Asim Peco
IKAVSKO[]AKAVSKI GOVORI ZAPADNE BOSNE
DIO II:
AKCENAT, OBLICI, TEKSTOVI
Asim Peco
Izabrana djela I–VI
Knjiga IV: Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II
Priredio:
dr. Senahid Halilovi}
Izdava~:
Bosansko filolo{ko dru{tvo, Sarajevo
Suizdava~i:
Akademija nauka i umjetnosti BiH
Bemust, Sarajevo
Za izdava~a:
dr. Ismail Pali}
Redakcioni odbor Izabranih djela:
dr. Josip Baoti}
dr. Senahid Halilovi}
dr. D`evad Jahi}
dr. Hasnija Muratagi}-Tuna
mr. Selena Seferovi}
dr. Hanka Vajzovi}
Odgovorni urednik:
dr. Senahid Halilovi}
Asim Peco
IKAVSKO[]AKAVSKI GOVORI ZAPADNE BOSNE
DIO II:
AKCENAT, OBLICI, TEKSTOVI
Sarajevo, 2007.
Objavljivanje Izabranih djela I-VI akademika Asima Pece pomogli su:
–
–
–
–
–
Kulturni centar “Kralj Fahd” u Sarajevu
“Time for Peace”, nevladina organizacija, Pesare (Italija)
Ministarstvo za obrazovanje i nauku Kantona Sarajevo
Filozofski fakultet u Sarajevu
O[ “Aleksa [anti}” u Sarajevu
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II
SADR@AJ
UVODNE NAPOMENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
9
AKCENAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Osnovne odlike akcenatskog sistema . . . . . . . . . . . . . . . . . .
13
13
OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
47
Imenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Imenice mu{kog roda. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Imenice srednjeg roda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Imenice `enskog roda -a osnova . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Imenice `enskog roda na suglasnik . . . . . . . . . . . . . . . .
Promjena kolektivnih imenica na -ad . . . . . . . . . . . . . .
O nekim specifi~nostima
zapadnobosanske antroponimije . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Etnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Iz toponomastike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pluralia tantum. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
47
47
87
95
119
131
135
163
165
168
Zamjenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Li~ne zamjenice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Imeni~ke zamjenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pridjevske zamjenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
170
170
186
190
Pridjevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
204
Brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
210
5
Asim Peco: Knjiga IV
Glagoli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Infinitiv . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Prezent . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Aorist . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Imperfekat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Futur I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Futur II. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Perfekat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pluskvamperfekat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Potencijal I. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Potencijal II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Imperativ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glagolski prilog sada{nji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glagolski prilog pro{li . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glagolski pridjev trpni. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
213
213
240
244
248
248
252
253
257
259
262
263
263
264
265
Prilozi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Prilozi za mjesto . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Prilozi za vrijeme. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Prilozi za na~in . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Prilozi za koli~inu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
269
269
271
272
273
TEKSTOVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
275
ZAVR[NE NAPOMENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
301
6
IKAVSKO[]AKAVSKI GOVORI
ZAPADNE BOSNE II*
* Rad prenesen u latinicu iz Bosanskohercegova~kog dijalektolo{kog zbornika, knj. III, Sarajevo, 1982, 7-258. Karta i indeks nisu preneseni. Ispravljene su
uo~ene tehni~ke i korektorske gre{ke.
7
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II
UVODNE NAPOMENE
U prvom dijelu opisa zapadnobosanskih ikavsko{}akavskih
govora uz uvod data je jo{ i fonetika (v. Bosanskohercegova~ki
dijalektolo{ki zbornik, knj. I, Sarajevo, 1975). Da bi se lak{e
pratile neke pojave u morfologiji te govorne zone, ovdje }emo
navesti glavnije fonetske osobine ovih govora.
1. Nedosljedan ikavizam. Pored jednoga broja ijekavskih
refleksa ƒ postoji i odre|en broj stalnih ikavizama (up. lipo, kli{ta, kli{}a, dite; misto, ~ovik, podila, uz: diŒete, bŒeli grab, djete,
pobjedio, Stjena; odnosno: cestu, vremena, slezena, bolest, zenica, gore, dole, vrelo i sl.).
2. Nedosljedan {}akavizam (up. pored: ku}i{}e, zemlji{}e,
i{}e, {}ap, zvi`|ati, zvi`|u~e i: dvori{te, igrali{te, {tuca mu se,
{teta, kli{ta, zvi`duk, zvi`danje).
3. Tu je: njeko, nje{to, njekakav, njekoliko, znatno rje|e u
tim oblicima imamo ne-, pogotovo ni-.
4. Redukcija neakcentovanih vokala je jedna od tipi~nijih
osobina govora ovoga tipa (u~int, radt, vidt, obeselli se, sitla
se, budlo ga, omladna, `utca, granca, vlika~ki, utrnla, svanlo,
razgrnli).
5. Samoglasnici ã i õ ~esto pomjeraju svoju artikulacionu
bazu u pravcu vokala vi{ega reda: (maojka, raodi; muoj, buog).
6. Kao posljedica redukcije vokala ~esta je pojava suglasni~kih skupova tipa (volla, `ella, slanna, planne, kao i: radt, vidt i sl.).
9
Asim Peco: Knjiga IV
7. Pored zamjeni~kih oblika: taj, ta, to sasvim su obi~ni i
oblici: otaj, ota, oto.
8. Sekvenca -ao, kada se na|e van akcentovanog sloga, sa`ima se u korist drugoga samoglasnika iz skupine: ~itõ, do{õ.
9. Odri~ni oblik glagola imati glasi: nêjmã, nêã, r. néjma,
néã.
10. Fonema h je dosta stabilan glas u ovom govoru (haj,
hod`a, ma}eha, uhoda, kruh, strah), mada finalna pozicija zna i
za redukciju i gubljenje ovoga konstriktiva.
11. Fonema f je stabilan glas. Odsustvuju supstitucije tipa
vild`an, ovicir.
12. Cijelo ovo govorno podru~je posjeduje u svom konsonantizmu dva para na{ih afrikata (~ast, ~isto, Mad`ari, D`ehvo;
ku}a, pe}ina, |eca, do|i, mla|i). Rje|e su supstitucije afrikata ~
i d` afrikatama } i |, kao i svo|enje ovih dvaju suglasni~kih parova na jedan.
13. Palatalni sonanti lj i nj imaju stabilnu artikulaciju u
ovome govoru. Pojava j mj. lj je dosta rijetka.
14. Sonant l u ovom govoru ima normalno{tokavsku artikulaciju.
15. Sekvence ni i li ne pokazuju tendenciju palatalizovanja
sonanata l i n: lito, ponili.
16. Novo jotovanje je zahvatilo i ovu govornu zonu. Tu
je zdravlje, proli}e, groblje/greblje; raskr{}e, cvi}e; granje, kamenje; grmlje; bra}a, ro|aci, ali se javlja i: rodjak, divji, kravji,
istina, ne tako ~esto.
17. U kompozitama sa glagolom -i}i, ~esto se ~uva neizmijenjena skupina -jd-: dojde, projdi se.
18. Zvu~ni suglasnici na kraju govornog takta naj~e{}e
~uvaju svoje fonetske zna~ajke: kod onog nimog; to je horoz.
10
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Uvodne napomene
19. Sekvence -ke-, -ge-, -ki-, -gi- u rije~ima orijentalnog
porijekla ovdje obi~no ostaju neizmijenjene: {eker, kiler, ikindija, gerdan, jengija.
20. Sekvenca -re- mj. -ro- i -ra- u greb i vrebac poznata je
na cijelom podru~ju ovoga govornog tipa. Tu je i: möre, nè mere;
a ~esto i: ~åtvero, ösmerica.
21. Tu je samo: d`ep, d`andar, svidod`ba, pid`ama.
22. Na cijelom ovom podru~ju pored mlin, mlinar javljaju
se i toponimi tipa Mlini{te/Mlini{}e.
U uvodnim razmatranjima ovoga rada ukazano je i na neke
obli~ke osobine koje nalazimo u pisanoj rije~i nastaloj na ovom
podru~ju Bosne. S obzirom na to da ta pisma poti~u iz razli~itih
vjekova, razumljivo je {to ona ne pru`aju istu morfolo{ku sliku.
Isto tako je shvatljivo {to pisma iz predturskog perioda odi{u vi{e
“~akavizmima” nego ona koja su nastala u nekoj od “turskih”
kancelarija ovoga dijela Bosne. Pisari su uvijek mogli da u svoj
tekst unesu i poneku osobinu koja je bila samo njihova, tj. koja nije
bila i osobina kraja gdje je neko pismo sa~injeno; pogotovo to nije
morala biti govorna osobina onoga u ~ije ime je pismo napisano.
Zbog svega toga osobine koje se nalaze u tim pismima nikako
ne moraju biti prava slika govorne situacije zapadnobosanske
{}akav{tine. Naravno, neke od tamo navedenih osobina, kao npr.
genitiv mno`ine bez nastavka -a, stariji oblici dat., instr. i lok. pl.,
~inile su sastavni dio gramati~ke strukture tih govora u vrijeme
nastanka ovih pisama:
up.: od mihov i od konopov (Biha} 1557, u BHDZb., I, str.
31, pogre{no stoji 1577), (Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu,
knj. XVII, 1905, str. 218), ali iz pisama koja se “mogu metnuti
u prvu polovinu {esnaestoga vijeka” imamo potvrda i za genitiv
mno`ine na -a:
sto slati dukata, osamdeset dukata, {estdeset dukata (isto,
str. 220).
11
Asim Peco: Knjiga IV
U tim pismima jo{ uvijek sretamo i starije oblike dativa
mno`ine:
... poklon i sve drago pozdravlenie od nas svim tom, svo(i)
oki~ko(i) gospodi i svim junako(m), kako bratji i susidom
na{im (isto, str. 221);
... k nam i k ovim okola{nim gradom voiskom (rije~ je o
Banjoj Luci, Kamengradu i Krupi, Biha} 29. 6. 1573,
Lopa{i}, 245).
Naravno, javljaju se i stariji oblici instrumentala i lokativa
mno`ine:
– s oru`jem i zastavami;
– i u ovakovi tvard}i ... u ovoliki varo{i (misli se na Banju
Luku, Kamengrad i Krupu, isto, 246);
– da prid nami Petar Marcecev sin s Vuka{inom doido{e i s
svoiim gospodari (Dubica, oko 1648, Ra~ki, Starine, XI, 86);
– s ostalim vitezovi (oko 1696-1703, Ra~ki, Starine, XII,
str. 18).
Ovakvi oblici, ili bar neki od njih, kao {to }e se ni`e vidjeti,
nisu potpuno i{~ezli iz i-{}a govora zapadne Bosne (a javljaju se
i u ijekavskim govorima ove zone). Njihovo javljanje u pisanoj
rije~i XVI-XVIII vijeka sasvim je razumljivo. To je vrijeme
kada se, i u znatno progresivnijim govorima nego {to su ovi,
u govorima hercegova~kog tipa, mogao javiti neki od ovakvih
oblika. Naravno, pored onih sa uop{tenim obli~kim nastavkom
-ma, tipa: junacima, `enama, selima. Genitiv mno`ine, i to
je potrebno ista}i, naj~e{}e se javlja u novo{tokavskom liku:
dukata, siromaha. Znatno su rje|e potvrde za oblik bez uop{tenog
obli~kog nastavka -a.
To }e se sve vidjeti u poglavlju o oblicima.
12
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II
AKCENAT
Osnovne odlike akcenatskog sistema
Cijelo ovo govorno podru~je, s obzirom na akcenat, pripada
novo{tokavskim govorima. To, druga~ije re~eno, zna~i da je u
pitanju novo{tokavska akcenatska sistema. I to ona koja je vrlo
bliska na{oj klasi~noj akcentuaciji. Ovo potvr|uje sljede}e:
1. Imenice m. r. tipa sin, drug ~esto imaju u genitivu sing.
akcenat: drugóvã, sinóvã.
2. U 3, 6. i 7. pade`u mno`ine te imenice znaju i za kratkouzlazni akcenat na prepenultimi: drugòvima, sinòvima.
3. Demonstrativne zamjenice: ovaj, onaj znaju i za standardni akcenat, a takav akcenat ima redovno zamjenica otaj.
4. U infinitivu glagola tipa do}i, po}i, sa}i imamo o~uvan
klasi~ni akcenat: dó}i, pó}i, sá}i, ná}i.
5. Klasi~ni akcenat imaju i glagoli tipa pè}i, rè}i.
6. U prvom i drugom licu mn. prezenta glagola tipa ~itati,
`eliti sreta se i vukovski akcenat: ~itámo, `elímo.
7. Odri~ni oblik glagola imati, po pravilu, zna za dugosilazni
akcenat na inicijalnom slogu: nêmã.
8. Postakcenatske du`ine jo{ odolijevaju tendenciji skra}ivanja neakcentovanih slogova, i to u svim kategorijama rije~i.
9. Preno{enje akcenata na proklitiku – i staro i novo – ~ini
sastavni dio prozodijske slike ovih govora.
13
Asim Peco: Knjiga IV
10. I pored svih ovih odlika, koje daju novo{tokavski pe~at
i-{}a govorima zapadne Bosne, tu }e se sresti i pokoji stariji
akcenat, uklju~uju}i, ~ak, i metatonijski akut.
Da sve ovo potvrdimo primjerima:
1. Vukovski akcenat na penultimi u genitivu mno`ine od
imenica tipa sin, drug zabilje`en je u:
kumóvã (Iza~i}), zecóvã (Biha}, Bu`im), sinóvã (Biha},
Turija, Spahi}i, Dobrenica, ]ukovi, Todorovo, Suha~a,
Sokolac, B. Krupa, M. Kladu{a), sadóvã (Iza~i}, Kamenica),
kestenóvã (Pokoj), keróvã (Turija), slu~ajévã (Jasenica),
vukóvã (]ukovi, Sokolac, Suha~a, Stijena, Ora{ac, M.
Kladu{a), brkóvã (B. Krupa, M. Kladu{a), vikóvã (Sokolac),
snigóvã (Suha~a), ]ukóvã (]ukovi), repóvã (Spahi}i, Kamenica, ]ukovi), brigóvã (Bu`im, Kamenica, Sokolac).
Naravno, uz ovaj akcenat javlja se i onaj na osnovnom slogu:
sšnõvã, v¡kõvã. I to u svim mjestima ove zone.
2. Vukovski akcenat u dativu, instrumentalu i lokativu mno`ine imenica ovoga tipa nalazimo u primjerima:
dativ mn.: sinòvima (Ostro`ac, Spahi}i, Jezero), diveròvma
(Dobrenica, Jezero, Biha}), keròvima (Turija), vukòvima
(Jezero);
instrumental mno`ine: sinòvima (Turija, Jelini}, Stijena,
Srbljani, Pokoj, Dobrenica, Iza~i}), drugòvima (Orljani),
brkòvima (Jezero, Ora{ac);
lokativ mno`ine: u gradòvima (K. Vakuf, Kamenica, Iza~i}),
o sinòvima (Spahi}i, Jasenica, Pokoj, ]orali}i), po zidòvima
(Todorovo), u duvaròvima (Bu`im), po gradòvima (Spahi}i,
Kamenica, Koprivna).
I u ova tri oblika, sasvim prirodno, obi~an je i akcenat na
inicijalnom slogu: sšnovima, grädovima, dr¡govima.
14
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Akcenat
U susjednim, ijekavskim, govorima zapadne Bosne tako|e
se javljaju akcenti vukovskog tipa u ovim oblicima (isp. kod
De{i}a, op. cit., 216-220). Ali, to treba i posebno naglasiti, i-{}a
govori ovoga dijela Bosne nisu ni ovdje trpjeli bilo kakav uticaj
svojih susjeda ijekavaca. To je njihova autohtona osobina.
3. Òvãj (Vinica, Biha}, Srbljani, B. Dubica, Stijena), ònãj
(Ostro`ac, Jezero, Orljani, Gata), a samo je òtãj.
4. Klasi~ni akcenat u infinitivu glagola tipa do}i, na}i ~ini
jednu od bitnih odlika ovih govora, i ina~e i-{}a govora Bosne.
Potvrde su brojne. Evo ih nekoliko:
ná}i (B. Petrovac, Biha}, Orljani, Gata, Iza~i}, Koprivna,
Jezero Jasenica, Stijena, Todorovo, Bu`im, Vrnogra~, V.
Kladu{a), tú}i (Cazin, Srbljani, Dobrenica, Kamenica,
Golubi}, Ribi}, Ripa~, Turija), dó}i (Biha}, Orljani, Gata,
Turija, Bu`im, Stijena, Jasenica, K. Vakuf, Dobrenica,
Petrovac, Todorovo, Srbljani, Ripa~, ]ukovi, ]orali}i,
Suha~a), pó}i (Biha}, Turija, Dobrenica, Bu`im, Jasenica,
Vrnogra~) i sl.
Ovakav akcenat zadr`ava se, ~ak, i u okrnjenoj formi infinitiva:
dó} (B. Petrovac, Turija, Biha}), sá} (Orljani), ná} (Turija,
Biha}, @egar), istú} (Ostro`ac), otí} (Ostro`ac) i sl.,
iako vi{e nisu ni tu nepoznati oblici ovoga glagolskog oblika sa
dugosilaznim akcentom na inicijalnom slogu: tû} se (K. Vakuf),
dô} (B. Kostajnica, Todorovo, Miostrah, Spahi}i) i sl.
5. Vukovski akcenat u infinitivu glagola tipa pè}i, lè}i imamo na cijelom podru~ju:
rè}i (Cazin, Srbljani, Vrsta, Podzvizd, Trnovi), lè}i (Vinica,
Biha}), pomò}i (B. Petrovac, Orljani, Turija, Biha}, V. Kladu{a,
Stijena), ispè}i (Biha}, Vinica, Dobrenica).
15
Asim Peco: Knjiga IV
Posljednji primjeri iziskuju da se o njima ne{to vi{e ka`e. Ovdje je ve} re~eno da ovi govori imaju novo{tokavsku akcentuaciju, to }e re}i da tu, po pravilu, nemamo silaznih akcenata
van prvoga sloga, osim nekih manjih izuzetaka o kojima }e docnije
biti rije~i, i da, po pravilu, tu ne treba o~ekivati uzlazne akcente na
posljednjem slogu. U grupi primjera navedenih pod t. 3, me|utim,
ima i takvih koji imaju upravo uzlazni akcenat (dugi ili kratki)
na krajnjem slogu, bilo da je rije~ o krajnjem slogu vi{eslo`ne
rije~i ili o novonastalom jednoslo`nom liku ranije vi{eslo`nog ili
dvoslo`nog oblika infinitiva. Potvrda za takve oblike na}i }emo u
svakom mjestu, i ne malo. Evo jo{ nekoliko takvih primjera:
zarádt, upált, izá}, bòrt se, zaròbt, dílt, rádt/rát (Iza~i}),
zàlt (Srbljani),
rádt (Gata),
krént, `ívst (Podzvizd),
gònt (Miostrah),
obesèlt se, zamòlt (]ukovi),
dovòdt (B. Otoka),
dó}, lè} (B. Petrovac),
dó}, ná}, dovèst, urádt (Turija),
dó}, ná}, lè}, opált (Biha}),
ná}, umà} (@egar),
dó}, sí} (Dobrenica),
dó}, umà} (Golubi}),
ì}, ná} (Ora{ac),
podílt, obesèlt se (Vrnogra~),
ná}, utè} (Trnovi)...
Pojava ovakvih primjera, svakako, nije tako stara. Bez ikakve
sumnje i ovdje se proces novo{tokavske politonije kretao ne{to
usporenijim tempom nego {to je to bio slu~aj sa hercegova~kim
16
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Akcenat
govorima. To bi, dalje, govorilo da su se ovdje uzlazni akcenti
mogli pojaviti ne{to kasnije nego u hercegova~kim govorima, ali
su, zato, tu i sve druge pojave, vremenski gledano, u izvjesnom
zaostatku u odnosu na hercegova~ke govore. Iz ovoga bi slijedio
zaklju~ak da su ovda{nji primjeri sa uzlaznim akcentom na ultimi,
sada{njoj ultimi, sasvim razumljivi. Tu je, naime, doskora bilo:
dó}i, pè}i. Akcenat je bio na penultimi. Kada je i ove rije~i zahvatila
redukcija finalnih a neakcentovanih vokala (o ~emu isp. u prvom
dijelu opisa ovih govora, BHDZb., I, str. 99-102), javilo se dó},
lè}, pa i dílt od dílti ← díliti. Po{to se akcenatsko saobra`avanje
sa osnovnim prozodijskim odlikama i u ovim govorima sporije
ostvaruje nego fonetske izmjene, tj. po{to ni ovdje prozodijske
odlike ne prate i glasovne promjene, pojavili su se uzlazni akcenti
i na mjestima na kojima ih ne bismo o~ekivali. Dakle, pojava
uzlaznih akcenata na ultimi, odnosno jednoslo`nim oblicima, u
ovim govorima skora{nja je pojava i ona je samo prelazni period
izme|u klasi~nih akcenata tipa dó}i, pè}i, díliti i novijih akcenata
tipa dô}, på}, dílt ili, pak, dô}i, på}i, dílti. Na takav zaklju~ak bi
upu}ivala i situacija u nekim hercegova~kim govorima. Tamo je
odavno do{lo do prozodijskih saobra`avanja fonetskim likovima
akcentogenih rije~i. Otuda dô}i, pô}i. Ali su ovi oblici mogli biti
i sekundarni. Ako je primarni akcenat bio pó}i, dó}i, sljede}i
oblici su bili pó}, dó}, zatim pô}, dô}, i docnije, analo{kim
uspostavljanjem i tu punog infinitivnog oblika na -ti, -}i, dakle:
pô}i, dô}i, râsti i sl. Ja tako obja{njavam i infinitiv glagola i}i.
Standardni oblik ì}i ~uvao je svoj akcenat dok se ~uvao i infinitivni
zavr{etak, infinitivno morfolo{ko obilje`je -ti. Kada je i tu do{lo
do redukcije, da li u sklopu op{tih redukcija neakcentovanih
samoglasnika, ili pod uticajem supinskih oblika, to ovdje nije
bitno – jer su jo{ uvijek oba lika ovoga glagolskog oblika `iva
(raditi-radit, do}i-do}), akcenat je jo{ jedno vrijeme mogao da
~uva svoju prirodu: uzlazni akcenat na jednoslo`noj rije~i ili na
posljednjem slogu: dó}, pè}, ubòst. Po{to je takvo prozodijsko
17
Asim Peco: Knjiga IV
rje{enje u suprotnosti sa cjelokupnim prozodijskim inventarom
ovih govora, moralo je uslijediti saobra`avanje prirode akcenata
sa fonetskim sklopom rije~i, tj. izmjena intonacione komponente
akcentogenog sloga: umjesto primarne uzlazne intonacije javlja se
silazna intonacija. Kvantitet ostaje neizmijenjen. Iza toga je moglo
do}i do uspostavljanja punog oblika infinitiva, sa zavr{etkom na
-i, ali je akcenat ostao i dalje silazni. Otuda raznolikost akcenata
u ovim oblicima. Otuda pored dó}i, ná}i, ubòsti i dó}, ná}, ubòst
i dô}, nâ}, uböst (?) i dô}i, nâ}i, ùbosti; odnosno pored ì}i otuda
i ì}, i š}, pa i š}i. Na{ govor nudi jedno od prelaznih stanja. Jo{
se javljaju kao sasvim obi~ni klasi~ni akcenti, ali uz njih i oni sa
o~uvanom prozodijskom komponentom, ali ne i fonetskim likom.
Znatno rje|e su potvrde za uskla|ivanje prozodijske komponente
sa fonetskim likom, pogotovo za novostvoreni morfolo{ki lik
ovoga oblika, ali sa izmijenjenim akcentom.
Kuda }e dalje i}i ovaj govor? Te{ko je dati siguran odgovor,
ali postoje svi predznaci da }e se i tu de{avati oni procesi koji su
se znatno ranije desili u centralnim novo{tokavskim govorima
– prozodijska komponenta }e pratiti fonetske izmjene.
I jo{ jedna napomena. Postojanje akcenata uzlazne intonacije
na zatvorenoj ultimi, a u takvim pozicijama se i mogu jo{ sresti
potvrde za takve akcente (tipovi: dó}, ubòst), upu}ivalo bi na
zaklju~ak ne samo da je to novija pojava, nastala kao posljedica
vokalskih redukcija, o ~emu je bilo govora u Fonetici, nego i da
je u prozodiji ovih govora jo{ prisutna mogu}nost postojanja
uzlazne tonske komponente u finalnoj poziciji akcentogene rije~i.
Druga~ije re~eno, postojanje uzlaznih akcenata na posljednjem
slogu akcentovane rije~i, naro~ito dugouzlaznog, upu}uje na
zaklju~ak da je u prozodiji ovih govora jo{ prisutna intonaciona
komponenta metatonijskog akuta. Da je i tu do{lo do neutralisanja
tonskih opozicija izme|u metatonijskog akuta i cirkumfleksa,
to je sigurno, ali da se nisu potrle sve odlike te stare akutske
intonacije u krajnjem slogu, govorilo bi i odr`avanje uzlazne
18
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Akcenat
tonske komponente u navedenim glagolskim oblicima. Iz ovoga
bi slijedio jo{ jedan zaklju~ak: prozodija ovih govora nije pro{la
kroz sve faze kroz koje je pro{la, npr., hercegova~ka prozodija.
Tu, naime, nije u potpunosti do{lo do tonskih neutralizacija i do
postojanja samo akcenata silazne intonacije (tipovi: rûku, nögu,
bräta, strâ`a; rükä, rükê, te`âk, mlâtimo) nego su i u vrijeme
javljanja novo{tokavskih akuta (tipovi: rúka, nòga; rúkë, nògë;
tè`ãk) postojali, ili su no{eni u svijesti, i primjeri sa metatonijskim
akutom (tipovi: te`àk, rükè i sl.). Ta ~injenica mogla je doprinositi
pojavi dugouzlaznog akcenta u zatvorenoj ultimi (tipovi: dó}, ná}).
Ova konstatacija bi, isto tako, govorila da neutralizacija tonskih
opozicija: akut/cirkumfleks nije morala biti apsolutna i da se nije
u svim kategorijama akcentogenih rije~i podjednako ostvarivala.
6. Od glagola tipa ~itati, imati u 1. i 2. licu mno`ine prezenta
mo`e se, mada ne tako ~esto, ~uti i Vuk-Dani~i}ev akcenat:
dugouzlazni na penultimi:
~itámo (Iza~i}),
motámo (Iza~i}),
imámo (Srbljani, Jezero),
okopámo (Turija).
Vuk-Dani~i}ev akcenat u prezentu tipa ~itámo, motámo,
uz ~ìtãmo, mòtãmo, zabilje`en je samo u nekoliko mjesta ispitivanog podru~ja. To su sela Iza~i}, Srbljani, Turija, Jezero kod
Biha}a. Mi smo mogli ove primjere isklju~iti iz svoje gra|e.
Proglasiti ih netipi~nom osobinom i nanosom sa strane. Ipak,
nije se tako postupilo. Za takav postupak ima vi{e razloga.
Jeste, to je izuzetno rijedak akcenat na ovom podru~ju Bosne.
De{i} za ije-{ta govore zapadne Bosne izri~ito ka`e: “Nijesam
bilje`io forme velímo, `elímo i sl.” (op. cit., 210). U gra|i koja
je prikupljena za bosanskohercegova~ki dijalektolo{ki atlas na{li
su se ovakvi akcenti u Podra{nici – Mrkonji} Grad. Ali je, zato,
u isto~nobosanskim govorima, kako ije-{}a tako i ije-{ta ovakav
19
Asim Peco: Knjiga IV
akcenatski tip prezenta sasvim obi~an (v. kod Brozovi}a za
ije-{}a u HDZb., II, 155, a za ije-{ta, isto~nobosanski, podatke
uzimam iz rukopisa doktorske disertacije D`evada Jahi}a, str.
