HUMORISTIČKO-SATIRIČKI LIST
Godina 12.
Broj 12.
Prelog, 1. travnja 2010.
Kome je to preslatki
“Jadrankin kolač”?
(str. 9)
Pismo iz
dijaspore
(str. 3)
Trošarine
na pečenje
rakije?
Gore od
harača!
(str. 7)
Dalmatinci
pomažu u
izlasku iz
krize (str. 10)
Eko hrana
za volove
(str. 11)
Savjetnik za
stare dečke
(str. 12 i 22)
Tko to tamo pjeva o recesiji? (str. 17)
Humorističko - satirički list broj 12
2
EKSKLUZIVNO
Pikač razgovarao s
najpoznatijom hrvatskom
gatarom Rozikom Z. (48)
Gospođo Rozika, koliko dugo se ba- je dobar čovjek u duši. Slomljeno mi je
rekao je da već tri mjeseca nisu dobili plavite gatanjem?
ću, pa ga zanima kad će uplata. Srce mi se
paralo kad sam mu rekla da na to nemam
odgovora. Pokušala sam ga utješiti i ponudila mu, ako hoće, odgovor na pitanje
kad će umrijeti i koliko će mu ljudi biti
Koja vam je bila prva?
Nisam se previše bavila tim vizijama do na sprovodu, ali nije htio. Jadnik, samo je
svoje 37. godine. Imali smo puno zemlje poklopio slušalicu...
i osam krava. Nije se više moglo živjeti Koliko naplaćujete?
od poljoprivrede, a i Sirko nam je ostao Ništa! Nemam cjenik, uzimam samo ono
dužan, pa sam se prekvalificirala iz mlje- što ljudi dobrovoljno daju i ostavljaju kad
nazovu na 060... (poziv 16,80 kn/min).
karice u gataru.
Aha, išli ste na tečaj za gataru pre- Mogu mi nešto donijeti i doma, ali uvijek
ko Zavoda za zapošljavanje ili u lijepo molim da se previše ne istrašaju.
Eto, prošli tjedan mi je jedna gospođa doPučkom učilištu?
nijela 700 kuna, a ima penziju 1300. ReMa neeee... Jednostavno sam se sama kla sam joj neka mi ostavi 500, a ovih 200
doma prekvalificirala i počela se ogla- nek’ si uzme da ima za kruh. Takva sam
šavati preko lokalnog radija i televizije. ja, pomažem kako god možem.
Ljudi su počeli dolaziti s pitanjima. Znala
A što kaže suprug na vaš posao?
sam sve odgovore, pa bi se vraćali po još.
Ništa, a što bi rekao? Sjedi doma po cijele
Što vas najčešće pitaju?
dane ili ode u krčmu. On se, jadnik, u taj
Pa, svašta. Zanima ih hoće li se udati ili posao ne razumije. On još žali za kravaoženiti, kad, gdje i za koga, koju muzi- ma i zemljama. Odbija se prekvalificiraku za svadbu odabrati, hoće li se rodite- ti. Neće ni čuti za tarot ili astrologiju. A
lji slagati i nakon svadbe, hoće li dobiti mogli bi zajedno biti u biznisu, u partnernovac na bingu ili lotu 7/39, obogatiti se skom odnosu. Ne zna se prilagoditi novoi slično. Ima i jako teških pitanja. Jedno nastalim tržišnim okolnostima u svijetu.
od najtežih bilo mi je kad me jedna žena,
Koji su vam planovi?
visoka, zgodna, udana, od kojih 30 godiHtjela bih otvoriti internetsku stranicu
na, pitala kad će stići državni poticaji za
i prijaviti se na natječaj za predpristupoljoprivrednike. Nisam joj sirotici znala
pni fond Europske unije IPA. Idem za
što odgovoriti. Sjećam se još jednog. Bilo
par dana u REDEA-u da mi pomognu s
je to nedavno. Nazvao je muškarac barnatječajem. Imam u glavi cijeli projekt
šunasta glasa, odmah sam procijenila da
Nosim to u sebi od rođenja. Kad sam imala osam mjeseci, pala sam s kreveta i tada
je sve počelo. Počela sam, znate, dobivati
vizije.
međugranične suradnje s gatarama u Mađarskoj. Htjela bih napraviti, kako se to
popularno kaže, brend od svog imena.
Imam i slogan: “Ako netko zna, Rozika
zna”. Ili kraće: “Rozika zna”. Imam i za
strano tržište. “If anybody see the future,
Rozika see the future”. To su mi unuci
smislili, idu na engleski u 5. razredu.
Je li vam se javljaju političari?
O, da ... Zovu redovito prije izbora i pitaju
kako će proći. Uglavnom im dajem optimistične prognoze. Teško mi je računati
postotke glasova jer ni zvijezde ne mogu
razlikovati sve te nazive stranaka, pa se
zna dogoditi da pomiješaju HNS i HSP ili
HDZ i SDP. Zvijezde veli da među njima
nema prevelike razlike.
Kad smo već kod politike, kad ćemo
ući u EU?
Tip, tip, tip... Vaše vrijeme je isteklo.
(ib)
IZ BILJEŽNICE
GATARE ROZIKE Z.
Dobar dan. Imam 21 godinu i još se
nisam zaposlio. Po zanimanju sam
automehaničar. Kad ću se zaposliti?
U ponedjeljak, prije podne.
____________________________
Jesam dobio gospođu Roziku?
E, super. Imam 45 godina, imam mlađu
ženu i imam, hm, kako da kažem,
probleme u krevetu. Što da radim?
Promijenite krevet.
____________________________
Halo, Marija, ti si? Halo, Marija? Marija?
Haaaalo!
Nije Marija. Dobiti ste krivi broj. Sutra
ćete pasti sa stepenica i slomiti kuk.
----------------------------------------------Dobra večer. Mi smo mlada obitelj.
Pronašli smo gradilište na odličnoj lokaciji.
Planiramo uzeti kredit, hoće li kamate biti
povoljije?
Ovo nije vicomat. Dobili ste gataru.
3
Humorističko - satirički list broj 12
PISMO IZ DIJASPORE
Prelog bez semafora?
Ivan Haramija - Hans
Možete li zamislit veću sramotu od postojanja grada bez semafora? Osmotrimo li to kroz prizmu aktualne politike,
Prelog se nalazi u velikoj opasnosti da
izgubi status grada, pa da opet upadne u
fazu odumiranja, o čemu sam pisao sad
već davne 1967. godine. Ovog puta pod
argumentom štednje na glomaznim troškovima zbog financijske i ekonomske
krize koju su izumili američki bankari
(sram ih bilo!). Nekad sam i ja bio vozač s
vozačkom dozvolom koju sam stekao položivši vozački ispit u Čakovcu. Oni koji
bolje pamte - to je bilo vrijeme kada se
Čakovec jedva mogao podičiti “zebrama”
(danas po njima voze isključivo biciklisti
prelazeći s jedne strane ulice na drugu), a
famoznih kružnih tokova i njihovih prethodnika, već spominjanih semafora, još
nije bilo.
Ja sam se provukao
kroz ušicu igle i vozački
ispit položio od prve, nakon
fakulteta prometnih znanosti u preloškoj autoškoli. O
semaforu sam tada samo
slušao u spomenutoj visokoškolskoj znanstvenoj ustanovi. Zbog toga sam se, kao
vozač, naišavši na stvarni
semafor pristojno zaustavio
čim bi se predamnom pojavilo ono glupo žuto svjetlo.
Iskusni vozači iza mene su
me zbog zbog toga psovali
kao današnjeg najgoreg kriminalca koji ih je poreznicima “otkucao” kako su zatajili svu “pošteno” stečenu
nekretninu, pokretninu i gotovinu u zadnjih 20 godina.
Danas sam itekako svjestan činjenice da svaka
autoškola mora u svom
sastavu imati i ispitno
mjesto na kojem bi se
najprije studiralo, a zatim i polagalo ispite za
plemenito zvanje vozača-amatera. Svaki vozač
koji imalo drži do sebe i
svog srebrnog ljubavnika projuri mimo semafora, premda se ta glupa
sprava na štangi crveni poput junferice
kad čuje mastan vic. To je jednostavno
stvar prestiža, dokaz da za volanom vašeg limenka ne sjedi neka seljačina koja
se pridržava prometnih propisa kao pijan
plota, iako u krvi nema ni minimum promila alkohola, nužnog za normalno sudjelovanje u prometu.
Zbog toga, dragi gradski oci, učinite sve da se na priločke vulice instaliraju semafori, iako za sada na ulicama ne
postoji ni pošteno križanje. Ne zbog starih mamica s putnim cekerima u jednoj i
neizbježnim mobitelom u drugoj ruci, tj.
na uhu. Omogućite poštovanom pučanstvu da se, krećući se priločkim ulicama,
osjeća kao u pravom europskom gradu.
Vaš šepavi i povremeni dotepenec
Ivan Haramija Hans
Ivan Haramija - Hans
KRATKI VICEVI
Zašto se muškarci i žene tako teško
razumiju?
Evo jednog primjera. Žena kaže:
“Tu je takav nered! Daj, nas dvoje
moramo to pospremiti. Tvoje stvari
leže na podu i ako ih ne operemo
odmah, sutra ćeš biti bez odjeće.”
A evo što je muskarac čuo: “Bla,
bla, bla, bla, DAJ, bla, bla, bla,
NAS DVOJE, bla, bla, bla, bla NA
PODU, bla, bla, bla, ODMAH, bla,
bla, bla, bla, BEZ ODJEĆE.”
............................................
Prije puno godina stvori Bog muškarca i ženu. Gleda on muškarca
i veli: “ Ti si super ispao”. A zatim
pogleda ženu i reče: “A ništa, ti buš
se morala šminkati!”
............................................
Kako su Vlatki Pokos tepali kad je
bila mala? Gucci, Gucci...
.............................................
Mladi biznismen tek otvorio vlastitu firmu. Unajmio krasan ured,
namjestio ga antiknim namještajem. Dok je jedan dan sjedio u
uredu, vidio je kako u ured ulazi
neki čovjek. Da bi ostavio što bolji
dojam na potencijalnu stranku i
zvučao što važnije, zgrabi telefonsku slušalicu i počne “zaključivati
veliki posao”. Nakon što je izgovorio hrpu velikih brojki i obećao
brzu isporuku koju “ni jedan od
njegovih konkurenata ne bi mogao
odraditi”, napokon spusti slušalicu
i okrene se prema čovjeku koji je
još uvijek čekao:
- I, kako vama mogu pomoći, gospodine?
- Došao sam vam priključiti
telefon…..
............................................
Vratija se Stipe s faksa iz Zagreba
doma u Šibenik.
Kaže ocu:
- Imam jednu dobru i jednu lošu
vijest.
- Daj prvo lošu.
- Čaća, ja sam peder!
Starog skoro srce izdalo. Drhtavim
glasom progovori:
- Daj sad dobru!
- Dečko mi je naš domaći, iz Šibenika! - sretno će mladić.
4
Humorističko - satirički list broj 12
Promijenili su nam sliku!
htjeli pogledati, nestalo je slike! Iznerviran, nije se stigao
ni odjenuti. Najavio je tužbu
protiv televizije jer ga već danima boli lijevi bubreg. Kako
doznajemo, problema je bilo
u većini gradova
i sela jer ljudima
nije bilo jasno treba li ostaviti antene
ili ne, koji su televizori dobri, a koji
nisu, a onda su, kao
Eto, isključen nam je analogni i ukljuvrhunac svega, ukinuli i večen digitalni TV signal. Neki su pomićinu inkasatora! Sad računi
slili da će sa slikom i stvarnost postadolaze poštom.
ti ljepša, ali nije. Ukidanje analognog
Čeka se samo da na tržište
signala donijelo je i brojne probleme
izađe televizor koji će sam
na terenu. Fotoreporteri Pikača snimili
naplaćivati gledanje. Nešto slično džusu muškarca koji je otišao pomaknuboksu. Neće raditi dok u njega ne ubati antenu na krov. Baš kad je trebao
ciš novac. Koliko para, toliko televizipočeti sočni film koji su on i supruga
TV EVOLUCIJA
SIĐITE, SAMO SIĐITE S
DRVE..., PARDON, KROVOVA!
Da li možda poznate osobu koja početkom
ožujka nije psovala ili slala u rodno mjesto
novi, digitalni TV signal? Malo je takvih. Gotovo su endemska vrsta. A tako su nam najavljivali pojavljivanje bolje, kvalitetnije slike.
Mislim, ko da će s novim signalom ministar
Šuker izgledati ljepše ili Hajduk igrati bolje.
U stvari, da li je nas netko nešto pitao? Jesmo
li možda imali prilike reći da li uopće želimo
nešto takvo? Nismo. Možda smo u stvari bili
sasvim zadovoljni kvalitetom programa. Novi
signal praktično nam je nametnut i to uz strašna uvjeravanja o velikom poboljšanju. Ma
kužimo da je to napredak, al u stvari trenutno
je najnaprednija 3D televizija, pa smo, eto,
da izbjegnemo trošak mogli malo pričekati i
jednostavno uskočiti u trodimenzionalnu eru.
Jer... nije da vas plašimo, ali znate li da navodno za dvije godine stižu još moderniji prijemnici i da ovi današnji neće ništa loviti? A
tek reklama koja nas je navlačila mjesecima.
Siđite s krovova! Taman ste nabavili modernu antenu s osam ribljih kostiju namještenih
strateški na sve strane svijeta. Trebala bi loviti sve što poželite (lovi sigurno 17 mađarskih
programa) i onda se s ekrana danima čuje:
siđite s krovova, siđite s krovova. I evo vas,
da budete u korak s modernim dobom i da ne
budete zadnji u selu letite na tavan, otkrivate
krov i viseći na nožnim prstima nekako uspi-
je! Sad nije tako, jer koliko god cijena
pretplate išla gore, kvaliteta programa
se ne diže. Naprotiv, ide sve niže. Pa
čovjeka uz lijevi bubreg, lako zaboli i
glava! Posebno je neugodno što plaćaš
pretplatu za našu javnu televiziju, a gle-
