţio je krčki biskup i
tadašnji predsjednik HBK Valter Ţupan još u lipnju 2011.godine, u zahvali papi Benediktu
XVI koji je tada posjetio Hrvatsku.67
Stoga se oni graĎani Hrvatske koji ne dijele stavove crkve po pitanju pobačaja trebaju
pripremiti za skoru novu konfrontaciju, da ne budu zatečeni kao što su bili kampanjom
protiv školskog spolnog odgoja i graĎanskom inicijativom "U ime obitelji".
Povijest crkvenog učenja o pobačaju
Iako je " već od prvog stoljeća Crkva isticala moralnu zloću svakog izazvanog pobačaja"
( čl.2270 Katekizma), stavovi crkve značajno su se mijenjali kroz povijest.68
Današnje učenje crkve staro je izmeĎu 100 i 150 godina. Ono datira s bulom Pije IX
Apostolicae Sedis moderationi iz 1869.69, koja regulira razna crkvenopravna pitanja koja
su se pojavila nakon koncila u Trentu, a meĎu ostalima i pitanje kazne za izvršenje
pobačaja. Tim crkvenim dokumentom brisano je dotadašnj višestoljetno razlikovanje
izmeĎu stupnja grešnosti ranog ( prije "animacije" ploda) i kasnog (nakon "animacije", tj
nakon početka micanja ploda u ţeninoj utrobi), pa je za svaki izazvani pobačaj, rani i
kasni, propisana jednaka crkvena kazna automatske ekskomunikacije.
Do tada su se vjekovima vodile učene rasprave teologa o času „animacije“ ploda u
maternici, tj.o trenutku kada bog udahnjuje plodu dušu i započinje ljudski ţivot. Jedna
struja je tvrdila da se animacija dogaĎa u času začeća a druga da se dešava kad je plod već
formiraran, pa trudnica osjeća njegovo micanje (cca 20.tj trudnoće, odnosno 40-og dana
kod muškog a 80-og dana ! kod ţenskog ploda, 116 dana po papi Inocentu III). Očito je
kroz više desetaka stoljeća prevladavala struja tzv. odgođene animacije, naslijeĎena od
Aristotela, Augustina, Gracijana, Jerolima i Tome Akvinskog, koja je i prihvaćena kao
%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F60948&ei=fmZ1Ut7UBaiC4ATu14GYBQ&usg=AFQjCNGtIChubkCVhJY5bhy_V5jpJDQxg
66
http://www.vecernji.hr/vijesti/zadarski-nadbiskup-zelimir-puljic-pozvao-vlast-da-zabrani-pobacaj-clanak598677
http://www.tldm.org/News9/CanonLaw915onPro-AbortPolitions.htm
67
Marić J. Ţupan: Traţimo da se revidiraju zakoni i u Hrvatskoj zabrani abortus. Novi list, 05.06.2011
http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Zupan-Trazimo-da-se-revidiraju-zakoni-i-u-Hrvatskoj-zabraniabortus
68
Historical abortion belifs of the Christian church
69
http://www.newadvent.org/cathen/01645a.htm Pio IX Apostolicae Sedis moderationi
26
http://www.religioustolerance.org/abo_hist.htm
27
katoličo učenje na Koncilu u Vienne 1312. godine i zadrţano na Koncilu u Trentu (15451563.g.). Ekskomunikacijom je kaţnjavano samo izvršenje kasnog pobačaja formiranog,
„animiranog“ fetusa. Rani pobačaj, prije micanja fetusa u utrobi trudnice, smatran je
manjim prekršajem i kaţnjavan manjim pokorama.
MeĎutim, kako nitko nije mogao dokazati „animaciju“ niti u trenutku začeća niti kasnije,
spekulacije su nastavljene. Kratko, oko 2,5 godine je u XVI stoljeću vaţio nauk da se ona
dešava u trenutku začeća (Sixto V, 1588, disciplinarna bula Effraenatum-Bez
ograničenja)70, pa su i rani i kasni pobačaj kaţnjavani izopćenjem. Grgur XIV je 1591. u
Sedes Apostolica 71 već u prvom polugodištu svog mandata odredbe iz Effraenatuma vratio
na staro i tako je ostalo idućih 300-tinjak godina, do Pije IX.
Do tada, dakle do druge polovice 19.stoljeća, umorstvom je smatran pobačaj muškog
ploda starijeg od 40.og dana i ţenskog starijeg do 80-og dana trudnoće, odnosno nakon
početka micanja ploda u majčinoj utrobi (cca 20 tj. trudnoće).
Iako je je Pio IX proglasio da ljudski ţivot počinje u trenutku začeća i da su i rani i kasni
pobačaj ubojstvo još 1869.godine, crkva se nakon toga nije posebno ţestila zbog ranih
pobačaja, koji su bili malo vidljivi jer su vršeni u strogoj tajnosti, a bilo ih je teško
dokazati ako trudnica zbog njih nije umrla ili imala teških komplikacija. Kasni pobačaji su
već ranije, u skladu s predhodnim učenjem crkve, sankcionirani od strane drţave
britanskima common law-om i Offenses Against the Person Act -om iz 1861. kao i
Napoleonovim kodeksom iz 1810. Pobačaj kao ubojstvo čovjeka pojavljuje se u prvom
integralnom crkvenom zakoniku iz 1917.godine (can.2350.)
Najveći zamah teološkoj formulaciji i proliferaciji ovog relativno novog crkvenog učenja
dali su moderni pape XX i XXI stoljeća72: papa Pavao VI, Ivan Pavao II. i Benedikt XVI .
Crkva se do sada suzdrţala proglasiti novo učenje nepogrešivim (dogmom), pa će ga
moţda jednom opet promijeniti ! Zašto ne ? Ako je Grgur XIV moga opovrgnuti Siksta V,
nije nemoguće da se takvo što opet ponovi.
Nova situacija, nastala aktivnošću gore spomenutih papa i njihovih suradnika i savjetnika,
koja s trendom eskaliranja traje do danas, nastala je tek prije cca 60 godina.
S izbijanjem seksualne revolucije 60-tih godina XX stoljeća i počecima donošenja i/ili
liberalizacije civilnih zakona o pobačaju 70-tih godina crkva uviĎa da joj definitivno
izmiče kontroli područje kojim je bezpogovorno vladala vjekovima- ljudska seksualnost.
Odustaje od daljnjeg bavljenja trenutkom "animacije" ploda u ţeninoj utrobi, početkom