587, rukopisa). Ma kako taj akcenat ovdje bio usamljen, ne ~ini
mi se da ga treba progla{avati nanosom sa strane. Tim prije {to
ovakav akcenat prezenta ne nalazimo u ije-{ta govorima ove zone.
Zato sam ja sklon da taj akcenat posmatram u sklopu cjelokupne
strukture ovih govora. I to je autohtona osobina ovih govora, kao
i akcenat mno`inskih oblika tipa drugóvã-drugòvima, samo se
taj akcenat izgubio pod jakim pritiskom akcenata osnovnog sloga
ovoga glagolskog oblika za koji, ina~e, znaju mnogi be-ha govori
(v. kod Brozovi}a o tome u BHDZb., II, 107 i dalje za govore
sjeverozapadne Bosne). Ovo bi, dalje, upu}ivalo na pretpostavku
da bi se takav akcenat prezenta mogao, dubljim i {irim zahvatom
u strukturu ovih govora, sresti u jo{ ponekom mjestu ispitivane
govorne zone. Na takav zaklju~ak upu}ivalo bi i javljanje, mada
rijetko, metatonijskog akuta u ovim govorima (o porijeklu ovih
akcenata isp. kod Beli}a: Istorija srpskohrvatskog jezika, knj. II
sv. 2; Re~i sa konjugacijom, Nau~na knjiga, Beograd, 1951, str.
150 i dalje).
7. Da ije-{}a govore isto~ne Bosne i na{e i-{}a govore, uz
{}akavizam, povezuju i neke prozodijske osobine, potvrdi}e i
sljede}i primjeri.
U na{em govoru javlja se kratki vokal ispred sonanta u
primjerima tipa slamka, znanca. Potvrde za to su:
znànca (Jasenica), `ìvca, `ìvci (Miostrah), mòmka (Jezero),
mömci (Biha}, Jezero), udòvca (Pe}igrad), Bosànci (Podzvizd).
Ovo je jedna od tipi~nijih osobina ije-{}a govora isto~ne
Bosne (Brozovi}, HDZb., II, 151). Tako je i u ije-{ta govorima te
govorne zone (Jahi}, op. cit., 589-599). I u ije-{ta govorima ove
zone mogu da se jave primjeri ovoga akcenatskog tipa (isp. kod
20
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Akcenat
De{i}a: pri~am Bosàncom, sa Bosàncom, s lòvcom, sa lòvcom,
pràvcom (op. cit., 215). Ma kako da je ova pojava rijetka u i-{}a
govorima zapadne Bosne, ja sam sklon da i tu vidim jednu od
op{tijih {}akavskih govornih osobina bosanske zone.
8. Odri~ni oblici prezenta glagola imati, po pravilu, imaju
dugosilazni akcenat:
nêmãm, nêmã{, nêmã; nêmãmo, nêmãte, nêmajü, sa mogu}im
fonetskim redukcijama: nêãm, nêã.
Znatno su rje|e potvrde za dugouzlazni akcenat u tim oblicima, a i to mogu biti neki nanosi sa strane, jer cijela i-{}a zona
zapadne Bosne ima u ovim oblicima dugosilazni akcenat.
9. Jedna od karakteristi~nijih osobina ovih govora jeste i
~uvanje postakcenatskih du`ina. Nekoliko potvrda:
Biha}:
måzãrluk, ù Cazïn, mšsëca, zèmljë, könjãk, ötkõsã, måtãrã,
srš}ë, pêt }èrï, zà hod`õm, pêt minútã, ìftãr, prî gödinu dánã,
ispod nòktï, p¡njenë pàprike, njåkõm, njåkï dân, magarè}ë,
òvõ, ònãj mâlï, dòmã}ã, ù nãskë, gvó`|ã, vš|ãj, všdë ga, ìmã,
ì{õ, vìn~ã, {äljü, dòbïvãm, ötkovõ, gòvorï, râdïmo, pòprï~ã,
pšjëm, pårë, pomètë, sà~üvãj;
Dobrenica:
våzë, dšvljã~i, ~élã, vòdë, gödinë, Skö~ãj, numérï, zarobljènïk,
dvâ mjåsëca/dvâ mšsëca, tätë, hšljãdã, plä~ë, p¡no párã,
dåset lštãrã, ¡nã `èna, vèlkë, svòjïm, s òtïm, zîmskã dòba,
`ènskã gláva, növã cèsta, dò{õ, dò{ã, prìkïvã, ~ùpã, vèlë,
povúkü, ògrijë{ë se, môrã, `ívü, pròsvëtë, `ånjë, šdë, kösï,
razì|ãvã;
B. Petrovac:
völõvã, ödmãh, näve~ë, j¡trõs, óvdikã, tamókã, vjèn~ãvã i
razvjèn~ãvã, vìn~ãjë, râdï, glòbï, zàrãdï, ùfatï, zecóvã mâlï,
òvï, glådãmo, pjå{kë, öndã, lštõs, pròlitõs.
21
Asim Peco: Knjiga IV
Podzvizd:
kâ`ëm, lípõm hránõm, ko d`ámijë, batalìjõn, ~ûvãj, ¡mrõ,
òstõ, zäpivã pšsmu, dìvïzijõm, nè smïm, svšjü, stârã bäba;
Jelini}:
|èkojï, nösï, lîpï môj, kùpusï{te, kumpìrï{}e, k¡}ï{te, znàjü,
pö~më, ¡mrïla, prédïvka, kösï{te, dövükla, srå}õm;
@egar:
nè znãm, mjåsëc dánã, vš|ã{, gòdï{te, sšnõ}, ìmã, afèrïm, r¡sãk, fälï mi, ìmã{, sä mnõm, sjèdï, òdrãnï ga, ~etŸnës gödïnã,
`ivácã, näsikirãla se, nêmãmo, šljãdã, pedèsët, ¡ndã rû~ã;
Srbljani:
stârë, ~ålãrã, ¡vïk, sàdë, nè smïm, ìs Krüpë, p¢vã, ¡mrïla,
nà drugõ mjåsto, njšhã, pjåvajü}, prèsü{ïto, preko Vrâtnïka,
nšje mögõ, vš|ãjder, sàstãnke, srådnjï, muslìmãnskï ádet,
`ívïmo, sa `ènõm `ívïm, kod hòlãnskë grànicë, da ùpïtãte,
òbi{nã k¡}a, da`dènjãk, pêt kšlometãrã, njimákã;
Vinica:
ò}erõ, njåkï, vìnogrãd, ljúdï ìmã, ìmõ peráciju, ù õsmõm,
gödinë, kod rö|ãkã, rasformírõ se, nälïle ~åle, njåkõg ponèdïljka, sväkudë, trî mšsëca, prèspãvã, ù~io zànãt, ospávõ,
mšsëc dánã, kàpüt, dŸvenï pl¡zi, dò zãdrugë, ògnjï{}e,
stŸnjï{}e, iz Líkë;
Stijena:
pó kilë kr¡ha, f¥tãlj, djè~ãk, ôsmï rázred, jådëm, g¥dnã räno,
nè trã`ï, dvòjicë, d¥`õ ~åtvero |ècë, ìmã kàmënje, vòda šdë,
ispo Stijénë, préstõjnïk, Tùrskë, ìz Bosnë, is Sàrãjva, mùhtãr,
sedamdèsët kû}ã, zèmljë, njåkadã, ù Bu`ïmu, pêstõ numérã,
pråuzëli;
Iza~i}:
zlâtnõ sûnce, vôzãj, nàvõzãj se, vòlkï p£sã, dòlnë, rå~ë se,
tråbã, kàhvë, dvádesët dr¡gõ gòdï{te, ì{õ, nè znã{, zà tãj
22
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Akcenat
pöjãs, do zèmljë, po djèvõjku, kùtija dùhãnskã, dò drugõga
da se ùfatï, bez {kôlë, ràzvodï, grå{kë nijèdnë, ìzã|ë{ bez
menékã, dvšsta dšnãrã, dvánës sôbã, zà kuhinjë, {ezdèsët
hšljãdã dšnãrã, do osàmnaëstë, ìzbjegõ, bjå`õ, pš{icë, jèdnïm,
u jèdnõga, ovácã, mòjë gláovë;
Ora{ac:
vš|ãj, blš`ë k¡}i, òsje}ã da ga köpkã, ù {kõlu, da rå~ü, ösam
dáonã, kròmpïr, kòdt ku}ë, ùmrït, spávõ, zàpãntijo, sådmero
djècë, ìmãm pêt }érã, u ~etŸnëstõj, blšznãd, pêt gödïnã, prävoslãvnã, zäklju~ãto, prìdt ku}õm, òstüpï se, sšnõ} dò{õ, òna
vî~ë, da se lä{një näjedëmo möhünjã, nêmã pêt kšlometãrã,
ne bòlï;
Todorovo:
pö~õ, vävïk, drâgï bö`e, Tödorovljãni, svìlenë zåhove, vìn~ãvã se, dvánës hšljãdã äk~ëtã, sèlãm, òdsadë, sväkõga,
vàkõ ù~inï, trínës stötïnã dšnãrã, jèdnë gödnë, blízo k¡}ë,
gövëdã, dåset måtãrã, nàpu{}ãni mlšni, ìnsãn vjårujë, `ûtï
mäd`arïjã, örãle, ùnu~ãd, trídesët dr¡gë, köpãle;
Vrnogra~:
vävïk òtõ, dvâ mjåsëca, dò{õ, pò{õ, ~etrdèsët dr¡gë, jèdnõm,
mùftãr, kirìjõ sam, rö|ãk, sl¡{ãm;
Vrsta:
råkõ, òti{õ, dôjdë, väïk, hàrãm je, màksüs, rédãnje, pözvãta,
môrã{, mšsëc dánã, p¢vã, ùmrït, vštar pû{ë, ò`enït je, ìnsãn
môrã, pš{icë, ù|a{ë, sún~õ se;
Cazin:
¡zmë{, od sãmë Klísë, ònãj gràdskï, rîmskë käldrmë, vš`lãd,
prima HŸvãtskõj, pêstõ gödïnã, bogùmïlke, sšlõm prílïkã, ìz
tïh kräjëvã, T¡rãkã, da ùstüpï, Pê}kï b£dã, ùstanïci nàpali
àustrïjskü vôjsku, zàgrli{ë se, bêgã Be{írevï}ã;
23
Asim Peco: Knjiga IV
Turija:
od Íbrë, ì{}erõ `ènu, râdïm, vjårujëm, š|ëm, nàïj se, nàpïj se,
dô|ü, trâ`ïm, prèlïvã se, mšsëc dánã, väïk, pònãjp§võ, ù~ë,
ù~ë se, ¡spë se, sprémajü se, neosùnetïta;
Orljani:
s p¡{kõm, tv¢dü vjåru, stârï Bî{}evi}, šdë, klänjajü säbah,
šgrajü se, pädajü, razùmï{ ti, kod kúlë, š{}erã ga, pjå{kë,
ò{õ, {ês dinárã, ìmõ d¡kãtã, prš~ë je tvòje, ¡spë{ kùrüzã,
môrã òdnït, ùfatï, vš|a, nêmã, dò ku}ë, prî~ã;
Kulen-Vakuf:
{}årõ, stömãk, òstãlï, prì{õ, všdïm, nísam se slágõ òcom,
dánã, mlädï}u, ìs Cazïna, ùpïtãm, pòslidnjï, tùrskï jèzik,
ìslãm, måtnõ, zabìlje`ïta, {ês nådïlja, preko Stinjánï, dvájes
š pët gödïnã;
Pe}igrad:
Muslìmãn, zäiskõ, trî mšsëca, begènisõ, }èstõm, ìzu}ï ga, Bìhã}, òtolën, nà ruskõm fròntu, dåvet mitrajézã, svîrã, jšdëmo
pš{icë, njåkakvõg, dò}ekãj, mšsëc dánã, }årãte me, šz vlãka,
prè}ekãj, Bâjnü Lúku, njimákã, vójskë, pêt glävïcã;
Klisa:
nåko môrã, šdü, köjã, ù njekë `ènë, dvá-trï mjåsëca, pròdajü,
`ånjë, tè`ã~kï pòsõ, pòsidïm, š{~e{ljãla, vš|ãm, ~¡jëm, òvë
tåtkë, {äjë{, pò{aljëm, nè budë, ödë{ ìs ku}ë, ù njihã, šdëm {
njôm, vjån~ãnu, ìmajü;
Jasenica:
nêmã, raspòlovïto, pêstõ kû}ã, dò{õ, od Növõga, dánã, òvï
póljã, {kôlã, trî vålikã púta, lànjskë gödinë, àrapskï gövõr,
dò {kõlë, òvãj mâlï, kod ovácã, nàbavljã zà {kõlu, vävïk sam
dávõ, sà nïm jèdnïm, ubèrë, ùpïtã, kòlko slîkã, tî ~udésã,
njåkë gödinë, ù Krüpõj.
24
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Akcenat
Istina, u svim ovim mjestima, a ovdje nisu navo|eni primjeri
iz svih posje}enih mjesta u ovom dijelu zapadne Bosne, dakle, u
svim ovim mjestima, kao i u onim iz kojih nisu navo|eni primjeri
za o~uvane du`ine, javi}e se i potvrde za redukciju ovoga
kvantitativnog obilje`ja neakcentovanog sloga. Potvrde za to
ne}e se ovdje davati. Nalaze se u cijelom materijalu, a bi}e ih i u
tekstovima. Ali je bitno ista}i da su, ipak, o~uvane du`ine brojnije
od primjera u kojima su one redukovane. Ovdje bi se moglo
postaviti i jedno teorijsko pitanje: {ta uti~e na gubljenje du`ina?
Odgovori bi morali biti razli~iti. I za govor o kome je ovdje rije~.
Svakako da na tu prozodijsku komponentu govorne rije~i uti~e
i ritam `ivota. Ali ne i samo taj momenat. Ponekada }e du`ina
zavisiti i od broja slogova akcentogene rije~i, ponekada mo`e
biti u pitanju i sklop re~enice. U svakom slu~aju za ovo govorno
podru~je jo{ se mo`e tvrditi da dosta dobro ~uva postakcenatske
du`ine. I jo{ ne{to. Te du`ine su izrazite. Meni se de{avalo da
sam uz tekst sa terena podvla~io napomenu – du`ine izrazite, u
kvantitetskom pogledu su upe~atljivije nego {to je to slu~aj sa
du`inama u hercegova~kim govorima. Taj momenat je zna~ajan.
Do sada smo obi~no ukazivali na hercegova~ke govore kao
vjerne ~uvare ovoga prozodijskog obilje`ja. Sada nam se i i-{}a
govori zapadne Bosne, koje, tako|e, karakteri{e novo{tokavska
akcentuacija, nude kao uzori za o~uvane du`ine. Istina, pitanje je
koliko }e se ovakvo stanje jo{ zadr`ati. Ali je danas ta prozodijska
komponenta ovdje jo{ klasi~na u velikom broju slu~ajeva.
10. Preno{enje akcenata na proklitiku jo{ uvijek je `iva
prozodijska odlika ovih govora. Nekoliko potvrda:
St a r o pr e n o { e n j e
Biha}:
nä rüku, ¡ vodu, pöd glãvu, nä nõs, zä vrãt, ¡ hlãd, dö uha,
pö pët, nä cestu;
25
Asim Peco: Knjiga IV
Bosanski Petrovac:
nä konjima, zä pët, nä ovom kräju, öd uha dö uha, ¡ koli, ¡
kïno, ¡ vlãk, nä pola, ¡ polju, ¡ sedam, ¡ Kljü~, ¡ glãvu, öd
zëca, pöd rüku;
Cazin:
¡ koli, pö dvï, öd `ë|i, kröz zemlju, ¡s kosu, nšs kosu, zä vrãt,
¡ zübe, nšs polje, ¡za zïd;
Vrsta:
pö polju, nä rüku, zä nogu, nšs polje, sä pët, zä vrãt, ¡ rüke,
¡ kola;
Turija:
nä nõs, ¡ hlãd, zä glãvu, ¡ kola, pöd rüku, zä dãn, nä nõ},
pöd nõs;
Dobrenica:
¡ kolim, ¡ rüku, ö glãdi, zä sobõm, zä tobõm, zä dãna, ¡
nogu;
Orljani:
öd glãdi, pödt sobom, ¡s kosu, pö trï, nä nõs, ¡ grãd, ¡ trï,
dö pët, pöd zïd, pö dvï;
Gata:
nä rüku, pö cesti, sä mësom, zä uho, ¡ nogu, ¡ zoru, ¡z brdo,
nšs polje;
Kulen-Vakuf:
zä zübe, nä noge, pöd noge, ¡ zemlju, ¡ dvã;
Miostrah:
¡ dvã, zä kõs, pöd nõs, pråd mrãk, ¡ vlãk, ¡ zübe, pöd noge,
pö dvã mšsëca, pö mëd;
]ukovi:
¡ dãn, ¡ o~i glådã, nä vrãt, šz vlãka, zä mrãka, zä glãvu;
26
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Akcenat
Vinica:
¡ õsmï, zä dãna, nä koli, ¡ koli, zä võjsku, ¡ polje, nä nogu,
pö dvã mšsëca, ~ètres š dvï, pö dvoja, pö troja köla;
Stijena:
nä stanicu, ¡s cestu, ¡ Polju, pöd zïmu, pöt starõst, nä strãnu,
¡ kola, ¡ koli, šz grãda, zä tebõm, ¡za sïna;
Bosanska Krupa:
¡ srŒëdu, nä srŒëdu, ¡ rüku, pöd glãvu, zä vrãt, ¡ zemlju, nšs
tïlo;
Grmu{a:
¡ võz, pö {ës, ¡ koli, nä koli, zä rüku, pöd glãvu;
Kralje:
¡ sühu, pöd rüku, zä zïmu, må|u õvce;
Pe}igrad:
nä Bë~, ¡ Grãc, pråd nõ}, šz vlãka, pö uhu, ¡ zemlju, nä
konjima, nä konji, zä brdom;
Klisa:
zä tebõm, pöd grãdom, zä rüku, ¡ stŒëne;
Golubi}:
¡ grãd, ¡ mrãk, pöd rüku, zä vrãt;
Srbljani:
¡ kolima, zä nõs, ¡ grãd, trideset š trï, ¡ o~i;
Sokolac:
zä vrãt, nä vrãt, šz vlãka, krepa ö glãdi;
Kamenica:
dok je boga š svïta, ö zemlju, ¡ zemlju, pöd rüku;
Bosanska Otoka:
nä vodu, zä glãvu, ¡za zïd, pöd nõs;
27
Asim Peco: Knjiga IV
Bu`im:
¡ vodu, ¡ zoru, zä zdrãvlja, zä sïna;
Jelini}:
šza grãda, dö zïda, nä rüku, ¡ glãvu;
Iza~i}:
dvadeset š trï, pedeset š pët, ja sam š bïla i prò{la, nä glãvu,
nä trï strâne, zä tebõm, ¡za sïna;
Todorovo:
¡ rüku, ¡ võjsku, sä sobõm, dvades š trï;
Bos. Kostajnica:
zä uho, ¡ oko, ~etrdeset š dvã, k¡ }u, {tä }u, pö dvï, pö trï;
Jasenica:
ö dvã bräta djèca, ¡ põ dâna, ¡ nje{to všrujë{, sä mnõm, nä
dvã mšsta;
Podzvizd:
š dvã, š trï sèla, dvê š põ gödine/dvî š põ gödine, måtar š põ
snîga, ¡zët ¡ võjsku, pö trï mjåsëca, ¡ zemlju, ¡ grëblje;
Jezero:
¡ rüku, nä ~ãst, nä mõst, pöd grãd, pö pët, pö devet, ¡ zemlju,
må|u se;
Spahi}i:
nä nogu, pöd rüku, zä grãd, ¡ kïno, pö devet, zä boga, nä
~ãst.
N o v o pr e n o { e n j e
Biha}:
ù na{ïh `énã, ì mï, nì jã, ì na{a, òd brata, zà ku}u, ù slami,
dò {kõlë;
28
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Akcenat
Bosanski Petrovac:
ú nãj râd, ù Cazïn, ù Krajini, ìs tï kû}ã, pò selima, nà Havali,
ú të kräjeve, ó të plä}kë, ù rupu, ù {kõli, pò tomë, ù Zenci, ò
togã, ùs Türke, ì jã ì tï;
Cazin:
ìs Cazïna, òd mene, òd ovï ljúdï, dó të kúlë, ú tïm knjšgama,
ù {umi, ùs Türke;
Ostro`ac:
ù ku}i, zà sebe, zà njeg, zà njõm, nà kraju, prèd brata, sà
svakïm, zà mene;
Gata:
ì sadã, zà njegã, ù njidrama, ù Zenci, zà ku}õm, ù knjigama,
kòd mene;
Turija:
nà tebi, nì tebi, ú nõj vázi, ù ku}u, ìs Cazïna, ù Zenici, nà
drugõ mjåsto, nà Udbini, dò mista;
Miostrah:
ù Krüpõj, pó nïm lökvama, ò {kõlë, nà slãmki, nàd njïm, nà
mistu, ù ku}i, ù jesën, rá` njega, ù mene, ù knjigi, ù nãs, ù
jesën, ná nï krâj;
Golubi}:
ú nõm prí~ãnju, zà nju, nà tõ, pò tebe, kòd brata, izà ku}ë;
Todorovo:
nasrèdt ku}ë, ù ljetnõ dôbã, izà ku}ë, bès tebe;
Ora{ac:
ù tãj ~äs, kòdt ku}ë, bèz mene, okò sebe, òd njïke;
Sokolac:
ì ovïm pútem, zà nas, izme|ù njïke, zà tebe;
29
Asim Peco: Knjiga IV
]ukovi:
ù sëdmï rázred, zá me, prèd mene, izà sebe;
Orljani:
pòdt prag, ì njegã, ù {umi, ù bã{ti, ù mlinu, ù rupi, òd mene,
òd ovï;
Kulen-Vakuf:
O tï dánã, ù novinama, ú nõ vríme, pòd njõm, ná nõj kúli,
me|ù nãs Bosánce, ù mene, ù Vakufu, ò sebi, kòd njegã, sà
tïm, pò njega, zà kruhom, me|ù vïm ljúdima;
Jasenica:
ù svatove, pò hiljadu dšnãrã, sá nïm jèdnïm fšlmom, ù Krüpõj,
ìs ku}ë, ú vï nä{i kräjevi, ù Bu`ïmu, prekò Krüpë, ni sà ~ïm, ù
Zãspõj, ù {akama, ù nãj gröb, ò sebi, zà misëc dánã;
Jezero:
ù mlin, nà lïvü nögu, òd brata, nà meni, ò tebe;
Spahi}i:
dò mene, ò tebe, nà ku}u, nì meni, nì tebi, ù {umi;
Bare:
ù tre}ï rázred, ù nãske, òd brata, ù materë;
Dobrenica:
ù njõj, ì mï, brèz një, kò tog döktura, dò jada, ù ku}u;
Gata:
ù Bãjnü Lúku, ìs kila, nà vrãta, ù bã{~u, zà brata, pòt ku}u,
zà mene;
Vrsta:
ù mene, òd mene, ù ku}i, ìz Vakufa, okò ku}ë, ì sadë;
Vinica:
zà ku}u, ù bare, ù tre}ï, ù njive, dò {kõlë, ù Bu`ïmu;
30
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Akcenat
Stijena:
ù Bu`ïmu, ù Krajini, òd {kõlë, zà hod`u, òd Otokë, brès
knjïgã, nè tebi, kòd njega, pò {ljivõm, ìs Cazïna, nà sebe, ì
sade, ù njega, kòdt ku}ë, pò {umi, nà njivama, ù jesën;
Iza~i}:
dò drugõga, nà lë|i, ù {akam, ù {kõlu, ù {umi, ù {talu, okò
mene, zà tïm, ù ku}i;
Todorovo:
òd brata, ná tï krâj, ù sobu, kòt k}ë, ná vãj imétak, sù tõm
`ènõm, brèz mene, ù ku}u;
Vrnogra~:
ù tomë, kò k}ë (kod ku}e), brèz mene, zà volju, ú tõ vríme, ú
tã vremèna;
Bos. Kostajnica:
nà meni, ú nõ vrjéme/ú nõ vríme, ì togã, sà onïm, sò tïm, ù
ljetnõ dóba, nasrèd ku}ë, nà tomë píru, ùz bã{~u, ò {kõlë;
@egar:
bès tebe, ù Sarãjevo, ú vã döba, ú vïm svätovima, ó të {špkë
(= ~ipke);
Srbljani:
nà drugõ mjåsto, pòd onü glàvicu, ìs ku}ë, ú võ mòjï gödïnã,
me|ù njima, pò ku}ama, ú vã dvâ sèla, ìs pu{ãkã;
Bos. Dubica:
kòd nãs, ù njega, bèz mene, òd brata, zà ku}õm;
Bos. Otoka:
ò tebe, ù mene, zà ku}õm, isprè sebe, zà bra}õm;
Grmu{a:
zá vë ljûde, ú tïm kräjevima, prèd njï;
31
Asim Peco: Knjiga IV
Pe}igrad:
ù {akama, zà ku}ama, pò selima, dò brata, ì{ {kõlë;
Klisa:
zà ku}õm, prèd krave, ì {tale, izà ku}ë;
Bos. Krupa:
kòd nãs, òd pu{kë, zá nãj stô, ostane ì nami, kòd njïh, nà meni.
Naporedo sa naprijed navedenim primjerima sa prenesenim
akcentom na proklitiku, javi}e se, i ne rijetko, i o~uvani akcenti na
akcentogenoj rije~i. Kako oni sa o~ekivanim novim preno{enjem
tako i oni sa o~ekivanim starim preno{enjem akcenata na proklitiku. Nekoliko potvrda:
Bos. Petrovac:
od jänjeta ko`a, u Bš{}ãni, u Kräjini, sa Hävalë, od P¥kõsã,
od Ršp~a, iz Väkufa, u Påtrõvcu;
Orljani:
do u Rä~i}i, u B¡gõjno, o v¡kovima, od völõvã, u bôj, od
njîh, po môm pràdjedu, od väjkada, do Cäzïna, iz Cäzïna,
oko kû}ã, sa t¢njom;
Turija:
u lšto, od bräta, iz k¡}ë, iz Cäzïna, od ~öhë, za mšsëc dánã;
Kulen-Vakuf:
u zâsjedu, preko P¥kõsã, ni kâpi vòdë, u ³dbinu, iz Bânjë Lúkë, od rî~i do rî~i, na öku, ni jâ, ni tî, na vrålo, za p¢võga ràta, na v¢h njågã, na tôj kúli, po öbi~ãju, u svôj `ìvot, za vlâst;
Gata:
u ôsmï rázred, za mjåsëc dánã, sa trî vöde, u Cäzïn, za mšsëc
dánã;
Stijena:
u pöljima, iz Bösnë smo, na njšvama, iz k¡}ë, sa sînom;
32
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Akcenat
Bos. Krupa:
sa Krûpõm, od brävãra, od t¥kãljã;
Pe}igrad:
na köli, na vålikï kämën, u sâmõm cípcu, na ¡lju, u häps, is
kôla;
Miostrah:
za dšverom, nije za prödaje, od mâjkinë dù{ice, po{àljte u
Båograd;
Golubi}:
na grôblju, do kû}ã, u pölje;
Biha}:
do dåvet, od ~örãpa, uz önë bršgove;
]ukovi:
od p¢võg sähata, po knjšgu, u näske;
Dobrenica:
preko ^äpljine, u dvâ djéla, pored njšove k¡}e, iza j¡tra;
Vrsta:
od pljåvë/od plšvë, od öp{tinë, do k¡}ë, za cvŒê}e, ujela za
¡ho;
Ribi}:
u öp{tini, ka Skö~ãju, sa sväkim;
Cazin:
ispod njåga, na v¢h Gri~a, na sâmü Orljavu, od T¡rãka, na
tîm kräjevima, oko ³në, us Tûrke, na stârü pjåsmaricu;
Klisa:
za höd`u, oti{li po mlâdu, u pösjetu, u Ršbi}u;
Jasenica:
iz B¡`ima, od Növõga, o {kôlë, na vš{ë mjêstã, iz nä{ï kû}ã;
33
Asim Peco: Knjiga IV
Iza~i}:
po töm Iza~i}u, is plä}kë, do vätrë, od kr¡ha, na vrålo, is
k¡}ë;
Bu`im:
za dåvet dšnãrã, nisam za d`äbicu, is sväkë zdšlë, kod sîna;
Kamenica:
is ^äpljinë, iz B¡`ïma, od Növõga, o {kôlë, u Krûpõj, u vå}ïm
skupovima, iz nä{ïh kû}ã, o Zâspi.