daš POPTV ili SLO1 i SLO2. Progutaš
nekako ponos, jer politika je jedno, a
zabava drugo. (ib)
malo „poštohal“ antenu na tavanu i lovila je
do Njemačke, a sad tiskaš više po programima, manje ih ima. Pa su jedan dan poredani
od broja jedan, a već drugi dan počinju s 800.
Pa imaš po novom 2 daljinska i naravno da
uvijek prvo stisneš krivi, pa odu program, pa
nekoliko puta na dan sve resetiraš. Pa gledaš
film i nikako da scena završi, pa gledaš sport
a ono lopta stoji na mjestu, a ti gledaš radio
prijenos. I treba ti jedno vrijeme da shvatiš da
se sve „zmrznulo“ i da to ne bi trebalo biti
normalno (a kamoli kvalitetno). Ono što te jedino kao pravog Međimurca može veseliti da
ti je frend koji je nabavio plazmu doznao da
ne lovi digitalni signal! (DLM)
jete odšarafiti antenu. Pa neće baš vas sramotiti „metla“ na krovu, dok se susjedi polako
digitaliziraju. A onda fljas! Kaže stručnjak na
TV-u: Ma krivo ste shvatili…, antene ostaju
na krovu ili ništa nećete vidjeti. Ko da to do
sad niste i sami shvatili.
Na ekranu je danima snijeg, ali vi čekate i čekate taj spasonosni signal. Nećete valjda sad
nekog pitati, pa da ispadnete neznalica. Evo
vas opet na krovu. Samo što ste sad čekali mrklu noć, da ne bi druga sramota
ispala još gora od prve. Imate
na kraju i viška vijaka, matica,
pa i juha bi se od ribljih kostiju
mogla spraviti, ali majstor se
u ovoj fazi ne zove! Pošto niste dobili konsenzus za kupnju
novog televizora, ne preostaje
vam drugo nego da nabavite
taj famozni digitalni prijamnik. Naravno da vam nije
dovoljan jedan (sponzorirani
od države) kad svaka prostorija ima svoj TV. A što vas tek
tu čeka! Umjesto 20 programa
koje je lovila antena sad imate
Kad smo već kod antena, evo i jedne zanimljivosti iz svijeta.
uvrh glave 4 i još par smiješnih Znate li da je toranj u Torontu visok 553 metra? Zbog velike
austrijskih (naravno da njema- krutosti, antena se pri brzini vjetra od 200 km/h odmakne od
čki ne znate). Ah, gdje su ona vertikale za manje od 1.07 metra. Svaka čast inženjerima!
vremena kad si samo z metlom
Humorističko - satirički list broj 12
5
Novosti iz Pre-koma: Nema više varanja oko parkiranja!
Uvodi se preteća prvih tramvaja!
G
rad Prelog je na zahtjev gradskog
komunalnog poduzeća Pre-kom
ukinuo besplatno parkiranje ispred ambulante. Bilo je, kažu, zloupotreba, jer
su neki koji su, kao, išli dr. Karloviću na
pregled koljena ili da im opipa bruh, zapravo otišli na pijac po jaja ili u banku po
peneze. Pre-kom je odlučio maksimalno
povećati broj parkirališnih mjesta na području Preloga, kako bi svi imali gdje
ostaviti svoje vozilo. Fotoreporteri Pikača uvjerili su se da je Pre-kom ozbiljno
shvatio tu zadaću, što se najbolje može
vidjeti na slici. Kako doznajemo, traži
se način kako naplatiti parkiranje i onima koji dolaze na Marinu. Uz kanal HE
Dubrava ima, brat bratu, barem tisuću
potencijalnih parkirališnih mjesta. Automobili bi se mogli maknuti iz centra, pa
će svi koji nekim poslom dolaze u Prelog, parkirati na Marini. Odande će do
centra voziti konjske zaprege, svakih 15
minuta. Svaka će imati svoj broj, pa će
12-ica voziti do trga i dalje do Zvonimirove, 9-ka će skretati do Kalmana Mesarića itd.
a koju godinu, tko zna, Prelog bi
mogao dobiti i prve tramvaje! I to
od domaće pameti – Komet bi se udružio
s Tehnixom, a Hespo bi tapecirao sjedala. Šestan-Busch će isporučivati zaštitne
kacige da si putnici ne ozlijede glavu
tijekom vožnje. Prelog bi tako, umjesto
grada spidveja, mogao postati prvi međimurski grad tramvaja. (ib)
Z
NOVA USLUGA PRE-KOMA
Čiste računala
od smeća
Nastojeći svake godine uvesti neke nove usluge za svoje korisnike, u preloškom komunalnom poduzeću Pre-komu svakodnevno osmišljavaju projekte za boljitak uže i šire društvene zajednice. Najnovija usluga odnosi se na čišćenje. U
Pre-komu idu u korak s tehnologijama, pa su uveli uslugu
čišćenja kompjutera. Direktor Siniša Radiković poziva sve
Posebno valja voditi brigu da u vrijeme prikupljanja i odvograđane koji na računalima imaju viruse poput trojanaca i
za ne dozvolite pristup sakupljačima koji kruže naokolo u
crvića te drugog smeća kao što su spamovi i cookiesi, da se
kombi vozilima i kamiončićima. (ib)
jave u Pre-kom. Komunalci će čišćenje obavljati po ulicama,
dva puta mjesečno, a ako se nakupi više smeća, može se dogovoriti i termin izvan ponuđenih datuma. Cijena je 44 kune
po kanti, tj. kompjuteru. Još nije riješen problem odlaganja - Tata, reci mi, kako sam došao na svijet?
prikupljenog smeća jer na području Grada Preloga nema - Dobro sine, znao sam da ćeš me jednog dana to pitati.
legalnog odlagališta za tu vrstu otpada. Očekuje se pomoć Evo ovako. Tata i mama su napravili jedan copy/paste na
Fonda za energetsku učinkovitost za uređenje odlagališta na jednom chatu na ICQ. Tata je onda dao mami sastanak
kojem bi se smeće recikliralo. Pre-kom moli građane da, ako preko email-a u WC-u u jednom cybercafeu. Onda je mama
sami čiste smeće u svojim računalima, da ga ne bacaju po napravila nekoliko downloada s tatinim memory stickom.
Kad je tata bio spreman za upload, primijetili smo da nismo
šumarcima ili dravskim rukavcima. Primijećeno je i da neki
stavili firewall. Pošto je bilo kasno za korištenje tipke delete,
smeće podmeću drugima. (ib)
devet mjeseci kasnije stigao nam je i virus...
KAKO SAM SE RODIO
6
Humorističko - satirički list broj 12
Čiji je jači?
Pričaju četiri stare bakice, zaklete i konzervativne
katolkinje. Kaže prva:
- Moj sin je svećenik, kada ga ljudi ugledaju obraćaju
mu se sa “Oče”.
Kaže druga:
- Nije to ništa, moj sin je biskup i ljudi mu kažu “Vaša
svetosti”.
Kaže treća: -A moj sin je kardinal, pa mu se obraćaju
sa “Vaša Visosti”. Četvrta baba šuti i šuti...
- A čime se bavi tvoj sin?
- Moj sin je Modni mačak, a kada ga vide, ljudi kažu:
“O moj Bože...”
U
Zasluge vaše,
ideje naše
hrvatskom političkom
životu godinama dolazi do jednog problema koji
bi se lako dao riješiti, samo
da nas se posluša. Riječ je
o tome da se političari često svađaju oko toga koja je
stranka za što zaslužna. Na
primjer, u nekom selu u kojem je na vlasti SDP, otvara
se vodovod koji je dijelom
sufinancirala i država u kojoj je na vlasti HDZ. Na svečanost je pozvana i predsjednica Vlade Jadranka Kosor.
E, sad, kako reći tko je za što
zaslužan, a da ne hvališ političkog suparnika? Sličnih
primjera ima još, a bilo je
već i pravih svađa.
redlažemo nekoliko mogućih rješenja: Stranka
X koja poželi započinjati radove na području na kojem
je trenutno na vlasti stranka
Y, to mora učiniti potajno,
da Y ne sazna. Gradonačelnika Y pozvali bi na otvaranje gradilišta na jugu grada i
dok on po gmajni traži državne dužnosnike, oni mu na
sjeveru zabiju lopatu u ze-
P
Ivan Haramija - Hans
mlju! Posebno je nezgodno
s otvaranjem već izgrađenih
objekata. Tada ga ne možeš
izbjeći, a kad mu daš riječ,
riskiraš da zasluge pokuša
pripisati sebi. Jedno od rješenja je da se uz nazive objekata lijepo napiše za čije je
vlasti započet i tko ga je završio. Npr., uz novi paviljon
bolnice u Čakovcu moglo bi
pisati: “Radove na ovom paviljonu u Čakovcu u kojem
je na vlasti SDP, započeo je
HSLS, a nastavio i završio
HNS zajedno s HDZ-om”.
U zagradama se može napisati i točan postotak udjela u
zaslugama, pa da i pacijenti
znaju raspodijeliti psovke
ako na doppler krvnih žila
čekaju tri mjeseca. Na veleučilištu bi se postavila ploča
“Studiranje vam je osigurao
HNS u suradnji s HDZ-om”,
a uz čakovečku obilaznicu
“Ugodnu i bržu vožnju omogućio vam je SDP, uz pomoć
HDZ-a”. Malo više domišljatosti trebat će za ploče na
kanalizaciji ili mrtvačnici...
(ib)
HRVATSKI NAŠ SVAGDANJI - PROF. JEZIČKO HRVATINA, VAŠ JEZIČNI SAVJETNIK
JEZIČNI PRIJEPOR OKO GLAGOLA “KRASTI“
Prije par tjedana obratili su mi se gospođa iz Draškovca i gospodin iz Oporovca s pitanjem u vezi konverzacijske
uporabe glagola “krasti“ u suvremenom hrvatskom književnom jeziku.
Gospođa tvrdi da je ispravno reći
„oni kradoše“, dok naš građanin drži
da je jedino ispravno „oni kradohu“.
Oni su stoga zatražili moje mišljenje
oko ovog svog svojevrsnog jezičnog
prijepora. Naravno, hrvatski književni
standard dozvoljava obje mogućnosti,
ali bliže duhu našeg jezika je - „oni su
krali“. Treba spomenuti da se uz ovaj,
dakle, neprolazni glagol posve lijepo
vežu imenice „ministar“, „menadžer“,
„potpredsjednik“, „predsjednik“,
„veleposlanik“ i dr. Isto tako, pristaju
pridjevi „uvaženi“ i „poštovani“. No,
valja upozoriti da nove tendencije u
našem jeziku smjeraju da se pitanje
uporabe ovog često korištenog glagola
gleda na posve novi, ali i posve ispravan način. Dakle, glagol „krasti“ ima
zapravo samo prezent, dakle sadašnje
vrijeme, dok su sva druga glagolska
vremena posve izlišna. Ako ga provučemo kroz osobne zamjenice on glasi.
JEDNINA
MNOŽINA
1. Ja ne kradem
1. Mi ne krademo.
2. Ti stalno kradeš
2. Vi stalno kradete
3. On, ona, ono stalno krade
3. Oni stalno kradu
Primjećujete da u prvom licu jednine i
prvom licu množine ispred glagola stavljamo rječicu NE pošto je riječ o tzv.
narodnom ili običnorajskom obliku
(izvedenica od obična raja), dok su svi
ostali slučajevi određeni tzv. (VLAST)itim ili političarskim oblikom.
Vjerujem da će naši sugrađani biti
zadovoljni ovim odgovorom te da će
ispravno u svom svagdanjem govoru
i pisanju rabiti spomenuti glagol. Za
idući broj „Pikača“ pak najavljujemo
raspravu oko tzv. besmislenih imenica
kao što je to npr. „pravna država“, a
koja se posve bespredmetno koristi
posljednjih dvadesetak godina.
(A. Milinović)
Humorističko - satirički list broj 12
NOVI NAMET DA TI STANE PAMET
Uveli trošarine za
pečenje rakije!
To je gore od harača!
kraja siječnja prijaviti u Registar trošarinskih
obveznika. Zakodovac kaže da je bit zakona
uvođenje reda u tržište rakije i evidentirati
sve proizvedene količine. Na tržištu je nered
u cijenama i teško je naći kvalitetnu rakiju
jer se svašta nudi. Ovim zakonom na svoje će doći oni koji prave kvalitetnu rakiju i
koja će se prodavati po 70 ili 80 kuna za litru
– objasnili su. Bolje da nisu. Sad će sva rakija iz legalne domaće proizvodnje odjednom
biti vrhunske kvalitete.
- Koliko, 70 kuna? Za to?
Pa za taj novac kupim litru brendija!
- Je, gospon, nije vam to bilo kakva rakija.
To je ekološka rakija od ručno obranih šljiva, proizvedena u domaćoj radinosti u kotlu
loženom od hrastova drva i agacije! To nije
obična rakija, to je čak i bolje od brendija, to
je brend!!! (ib)
fineše, a i onak nemamo ve kam s njima. Kaj
da žena hiljadu teglici marmelade skuha?
Nije luda! Nek bar svinje uživaju, kad mi nebremo! Joža se okrene i ode, sumnjičavo vrteći glavom. Francek duboko, s olakšanjem,
“zdehne” i k tomu se podrigne. Sva sreća što
je Joža već odmakao, jer bi u njegovu dahu
osjetio miris domaće rakije. Prijatelji, susjedi i kumovi morat će paziti da se ne odaju. U
garaže i kleti ulazit će se samo s lozinkama.
- Pssssst! Psssst!
- Ko je?
- Kume, ja sam.
- Tko je?
- Pa ja, Božo. .
- Koji Božo?
- Daj ne zajebavaj kume, zaboravil
sam lozinku. Daj otkleni, žejen sam!
- Bez lozinke ne može! Imaš samo jadnoga pokušaja. Ptica je, leti u toplije
krajeve i rimuje se sa... - Lastavica!!!
- kao iz topa će Božo, sav sretan.
- Oprosti kume, ali nije! Lozinka je
roda! Žejen kak roda, RODA! Pa kaj
to nisi mogel zapamtiti? Celu prošlu
noć smo se to vučili!
- Kak bi zapamtil, kad smo bili pijani
kaj smuki! - Ajde, nek onda nova lozinka bude smuk. Vidimo se zutra.