ţivota i ljudske osobnosti i prelazi na djelo. Aktualizira svoje 100 godina staro učenje iz
Apostolicae Sedis moderationi ( Pio IX, 1869), selektivno iskorištava nove znanstvene
spoznaje o humanoj reprodukciji i preuzima modernu retoriku ljudskih prava (iako Sveta
70
http://embryo.asu.edu/pages/effraenatam
71
http://www.documentacatholicaomnia.eu/01p/1591-0601,_SS_Gregorius_XIV,_Bulla_'Sedes_Apostolica',_LT.doc
72
Humanae vitae - Enciklika o regulaciji začeća, Pavao VI,1968. , Deklaracija o izazvanom pobačaju,1974.
Kongregacija za nauk vjere, Donum vitae, Naputak o poštovanju ljudskog života u nastanku i o dostojanstvu
rađanja (Kongregacija za nauk vjere,kardinal Ratzinger, 1987.), Evangelium vitae:Okružnica o vrijednosti i
nepovredivosti ljudskoga života ( Ivan Pavao II,1995.) i Dignitas personae: Naputak o nekim bioetičkim
pitanjima (Kongregacija za nauk vjere. 2008.).
27
28
stolica nikad nije potpisala UN Opću deklaraciju o pravima čovjeka iz 1948 !) pa od tada
docira da je zigota73 ljudska osoba kojoj kao takvoj pripadaju pravo na ţivot, na
dostojanstvo i na tjelesni integritet. Tako svaki izazvani pobačaj postaje ubojstvo koje ne
moţe opravdati nikav ţenin, medicinski ili socio-ekonomski razlog, a nedopustiva je
manipulacija oploĎenim jajnim stanicama i ranim embrijima u bilo koje svrhe ( liječenje
neplodnosti, genetskih bolesti ploda, proizvodnju cjepiva,kozmetike, matičnih stanica,
znanstvena istraţivanja…) i njihovo zamrzavanje ili uništavanje u postupke medicinski
potpomognute oplodnje.
Za dokazivanje svojih tvrdnji crkva ne podastire nikakve znanstvene činjenice niti
razumsku argumentaciju. Sama crkvanu uopće ne tvrdi da je su zigota ili embrio ljudska
osoba! Bez vlastitog ekspertnog znanja i usprkos nepostojanja konsezusa meĎu ekspertima
o početku ljudskog ţivota i ljudske osobnosti, jednostavno koristi argumentum ab
auctoritate i kroz usta pape Ivana pavla II (Evangelium vitae) proglašava: " Sama
vjerojatnost da je u pitanju ljudska osoba biti će dovoljna da opravda apsolutno
jasnu zabranu svake intervencije usmjerene ubojstvu ljudskog embrija !“
To je dovoljno: Roma locuta, causa finita !
Ovom autoritarnom stavu treba uputiti odreĎene kritike:
1. Novim učenjem crkva pobija naučavanje svojih najvećih teologa (Augustina,
Gracijana, Jerolima, Tome Akvinskog) i nekolicine papa (Inocent III, Klement V,
Grgur XIV), koji bi danas zbog svojih stavova da pobačaj prije nego trudnica osjeti
micanja fetusa u maternici nije ubojstvo mogli biti ekskomunicirani !
2. Dalje, crkva ne uzima u obzir dokazanu biološku činjenicu da velik broj zigota
spontano propada i uopće se ne razvija u dijete ! 74Procjenjuje se da se u svijetu
godišnje dogodi 37-50 milijuna spontanih pobačaja (od ukupno oko 250 milijuna
trudnoća u svijetu godišnje), najčešće u ranoj trudnoći75. Taj masovni spontani
pomor zigota značajno podriva katoličku tvrdnju da je zigota "ljudsko biće, kojem
moraju od prvog časa postojanja biti priznata osobna prava..."(čl.2270. Katekizma).
Kako objasniti da godišnje propadnu deseci milijuna "ljudskih bića čiji su ţivoti
svetinja" i koje „ţivi Bog hoće radi nje same na svoju sliku i priliku“ ? Danas
znamo da 15-20% svih dijagnosticiranih trudnoća završe spontanim pobačajem.
Kod tzv. predkliničkih trudnoća, oko 50% zamataka odumire prije ili u ranoj fazi
implantacije. Ovi spontani pobačaji najčešće su nedijagnosticirani, shvaćeni kao
zakašnjela manstruacija, a ne kao vrlo rani prekid trudnoće !
3. Druga biološka činjenica koju u svom nauku crkva previĎa jeste da oplodnja nekad,
umjesto trudnoćom, rezultira jedinstvenom vrstom tumora ! Najpoznatiji primjer je
tzv. mola hydatidosa, a potom druge bolesti gestacijskog trofoblasta, uključivo i
koriokarcinom. Ti tumori nikako ne mogu biti shvaćeni kao ljudsko biće.
73
zigota je oploĎena jajna stanica, nastaje spajanjem ţenske spolne stanice-jajašca i muške spolne stanicespermija, ona predstavlja početni stadij spolnog razmnaţanja u čovjeka, mnogih ţivotinja i biljaka
74
Papp Z i Hauzman E. Conception without Developing Human being. U Contaversies on the begining of
Human Life, str.233-244
75
PubMed Health. Miscarrriage. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmedhealth/PMH0002458/
28
29
4. Treća biološka činjenica koja proturječi crkvenom nauku jeste mogućnost
partenogeneze- dakle aseksualne reprodukcije bez sudjelovanja spermija. Iako
mnoge drevne kulture opisuju partenogenesu u ljudi (uključivo roĎenje Isusa od
majke djevice), partenogenezom oocite mogu u ţena nastati dermoidna cista i
benigni cistični teratom ali ne i dijete. U in vitro uvjetima moguće je
eksperimentalno postići partenogenetsku aktivaciju ljudske oocite koja će se razviti
samo do stadija blastociste, morfološki identične normalnom ljudskom embriju.
Ta činjenica takoĎer ne govori u prilog nauku da spajanjem ţenske i muške spolne
stanice nastaje ljudsko biće, kako to crkva naučava.
5. Činjenica, da pre-implantacijski embrio do 14-og dana nakon začeća, tj. do pojave
primitivnog tračka i tri zametna listića (gastrula) ima sposobnost da se podijeli u 2