11. Mada je akcenatska sistema ovog govornog podru~ja,
uzetog u cjelini, novo{tokavska, tu se, kao {to je ve} re~eno, mogu sresti i ostaci starije akcentuacije. Ja me|u takvim ostacima
razlikujem dva tipa. I to: a) ~uvanje metatonijskog akuta i b)
~uvanje neprevrelog stanja, tj. ~uvanje rije~i sa dva akcenta. Da i
to poka`em na primjerima.
Metatonijski akut sam zabilje`io u primjerima:
strà`u (Cazin), strà`a (Orljani), sùnce (Orljani), strà`e
(Kulen-Vakuf), jà (Ribi}), pùt (Turija).
Kao {to vidimo, broj potvrda za ovaj akcenat nije velik. Ali je
zna~ajno ista}i da su tragovi toga akcenta jo{ prisutni u ovim i-{}a
govorima. Nije isklju~eno da bi broj potvrda za ovu prozodijsku
osobinu i-{}a govora zapadne Bosne bio ve}i da se moglo du`e
boraviti u svakom od posje}enih mjesta i da je njihov govor
neposrednije pra}en, bez magnetofona i bilje`nice. Poznato je,
naime, da starije dijalekatske izoglose ~esto bivaju prekrivene ili
inovacijama ili govornim nanosima koji ne ~ine organsku cjelinu
sa doma}im govorom i da je potrebno du`e tragati za izvornim
govornim slojem. Upravo me ta ~injenica i upu}uje na zaklju~ak
da na ovom podru~ju metatonijski akut nije potpuno i{~ezao.
Jeste, on vi{e tu nikako ne ~ini sastavni dio sistema, kao {to je to,
recimo, slu~aj u posavskom ili isto~nobosanskom ije-{}a govoru.
Ali i ovakvo, skriveno, njegovo postojanje upu}uje na zaklju~ak
34
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Akcenat
da je bitisanje ∼ u ovoj govornoj zoni jo{ realnost i da je ta osobina
ranije, i ne tako davno, bila sastavni dio prozodijskog sistema. Na
ovakav zaklju~ak upu}uje i ~injenica da su i zabilje`eni primjeri
plod du`eg boravka u navedenim mjestima i prisnijeg razgovora
sa informatorima.
Ako bismo `eljeli odrediti njegov areal u granicama na{eg
i-{}a govora, mogli bismo re}i da na{i primjeri upu}uju na zapadnije predjele ove govorne zone. Ja imam osje}aj da bismo
na metatonijski akut mogli nai}i i u isto~nijoj zoni i-{}a govora
i da bi to bila nekakva organska veza kako sa posavskom tako
i sa isto~nobosanskom {}akav{tinom. Normalno je, naime,
pretpostaviti jednu povezanost izme|u ovih govornih tipova
koje, ako ni{ta drugo, povezuje {}akavizam. [to je na{ govor u
razvitku akcentuacije oti{ao dalje od ostalih {}a- govora, razloge
treba tra`iti u njegovoj vlastitoj evoluciji. Ni ova komponenta
nije bila izlo`ena uticaju novoprido{lih ijekavaca koji su ovamo
donijeli gotovu, ili skoro gotovu, novo{tokavsku akcentuaciju.
Istina, u odgovorima koji su tra`eni Upitnikom za bosanskohercegova~ki dijalektolo{ki atlas nije dobijena ni jedna potvrda
za metatonijski akut. Na osnovu prikupljenih odgovora prof.
Brozovi} zaklju~uje, i ne bez razloga, da svi govori koji se nalaze zapadno od Vrbasa pripadaju novo{tokavskim govorima,
bilo ikavskim, bilo ijekavskim i da je njihov “novo{tokavski
karakter u akcenatskom ... pogledu izvan svake sumnje”, jer se “u
pregledanih stotinjak odgovora na akcentolo{ki relevantna pitanja
nije ... na{ao nijedan nepreneseni silazni naglasak, ne samo kratki
nego ni dugi” (BHDZb., II, 101). Takve zaklju~ke, to je sigurno,
nudila je gra|a prikupljena za be-ha dijalektolo{ki atlas. Ali, to je
isto tako van sumnje, uslovi prikupljanja gra|e za ovaj atlas i za
ovaj moj rad nisu bili identi~ni. Dok se pri prikupljanju gra|e za
be-ha dijalektolo{ki atlas i{lo sa upitnikom i tra`ili se odgovori na
odre|ena pitanja, u drugom slu~aju se i{lo ka prikupljanju gra|e
koja pru`a sliku cjelovitog govora. Tu su vo|eni du`i razgovori,
35
Asim Peco: Knjiga IV
a u takvim okolnostima “izroni” poneka osobina koju, ina~e, ne
bismo o~ekivali. Upravo u takvim okolnostima pojavio se ovdje
i metatonijski akut. Istina, u izuzetno malom broju primjera, ali,
ipak – u pitanju je metatonijski akut.
Naravno, ovaj akcenat ne potvr|uju ije-{to govori zapadne
Bosne. Takav akcenat oni nisu mogli ni naslijediti iz svog mati~nog
govora u kome je do neutralisanja tonskih opozicija do{lo znatno
prije nego {to su ijekavske mase krenule ka zapadu.
Ovdje je ve} re~eno (v. t. 5) da na postojanje metatonijskog
akuta u ne tako davnoj pro{losti ovih govora mo`e da uputi i
postojanje dugouzlaznog akcenta na zatvorenoj ultimi u primjerima tipa ná}, dó}. Uzlazna tonska komponenta ovoga akcenta
dugo je `ivjela u svijesti `itelja ove zone. To i onda kada se
njegova tonska krivulja jedna~ila sa dugim cirkumfleksom i kada
je, u najve}em broju slu~ajeva, do{lo do tonske izjedna~enosti,
do neutralizacije tonskih opozicija iskazanih u blagom tonskom
usponu i padu (rûku) i neravnomjernom tonskom usponu (strã`a).
Zavr{na tonska komponenta, koja i ina~e ~ini jak utisak na slu{aoca, dugo je odzvanjala u u{ima predstavnika ovih govora i
zato tu pojava dugouzlaznog akcenta na zatvorenoj ultimi nije
znatno remetila prozodijski sistem niti ~ini ne{to izuzetno u ovim
govorima. Takva situacija bi bila nemogu}a u govorima Hercegovine. Ali je tamo, to je ~injenica, dosta davno nestalo i posljednjeg traga od starog akuta, a pojava novog akuta bila je uslovljena prozodijskim procesima koji su se upravo tu i za~injali.
Istina, da to i ovdje ponovim, treba o~ekivati da }e se i u
ovim govorima ostvarivati one promjene koje odavno karakteri{u
hercegova~ku prozodiju: uzlazna intonaciona komponenta ne ide
uz ultimu. Tu se prozodijska komponenta usagla{ava sa fonetskim
sklopom akcentovane rije~i. Taj proces bi se ovdje ostvarivao
i bez podsticaja iz standardne govorne rije~i, tj. fonetski sklop
rije~i pratio bi i akcenat.
36
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Akcenat
12. U mom materijalu na{ao se manji broj potvrda sa o~uvanim silaznim akcentom van inicijalnog sloga na doma}im
rije~ima. To su primjeri tipa: vodê (Ribi}), primî{}ã (Orljani),
Bosânãcã (Pe}igrad)...
Na tu|icama, naravno, i u ovom govoru, kao, uostalom, i u
mnogim drugim novo{tokavskim govorima, takav akcenat }e se
javiti znatno ~e{}e. To su primjeri tipa: intendänt, dokumånta,
garâncija, betunîrãte i sl., i oni, kao takvi, ~ine poseban akcentolo{ki problem u na{em jeziku.
Ja sam u jednom ranijem svom radu dao vi{e potvrda za
silazne akcente van inicijalnog sloga sa podru~ja bosanskohercegova~kih govora. Tom prilikom sam naveo potvrde za takav
akcenat iz Bosanske Kostajnice koje je dao Re{etar. To su ovi
primjeri:
trgôvci, zovê se, ljudî, `enâ, dr`î se, sa strãnê, bolî, zemljê,
}erôm, izabåla, imäjü, prihvätit, zlo~åste, nãröd, vãrö{,
vãrö{kï. (M. Re{etar, Die serbokroatische Betonung südwestlicher Mundarten, Be~, 1900, str. 15.)
U vezi sa tim primjerima, primjerima sa o~uvanim silaznim
akcentima van inicijalnog sloga u govoru Bosanske Kostajnice,
ja sam tom prilikom napisao sljede}e:
“Posebno pitanje u ovom kompleksu predstavlja situacija
u ikavsko{}akavskim govorima zapadne Bosne. Kao {to smo
videli, Re{etar je i u toj zoni bele`io neprenesene akcente. Ja
sam obi{ao neka mesta iz kojih Re{etar daje potvrda za stariju akcentuaciju, Bosan. Kostajnicu, npr., ali nisam zabele`io
ni jedan primer sa akcentom silazne intonacije u doma}im, ili
ranije odoma}enim re~ima, na nekom od unutarnjih slogova,
odnosno na ultimi.
Iz mojih bele`aka sa terena toga podru~ja nave{}u samo neke potvrde za noviju akcentuaciju, sa {tokavskom politonijom:
37
Asim Peco: Knjiga IV
dvî bánke, nísam, bánkë, pazári, néam, òbraza, nèmõj, udaljívat se, ~ójci, dójdo, né}ë, jù}ë, òna, ò{la, dòbrïh kr¡{ãkã,
ìmã li kàkvï `åteõcã (Prijedor);
ò snahë, dójdi, sìkira, na pijàcu, ho{ pònït, jù~ë mínja bíla,
jù~e se mšsëc mŒénijo, pö dvista dváes, o`ènijo se, ù nõj k¡}i,
nè trã`ïm njå{to, mlíko, kùmpijer râstï, trî Ÿpe (Bosanski
Novi);
u dvòrï{}e, popù{}ijo, sîn je njègov vàljõ nämi, nàrë|eno
bílo, prïli{no, po Nìma~kõj, po cîlõj dŸ`avi, bílo je pòpïsãto,
svå je nàbavïto, Álija njåkï (Ostro`ac, Biha});
kljû~ je ù vrãti, jâ nè pü{}ãm, nísam ni ù{õ ódika, kòd mene,
s kamijónom, {}ápom, { njíme dò{õ, sebíka, némam mirása,
razùmijë{ li?, nà}erõ me òdbor, s òtijem `ív„, u ponèdiljak,
nòsit, idem {}ápom, dèset miséci, jèdnog ~uvára, razùmï{
li?, pòdïljeno je òtõ, na òvï mšsti, dó|o{e vóje, stòjïm u
bud`áku (Biha});
hö}e{ dó}i?, kako }e{ pré}i?, njåkã `èna izì{la, ì{la je mäterõm, vóma je bölesna (Kulen-Vakuf);
jù~e je bíla, díte, dìca, pod òrahom, pòdt ku}õm, ù strïnë,
kod àmid`ë, nà bã{}i, dò Hisëtã, izà Pu~ïlã, prekò bã{~ë, po
tù|ï lé|i, ùdri {}ápom (Banja Luka);
dò{li su, njákvi, zví`|at, zví`|ï, Jóvë, Jóvin, Smájo, Smájin,
kisèljãk, prèznanica, prèznaÞca, òd ovë gödinë, |ámija
(Bos. Kostojnica);
jèsi Ìsmete, prezòbrazan, rùka me bòlï, {ta ti je to na nòzi,
óvdeka, dolíkara, ù{}aklo mu, Vèlija (Bos. Dubica).
Ovakvo stanje konstatovao je u ovoj govornoj zoni i G.
Ru`i~i}. U svom izve{taju o ispitivanju zapadnobosanskih ikavskih govora on i posebno isti~e da je akcentuacija govora ove
zone “najnovijeg tipa”.
Evo nekoliko potvrda za to iz Ru`i~i}evog izve{taja:
38
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Akcenat
hàrambã{ã, mlíka, {}ípat, ~úvali, jèdan budàlastï, hàjde
po rú}ak, dò{õ, zàiskõ rú}ak, dáli mlíka i kokurúzë, víkalo,
pròbio kànticu i bácio niz jàrigu, donèsi vòdë, óndi dò{lo
jedànnës hajdúka (Travnik);
dinárã, u kàhvama, dò{õ, dávio, ùzimõ, rádit, Prídor, {tédi,
na{tåsrce, prí{tovi, ògnjï{}e, {}ípati, zví`|i, zvi`|ùkati, ì}i,
divljàkinja (Prijedor);
{}ípat, {}ène, ògnjï{}e, zvi`|ùkã, mè|a, tù|ï, vrébac, réste,
ìzrëslo (Jakli}i, Bugojno);
hajdúkã, izme|ù njïvã, o ljúdima, òd njia, prì{õ, pripítat,
prìvarit, {}ípat, ù{}ïnë, u{}ínuo, {}édi, kr{}énje, ògnji{}e,
mè|a, mè|nïk, tù|ï, ògrã|eno, vrèp~i}i, Dìvi~ãni (Jajce).
Dakle, ni Ru`i~i} u tako velikoj zoni ikavsko{}akavskih
govora, od Prozora do Prijedora, nije zabele`io ni jedan jedini
primer sa silaznim akcentima van inicijalnog sloga vi{eslo`nih
re~i. To, opet, govori da takvi akcenti tu vi{e nisu prisutni. A,
videli smo, Re{etar ih je bele`io. Postavlja se pitanje: otkuda ove
nepodudarnosti? Prvo {to ovde treba ista}i jeste da se ne mo`e
sumnjati u Re{etareve primere, ne mo`e se sumnjati u verodostojnost Re{etarevog bele`enja. On je iz mnogih drugih oblasti
na{ega jezi~kog podru~ja dao obilje materijala koji nije ni docnijim ispitivanjima osporen. Mislim da se ne mo`e sumnjati ni
u bele`enje docnijih ispitiva~a. Otkuda onda razlika? Ovde su
mogu}a dva odgovora, i to:
1. U Re{etarevo vreme i u toj oblasti postojali su jo{ neki
tragovi starijeg stanja u akcentuaciji. Oni ni tada nisu bili op{ti.
U toku ovih decenija, od Re{etarevog krstarenja po Bosni do
na{ih dana, i ti su tragovi stare akcentuacije nestali zajedno sa
onima koji su ih nosili u svom jezi~kom ose}anju. Tako je i na
podru~ju bosanskih ikavsko{}akavskih govora nestalo silaznih
akcenata sa krajnjih slogova dvoslo`nih ili vi{eslo`nih re~i,
odnosno sa unutarnjih slogova vi{eslo`nih re~i. Zna~i, stanje se
39
Asim Peco: Knjiga IV
u svojoj su{tini identifikovalo sa situacijom u najprogresivnijim
{tokavskim govorima.
2. Mogu}e je da ni Ru`i~i} ni ja nismo nai{li na takve objekte
koji su jo{ ~uvali tragove starije akcentuacije, a na koje je Re{etar
bio nai{ao.
Mada ni ova poslednja mogu}nost nije isklju~ena, malo je
neobi~no kako to da ni Ru`i~i} ni ja nismo zabele`ili ni jedan
takav primer. Ali, kona~an sud o ovome treba da da detaljnije
ispitivanje govora te zone. Za sada nam ostaje jedino konstatacija
da je i na tom podru~ju po~etkom ovoga veka bilo silaznih
akcenata van prvoga sloga i da te akcente nisu potvrdila novija
ispitivanja.
U vezi sa celom ovom problematikom vredno je jo{ jednom ista}i i ovu ~injenicu. I u centralnobosanskoj zoni i u zapadnobosanskoj zoni tragove starije akcentuacije naj~e{}e nalazimo u
govoru Muslimana, zatim u govoru katolika. Govor pravoslavaca
ove zone ne potvr|uje takvo stanje. Otkuda ta razlika? Mislim da
je i tu lako na}i odgovor:
1. Muslimani su u svim ovim oblastima starosedeoci. To
potvr|uju i etnogeografske i antropogeografske studije o tim
zonama Bosne. To konstatuju i ispitiva~i govora ovih podru~ja.
To je, uostalom, i sasvim razumljivo. Najve}e pokrete na{eg
stanovni{tva na ovom tlu imamo od dolaska Turaka na na{e
jezi~ko podru~je. Jasno je i to da oni koji su primili veru vladaju}e
nacije nisu imali ni povoda ni razloga da u masama napu{taju
stari zavi~aj. Islamizacija je i u ovoj zoni na{e jezi~ke oblasti
umnogome doprinela da se sa~uvaju starije govorne osobine.
Prelaskom na islam, zbog ovih ili onih razloga, osiguravao se
opstanak na doma}em ognji{tu, uz to postojali su svi uslovi
da se sa~uva i doma}a govorna struktura, da se izbegnu ja~a
me{anja sa predstavnicima drugih govora. Ja sam u radu o
isto~nohercegova~kom govoru ukazao na zna~aj islamizacije za
40
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Akcenat
razvitak govornih osobina Muslimana Hercegovine. Materijal
koji smo ovde naveli, i podaci da su Muslimani u najve}em broju
slu~ajeva nosioci tih konzervativnijih osobina, sa njima naravno
idu i pripadnici katoli~ke veroispovesti koji su u navedenim
oblastima po pravilu starosedeoci, isto tako potvr|uje tezu da je
islamizacija nosila sa sobom i svojevrsno zatvaranje pojedinih
regiona, i tako su stvoreni uslovi za konzerviranje mnogih govornih
osobina koje su u drugim, otvorenijim krajevima poodavno
nestale. Naravno, na ovom podru~ju, zbog specifi~nosti njegovog
polo`aja, nije moglo do}i do potpune izolacije od inovacionih
kretanja koja su prodirala sa juga. Uz to, ovde se nikako ne sme
ispustiti iz vida ni vreme kada se prelazilo na islam. Mogu}e je, a
i verovatno je, da je islamizacija u Bosni ranije otpo~ela nego {to
je to bio slu~aj u Hercegovini. Mogu}e je isto tako da su upravo
Turci nastojali da {to pre i {to vi{e dobiju pristalica njihovog
religioznog u~enja u krajevima koji su im bili zna~ajni za dalji
razvitak – u rudarskim regionima Bosne, u va`nijim gradovima i
varo{icama – a za to su imali i povoljnu situaciju jer je jo{ uvek tu
bilo dosta pristalica bogumilskog u~enja. Zna~i, islamizacija nije
bila popra}ena “ognjem i ma~em” ni u ovim krajevima, kao {to
nije bila popra}ena tim sredstvima ni u drugim krajevima na{e
jezi~ke oblasti.
^injenica da ni u zoni ijekavsko{}akavskih govora nemamo
u potpunosti sa~uvanu stariju akcentuaciju, kao {to je danas ne
nalazimo ni u bilo kom drugom kraju {tokavskog dijalekatskog
podru~ja, upu}uje na zaklju~ak da je i tu zonu, mo`da i pre
islamizacije, bio zahvatio talas preno{enja silaznih akcenata sa
krajnjih i unutarnjih slogova vi{eslo`nih re~i ka po~etku. Ako
po|emo od toga da se novo{tokavska politonija za~ela u zoni
hercegova~kih govora, mo`e se pretpostaviti da je ta osobina ne{to
kasnije doprla do bosanskih govora. Naravno, ovo se ne odnosi
na one krajeve gde su hercegova~ke emigracije nosile u svom
jezi~kom ose}anju ve} gotovu novo{tokavsku akcentuaciju.
41
Asim Peco: Knjiga IV
Mo`da bi se u vezi sa ovim moglo postaviti i pitanje: kako to
da hercegova~ki Muslimani ne znaju za stariju akcentuaciju, to ~ak
ni kompaktna muslimanska naselja kao Podvele`je, Kula, Bora~?
Mislim da je i tu lako na}i odgovor: islamizacija ovih krajeva vr{ena
je ne{to kasnije nego {to je to bio slu~aj sa pojedinim regionima
Bosne. A sama ta ~injenica dovoljno govori. Naime, i oni koji su
docnije pre{li na islam bili su u potpunosti usvojili novo{tokavsku
akcentuaciju, kao {to su, uostalom, izvr{ili i mnoge druge fonetskomorfolo{ke izmene pre tog vremena. Re~ju, do islamizacije tu je
ve} bio zavr{en proces povla~enja silaznih akcenata ka po~etku
re~i isto onako kao {to je ve} bio zavr{en i proces obli~kog
izjedna~avanja dativa, instrumentala i lokativa mno`ine, kao {to su
bila izvr{ena i sva jekavska jotovanja. Sam ~in islamizacije ovde
nije mogao ni{ta da restaurira, ali je mogao da bude ko~nica daljim
evolutivnim kretanjima, da konzervira zate~eno stanje.”
Ni danas, ~itavu jednu deceniju poslije pisanja toga rada (a
on je objavljen u Analima Filolo{kog fakulteta, knj. 10, Beograd,
1970, pod naslovom Ostaci starije akcentuacije u bosanskohercegova~kim govorima, str. 265-272), ovdje nema {ta da se
bitnije mijenja. Ovo govorno podru~je pripada, i po sistemu svoje
akcentuacije, mla|im govorima {tokavskog dijalekta. Tragovi
starijih akcenata na koje se nailazi su izrazito rijetki i oni nisu
iste prirode. Kao {to primjeri koji slijede pokazuju, tu – na prvom
mjestu – imamo tu|ice tipa komandänt i generâl koje sa takvim
akcentom sre}emo i u drugim novo{tokavskim govorima. ^ak i
u hercegova~kim govorima. Na drugom mjestu dolaze slo`enice
tipa poljoprîvreda koje se sa takvim akcentom mogu ~uti i od
onih koji po{tuju na{u standardnu prozodijsku normu. Od ostalih
primjera sa silaznim akcentom na nekom od neinicijalnih slogova
uglavnom su u pitanju rije~i sa dugosilaznim akcentom na
medijalnom (tip primî{}ã) ili finalnom slogu (tip vodê, kahvê). I
ti akcenti se lako daju objasniti. Ovi akcenti, a njih je bezna~ajno
mali broj u odnosu na gra|u koju sam skupio na tom podru~ju,
42
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Akcenat
potvr|uju misao koja se probija kroz cio ovaj rad, a to je: ovi su
govori ne{to kasnije krenuli stazama novo{tokavskog evolutivnog
razvoja i u tom svom razvitku pokazuju ne{to usporeniji hod nego
{to je to bio slu~aj sa govorima hercegova~kog tipa. O uzro~nicima
tih pojava bilo je govora u prvom dijelu ovoga rada.
Evo potvrda za silazne akcente van inicijalnog sloga vi{eslo`nih rije~i koje sam ja zabilje`io na podru~ju i-{}a govora zapadne Bosne:
od grãnê do grãnê, pored: od gránê do gránê, naravno i: od
gránë do gránë, zemljorâdnïk, Makedônija (Todorovo);
zemljorâdnik, Crnogôrãcã, televîzija (Srbljani);
generâl, ovâj (Stijena);
specijalšsta, komandänt (Iza~i});
dokumånte, poljoprîvreda (Trnovi);
komadät (Jelini});
kilomåtãrã (Jasenica);
kilomåtãrã (B. Krupa);
penzijonêr (Biha});
komandänt, kilomåtra, apcol¡tno, primî{}ã (Orljani);
Pozdêrãcã, Ferdinänta (Ostro`ac);
ugnjetâva (Kulen-Vakuf);
zemljorâdnici (B. Petrovac);
zemljorâdnïk (]ukovi);
kilomåtara, ra{~i{}âvã (B. Novi);
Pozdêrãcã, ljüdî (Cazin);
abulänta, komadät, betunîra, Srbijânãcã (Gata);
vodê, okrêne, okupîrani (B. Otoka);
kahvê (Turija);
ostâtãkã (Bak{ai{).
43
Asim Peco: Knjiga IV
13. Za nas su ovdje interesantniji primjeri sa dvostrukim
akcentom, o~uvanim starim i jasno izra`enim novim akcentom.
Takve akcente imamo u primjerima:
dánâ (Iza~i}), rá~ûn, dáonâ, óvcê, stránê, gránê (Todorovo),
dátä, dóbä (B. Kostajnica), plátä (Biha}), glávä, pívä (B.
Petrovac), làvôr (Bak{ai{), kónjâ, osam dánä (Pokoj), ljúdî,
pívä, glávä, vòdê (Orljani), ljúdî (Ostro`ac), né}å (]ukovi),
pútä, Rá|ê (Dobrenica), dánâ (Pe}igrad), ljúdî (Cazin),
Méhö (Kulen-Vakuf), túkä, kádä (Vrsta), Gátê (Gata), gránê
(Ribi}), dóbä (Vinica).
Ovi primjeri potvr|uju ranije izneseno mi{ljenje o akcentuaciji ovoga govornog podru~ja. Politonija je i tu uhvatila duboke
korijene. Ona je, uglavnom, i obilje`je dana{nje prozodijske sisteme ovih govora, ali je proces razvijanja uzlazne intonacije bio
ne{to usporeniji nego {to je to slu~aj sa hercegova~kim govorima. Ja sam i o ovome problemu ne{to {ire pisao, u knjizi Osnovi
akcentologije srpskohrvatskog jezika (Nau~na knjiga, Beograd,
1971, str. 71-74). Nesumnjivo je da se u ovakvim primjerima
ogleda neprevrelo stanje. Stari akcenti silazne intonacije nestaju
sa medijalnih i finalnog sloga. To naro~ito vrijedi za kratkosilazni
akcenat.
Ovaj drugi akcenat, akcenat uzlazne intonacije, i tu se javlja
kao dominantna prozodijska odlika, a ostaci starog su samo ostaci
ne~ega {to se potpuno gubi kao govorna odlika. Ja ne bih mogao
da tvrdim da }e ta prozodijska odlika nestati iz ovih govora sa
generacijom kod koje je sada zabilje`ena, ali mogu tvrditi da }e
broj takvih primjera sutra biti manji nego {to ih ima danas. Na
takav zaklju~ak upu}uju i Re{etarevi primjeri pore|eni sa mojim
iz Bosanske Kostajnice, o ~emu je ovdje ve} bilo govora.
U vezi sa ovom problematikom da uka`em na jo{ jednu
~injenicu. Priroda starih predakcenatskih du`ina rano je u ovom
govoru, kao i u svim drugim govorima koje je zahvatila novo44
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Akcenat
{tokavska politonija, poprimila odlike akutske intonacije. I, sasvim razumljivo, zbog toga u ovim govorima nema metatakse,
kao {to je to slu~aj, recimo, sa nekim govorima zetskog ili kosovsko-resavskog tipa. Akutski intonirana predakcenatska du`ina
ovdje se mogla javiti kad i u centralnoj {tokavskoj zoni, ili ne{to
kasnije, a taj kvantitet je vremenom dobijao prevlast u odnosu na
akcentogeni slog koji je, u intonacionom pogledu, postajao slabiji
i kao takav ustupao svoje mjesto novorazvijenom akutu. Tragova
toga procesa, vidjeli smo, ~uva jo{ i na{ govor (detaljnije o ovome
v. kod mene: Priroda neakcentovanih du`ina u srpskohrvatskom
jeziku, Zbornik radova posve}enih uspomeni Salke Naze~i}a,
Sarajevo, 1972, 389-394).