Zbog novih trošarina pucat će čak
tako i kumstva i rodbinske veze. Trošarine će plaćati i vlasnici kotla koji
će ih morati registrirati te voditi evidenciju, i to ne samo o vlastitoj proizvodnji nego i o tome kome su peMojmir Mihatov, OSKARfest
čenjaru posudili. Novi zakon kaže da
- međunarodna izložba karikatura Osor
su se svi proizvođači rakije morali do
Zabuna
Dado Kovačević
Hrvatske građane dočekao je ove godine i
novi zakon koji je uveo plaćanje trošarine
za male proizvođače alkoholnih pića. Zakon
kaže da fizičke osobe koje za svoje potrebe
peku rakiju trošarinu plaćaju prema zapremnini kotla - 100 kuna za kotao zapremnine
40 do 100 litara, a preko 100 litara 200 kuna,
kao i trošarinu na proizvedenu rakiju. Ovisno o jačini rakije, po litri će plaćati 22 do
25 kuna. Nove odredbe Zakona o trošarinama predviđaju i kaznene mjere, pa i novčane
kazne od dvije do 10.000 kuna. Nije, međutim, još jasno tko će kontrolirati pridržavaju
li se građani tih pravila. S obzirom na to da u
državnim službama nema dovoljno zaposlenih, predlažemo da se u svakom selu honorarno zaposle ljudi koji će obilaziti dvorišta
i njuškati peče li se rakija. Te će, nazovimo
ih, Šukerove krtice, raditi u ilegali, tako da
nitko ne zna tko Ministarstvu financija odaje
imena. U selu će se javiti nepovjerenje.
- Francek, kak je kaj? Kaj se dela?
Vidim, nekaj ti se dimi iz garaže... - Ooooo,
Joža, deeee si? Ma ide nekak, hik, gura se,
hik. Hodi buš nekaj probal, takvu finu ra...
- u tom se trenu Franjo sjeti da bi ga Joža
mogel prijaviti - ...radensku sam dugo ni pil.
Hodi ti, hik, natočim janu čašu. Vina, hik,
na žalost nemam da ti gemišta složim. - Radensku veliš, ha? A kaj ti se to, pitam, dimi
iz garaže? I nekak kaj da po žganici deši... Žganici? Po kakvi žganici, hik, čovek božji.
Pak sam, hik, rakiju već mesecima ne videl!
Na radenski sam iz protesta jer su te vražje
trošarine uveli. Ali kaj, zakon se poštivati
mora! To ti ja vu garaži krompira za svinje
kuham. Malo sam, hik, dodal šljive ka bu im
7
Na vratima neba stoji jedan
jako ljut čovjek i urla:
- Pa kaj je to? Kaj ja tu delam? Imam 35 let, ne pušim,
ne pijem, fčera sam rano
otišel u krevet i sad sam tu!
Sigurno je neka greška!
- Još nam se nikada nije desilo da se zabunimo - odgovori Sveti Petar - ali provjerit ću. Kako se zovete?
- Franjo. Franjo Poklepović.
- Zanimanje?
- Automehaničar.
- Ah, da, evo, našao sam vas.
Franjo Poklepović, automehaničar.
E, pa, gospodine Poklepoviću, prema našim podacima
vi ste umrli od starosti.
- Od starosti? Nemoguće!
Pak imam samo 35 let!
- Pa ne znam - odgovori
sveti Petar - zbrojili smo sve
sate rada koje ste zaračunali
mušterijama i to ispada 123
godine!
Humorističko - satirički list broj 12
Bez pribora nema
kaznenog djela
Muž i žena odluče otići na odmor
na jezero poznato kao meka i raj za
ribolovce. Muž obožava u ribičiju izaći u cik zore, a njegova žena
obožava u miru čitati knjige. Jednog jutra se muž, poslije nekoliko
sati ribolova, vratio i odlučio malo
drijemnuti, a žena tada odluči sama
izvesti čamac na jezero premda se
na njemu sama baš i nije najbolje
snalazila. Upali motor i izveze čamac na jedno usamljeno mjesto,
baci sidro, izvadi knjigu i nastavi
uživati u tišini i čitajući svoju knjigu. Tuda naiđe ribolovni inspektor
u svom čamcu, pristane uz ženin
čamac i kaže: “Dobro jutro gospođo. što to radite?” “Čitam knjigu”,
odgovori ona (i pomisli: zar to nije
očigledno?) “Nalazite se na dijelu jezera zabranjenom za sportski
ribolov”, obavijesti je inspektor.
“Žao mi je gospodine, ali ja ne pecam. Ja samo sjedim u čamcu i čitam knjigu”. “Da, ali u čamcu imate
sav pribor potreban za pecanje i što
se mene tiče, mogli bismo s pecanjem otpočeti svakog trenutka. Bit
ću primoran povesti Vas do stanice
i protiv vas podnijeti prijavu”, reče
on. “Ako vi to zaista i uradite onda
znajte da ću i ja protiv vas podnijeti
prijavu, ali zbog silovanja”, odgovori mu žena. “Ali, pa ja vas nisam
niti dotakao!?”, reče inspektor. “Da,
ali vi za to imate sav potreban pribor i što se mene tiče, mogli biste s
tim otpočeti svakog trenutka ... “
........................................
NATJEČAJI
Mlada i perspektivna firma traži istu
takvu za vezu. Avanturisti isključeni! Samo ozbiljne ponude. (Gazela)
........................................
Direktor srednje tvrtke traži radnike. Poslao je odličan, radni uvjeti
vrlo dobri, oprema dobra, plaća dovoljna. (Sve pet)
.........................................
Radnici traže gazdu koji je s gradilišta u Umagu otišao prije tri mjeseca, i od tada se ne javlja na mobitel.
(Halo, gazda gdje si?)
Deset direktorskih
zapovijedi
1. Ja sam direktor tvoj, i ne priznaj nikog drugog osim mene!
2. Ne uzdaj se u nikakve sindikate jer ti jedino ja mogu pomoći!
3. Ne spominji moje ime uzalud, osim ako me hvališ!
4. Četiri dana radi za sebe, a peti za reprezentaciju, moja putovanja i dnevnice.
5. Poštuj poslovođe da ti dobro bude i da ostaneš dugo miran i spokojan u
poduzeću.
6. Ne ubijaj radni moral vrijednima, jer oni rade i za tebe i za mene!
7. Ne čini preljube u tvornici, pogotove ne s onom na koju sam ja već bacio oko!
8. Ne kradi, jer nisi na položaju, zaglavit ćeš za sitnu stvar.
9. Ne svjedoči drugom, šuti i kad misliš da si u pravu!
10. Ne poželi tuđe, bolje radno mesto, jer ni za svoje sposoban nisi!
Ivan Haramija - Hans
8
Zašto treba
uvesti alkohol
na poslu?
1. Radnici će sigurno dolaziti na posao.
2. Smanjuje stres.
3. Vodi k iskrenijim komunikacijama.
4. Smanjuje izostanke s posla budući da
možeš doći na posao mamuran.
5. Smanjuje prigovore o niskim plaćama
6. Od radnika ćete čuti što oni misle, a ne
što šefovi žele čuti.
7. Smanjuje troškove grijanja zimi.
8. Povećava zadovoljsto poslom; ako imas
loš posao, nije te briga.
9. Smanjuje godišnje odmore - ljudi jedva
čekaju da se vrate na posao.
11. Kolege ti odjednom izgledaju ljepše.
12. Hrana u kantini je ukusnija.
13. Pijani šefovi lakše daju povišice.
14. Pregovori o plaćama su unosniji.
Poticaji stari, gdje ste?
Poticaji stari gdje ste?
Da li ću vas ikad naći?
Kažite mi što to znači
kad su polja nezasijana.
Poticaji stari gdje ste?
Kamo nas to život nosi?
Vjetar je u mojoj kosi stao,
tko nas je sve to pokrao?
Tko zna gdje su dani ti
kad smo seljaci bili mi?
Vladu svi mogu voljeti,
ne možemo mi, ne možemo mi.
Tko zna gdje su dani ti
kad smo sretni bili mi?
Kad smo šećernu sijali
lijepe pare dobijali.
Prijatelji stari gdje ste?
Gnojiva me miris prati,
jednog dana kad se shvati,
bit će sjetve kao i prije! (ib)
9
Humorističko - satirički list broj 12
VIJESTI IZ BUDUĆNOSTI – 2040. GODINE
PRESLATKI „JADRANKIN KOLAČ“
Iz uprave kompanije „Istvan Gyula Konzerv“
u Budimpešti pristigla je u državnu ustanovu
zatvorenog tipa u Lepoglavi (KPD) za tamošnje štićenike doista sretna vijest. Redakcija „Pikača“ ju je prije kojeg trena uspješno
presrela na Specijalnoj informatičkoj lokaciji
„Pri zodnji kroljefski banderi“. Ovaj će mađarski prehrambeni div darivati prigodnim
paketima s osnovnim prehrambenim artiklima bivše članove bivše uprave nekadašnjeg
koprivničkog agro-giganta (Hm, sjećate li se
barem vi stariji još tog imena? Kako se samo
on zvao? No, nije više ni važno!) povodom
predstojećih nam Uskršnjih praznika i njihovih najavljenih puštanja na slobodu.
Nakon 30-godišnjeg druženja, eto, došao je
za njih i taj gorak trenutak bolnog rastanka
s djelatnicima ove naše doista renomirane
ustanove. Podsjećamo da je još prije 50-tak
godina zahvaljujući genijalnoj politici s Markovog trga uspješno započet postupak prevođenja nekadašnjeg hrvatskog giganta (Da!
Da!) u sadašnje stanje kad na istom mjestu
vrlo uspješno posluje Otkupna stanica za
mrkvu i grašak – Radna jedinica Koprivnica kao dio „Istvan Gyula konzerv company“
sa sjedištem u Zagre… ovaj u Budimpešti.
Zahvalni zatvorenici su pak zauzvrat predložili Mađarima snimanje kulinarskog serijala
„Male tajne velikih majstora kuhinje“ pošto u njihovim redovima ima pregršt vještih
„kuhara“, što je svojedobno prepoznato i na
doista osobiti način vrednovano i od strane
države. „Kuhara“ je (kao i onih koji znaju
„kemijati“)mnogo i konkurencija je strašna
jer su svi oni više godina uspješno trenirali na
državnim „jaslama“. „Ekipa“ se, kako je to
već uobičajeno u takvim prilikama, podijelila
u dva tabora. Ne, to nisu „kruške“ i „jabuke“,
a ni „crveni“ i „zeleni“, nego tko zna zbog
kojih nerazjašnjivih razloga - „Đelekovec“
i „Split“. Iz dobro obaviještenih zatvorskih
krugova bliskih upravitelju ovog renomiranog kapedea procurila je informacija o dva
specijaliteta koji će se sigurno kuhati u prvom
kulinarskom tv- dvoboju. To su „Pljučeca na
kiselo a la Podravina“ i „Njoki na fažolu u
prazno“. Bilježimo da su oba tima rezolutno
odbila pripremiti „Jadrankin kolač“ za desert
u svom sučeljavanju što je bio možda malo i
provokativan prijedlog dijela zatvorenika lepoglavskog KP doma.
(A. Milinović)
VELIKI PROCVAT HRVATSKOG
GOSPODARSTVA
Nakon dugogodišnje gospodarske stagnacije u Hrvatskoj stvari su konačno krenule ne
samo na bolje, već upravo - na odlično! Zabilježeno je povećanje produktivnosti rada od
čak 25% u proteklih godinu dana u dijelu gospodarstva koje još nisu kupili stranci. Kako
doznajemo, u Japanu su zazvonila sva zvona na uzbunu jer, žurno su prenijeli japanski
mediji „…u Europi se rađa novi gospodarski
tigar“. Redakcija Pikača provjerila je sve ove
informacije na terenu i uvjerila se da je sve –
upravo živa istina! Naime, u „Štef mesariji“ u
Donjoj Špičkovini kod Zaboka, jedinom preostalom poduzeću u Hrvatskoj u većinskom
vlasništvu hrvatskih građana, doznajemo da
je jedna djelatnica napustila posao, a da je
proizvodnja usprkos tome ostala ista. Neslužbeno doznajemo od njihovih Grabarića, prvih špičkovečkih susjeda „Štef mesarije“ da
je gazdu Štefa njegova žena Bara ostavila jer
se „prasec na morju skurva,, i da mu ona više
nebu ni domaj kuhala i na poslu pometala, a
i na ono nek pozabi! Tako sad poduzeće broji
tri djelatnika, a hoće li ono u dogledno vrijeme zapošljavati nove djelatnike ovisi jedino
od toga bude li vlasnik „Štef mesarije“ zel
svoju priležnicu Miciku na upražnjeno radno
mjesto, jer je Bara još jako srdita. (A. Milinović)
I SNOVI ZAOBILAZE ZAOBILAZNICU
Kako se nakon provedene eko-akcije zbog
mogućnosti štetnog zračenja asfalta na „race
i piceke“ odustalo od gradnje zapadne zaobilaznice Preloga, prići će se u narednih petnaestak-dvadesetak godina drugom, doista
revolucionarnom prometnom zahvatu. Tako
više neće vrijediti primjedba da „I snovi zaobilaze zaobilaznicu!“. Naime Sajmišna ulica
u Prelogu će se na svom spoju s Glavnom ulicom proširiti za dodatnih 5 centimetara. Tako
će buduće bogatstvo našeg kolnika iznositi
ne 545, već respektabilnih i zamamnih 550
centimetara, jasno na oba vozna traka. Prema
očekivanju gradske uprave time će se vrijeme potrebno za ulazak na Glavnu iz Sajmišne
ulice u našu središnju municipalnu arteriju
smanjiti s prosječnih 40-tak na samo 25 do
najviše 30 minuta što je u okviru Hrvatskog
prometnog standarda (HPS). Kako čujemo
već su za tu inovaciju i genijalni prometni
izum zainteresirane Njemačka i SAD.
(A. Milinović)
Žabice, ispuni
mi tri želje!
Jednog prelijepog nedjeljnog popodneva tri žene igrale su golf. Jedna
od njih nije bila najspretnija golfašica pa joj loptica odleti u šumu. Ode
je potražiti i pronađe žabu uhvaćenu
u zamku. Žaba joj kaže: - Oslobodi