embrija i razvije u blizance, ili da se 2 embrija spoje u jedan govori protiv njegove
kvalifikacije kao ljudske osobe.
6. Crkva ignorira i nove znanstvene spoznaje o pre-embrionalnom stadiju razvoja
ljudskog zametka, procesu implantacije, genskom imprintu ili o kloniranim, tzv.
somatskim embrijima i td.
7. Crkva dalje ignorira sve otvorene filozofske kontroverze vezane uz koncept
ljudske osobnosti, početka ljudskog ţivota i definicije ljudskog ţivota, razlikovanje
" ţivota" i " ljudskog ţivota"76 kao i vlastite višestoljetne prijepore o ranoj i
odgoĎenoj "animaciji" ljudskog zametka, o tzv. racionalnoj, odnosno spiritualnoj
duši.
8. Ignorira i općeprihvaćene stručne preporuke Svjetske zdravstvene organizacije i
MeĎunarodne federacije ginekologa i opsetetričara (FIGO), koji svaki produkt
začeća izbačen ili izvaĎen iz maternice prije 22 tjedna nošenja, bez znakova ţivota i
s teţinom manjom od 499 g od 2001. godine definiraju kao pobačaj a ne kao
roĎenje djeteta.
9. TakoĎer ignorira i sveukupnu pravnu stečevinu modernog svijeta koja priznaje
osobnost čovjeka koji je roĎen, zbog čega ni jedna drţava na svijetu pobačeni plod
ne registrira u drţavnim maticama umrlih osoba niti za pobačeni plod izdaje smrtni
list kao za mrtvoroĎeno ili kasnije umrlo dijete ili odraslu osobu. Evropski sud za
ljudska prava u slučaju Vo protiv Francuske (No 53924/00, od 08.07.2004.)
takoĎer je presudio da se čl.2.1.Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i
temeljnih sloboda (čl.2.1.Pravo na život) ne odnosi na fetuse u maternici nego tek
na ljude nakon roĎenja77.
10. Stečevine XX stoljeća iz domene temeljni ljudskih prava i sloboda, kao što su
pravo ţene da odlučuje o svom ţivotu i svom tjelesnom integritetu, o broju djece
koju hoće ili neće roditi i o razmaku izmeĎu poroda crkveni oci ne uzimaju u obzir,
76
Penner PS, Hull RT. Početci ljudske osobnosti. J Med Philosophy 2008 33(2): 174-182, hrvatski prijevod
na http://www.cficroatia.org/?p=270
Kesić V. Kada počinje ţivot, a kada ţivot postaje ljudsko biće. http://www.libela.org/prozor-u-svijet/982kada-pocinje-zivot-a-kada-zivot-postaje-ljudsko-bice
77
Presuda Vo vs France- 53924/00, http://hudoc.echr.coe.int/sites/eng/Pages/search.aspx
29
30
jer crkva zapravo uopće ne priznaje ta prava; Sv.stolica nije prihvatila ni UN Opću
deklaraciju o pravima čovjeka ni UN Konvenciju o uklanjanju svih oblika
diskriminacije žena.
11. Crkvu takoĎer ne diraju podaci o smrti oko 70 000 mladih ţena godišnje, koje u
svijetu umiru zbog tzv. nesigurnih pobačaja, koji su najčešće opasni po ţivot
upravo zbog njezinog protivljenja legalizaciji pobačaja i zabrani efikasne
kontracepcije.
Tako se pod egidom "pravo na život od začeća do smrti" od 70-tih godina XX stoljeća vodi
pravi rat78 protiv pobačaja, u kojem ima i mrtvih zdravstvenih radnika koji su obavljali
legalne pobačaje i mrtvih ţena koje su ţivot izgubile pri ilegalnim pobačajima.
Razvoj crkvene prakse glede pobačaja
Koliko je novi stav crkve kontroverzan i nedorečen dobro pokazuje crkvena praksa.
1. Npr., ni sama katolička crkva ne registrira u svojim knjigama umrlih ni spontane ni
namjerno izazvane pobačaje, jednako kao ni drţavne matice umrlih.
2. Krštenje pobačenih fetusa, koji su po učenju katoličke crkve već cca 150 godina
proglašeni za potpuna ljudska bića od trenutka začeća i obiljeţena iskonskim
grijehom kojeg krštenjem treba sprati radi vječnog spasenja, takoĎer nije riješeno79.
Rimski obrednik iz 1617., kao i njegova kasnija izdanja do početka XX stoljeća,
krštenje dopušta tek kada plod ima ljudsko obličje, kada glava ili neki ud iziĎu iz
maternice i ako pokazuju znakove ţivota. Očito ne predviĎa krštenje embrija a
krštenje ploda u maternici izrijekom zabranjuje. Zakonici kanonskog prava iz 1917
(kanon 747.) i najnoviji iz 1983.( kanon 871.) manje su precizni, pa samo nalaţu
krštenje pobačenog fetusa koji je ţiv, uz napomenu “ako je moguće”. Dok se
tzv.krštenje u nuždi vitalno ugroţene novoroĎenčadi povremeno obavlja i u
hrvatskim rodilištima80, pa i bez znanja i protiv volje roditelja, većina današnjih
katolika ne zna niti da treba, niti da je moguće niti kako krstiti pobačeni plod,
posebno kada se radi o ranim embrijima.
3. Crkva nema nikakve vjerske pogrebne obrede za spontano ili namjerno pobačene
fetuse. Kroz vjekove do današnjih dana pobačeni plodovi diljem svijeta završavaju
u zahodskoj školjki, u septičkim jamama, na zaklonjenim mjestima u šumama, na
poljima, okućnicam, u spalionicama i odlagalištima medicinskog otpada, bez
ispraćaja svećenika i bez misa zadušnica.. Rimskim obrednikom 1970. godine
uvedena je pogrebna misa za djecu koju su roditelji namjeravali krstiti, ali su umrla
prije krštenja . Ali nema liturgije za pobačene preembrije, embrije, fetuse i
mrtvoroĎenu novoroĎenčad.
78
http://en.wikipedia.org/wiki/Anti-abortion_violence
79
Bilo je uputstava kako krstiti plod u maternici od kojih čovjeku stane pamet; čak su u 18.stoljeću teolozi
Sorbonne patentirali posebnu špricu za unošenje svete vodice do ploda u maternici !
80