45
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II
OBLICI
Imenice
Im e nic e m u { k o g r o d a
Vokativ jednine
U starijem periodu razvitka na{ega jezika postojale su obli~ke
razlike izme|u vokativa jednine imenica m. r. ~ija se osnova
zavr{avala na palatalan i imenica m. r. ~ija se osnova zavr{avala
na nepalatalan suglasnik. U prvoj grupi imenica obli~ki nastavak
za ovaj pade` je bio -u: mu`u, kralju; u drugoj skupini vokativ je
bio na -e: brate, grade. Ovoj skupini su se pridru`ile i imenice
starih -† osnova, tipa sin. Otuda danas sine prema starijem: sinu.
Svi ovi oblici vokativa jednine, uklju~uju}i i vok. sinu,
potvr|eni su u na{im starijim pisanim spomenicima.1
a) Savremeno stanje
U na{em govoru danas imamo ovakvo stanje:
a) Imenice mu{koga roda sa nekim od prednjonep~anih
suglasnika na kraju osnove u vokativu jednine danas obi~no
imaju obli~ki nastavak -u:
1 V. \. Dani~i}, Istorija oblika srpskoga ili hrvatskoga jezika do svr{etka
XVII vijeka, Biograd, 1874, 30-31, kao i: A. Beli}, Istorija srpskohrvatskog jezika,
knj. II, sv. 1; Re~i sa deklinacijom, Beograd, 1969, 9.
47
Asim Peco: Knjiga IV
bröju, löju, söju, zmäju, bèlaju, Blàgaju, pršjatelju, ù~itelju,
krâlju, gúndelju, könju, pânju, mlädï}u, mòm~i}u, prùti}u,
örã~u, köpã~u, kövã~u, bäcã~u, šlãd`u, häd`u, nô`u, bóde`u,
mš{u, òlo{u.
Rje|e su potvrde za obli~ki nastavak -e:
könje, krâlje, mû`e, spû`e.
b) Iza sonanta r preovla|uje obli~ki nastavak -e:
döktore, pröfesõre, mlšnãre, ršbãre, {¡mãre, l¡gãre, dirèktore/dirèkture, våktere, dšvere, burázere, hšzme}ãre, bèrbere,
mòlere, cäre, såkretãre;
iako imamo i:
häznadãru, mlšnãru, l¡gãru, kömandïru, dökturu, såkretãru.
Dvojaki oblici vokativa od navedenih imeni~kih tipova pro{irili su se i na one tipove koji su ranije imali isklju~ivo oblik
vokativa na -e koji je uticao na izmjenu prethodnog zadnjonep~anog suglasnika. Otuda pored bö`e, vrâ`e, d¡{e i:
bögu môj, vrâgu jèdan;
a jedino je:
¨lãhu, ¨bdulãhu. Tu je i Råfïku, [åfïku, ako nije N = V.
Ovo dvojstvo obli~kih zavr{etaka potvr|eno je od najranijih
vremena. Dani~i} konstatuje da od XV vijeka imamo dubletne
likove vokativa tipa caru i care.2
I u susjednim govorima, kao i udaljenijim {}akavskim govorima, nalazimo sli~no stanje.
U zapadnobosanskim ijekavskim {takavskim govorima nalazimo pored:
bö`e, šmenjã~e, strî~e, döktüre i: döktüru, bögu, šmenjãku.3
2
Op. cit., 30.
M. De{i}, Zapadnobosanski ijekavski govori, SDZb., XXI, Beograd, 1976,
213-214.
3
48
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
U govoru Imotske krajine i Bekije naporedo `ive oba oblika:
brödu-bröde, dšnãru-dšnãre, cäru-cäre;
ali je:
kö~ijã{e, kövã~e, mû`e, örã~e.4
I posavski govori znaju za dvojake oblike vokativa, ali su
obi~niji oblici na -u:
gädu, nãrödu, svîtu, våzïru, iako i: mû`e.5
c) U slu`bi vokativa, i u ovom govoru, javi}e se i oblik nominativa:
hö}e{ tî, drûg, s näma? (Biha}), käko s, drûg? (Iza~i}), òtac,
bi li bšo zàdovõljan? (Srbljani), {ta râdï{, òtac? (Orljani), môj
tétak (Jezero), da li da mu dâm, òtac? (Gata), e, môj púnac!
(Podzvizd), o krâlj!, môj tétak, môj púnac (B. Krupa);
kao i:
gòspon-súdac (Petrovac), drûg dirèktor, drûg ù~itelj, gòspon-döktor (Biha}).
Ovakvi oblici vokativa jednine imenica m. r. poznati su i
nekim drugim govorima. Prof. Iv{i} je po~etkom ovoga vijeka tu
pojavu konstatovao u posavskom govoru (op. cit., 212) – istina,
kao rijetku. Danas ta pojava, to jest pojava oblika nominativa
u slu`bi vokativa, nije rijetkost. U centralnohercegova~kom
govoru sasvim su obi~ni primjeri tipa: zdrävo drûgk!, käko si,
drûgk i sl.6 U dijalektolo{koj gra|i sa {ireg podru~ja zapadne
Bosne na{lo se vi{e potvrda za ovakvu upotrebu nominativa:
hêj, òtac; ~ûj, sinòvac7, a potvr|uju je i ijekavski govori zapadne
4
M. [imundi}, Govor Imotske krajine i Bekije, ANU Bosne i Hercegovine,
Sarajevo, 1971, Djela, knj. XLI, Odjeljenje dru{tvenih nauka, knj. 26, 86-87.
5
S. Iv{i}, Dana{nji posavski govor, Rad, JAZU, knj. 196, Zagreb, 1913, 211.
6
V. kod mene: Mjesto centralnohercegova~kog govora me|u ostalim govorima dana{nje Hercegovine, JF, XXV.
7
BHDZb., II.
49
Asim Peco: Knjiga IV
Bosne. De{i} iz tih govora navodi vi{e potvrda za obli~ki sinkretizam nom. i vok. od imenica na -ac/-oc i -ak: drâgï òtac i
sl.8 Poznato je, isto tako, da i na{ knji`evni standard prihvata
obli~ki sinkretizam ovih pade`a u onim slu~ajevima u kojima bi
glasovne promjene mogle uticati na udaljavanje oblika vokativa
od ostalih paradigmatskih likova te imenice. To su primjeri tipa:
ma~ak, tetak, bratac.9
Pitanje je kako objasniti navedene primjere iz na{ega govora.
Odgovori bi mogli biti razli~iti, i to:
Posljednji primjeri nisu iste prirode, i ne mogu se na isti
na~in obja{njavati. Tu, prvo, nalazimo vokativ imenica tipa: tetak,
koje se, upravo u tom obliku, javljaju i u na{em standardnom
jeziku. Jasni su i razlozi za to: obli~ki zavr{etak -e izazvao bi
glasovne promjene koje bi mogle upu}ivati na druge osnove, na
druge imenice (ma~ak < ma~~e < ma~e, i sl. v. M. Stevanovi},
Savremeni srpskohrvatski jezik, Beograd, 1964, 188); obli~ki zavr{etak -u, ma koliko ga preporu~ivali na{i gramati~ari, uz imenice toga tipa nikako se ne prihvata. Zbog toga se u narodnim
govorima, i onim koji pripadaju osnovici na{ega knj`evnog jezika, u takvim slu~ajevima i u slu`bi vokativa javlja oblik nominativa (v. o tome i kod Stevanovi}a, op. cit., 189).
Primjeri tipa: zdravo drug, drug u~itelj mogli bi se ubrojiti
me|u novije oblike vokativa i u ovom govoru, a koji su i tu
uop{teni pod uticajem sa strane, iako tu pojavu nalazimo i u
isto~nohercegova~kim govorima (up.: janjac moj, junac moj,
magarac jedan, telac moj u mom radu o govoru isto~ne Hercegovine, SDZb., XIV, 115), {to bi govorilo da se takvi oblici javljaju na {irem prostoru na{e jezi~ke teritorije i da se ne moraju
dovoditi u vezu sa bilo kakvim uticajem sa strane. Upravo, u
8
9
50
M. De{i}, op. cit., 214.
M. Stevanovi}, Savremeni srpskohrvatski jezik, I, Beograd, 1964, 189-190.
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
takvim slu~ajevima cijela sintagma se javlja u slu`bi vokativa,
a odredbeni dio sintagme i ina~e ima obli~ki sinkretizam nominativa i vokativa.
Takvo obja{njenje moglo bi se dati i za primjere tipa: drug
sudac, moj punac. Iako tu nije isklju~en ni onaj fonetski momenat,
kao u primjerima tipa: moj tetak.
Istina, svi ovi primjeri mogli bi se, u na{em govoru, posmatrati i ne{to {ire i dovoditi u vezu sa osobinom koja je svojstvena na{im kajkavskim govorima u kojima je V = N (v. o tome
kod M. Lon~ari}a, Jagnjedova~ki govor, HDZb., IV, 241, kao i
B. Finka i A. [ojat, Karlova~ki govor, HDZb., III, 117). Mada
je kajkavski uticaj na ovo govorno podru~je vi{e nego isklju~en,
ja ukazujem i na ovu mogu}nost obja{njavanja obli~kog sinkretizma vokativa i nominativa iz dva razloga. 1. Karlovac nije
mnogo udaljen od zapadnih granica ikavsko{}akavskih govora
zapadne Bosne. Zna~ajno je da su i komunikacije izme|u ovih
krajeva ~este. 2. Jo{ je Juraj Kri`ani}, taj na{ nesre}ni filozof
i gramati~ar iz XVII vijeka, koji je svoj rodni kraj smjestio
izme|u Kupe i Une “vo ujezdu Bih}a grada” ukazivao na tu
osobinu svog maternjeg jezika. Govore}i o osobinama koje su
zajedni~ke hrvatskom i ruskom jeziku, a koje odvajaju hrvatski
od srpskog, Kri`ani} ka`e da “Rusjani i Hervati, ako v™zhotet,
mogut imennik divat v™ zovnika misto” i daju se primjeri: o
Ivan, o Milo{, o sestra. Kri`ani} tu i posebno nagla{ava da ovo
vrijedi za sve imeni~ke promjene (Juraj Kri`ani}, Gramati~no
izkazanje ob ruskom jeziku, 1666, Frankfurt am Mein, 1976, str.
149). Jasno, ova morfolo{ka osobina u Kri`ani}evom govoru,
koji je ina~e ~akavski, potvr|uje mi{ljenje da taj govor, ni u
XVII vijeku, nije bio li{en kako kajkavskog tako ni {takavskog
uticaja. Ali, sigurno, ti uticaji ni tada, kao ni danas, nisu prouzrokovali pojavu obli~kog sinkretizma u na{em govoru. Ta
pojava je ovdje vrlo ograni~enih razmjera. Javlja se u odre|enoj
51
Asim Peco: Knjiga IV
kategoriji imenica i, po pravilu, njeni uzro~nici su prvenstveno
fonetske prirode.
b) Pisana rije~
U pismima sa ovoga govornog podru~ja imamo isto stanje:
preovla|uju oblici sa nastavkom -e:
visoko po~tovani gdne gdne opate (Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, 1905, knj. XVII, str. 218);
molimo (te) vele lipo, brate (isto, str. 222), gospodine (isto,
222), moi gos. brate (str. 226), moi suside i priatelju (231),
moi suside i moi priatelju (231).
Isto stanje nalazimo i u pismima koje je objavio F. Ra~ki u
Starinama:
moi gos. brate (Starine, XI, str. 86), moi gos. kapitane (isto,
86, 87, 97, 117, 119), moi dragj brate j prjateliu (isto, 100),
mui sinu~e (= moj sinov~e, 101), moi o~e (102, 103), moi
pobradine (pobratime, 103), mo(i) gospodine (113), gne (=
gospodine, 121, 125, 127, 128), moi gospodine (151).
U pregledanim pismima na{la se samo jedna potvrda za
upotrebu nominativa u slu`bi vokativa: moi gos grof (Glasnik
Zemaljskog muzeja, str. 225). Primjer je iz pisma Sulejmanage
Zrili}a koje je uputio Miklo{u Erdediu u Petrinju. U pismu ima
podosta odstupanja od uobi~ajenog pravopisa “bosanske” kancelarije, a i pisarskih ogre{enja zbog kojih je pismo “u kancelariji
primaoca prepisano ~itavo latinskim slovima” (isto, 226).
I primjeri iz prepiske, koja je nastajala na ovom tlu, a koja,
da to i ponovimo, nije uvijek morala odra`avati govornu situaciju
kraja gdje je pismo nastalo, a ni govor onoga u ~ije se ime pisalo,
pru`aju jasnu sliku. Tu je vokativ uvijek poseban oblik i ima
obli~ko obilje`je kao i u savremenim govorima zapadne Bosne.
Mu{ka li~na imena, zavisno od fonetskih i prozodijskih karakteristika, u vokativu imaju razli~ite oblike:
52
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
a) Ìsmete, Àhmete, Rìfete, Názife, Rásime, M¡nïbe, Òmere,
²smane, Èsade, Uzèire, Ènvere, Màhmute, Ìvane, Påtre,
Mìlane; up. i: o Sálihe (Gata);
b) ¨bdulãhu, Råfïku, [åfïku, M¡nïru;
c) Mšrsãde-Mšrsãdu, Våzïre-Våzïru, Nåzïre-Nåzïru, S¡ãde-S¡ãdu, F¡ãde-F¡ãdu;
d) Àlija, Vèlija, Zùhdija, Hàmdija, [èvkija, Hìlmija, Ìlija,
Màtija;
e) ¯brica, Mähica, ¯vica, J¡rica.
U posljednje dvije grupe primjera nom. = vok. Istina, ovakav
obli~ki sinkretizam mo`e se javiti i od drugih tipova, pogotovo
kada su u pitanju manje obi~na imena.
Mu{ka hipokoristi~ka imena imaju dvojake oblike vokativa:
a) Bé}o-Bê}o, Mújo-Mûjo, Íbro-°bro, Jòvo-Jôvo;
b) Imena tipa Húse, Háse (o kojima v. ni`e) uop{tila su hipokoristi~ki lik i van hipokoristi~ke upotrebe. I njihov oblik vokativa samo se prozodijskom komponentom razlikuje od oblika
nominativa:
Háse-Hâse, Húse-Hûse, Máte-Mâte, Júre-Jûre.
Instrumental jednine
a) Pisana rije~
U pisanoj rije~i potvr|en je i oblik instrumentala na -em od
imenica m. r. koje se zavr{avaju u nominativu na neki od konstriktiva; up. knezem Bartolom (Biha}, 1543; Lopa{i}, op. cit.,
241). Poznato je da je takav obli~ki zavr{etak bio svojstven
imenicama mu{koga roda sa nekim od palatalnih suglasnika na
kraju. Otuda i mu`-mu`em.
I u savremenom jeziku takav obli~ki zavr{etak imaju imenice
sa krajnjim palatalnim suglasnikom ukoliko se u prethodnom
53
Asim Peco: Knjiga IV
slogu ne nalazi vokal e. Otuda mrazem, ovsem ali svecom, zecom.
Istina, u narodnim govorima, i ne vi{e samo u njima, od ovoga
pravila se ~esto odstupa. Na{ primjer – knezem – nije i jedini
na koji se nailazi u pisanoj rije~i. Prof. Beli} navodi i oblike:
gospodem, zetem, sa obli~kim zavr{etkom -em i iza nepalatalnih
suglasnika (v. A. Beli}, Re~i sa deklinacijom, Beograd, 1960,
str. 10). Ali i tu imamo: {}itom, s ma~em (Lopa{i}, 237), pravim
putem (isto, 271), nevolnim su`nem (isto, 271), kao i: s na{im se
knezom (isto, 237).
b) Savremeno stanje
Stariji odnos mu`em : gradom nije sa~uvan ni u ovom govoru. I tu preovla|uje obli~ki zavr{etak -om i iza palatalnih suglasnika:
kócom, nó`om, kònjom, králjom, lóvcom, lugárom, mladí}om,
såstri}om (Kamenica);
òcom, kócom, kotá~om, mà~om, pršjateljom, pánjom (Gata);
kotá~om, pod lègenjom, sa òcom, brijá~om, käi{om, zêcom,
jârcom, pâlcom (Turija);
Bihá}om, krè~om, s kònjom, mladí}om, sekretárom, döktorom, ilád`om (Pokoj);
{árcom, ùdãrcom, pòklopcom, strícom, gnjöjom, Ostrò{com,
kljú~om, ková~om (Ostro`ac);
zêcom, kécom, mladí}om, pi{tóljom, Påtrõvcom (B. Petrovac);
kräjom, pútom, òcom, nó`om, Bihá}om, Bš{}om, tŸgõvcom,
ková~om (B. Krupa);
käi{om, nó`om, jê`om, spû`om, lóvcom, kócom, zêcom, jârcom, sa sinóvcom, sekretárom (Jezero);
pútom, kòscom, ková~om, zälogãjom, pršjateljom, Bihá}om
(Jasenica);
krè~om, zärom, cärom, sekretárom, lóvcom (Cazin);
54
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
s òcom, pi{tóljom, nó`om, kócom, mladí}om, nóvcom (Klisa);
~ámcom, pòklopcom, òcom, käi{om, kljú~om (Ribi});
käu~om, Bihá}om, kräjom, ~ámcom, kócom, plä~om, pe{kírom, ù~iteljom, nó`om, lóvcom (Biha});
pe{kírom, pod glògi}om, nó`om, mladí}om, putárom (Stijena);
pròsijocom, òtïm gnjšlãvcom, {èkerom, vrépcom, kóncom,
mš{om, kräjom, králjom, belájom (Iza~i});
gnjöjom, mû`om, kljú~om, sà~om, nó`om, òcom (Spahi}i);
pro{tàcom, kócom, röjom, kräjom, nó`om, kljú~om, pršjateljom, pánjom, Bihá}om, Ostrò{com (Srbljani);
Ostrò{com, strícom, pršjateljom, kònjom, Bihá}om (Dobrenica);
Sokólcom, Ostrò{com, nó`om, pi{tóljom, kócom, `èlucom
(Vrsta);
òcom, nó`om, kòscom, zêcom, mladí}om, pi{tóljom, kócom,
pe{kírom, jê`om, {èkerom, vrépcom, kljú~om, Bihá}om, Ostrò{com, Sokólcom, Påtrõvcom (Miostrah);
kócom, òcom, nó`om, kljú~om, spú`om, kònjom, ková~om,
{örcom, pi{tóljom (Gata);
kljú~om, mladí}om, pršjateljom, sekretárom (B. Novi);
tragá~om, mš{om, pršjateljom, kònjom, sekretárom (Golubi});
ù~iteljom, nó`om, ~ámcom, pi{tóljom, ~å{ljom (Koprivna);
pršjateljom, bacá~om, lóvcom, nó`om (Cazin);
pršjateljom, nó`om, nóvcom, kònjom, ková~om, pi{tóljom,
mladí}om, {èkerom, Ostrò{com, Bihá}om, Sokólcom, kljú~om, òcom (Orljani);
pršjateljom, nó`om, kòscom, cärom, pòklopcom, pe{kírom,
zärom, Bihá}om (Ripa~);
Bihá}om, nó`om, kócom, kònopcom, pršjateljom, ù~iteljom
(Kulen-Vakuf).
55
Asim Peco: Knjiga IV
Rje|e su potvrde za obli~ki zavr{etak -em:
kònjem, králjem, kljú~em, opasá~em (Kulen-Vakuf);
kònopcem, pršjateljem, sa òcem (Jasenica);
Pètrõvcem, Làpcem, udóvcem, ková~em, pánjem, ljùcem kamenom (Pe}igrad);
gájem, pršjateljem, ù~iteljem (Pokoj);
röjem, nó`em, ~ámcem, belájem (Stijena);
nó`em, sl¡~ãjem (Vrnogra~);
~áomcem, Påtrõvcem (Miostrah);
kräjem, bröjem, pršjateljem, kònjem, bì~em, {tapí}em, ù~iteljem, ~å{ljem, röjem, pútem (Jezero);
bì~em, böjem, kònjem (Koprivna);
Òstro{cem, sekretárem, cärem, mladí}em, Pètrõvcem (Biha});
kräjem, bröjem, pršjateljem, kònjem, bì~em, {tapí}em, kljú~em, ù~iteljem, ~å{ljem (Turija);
pi{tóljem, ù~iteljem, pánjem, kräjem (Iza~i});
kräjem, pánjem, ù~iteljem (Gata);
lóvcem, udóvcem, sinóvcem, kònjem, kljú~em (Dobrenica).
I u susjednim ije-{ta govorima nalazimo ~e{}e u upotrebi
oblike sa uop{tenim nastavkom -om (De{i}, str. 214-215). Tako
je i u govoru Imotske krajine i Bekije ([imundi}, 87). U ije-{ta
govorima isto~ne Hercegovine jo{ uvijek su ~e{}i u upotrebi
oblici sa nastavkom -em, ali se i tu uop{tava obli~ki zavr{etak
-om (Peco, Isto~nohercegova~ki, 116-117). Kao {to }e se ni`e
vidjeti, na{ govor ima uop{ten i morfem -ov u mno`inskim
oblicima imenica mu{koga roda: krajovi, klju~ovi, vicovi, zarovi.
Interesantno je da su -om i -ov potisnuli -em i -ev. I u govoru
Bukovice imamo uop{tene nastavke starih tvrdih osnova: no`om,
ognjom, sinovcom (v. @ivko Bjelanovi}, Imena stanovnika mjesta
Bukovice, ^akavski sabor, Split, 1978, 25).
56
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Lokativ jednine
a) Pisana rije~
U pismima iz XV vijeka javlja se i oblik lokativa na -e:
v Ostro{ce, v na{em stole (Lopa{i}, 235).
Ovaj obli~ki zavr{etak, kao {to se zna, karakterisao je stare
-o osnove (gradƒ). Do kraja XV vijeka, kako navodi prof. Beli},
u ovom obliku javljali su se trojaki zavr{eci: grade, mu`i, puti,
sinu.10 Od kraja XV vijeka po~inje da se uop{tava u ovom pade`u
obli~ki zavr{etak -u – u {tokavskim govorima. U ~akavskim
govorima, proces je tekao ne{to druga~ije. I danas neki ~akavski
govori imaju -e u ovom obliku: grade, Crese, na stole, na
roge.11 Na{i primjeri mogu se dvojako tuma~iti: u pitanju je
starija govorna osobina koja se jo{ nije bila povukla pred novim
obli~kim zavr{etkom -u; u pitanju je osobina ~akavskih govora
koju su ovamo mogli unijeti i pisari, ili, pak, oni u ~ije je ime
pisano (o tome v. u prvom dijelu opisa ovih govora, BHDZb., I).
Iz istog perioda imamo i oblike lokativa na -i: v ta{tamenti,
na koni (Lopa{i}, 237, 238). Oblik lokativa na -i imale su stare
osnove na -jo i na -i: mu`i, gosti. Takve oblike potvr|uju i neki
stariji pisci, npr. Matija Divkovi}, ali ih nalazimo i u savremenim
~akavskim govorima: ~asi, na mosti, na rogi (Novi, istina, tu i
mo`e biti i od ƒ).
b) Savremeno stanje
U savremenom govoru oblik lokativa jednine ima standardni
obli~ki zavr{etak -u:
u dánu, na ráodu, u pòslu, po snígu, na brígu, u zídu, u gáju,
na tefèri~u, u Pòkoju, u Bihá}u, po misécu, po grádu, na
10
A. Beli}, Re~i sa deklinacijom, Beograd, 1960, 10.
Op. cit., 11, kao i A. Peco, Pregled srpskohrvatskih dijalekata, Beograd,
1978, 143.
11
57
Asim Peco: Knjiga IV
nó`u, na kràju, na pòslu, u grádu, pri brígu, po brígu, na
lèdu, u mèdu.
Iz B. Petrovca imam potvrdu za oblik lokativa na -i: po dáni.
Ovaj se oblik mo`e dvojako tuma~iti: a) to bi mogao biti lokativ
sa uop{tenim zavr{etkom -i, kakav se javlja u nekim ~akavskim
govorima (isp. kod Beli}a za Novi: ~asi, na mosti, na rogi,
Re~i sa deklinacijom, 1969, str. 11), {to je malo vjerovatno, s
obzirom na usamljenost ove pojave u na{em govoru; b) mogu}e
je, i vjerovatno, da se taj oblik javio prema prilogu dani/danju,
analogno primjerima tipa no}i – po no}i i no}u. A, ~ini mi se,
ova pojava mo`e imati i {iru zonu upotrebe nego {to to pokazuje
navedeni primjer.
Nominativ mno`ine
a) Pisana rije~
U pregledanim pisanim dokumentima, nastalim na ovom podru~ju, javlja se i oblik nom. pl. bez pro{irenja osnove morfemom
-ov: snisi (Starine, XI, 112), po~teni mu`i (Lopa{i}, 237), po~teni
i dobri mu`i (isto, 237), ali i: golemi snigovi (Starine, XII, 32).
b) Savremeno stanje
Prema standardnim oblicima nominativa mno`ine, sa pro{irenom osnovom morfemom -ov/-ev, ovdje imamo mno`inske
oblike i bez tih morfema:
b¥ci-b¢kã, òci-otácã (Spahi}i), dŸvenï pl¡zi (Vinica), òci
su bili posrednici (B. Petrovac), mlšni (Jasenica), kmåti (B.
Krupa), båzi, òci (Gata), mlšni (Stijena), båzi-bêgã, brêzi,
jârci, kmåti, mš{i, mlšni, vûci, b¡nãri, mšsëci, b¢ci (Jezero),
mlšni (Todorovo), òci, mš{i, kljú~i, b¢ci, pl¡zi, mlšni
(Podzvizd), b¢ci, mš{i, òci, stríci (Suha~a), b¢ci, òci, stríci
(Ora{ac), b¢ci (Dobrenica), bœci, kljú~i, òci, stríci, vûci,
58
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
`¢vnji (Iza~i}i), b¢ci, kljú~i, mš{i, vûci (]orali}i), b¢ci, kljú~i,
mš{i, òci, vûci (Jezersko), mš{i, òci, stríci, `¢vnji (Bu`in).
Naravno, obi~niji su oblici sa pro{irenjem osnove, i to ~e{}e
sre}emo morfem -ov nego -ev:
nó`ovi, zåcovi, kócovi (Orljani), vìcovi, sråzovi, kräjovi (Ostro`ac), k¡rsovi, brúsovi (Pokoj), b¡narovi, zåcovi, pútovi
(Stijena), mjåsecovi, nó`ovi (Kulen-Vakuf), sšrovi, zåcovi,
mš{ovi, båzovi, nösovi, nó`ovi, kljú~ovi (Spahi}i), båzovi (B.