me i ispunit ću ti tri želje!- Žena se
nije dugo dvoumila. Oslobodi je, a
na to će žaba: - Hvala ti najljepša,
ali sam ti nešto zaboravila spomenuti. Naime, što god ti zaželiš, tvoj
će muž dobiti 10 puta bolje. - Nemam ništa protiv - odgovori žena.
Njena prva želja bila je da postane
najljepša na svijetu. Žaba odgovara:
- Dobro, ja ću ti to učiniti, ali valjda
shvaćaš da će tvoj muž biti 10 puta
ljepši, ono istinski Adonis? Sve
žene svijeta će ga proganjati. - Pa ću
ja biti najljepša i on će samo mene
vidjeti. I tako ona postade najljepša na svijetu. Zatim zaželi postati
najbogatija žena na svijetu. Žaba će:
- OK, ali mislim da znaš da će tvoj
muž biti 10 puta bogatiji od tebe? Znam, i sve njegovo je moje. I učini
žaba žena najbogatijom na svijetu.
Zatim zaželi svoju treću želju: - Želim dobiti lagani srčani udar!
Pouka priče:
Žene su inteligentne.
Nikad se nemoj šaliti s njima!
VAŽNA NAPOMENA: Ako si
žensko, ne čitaj dalje, za tebe je vic
gotov. Stani ovdje i osjećaj se superiorno! Ako si muškarac znaj ovo:
Muž je imao 10 puta lakši srčani
udar!
Damir Novak
10
Humorističko - satirički list broj 12
Proslava ulaska u
EU u Međimurju!
K
akav bi to spektakl bio! Deseci tisuća ljudi iz svih dijelova Hrvatske i
gosti iz susjednih zemalja u Međimurju
slavit će ulazak Hrvatske u veliku europsku obitelj. Sve jače svjetske medijske
kuće izvještavat će o tom povijesnom
događaju.
T
housands of people celebrate here
in Gor... Gorich... Gorkanu u Mejdi... Medim... - lomit će jezik novinarka BBC-a javljajući se uživo u program
dok iza nje na pozornici Teta Liza pjeva
“Da nam pak dojde to vreme, da pemo
mi vu Unije”. Nitko neće te 2011. godine
biti ponosniji od Međimuraca, domaćinima središnje proslave ulaska Hrvatske
u Europsku uniju. No, za ostvarenje tog
scenarija netko u Zagrebu mora prihvatiti inicijativu da se proslava ulaska Hrvatske u EU, a to bi moglo biti upravo
u vrijeme kad će tom organizacijom
predsjedati Mađarska, održi baš u Međimurju, na tromeđi Hrvatske, Slovenije i
Mađarske. S obzirom na to da je 2011.
blizu, a Međimurje se nekako čini logičnim domaćinom jednog takvog skupa,
županijske službe trebale bi već početi s
pripremom programa.
K
ao lokacija za taj događaj idealan
je granični prijelaz Goričan, gdje je
na raspolaganju sva potrebna infrastruktura, a što je najvažnije, tamo sad nema
gužve. Goričan je godinama bio ulazna
i izlazna porta milijunima turista koji su
dolazili na ljetovanje. Problem je samo
što je prenamijenjen za kamionski promet, no to se može lako riješiti smjerokazima koji će goste iz cijele Hrvatske
usmjeravati kako da po lokalnim putelj-
PISMO IZ DALMACIJE
KAKO SMO SI
POMOGLI
U
RECESIJI
Lijep pozdrav. Živim u stitutke koja mu je duže
malom primorskom gradiću. Svi smo u dugovima
do grla. Turistička sezona je ravna nuli - nikoga
nema, nitko ne dolazi, nitko se ne najavljuje da će
doći. Za Uskrs, iznenada
u Matin panision dodje
neki Amerikanac i traži
apartman. Naravno da ima
slobodnih! Amerikanac
ostavi 100 dolara na recepciji, uzme ključ i ode obići apartman.
Mate zgrabi lovu i otrči do
mesara vratiti mu dug za
nabavljeno meso. Mesar
uze pare i ode platiti dug
svom dobavljaču. Ovaj
otrči do farme platiti prase
seljaku za koje je dugovao
još od Božica. Seljak uze
pare i otrči do lokalne pro-
vrijeme davala na kredit
i zaprijetila da će početi
uračunavati i kamate. Ona
potom uleti u Matin pansion platiti dugovanja za
sobu još od prošle godine.
Mate uze pare, a Amerikanac siđe u tom trenutku
i reče da mu se apartman
ne sviđa. Mate mu vrati
njegovih stotinu dolara i
Amerikanac ode.
Svi su u našem mjestu zaključili da su, iako nije bilo
neke velike zarade od tog
Amerikanca, bar uspjeli
vratiti dug i da nema razloga za brigu u recesiji.
Eto, puno toplih pozdrava
iz Dalmacije. Želio sam
pomoći prijateljima sa sjevera Hrvatske. Probajte!
cima dođu do starog prijelaza. Angažirat
će se usto vatrogasci i lovci u svečanim
odorama koji će usmjeravati putnike iz
cijele Europe. Kulturno-umjetnički program treba dobro izbalansirati i iskoristiti za promociju međimurske baštine.
N
ajbolje bi bilo za tu svečanu priliku
prepjevati neke pjesme. Žiga bi, na
primjer, mogao pjevati “Europski lepi
dečki u širokim gačam”, KUD Goričan
izveo bi narodnu “Protuletje se otpira”,
koja bi za tu priliku mogla ići “Granica
se otpira, moje srce nema mira”. Ima tu
još materijala, od “Europa, kak si lepa
zelena” do “Daj po Muri euri tekli mesto
čiste vode”. Doista, kakav bi to spektakl
bio! Za ostvarenje tog sna treba se, doduše, dosta toga poklopiti, a najvažnije
je ispunjenje uvjeta da Hrvatska uđe u
EU. “Vuprem oči vu to nebi visoko, tam
ja vidim žute zvezde igraju...” (ib)
Stav uredništva
Dobrosusjedski odnosi ili
“evo ti ga na!”
Varaš se, dragi čitatelju, ako misliš
da smo ovu fotografiju objavili kao
ilustraciju analitičkog članka o
odnosima Hrvatske i susjedne nam
Slovenije. Ne, ova je fotografija
snimljena u Čehovcu, gdje je susjedska svađa oko međe
prerasla u
trajnu svađu. Turističkoj zajednici grada
Preloga je u
sklopu akcije “Zeleni
cvijet” prijavljeno
i
dvorište u
Čehovcu. Lijepo je to dvorište,
krasno uređeno s desetak vrsta
cvijeća i grmova. No, Turistička
zajednica našla se u moralnoj dilemi – da li zbog grma kojeg vidite
na slici diskvalificirati to dvorište
iz daljnjeg natjecanja? Dilema nije
jednostavna, a to pitanje otvara i
niz moralnih dvojbi. Stav je uredništva Pikača da se dvorište ipak
izbaci iz natjecanja, ali ne zbog
susjedske svađe koja je legitimna,
nego iz prevencije. Ne bi, naime,
bilo dobro da se takva praksa rezanja grmova proširi, pa da nam se
lijepi naš grad za godinu ili dvije
pretvori u “grad naprćenih riti”.
(ib)
11
Humorističko - satirički list broj 12
Eko, eko... tko je to rek’o?!
Od polja do stola,
a nasamariše vas
k’o vola!
Ekološko, prirodno, iz bio uzgoja i tko zna
kakvi sve epiteti ne krase namirnice koje su
trenutno „in“. U vremenima kad se zdravlje,
a pogotovo zdrava hrana, najviše cijeni i
kad je stvarno bitno što se kupuje i stavlja u
usta, posebno smo osjetljivi na porijeklo namirnica. Ako možda prije i nismo bili, svakodnevne tematske emisije već su nas dovoljno uplašile, a mislimo i obrazovale, da
znamo što želimo ili još više što ne želimo.
Ponekad vam od svakodnevnog slušanja o
kemijski tretiranoj i GMO hrani prisjedne i
ručak. Pošto ne živimo u velikoj sredini i
dućani zdrave prehrane nisu nam baš na dohvat ruke, moramo se zadovoljiti onime što
imamo. Ili mislimo da imamo. Otiđete ne
plac, gdje vam svi već znaju ime, i potražite
ono najbolje za sebe. Pa ipak želite dobro
svojoj familiji. Izdvojit ćete malo više love,
ali bože dragi, znate gdje gospođa ima povrtnjak i kako uzgaja povrće. Nije vam žao
novaca jer je ono što kupujete „domaće“ i
znate od kud je i kako je proizvedeno. Frcnut ćete nosom na frendicu koja kupuje u
velikom trgovačkom lancu. Ma daj, molim
lijepo, pojma nema što stavlja u usta! Kako
ona njena sirota djeca uopće žive? Tko zna
gdje je sve to raslo, s čime tretirano?? I ona
njima to daje jesti? Ma molim vas
lijepo! Pa to je za
one koji nemaju
izbora ili one koji
ne kuže modernu
filozofiju prehrane. Vi znate bolje! Danas
pravi proizvođači moraju imati sve deklarirano, ili su vam čak dužni pokazati fotografiju svoje zemlje da vidite gdje je salata
narasla, kakvi su joj bili susjedi, kakvo joj je
sunce sjalo, je li imala baš one prave uvjete
koje ste vi poželjeli.
To bi po službenim izrazima bila
sljedivost - od polja do stola. S tim barem
mislite da ste se osigurali. No, kako to kod
nas uvijek biva, jedni rade pošteno i plaćaju certifikate, a drugi se snađu. Bilo vam je
sumnjivo kako gospođa može oko Božića
imati krasni poriluk, kelj, zelje, salatu..., a
vi ste svoj mini povrtnjak već davno prekopali? No, ko pravi „hlebinac“ vjerujete u
ono što vam se kaže. A Bože, pa sumnja je
odlika nekulture! Iako stojite kao i cijela Hrvatska, u snijegu do „riti“, a ona je donijela
svježi matovilac, vama još ne zvoni u glavi.
Ipak, godišnju nagradu za naivčinu godine preuzeli ste onog dana kad ste se s tom
Dado Kovačević
istom gospođom borili za zadnji poriluk u
vašem trgovačkom centru, a ona je, pod teretom dvadesetak vrećica „svježe ubranog“
povrća i pred olujom iz vaših očiju, morala
ustuknuti. Nije joj čak ni bilo neugodno, a
vama su razbijene sve iluzije. Mislili ste da
je na vašem lokalnom placu stanje drugačije, iako su susjede godinama pričale o nekima koji, kad im ponestane grah, samo skoče
preko u dućan i nabave još, te preprodaju po
trostrukoj cijeni. Mislili ste da tračaju kao i
obično..., ali nabasavši na svoju piljaricu u
dućanu, nije vam baš bilo svejedno. Mogla
vas je poštedjeti i ostaviti u blaženom neznanju i naivnosti te kupovati u susjednom
gradu. Ali nije! Zato ste spušteni na zemlju
i ako ništa drugo, možete reći da ste diplomirali sljedivost. Zemlja-uvoznik-trgovački
centar-piljarica-vi (i to ako ste imali sreće!).
Naravno, kao uvijek i svugdje, čast izuzecima. (DLM)
Kako je Ivo
upoznao ljubav
svog života
Već dugo gledam jednu malu... Ima dugačke statuse, krasan jedinstven avatar,
čaroban profil i zgodnu sliku. Baš mi
se sviđa! Primijetio sam da ni ona nije
ravnodušna prema meni. Vrlo često mi
kaže kako voli moj dugačak spisak prijatelja, ili kako mi je dobar najnoviji link...
I izašli smo par puta. Na chat. Znate, to
vam je ono mjesto, desno od profil slike,
preko puta aplikacija. Moram priznati
da sam bio oduševljen! Istina, pričamo
različitim jezicima, ali ljubav ne poznaje barijere. Počeo sam učiti. U početku
su mi teško išli nepravilni glagoli BTW,
WTF, OMG..., ali zato briljiram sa LOL,
BWE i XEXE. S vremenom
je i ona mene počela gledati...
Jednom smo čak izašli i na MSN. Tamo
je mirno i tiho, pa smo mogli pričati
bez bojazni da nam netko gleda profile!
Lijepo nam je. Izlazimo svaku večer, družimo se, razmjenjujemo slike i linkove.
Iskreno, razmiljam o svadbi, i to ne bilo
kakvoj.
Zakupit ću cijeli chat, svi ćete biti pozvani! Svirat će nam najbolji glazbenici s Youtubea, a na meniju će biti samo
specijaliteti i pikanterije: najsvježiji proizvodi s Farmvilla i Fishvilla! Notifikaciju svog povijesnog “DA” ostavit ću na
statusu, neka svi vide da sam našao naj-
veću sreću u životu! I ona je obećala isto!
Kupit ćemo divan stan u Yovillu, a ja ću
dobiti dobar posao u Mafia Wars-u, pa
ćemo imati
od čega živjeti. Naši
prijatelji dolazit će nam
u goste redovno, a za
njih
ćemo
zajedno otvoriti posebnu grupu, tako da
imaju gdje se smjestiti. Predivnu djecu
radit ćemo u Photoshopu i živjeti sretno
sve dok traje Facebook. Ili dok nam ne
ukinu profile!!!
12
Humorističko - satirički list broj 12
SAVJETI ZA STARE DEČKE 1. dio
- Mmmm,
vidi onu
macu - pomisli naš
junak
baš dobro
izgleda.
Kako bi
samo rado
pričao s
njom...
Ali
šta
da joj kažem? Tako
sam prokleto stidljiv
i svaki put
Muškarac. Rane tridesete. U pomalo
kad pokušam pričati s nekom ženom,
neudobnom položaju oslonjen na šank.
valjam samo gluposti.. Hm.. Znam!!
Svako malo lizne od svog duplog peReći ću joj da sam se u nju zaljubio
linkovca. Po odjeći, nogama koje u
na prvi pogled! Ma, ne... Radije ne.
ritmu muzike titraju po podu, po drIsmijat će me. Možda da joj pošaljem
žanju tijela, prosto po svemu, može se
piće, a ostatak će doći sam po sebi?
reći, stereotipni Eros-Balkaneros. Dva
U tom trenutku žena ustaje i odlazi.
stola dalje, sama, mirna sjedi lijepa žena.