kanon 868. § 2.1. Zakonika kanonskog prava (Ivan Pavao II, 1983) odreĎuje: "Dijete katoličkih, dapače i ne-katoličkih
roditelja u smrtnoj pogibelji dopušteno se krsti, i protiv volje roditelja". - See more at: http://www.protagora.hr/Izmedija-clanak/Kanonsko-pravo-iznad-Ustava/190/#sthash.AK8T55DS.dpuf
30
31
4. Zigotama i ranim embrijima crkva nije dala niti mjesto u Limbu, prvom krugu
pakla, u koji, navodno, dospijevaju djeca umrla bez krštenja. Ni zigote, ni embrije
ni fetuse ne spominje ni najnoviji izvještaj teološke komisije "Nada u spasenje
djece umrle bez krštenja" (Vatikan, 2007.)81, u kojem je Limbo relativiziran kao
„jedna od teoloških hipoteza“ i izraţena nada ( ne i izvijesnost) da nekrštena djeca
ipak, "milošću boţjom", moţda mogu dospjeti ravno u raj !
5. Potpuno je nekonzistetno s brigom za spasenje duša namjerno pobačenih fetusa
potpuno ignoriranje plodova koji su spontano pobačeni ( 37-50 milijuna godišnje u
svijetu), najčešće u ranoj trudnoći. Da sama vjeruje svom učenju, crkva bi odavno
smislila liturgiju i ritual krštenja za plod u maternici. Čak bi trebalo krstiti i svaku
zakašnjelu menstruaciju, zbog nemale mogućnosti da menstrualni sekret kod vrlo
ranih pobačaja sadrţi oploĎenu jajnu stanicu ili pre-embrio !
6. Dok se grlato zalaţe za prava na ţivot i dostojanstvo neroĎenih, bezočno pri tome
gazeći osnovna ljudska prava ţena, o već roĎenima crkva vodi daleko manje
računa. Vrlo rječito o tome govori odnos crkve prema mrtvoroĎenoj novoroĎenčadi
i djeci umrloj bez (prije) krštenja. Kao ni za pobačene plodove, ni ovdje nema ni D
od "dostojanstva osobe", ni S od "svetosti ţivota". Za godinu 2009. je procijenjeno
da se u svijetu godišnje rodi oko 2,6 milijuna mrtvoroĎenčadi, dnevno više od
7.000 !82U Hrvatskoj je 2010. roĎeno više od 200 mrtvoroĎenčadi. Kroz duga
stoljeća, a posebno od vremena protureformacije u XVI i XVII stoljeću, crkva je
izričito branila sahranjivanje mrtvoroĎenčadi na posvećenom groblju, jednako kao i
sve druge djece koja su umrla bez krštenja. (kanon 1239.). Ta su djeca sahranjivana
izvan katoličkog groblja, bez imena, bez ikakvih obreda, bez ispraćaja svećenika,
bez obiljeţavanja groba, često noću, na tajnim mjestima u prirodi, iza zidova
katoličkog groblja ili uz ruševine sakralnih ili paganskih objekata. (npr. BBC
dokumentarac Limbo babies iz 201083) Na istim mjestima sahranjivani su i ubojice,
duševni bolesnici, ţene umrle u poroĎaju (!!!, ako su u utrobi nosile dijete koje
krštenjem nije bilo osloĎeno iskonskog grijeha), samoubojice, mornari poginuli u
brodolomima, stranci... I danas se mrtvoroĎena djeca najčešće tretiraju kao
medicinski otpad; kremiraju se ili sahranjuju u zajedničkim grobnicama, zajedno s
umrlim odraslim osobama 84. Danas novi Zakonik kanonskog prava, kanon 1183.2.,
dopušta, po odobrenju lokalnog ţupnika, katolički pogreb djeci koju su roditelji
namjeravali krstiti, ali su umrla prije krštenja, ali time nisu obuhvaćena
mrtvoroĎena djeca niti pobačeni plodovi. U čl.1261. novog Katekizma izraţena je
nada u spasenje djece umrle prije krštenja, ali i opet bez spominjanja pobačenih
fetusa i mrtvoroĎenčdi.
7. Govoreći o” svetosti” zigote, crkva zaboravlja okrutan tretman “nezakonite” djece i
njihovih majki kroz duga stoljeća do današnjih dana. Crkva stoljećima nije brinula
o "dostojanstvu osobe" kada se radilo o djeci roĎenoj izvan kršćanskog braka.
81
http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/cti_documents/rc_con_cfaith_doc_20070419_unbaptised-infants_en.html
82
The Lancet. Stillbirths Series steering committee , serija od više tekstova publiciranih u travnju 2011.
Limbo babies, BBC dokumentarni film, studeni 2010, maknut s you tube, treba ga kupiti
84
http://www.politika.rs/rubrike/Beograd/Sahranjivanje-mrtvorodjenchadi--bolno-za-roditelje.lt.html
83
31
32
Dozvoljavala je i poticala da ona ispaštaju "grijeh bluda" svojih roditelja. Odnos
crkve prema „kopiladi“ svećenika nakon sluţbenog uvoĎenja celibata u 13. stoljeću
bio je ( i danas je) nepojmljivo uţasan (tko tu "vrijeĎa pravo djeteta da bude roĎeno
od oca i majke koje poznaje", koje navodi čl. 2376. Katekizma pri ocrnjivanju postupka
medicinski potpomognute oplodnje ?). Stotine tisuća „nezakonite“ djece, kada nisu
pobačena nego ipak roĎena, ubijana su (čedomorstva), maltretirana, izgladnjivana,
iskorištavana za ropski rad i prostituciju kroz vijeke vjekova. Mnogima je
uskraćivano krštenje i kršćanski pokop. Branjeno im je reĎenje u svećenička zvanja
(spurius-i ili sacrilegious illegimates). I danas ima sredina i u razvijenom,
zapadnom svijetu, a još više u Trećem svijetu, gdje su "nezakonita djeca" i njihove
majke na razne načine stigmatizirani.Komitet za prava djeteta Ujedinjenih naroda
ne bez razloga traţi od Sv.stolice odgovor zašto koristi pojam „nezakonito dijete“,
koji diskriminira djecu roĎenu izvan braka.(vidi fusnotu br.36,)
Gradnja novog katoličkog kulta: kult neroĎenih
Da bi ukorjenila svoj novi nauk o embriju kao ljudskoj osobi, crkva samostalno i kroz
laičke katoličke udruge za svoju pastvu i ostali puk, koje ionako najviše plijeni magijski i