Kostajnica), zärovi (Bare), zåcovi (Bu`im), k¡rsovi (Trnovi),
d¡varovi (Turija), hämbãrovi, läktovi, öbrü~ovi, kräjovi,
~å{ljovi, gájovi, `úljovi, pánjovi, nó`ovi (Jezero), pl¡govi,
mlšnovi, b¥kovi, v¡kovi, järcovi, bågovi, zärovi, ~å{ljovi,
båzovi, zåcovi, sšrovi, mräzovi, röjovi, k¡rsovi (Orljani),
|ònovi, gölubovi, mì{ovi, nösovi, nó`ovi, {ävovi, v¡kovi,
zåcovi (Ora{ac), |ònovi, gölubovi, kljú~ovi, nòsovi, nó`ovi,
sìrovi, {àvovi, v¡kovi, zåcovi (Suha~a), b¥kovi, |ònovi,
gölubovi, nòsovi, nó`ovi, {àvovi, v¡kovi (Dobrenica), b¥kovi,
|önovi, gölubovi, mš{ovi, nòsovi, nó`ovi, v¡kovi, `úljovi,
zåcovi (Iza~i}), b¥kovi, |ònovi, gölubovi, nòsovi, {àvovi,
v¡kovi, zåcovi (]orali}i), b¥kovi, nösovi, nó`ovi, sšrovi,
{ävovi, v¡kovi, `úljovi, zåcovi (Jezersko), |ònovi, gölubovi,
nòsovi, nó`ovi, sìrovi, {àvovi, v¡kovi, zåcovi (Bu`im), cärovi,
|ònovi, gölubovi, kljú~ovi, mš{ovi, nösovi, nó`ovi, sìrovi,
{àvovi, v¡kovi, zåcovi, `¥vnovi (Mala Kladu{a), sa~ovi (V.
Kladu{a).
Morfemom -ev pro{iruje se osnova u nominativu mno`ine u
sljede}im primjerima:
kräjevi, nó`evi (Cazin), zärevi (Turija), {ûrevi (Pokoj), nó`evi (Ostro`ac), zå~evi (B. Petrovac), zärevi, kräjevi, sl¡~ãjevi, mräzevi (Jasenica), röjevi (Stijena), cärevi, strí~evi
(Sokolac), nó`evi, gájevi, röjevi (]ukovi), röjevi (Miostrah),
d¡varevi, mš{evi, pútevi, nó`evi (Vrsta), kljú~evi (Bare),
59
Asim Peco: Knjiga IV
òcevi, mš{evi (Koprivna), nó`evi, kó~evi, kòl~evi, zå~evi,
zàrevi (B. Krupa), zé~evi, kljú~evi, mš{evi, nó`evi, `úljevi,
`¢vnjevi, càrevi (Iza~i}i), càrevi, kljú~evi, mš{evi, nó`evi,
ò~evi, zå~evi, strí~evi, `úljevi (]orali}i), ö~evi, strí~evi
(Jezersko), càrevi, kljú~evi, `úljevi (Bu`im), strí~evi (Mala
Kladu{a), càrevi, kljú~evi, `úljevi (Ora{ac), cärevi, kljú~evi,
mì{evi, nó`evi, zå~evi, strí~evi, `úljevi (Dobrenica), mš{evi,
pútevi, d¡varevi, kräjevi (Jezero), dùdevi, `úljevi, mš{evi,
kräjevi, nó`evi (Srbljani), röjevi, strí~evi (Turija), kljú~evi,
kräjevi (B. Kostajnica).
Genitiv mno`ine
a) Pisana rije~
U genitivu mno`ine javljaju se razli~iti oblici, i to: a) stariji
oblik, bez obli~kog nastavka -a; b) oblik sa morfemom -ov; c)
oblik sa uop{tenim suglasnikom -h; noviji oblik, sa uop{tenim
nastavkom -a; d) (stariji) oblik na -i:
Nekoliko potvrda:
a) do dvadeset dan, za stov dukat, nekoliko dan™, dva miseca
dan roka, dvisti dukat, ~etirista i pet™deset dukat, misec
dan, ban Dalmacie i Hrvat;
b) zakonov, osudov, Vlahov, voinikov, rusagov, tri sto talirou, {est gunev, od mihov, od konopov;
c) onih liudih nebozih, od na{ih liudih;
d) Turaka, Mad`ara, dvadeset dukata, trideset kona, dui sto
gro{a, deset imrosa, pet beluka, duadeset i pet sagoua,
{etdeset talira, ~etiri {tu talira, trizta talera, ue~ih
siromaha, pedeset talira, {est sto talira, du hova, ovi
dana, pet ~ilima, siromaha, duisto gro{a;
e) 7 miseci, tri zta koni.
60
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Stariji oblici, bez obli~kog nastavka, obi~niji su u pismima
do kraja XVI vijeka. U tom periodu javljaju se i oblici sa uop{tenim nastavkom -a. Naravno, u drugim {tokavskim govorima
ovakvi oblici genitiva mno`ine, tj. na -a, potvr|eni su iz znatno
ranijeg perioda. Za nas je od zna~aja saznanje da su ovi govori
vrlo rano po~eli da uop{tavaju novo{tokavski oblik genitiva
mno`ine. Istina, tu postoji razlika izme|u predturskog i turskog
perioda. U predturskom periodu javljaju se samo stariji oblici
genitiva mno`ine, bez -a, ili sa pro{irenjem osnove morfemom
-ov, a iz turskog perioda, oblici na -a su sasvim obi~ni, ali se i
tada javljaju oblici na -ou/-ov. Obja{njenje ove pojave mo`e biti
razli~ito: u pitanju su stariji oblici koji karakteri{u i savremene
~akavske govore; u pitanju su oblici koji su u tom periodu mogli
biti zajedni~ki u ovim krajevima i ~akavcima i {tokavcima; u
pitanju su osobine kancelarijskog jezika koji je mogao imati i
tipi~no ~akavsko obilje`je. Od dolaska Turaka u ove krajeve
preovla|uju novo{tokavske osobine i u pismima, {to, tako|e,
mo`e da se razli~ito tuma~i (v. o tome u prvom dijelu ovoga rada,
BHDZb., I). Sva je prilika da su u tom periodu u pisanu rije~
vi{e ulazile osobine govora ove zone. A te osobine su, svakako,
tu postojale od ranije. Postojale su i prije dolaska Turaka. Prema
tome, zaklju~ak bi bio: novo{tokavski oblici genitiva mno`ine
sa nastavkom -a javljaju se u pisanoj rije~i sa ovoga tla od XVI
vijeka. U narodnim govorima ti su oblici mogli biti poznati i
znatno ranije.
Oblik gen. pl. na -h: ljudih (liudih) sretamo i danas u nekim
~ak. govorima (isp. iz Novoga: vlasih, ludih, grajanih), ali i u
zetskim govorima imamo: junakah, opanakah. Obja{njenje mo`e biti razli~ito: u pitanju je uticaj pridjevske promjene: na{ih
– liudih; u pitanju je obli~ki sinkretizam lok. i gen. mno`ine,
{to nije rijetka pojava u na{im arhai~nijim govorima. Za na{e
primjere vi{e je vjerovatna prva pretpostavka: prema na{ih javilo
se i ljudih.
61
Asim Peco: Knjiga IV
Oblik gen. pl. na -i: miseci sasvim je obi~an, i od ve}eg
broja imenica, i danas: miseci, zalogaji, zave`ljaji, rastegljaji i sl.
Takav oblik genitiva mno`ine imale su stare osnove na -i: puti,
ali se takav oblik u procesu stvaranja novo{tokavske deklinacije
mogao javljati i kod drugih imeni~kih vrsta.
U brojnoj konstrukciji sa tri javi}e se i mno`inski oblik na -i:
tri junaci (Biha}, 1573; Lopa{i}, 245); ~ak i: tri zta koni (1558,
Lopa{i}, str. 244/45).
Iz istorije na{ega jezika je poznato da imamo nejednake
brojne konstrukcije u {tokavskim i u ~akavskim govorima. Prema
{tokavskom dva brata, tri brata, ~etiri brata u ~akavskom imamo:
dva brata, ali: tri brati. Dakle, jasna je razlika izme|u {tokavskog i
~akavskog dijalekta. Dok se u {tokavskom dvojinska konstrukcija
(dva brata) pro{irila i na tri i ~etiri (tri brata, ~etiri brata), dotle
se u ~akavskom o~uvalo starije stanje pa imamo dvojinsku
konstrukciju uz dva: dva brata, ali: tri brati, u kajkavskom je:
dva brati, tri brati (isp. A. Beli}, O dvojini u slovenskim jezicima,
str. 135, kao i Re~i sa deklinacijom, Beograd, 1969, 56).
b) Savremeno stanje
U savremenom govoru ovaj pade` javlja se sa tri razli~ita
obli~ka zavr{etka: -a, -i, -iju:
Genitiv mno`ine na -a:
deset dinárã, kùrüzã, misec dánã, petnes dáonã, k¡mõvã/
kumóvã, me|á{ã, {es ¡nükã, Mad`árã, kamijónã, sšnõvã,
Ìza~i}ãn‚, grijéhã, osam dãnä (!) (Iza~i});
örãhã, zecóvã, sedam sähãtã, B¡`imljãnã, bršgõvã, völõvã,
siromáhã, Pòdzvi`|ãnã (Bu`im);
kosácã, pútõvã, kr¡hõvã, |ákã, sinóvã, prijatéljã, gölubõvã,
dšnãrã, dr¡gõvã, sändükã, lš{nïkã, kmåtõvã, vrägõvã, vözõvã, kamijónã, növãcã, nš{ãnã, övnõvã, is Härmãnã, stùdenãt‚, dölãrã (Biha});
62
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Kämeni~ãn‚, Ìze}ãnã, muhtárã, k¡hãrã, Klòko}ãnã, zärõvã,
¡~enïkã, sšnõvã, sadóvã (Kamenica);
zärõvã, |ákã, ¡~enïkã, pe{kírã, fèsõvã, cèrõvã, brístõvã, kestenóvã, kšlometãrã, rögõvã, (Pokoj);
TŸnovljãnã, k¡rsõvã, sšnõvã, otácã, vojníkã, partizánã, |ävõlã, hôd`ã (Trnovi);
¡nükã, praùnükã, òvnõvã, dšdõvã, ¡~enïkã, stärãcã (Jelini});
svätõvã, prijatéljã, sšnõvã, dölãrã, dšnãrã (@egar);
kùrüzã, {es vàr}ãkã, osamnes kšlometãrã, snšgõvã, ~länõvã,
k¡mõvã, döktürã, oficírã, dùdëvã, d¡nümã (Srbljani);
dšnãrã, svidókã, sedam sâtã, träktõrã, sšnõvã, `îvãcã, kölïnã,
gölubõvã, völõvã, |ákã (Ostro`ac);
zšdõvã, nösõvã, zúbã, jåzïkã, sšnõvã/sinóvã, vr{njákã, ¡nükã,
b¥kõvã, strí~ëvã, rö|ãkã, p¥agõvã, kljú~õvã/kljú~ëvã, lönãcã, órlõvã, gölubõvã, zåcõvã, mš{õvã, c£vã, cvštõvã, örãhã,
|ákã, otácã, dšmõvã, ròditëljã, dšnãrã, keróvã, vojníkã
(Spahi}i);
pêdãljã, šzme}ãjã, lågënjã, kšlïtã, jármõvã, ]öralï}ã, Bš{}ãnã, spràtõvã, otácã, sinóvã, zecóvã, keróvã (Turija);
mitroljézã/mitraljézã, bacá~ã, sšnõvã, vojníkã, kùrüzã, kócõvã, Òrljãnã, {}ápõvã, oficírã, nš{ãnã (Orljani);
sedam milijónã, dvista dölãrã, dvista dšnãrã, nisam imo
b¢kã, `injírã/in`injírã, komádã, nó`õvã, fild`ánã, ògnjï{}ã
(Kulen-Vakuf);
nàviljãkã, ògnjï{}ã, ¡nükã, fild`ánã, {eráfã, mu{ká}ã, növãcã, lš{njãkã, Muslimánã, zåcõvã, röjëvã, |ákã, tö~kõvã
(Stijena);
rö|ãkã, SŸbljãnã, kumpírã, jaránã, jörgãnã (Vinica);
dvaes komádã, oficírã, tö~kõvã, örãhã, Muslimánã, petnes
dánã, njekolko dánã, komádã, Bosânãcã (Pe}igrad);
63
Asim Peco: Knjiga IV
mräzëvã, måzarlükã, ràtõvã, lovácã, slu~ajévã, dáonã, svätõvã (Jasenica);
komádã, Krúpljãnã, kårõvã/keróvã, må|ëdã, rádõvã, redárã, kosácã, kopá~ã, zúbã, pörëzã, partizánã, vojníkã (B.
Krupa);
lövãcã, sl¡~ajëvã, dáonã, svätõvã, sto belájã, v¡kõvã, H¡dbinjãnã, H¥njïcã, stùdenãtã, fš{ëkã, örãhã, hlšbõvã (B. Petrovac);
mjesec dánã, bä{lükã, {}ápõvã, mjå{}ãnã (Bare);
dánã, måtãrã, korákã, p¢stã, nokátã, d¡kãtã (Jezero);
sinòvã, vukóvã, is ]ukóvã, kùruzõvã, insánã, Mad`árã, prózõrã, vàr}ãkã, d¡varõvã (]ukovi);
vòzõvã, sändükã, röjëvã, b¡rëkã, kùrüzã, |ákã, milijónã,
kamijónã, autóbüsã (Miostrah);
H¥njïcã, dšnãrã, T¡rãkã, Muslimánã, Pòdzvi`|ãnã, sedam
drúgã, kräjëvã, nó`ëvã, bolesníkã (Gata);
trö{kõvã, stra`árã, zå~ëvã, vàri}ãkã, Turijânãcã, batakóvã,
{pörëtã, dáonã, völõvã (Vrsta);
lönãcã, prózõrã, mšhõvã, `úljëvã, sinóvã, dölãrã, Bš{}ãnã
(Dobrenica);
kšlometãrã, `îvãcã, sinóvã, dšdõvã, lópõvã, Väkuf~ãnã, Tödorovljãnã, te`ákã, dšnãrã, vàr}ãkã, måtãrã, ränjenïkã,
träktõrã (Todorovo);
muhá|ërã, Muslimánã, kàlemõvã, svêtãcã, dáonã, korákã,
jänjãocã, kätolïkã, {oférã, stùdenãtã, ¡~enïkã, vojníkã (B.
Kostajnica);
sinóvã, vukóvã, vikóvã, måtãrã, ~öbãnã, doseljeník‚, p¢stã,
nokátã, zúbã, c£vã, [vábã, cigárã, S¥bljãn‚ (Sokolac);
sšnõvã, dr¡gõvã, völõvã, dšnãrã, c£vã, mrávã, p£stã (Koprivna);
64
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
b£kã, mî{ã, nokátã, zúbã, sinóvã, vukóvão, zecóvã (Suha~a);
b£kã, mrávã, nokátã, otácã, sinóvã, vukóvã, zåcõvã (Ora{ac);
mî{ã, nokátã, otáocã, brkóvã, sinóvã, v¡kõvã, zecóvã (Jezersko, Bos. Krupa);
mrávã, nokátã, otácã, zúbã, brkóvã, mš{õvã, sinóvã, vukóvã,
zècõvã (Mala Kladu{a).
Genitiv mno`ine na -i:
pet misécï, puno c£vï, nema pŸstï, puno gòstï (Orljani);
deset misécï, mrávï, sedam rédï, od pŸstï, deset nòktï (Jezero);
bilo je [vábï, pet mjesécï (Ostro`ac);
{es misécï (Iza~i}i);
Is Smoljánï (B. Petrovac);
[vábï, gòstï, nòktï, misécï, sátï, nejma sahánï (Bare);
is Harmánï (Srbljani);
osam sátï, preko Stinjánï, s PŸkosï, {es misécï (]ukovi);
zalogájï, daj mi kèksï (Turija);
sátï, misécï, pŸstï (Vrnogra~);
sátï, misécï (B. Kostajnica);
ima li plakátï? (ako je plakat, masc. Bu`im);
[vábï (Pe}igrad);
misécï, gòstï, Òrljanï, Harmánï, sátï, nòktï, [vábï, rédï, mrávï, kèksï (Biha});
c£vï, gòstï, zúbï, pŸstï, rédï, sátï (B. Krupa);
preko Stinjánï (Vrsta);
zúbï, mrávï (Ora{ac);
mrávï (]orali}i);
mráovï, zúbï (Jezersko);
65
Asim Peco: Knjiga IV
pêt kilomètrï, dåset numérï, {ês miséci, {ês dùlümi (Dobrenica);
p¡no mrávï, sådam rédï bijo gladan, od pŸstï, dåset nòktï,
sådam misécï (Gata).
Genitiv mno`ine na -iju:
pŸstijü (Spahi}i);
pŸstijü, zùbijü (Biha});
pŸstijü, zúbijü (B. Krupa);
nòktijü (]orali}i).
Navedeni materijal upu}uje na sljede}e zaklju~ke:
a) U zapadnobosanskim ikavsko{}akavskim govorima preovla|uje genitiv mno`ine na -a. Na{i primjeri to, nesumnjivo,
potvr|uju.
b) Oblici ovoga pade`a na -i nisu nepoznati ovome govornom
podru~ju, ali nisu ni tako ~esti. ^ak bi se moglo re}i da je takav
oblik genitiva mno`ine imenica mu{koga roda rje|i nego u govoru
ijekavaca ovoga dijela Bosne (isp. kod De{i}a, op. cit., 219).
c) Genitiv mno`ine na -iju je izrazito rijetka pojava. De{i} iz
ijekavskih govora navodi i: oròzijü, iako samo: nokátã, nökãtã/
n¡kãtã.
Interesantno je da se u mome materijalu nije na{la ni jedna
potvrda za genitiv mno`ine bez obli~kog nastavka, tip dinar,
kuruz. De{i} navodi i takvih primjera. Takav genitiv nije nepoznat
ni govorima isto~nohercegova~kog tipa (v. kod mene: Govor
isto~ne Hercegovine, str. 119). To bi zna~ilo da je ovaj govor
tom osobinom “{tokavskiji” od isto~nohercegova~kih ijekavskih
govora. A to, isto tako, pokazuje koliko je zapadnobosanska
{}akav{tina pro`eta novo{tokavskim evolutivnim procesima, a i
koliko je {tokav{tina tu izvorni i autohtoni dijalekat. Kao {to je
66
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
poznato, u posavskom govoru ovaj oblik je ~esto bez -a: kölãc,
de~ákov, pàs (Iv{i}, op. cit., 213). I govor Imotske krajine zna
za genitiv mno`ine bez obli~kog nastavka -a; makar se radilo o
brojnim konstrukcijama: stó dinãr, sedan d¡kãt; ali su tu obi~ni
genitivi na -i: oglávï, párï, rédï, súdï, tírï, brávï, ~ávlï i sl., iako se
i tu nastavak -iju jo{ ~uva u primjerima: c£vijü, gòstijü, mràvijü,
nòktijü, pŸstijü, zùbijü, koji, istina, znaju i za druga~ije oblike
ovoga pade`a (v. [imundi}, op. cit., 88).
Dativ mno`ine
a) Pisana rije~
U pisanoj rije~i ~uva se stariji oblik ovoga pade`a. Potvrde
su sljede}e:
k ovim okola{nim gradon; dobrim i plemenitim ljudem; dobrim i po{tenim ljudem; iunakom niie sramote; dade ga moiim
sv`nem v rvke i gospodarom svoim; kako bratii i susidom;
kako pravim do{eunikom; ni ouamo do`nikom ra~ona
dati; suoim su{nem u pomo~i bili, siromahom, prid na{im
Bozimlanom, svim junakom ... i susidom na{im, dizdarom,
klu~arom, sucem, na{li su Turkom trag, da su po{li simo k
Ribi}em, da je bil pobigal ... u berlog Merkoni~em.
Oblik dativa mno`ine ljudem (– kako se pristoji dobrim i
po{tenim ljudem prez vsakoga prigovora –, Lopa{i}, op. cit., str.
248) koji nalazimo u pismu Biha}ke op{tine, od 21. 5. 1592, nije
neobi~an u na{im starijim pisanim izvorima (istina, pismo iz koga
se uzima ovaj primjer je “slu`beni priepis 18. vieka”). Potvr|uju
ga, ~ak, i staroslovenski tekstovi (v. S. Kuljbakin, Staroslov.
gramatika, Beograd, 1930, str. 83), a nastao je pod uticajem dat.
mn. imenica na -jo. Prema su`nem i ljudem.
Odsustvo novijih oblika dativa mno`ine, na -ima, mo`e se
dvojako tuma~iti: a) u ovim govorima jo{ nije do{lo do uop{tava67
Asim Peco: Knjiga IV
nja takvih oblika do kraja 17. vijeka; b) u pitanju su pisarski maniri. Prva pretpostavka je prihvatljivija. Ovdje ima dosta pisama
koja su pisali obi~ni ljudi, koji nisu poznavali kancelarijske
norme. Pa ipak, i u njihovim tekstovima nalazimo starije oblike.
To bi govorilo da su ti oblici dosta dugo bili govorna osobina
ovih krajeva. Uostalom, i druge starije oblike sre}emo u pisanoj
rije~i sa ovoga tla, ali uz njih i one novije, npr. za genitiv
mno`ine. Zaklju~ak je: do kraja 17. vijeka oblici novijeg dativa
mn. ovdje nisu bili obi~ni.
b) Savremeno stanje
U ovom pade`u javljaju se trojaki oblici: sa obli~kim zavr{etkom na -ima, -ma, -om.
a) Najbrojnije su potvrde za dativ mno`ine na -ima:
dao sinòvima, oti{la dökturima, reko partizánima (Ostro`ac);
zùbima, b¥kovima, bùbrezima, nòktima, sinòvima/sšnovima
(Spahi}i);
daj könjima, njegovim sšnovima (Todorovo);
ostavio ùnucima, dao svätovima (Jelini});
sšnovima, dökturima, vojnícima (Srbljani);
prema pòslovima, dao pröfesõrima, partizánima (Trnovi);
ljúdima, |ácima, dökturima (Kulen-Vakuf);
Tûrcima, ljúdima, vá{arima, bolesnícima (Gata);
predo se partizánima, reko |ácima, dao kònjima (Biha});
svojim sšnovima, ode döktorovima (!) (Miostrah);
dao svezanim ljúdima, siromácima, hajdúcima, mjå{tanima,
vòlovima, v¡kovima (B. Petrovac);
ljúdima, mômcima, sinòvima, vojnícima, ~òbanima (Jezero);
b¥kovima, zùbima, `úljevima, diveròvima, Bš{}anima
(Dobrenica);
68
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
~astio ga cigárima, p¥ijateljima, sšnovima (Otoka);
zùbima, sšnovima, vòlovima, döktorima, dr¡govima, dvórima, bórovima, dùdovima, óvnovima, jär~evima, pröfesõrima, râdnïcima, seljácima, v¡kovima (Bare);
sšnovima, dr¡govima, vòlovima, ùnucima (Koprivna);
sinòvima, pršjateljima, dr¡govima, |ácima, lópovima, kamijónima (B. Krupa);
sšnovima, dökturima, partizánima, Bš{}anima (Iza~i});
|åverovima, keròvima, Cazínjanima, Bš{}anima (Turija);
|ácima, kamijónima, pršjateljima, sšnovima (]ukovi);
¡~enïcima, pröfesõrima, vojnícima (Cazin);
òvnovima, advokátima, Bš{}anima, lópovima (Jasenica);
gölubovima, sšnovima, onim partizánima, vojnícima (Ora{ac);
mômcima, |ácima, sinòvima, kònjima (Klisa);
oficírima, mômcima, Bš{}anima, vòlovima (Vrsta);
{éjtanima, |ácima, Dalmatíncima (Pe}igrad);
vojnícima, Hèrcegõvcima, partizánima (B. Kostajnica);
{vèrcerima, pòreznïcima, hamálima, |ácima, stùdëntima
(B. Dubica);
Bš{}anima, |ácima, {oférima (Jezero);
|ácima, stùdëntima, mômcima, d¡{manima (Golubi});
{oférima, stùdëntima, vòlovima (Ribi});
Bš{}anima, te`ácima, |ácima (Ripa~);
mômcima, dšverovima, sšnovima, vojnícima (Sokolac);
¡~enïcima, vojnícima, seljácima, mômcima, Bš{}anima
(B. Novi).
b) Potvrde za dativ mn. sa nastavkom -ma:
diveròvma, sinòvma, könjma, cŸvma, vukòvma (Jezero);
69
Asim Peco: Knjiga IV
ljúdma, dšverovma, kamijónma (Dobrenica);
diveròvma, sšnovma (Biha}).
c) Dativ mno`ine sa nastavkom -om:
Potvrde za ovakav oblik dativa mno`ine su malobrojne. U
mome materijalu na{li su se samo ovi primjeri toga tipa:
baci pšli}om, daj ùnukom (Turija).
Ovakav oblik dativa mno`ine ~e{}e se javlja u ijekavskim
{tokavskim govorima zapadne Bosne. De{i} navodi ve}i broj
potvrda za to: leti jânjcom, nosila ru~ak kòscom, mòmkom,
mladí}om; ~ak i: k£mkoma (op. cit., 220). Za takav dativ zna i
posavski (Iv{i}, op. cit., 215).
Na{ govor, isto tako, ne potvr|uje ni dativ sa nastavkom
-ije: nami Bosàncijë, ljekárijŠ, {to nalazimo, tako|e, u govoru
ijekavaca ovoga dijela Bosne (De{i}, isto).
d) Iz Dobrenice imam potvrdu za oblik dativa mn. na -im/-in.
Nalij vode psîn (o pojavi m = n v. u Fonetici, BHDZb., I, 70-71).
Akuzativ mno`ine
a) Pisana rije~
Ovaj pade` naj~e{}e ima obli~ki zavr{etak -e, bez obzira na
prirodu suglasnika u osnovi:
grade, pi{ce i konike, tvoje su`ne, te siromahe, ove otoke,
na otoke, za ve su`ne, po}e u Turke, krali Turke ali Kaore,
banove su`ne, ove ljude, da mu gradimo majure i {taglere,
prave ljude, dobre mu`e;
ali se javlja, iako vrlo rijetko, i oblik akuzativa mno`ine na -i:
wolyly bysmo wam bolye glazy pyzathy, nismo ~uli... za te
ludi, da ponese listi.
Razlike izme|u ovoga oblika od starih tvrdih i starih mekih
osnova (gradi : mu`e) dosta rano su potrvene u centralnim govo70
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
rima {tokavskog dijalekta. Tako se ve} u Miroslavljevu jevan|elju
(spomeniku iz XII vijeka), javljaju oblici na -e. Zapadnije
{tokavske oblasti sporije su i{le u ovoj osobini, a savremeniji
~akavski govori jo{ uvijek znaju za primjere tipa: gradi, ~asi.
Na{a tri primjera, tako|e, ukazuju na arhai~nost ovih govora.
Istina, prvi primjer (bolye glazy) je iz jednoga pisma koje ~ini
“suvremeni priepis s njema~kom opazkom”, a koje je nastalo u
Biha}u 1573. godine. U istom pismu nalazimo i primjer: Thurchy
the owe dni pod Byhach. Takvu akuzativnu sintagmu nalazimo
i u pismu koje je biha}ki kapetan Jurar Zavrar uputio “na veliki
~etvrtak 1557.” godine topu{kom opatu Ferencu Keglevi}u:
da }e voiska ove dni i Hrvate d~ati; iako: na vse ove otoke
(Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, XVII, 1905, 218).
Sintagma: ove dni mogla bi se, u datom kontekstu, smatrati
i genitivnom: ovih dana. Ali }e prije biti u pitanju akuzativna
sintagma: u ove dane (jo{ staroslovenski spomenici znaju za
zamjenu oblika akuz. i nom. mn., up: d™ni oblik akuz. u slu`bi
nom. u Sinajskom psaltiru, Kuljbakin, op. cit., 80).
b) Savremeno stanje
U savremenom govoru akuzativ mno`ine ima standardni
oblik:
sšnove, dr¡gove, pršjatelje, |áke, mômke, lópove, tŸgõvce,
kònje, vòlove, vojníke, partizáne, Bš{}ane, Pètrov~ãne, Klàdu{ãne, Döbreni~ãne, VŸhõvce, Beògra|ãne, Hèrcegõvce,
Bosánce...