Kako ne upoznati
ženu u kafiću
Ivan Haramija - Hans
- Eh... Stvar se sama od sebe riješila. Baš sam smotan. Kako mi
fali hrabrosti svaki put! Toliko je
tema o kojim bi se dalo nešto mljeti.
Pa i upucavanje je za ljude. Šta mi
može biti, da me odbije ili da pristane?! Možda je i bolje ovako. Ko zna
kakve bi mi sve probleme ova lijepa
žena donijela... - misli on. Par minuta
poslije, žena se vraća i sjeda za isti stol.
- Evo je opet!! Vratila se! To je
to! To mora da je znak! Mi smo
određeni jedno za drugo! Sad ću
joj prići. Valjda ću se sjetiti nečeg
interesantnog!
Sad ili nikad! - razmišlja, popije
svoj dupli pelinkovac da se okuraži, provuče ruku kroz kosu, uvuče trbuh, ispravi leđa i lagano odšeta do stola za kojim
žena sjedi. Spusti se na slobodnu stolicu
i dubokim glasom, senzualnim glasom
upita: “Jesi li ti to pišala?!”
(Nastavak na 22. stranici)
Kako radnici švercaju
gablec na posao?
Nakon velikog otpora
ukinut harač!
Z
a čitatelje Pikača, evo jedne male
lekcije iz povijesti. Harač, osobni
porez, glavarina u Osmanskom carstvu,
naplaćivao se od svake muške nemuslimanske glave, kao vrsta otkupa od ropstva. Davao je pravo na osobnu i imovinsku sigurnost. Harač je bio dokaz
vjernosti sultanu, pa su često počinjale
bune uskraćivanjem harača. Harač se
dijelio po visini na tri klase: evsat, sala
i edna. Stanovništvo pod turskom vlašću nije bilo oduševljeno haračem, pa
je bilo velikog otpora. Harač je napokon ukinut sredinom 19. stoljeća.
Radnici jedne međimurske tvrtke (podaci
poznati uredništvu i kuharicama), požalili su se da hrana u tvorničkoj kuhinji ne
valja. Odlučili su nešto poduzeti, pa su se
dogovorili da će svaki od njih jedanput
mjesečno donijeti hranu za gablec. No,
trebalo je nekako tu hranu i prešvercati da
je kuharice i gazda ne vide. I uspjeli su!
Naš fotoreporter uspio je snimiti trik kojim
se služe. Tajna zasad još nije otkrivena.
Molimo vlasnike tvrtki da ne koriste ovaj
članak i fotografiju kao povod za pretres
radne snage! Ako to ipak učine, molimo
radnike da ih prijave sindikatu. Dobar tek!
Humorističko - satirički list broj 12
Vesela Jovža
Sosedova Jovža navek je bila vesela.
Tak ka je sosedi Mari so voljo za životom zela.
Mara si je saki den mislila:
More ji biti, v jutro je sigurno dogo spola.
Se ne zabadaf za malo
drvenoga Franca oženila.
K pameti si je to dola.
Srmaški Franc po sveto se moči,
a Jovža drugima možima doma vino toči,
zoto je i tak vesela.
Močilo je to Maro
pak je janoga dneva dišla k Jovži na kovo.
Skuhala je Jovža kovo kak i navek
s fletnim korakima po kuhnji sim tam je begala
i Mari kovo na noge zlevala.
Mara si pretrdi srce pita Jovžo:
- Jovža ti si navek tak dobre volje,
imaš za to recepta ili so to samo parole.
- Ha, štela bi znati, neje to samo tak,
Ako očeš biti lepa, moraš biti vesela kak da si saki den svat.
- No kaj misliš da so saki den gosti.
- Pak dojdo dnevi da so i posti.
Veli Mara i komaj čoka da Jovža nekaj pove.
Znoš dok mi Ivek veli:
Tak si lepa i vesela Jovža,
kak se nebi na te reči nasmijola.
Čokaj, čokaj – šteri Ivek to tebi govori, veli Mara.
Je ak ti povem boš i to znola,
Mara neje ti to nikva šola!
Aha, misliš da sam ti jo takva hurma,
da ne vidim dale od nosa!
Se so ti to Jovža samo muška posla,
a ti misliš da si nekva faca
Je pak zoto goziš kak da si raca.
Misliš da boš Iveko takva lepša,
poglej se, im si od lagva vekša.
Na njegove gluposti si nasela,
da znoš pamet se ti bo od toga zmela.
Svodijo se Jovža i Mara štera bo štero bolje naribala,
a pod blokom Ivek posljuša i vidi vrog je po svoje došev
morav bo to rastirati.
Zove Ivek Maro kak da nezna da je tu,
a Mara brže Jovžu pošpota:
- Jovža tiho bodi Ivek je vuni pak ne mora baš se čuti
i nej mo nikaj povedati.
- Mara si tu? – Je Ivek evo idem dimo,
sam si malo z Jovžom kovo spila.
- Idi dimo beda skuhaj,
nej samo po seli hoditi i kove piti.
- Je jo ti bom beda kuhala,
a jana, jana se bo s tobom hurmala.
- Ah, Marica pak jo imam samo tebe rad,
- Znoš da nebi išev niti z jednom drugom spot.
13
A Jovži z desnim okom skrivečki namegne,
i za Marinim hrptom na škedenj mohne.
Jovža se samo nasmijola i v škednjo Iveka lepo počokala.
Mara se žurila beda skuhati,
ali je ftegla i na Iveka gombati:
samo je zginov kam pak je ve dišev….,
ali dok je išla poleg škednja, Mara je čula nekvo škrbetanje.
-Stiha je otprla vrota
Mislila je da bo prijela tota.
Zela si je boto i na seno se stiha dosmicala,
A tam Jovža se z Ivekom kopicala.
Mrcina ti jadna, niti z janom drugom ti nebi išev spot i to ti
bo ve zodnji pot.
Z botom je Iveka z škednja vum natirala,
I po hrpto ga namaserala, a Jovža se samo od sena stepla i
gizdovo z grunta vum dnesla.
(Ljubica Ilijaš)
Kratki
Poslovni čovjek šalje poruku u Ameriku:
Draga, jučer sam pio s Rusima, umalo nisam umro.
Sutradan:
Draga, jučer sam pio sa Zagorcima, da sam barem
prekjučer umro!
KAKO VRIJEME LETI!
Humorističko - satirički list broj 12
EKSKLUZIVNO Otkrivamo
pitanja s testiranja
županijskih pročelnika
Županija je, kao što je već poznato, dobila nove pročelnike,
i to nakon testiranja koje je na
traženje župana provela jedna
zagrebačka tvrtka. Bilo je
nekih manjih problema. Pikač
je ekskluzivno došao u posjed
pitanja na testovima.
1. Koliko stanovnika ima grad
Zagreb?
2. Zašto se pali grički top?
3. Koliko je duga najduža
zagrebačka ulica?
4. Koliko vijećnika ima zagrebačka Gradska skupština?
5. Kako se zove zagrebački
gradonačelnik?
6. Kako se zove gradska tvrtka
kojoj je na čelu?
7. Gdje je rođen gradonačelnik?
8. Kakav je bio učenik?
9. Ima li, kojim slučajem,
gradonačelnik kakve mane?
10. Kako se nazivaju autohtoni
stanovnici Zagreba?
Nakon pola sata pismenog
dijela testiranja, nekoliko
kandidata uputilo je prigovor
povjerenstvu za provođenje
natječaja, jer su im se pitanja
učinila nekako čudnima. Povjerenstvo se sastalo i zaključilo da je zagrebačka tvrtka
poslala pogrešna pitanja, koja
su im ostala od testiranja za
pročelnike ureda grada Zagreba.
Pitanja su brže-bolje preformulirana, pa su na kraju glasila
ovako:
1. Koliko stanovnika ima Me-
Babica i Špancirfest
V
u jeni seli polek Varaždina živi babica.
Ima štiri ćeri i dva sina, stara je prek 80
let, a zgledi kak da joj je 65. Jeni se vnuki
fekst štimaju kak dobru i spametnu babicu
imaju. Ze sim bi se rada bavila, pa si je čak
i kompjutera nabavila. Da je prvi put čula za
Špancifest, odma ju je zanimalo fejst kakvo
bi to čudo moglo biti, kajti o temu vezda vsi
očeju govoriti?
Znojila se ženska
od velike muke i
spitavala o tome
svoje vnuke. Jeden ji he tumačil
ovak, drugi govoril onak. I tak
babica ne kraju
znala neje je li
Špancirfest sejem ili morti proščeje? Gruntala
je babica i veselo se vu bradu
nasmeje: “Pa bormeš, Varoš na kraju sveta
neje! Najbole da se ja na beciklin sednem i
svojim očmi tega Špancirfesta poglednem!”
Na glavu si je svilnoga rupca zavezala, vu
ceker si ropčeka s penezi dela, na beciklin
si je sela i prema Varošu kak strela poletela.
Zdaleč je već vidla kak je grad ves cifrasti i
đimurska županija?
2. Zašto se pale vuzmenke?
3. Koliko je duga najduža međimurska rijeka?
4. Koliko vijećnika ima
Županijska skupština?
5. Kako se zove međimurski
župan?
6. Kako se zvala gradska
tvrtka kojoj je bio na čelu?
7. Gdje je rođen župan?
8. Kakav je bio učenik?
9. Ima li, kojim slučajem,
župan kakve mane?
10. Koja je autohtona
nacionalna manjina u
Međimurju?
Održan je i usmeni dio, tzv.
intervju. Pikač još nije došao
u posjed audio snimaka, ali
trudimo se, trudimo.
da na vulicaj ima kajčega za kupiti, ali i fkrasti. Ljudi su se šetali sim pak tam i babica
je ž njim korak prijela mam. Na štandima je
bilo sega, i kolačov i klobasov, slike i knjige
nametane kak kup snega.
N
ekve su ženske z luščija cekere plele, druge su za pokazati ručnoga rada
mele. Jeden je čovek z velkom sekirom drevo sekel (bilo mu je vruće pak se do pojasa
slekel). Rekel je da Kristuša slaže, a vnukec
mu mali pri tem pomaže. Na Korzu vse se od
glazbe praši, igrali su dobri stari tamburaši.
Babica se vu sencu skriva i vu rukama drži
kriglu piva.
unce je začelo već zahajati, a na Starom
gradu mladi se shajati. “A kaj ćemo,
dimo se treba otpelati, predi nek se črna
kmica doklati”. I no glejte, babica se po biciklina svojega požuri i već kak strela prema
domu leti. Babica vezda zna fejst – kaj je to
Špancirfest! Pak veli: “Susedi dragi nejte
škrti biti, na Špancirfest sikak morate iti!”
(Međimurka iz Varaždina)
S
Lovački
Dva lovca love u šumi i jedan se sruši.
Pogled mu je ukočen i čini se da ne diše.
Drugi lovac uzme telefon i nazove hitnu pomoć.
“Prijatelj mi je mrtav! Što da radim?”
“Smirite se. Ja ću vam pomoći.
Prvo moramo utvrditi da je stvarno mrtav.”
Nakon trenutka tišine začuje se pucanj.
“Jest. Što dalje?”
Dado Kovačević
14
15
Humorističko - satirički list broj 12
VATRO GASI – BRATA SPASI!
Ivan Haramija - Hans
mete s polcom maloga prsta, slobodni prsti
so tri, tak je i na vuri. Na dvanajst je cuk
mašina. Znam da vas nejbolje moči 9 i 11.
Jan križ od šemigi za drva rezati je 10. Ako
je količ deti z leve, je devet, a z desne je jedenajst.” Miška pita: “Vučitelj, kaj bomo mi
toga križa nosili po vulicama?”. Ne, ali se
treba vuru nafčiti. Šetali so se po Priloku v
noći i vikali (pogotovu zimi) vura je devet,
se je mirno, vreme je za krevet. Vura je dvanojst se je mirno, nejljepši cajt za scot iti.
Vura je tri, se je mirno, što mora iti dimo nek
ide ve, kaj ga nado babe vidle dok pedo k
zornici. Sako jutro so dovali raporta načelniku, kaj se f noći pripetilo.
Jano jutro Miška je tu, a Joškija ga ne. Pita
načelnik de je Joška? Miška veli da ne zna.
“Sreli smo se zodnji pot pre cirkvi, v tri
vure.”, veli (saki je mel svoju stranu, saki
drugi put so se morali sresti pre cirkvi). Vutom cajtu dobeži so zasopljena jana žena.
“Gospon, gospon načelnik pomorite! Sosed
se sosedom skup zakelil.” Kak so se zakelili,
pita načelnik. “Joj, da oprostite njegov venogov je prepal do korena, v njeno ve-no. I
ve nebrejo širom.” Ste kaj probali? “Jesmo,
vlekli smo je širom. Njega smo mlatili z drvenom praljkom po riti i pleći, polevali smo
je z denom vodom, i nikaj je ne hasnelo.”
“Dobro, idem ja po apotekara i žandarmerijskog ranarnika”, veli načelnik i pobere te
dva, (purgeri i veljki gazdi so se vozili z janim konjetom na jani osovini (rikše) to se
moglo brnoti v sakom koto), da v roke vuzde žandaro, jer so se mogli samo dva peljati. “Vi samo ite fletno, ja posodim prevoza i
dojdem za vami.” Dojdo te dva na ratište i
imajo kaj videti.
Joška, tretji sosed se zakeljil z Miškijovom
ženom. Obedvo vatrogasci- “Vatru gasi-brata spasi”. Joška veli apotekaro: “Gospon pomorite!” Apotekor njemo: “S čem, z veljkom
sekirom vas raskoljim?”, pita. “Gospon nejte, meni je ne do smeha.” Vu tom hipo stone
v hižo žandarmerijski ranarnik, v uniformi, a
Joška zakrične: “Vrog te stvoril i prestvoril,
več so I žandori tu!” I skočil je gori kak da je
ne nikaj bilo. Vu tom toga dojde i načelnik i
pita ove dvo:”Ste kaj naprajli?” Mi smo svoje je, a ve vi rešite svoje, veliju. Jo bom svoje rešil mom. Ona mom mora iti na spoved, a
Joška bo dobil javno, dvajsti pet na rit. Joška
zajovče, kaj jo nebrem iti na spoved?! Ne,
ti ne! Zemlja more biti preprovljena, ali ako
se vunjo nikaj ne ftekne, nikaj na niti zroslo.
Kaj nemamo dostik dece, od onih očeva, kaj
so vu austrijski regimenti pod Napoleonovom komondom, v Rusiji pali? No, i unda
bodi z veseljem gradonačelnik.