performativni aspekt vjere, uvodi nove rituale, ceremonijale i obrede. Buja laička
poboţnost ! Gradi se novi katolički mit !
Diţu se spomenici za pobačene plodove, odrţavaju se crkveni sabori, molitve, molitvena
bdijenja i mise za neroĎene. Vijore zastave, njišu se raspela, prebiru se krunice, pjevaju se
naboţne pjesme… Svečana ruha, zlatni vezovi, purpurne mitre, crne kukuljice, raskajane
ţene, razjareni muţevi, sitna dječica kao ukrasilice…milina pogledati !
U Argentini je, nakon posjete Ivana Pavla II, argentinski predsjednik Carlos Menen
(nedavno osuĎen za šverc oruţja) dekretom proglasio 25. 05. “Danom neroĎene djece”, a
isto je ove godine proglasio čileanski kongres. U obje drţave pobačaj je u času proglašenja
bio ilegalan (u Argentini je kasnije legaliziran).
U SAD su neke anti-choice udruge 2013. proglasile ,, Nacionalni dan sjećanja na pobačenu
djecu.U Rimu od 2012. godine postoji Parka anĎela, malo groblje gdje roditelji koji to ţele
mogu sahraniti spontano ili namjerno pobačene plodove.85
Papa Ivan Pavao II podario je vjerničkom puku konačno, u trećem mileniju (2004. godine)
i prvu sveticu-zaštitnicu neroĎenih (pobačaj je doduše star kao i čovjek, ali bolje ikad nego
nikad !)86. To je sv.Gianna (1922.-1962.), ţena koja je svoj ţivot podredila ţivotu svog
embrija. Gianni je u drugom mjesecu 4. trudnoće otkriven benigni tumor maternice
(fibrom), a ona je odbila pobačaj ili histerektomiju i prihvatila samo kirurško uklanjanje
fibroma i nastavak trudnoće. Iznijela je trudnoću do kraja, rodila je carskim rezom i 7 dana
nakon poroda umrla od septičkog peritonitisa (?) u dobi od 40 godina ! Za njom je ostala
novoroĎena kćer i još troje sitne djece od 6, 5 i 3 godine. Jedno siroče umrlo je dvije
godine nakon smrti majke zbog komplikacije ospica (danas pravo čudo, kao i septički
peritonitis nakon carskog reza !!!). Papa Ivan Pavao II pohvalio je Giannino “svjesno
85
http://laudato.hr/Vijesti/Svijet/U-Rimu-otvoreno-groblje-za-nero%C4%91enu-djecu.aspx
86
http://www.tebe-trazim.com/forum/viewtopic.php?t=396
http://www.vatican.va/news_services/liturgy/saints/ns_lit_doc_20040516_beretta-molla_en.html
32
33
ţrtvovanje” vlastitog ţivota. Kanonizacijom je Gianna postala ikonom protuaborcijskog
pokreta.
Bombastičnu anti-aborcijsku poruku odaslao je i novi papa sa zadnje mise uz Svjetski dan
mladih u Brazilu ovog ljeta.87 Glavni gost na trimilijunskom okupljanju na plaţi
Copacabana bila je beba s hidranencefalijom88 i njezini roditelje, koji nisu prekinuli
trudnoću s bolesnim plodom nego su svjesno donijeli na svijet dijete s teškom anomalijom
mozga i minimalnim šansama za izvanmaternični ţivot, kao “dar ţivota”. Nikakvi detalji o
djevojčici i njezinoj bolesti niti o njezinoj obitelji nisu poznati, samo je zabiljeţeno da je
njezin otac nosio majicu s porukom “Stop Abortion”.
Sličnim pojavama svjedočimo i u Hrvatskoj. Niču anti-choice udruge u realnom i cyber
prostoru. Odrţavaju se molitveni sabori za neroĎene, molitvena bdijenja, devetnice ...Antiabortus pozicija je naglašeni dio programa nekih inače beznačajnih desno-konzervativnih i
desno-radikalnih političkih stanaka (Obiteljska stranka, Hrast..), ali ne samo njih. Hrvatsko
udruţenje katoličkih liječnika gorljivo je angaţirano na tom planu. Drţavne bolnice u
kojima njihovi članovi zauzimaju vaţnije upravne pozicije često uopće ne izvode legalne
inducirane pobačaje, a kako educiraju studente i specijalizante bolje ne pomišljati.
(npr.najveća hrvatska ustanova za ţenske bolesti i porode i najveća nastavna baza za
ginekologiju i opstetriciju pri Medicinskom fakltetetu Sveučilišta u Zagrebu u KBCZagreb). I kod nas neke anti-choice udruge spremaju proglasiti „Nacionalni dan pokore i
zadovoljštine za milijune ubijenih u majčinoj utrobi u našem narodu”89. Na karlovačkom je
groblju još 2009. postavljen spomen-raspelo za spontano i namjerno pobačene plodove,
prvo u nizu, kako kaţu oni koji su ga postavili90.
Kad doĎe čas, kad stigne znak, Boţji narod će se zaloţiti za kult kojeg je predhodno
internalizirao. I nagnati će svoje političare da ga uvaţavaju i štuju kao "našu katoličku
tradiciju", "našu katoličku vrijednost". Lako će se prikupiti 750 000 potpisa i više... kad
doĎe čas, kad stigne znak...
5.2.Katekizam naučava da je svaka embrionalna stanica ljudska osoba
Crkva zabranjuje prenatalnu dijagnostiku bolesti ili spola ploda kada služi kao
indikacija za prekid trudnoće, sva istraživanja na embrionalnim matičnim stanicama,
terapijsko kloniranje za proizvodnju embrija za istraživanje, gensku terapija
embrija/fetusa, embrionalnu staničnu nadomjesnu terapiju u transplantacijskoj
medicini, upotrebu embrionalnog tkiva za proizvodnju cjepiva i u bilo koje druge
svrhe, zamrzavanja embrija, transfer embrija u drugu maternicu ("surogat"
majčinstvo), uništavanja embrija koji nisu iskorišteni u postupcima izvantjelesne
oplodnje... (čl.2274-2275. Katekizma, Evangelium vitae i drugi crkveni dokumenti iz naših
dana)
87
http://www.lifesitenews.com/news/pope-requests-baby-whose-parents-rejected-abortion-be-presentedduring-offe/
88