Instrumental mno`ine
a) Pisana rije~
I ovaj pade` zna za stariji oblik mno`ine na -i (stari oblici:
gradi – mu`i):
71
Asim Peco: Knjiga IV
svoimi sini, s plemenitimi ljudi, porotnici, sa vsimi nih porotnici, meju dobrimi kr{}ani, s uskoci, s svoimi gospodari,
sa svimi junaci, s ostalim vitezovi, i s vlasi i s Tur~i, s
Kostaini~ani, s prvim su`ni; med svimi konji ni bilo, nego
dva dobra; ako bi se gdin ban mogal svoimi ludi ovdi nigdi
blizu promiriti, pred na{imi visu}imi pe~ati, prid Tur~i,
prid po{tenim Turci;
ali i: i svoimi katunami, sa obli~kim zavr{etkom kao kod
imenica `. r. (up. `enami), iako je katun, m. r.
Ni za ovaj oblik, kao ni za dativ mno`ine, nisu potvr|eni
noviji oblici, na -ima.
b) Savremeno stanje
Pored standardnih oblika na -ima instrumental mno`ine zna
i za likove bez pade`nih nastavaka, zatim sa nastavkom -im/-ma,
a na{ao se i jedan primjer oblika staroga dativa mno`ine u slu`bi
ovoga pade`a:
a) Potvrde za stariji oblik, bez uop{tenog nastavka -ma:
sa sšnovi, sa mitraljézi, s bacá~i, s oni zatvoreníci, s ti {}ápovi,
s oficíri, s kamijóni, z |áci, s v¡kovi, sä konji (Orljani);
s R¡si, ako smo s R¡si (Kulen-Vakuf);
s mitraljézi, sa minobacá~i, pred mòji kårovi (Turija);
pred stra`ári (Ribi});
sa kamijóni, me|u gájevi (]ukovi);
oremo s vòlovi, s kònji (Vinica);
s kamijóni, sa {}ápovi, pred vòlovi (Pe}igrad);
s oni v¡kovi, sa ti oficíri, sa Òrljani, sa Hàrmani (Bare);
pu{ke sa dôbo{i i redeníci, sa trì{njevï tòpovi (Jasenica);
s kamijóni (Cazin);
pred kònji (Kamenica);
72
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
s vojníci, { ~inovníci, sa lópovi (Jezero);
sa stra`ári, sa kamijóni, ore s vòlovi, s nó`ovi, sve sa kredíti
(Biha});
s kamijóni, s vòlovi, s kònji, s ònï {}ápi, sa zerzeváti
(B. Krupa);
sa sšnovi, s partizáni, s kljú~i (Iza~i}i);
pod b¥kovï, s vojníci (Bu`im).
b) Sa obli~kim zavr{etkom -(i)m u ovom pade`u imam samo
ove potvrde:
sa òvïm blòkovim (Orljani), sa svòjïm sšnovim (Turija).
Iz istorije na{ega jezika je poznato da se od po~etka XVI v.
u instrumentalu mno`ine uop{tava dativski zavr{etak -m. Prof.
Beli} ukazuje na takve oblike iz jezika i nekih bosanskih pisaca:
glasim, grijesim, isp. i: ljudim, crvim (Re~i sa deklinacijom, 67).
c) Potvrde za instrumental sa nastavkom -ima:
sa sinòvima, pita s krompírima (Turija);
s kònjima, pred gölubovima, me|u nì{anima, s kljú~evima,
nó`ovima (Spahi}i);
s kònjima, pod nòktima, me|u |ácima, sa partizánima
(Vrnogra~);
sinòvima, |ácima, mitraljézima (Jelini});
sa mitraljézima, me|u ljúdima, biju se nó`ovima (K. Vakuf);
vojnícima, sa partizánima, sa svojim drugòvima, sa splávovima (Orljani);
s kàpcima, sa seljácima (]ukovi);
s tim kräjevima, sa `ändãrima, s Bš{}anima (Ostro`ac);
pred svidòcima, sa sinòvima, me|u partizánima (Stijena);
sa sinòvima, s Tûrcima (Srbljani);
s kònjima, me|u vòlovima (Vinica);
73
Asim Peco: Knjiga IV
s partizánima, s Bš{}anima (Jasenica);
s kònjima, sa redenícima (Bu`im);
s k¡rsovima (Trnovi);
s brkòvima, sa dùkatima, sa lópovima, sa kòscima, sa kopá~ima, sa pŸstima, me|u |ácima (Jezero);
sa blòkovima, s |ácima, sa partizánima, me|u zšdovima, s
te`ácima, sa kòscima, sa stùdëntima (Biha});
sa sinòvima, sa dr¡govima, sa nòktima, sa Lí~anima, sa vòlovima, sa kamijónima, sa döktorima (Bare);
sa bacá~ima, s kamijónima, sa v¡kovima, sa {tápovima, s vòlovima, s kònjima, s òvnovima, z dr¡govima (Koprivna);
b¢cima, kljú~evima, zúbima, sšnovima, tåocima (Suha~a);
brkòvima, kljú~evima, zùbima, sinòvima, tåvõcima (Ora{ac);
b¥kovima, kljú~ima, sinòvima, |ácima, Lí~anima (Dobrenica);
b¥kovima, zùbima, sinòvima, tåvocima, partizánima (Iza~i}i);
b¥kovima, kljú~evima, zùbima, sšnovima, s ]öralï}ima
(]orali}i);
b¥kovima, sšnovima, partizánima (Jezersko);
kljú~evima, zùbima, sšnovima, tåocima (Mala Kladu{a);
|ácima, partizánima, lópovima, dr¡govima (B. Kostajnica);
vojnícima, s vòlovima, s kònjima, me|u partizánima
(B. Petrovac);
s Bš{}anima, me|u partizánima, dr¡govima, |ácima, ¡~enïcima, vojnícima (Cazin).
d) Instrumental mno`ine sa nastavkom -ma:
sa sinòvma (Turija);
s kònjma, sa ljúdma, sa svätovma (Jezero);
s brkòvma (Mala Kladu{a);
kljú~evma, zùbma, sinòvma, tåocma (Bu`im);
74
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
zúbma, sinòvma (Jezersko);
sinòvma (]orali}i).
e) Oblik staroga dativa u slu`bi instrumentala imamo u primjeru: `ivi ùnukom (= unucima, Turija).
U ijekavskim govorima ovoga dijela Bosne najobi~niji su
oblici sa nastavkom -ima, ali se tu javljaju i oblici na -ma, uz to
i na -ije (s àutijë, sa vojnícijë), a data je samo jedna potvrda za
stariji oblik ovoga pade`a, bez nastavka: { ~inovníci (De{i}, op.
cit., 220-221).
U posavskom se ~esto javlja “kra}i (stariji) lik na -i”, ali nisu
neobi~ni ni oblici na -ima, -ma, a vrlo rijetko se ~uje instrumental
na -im: cripovìm i -mi: zúbmi (Iv{i}, op. cit., 216).
Navedeni primjeri za instrumental mno`ine ne iziskuju
posebno obja{njenje. Jedino se mo`e re}i da je pojava dativskog
oblika u slu`bi ovoga pade`a posljedica obli~kog sinkretizma tih
pade`a sa nastavkom -ima, -ma. Interesantno je da su ti oblici, i
za dativ i za instrumental, zabilje`eni u istom mjestu, u Turiji.
Lokativ mno`ine
a) Pisana rije~
Stariji oblici lokativa mno`ine im. m. r. imali su dvojake zavr{etke: -‰h¢ i -ih¢, odnosno: -‰h i -ih (grad‰h, mu`ih). Po{to je
vrlo rano do{lo do neutralizacije opozicija iskazanih u odnosu palatal : nepalatal u osnovi ovih imenica, rano su po~ele da se gube i
ove morfolo{ke razlike u lokativu mno`ine. Distribucija tih nastavaka je nejednaka u na{im narodnim govorima. Zapadnobosansko
govorno podru~je je ikavsko, to zna~i: tu su fonetskim putem
potrvene razlike izme|u oblika tipa mu`ih i onih tipa grad‰h.
U pregledanim pisanim spomenicima sa ovoga tla javljaju
se dvojaki oblici lokativa mno`ine: a) sa obli~kim zavr{etkom -ih
i b) sa obli~kim zavr{etkom -i:
75
Asim Peco: Knjiga IV
a) v Hrvatih, v gaih, v gradih, po Karlouchanih, po Vlasih...;
b) po su`ni, u kauuri.
U jednom pismu, nekoj vrsti pisanog sporazuma izme|u
“Dede bega namjestnika Kliskoga sand`aka i Ivana Kontarina
|eneralnog providura Dalmacije” od 3. 2. 1582. nalazimo ove
primjere lokativa mno`ine:
po listih knezov, na ove morske gradove, u ovizih me}a{eh,
na ove meea{e (Starine, X, 13-14).
Razlike su o~ite izme|u morfolo{kih osobina koje nalazimo u
ovom pismu i pismima koja su nastala na podru~ju ikavsko{}akav.
govora zapadne Bosne. Ne samo da tu imamo: moga (ako jih ne bi
moga u ruke imati), nego i upotrebu akuzativa u slu`bi lokativa.
Pored primjera: budu}i razumila po listih knezov, namisnikov
svojih na ove morske gradove, i: da se ima nastojati u napridak, na
ove meja{e u svaku je lubav, dobro priatelstvo i mirno susidstvo,
imamo i: ako jih ne bi moga u ruke imati. U ovom pismu nalazimo
i lokativni zavr{etak -eh: u ovizih me}a{eh, za{to nema potvrda iz
pisane rije~i sa na{ega podru~ja.
b) Savremeno stanje
Ovaj pade` se javlja u ~etiri razli~ita oblika, i to:
a) sa obli~kim zavr{etkom na -ima:
na jármovima, u du}ánima, o dšdovima (Turija);
u rûdnicima, po kròvovima, u gradòvima (Kulen-Vakuf);
o sinòvima, o partizánima, po gradòvima (Spahi}i);
na kònjima, na pútovima, po zidòvima, o sinòvima (Todorovo);
u svätovima, u S£bljanima, o Bš{}anima, o kònjima (Jelini});
o |ácima, u gradòvima, o v¡kovima (Kamenica);
u tim kräjevima, na od`ácima, po kròvovima (Cazin);
na pútevima, o |ácima, o v¡kovima, na vòlovima, po ròdovima (Orljani);
76
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
u Klâncima, o mu{ká}ima, o Muslimánima, po okvírima, u
S£bljanima, u dömobrãnima (Stijena);
po zanátima, o lòvcima, o Bš{}anima, o advokátima
(B. Petrovac);
u ve}im skùpovima, o ràtovima, o sinòvima (Jasenica);
o partizánima, o |ácima, po kräjevima, u grädovima
(Bak{ai{);
na brågovima, u duvaròvima, po d`èpovima (Bu`im);
po ovim terénima, po zidòvima, o partizánima (Srbljani);
u d`èpovima, u svätovima, po zšdovima, o pòslovima (Jezero);
na kònjima, po prédjelima, na zšdovima (Pe}igrad);
po rögovima, o |ácima, o stùdëntima, po grädovima, po ìzlozima, u {e{írima, na PŸkosima (Biha});
u partizánima, o sinòvima, po du}ánima (Bare);
na PŸkosima, u partizánima, u svätovima, po gradòvima,
na kònjima, o lóvcima, u ràtovima, o |ácima, o pòslovima
(Koprivna);
u Há{anima, u pŸkosima, o partizánima (B. Krupa);
zùbima, nòktima (Suha~a);
nòktima, o Bš{}anima, u partizánima, o Lí~anima
(Dobrenica);
o |ácima, u gradòvima, na PŸkosima, o Lí~anima (Iza~i}i);
zùbima, nòktima, partizánima, o sinòvima (]orali}i);
nòktima (Jezero);
po zúbima, na nòktima (Mala Kladu{a);
u grädovima, po sšnovima, po zšdovima, o vojnícima
(B. Kostajnica);
po du}ánima, u partizánima, na PŸkosima, u Bš{}anima, u
Ági}ima (B. Novi);
77
Asim Peco: Knjiga IV
b) bez obli~kog nastavka -ma:
`ivi u Hàrmani, u Hàlilagi}i, u ]öralï}i, ima u Pjáni}i, na
samári, nà konji (Turija);
bio u ~åtnïci, pó nï petnjáci, po zùbï (Iza~i}i);
u Spáhi}i, u Harmáni, po kùruzi, u SŸbljãni (Srbljani);
u partizáni, na vòlovi, na kamijóni, ò tï |áci (Bak{ai{);
u partizáni, na vòlovi, na kònji, u S£bljani, na PŸkosi, u zùbï,
na nòktï (Bu`im);
kula na Stinjáni, na PŸkosi, u PŸkosi (Kulen-Vakuf);
ima kulu u PŸkosi, u ti D`áni}i, u drugi kräjevi, do u Vrâp~i}i,
o partizáni, u ²rljani, u dèkünzi, po grädovi p¡cajü lùbãrde
(Orljani);
u ]ûkovi ima to, pô|ë nä konji (]ukovi);
u Ka{tèli, le`ali na krèveti, u Smöljãni, u S£bljani, po Hàrmani, u Òrljãni, na vòlovi, na kònji, u òpãnci, sve u kredíti,
u dölãri, ù Ribi}u na Sástavi (Biha});
bili su na kònji, na Dùbokï Dòlovi, u Dòlovi, po kùruzi, u
kòrovi su zåmlje (Stijena);
u Závidovi}i, na kamijóni, po grädovi (Pe}igrad);
po rádovi, u ni na{i kräjevi (Jasenica);
u Smoljáni, u Bš{}ani (B. Petrovac);
u svätovi, u lônci, u zùbi, po grädovi (Jezero);
u ti òdnosi, na PŸkosi, u ]öralï}i (Vrsta);
u Mùslï}i, u cigári (= u cigarima, Kamenica);
po kùruzi, bio u ti dömobrãni (Gata);
po kùruzi (Bare);
bijo sam u SŸbljãni, u Hàrmani, u ]öralï}i, po kùruzi, na
kamijóni, po zúbï, u svätovi, u ti spšskovi, po spšskovi (Koprivna);
78
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
bio u Hä{ãni, na PŸkosi, ~ekaj me u S£bljani, u na{i kräjevi,
u na{i kräji, u Rádi}i, u [tŸpci (B. Krupa);
u zúbï, na nòktï (Ora{ac);
na kònji (Dobrenica);
c) oblik lokativa sa nastavkom -ma imamo u primjerima:
po grädovma (Spahi}i);
zùbma (Dobrenica);
d) lokativ na -im imamo u primjerima:
u zùbim (Jezero);
po rögovïm (Orljani);
u partizánim (@egar);
bijo u dömobrãnim (Srbljani).
Obja{njenje ovoga nastavka je poznato. Pod uticajem jednakosti instrumentala i lokativa, poslije gubljenja foneme h iz
finalnog polo`aja, i lokativ je po~eo da uop{tava instrumentalne
nastavke. Otuda prema instrumentalnom obliku na -im isti oblik
i u slu`bi lokativa. I ovi oblici se javljaju kod starijih pisaca od
XVII vijeka (Beli}, op. cit., 74).
Susjedni ijekavski-{takavski govori pored lokativa mn. na
-ima ~esto imaju u ovom pade`u i obli~ki zavr{etak -ije: u Bastasije, u bunarije, u vagunije (De{i}, op. cit., 221) a javlja se i
oblik na -ma: po bregovima, a za koji De{i} pretpostavlja da je
mogao postati od -ima, redukcijom vokala -i (op. cit., 222).
U posavskom ovaj oblik ~esto je bez obli~kog nastavka -ma:
na konji, po kotarevi, na vozovi (Iv{i}, op. cit., 216).
Jo{ nekoliko rije~i o oblicima dativa, instrumentala i lokativa
mno`ine u ikavsko{}akavskim govorima zapadne Bosne.
Kao {to se iz na{ega materijala da zaklju~iti, u ovom govoru
su novo{tokavski oblici vrlo ~esti. Istina, uz njih }e se javiti i oblici bez uop{tenog nastavka -ma. Interesantno je da su takvi oblici,
79
Asim Peco: Knjiga IV
bez -ma, ~esti u toponimima. To zna~i da se tu, kao ustaljeni
sintagmatski oblik, ~uva starije stanje. To je i shvatljivo.
Stari oblik dativa mno`ine, na -om, izrazito je rijedak. I prije
sedam-osam decenija, izgleda, ovdje je bilo tako. M. Re{etar
je po~etkom ovoga vijeka ~e{}e bilje`io takav oblik ovoga
pade`a u ijekavskim govorima zapadne Bosne (Der {tokavische,
str. 159). To potvr|uje i prof. Beli} u svojim univerzitetskim
predavanjima. Tu ~itamo da nastavak -om “u dat. mn. nahodimo
u mnogim mestima zapadne Bosne: npr. kod katolika u Klju~u,
pravoslavnih u Starom Majdanu, Sanskom Mostu, Vrto~ima,
Vrnogra~u, kod muslimana u Vel. Kladu{i, kod pravoslavnih u
Otoci, Krupi, Mahovljanima, Bla{kom, Piskavicama, Pe}ima
i dr.” (Re~i sa deklinacijom, 1969, str. 68). Kao {to je ovdje
ve} re~eno, i De{i} je na{ao vi{e potvrda za takav oblik dativa
u govoru pravoslavnog stanovni{tva ove bosanske zone. A ni
Re{etar, kao ni Beli}, koji polazi od Re{etarevog materijala,
ne daju vi{e potvrda za takav oblik dativa mno`ine iz govora
muslimanskog stanovni{tva zapadne Bosne. Otuda bi mogao da
slijedi i zaklju~ak da ni po~etkom ovoga vijeka nije bilo mnogo
vi{e potvrda za takav oblik ovoga pade`a nego da je i tada u
govoru Muslimana preovladavao dativ na -ima/-ma.
Kao {to je i glasovni sistem ovoga podru~ja pokazao, tu su
{tokavski evolutivni impulsi bili dosta izraziti i znatno ranije, ali
je evolucija ovih govora bila ne{to sporija nego {to je to bio slu~aj
sa isto~nohercegova~kim govorima.
Mada se u instrumentalu mno`ine jo{ uvijek javljaju stariji
oblici, bez uop{tenog nastavka -ma, oni su brojno inferiorniji u
odnosu na novo{tokavske oblike, sa uop{tenim nastavkom -ma.
I to govori da je obli~ki sinkretizam dativa i instrumentala mno`ine u ovim govorima bio vrlo jaka pojava i da su oblici na -ma
potisnuli starije likove ovih pade`a. Koliko se tu osje}a uticaj
jednoga pade`a na drugi pokazuju i dva primjera, istina usam80
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
ljena, dativa mno`ine na -om u slu`bi instrumentala. Takav slu~aj
zabilje`en je i u Krupi (Beli}, op. cit.).
Interesantno je da u ovom pade`u nema vi{e potvrda za
oblik sa nastavkom -im. Ni u posavskom nije takav oblik ~est u
upotrebi. Re{etar je, me|utim, po~etkom ovoga vijeka bilje`io
takav oblik i u govorima zapadne Bosne (op. cit., 159). To prihvata
i Beli}. On ka`e da oblike instrumentala na -im (-am) nalazimo
kod katolika i muslimana u “Bi{}u, Sanskom Mostu, Velikoj
Kladu{i, Vrnogra~u, Otoci...” (isto, str. 70). Na{ materijal, kao
{to smo vidjeli, rijetko potvr|uje takve oblike. A ne potvr|uje
ih ni materijal koji je prikupljen za bosanskohercegova~ki
dijalektolo{ki atlas iz koga se navode neke potvrde i u ovom
radu.
Lokativ mno`ine bez uop{tenog nastavka -ma nije rijedak u
ovim govorima. Njegovo porijeklo je jasno: bilo da je u pitanju
preovladavanje oblika starih mekih osnova: mu`ih, bilo da je u
pitanju uop{tavanje oblika starih tvrdih osnova sa ikavskom zamjenom -‰: grad‰h-gradih. Otuda u ijekavskim govorima ove
zone -ije: po gradovije. Ali, u vezi sa ovim oblikom, postavlja se
i jedno na~elno pitanje: kako objasniti ovda{nje oblike lokativa
mno`ine na i, kada ovaj govor jo{ uvijek ~uva fonemu h u finalnoj
poziciji i sloga i rije~i.
Kao {to je poznato, prof. Beli} je obli~ki sinkretizam lokativa
i instrumentala vezao za gubljenje foneme h u {tokavskim govorima. O tome kod njega ~itamo: “Kada je h, u XVII v., po~elo
otpadati, to su se izjedna~ili kod imenica mu{kog roda instr. i lokat., i kada je instr. dobio nastavke -m, -mi, -ma, po~eo ih je preko
njih dobivati i lokativ” (op. cit., str. 74).
Ova konstatacija, i ovako data, sasvim lijepo se uklapa u
stanje koje nam nude oni govori koji su u tom vremenu izgubili fonemu h iz svoga glasovnog sistema. Otuda i u govoru zapadnobosanskih ijekavaca pojava instrumentala mno`ine na -ije.
81
Asim Peco: Knjiga IV
Kada se u funkciji lokativa moglo upotrebljavati pored: gradovije
– mu`ije i gradovi – mu`i, jasno je da se i u instrumentalu moglo
javiti to obli~ko dvojstvo. Pored starijeg: gradovi – mu`i i novije:
gradovije – mu`ije, naravno, uz njih i oblici sa -ima/-ma. Ali je
pitanje kako sve ovo uklopiti u muslimanske govore koji, po
pravilu, jo{ uvijek ~uvaju fonemu h u svom glasovnom sistemu.
Od ranije je poznato da muslimanski govori u sklopu {tokavskih govora kao cjeline ~ine tom svojom osobinom ne{to
posebno, to jest, ~uvaju fonemu h u svom fonetskom inventaru.
To vrijedi kako za Muslimane {takavce tako i za Muslimane
{}akavce. A svi su oni, da to i ovdje ponovimo, Sloveni, i svima
je maternji jezik bio, i ostao, srpskohrvatski. Svi oni, uz to,
imaju, po pravilu, izjedna~ene oblike mno`ine kao i pripadnici
drugih nacija u njihovoj sredini. Ili, preciznije re~eno, oni se
ovom svojom obli~kom osobinom ne razlikuju od svojih susjeda
drugih nacionalnosti. Ja sam, npr., u hercegova~kim govorima
konstatovao potpuno jedinstvo kada je u pitanju ova osobina,
iako, opet, postoji jasno uo~ljiva razlika izme|u pravoslavaca i
muslimana kada je u pitanju upotreba foneme h.
Kako to objasniti? Najprostiji odgovor bi bio: Muslimani
su ovu obli~ku osobinu uop{tili pod uticajem govora svojih
susjeda koji ne znaju za fonemu h u svome govoru, ili je taj glas
u njihovom govoru izuzetno rijedak. Takav odgovor bi se mogao
prihvatiti kada bi govorna situacija to potvr|ivala. A govorna
situacija nikako ne ide u prilog ovakvog odgovora. I to iz vi{e
razloga:
Prvo. Ovakvo stanje nalazimo i u krajevima gdje `ivi kompaktno muslimansko stanovni{tvo. To vrijedi kako za {takavske
tako i za {}akavske govore. Zna~i, tu nikako nije moglo biti uticaja
nemuslimanskog stanovni{tva na govor muslimanskog `ivlja.
Drugo. Ovakve oblike nalazimo i tamo gdje se govor Muslimana u oblicima znatno razlikuje od govora pripadnika drugih
82
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
nacionalnosti. Tako, npr., u na{em govoru nalazimo oblike koje
ne nalazimo u govoru pravoslavnog stanovni{tva ove zone.
Tre}e. U ovim krajevima malo je bilo me|usobnih pro`imanja izme|u govora ijekavaca i ikavaca. To vrijedi i za problem o kome je ovdje rije~. Oba ta govora i{la su u svojoj evoluciji sasvim samostalno i sve su osobine razvili po svojim vlastitim evolutivnim obrascima. Da je to tako dokazuje i ~injenica
{to u govoru na{ih ikavaca {}akavaca nema oblika lokativa i
instrumentala na -ije, iako su to bitne odlike govora ijekavaca
ove zone.
A kako sada ovda{nji obli~ki sinkretizam dativa, instrumentala i lokativa pomiriti sa sudbinom foneme h u ovom govoru?
O ovom problemu ve} je bilo rije~i u na{oj dijalektolo{koj
literaturi (v. kod mene u radu: Govor isto~ne Hercegovine, SDZb.,
XIV, str. 77-78, kao i u prvom dijelu opisa ovih govora, BHDZb.,
I, 215-241). Iz tih radova dolazi se do zaklju~ka da fonema h
nema ni u govoru svih Muslimana istu sudbinu, iako, po pravilu,
Muslimani najbolje ~uvaju ovu fonemu u svom glasovnom sistemu. Kakva }e biti sudbina toga glasa u nekom govoru, to, dobrim dijelom, zavisi i od vremena primanja islama. U onim oblastima u kojima je islamizacija vr{ena u vrijeme gubljenja ovoga
konstriktiva iz glasovnog sistema, taj suglasnik je mogao da se
o~uva samo u onim pozicijama iz kojih ve} nije bio i{~ezao. Ako
se u nekim leksemama ve} bio javio novi glas umjesto i{~ezlog
konstriktiva h, one su u tom novom fonetskom ruhu sa~uvane sve
do danas i u govoru Muslimana. Takvi su, recimo, pridjevi kao
marva, strava i sl. (isp. o tome u Na{em jeziku, knj. XVIII, 1970,
str. 201-219).
Na{ govor, kao i govor hercegova~kih Muslimana, nije
sa~uvao fonemu h u svim pozicijama u kojima je mi danas
imamo u na{em standardnom jeziku. Finalna pozicija i tu je ~esto
bez ovoga konstriktiva (v. BHDZb., I, str. 228-230). To zna~i da
83
Asim Peco: Knjiga IV
je finalni polo`aj i ovdje ve} bio, u fonetskom pogledu, izlo`en
redukciji. Fonema h tu je bila vrlo slaba, fonetski redukovan
glas, i kao takva ona se vrlo rano mogla i gubiti. Taj momenat
bio je presudan za fonetsko jedna~enje instrumentala i lokativa
mno`ine. Naime, kada smo umjesto starijeg oblika lokativa mno`ine tipa: mu`ih i gradih < grad‰h dobili mu`i i gradi, do{lo je
do obli~kog sinkretizma izme|u ovih dvaju mno`inskih oblika,
a to je bilo dovoljno da se u tom procesu, po {tokavskom,
ta~nije: novo{tokavskom, obrascu ide dalje u jedna~enju dativa,
instrumentala i lokativa mno`ine.
Ne treba zaboraviti da proces islamizacije nije bio ni nagao ni
jednovremen. Sve je to omogu}avalo stvaranje uslova za fonetsko
jedna~enje lokativa sa instrumentalom, i dalje sa dativom.
A po{to ovaj govor ni u drugim osobinama nije pokazivao
naro~itu progresivnost, upravo, po{to ovaj govor i u drugim osobinama pokazuje sporiju evoluciju, jasno je za{to se tu pored
novijih oblika javljaju i stariji oblici deklinacije, to jest, za{to u
ovom govoru nailazimo na oblike za koje ne znaju govori isto~nohercegova~kog tipa. U ovim posljednjim govorima proces
morfolo{kog izjedna~avanja ovih triju mno`inskih oblika za~eo se
ranije, i ranije je zavr{en. U na{em govoru ovaj je proces nastupio
kasnije, kasnije su stvoreni i uslovi za njegovo ostvarenje, zato
tu i sre}emo podosta arhaizama za koje ne znaju hercegova~ki
govori.