(Franjo Žeželj Mustak)
Franjo Žeželj Mustak
Načelnik biti, i negda je ne bilo ljefko. Imamo pjesmu ”Raca plova po Dravi-korpo nosi
na glavi” korpa je blagostanje, vu nju su se
brali sakojački plodovi. Vu korpi so na glavi
nosile žene hrano na posvećenje za Vuzem.
Denes velimo, da imamo puno toga već, kak
so meli naši stari, ali žene, komaj, nesejo
na posvećenje v čipsovoj vrećici. Negda so
općinski poglavari brojili kuljko pe korpi v
cirkvo, tak je bogata župa. Salvete i male bitenjke so ne brojili. Žene so v korpi nesle:
šunko, perece, zdigane koloče z orehi i makom, hrena kaj se namo zobili rasplakati nad
sirotinjom, sol kaj se na pokvarila pamet, žitno i kaj kakvo drugo zrnje.
Važne so bile jejce, nešterno i serovo kaj se
dene pod kvočku. Mislilo se na prirast i potomstvo. Ne samo, na doge suhe bruse a vodire prazne. Suhim brusom ne moć neti koso
na oštro nabrusiti, kaj rezala trovo do dna.
Od toga krava ima puno mleka, vrhnje je menje važno, itak ga preveć putra na glavi. No,
priča počinje od načelnika Trgovišća Prilok
i općine Gregora Hajdinjak, šteri je bil i prvi
predsednik priločkog vatrogastva. Osnivačka skupština bila je na sam Badnjak 1874.
vu krčmi ”Pri Velikom meštro” (denes moremo već reći na mestu stare apoteke). Glavni
krivac za vatrogastvo Priloka bil je advokat
Franjo Lisjak, i prvi komander. Bil je osobni prijatelj i kolega po struki Đure Stjepana Deželića (1838.-1907.), oca vatrogastva
Hrvatske. No, Gregor je donesel odluku da
v Priloku morajo biti po dva noćna stražara,
radi jognja i drugih skokanja prek lesi i ploti.
Prvenstvo so meli vatrogasci
Bilo ga puno ljudi nepismeni, pa tak i vatrogasci. Općina je mela na raspolagi za te
stražare dve železničke žepne vure. Vrag je
bil kaj so brojke bile rimske. Morali so se
vučiti, bar te tri vure, kaj so po vulici morali
kričati. Naučitelj veli: “Posljuhnite! Dok pri-
Gradonačelnik: Dobra kob!
16
Humorističko - satirički list broj 12
ČARI ŽIVOTA U GRADU
Ne bumo se valjda tužakali?
Svi koji su nam se godinama rugali na
statusu grada, koristili su uglavnom istu
zastarjelu foru: da kakav je to grad koji
ni semafor nema. Eto, sad se pokazalo da
smo mi bili vizionari jer i drugi mnogo
veći gradovi od nas ukidaju semafore i
uvode rotore. Da smo pravi grad pokazuje i to da možemo kad poželimo završiti u crnoj kronici i to ako je potrebno i
s ubojstvom ili barem ubojstvom u pokušaju. Droga je kod nas bila fora prije
20 godina, sad se već i oni najokorjeliji
ostavljaju. Banke su prilagodile radno
vrijeme radnom narodu, čeka se u redovima kod doktora, suca… K’o u pravom
gradu, čak ni mrtve ne pokapamo nedjeljom! Za vrijeme subotnje špice ne možete naći mjesto za parking, imamo čak
i nešto poput trgovačkih centara.
A bome i čisti se samo po centru. Kao u
pravim svjetskim metropolama gdje uživate u znamenitostima koje su uglavnom
u središtu, ali se bojite i pogledati u pokrajinsku ulicu... Tako je sad i kod nas. U
centru se doslovno čeka svaki list kad još
razmišlja da li da padne s grane. U centru
se uređuju cvjetne gredice koje konkuriraju za Zeleni cvijet, a periferne ulice ni
ne znaju da imamo nekog zaduženog za
uređenje. Isto je i sa snijegom. Kao u davna vremena kad se nije smjelo pozubačiti ili pomesti po susjedovom teritoriju
(jer bi susjeda doletjela i ako ne bi bilo
sve vraćeno na početno stanje, sve se
moglo izroditi u pravi mali incident - pitajte bake ako ne vjerujete!) naše službe
(županijske/gradske) da ne zadru u tuđi
teritorij, rađe ne čiste ono za što nisu baš
sigurne da je njihovo. Vrag će ga znati
je li taj snijeg napadao na lokalnu ili na
županijsku cestu, a da ne spominjemo
one tzv. nerazvrstane… Kako sve ide po
logici: kome je pao taj neka i čisti, kad
niste sigurni lakše je nagurati na pješački
i tamo ostaviti neka okopni. A mislim
nemaju baš svi pješaci skupu obuću, pa
nek’ gackaju malo preko snijega i vode
ili ako im je problem snijeg, neka zaobilaze pješački. Previše se sve to osililo
i razmazilo od kada smo grad. Nitko ne
razmišlja koliko svo to posipavanje košta, k’o da si ne mogu navući čarape na
obuću i spriječiti proklizavanje. Za aute
ste ionako nabavili zimsku opremu. Pa
lijepo vam i preko medija govore: ostanite doma! Kako je i red u pravom gradu,
svatko treba počistiti ispred svojih vrata,
no ni tu nema pravice. Nekima je komunalni redar dolazio s špotancijom dok
su pahulje još debelo bile u zraku, drugi
nisu morali počistiti ni pred ustanovom
od javnog značenja. Ah, kad imaju više
domara/čistača, a ni jedan nije baš taj dan
biti zadužen za snijeg. Godišnji plan se
piše dosta ranije (pa sad ti predvidi snijeg!). Kaže naš gradonačelnik da je baš
šteta što se s projektom javnih radova a
time i zapošljavanja nezaposlenih ili onih
koji primaju pomoć, nije započelo prije,
jer bi eto oni onda čistili i snijeg. Sad barem znamo zašto negdje nismo hodali po
očišćenim ulicama. Država nije poslala
novce, projekt nije zaživio, a lopate nisu
izašle na snijeg. Dolje Jadranka! Jer mi
eto nemamo poduzeće koje se bavi održavanjem javnih površina ili održavanjem nerazvrstanih cesta, pa ni zimsku
službu. Oni koji su ove godine rasuli
kosti ili polomili štogod po neočišćenom
nogostupu ili ulicama na kojima bi bez
problema i Medveščak tekmu odigrao,
mogu jednostavno tražiti svoju zadovoljštinu tužbom. Ali ne bumo se valjda tužili? Pa sve su vam to čari života u gradu!
(DLM)
Jesmo mali,
ali i tehničari!
P
ostalo je jasno zašto se govorilo
da je Hrvatska samo do Drave,
i zašto se u pjesmama koje veličaju
Lijepu našu u pravilu, uz Dalmaciju,
Liku, Slavoniju i neke druge krajeve,
ne spominje i Međimurje. Razlog je
sasvim jednostavan – Međimurci su
premali da bi ih se vidjelo iz Zagreba!
Veliko antropometrijsko istraživanje
Tekstilno-tehnološkog fakulteta, provedeno u svim hrvatskim županijama,
pokazalo je da su Međimurke i Međimurci najniži u Hrvatskoj! Međimurke
su u prosjeku visoke metar šezdeset,
a Međimurci metar i sedamdesetdva.
Cilj istraživanja je bio uvođenje novih
konfekcijskih brojeva. Strpat će nas
tako u najdonju kategoriju, ispod XS,
tako da i ubuduće prilikom podjele
novca iz državnog proračuna ostanemo kratkih rukava.
M
Zdenko Puhin
ožemo samo nagađati što nas
sve još čeka. Strepimo hoćemo
li dobiti suglasnost Vlade da se za vojarnu koju je dobila županija ne mora
izdvojiti ni kuna iz proračuna, čeka se
novac za kanalizaciju, navodnjavanje... I tekstilci se još nadaju pomoći
od države. Ne znaju još, jadni, da li
da šiju normalne ili kraće rukave. I
zato treba žurno poslati jasnu poruku
Zagrebu. Jesmo mali, ali nas ima! Uz
120.000 u Međimurju, još najmanje
toliko diljem svijeta. Nas i Rusa, 300
milijuna! (ib)
Humorističko - satirički list broj 12
17
Novi kriteriji za
dodjelu Grba i
Plakete Grada
Preloga
Za dodjelu Grba i Plakete
sve je manje kandidata,
pa Grad za naredna mandata
raspisuje nove kriterije.
Ivan Haramija - Hans
Kandidati ne smiju imati više od 74,5 kila,
jer kakva bi to onda recesija bila.
Treba se vidjeti po njima da teško žive
i da jedva mogu komunalnu naknadu da namire.
Moraju dobro znati tko živicu po putovima kosi,
a tko po asfaltu s njive blato raznosi.
Kandidati se obavezno moraju pridržavati
pravilnika o parkiranju,
a ne da s takvog mjesta markiraju.
Za pogrešno parkiranje kaznu trebaju pošteno platiti,
a ne pri tom djelatnike Pre-kom-a javno blatiti.
Kandidati moraju voditi računa o razvoju gospodarstva.
Paziti s kojim riječima doskaču u aktualac
i radnicima poduzeća najavljuju otkaz ili minimalac.
Moraju rješavati po zakonu teme,
a ne da se vijećnici bacaju u dileme.
Kandidati moraju obavezno
imati pojma o danima koji se pamte i slave,
kako ne bi od srama spuštali glave.
Neznanje bi takvo moglo biti povod
da se nekome, tko je još živ, dođe na sprovod.
Ministarska...
Godina prolazi, a tebe mi nema i nema...
i pitam se već što nam MMF sprema.
Hoće li nam smanjiti javnu potrošnju,
hoćemo li opet morati u svijet, u prošnju?
Ah, da mi je još jedan povoljan kredit,
da probam ovu praznu blagajnu sredit.
Sindikati mi za leđima pušu, prijete!
Zbog njih sam moro odustat i od dijete.
Doma sam kasno, u sitnu noćnu uru,
i kako da mislim na mršavljenja kuru?
Sendvić sa špekom, malo luka i masti,
ministar mora biti jak, da ne može pasti!
Vidi Božidara, fotelja mu se stalno ljulja,
jer živi od ribe na lešo i maslinova ulja! (ib)
I na kraju kandidati ne smiju svoju hrabrost
jurnjavom po gradskoj tržnici iskazivati,
već moraju svoje auto rally sposobnosti na cesti pokazivati.
Naime, tržnica je mjesto po kojem se samo sitno koraca
i nikako se ne smiju dovoditi u opasnost kumice s placa.
Anka Balent
Otišo si Ivo, s mirisima ljeta...
Otišo si, dragi Ivo, s mirisima ljeta
kad gacijaš u gaju najljepše cvjeta.
Otišo si bez riječi, naglo, samo tako,
znam, dragi Ivo, da ti nije bilo lako.
Ostaviti sve usred svog mandata,
kad građanima stiže za ratom rata.
Kad baš svi odreda najavljuju krizu,
ti si, Ivo, otišao, da ne budeš blizu.
Teška srca, ostavio si svoju Vladu,
po najvećoj vrućini uživao u hladu.
A onda si se odjednom htio vratit,
nisi, Ivo, više mogo gledajući patit.
Nisi više mogo gledat kako te nema,
kako se nevine u zatvore posprema.
Patio si gledajuć sve te afere razne,
pomislio si: još će i mene da kazne!
I tako si ti opet došo, al’ vidi vraga!
Ne daju ti do Markova trga praga!
Pučem su nazvali tvoj plemenit čin,
umjesto da vele: Naš razmetni sin! (ib)
Recesija, sunce ne sija...
Došuljala se ljutica zmija,
svima nam ta mrska recesija.
Kuka država, s njom i šljakeri,
samo što ne plaču menadžeri.
Harač je rješenje, veli Vlada,
digne i PDV da nas spasi jada.
Da nam vlast ne padne na nos,
uvedimo novi samodoprinos!
Svaki nek’ dadne tisuću ili dvije
da Banskom dvoru sunce zasije.
Idemo mi svi od ničega zašparat,
samo da nam je sit državni aparat!
(ib)
HAIKU ZA KRAJ
Rebalans nam opet treba.
Steži remen...
Pljus, pljus, pljus!
18
Humorističko - satirički list broj 12
NOVI OBRT
Organiziramo prosvjede
i štrajkove!
Broj nezaposlenih raste iz dana u dan.
Obradovala nas je zato ideja našeg čitatelja koji je uspio zaposliti i suprugu i
sebe, a povremeno i oca koji je zašao u
80-e, u obrtu koji se bavi – organiziranjem prosvjeda i štrajkova.
- Gledali smo na televiziji kako u Americi imaju organizatore vjenčanja, koji
paze da sve prođe u najboljem redu.
Mladenci i njihovi roditelji samo se pojave na svadbi, rasterećeni, i kako bi mi
rekli, mogu dići sve četiri u zrak. Palo
nam je pamet da bismo i mi mogli nešto
tako organizirati, ali ne da radimo preko
vikenda, kad se obično svadbe održavaju. Ne, mi želimo raditi preko tjedna, a
vikendom se odmarati. Tako se supruga
pametno dosjetila da bismo mogli pomagati ljudima oko organizacije prosvjeda i štrajkova. Vidjeli smo da u gotovo svakoj županiji ima neki prosvjed u
poduzećima, udrugama, na cesti... U Zagrebu je tisuću ljudi bilo na prosvjedima
Šale za velike i male
Ulazi Francek u apoteku, pa kaže:
- Dajte mi, molim vas, jedan Plivadon.
- Oprostite, nemamo ništa od Plive.
Može li od Krke?
- Pa dobro, dajte mi onda jedan Krkadon!
u Varšavskoj, nedavno su prosvjedovali
seljaci. Mi nudimo kompletnu uslugu:
od prijavljivanja skupa policiji i osiguranja pogodnog prostora za prosvjed
do cateringa. Mogu se naručiti kanapei,
sendviči, pa čak i kuhana jela. Pišemo
čak i govore i osmišljavamo parole. Moj
otac tu najviše pomaže jer ima parole u
malom prstu, budući da se stalno nešto