hidranencefalija: teška razvojna anomalija mozga pri kojoj se ne razvijaju moţdane polutke,
inkompatibilna sa ţivotom izvan maternice
89
http://www.stopabortus.com/pocetna
90
http://www.hkld.hr/e107_plugins/content/content.php?content.223
33
34
Dopušteno je liječenje zametka kada se pri tome ne dira u njegove kromosomse i
genske osobine. (čl.2275.Katekizam).
Ove crkvene zabrane potječu od stava koji je na slijedeći način stupuliran u Katekizmu:
"Budući da se s ljudskim zametkom od samog začeća treba postupati kao s
osobom, mora on, u svojoj cjelovitosti, biti štićen, liječen i njegovan, kao i svako
drugo ljudsko biće" (čl.2274. Katekizma)
"Prenatalna dijagnoza moralno je dopuštena ako "poštuje život i cjelovitost
ljudskog zametka i ploda i ako joj je namjera sačuvati ga ili iscijeliti (...). No ona se
teško protivi čudoređu ako razmatra mogućnost da, već prema ishodu pretrage,
izazove pobačaj. Dijagnoza...se ne smije izjednačiti sa smrtnom osudom." ( čl.2274.
Katekizam)
"Treba smatrati dopuštenim zahvate na ljudskom zametku uz uvjet da mu se
poštuje život i cjelovitost, da ga ne izlažu nesrazmjernim pogiblima nego da im
bude cilj njegovo ozdravljenje, poboljšanje zdravstvenih uvjeta ili njegovo
preživljavanje." (čl.2275 Katekizam)
"Nemoralno je proizvoditi zametke da ih se upotrebi kao raspoloživi "biološki
materijal".(čl.2275. Katekizam)
"Stanoviti pokušaji zahvaćanja u kromosomsko ili genetsko nasljeđe nisu
iscjeliteljski (terapeutski) nego smjeraju proizvodnji ljudskih bića odabranih
(selekcioniranih) po spolu ili drugim željenim svojstvima. Te se manipulacije
protive osobnom dostojanstvu ljudskog bića, njegovoj cjelovitosti i identitetu,
jedinstvenom, neponovljivom". (čl.2275. Katekizam)
Područje istraţanja embrionalnih matičnih stanica je jedno od najbrţe rastućih znanstvenih
područja koje pobuĎuje velike nade za rješavanje mnogih zdravstvenih problema i za
sticanje novih uvida u rani ljudski razvoj91. Očekuje se da bi bazična istraţivanja
embrionalnog razvoja mogla donijeti saznanja za npr. spriječavanje ranih spontanih
pobačaja i poremećaja u trudnoći starijih ţena. Najizazovnije je područje transplantacijske
medicine, gdje se očekuje da bi embrionalne pluri- i multipotentne matične stanice mogle
nadomjestiti specifična tkiva koja su uništena ili su izgubila svoju funkciju. Potencijalna
primjena su npr. dijabete, multipla skleroza, Parkinsonova bolest, moţdani udar, artritis,
multipla skleroza, ozljede leĎne moţdine, infarkt... Vidi se i mogućnost korištenja
embrionalnih stanica u toksikologiji, npr. u prepoznavanju toksičnih efekata novih
lijekova.
Ovo ekspanzivno istraţivačko područje bremenito je mnogim etičkim dilemama i
opasnostima od znanstvenih zastranjivanja92. U središtu je pitanje moralnog i legalnog
91
de Wertl G i Mumery Ch. Human embryonic stem cells: research, ethics and policy. Hum Reprod 2003;
18(4): 672-682: doi: 10.1093/humrep/deg143 http://humrep.oxfordjournals.org/content/18/4/672.full
92
Isasi RM i Knoppers BM. Minde the Gaš: Policy Approaches to the Embryonal Stem Cell and Cloning
Research in 50 Countries. Eur J Health Law 2006; 13: 9-26
https://papyrus.bib.umontreal.ca/xmlui/bitstream/handle/1866/724/Isasi-
34
35
statusa embrija, koje nije ni blizu konsenzualnog rješenja. Uplitanje crkve na njoj
svojstven autoritaran i bezpogovoran način ne samo da te dileme ne rješava, nego često
blokira napredak prema usaglašavanju, pretvarajući nuţnu i neophodnu debatu u razgovor
gluhih.93
EU Parlament je upravo ovih dana, 21.11.2013., u svom dokumentu "Horizon 2020.okvirni program za istraživanje i inovacije 2014-2020"94. regulirao koja su istraţivanja na
embrionalnim matičnim stanicama u okviru sadašnjeg etičkog kodeksa, kvalificirana za
financiranje iz EU fondova. Zadrţan je princip subsidijarnosti, po kojem EU neće
financirati istraţivanja na embrionalnim stanicama u drţavama koje zabranjuju takva
istraţivanja. EU i dalje neće financirati istraţivanja usmjerena reproduktivnom kloniranju i
mijenjanu genetskog koda ljudskog bića koji bi se nasljeĎivao niti proizvodnju ljudskih
embrija u svrhu istraţivanja, bilo somatskim kloniranjem bilo destrukcijom embrija. Za
istraţivanja će se i dalje moći koristiti embrionalne matične stanice preostale nakon in vitro
fertilizacije. Vrlo uspješna klerikalno-konzervativna graĎanska zakonodavna inicijativa
One of us koja je za svoj cilj prihvatila gotovo 2 milijuna potpisa, upravo planira osnovati
evropsku federaciju koja će raditi na "obrani ljudskog ţivota od začeća" pred institucijama
EU, što bi, uz ostalo (zabrana pobačaja i moţda i in vitro fertilizacije), uvelo i potpunu
zabranu istraţivanja embrionalnih matičnih stanica.
Pitanje ranih humanih embrija preostalih nakon in vitro oplodnje crkva je uzdigla do
planetarnog problema. Njih je moguće upotrijebiti za novu in vitro oplodnju iste ţene,
darovati ih drugim neplodnim ţena za in vitro oplodnju, donirati za znanstvena istraţivanja
embrionalnih matičnih stanica, trajno ih čuvati zamrznute ili ih uništiti. Katolička crkva
meĎutim ne prihvaća ni jedan od ovih modaliteta. Zapravo traţi prekid in vitro fertilizacije,