Ali, a i to je zna~ajno, i ovi govori u tome pogledu pokazuju
novo{tokavske razvojne tendencije.
Istina, ovdje bi se moglo postaviti i pitanje: ako je islamizacija
remetila fonetske procese, kako je ovdje re~eno, za{to se fonema
h nije, poslije, ponovo ustalila u oblicima lokativa, a i drugdje u
finalnoj poziciji?
Odgovor na ovo i ovakvo pitanje mogao bi biti sljede}i.
Fonema h se ustalila tamo gdje su za to postojali unutarnji pod84
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
streka~i, gdje su drugi oblici mogli da tu doprinesu ovoj pojavi.
Takav je slu~aj sa oblicima nominativa/akuzativa jednine
imenica tipa orah, grah, strah i sl. Po{to su zavisni oblici ovakvih
imenica ~uvali fonemu h u medijalnom polo`aju (oraha, orahu;
straha, strahu), prema njima se ustalio i o~uvao ovaj suglasnik
i u oblicima u kojima se nalazio na kraju rije~i. Tu je, naime,
postojao paralelizam kao u primjerima: grad-grada, kamen-kamena. To je bio dovoljno jak ~inilac koji je uticao na ~uvanje
i foneme h u finalnoj pozicji ovakvih imenica.
Takav slu~aj, me|utim, nije postojao u oblicima lokativa
imenica tipa grad, mu`. Tu je h bilo izolovano. Javljalo se samo
u jednom obliku, i kao takvo je str{ilo iz cijele fonetske strukture
tih imenica. Ono nije moglo imati druk~iju sudbinu ni u lokativu
mno`ine imenica tipa orah, strah. Tim prije {to je i u imenicama
toga tipa ovaj konstriktiv znatno ranije bio podlo`an promjenama
palatalizacija: ora{e, orasi i {to se i u tim imenicama, i u nefinalnim
slogovima, rijetko javljala fonema h.
Sli~na konstatacija vrijedi i za oblike zamjeni~ko-pridjevskih rije~i tipa ovih, mojih; na{ih, dobrih, kao i za oblike glagolskih rije~i tipa do|oh, rekoh. I danas je fonema h najnestabilnija
upravo u ovim i ovakvim oblicima. Zna~i, proces gubljenja toga
glasa zahvatio je i te oblike. To je sa~uvano do danas. Ako se,
pak, u tim oblicima i javi h u finalnoj poziciji, mogu}a su razli~ita
obja{njenja, osnovno je: h je tu izrazito slabe frikacije koja se
~esto grani~i sa fonetskom ø.
Imenice mu{koga roda tipa ~obanin-~obani
Imenice m. r. koje u knji`evnom jeziku pro{iruju svoju
osnovu u jednini morfemom -in (~obanin-~obani), u ovom govoru
~esto se javljaju i u jednini bez toga pro{irenja:
on je S¥b, jednoga S¥ba, od jednoga Lí~ana (Kamenica,
]ukovi);
85
Asim Peco: Knjiga IV
jèdan Lí~an, od Lí~ana, ~òbana (Iza~i});
~òban, Àrap, Cšgan, kàsap (Vrsta, ]ukovi, Sokolac);
Lí~an, ~òban, Àrap, kàsap, V¥{~an (Pe}igrad, Bare);
Turjà~an, ~òban (Turija);
Bš{}an, Krúpljan, Cazínjan (Biha}).
Mu{ka li~na imena tipa Íbro, Ívo imaju promjenu po obrascu
imenica `. r. na -a: Íbrë, Íbri; Ívë, Ívi.
Takvu promjenu imaju i li~na imena na -e: Háse-Hásë-Hási.
Na ovom podru~ju takvu promjenu mogu imati i m. l. imena
tipa Mârko:
Mârko-Mârkë-Mârki; Jânko-Jânkë-Jânki; Râjko-Râjkë-Râjki.
Istina, ovaj tip li~nih imena ima i druga~iji akcenat (½) up.
Márko-Márkë-Márki-s Márkõm-o Márki (B. Krupa).
Imenice mu{kog roda tipa aga, sluga
Promjena imenica m. r. na -a koje, gramati~ki, pripadaju
imenicama `enskoga roda, ima sve odlike gramati~ke skupine
kojoj te imenice pripadaju:
do àgë, od kàdijë, bez slúgë, kod mùftijë; dala je to kàdiji,
rekao sam höd`i, odnila nje{to kàdiji; do{li su àgõm, bili su
kàdijõm u kafani; ò hod`i, sve je na kàdiji bilo, o toj baràbi,
o noj pròpalici...
Od imenica tipa hod`a, kadija vokativ je jednak nominativu:
e moj aga; hod`a, ho}e{ ti s nama?
Od imenice sluga vokativ je na -o, ali }e taj oblik, kao i
ina~e ta imenica, biti knjiškog porijekla.
Od imenica na -ica, a koje ozna~avaju i mu{ka lica, vokativ
zna za dvojake oblike: pròpalico/pròpalice, pìjanico/pìjanice,
ìzdajico/ìzdajice, k¡kavico/k¡kavice. Prvi oblici su obi~niji.
86
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
I m e n i c e s r e d n j e g r oda
a) Pisana rije~
Imenice srednjeg roda, u pisanoj rije~i ne nude primjera koji
bi iziskivali posebno obja{njenje. Tu je:
Genitiv jednine
iz Bi{}a, oko Bih}a;
kao i:
do vele vrimena, ot vsakoga kluseta;
instrumental jednine:
s oru`jem, svoim blagom, pred Byhchem;
lokativ jednine:
u Uskopju, u Bih}u, v ve{}e, u senu; v tom imeni.
Od mno`inskih oblika da uka`em na ove:
instrumental mn.:
o~ima gledali, pred vrati;
lokativ mn.:
u zimi{}ih (ako je od zimi{}e!), va litih (isp. o tome kod
Beli}a, Re~i sa deklinacijom, 28).
b) Savremeno stanje
Imenice srednjega roda tipa selo, polje u promjeni pokazuju
iste, ili sli~ne, razvojne tendencije.
Tako u instrumentalu jednine i kod imenica tipa polje, tj.
sa nekim od palatalnih suglasnika u osnovi, nalazimo i obli~ki
zavr{etak -om, npr.:
po{ténjom (Gata), prû{}om (Bare, Ostro`ac, Spahi}i), plè}om (Koprivna), t¥njom (Ostro`ac, Spahi}i), lícom (Spahi}i),
Bî{}om (Biha}, Orljani, Kulen-Vakuf), jájom, lícom, lî{}om,
prû}om, t¢njom, prû{}om (Spahi}i, ]ukovi, Kamenica, Pod87
Asim Peco: Knjiga IV
zvizd), plè}om (Turija), iako tu jo{ uvijek preovladava obli~ki zavr{etak -em:
pöljem, s¥cem (Spahi}i);
ògnjï{}em, zaposlénjem (Vinica);
cvî}em, s¥cem, pöljem, jájem, kumpìrï{}em (Koprivna);
òrü`jem, k¡}ï{}em, gòdï{}em (Biha});
mí{ãnjem (Miostrah);
kùruzï{}em, ògnjï{}em, t¢njem, lícem (Sokolac);
ûljem (Pokoj);
ûljem, òrü`jem (B. Novi);
pöljem, òrü`jem, neznánjem, grêbljem, pŸ{}ënjem, preduzé}em, pöljem (Bu`im);
òrü`jem, Bî{}em (Iza~i});
otelénjem, grêbljem (Orljani);
strélãnjem, pöljem, òrü`jem (Turija);
p¡{ënjem, preduzé}em (]ukovi);
t¢njem, ûljem (Ribi});
vin~ánjem, pöljem (Dobrenica);
sa zaposlénjem, prid oslobo|énjem (B. Petrovac);
preduzé}em, lícem, s¥cem (B. Krupa);
pöljem, cvî}em, s¥cem (V. Kladu{a);
pöljem, oslobo|énjem, òrü`jem (Vrsta);
premí{}anjem, s¥cem, cvjê}em, namí{tanjem, preduzé}em
(B. Kostajnica);
s¥cem, pöljem, òrü`jem, pŸ{}ënjem (Trnovi);
s¥cem, pöljem, p¡{ënjem, preduzé}em (Jasenica);
sa zaka{njénjem, oslobo|énjem, täkmi~ënjem, òrü`jem
(Kulen-Vakuf);
88
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
òrü`jem, p¡cãnjem, dòla`ënjem, s¥cem (Pe}igrad);
p¡njënjem, p¡{ënjem, tim täkmi~ënjem (Cazin).
Javlja se i:
gòdï{tem (B. Petrovac);
kùruzï{tem, kumpìrï{tem (Koprivna);
|¡brï{tem (Miostrah);
zèmljï{tem (Kulen-Vakuf);
ògnjï{tem (Orljani).
Genitiv mno`ine
Ovaj oblik, po pravilu, ima novo{tokavski zavr{etak -a:
d£vã, gòrilï{tã, sêlã, pôljã, lîtã (Srbljani);
lîtã, k¡}ï{}ã, pôljã, siménã, d£vã (Vinica);
pôljã, kôlã, kölïnã, pîsãma, vrêlã (Stijena);
pozé}ã, lé|ã, vrêlã (Gata);
k¡}ï{}ã, ògnjï{}ã, lé|ã, gòdï{}ã, kôlã, ävütã, sêlã (Biha});
k¡}ï{}‚, sêlã, kölïnã (Kamenica);
kölïnã, pôljã, kôlã, godí{tã (B. Petrovac);
k¡}ï{}ã, ògnjï{}ã, lé|ã, kôlã, äütã, kumpìrï{}ã, plé}ã, bedárã, b£dã, kílã, sêlã (Bare);
kumpìrï{tã, kùruzï{tã, plé}ã, jájã, sêlã (Koprivna);
kölïnã, póljã, jájã, lîtã (Jasenica);
jájã, pŸ{}ënjã, b£dã (B. Krupa);
kôlã, b£dã, pôljã, kílã, d£vã (Iza~i});
kôlã, preduzé}ã, kölïnã (Bu`im);
sélã, lé|ã, mjêstã (B. Novi);
nösïlã, kôlã, äütã, sêlã (Orljani);
sélã, b£dã, kílã, kôlã (Cazin);
89
Asim Peco: Knjiga IV
kôlã, kàmënjã, b£dã, strélãnja, lé|ã, bìralï{tã (Ostro`ac);
sêlã, jájã, kôlã, mîstã (Turija);
vrîlã, lé|ã, kôlã, zèmljï{tã (Kulen-Vakuf);
ûljã, sêlã (Pokoj);
kôlã, mí{ãnjã (Miostrah);
kùruzï{}ã, ògnjï{}ã, kôlã (Sokolac);
kôlã, pŸ{}ënjã, pozé}ã, zvónã (]ukovi);
kôlã, jélã (Ribi});
rebárã, nšdãrã, pîsãma, kölïna (Spahi}i);
sêlã, lícã, pôljã (Koprivna);
sa oni b£dã, prikò onï sêlã (Dobrenica);
sêlã, póljã, preduzé}ã (Jezero).
Od imenice kola u genitivu mno`ine javlja se i oblik na -i:
s köli je to palo (Iza~i}), si{o je s köli (Jasenica), donesi to
šs koli (Orljani).
Ovakav oblik genitiva mno`ine od imenice kola bilje`io je i
Iv{i} u posavskom govoru: triest koli, a ukazuje i na isti oblik od
njedra iz Filakovca: njedri (Rad, 196, 241, za takav oblik znaju i
stari slavonski pisci, Mareti}, Rad, 180, 163).
U instrumentalu i lokativu mno`ine jo{ su prisutni stariji
oblici, bez uop{tenog nastavka -ma:
Instrumental
s jájï pšta (Bare);
pråt koli (Vinica);
zà vrãti je mètla (Biha});
dò{li su sä koli (Jasenica);
s jájï pšta (Turija);
s jájï pšta (Sokolac);
90
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
pšta s jájï (B. Krupa);
òti{õ s köli (Iza~i}).
Lokativ
na Jezèrï }e ne{to graditi (Sokolac);
pò lë|i, zà vrãti (Spahi}i);
nà lë|i, ù koli (Stijena);
pò lë|i, nà onïm b¥dï, râd‰ u preduzé}ï (Iza~i});
¡ koli, nä koli (Vinica);
nà lë|i, nà vrãti, po såli (Bare);
nà lë|i, nà vrãti, ¡ koli (Pokoj);
nä koli, u preduzé}i (Bu`im);
po mòjï lé|ï, po tù|ï lé|ï, ¡ koli, nä koli, ù{}aklo u kŸstï, pö
selï se tô râdï, pojávila se pšna na ústi (Biha});
nà lë|i (Kamenica);
pö seli, ¡ koli, nà vrãtï, na lé|i (B. Novi);
¡ koli, na På}kï b¥dï, na Pè}kije bŸdï! (Cazin);
nà Pe}kï bŸdï (Ostro`ac);
na ústi (Turija);
na svòjï lé|i (]ukovi);
pò lë|i, nä koli (Orljani);
¡ koli, na vòjnï~kï köli, na njèma~kï köli (Ribi});
ù lë|i, ¡ koli (Koprivna);
pò lë|i, ¡ koli, na bŸdï (B. Krupa);
nšje bio u dŸvi, na kríli (Dobrenica);
boli me nje{to u kŸstï, eno koko{i sjede na jájï, raste to po
bŸdï, po ramènï, me|u plè}ï (Jezero);
nä koli, ¡ koli, u preduzé}i (Ribi});
zà vrãti, nä koli (Ripa~).
91
Asim Peco: Knjiga IV
Sasvim su obi~ni i standardni oblici tih pade`a:
u dŸvima, po sålima, u kölima (Srbljani);
na dŸvima, po lé|ima (Vinica);
pö poljima, ¡ kolima; s kölima (Stijena);
u pozé}ima, pö grëbljima, na vrålima (Gata);
po k¡}ï{}ima, na ògnjï{}ima, nä kolima; za lé|ima (Biha});
na k¡}ï{}ima; s dŸvima (Kamenica);
po kòlinama, u na{im pöljima; s kölma/s kölima
(B. Petrovac);
na ògnjï{}ima/na ògnjï{tima, ¡ kolima, po krumpìrï{tima, u
kùruzï{}ima, pö kolima, po bèdrima, po plè}ima, po bŸdima,
¡ poljima, pöt kolima, po sålima; me|u plè}ima (Bare);
sa jájima; po sålima (Koprivna);
po kòl(i)nama/kòl(i)na-köl(ï)nã-kòl(i)nama/, pö poljima, ¡
kolima (Jasenica);
sa jájima; ¡ grëbljima (B. Krupa);
po sålima, na kòljenima (B. Novi);
u preduzé}ima (Bu`im);
u nòsilima, ¡ grëbljima (Orljani);
po sålima; s kölima (Cazin);
u lé|ima, po strèlï{tima, na bìralï{tima (Ostro`ac);
nä kolima, ¡ grëbljima (Miostrah);
po kùruzï{}ima, na stáblima; s kölima (Sokolac);
u dvòrï{tima, po preduzé}ima (]ukovi);
ù njidrama (Ribi});
po rèbrima, ù njidrima, u písmima, nä kolima, po sèlima/po
sèlma (Spahi}i);
pö poljima, na lé|ima, sèlima (Dobrenica);
pö selima, po rèbrima; pöt kolima (Jezero);
92
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
po sålima (M. Kladu{a);
sålima, pöljima (Ora{ac);
po sålima, u preduzé}ima, na lé|ima (]orali}i);
na vrátima, na lé|ima, po sålima, pö poljima (Iza~i});
u bŸdima, po sålima (@agar);
up. i:
daj |åcima, sigra se s |åcima (Jezero).
I imenice srednjega roda znaju u instrumentalu i lokativu
mno`ine za oblike na -im: eno ga na dŸvim, z dŸvim (Dobrenica).
Obja{njenje za ove oblike je kao i za iste oblike u promjeni
imenica m. roda (i o tome v. kod Beli}a, op. cit., 28).
Imenice srednjeg roda sa pro{irenjem osnove
Ove imenice imaju, uglavnom, standardne oblike:
a) tip: pà{~e-pà{~eta:
pà{~eta, s pà{~etom (Biha}, Orljani, Gata, Bare, Iza~i},
Bu`im, Ribi}, Sokolac, Vinica, Spahi}i, Miostrah, Jasenica,
B. Krupa, B. Novi);
{tènetu, sa {tènetom (Iza~i}, Pokoj, B. Novi, Gata);
k¡~eta (Iza~i}, Biha}, Jasenica, Gata, ]ukovi, Todorovo);
s tèletom, o tèletu (Jezero, Dobrenica, Biha}, B. Kostajnica,
Ripa~, Ribi}, Orljani, Turija, Vrsta, Stijena);
{}èneta (]orali}i);
pšleta, pšletom (Biha}, Pokoj, B. Novi, B. Petrovac, Vinica,
Jezero, Jasenica, Miostrah, ]ukovi, Todorovo);
mä~etom (Biha}, Dobrenica, Ostro`ac, Sokolac, Koprivna);
`dršbetu (Dobrenica, Biha}, Orljani, Iza~i});
dìteta (Biha}, Spahi}i, Dobrenica);
93
Asim Peco: Knjiga IV
djèteta (Srbljani, Jasenica, Koprivna);
krèveta, krevetom (Biha}, B. Krupa, Turija, Dobrenica, Todorovo, Jasenica, Miostrah, Stijena);
~eljádeta (Spahi}i, Jezero, Koprivna, Turija, Bu`im, V. Kladu{a, Sokolac, Ripa~);
järeta (Pokoj, B. Petrovac, ]orali}i, Vinica, Miostrah);
{èrbetom (Biha}, Jasenica, Ostro`ac, Bu`im, Iza~i});
bismìletom (Pokoj, B. Novi, B. Petrovac, Turija, Trnovi, Orljani, Bu`im);
ali up. i:
mom djêtu (Cazin);
jáje-jája, s jájom (Spahi}i, Biha}).
b) imenice tipa ime-imena:
šmena (u svim mjestima);
rämena (u svim mjestima);
všmena (u svim mjestima);
sšmena (Biha}, Orljani, Suha~a, Ora{ac, Dobrenica, Iza~i},
Bu`im, M. Kladu{a, Spahi}i);
sjåmena (]orali}i);
tšmena (Biha}, Orljani, Jezero, Ostro`ac);
brézimena (Spahi}i);
vršmena/vremena (Bare, Petrovac, Orljani, Ostro`ac, Bu`im);
plåmena (Miostrah, ]ukovi, Ostro`ac);
bršme-bršmena (Turija, Orljani).
U mno`ini je:
imèna-iménã-imènima/imènma;
ramèna-raménã-ramènima/ramènma;
simèna (sšmena), siménã-simènima;
94
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
vremèna-vreménã-vremènima;
plemèna-pleménã-plemènima;
prezimèna-preziménã-prezimènima;
bremèna-breménã-bremènima.
Ovakvu promjenu nalazimo u svim mjestima ove govorne
zone.
c) tip ~udo-~udesa:
Imenica ~udo u mno`ini zna za dvojake oblike: ~udèsa-~udésã-~udèsima/~udèsma i ~¡da-~ûdã-~¡dima.
Imenica nebo, ako zna za oblike mno`ine, zna samo za oblike
sa pro{irenom osnovom: nebèsa-nebésã-nebèsima/nebèsma.
Imenice `enskog roda -a osnova
a) Pisana rije~
Genitiv jednine
Stari genitiv jednine imenica `. r. na -a i -ja imao je razli~ite
zavr{etke `eni : du{e. U govorima {tokavskog dijalekta, od
najstarijih vremena, uop{tava se ovaj oblik sa zavr{etkom -e. U
~akavskim govorima javlja se obli~ko dvojstvo: sjeverniji govori
znaju za genitiv na -i: `eni, ribi; u ju`nijim je genitiv na -e (isp.
o tome kod mene: Pregled sh. dijalekata, str. 142, i tamo datu
literaturu).
Pisana rije~ sa zapadnobosanskog govornog podru~ja ima,
uglavnom, genitiv na -e:
z ende strane, z druge strane, ban Dalmacie, do se dobe,
ob}ine varo{a Biha}, hvale, cine, Dubicze, cziene, da bi ne
slu`ila vere ... neprijateljske, z Gvoznice, priprave, od Vas
gospode (Lopa{i}, 241), zle vole (isto, 242), Petrine grada,
vire mi, cine, iz voiske, od Sane, moe volje, Kostainize grada,
95
Asim Peco: Knjiga IV
od Krupe, Od Banaluke, od ove zemle, na{e slu`be, z Like, z
druge strane, ove ~ete, od Sane do Krike (= Krke), pounske
i pokupske kraine, gole du{e (GZM, 17, 227 i dalje, Starine,
XII, 6-24);
znatno manje je potvrda za genitiv na -i:
drug pol strani, obi vi{e re~eni strani, obidvi vi{e re~eni
strani, iako, pored: (o)biju vi{e re~eniju stranu (Acta croatica, br. 210).
Dodajmo uz ovo da Juraj Kri`ani}, koji svoj rodni kraj pro{iruje do Une i Biha}a, zna i za genitiv jednine ovih imenica na -i.
Naravno, u Kri`ani}evom jeziku je to ~akavska govorna osobina
(vi{e o tome kod mene: Kri`ani}evi pogledi na srpskohrvatski
jezik i njegove dijalekte, JF, XXXVII, 162). Istina, u Kri`ani}evoj
pisanoj rije~i preovladava genitiv na -e, a primjeri sa obli~kim
zavr{etkom na -i, tipa: ot gori mali, ve`u se za psalme. I Kri`ani}
isti~e da bi svi Hrvati, kao i Zadunajci, rekli: ot gore male.
Dativ jednine
Obli~ki nastavak starih mekih osnova -i skoro je i jedini
obli~ki nastavak u pisanoj rije~i sa ovoga tla:
pri ua{oi slogi, ier ua{i i stari suoioi uiri turd ni su bili, na{oi
uiri, Muhamedouoi, zemli i `upi, nigdar sili ne obdar`asmo
(Lopa{i}, 246), proti sili, ostaloi gospodi (GZM, 17, 220),
toi istoi brat{}ini, koj pola~i behu meja{i, oki~ko(i) gospodi
(GZM, 17, 221);
a na{la se samo jedna potvrda za oblik dativa sa nastavkom
starih tvrdih osnova, na -e:
Zato gde bi se godi njoj imenovanoj gospe Katarine prigodalo obitati...
Primjer je iz pisma koje je biha}ka op}ina izdala udovi kneza Ivana ^ira~anina 21. 5. 1592 (Lopa{i}, 248).
96
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Poznato je da ovakav oblik dativa nalazimo u dvije razli~ite
oblasti na{e jezi~ke teritorije: u ekavskim govorima arhai~nijeg
tipa, u kosovsko-resavskim govorima (v. kod mene, Pregled, str.
30) i u sjevernijim ~akavskim govorima, u onima koji u genitivu
jednine imaju nastavak -e.
Na{ primjer mo`e se posmatrati kao ostatak starijeg stanja
kada su naporedo `ivjeli i nastavci starih mekih i starih tvrdih
osnova. U posavskom govoru, od ranije je poznato, nisu rijetke
ni potvrde za dativ (i lokativ) sa obli~kim zavr{etkom -e: `ene je
kãzô, tù`ï me öp}ine, ö{la k¡}e, molji se svètõm Bóne, plãtšo je
bríce (Iv{i}, Rad, 196, str. 13). Po{to posavski cijelom svojom
strukturom pokazuje vi{e arhai~nosti od na{ega govora, to bi
upu}ivalo na zaklju~ak da je na{ govor mogao imati ovakve oblike u ranom srednjem vijeku, ali su ti oblici rano ustupili mjesto
onim koje danas nalazimo u ovom govoru.
Instrumental jednine
U pregledanim pismima instrumental jednine ima isklju~ivo
oblik na -om:
virom i du{om svoom (Lopa{i}, 238), dobrom volom (isto),
voiskom, nami se glauom hiti{e (GZM, 17, str. 229), gospovm™,
verom™, virom™, svoom™ bra}om™, pod Kostanicom, s porugbinom
na moiu uiru (Starine, XI, 89), s ovom spravjom, s ladjom, pred
negovom hi`om, boziom voliom, sa suom oprauom, s ladjom
(GZM, 17, 228-231).
Dani~i} nas u Istoriji oblika obavje{tava da su “od najstarijih
vremena od kojih ima spomenika knji`evnih izjedna~ene u ovom
pade`u osnove na ja s onima na ~isto a” a i da se ve} od XIII
vijeka “zamjenjivalo ... v (jer su do toga vijeka potvr|eni oblici
tipa: v‰rov, povelov, A. P.) glasom m” (Istorija oblika, str. 37).
Zna~i, oblici tipa verom/virom obi~ni su od XIII vijeka. Zato je i
shvatljivo {to ih nalazimo i u pisanim tekstovima koji su kori{}eni
pri izradi ovoga rada.
97
Asim Peco: Knjiga IV
Lokativ jednine
Oblici ovoga pade`a u pisanim dokumentima, a koji su
kori{}eni pri izradi ovoga rada, pokazuju iste tendencije kao i
oblici dativa jednine: naj~e{}i je obli~ki zavr{etak -i:
na planini, na Klisi (Lopa{i}, 238);
na istini, na Udvini, na Kostajnici, u te{koj nevoli, pri ua{oj
slogi, na hi{i, na na{oj zemli (GZM, 17, 227);
u na{oi Kostainici, ou Rasi, ou Bosni, ou Vrbani, u Cetini, v
zimi, va vsei Hrvatskoi zemli (isto, 227-231);
na nihovoi viri (Starine, XII, 6), na toi kraini (isto, 7), po
istini (isto, 9), po pravi~i (isto, 9), u Banalo~i (isto, 24).
U toj gra|i na{lo se samo nekoliko potvrda za oblik ovoga
pade`a sa zavr{etkom -e:
po kraine gradoue gledal, po Kostainice, u svoe hi`e u Klu~i.
Dani~i}eva Istorija oblika pokazuje da se oblici lokativa
jednine na -i, bez obzira na prirodu foneme na kraju osnove,
javljaju od XIV vijeka (up. kod njega: Bosni, voisci, v‰ri, dr`avi,
glavi, gori). I u na{em govoru, ako je suditi na osnovu datih
primjera, takav oblik lokativa postao je dominantan. Navedeni
primjeri sa obli~kim zavr{etkom -e mogu biti i osobina pisara, a,
kao {to je to re~eno i za dativ, nije isklju~eno da su to posljednji
ostaci starije deklinacije; upravo, da su to posljednji tragovi
starog lokativa imenica `enskoga roda na -a, koji su, da to i
ponovimo, jo{ uvijek obi~ni i u nekim {tokavskim i u nekim
~akavskim govorima. U posavskom govoru, kao i za dativ, Iv{i}
je bilje`io i oblike ovoga pade`a na -e: u zšpke, u k¡}e, u söbe,
na cåste, u tôrbe, u slu`bå (Iv{i}, op. cit., 13). I to bi i{lo u
prilog zaklju~ku da su {}akavski govori u svojoj evoluciji i{li
ne{to sporije nego {to je to bio slu~aj sa {takavskim govorima.
Pogotovo onim hercegova~kog tipa.
98
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Genitiv mno`ine
Za ovaj pade` pisana rije~ nudi trojake oblike:
a) stariji oblik bez ikakvog nastavka: du{, odoba{ i drugih
be{lij, busij pet; b) noviji, sa uop{tenim samoglasnikom -a:
zedam ztotjna (talera), duista oka, negovi suza i c) oblik na
-i: naplatite mu to iaspri (Starine, XII, 8).
Dativ mno`ine
Stariji oblik na -am samo je jednom potvr|en u pisanoj rije~i
sa ovoga tla:
dussam.