buni. Em mu ne paše kako mu snaha
kuha, em mu ne valjaju doktori koji ne
shvaćaju njegove tegobe, em mu idu na
živce susjedi... Dakle, mogli bismo reći
da radimo do “ključ u ruke” – piše nam
u pismu naš poduzetni čitatelj. Veli da
razmišljaju i na proširenje djelatnosti,
pa da zaposle čovjeka koji će umjesto
radnika odlaziti na pregovore s direktorima, ili će prosvjednike mijenjati na
pregovorima oko poticaja i slično. Obrt
je registriran kao prosvjedno-kulturna
djelatnost. (ib)
Kandidat za načelnika u nekom selu drži
govor.
- Do vašeg sela napravit ću asfaltirani put!
Napravit ću i vodovod! Izgradit ću i školu!
- kaže. Nato netko povikne:
- Ali, u selu nema djece!
- I djecu ću vam napraviti!
Taj vražji
mobitel!
Odlazi bogati Zagorec na putovanje i
naređuje radniku koji brine za kuću da
ga može zvati jedino zbog nečeg jako,
jako važnog.
Čim je stigao na odredište zazvoni mu
mobitel.
- Halo gazda, pukel mi štil na lopati.....
- Halo, pa jesi ti normalan?! Štil?
Zbog tog me zoveš?
- Ali, gazda, jako je pukel...
- Pa kaj si delal?
- Ma pesa sam vam pokapal...
- Molim, pa kaj je pesu bilo?
- Ma, pala greda na njega.
- Kakva greda?
- Kad vam je štala gorela...
- ŠTALA!!! Kak misliš štala?
- Pa kad se vam kuća zapalila...
- Čekaj malo, KUĆA!
Kak se kuća zapalila?
- Pa od svijeće...
- Od kakve svijeće?
- A od svijeće kaj smo ju zapalili kad
vam je otac umro.
- Ja nemogu verovat, dobil bum in
farkt!
- Pa i on je dobil infarkt...
- A kak je dobil infarkt?
- plačljivim glasom.
- Kad je našel mene i vašu ženu
v krevetu.
*************
TU ME CIJENE, TU KUPUJEM!
(grafit na Ekonomskom fakultetu)
*************
UPUCAVANJE: Mala, inače nisam
ovoliko visok, ali sjedim na novčaniku.
*************
Došla Joži punica u goste. Pita ju Joža:
- Kak bute dugo ostali?
- Dok vam ne dosadim - odgovara ona.
- A kaj tako kratko!?
************
- Gospon doktor, mislim da imam
bulimiju.
- Bulimiju, a kako znate?
- Kad god si popijem malo više,
povraća mi se...
Zdenko Puhin
*************
Došla prostitutka kod ginekologa,
pa kaže:
- Dobar dan, kolega.
- Ginekolog joj odgovori:
- Kakve smo mi kolege, ženo božja?!
- Pa, kolega, zarađujemo na istoj
stvari!
Humorističko - satirički list broj 12
19
Oprezno s oporukama!
došao kod mene. Popusta nema, cijena je
opet 5.000 eura.
Gospodin plaća bez riječi i odlazi s Valerijom. Slijedeće noći se gospodin opet pojavljuje. Svi u bordelu čude se jer opet traži
Valeriju. Nakon što za sat vremena izašli iz
sobe, Valerija ne može izdržati i pita ga:
- Nitko još nije bio tri puta kod mene, a ti
dolaziš treću noć zaredom! Odakle si? - Iz
Kistanja Donjih.
- Stvarno, pa to je nevjerovatno! I ja sam
odatle!
- Znam! Dakle, umrla ti je sestra, ja sam
njezin odvjetnik. Ovlastila me oporučno
da ti predam njeno nasljedstvo od 15.000
eura.
Damir Novak
Na vratima javne kuće pojavljuje se
elegantan, njegovan čovjek od kojih 50
godina. Vlasnica bordela ga pita:
- Mogu li Vam pomoći?
- Htio bih do Valerije!
- Gospodine, Valerija je naša najskuplja
cura! Želite li možda neku drugu djevojku?
- Ne, hoću baš Valeriju!
Madam poziva Valeriju, koja mu objašnjava mu da je cijena 5.000 eura. Čovjek nije
ni trepnuo, vadi novčanik iz džepa i predaje
traženi novac. Odlaze u sobu. Slijedećeg
dana se čovjek opet pojavljuje i opet traži
Valeriju.
Valerija mu objašnjava:
- Do danas još nitko nije dva puta zaredom
NEODLUČNA
REGICA
Oženili se Dudek i Regica, zatvorila
se vrata bračne sobe prvi put za njima i oni ostadoše sami. Regica se na
brzinu skinula i uskočila u krevet, a
Dudek je ostao zbunjeno stajati.
- Je, Drašek, pa svleči se, kaj samo
tak stojiš kak’ božji kipec? I svuče
se Dudek.
- I gače, Drašek, ne moraš se srameti, am smo v braku! I svuče Dudek
i gaće.
- Odi na krevet, Drašek, kaj se tak’
držiš? I sjedne Dudek.
- K meni pod poplun, bedak jen!
Zavuče se Dudek.
- A sad na mene, Drašek! I popne se
Dudek na Regicu.
- A sad ga gurni nutra! I gurne ga
Dudek.
- A sad ga izvadi van! I izvadi ga
Dudek.
- A sad opet nutra..., pa van..., pa
nutra..., pa van..., pa nutra..., pa
van..., pa nutra..., van..., nutra...
Dojadilo to Dudeku, pa srdito reče
Regici:
- Je Rega, pak odluči se več jemput,
očeš nutra ili van?
***************
Roštiljamo!
Roštilj je jedina vrsta pripreme hrane koju muškarci poznaju, a izgleda
ovako:
1. Žena ode do prodavaonice i kupi
sve potrebno
2. Žena napravi salatu, povrće i
desert
3. Žena pripremi meso za roštilj,
poreda ga na pladanj i odnese do roštilja gdje muškarac čeka i pije pivo
4. Muškarac poreda meso po roštilju
5. Žena uđe u kuću da provjeri povrće i postavi stol
6. Žena izađe van reći muškarcu da
meso gori i da ga treba skidati
7. Muškarac skida meso s roštilja i
dodaje ženi da ga nosi
8. Žena ga postavlja na stol i servira
9. Svi hvale muža kako je dobro
ispekao roštilj i govore ženi kako je
sretnica s takvim mužem
10. Žena nakon večere posprema
stol i pere posuđe
11. Muškarac pita ženu da li je
zadovoljna što je imala slobodnu
večer, a kad ga ona pogleda ispod
oka, on gunđa kako neke žene nikad
nisu zadovoljne!
20
Humorističko - satirički list broj 12
Anegdote iz prošlosti
Boris Dvornik izgubio
glavnu ulogu zbog
Čakovca
Uz svečanu premijeru Hadžićeva filma
“Lov na jelene” u Čakovcu vezana je
šaljiva zgoda s pomalo neslavnim završetkom. Čakovčanima se tom prilikom
prvi put predstavio ljubimac publike
Boris Dvornik. Uoči premijere Hadžić
me zamolio da preskočimo uvriježeni
razgovor s glumcima nakon projekcije. Dvornik je, naime, ujutro imao zakazano snimanje TV serije “Prosjaci
i sinovi” u režiji Tončija Vrdoljaka.
Tako je nakon projekcije filma glumcima podijeljeno samo cvijeće. Nazočna
TV ekipa o tom dogovoru nije imala
pojma (mea cupla). I dok se kamerman
zabavljao reagiranjem razdragane publike koja je burnim pljeskom pozdravljala glumce, oni su u međuvremenu
sišli sa scene. Kad je snimatelj usmjerio kameru prema pozornici, ona je
zjapila prazna. Poanta svečanosti nije
bila snimljena. Kome i zašto publika
plješće, iz snimljenog materijala ne bi
se moglo razabrati. Vođa TV ekipe i
kamerman bili su na sto muka. Ovakva vijest nije mogla u eter. Hadžić je
s lakoćom riješio problem. Kad su se
gledatelji razišli, zamolio je glumce da
pred praznim gledalištem odglume ceremonijal svršetka svečane premijere.
O Šiblu
Bilo je zabavno gledati kako ponovno
primaju cvijeće, srdačno se smješkaju
i klanjaju praznim stolicama. U montaži je protokol usklađen i vijest je
emitirana besprijekorno profesionalno. Tu priča ne završava. Nakon premijere otišli smo ipak na večeru, što se
ono kaže, s nogu, u Gradsku kavanu.
Uz međimurske specijalitete i dobro
vino, zažarila su se lica i raspoloženje.
Naši su gosti napustili Čakovec u svitanje. Dvornik tog jutra nije došao na
snimanje serije. Vrdoljak, uvrijeđen
i razljućen, isključio ga je iz ekipe, a
glavnu ulogu Matana povjerio Radi
Šerbedžiji. Vjesnik u srijedu o tom je
“skandalu” opširno pisao, spominjući
i Čakovec. Tonči Vrdoljak, novinar,
glumac i režiser, predstavio se Čakovčanima svim svojim filmovima. Tonči
je za mene uvijek bio šarmantan kozer
i nadasve duhovit čovjek, pa i imitator, gotovo kao naš Zvonko Hercigonja. Ivan Šibl, generalni direktor RTV
Zagreb, bio je također vrlo duhovit
čovjek. Jednom je, priča Tonči, jedna
vrlo lijepa mlada dama tražila posao
na televiziji. Primio ju je generalni direktor osobno. Dama je sjela i šutjela.
Da bi prekinuo neugodnu šutnju, Šibl
je priupita:
- Što znate raditi mlada gospođice?
Mlada je gospođica zakolutala očima i
uporno šutjela.
- Znate li možda pisati na pisaćoj mašini?
- Ne - stidljivo izusti ljepotica.
- Jeste li vješti u stenografiji?
- Nisam...
- Znači, ne znate ništa?
- Da, ništa! - prizna ljepotica.
- Žao mi je draga gospošice, ali to mjesto je rezervirano za mene! - odgovori
Šibl.
O Vukeliću
Dušan Vukotić jedini je naš filmski
djelatnik koji je osvojio oscara za crtani film “Surogat”. Čim sam to pročitao
u novinama, odmah sam ga nazvao i
dogovorio reviju njegovih filmova
na tribini ČČ. U dogovoreno vrijeme
dovezao sam se svojom “škodom”
u Zagreb. Vukotić je bio spreman, a
pridružio mu se i kritičar Nenad Pata.
Vukotić je izričito zahtijevao da nakon
razgovora o njegovim filmovima, uoči
projekcije, odmah krenemo u Zagreb,
jer on i Pata imaju važne i neodgodive
obveze. Tako je i bilo. Nakon kraćeg
razgovora, bili smo spremni krenuti u
Zagreb. Vozeći se pokraj hotela Park,
predložio sam da popijemo bar kavu,
na što su obojica odmah pristala. Pata
bi nešto i popio, pa sam naručio butelju vina. Ugodan razgovor prekinuo
je Vukotić i predložio da nešto prezalogajimo. Naručismo večeru, dok je
vrijeme neumitno prolazilo. Ponoć je
dobrano odmakla. Kako sam i ja večeru zalijevao vinom, sve je više u meni
tinjala bojazan kako ću ih odvesti u
Zagreb? Uto u restoran bane Ernest
Fišer, a ja potrčah k njemu i zamolim
ga da goste odveze u Zagreb. Pristao je
i oni krenuše. I tako su njihove važne i
neodgodive obveze mogle biti realizirane samo u snu.
(Vinko Lisjak)
RIJEČ UREDNIKA
Dragi čitatelji, u rukama držite još jedan broj
Pikača. Trudili smo se učiniti ga što zanimljivijim i zabavnijim, kako bismo vam barem malo uljepšali svakodnevicu nagriženu
vijestima o krizi i njenim posljedicama. Prvi
broj izašao je još 1939. godine uoči Fašnika, a
posljednjih godina izlazi u povodu 1. travnja,
pomalo zaboravljenom “prvom aprilu”. Danas
je, doduše, na taj dan teško nekoga zeznuti jer
svakodnevno dolaze vijesti koje se, premda na
početku zvuče nevjerojatno, na kraju pokažu
istinitima. Neki ga pokušavaju zlorabiti, pa je
tako HEP najavljivao da će 1. travnja dići cijene struje. Srećom, naša Vlada ima smisla za
humor, pa su HEP-u rekli da ne može! Nek’
si lijepo izvoli izabrati neki drugi dan. Pikač,
dakle, pokušava otrgnuti iz zaborava taj dan
posvećen šaljivdžijama. Recesiji u inat, tiskali
smo dodatne četiri stranice, pa ih je ukupno
24, a neke su i u boji. Zaključili smo, naime,
da nije ipak sve crno-bijelo. Ako smo vas
uspjeli nasmijati i oraspoložiti, sretni smo i
mi. To nam je jedina plaća (nije to zbog recesije, Pikač se već godinama uglavnom radi volonterski). Cijenjeni Ivan Haramija Hans zna
reći da je smijeh lijek (izvadit ćemo te riječi
iz konteksta i izostaviti nastavak koji kaže da
se proizvodnja tog lijeka ne isplati). Nadamo
se, eto, da smo vas barem nakratko izliječili
i otkloniti neke simptome. Za sve nuspojave
nazovite svog liječnika ili apotekara.
Humorističko - satirički list broj 12
NAGRADNA PITANJA
Kako se na travi postavljaju natpisi: “Ne gazi po travi!”?
Kako ćemo znati je li riječ u rječniku krivo napisana?
Ako suncokretovo ulje nastaje od suncokreta, od čega nastaje bebi-ulje?
Ako je vani 0 stupnjeva, a sutra će biti dvostruko hladnije, koliko će biti stupnjeva?
Ako je čovjek nastao od majmuna, zašto još uvijek majmuni postoje?
Ako Superman može blokirati metke prsima, zašto se sagne kad u filmu tip na
njega baci pištolj?
Da, još nešto - ako je Supreman tako pametan, zašto nosi gaće na hlače?
Ako vegetarijanci tako vole životinje, zašto im pojedu svu hranu?
Ako te tvoj klon ubije, je li to onda samoubojstvo?
Što napraviti kada vidite da zaštićena životinja jede zaštićene biljke?
Zašto se ovce ne stisnu kada pada kiša?
Zašto su kamikaze nosile pilotske kacige?
Zašto ljudi kad su baterije u daljinskom slabe uvijek jače pritišću gumbiće?
LJUBAV, AH TA LJUBAV...
ONA: Ćao dragi!