jer bi s time nestatalo i prekobrojnih embrija u budućnosti. Pitanje postojećih pohranjenih
embrija smatra nerješivim.95
Radi se najčešće o pre-embrijima u stadiju blastociste. Blastocista nastaje oko 5. dana
nakon oplodnje, ima oblik kuglice veličine je oko 100 mikrometara, tj. 0,1 mm i broji oko
128 stanica. Sastoji se od blastocele, šupljine ispunjene tekućinom u kojoj su otopljene
tvari potrebne za staničnu diferencijaciju, koja je okruţena stanicama-blastomerama. Dio
Knoppers+Mind+the+Gap_Policy+Approaches+to+Embryonic.pdf;jsessionid=3B7EC99B1B01A75D65DF9
AB452CDFAD1?sequence=1
93
Crkveni moćnici i ranije su zabranjivali znanost kada je mijenjala religijsku sliku svijeta. Npr., crkvi je
trebalo punih 279 godina da prihvati heliocentrični sustav (od Kopernik, 1543., De Revolutionibus orbicum
celestium do dozvole rasparčavanja knjige od strane crkve 1822.). U meĎuvremenu je cenzurirala i/ili
optuţili za herezu najvaţnije proponente, i Kopernika i Keplera i Galileja. Giordano Bruno bio je najslabije
sreće, završio je 1600. godine na lomači na Campo dei Fiori u Rimu. Galileo Galilej je optuţen za herezu i
proveo je desetak godina u kućnom pritvoru. Morao se je javno odreći Kopernikove teorije, a njegova je
knjiga 200 godina ostala na Indeksu zabranjenih knjiga.
Za sluţbeno prihvaćanje teorije evolucije crkvi je trebalo 90 godina (Pio XII u Humani generis, 1950.
94
Horizon 2020 http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=%2f%2fEP%2f%2fTEXT%2bTA%2b20131121%2bTOC%2bDOC%2bXML%2bV0%2f%2fEN&language=
EN
95
Kongregacija za nauk vjere. Dignitas personae. u Stanko Lasić. Pravo na roĎenje u učenju Crkve, Centar
za bioetiku, Zagreb, 2009., str. 340-357
35
36
stanica okrenut prema šupljini zove se embrioblast i iz njega će se razviti embrio. Dio
stanica okrenutih prema površini blastociste zovu se trofoblast i iz njih će se razviti
placenta.
Iskorištavajući simboličku vrijednost zametka kao klice ţivota i potencijalnog ljudske
osobe, crkva govori o blastocistama neiskorištenim za in vitro fertilizaciju kao o stotinama
tisuća ( u Hrvatskoj 15-20 000) ljudskih bića osuĎenih na uništenje, o novom holokaustu, o
"pokolju nevine dječice" ! Smrznute blastociste koriste se kao još jedan argument protiv in
vitro oplodnje, koja je po crkvenom učenju sama po sebi amoralan i grešan čin. Osobe koje
pribjegavaju medicinski potpomognutoj opladnji optuţuje se za ubojstvo s predumišljajem
blastocista, po crkvi nevinih ljudskih bića, a djecu roĎenu in vitro fertilizacijom kao
sukrivce u ubojstvu vlastite braće i sestara ! Vjerska uspaljenost izaziva bizarne situacije,
kao što je npr. Snowflake program posvajanja smrznutih embrija preostalih nakon in vitro
oplodnje (moţe i on-line !).96 Evangelici u SAD pohrlili su adoptirati embrije pohranjene
u klinikama za in vitro fertilizaciju da ih spase od uništenja. U 10 godina program je
financiran s 21 milijun dolara federalnog novca a zadobio je i pokroviteljstvo ni manje ni
više nego ex- predsjednika G.W. Busha. U katoličkoj crkvi su mišljenja o adopciji
smrznutih embrija podvojena, ali prenatalna adopcija nije jednoznačno odbačena.97 U
Hrvatskoj je novim zakonom o medicinski potpomognutoj oplodnji iz 2012. moguće
doniranje ranih embrija i jajnih stanica u svrhu liječenja neplodnosti.
Genska terapija, doduše za sada s uspjesima manjim od očekivanih, moguća je danas kod
više monogenski nasljednih bolesti (hemofilija, talasemija, teške imunodeficijencije...), u
nekih formi raka i leukemije i drugih stanja. Njena primjena u djece i prenatalno je tek u
eksperimentalnoj fazi, ali crkva ne dopušta zadiranje u ljudski genom.98
Neinvazivne (ultrazvuk, dijagnostika iz krvi trudnice) i invazivne (amniocenteza...) metode
prenatalne dijagnostike prisutne su u medicini zadnjih ½ stoljeća. Omogućavaju otkrivanje
spola i mnogih bolesti i anomalija embrija i fetusa i, u nekim slučajevima intrauterino
liječenje. Budućim roditeljima daje mogućnost da prekinu trudnoću ako se utvrdi teška
bolest ili oštećenje ploda, ili da nastave trudnoću i pripreme se za prihvat oboljelog ili
oštećenog novoroĎenčeta. Korištenje prenatalne dijagnostike za selektivni pobačaj ţenskih
plodova je nedopustivo prema deontološkim i etičkim kriterijima medicine (iako je upravo
to područje primjer jednog o čestih zloupotreba prenatalne dijagnostike !). Crkva brani
pobačaj s naslova bolesti ili oštećenja ploda i tretira ga kao ubojstvo čovjeka. Konačan
(teški) izbor je na trudnici ili paru, bili oni katolici ili ne-katolici.
6. Crkva protiv roda i spola
96
http://www.dailymail.co.uk/news/article-2203260/Devout-Christians-seek-future-hundreds-thousandsfrozen-embryos-left-IVF-treatments.html
97
Katoličko promišljanje o posvojenju embrija. http://www.hkld.hr/news.php?extend.1409
Dignitas Persone and the Question of "embryo adoption " http://www.ncbcenter.org/page.aspx?pid=1315
http://www.catechism.cc/articles/embryo-adoption.htm
98
David AL, Peebles D. Gene therapy for the fetus: is there a future? Best Pract Res Clin Obstet Gynaecol.