ON: Ma konačno, kako to već dugo čekam!
ONA: Želiš li da odem?
ON: Ne! Kako ti pada napamet? Već sama pomisao na to me plaši!
ONA: Voliš li me?
ON: Naravno! U svako doba dana i noći!
ONA: Jesi li me ikada prevario??
ON: Ne! Nikada! Zašto to uopće pitaš?
ONA: Hoćeš li me poljubiti?
ON: Da, svaki put kad mi se samo pruži prilika za to!
ONA: Hoćeš li me ikada udariti?
ON: Jesi li poludjela? Pa znaš dobro kakav sam!
ONA: Mogu li ti u potpunosti vjerovati?
ON: Da.
ONA: Ljubavi...
A kako to izgleda sedam godina nakon vjenčanja, doznajte tako da tekst jednostavno pročitate odozdo prema gore.
21
Gastarbajterske
muke
Imao Joža mačku koja mu je bila
kao dva oka u glavi. Pođe on raditi
u Njemačku, na bauštelu. Mačku
ostavi prijatelji Ivi, jer mu je majka
stara, pa da ne mora brinuti još i o
mački. Nakon mjesec dana, stigne
Joži telegram: “Mačka krepala. Vrati
se kući”. Joža sav slomljen dođe
kući i pokopa mačku. Ode potom s
Ivom na piće, pa mu reče: “Imaš li ti
srca? Pa kako si mi mogao poslati
takav bezosjećajan telegram?
Skoro sam sa skele pao kad sam
ga pročitao!”
- Pa što sam mogao drugo
napisati? Popela se na drvo,
skakala je s grane na granu, pala i
krepala...
- Mogao si mi fino poslati prvi
telegram u kojem bi pisalo “Joža,
mačka ti se penje na drvo”, pa drugi
telegram “Skače ti mačka s grane
na granu...”, ono da me pripremiš.
Onda šalješ telegram “Mačka je
pala i kod veterinara je...”, a na kraju
pošalješ “Mačka krepala”. Tako bi
mi bilo lakše – kaže Joža.
Za par dana ode ponovno
u Njemačku. Za tri mjeseca stigne
mu telegram u kojem piše: “Joža,
majka ti se penje na drvo.”
O nastanku
Damir Novak
Djevojčica pita majku:
- Mama, kako su nastali prvi
roditelji?
- Pa, ovaj, Bog je stvorio Adama
i Evu. Onda su oni imali djecu,
pa su postali roditelji, pa su onda
njihova djeca imala djecu i postala roditelji i tako dalje.
Dva dana kasnije, devojčica
postavi isto pitanje ocu, a otac joj
odgovori:
- Vidiš, prije milijun godina, majmuni su polako evoluirali dok nisu
postali bića kakva smo mi danas.
Djevojčica se iznenađeno okreće
majci i kaže:
- Mama, kako je moguće!? Ti si
mi rekla da je prve roditelje stvorio Bog, a tata mi kaže da su oni
evoluirali od majmuna?
Majka joj odgovara:
- Vrlo jednostavno, ja ti govorim o
svojoj porodici, a tata ti govori o
svojoj.
22
Humorističko - satirički list broj 12
SAVJETNIK ZA STARE DEČKE
I SRAMEŽLJIVCE 2. dio
U ovom broju Pikača odlučili smo pomoći mladićima i starijim muškarcima
koji zbog sramežljivosti ne mogu pronaći djevojku. Bijela kuga zahvatila je
Hrvatsku i red je da se pomogne ljudima
koji zbog srama, nedostatka vremena,
majke ili loše biometeorološke prognoze, ne mogu naći bolju polovicu. Izabrali
smo, dakle, neke rečenice s kojima možete prići djevojci koja vam se sviđa. Primjenjive su na raznim mjestima, od kafića i nogometnih stadiona do autobusa
i trgovina tehničkom robom. Za početak
evo nekoliko provjerenih, koji će sigurno
rastopiti žensko srce i izazvati pozitivan
efekt.
- Hej maco, kako je? Zovem se Whiskas.
- Jel’ vjeruješ u ljubav na prvi pogled
ili moram još jednom proći ispred tebe?
- Oprosti. Izgubio sam svoj broj
moba...
Mogu
posuditi
tvoj?
- Jesi ti to mene uhvatila za guzu?!?
Ne? Šteta...
- Oprosti, jel’ se ljubiš s nepoznatim ljudima? Ne? Da se onda predstavim, ja
sam...
- Bok mala, ja zarađujem više nego sto
ti možeš potrošiti!
- Jesu li ti roditelji teroristi? Ispala si
prava bomba.
- E, mala, nekak’ si mi poznata. Jel’ radiš možda na benzinskoj? Ako odgovori negativno, pitajte je radi li onda moža
u kladionici? Jedan od trikova koji će sigurno upaliti je i
ovaj. Odete do šanka i zamolite konobara da vam da malo
leda. Uzmete kocku leda i
odete do djevojke koja vam se
svidi. Razbijete ga pred njom
i kažete: “Sad kad smo razbili
led, mogli bi se i upoznati”.
Za one koji na prvom susretu uspiju sročiti barem jednu prosto proširenu rečenicu, preporučamo i ovo: “Sanjao sam
te noćas, ali nisam siguran da li si to
ti jer si u snu bila gola. Daj se svuci da
provjerim”. Ako se kojim slučajem razumijete u informatiku, možete impresionirati djevojku kazavši joj: “Kad te vidim, moj software postaje hardware!”.
Ako ste samouvjereni, može pokušati s
rečenicom: “Toliko sam lijep da mi se
sve cure sviđaju.”
Kad ste svladali tu početku barijeru, dalje bi trebalo ići lakše. Izbjegavajte
razgovor o automobilima (osim ako nije
izašao novi ferrari) i nogometu (osim
ako taj tjedan ne igraju Dinamo i Hajduk), barem prvih mjesec ili dva. Pitajte
je kakve pjesme voli, koje filmove gleda, kakvo cvijeće voli. Kad razgovarate
s njom, gledajte je obavezno u oči, a ne
u pivu koju držite u ruci. Najbolje bi zapravo bilo prvih par mjeseci izbjegavati
pivo. Naručite sok, po mogućnosti negazirani. Kad izlazite iz kafića, pitajte je li
joj hladno, a ako kaže da jest, nemojte joj
ponuditi odlazak na jedan kratki štok ili
konjak, već je zaogrnite svojom jaknom.
Pokušajte joj dodirnuti ruku, a ako je ne
povuče, slobodno je uhvatite, ali nemojte tiskati kao ručicu od poker automata.
Nemojte je odmah na prvom izlasku pitati bi li vam dala. To cure ne vole jer su
tako odgojene. Ima nekih emancipiranih,
ali njih je mali broj, pa se ne isplati riskirati.
Pratite geste. Ako vas gleda
ravno u oči i jezikom lagano kruži po
usnama, možda je žedna, pa je pitajte
hoće li sok da ne dehidrira. Ako vas
ispod stola gladi nogom po nozi, to
znači da želi još jedan sok, pa pozovite konobara i naručite još jednu rundu.
Ako cijelo vrijeme gleda naokolo, to
znači da joj je lijepo i provjerava da li
svi u kafiću vide kako uživa u vašem
društvu. Obratite pažnju na te geste i
mimike, jer mnogo se toga iz njih može
doznati. Žene ne vole puno pričati, pa
osjećaje otkrivaju gestama i pogledima. O tome u drugom broju. (ib)
Gradonačelnikov ukaz
Damir Novak
Iz Grada Preloga dobili smo važnu obavijest. Prenosimo je u cjelosti: “Ja, gradonačelnik, osobno sam primijetio da neki
naši sugrađani, među kojima su i bivši
vijećnici, imaju problema s paljenjem vatre u pećima. Uočeno je da se muče zbog
raznoraznih razloga, od mokrog kocenja
do smeća, pa ovim putem obaviještavam
građane da sam oformio poseban Gradski
odjel za pomoć u sagorijevanju. Raspisat
ćemo javni natječaj i zaposliti dvoje ljudi
koji će hodati po kućama i paliti vatru bez
dima. Usluga će biti besplatna za sve koji
na vrijeme plaćaju komunalnu naknadu i
naknadu za groblje”. Hoće li ova odluka
uvesti reda i očistiti zrak iznad grada, vidjet ćemo.
Humorističko - satirički list broj 12
23
2. OSKARfest
Osor 2009.
(Tema: Ljubav
na otoku)
1. nagrada OSKAR - RADKO OKETIČ - Slovenija
međunarodna izložba
karikatura
2. mjesto: BRANKO ILIĆ, Sesvete
4. mjesto: MARIJAN PAVEČIĆ - MAC, Zagreb
3. mjesto: OTO REISINGER, Zagreb
24
Humorističko - satirički list broj 12
NAGRADNA IGRA
Deset bioregeneratora
za najsretnije čitatelje
Pikač je sklopio ugovor sa zastupnikom
posebnih bioregeneratorskih uređaja
“iš-iš-iš”, koji učinkovito otklanjaju
negativnu “F” energiju koja se nalazi
svuda oko nas. Zahvaljujući ugovoru s
tvrtkom “Magic & Magić”, za naše čitatelje osigurali smo deset uređaja koji
se postavljaju na plafone. Važno je da
se prije postavljanja obavi mjerenje,
kako bi se utvrdila najbolja lokacija.
- Najbolje je mjerenja obaviti
u noći punog mjeseca, kad je vanjska
temperatura 15, a unutarnja 20 stupnjeva Celzijusa. Sva svjetla moraju biti
ugašena, samo lampica s lijeve strane
kreveta smije svjetliti. Komaraca ne
smije biti u sobama, jer bi mogli poremetiti tok energije. Isto, tako, u kući
ne smije biti miševa. Mjerenje neće biti
100 posto valjano ako kuća ima više
vlasnika, a posebno ako su neriješeni
imovinsko-pravni odnosi. Također, ako
su na zidovima tapete, rezultati mjerenja mogu odskakati. Kad se jednom
obavi mjerenje, na plafone se postave
bioregeneratori. Kod postavljanja smije se koristiti samo električna bušilica,
s time da borer na bušilici mora imati
nekoliko stotinki manji promjer nego
šaraf. Kad se sve to postavi, u sobu se
ne smije ulaziti tri dana, kako bi negativne sile na miru prešle u pozitivno stanje. Nakon tri dana, u spavaćoj sobi se
ne smije mjesec dana voditi ljubav jer
bi moglo doći do neželjenih posljedica,
a u kuhinji se tri tjedna ne smiju peći
klipići ili kuhati sarma. U kupaonici
mjesec dana nema brijanja ili depilacije. U dnevnoj sobi ne smije se paliti
televizor, osim u vrijeme Dnevnika, ali
do vremenske prognoze mora biti ponovno ugašen. Tek tada će bioregeneratori imati 100-postotni učinak. Ako
se ne pridržavate uputa, možete dobiti
meningitis.
Garancija je godinu dana –
objašnjava direktor Joško Magić. Učinci uređaja su višestruki – otklanjaju
migrenu, PMS, menopauzu, bronhitis,
artritis, kurje oči i drugo. Prije upotrebe
kontaktirajte svog liječnika i soboslikara. Deset najsretnijih čitatelja može se
javiti uredništvu Pikača i podići svoj
bioregenerator koji se, prema licenci,
izrađuje u jednom preloškom strojobravarskom obrtu.
NEŠTO ZA KRAJ
Političar se obratio agenciji za ispitivanje
javnog mišljenja:
- Imam, znate, osjećaj da bi 98 posto građana glasalo za mene. Da li biste mogli to
provjeriti?
Dva mjeseca kasnije dobio je izvješće:
- Gospodine, anketirali smo 10.000 ljudi
i svi pripadaju onom malom postotku od
dva posto građana koji su protiv vas.
******************
Što je to inauguracija?
To je kad vas rođak preko veze ugura u
INU.
******************
Što znači: Tu ti tu tu tu?
Milan Bandić u Londonu naručuje dva
čaja u sobu 222.
******************
Poslije lokalnih izbora žena pita muža,
nesuđenog vijećnika:
- Mili, koliko si dobio glasova?
- Dva.
- Majmune jedan, znala sam da imaš ljubavnicu!
******************
Pita susjed susjeda kako se bori s recesijom? Kaže ovaj njemu:
- Ma imam ja to već 30 godina, samo nisam znao kako se zove.
******************
Tražim knjigu...
U knjižari muškarac pita prodavačicu:
- Imate li knjigu “Muškarac - gazda u
kući”?
- Bajke su kod dječjeg odjela - odgovori
prodavačica.
Damir Novak
IMPRESUM: GLAVNATI I NEODGOVORNI NEUREDNIK: IVICA BETI. Tekstovi: Anka Balent, Ivica Beti, DLM, Ivan Haramija Hans, Ljubica Ilijaš,
Vinko Lisjak, Aleksej Milinović, Franjo Žeželj Mustak. Karikature: Ivan Haramija Hans, Branko Ilić, Dado Kovačević, Mojmir Mihatov, Damir Novak,
Ratko Oketić, Marijan Pavečić-Mac, Zdenko Puhin, Oto Reisinger i Franjo Žeželj Mustak. Po internetu surfala i zapisivala: Ivana Beti. (POLI)GRAFIČKI
UREDNICI: MAJA I STJEPAN NARANĐA, REDIZAJN: STUDIO VIPRO www. vipro.hr (IZ)DAVAČ: GRAD PRELOG www. prelog.hr (T)ISKANO U
LETIS PRETETINEC NAKLADA 1.300 kom. Lepo zafaljujemo svim suradnicima šteri su šteli nekaj napisati ili narisati. Nikaj im ne zameriti!

ovdje - Prelog

Križnica – Škola u karauli

Dževad Kučukalić BEHKA IZ SEHARE Još dok je bila mala

"U maniru zaboravljenih majstora racionalizma", Pogled #3

Poštovani, malo sam razmišljao prije nego sam

POEZIJA I PROZA - Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek

Cvatnja, Skučenost, Tmine

K. Pintarić – Ljubav je sve

File - DIOGEN plus

ZAPISCi SA SELA - Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek

WHFANZIN - west herzegowina fest

Zvončić 2008 - Hrvatska nastava

Šifra: Preko granice

ut*amita

201006151412590.amika tomcic.pdf

opširnije

Livret M1 S1 - Etudiants - Université Paris

Izabrane pripovijesti

K L A S J E n a š ih ra v n i 7-8, 2010.

Therese Raquin

Hrvatski jadranski otoci, otočići i hridi