2008 Feb;22(1):203-18. Epub 2007 Sep 27. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/17900991
36
37
"Na svoju sliku stvori Bog čovjeka...muško i žensko stvori ih... (Post 1,27) (čl.2331.
Katekizam)
"Svatko, muško i žensko, treba se prepoznati i prihvatiti svoj spolni identite." (čl.2333.
Katekizam)
Crkva u Katekizmu, u nekim drugim dokumentima i u nastupima na raznim meĎunarodnim
forumima99 potvrĎuje svoj od vajkada postojeći binarni karakter spolova i stereotipe njihovih
uloga, općenito u društvenim i specifično u obiteljskim i radnim odnosima. Ne prihvaća nikakve
ne-Biblijske pojave u odnosima meĎu spolovima; raznolikost spolnih orijentacija niti teoriju rodnih
identiteta.100
Proizlazi da crkva drţi da intersekse, homoseksualce, biseksualce, transrodne i queer osobe nije
stvorio Bog, već isključivo muškarca i ţenu, "na svoju sliku i priliku" !? Od kud onda svi oni na
ovoj Zemlji ? Čekamo katolički odgovor.
Crkva se ne obazire na činjenicu da u pogledu biološkog spola, osim muškaraca i ţena, postoje i
interseksi101, osobe čije su seksualne karakteristike (kromosomi, spolne ţlijezde, vanjski genitali)
takve da se ne mogu sa sigurnošću svrstati u pripadnike ţenskog ili muškog spola. Te varijacije
mogu biti dvosmislen izgled vanjskog spolovila i kombinacije genotipa i fenotipa
drugačijeg od muškog-XY ili ţenskog -XX. Čini se da se interseksi raĎaju 1-2 na 1000
novoroĎenčadi. Točnu incidenciju teško je ustanoviti, jer su takva novoroĎenčad najčešće
već u najranijoj dobi podvrgavana kirurškim korektivnim zahvatima na spolovilu, kako bi
ih se svrstalo u grupu muškaraca ili ţena. Dobar dio intersekualaca s normalnim ţenskim
ili muškim vanjskim spolovilom ostaje neprepoznat, ako zbog nekih kasnijih smetnji
(sniţenog rasta, izostajanja menstruacije, infertilnosti...) ne budu u starijoj ţivotnoj dobi
medicinski obraĎeni. Dok te ljude crkva previĎa, od 2003. godine do sada neke su drţave
u civilnim registrimaa, osobnim dokumentima i putovnicama za identifikaciju spola/roda
uvele kategoriju "X" , uz tradicionalne M ( muški) i Ţ (ţenski). To su Australija,
Njemačka, Nepal i Novi Zealand. Ove godine, 2013., Njemačka je postala prva evropska
99
Papinskog vijeća za obitelj. Lexicon. The Book on Debatable and Ethical Questions Regarding Family
Life, HLI, 2006
Gabriele Kuby. Nova ideologija seksualnosti. Izazovi i opasnosti gender revolucije. Verbum, 2010.
http://www.bitno.net/vjera/formacija/komu-smeta-kritika-rodne-ideologije/
100
Amir Hodţić, Natalija Bijelić, Sanja Cesar Spol i rod pod povećalom. Priručnik o identitetima,
seksualnosti i procesu socijalizacije. Zagreb, Cesi, 2003
http://zdravstveniodgoj.com/uploads/multiple_upload/8596efbe-8477-9d97-cbdf-3e7cfbdaabdb_spol-i-rodpod-povecalom.pdf
http://en.wikipedia.org/wiki/Portal:Gender_studies
http://en.wikipedia.org/wiki/Sex_and_gender_distinction
Asia Friedman. Unintended Consequences of the Feminist Sex/Gender Distinction. Genders on line, br. 43,
2006 http://www.genders.org/g43/g43_friedman.html
101
37
http://en.wikipedia.org/wiki/Intersex
38
drţava koja omogućava da novoroĎenče s dvosmislenim genitalom bude registrirano u
matičnim knjigama roĎenih nedefiniranog spola.102
Crkva priznaje samo heteroseksualne spolne identitete, muški i ţenski, a homo- i
biseksualni odbacuje. Više o homoseksualnosti u katoličkom spolnom nauku vidi na
portalu Protagora http://www.protagora.hr/Iz-medija-clanak/Tko-voli-nek-izvoli-Stokatolicka-crkva-naucava-o-spolnosti/334/
Što se tiče rodne teorije, katolički stav dobro iskazuje predsjednik Papinskog vijeća za
obitelj, kardinal Ennio Antonelli, koji ju je, govoreći na Biskupskoj sinodi za Afriku
2009.god. nazvao “duhovnim toksičnim otpadom”. Isluţeni papa Benedikt XVI je u
govoru što ga je uputio rimskoj kuriji povodom boţićnog čestitanja, 22. prosinca 2008.
apokaliptički upozorio da se u crkvenom odbijanju rodne teorije radi "o vjeri u Stvoritelja i
o slušanju jezika stvaranja, čiji bi prezir značilo čovjekovo samouništenje". Crkva rodnu
teoriju anatemizira jer je protivna Knjizi Postanka i crkvenom seksualnom nauku izraslom
na Biblijskoj slici muškarca i ţene. Još joj pripisuje marksističko-feminističke korjene, što
je više nego dovoljno da je proskribira kao destruktivnu za "prirodni red stvari" kojeg je
crkva uspostavila u svom 2-milenijskom uredovanju svijetom.
102
http://www.h-alter.org/vijesti/europa-regija/priznavanje-prava-interspolnih-osoba
od 1.11. 2013. Zakon koji u rodnom listu oznaku za spol ostavlja praznom uNjemačkoj
38
39
39

Broj 14 - Kršćanska adventistička crkva

ZUPNI LISTIĆ - Župa sv. Jurja mučenika – Gornja Stubica

ovdje - Župa sv. Jurja mučenika – Gornja Stubica

REPERTOAR GRUPE LOCO:

SMJEŠTANJE NOVE EVANGELIZACIJE U REDOVITI PASTORAL

Broj 22, nedjelja (C), od 17.06. do 30.06.2013.

117 Datum: 08. ožujka 2015.

Zvona Delorite Velika Gospa 2014.

HR-KOMPARATIVNA RELIGIJA (NOVI).pdf

PDF

pregled projekata karla paržika za katoličku crkvu u bosni i

- Kršćanska adventistička crkva

feministiĉka teologija kao novum u afirmaciji religijskog

Vantjelesna oplodnja

Srce Prigorja - Grad Sveti Ivan Zelina