Primjer je iz pisma koje je Franko Kaptolovi}, sudac biha}ki,
pisao generalu Ivanu Auerspergu 12. 8. 1576. Cijela re~enica
glasi: “A yeli to, gozpodo, veliko chudo vasse, da nigdor od vaz
gozpode nechete pogledati k ovomu varossu cezaroue zuitlozti i
k ovim dussam” (Lopa{i}, 247).
Instrumental mno`ine
Pisana rije~ sa ovoga tla nudi samo potvrde ovoga oblika
na -ami:
strilami, virami, kobilami, svoimi op}inami, obeza{e virami
i du{ami svoimi, svoimi glavami, zastavami, s ko`ami.
Lokativ mno`ine
Pisana rije~ ~uva starije oblike ovoga pade`a:
(u) boziih i uasih rukah, po pu{kah, na Dubicah (!), v senoko{ah (ako je senoko{a?), u slamah i grajah vartlenih, po
gorah i stazah (Lopa{i}, 215);
tamo u rikah (Starine, XI, 138);
iako i: u rukam (GZM, 17, 229), {to je novija pojava, nastala u
procesu izjedna~avanja dativa, instrumentala i lokativa mno`ine.
99
Asim Peco: Knjiga IV
Sva ova gra|a, a ona je data u onolikoj mjeri koliko je bilo
potrebno za ovu priliku, pokazuje da su stariji oblici deklinacije
na ovom podru~ju bili u upotrebi i u XVIII v., ako se mo`e
suditi prema pregledanim listinama. Vrijedno je ukazati jo{ i
na to da novijih oblika za dativ, instrumental i lokativ mno`ine
ne nude pregledane listine. To bi moglo upu}ivati na zaklju~ak
da tu jo{ nije bio tako `iv proces uop{tavanja novijih oblika sa
zajedni~kim nastavkom -ma. Kako }e se iz gra|e sa terena mo}i
vidjeti, potpuno uop{tavanje tih nastavaka mi nemamo ni danas
u ovim govorima. To bi, isto tako, govorilo da je ova zona vrlo
sporo i{la u ujedna~avanju ovih oblika.
Na{a gra|a pokazuje, pored ostalog, i to da su nastavci
mekih osnova imenica `. r. ovdje vrlo rano postali op{ti. Tragovi
starih tvrdih osnova mogu se sresti, ali }e oni prije biti dokaz o
tome da su srednjovjekovni feudalci sa ovoga tla imali u svojim
kancelarijama ljude kojima ova zona nije bila i rodna gruda.
To, uostalom, vrijedi i za mnoge druge osobine koje upu}uju
na ~akavske govore, a vrijedi i za period prije dolaska Turaka u
na{e krajeve. Iako, opet, ne treba isklju~iti ni mogu}nost ~uvanja
starijih nastavaka starih tvrdih osnova du`e nego {to je to, npr.,
slu~aj sa hercegova~kim govorima. Na ovakav zaklju~ak upu}uje
posavska situacija gdje jo{ postoje i ostaci starije deklinacije -a
osnova (dat. na -e, v. kod Iv{i}a, Rad, 196).
b) Savremeno stanje
1. Genitiv jednine od ovih imenica je jedino, i isklju~ivo,
na -e:
`ènë, sèstrë, krävë, mòtikë, slškë, zâdrugë, mâjkë, snähë,
mùhë, a`dàhë, m¡kë, bè{ikë, prúgë, mä}ehë, ²tokë, vójskë,
rúkë, nògë;
dú{ë, k¡}ë, jèngijë, völjë, sû{ë, d`ámijë, prî~ë, mäslenicƒ,
rödicë, p¡nicë, u~itèljicë, krà|ë, svà|ë.
100
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
2. Dativ i lokativ su samo na -i:
`èni, sèstri, krävi, snähi, mùhi, a`dàhi, m¡ci, bè{ici, prúzi,
²toci, rûci, nözi;
dú{i, k¡}i, jèngiji, völji, sû{i, d`ámiji, prî~i, mäslenici, rödici,
p¡nici, u~itèljici, krà|i, svà|i.
U vezi sa ovim oblicima da posebno uka`emo na sudbinu
zadnjonep~anih suglasnika k, g, h ispred obli~kog nastavka -i.
U prvom dijelu opisa ovih govora re~eno je da na ovom
podru~ju ~esto imamo neizmijenjene zadnjonep~ane suglasnike
ispred obli~kog nastavka -i. Ovdje se daje vi{e potvrda za to
stanje. Prvo }emo dati potvrde za likove sa izmijenjenim ovim
suglasnicima:
na rúci, zâdruzi, nòzi, vójsci, nà kru{ci.
Dativ
prema Bânjõj Lúci, oti{li su tamo, ²toci (Biha});
{ta mu je nözi?, pristupi se rûci (Orljani);
nije nì zãdruzi dobro (B. Petrovac);
kad krenete prima ²toci (B. Krupa).
Lokativ
u Bânjõj Lúci, na unskoj prúzi, na nòzi, u rúci, u ²toci, bijo
sam nà muci (Orljani);
u vójsci, po prílici, na vjeronáuci (B. Petrovac);
u rúci, nà muci, u bè{ici (Ostro`ac);
u {kršnci, na nòzi, po rúci (]ukovi);
u rúci, na nòzi, u lúci (Gata);
u Líci, po nòzi (Dobrenica);
u varènci, na rúci, na nòzi, u lúci, u Líci (Bare);
po prélici, u Líci (Turija).
101
Asim Peco: Knjiga IV
Znatno je vi{e potvrda sa neizmijenjenim zadnjonep~anim
suglasnikom u ovim oblicima, kako u onim primjerima gdje
zadnjonep~ani suglasnik dolazi sam uz vokal, tako i u slu~ajevima gdje ovaj suglasnik ~ini glasovnu skupinu sa jo{ nekim
suglasnikom. Evo potvrda i za te slu~ajeve:
a) Spahi}i:
jäbuki, na rúki, {vräki, nà sliki, na nògi, u kà{iki, na mòtiki,
u zâdrugi, mä}ehi, mùhi, bùhi;
Biha}:
na rúki, na nògi, ù zãdrugi, ni mùhi zlä nè mislï, nà jabuki, u
Prštoki/P¥toki, ²toki, a`dàhi;
Ostro`ac:
na rúki;
Stijena:
na prúgi, u bè{iki, u Banjalúki;
Dobrenica:
snähi, zâdrugi, na rúki, u Banjalúki;
Srbljani:
u zâdrugi;
Bu`im:
nà jabuki;
Jasenica:
ù {aki, po njègovõj náuki (= navici), bùhi, zâdrugi;
Turija:
pò ~ohi, bùhi, na pröpuhi, ömahi, rúki, nògi, jäbuki;
Pokoj:
u knjšgi, Líki, u Rijéki, u Lúki, u Líki, Amèriki, {äki;
Miostrah:
ù knjigi, snähi;
102
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Sokolac:
snähi, mùhi;
]ukovi:
u `äki, u {äki, u Amèriki;
Kulen-Vakuf:
u Amèriki, kà{iki/kà{ki;
Koprivna:
na rúki, na nògi, ù knjigi, u Líki, u ríki, snähi, sòhi, {äki,
Amèriki, kà{iki, mòtiki;
B. Krupa:
na rúki, na nògi, snähi, Líki, Amèriki.
b) Spahi}i:
g¡ski, pätki, vö}ki, kr¡{ki, dàski, dìvõjki, kao i: kà{ki, mòtki,
pršpovïtki, zägonëtki;
Biha}:
u vójski, na dàski, pršpovïtki, na kr¡{ki;
Dobrenica:
u bänki, g¡ski, màzgi;
Srbljani:
u t¢nki, na dàski, hàljïnki;
Bu`im:
hàljïnki, vójski, dàski, tåtki;
Kamenica:
u vójski, ù bãnki;
Iza~i}:
po vójski, na dàski, pršpovïtki;
Orljani:
u kŸlëtki, strí~ëvki, däjd`i}ki, cìdïljki, pŸsti}ki, {áki}ki;
103
Asim Peco: Knjiga IV
B. Petrovac:
tåtki, mâjki, dàski, prîtki;
]ukovi:
däid`i}ki, mâjki;
Miostrah:
u t¢nki, mâjki, tåtki, pršpovïtki;
Pokoj:
tåtki, pätki, g¡ski, dàjd`ëvki, strí~ëvki, bänki;
Koprivna:
ù banki, strí~ëvki, däjd`ëvki;
B. Krupa:
vójski, p¡{ki, strí~ëvki, kr¡{ki, däjd`ëvki, pätki, t¢nki;
Ora{ac:
mâjki, tåtki, màzgi, vójski, bänki;
]orali}i:
tåtki, g¡ski, màzgi, zägonëtki;
M. Kladu{a:
pätki, g¡ski, mä~ki, prîtki;
Cazin:
mâjki, g¡ski, köcki, màzgi, prîtki;
B. Novi:
g¡ski, pätki, mötki, prîtki, mä~ki, kr¡{ki;
Jasenica:
mâjki, mä~ki, k¡~ki, p¡{ki, tåtki;
Turija:
prîtki, t¢nki, mâjki, mä~ki, strí~ëvki, bänki;
Sokolac:
tåtki, g¡ski, mä~ki, dàski, na màzgi, ù bãnki.
104
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Na{ materijal jasno pokazuje u kom odnosu stoje oblici sa
izvr{enom palatalizacijom i oblici sa o~uvanim zadnjonep~anim
suglasnikom ispred obli~kog nastavka -i. Ako bismo sudili na
osnovu toga odnosa, a, da se i toga prisjetimo, na{ govor nije
tu usamljen kada je u pitanju ova osobina, onda bismo mogli
zaklju~iti da su sekvence -ci, -zi, -si u ovim oblicima svedene
na upotrebni minimum. ^ak bi se moglo pretpostaviti da }e se u
skoroj budu}nosti te sekvence potpuno izgubiti iz govora. Nije
nepoznato da se sli~ni procesi mogu zapaziti, danas, i u nekim
govorima koji ~ine osnovicu na{eg knji`evnog jezika. Uz to da
i na{ jezi~ki standard sve vi{e prihvata takvo stanje. Ako budu}i
normirci na{ega jezi~kog standarda budu polazili od situacije
koju nude narodni govori, pa ako budu oslu{kivali i `ivu rije~ u
urbanim sredinama, mora}e da se zamisle kakve oblike propisati
za jezi~ki standard. Ako se i dalje budemo pridr`avali teze da je
na{ jezi~ki standard pro`et osobinama narodnih govora, makar
i onih isto~nohercegova~kog tipa, i tu }e se morati odstupati od
ranijih knji`evnojezi~kih kanona.
Vokativ jednine
@enska li~na imena na -ica u ovom govoru ~esto imaju u
slu`bi vokativa oblik nominativa:
o Dànica, Hanùmica (Biha});
Dànica, Hanùmica (Pokoj);
Hanùmica, Zörica (Trnovi);
Dànica, Hanùmica (@egar);
Màrica, Ànkica (Dobrenica);
a ~u}e se i: o Hájda, Féza (Biha}, Pokoj).
Nominativ mno`ine
Mada je i ovaj oblik nekada znao za dvojake oblike: `eni i
du{e, od najranijih vremena u {tokavskim govorima se uop{tio
105
Asim Peco: Knjiga IV
oblik na -e: `oupe pa i: pa{e. Pisana rije~ sa zapadnobosanskog
podru~ja potvr|uje samo takav oblik ovoga pade`a:
nevole, hi`e, sirotice, krivice i {kode, virne i prave sluge,
poruke.
Genitiv mno`ine
Genitiv mno`ine naj~e{}e ima obli~ki zavr{etak -a, koje, istina, nije uvijek i dugo:
Spahi}i:
kr¡{ãkã, trš{ãnjã, jäbükã, vö}ãkã, planínã, jarèbïcã, plå}ãkã, cšgãrã, }érã, bedárã, dìvojãkã, nåvïstã, dasákã, nä}ãvã, brázdã, mötïkã;
Iza~i}:
ovácã, pârã, jäbükã, divoják‚, kû}ã, {kôlã, `énã, d`ámïjã;
Todorovo:
`énã, }érã, kr¡{ãk‚, dìvojãk‚, kû}ã;
Ora{ac:
pêt }érã, mäjãk‚, {kôlã, krâvã, ovácã, pîtã;
Stijena:
trå{ãnjã, njîvã, {ljîvã, ovácã, kû}‚, tåtãk‚, sestár‚;
Vinica:
kû}ã, {kôlã, céstã, njîvã, planínã, mötïk‚, ¡~enïc‚;
Pokoj:
vrî}ã, gödïn‚, cûrã, dìvojãk‚, knjîgã;
Trnovi:
knjîgã, gödïnã, d`ámïjã, njîvã;
Bu`im:
osàmnës hšljãdã, pârã, lipótã, knjîgã, kû}ã, sestárã;
106
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Biha}:
kû}ã, {kôlã, knjîgã, pârã, dìvojãk‚, döktorïc‚, vårügã, udòvïcã, krâvã, `énã, drugàrïc‚, ¡~enïc‚, stûdïjã;
Kamenica:
`énã, puno párã, sestárã, nådïlj‚, cšpãlã;
Jasenica:
kû}ã, {kôlã, ovácã, s£nã, krâvã, hšljãd‚;
Orljani:
planínã, {ûmã, ovácã, kózã, ìzbiglïc‚, gödïn‚, krâvã;
B. Petrovac:
pêt minútã, ùzbrdïc‚, kû}ã, svòjï }érã, zâdrüg‚, knjîgã;
Ostro`ac:
pêstõ gödïnã, ìs pu{ãkã, krâvã, pored glävïnjã, oko kû}ã,
bez pârã;
]ukovi:
sestárã, kumpírã, ovácã, `âkã, hšljãdã, minútã, misìrã~ã,
mähünjã;
Kulen-Vakuf:
minútã, brázdã, gùsenïcã, {kôlã, gödïnã;
Turija:
nem párã, trš{ãnj‚, srd`ázã, zšlïjã, mötïkã, búhã, múhã, }érã,
hšljãd‚;
Vrsta:
kû}ã, dìvojãk‚, knjîgã, {kôlã, d`ámïjã;
Bare:
sestárã, krâvã, svâdbã, ovácã, }érã;
B. Krupa:
}érã, {kôlã, knjîgã, trgòvïnã, d`ámïjã, c¥kãvã;
107
Asim Peco: Knjiga IV
Pe}igrad:
tškãvã, kr¡{ãkã, jäbükã, krâvã, `énã;
Cazin:
kû}ã, knjîgã, {kôlã, löpãtã, c¡rïcã;
Jezero:
pšsãmã, pätãkã, sestárã, lšvãdã, kr¡{ãk‚, zemálj‚, löpãtã,
rádnjã;
Koprivna:
`énã, sestárã, pätãkã, ovácã, djèvojãkã, kû}ã, jäbükã, mötïkã, kr¡{ãkã, trš{ãnj‚, cûrã, snâhã, planínã, gödïnã, d`ámïj‚,
}érã;
Suha~a:
`énã, kû}ã, mötïkã, kr¡{ãkã, ovácã, pšsãm‚, dasákã;
Jezero:
{kôlã, ¡~enïc‚, kû}ã, krâvã, njîvã, d`ámïj‚;
M. Kladu{a:
knjîgã, {kôlã, mäjãk‚, sestár‚, ¡~enïc‚, u~iónïc‚;
Jezersko:
`énã, krâvã, trå{ãnjã, jäbükã, kr¡{ãkã, kû}ã, ovácã;
]orali}i:
c¥kãvã, mä~ãkã, pšsãmã;
Dobrenica:
kû}ã, `énã, c¥kãv‚, dasákã, mä~ãk‚, pjåsãm‚.
Genitiv mno`ine na -i
Spahi}i:
cŸljënkï, {ìlïng„;
Todorovo:
nšje bílo ma{íni;
108
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Ora{ac:
sådam kókï, c¥kvï;
Iza~i}:
pûn|„, mä~k„, c¥kvï;
Srbljani:
pun cŸljënkï, {ìlïngï;
Bu`im:
plakátï, c¥kvï;
Biha}:
imam kókï, {ìlïngï, pun cŸljënkï, kártï, strí~ëvkï, dèsetkï,
`vákï, svädbï, sahárï;
B. Petrovac:
~ita s kârtï, dèsetkï, dèvetkï;
Jasenica:
rèzërvï;
Kulen-Vakuf:
strí~ëvkï, dèsetkï;
Pokoj:
nêjm‚ sahár„, `vákï, cigárï, vå}ï svädbï, p¡no kókï;
Turija:
trš{njï, vš{njï;
Gata:
numérï, {óljï;
Miostrah:
t¢nkï;
Jezero:
kártï, löptï, kúglï, kántï, lískï, klúpï;
109
Asim Peco: Knjiga IV
Koprivna:
kókï, strí~ëvkï, däjd`ëvkï, {óljï, t¢nkï;
B. Krupa:
kókï, cŸljënkï, {ìlïngï;
Suha~a:
c¢kvï;
Jezersko:
c¢kvï;
M. Kladu{a:
c¢kvï.
Od imenice ruka genitiv mno`ine glasi: rùkü, a od noga
– nògü. Na{ govor ne zna za oblike rukuva, noguva, koje sretamo
u ijekavskim govorima zapadne Bosne, ali }e se javiti i oblici na
-ã: rúkã, nógã.
U mom materijalu nije se na{la nijedna potvrda za oblik
ovoga pade`a bez obli~kog zavr{etka -a, tip: ma~ak, dasak za
koji znaju neki ijekavski govori ove zone, iako se javlja u brojnim
konstrukcijama pedèsët hšljãd (Biha}).
Imenice jasle, vile, na}ve, nao~are, saone koje pripadaju
imenicama `enskoga roda, u ovom pade`u imaju oblik na -ã:
jäsãlã, vîlã, näo~ãrã/näo~ãlã, säõnã.
Dativ, instrumental i lokativ
U ovim pade`ima naj~e{}i je obli~ki nastavak -ma:
Spahi}i:
óvcama, sa jarèbicama, po pätkama, u jäbukama, trš{njama,
po planìnama, po grèdama, u nä}vama, s mötikama;
Iza~i}:
u {àkama, sa `ènama, sà jabukama, pò njivama, råkõ tïm
`ènama, me|ù ku}ama, pò njivama, u VŸhovinama;
110
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
B. Kostajnica:
u bá{~ama, rùkama, pò ku}ama, ù {kõlama;
Biha}:
na dàskama, po grà|evinama, udòvicama, me|u `ènama, u
njšdrama, u {kôlama, me|ù knjigama, sà curama, ù Barama,
drugàricama, sa drugàricama, po nògama, u rùkama;
B. Petrovac:
u räkljama, po cèstama, udòvicama, u bärama, sa `ènama;
Jasenica:
óvcama, ù {akama, ù ku}ama, däo tõ `ènama, u tòrbicama,
ù bankama, up. i: kòlinama;
B. Krupa:
fàmëlijama, ¡~enicama, k¡}ama, pò knjigama, ù {kolama,
nà njivama, me|u `ènama, po mè|ama, stäzama, o }èrama;
Bu`im:
hàd`ijama, pärama, sà knjigama, ù ku}ama, o `ènama,
c¡rama, me|ù kravama;
Trnovi:
ù godinama, pò ku}ama, `ènama, sa sèstrama, o p~èlama;
Dobrenica:
sèstrama, nèvistama, k¡}ama, krävama, ò kravama, me|ù
ku}ama;
Bare:
sèstrama, drugàricama, `ènama, c¡rama, me|ù ku}ama, ò
knjigama, }èrama, sa `ènama, po hàljinama;
Ora{ac:
plå}kama, pò vre}ama, `ènama, me|ù vre}ama, pò njivama,
u rùkama, u zìdinama;
111
Asim Peco: Knjiga IV
Stijena:
trå{njama, pò vre}ama, ù novinama, nà njivama, sà {ljivama,
ù knjigama;
Kamenica:
`ènama, u tòrbicama, nà bãnkama, sà kravama, ò {kõlama,
ù ku}ama, pò njivama;
Turija:
kamènicama, pò ku}ama, pšta s krompírima, ù na{ïm knjšgama, u hàljinama, me|¡ kravama;
Orljani:
po rùkama, u rùkama, óvcama, krävama, kòzama, ò kravama,
u d`ámijama, ùdri ga cìpelama, ùdri bajunétama;
Kulen-Vakuf:
`ènama, {äkama, tú~ü se sìkirama, po d`ámijama, u dìmijama, sa gùsenicama, knjšgama, mòlitvama, sà {kõlama;
Pokoj:
ù Barama, sa `ènama, me|u }èrama, nà knjigama;
Cazin:
kräji{kinjama, c¡rama, c¡rcama, sa `ènama, na cèstama, sa
dŸ`avama, po nògama;
Srbljani:
}èrama, `ènama, ù novinama, sa dŸ`avama, tîm vójskama;
Ostro`ac:
gödinama, sa kapàklijama, p¡{kama, öp{tinama, nèdjeljama,
gödinama, ù knjigama, säbljama;
Sokolac:
strînama, bàlduzama, {óljama, `ènama, c¡rcama, krävama,
ù knjigama, sa `ènama, ma|ù ku}ama;
]ukovi:
däjd`incama, ù knjigama, ù {akama, pò njivama, strànama;
112
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Jezero:
mä~kama, k¡}ama, v£bama, c¡rama, glávama, nògama, pù{kama, za óvcama, nà barama, u birtìjama, o óvcama, u v£bama, po dòlnama, ù {ljivama, sà {ljivama, o c¡rama, po
{¡mama, u kòsama;
Ribi}:
na dàskama, u njšvama, po hàljinama, me|u ršbama, krävama;
Koprivna:
`ènama, }érkama, }èrama, c¡rama, óvcama, k¡}ama, s mä~kama, po p¡{kama, däo bàlduzama, újnama, ò kravama;
Gata:
pò banjama, ù banjama, krävama, sa `ènama, pò sobama, ù
{umama, nà njivama;
Miostrah:
ù ku}ama, sa vòdama, ù knjigama, däo `ènama, c¡rcama,
óvcama;
Suha~a:
rùkama, nògama, po nògama, na rùkama, ù ku}ama, sa
óvcama;
Ora{ac:
rùkama, nògama, po rùkama, pö ku}ama, me|ù knjigama,
nà njivama;
]orali}i:
nògama, rùkama, sa `ènama, pod óvcama, me|u `ènama, sà
curama, me|u dŸ`avama, ò {ljivama;
Mala Kladu{a:
rùkama, nògama, k¡}ama, me|ù ku}ama, pò ku}ama, nà
njivama, sa ¡~enicama.
113
Asim Peco: Knjiga IV
Na {irem podru~ju zapadne Bosne bilje`eni su i druga~iji
oblici za neki od ovih pade`a, posebno za lokativ. Tako iz ijekavskih govora ove zone ima potvrda i za ovakve oblike lokativa
mno`ine:
nà nugü, po nùgü (B. Grahovo, Drvar), nà nogü, pò nogü
(B. Novi, Jasenica Srpska); tako i: na rùkü, po rùkã;
kao i:
nògami, rùkami (iz istih mjesta). De{i} iz ijekavskih govora
ove zone navodi vi{e potvrda sa obli~kim zavr{etkom -ami
u sva tri ova pade`a: v£bami, glávami; àljinami; u baràkami,
pó bolnicami (op. cit., 233-234).
U svim ovim pade`ima De{i} je bilje`io i oblike sa nastavkom -a:
ka së ì{lo óvca, svak je òti{ã svòijë k¡}a; sa `èna, potklúpa;
u àljina, ù babina (op. cit., 232-233).
U mom materijalu na{la su se samo nekolika primjera za
ovakve oblike:
bila je u bàbïnja (Jezero), sätran sa cìpela (Orljani), šde po
kafánã (Pe}igrad), pô|em po lšvada (Dobrenica), up. i: da
måtnü krävam (Dobrenica).
U govoru Imotske krajine i Bekije ova tri pade`a imaju
obli~ke nastavke: -on, -am, -an, -om, iman/imon ([imundi}, op.
cit., 106).
Na{ govor, kao {to primjeri potvr|uju, ovdje pokazuje izrazitu progresivnost. I to bi govorilo o njegovoj individualnosti
i samostalnom razvojnom putu. Kao {to ijekavski govori ove
zone nisu ni u drugim osobinama uticali na mijenjanje njegove
strukture, tako oni nisu uticali ni na njegove oblike. Pojava oblika
na -a, koja je tako ~esta u ijekavskim govorima zapadne Bosne,
114
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
ovdje je, sasvim sigurno, skoro i neprimjetna. Ona nekolika primjera su, svakako, nedovoljna za bilo kakvo uop{tavanje.
Imenice `enskoga roda na -ica, a koje ozna~avaju suprugu,
imaju u ovom govoru druga~iji akcenat od onoga koji ima osnovno
ime – u na{em slu~aju hipokoristik sa tipiziranim i akcentom i
promjenom (Mého-Méhë, Íbro-Íbrë) i prisvojni pridjev od kojega
se izvodi ova imenica `. r. Pa tako prema prisvojnim pridjevima
Mújin, Íbrin, nazivi za supruge imaju akcenat povu~en prema
kraju rije~i: Mujìnica/Mujìnca, Ibrìnica/Ibrìnca, Muhìnica/Muhìnca, Mahìnica/Mahìnca, Hajrìnica/Hajrìnca, Be}ìnica/Be}ìnca, Hasìnica/Hasìnca, Husìnica/Husìnca i sl.
Ovo govorno podru~je, istina, pru`ilo je potvrdu i za isto~nobosanski akcenatski tip ovih imenica, tj. potvrdilo je i akcenat
na penultimi, i tu kao dubletni: Mehinìca/Mehìnica, ali bez du`ine
na inicijalnom slogu, kako je to, po pravilu, u isto~nobosanskom
ijekavsko{}akavskom govornom tipu (v. kod Brozovi}a, BHDZb.,
II, 111). Uz to, materijal prikupljen za b-h dijalektolo{ki atlas
potvrdio je na ovom govornom podru~ju i tipi~ne hercegova~ke
akcente kod ovoga tipa imenica `enskoga roda: Méhinica/
Méhïnca. Posljednji akcenatski tip konstatovan je u zoni Jajce
– Banja Luka – Bosanska Gradi{ka, {to se mo`e posmatrati u
sklopu {ire govorne zone, i {to prelazi granice i-{}a govora. Sa
na{ega govornog podru~ja (govorni tip o kome je ovdje rije~, a
koji je ome|en u prvom dijelu ovoga rada, ne prelazi granicu
koja se prote`e od B. Dubice do Bosanskog Petrovca – isto~nije
od ove granice nalazi se drugi govorni tip; v. BHDZb., I, str. 9
i kartu na str. 83); ovaj tip imenica sa inicijalnim akcentom (tip
Méhinica) potvr|en je samo iz M. Dubovika (B. Krupa, srpsko
stanovni{tvo) i Bu`ima (B. Krupa, muslimansko stanovni{tvo).
Dakle, na dosta malom prostoru, zato se taj akcenatski tip ovdje
ne mo`e smatrati tipi~nim.
Prema cjelokupnom sagledavanju ove problematike na na{em govornom podru~ju moglo bi se re}i da je akcenatski tip
115
Asim Peco: Knjiga IV
Mehìnica/Mehìnca karakteristi~an za ovaj govor isto onako kao
{to je Mehinìca tipi~no za ije-{}a isto~nobosanske govore ili
Méhinica za centralnohercegova~ki govorni tip.
Alternativni akcenat Mehinìca pored zapadnobosanskog
Mehìnica, kako pokazuje Brozovi}eva karta data izme|u str. 110
i 111 BHDZb-a druga knjiga, sasvim je izolovan i za njega nema
potvrda ni u jednom drugom punktu ~iji je materijal obra|en
u ovoj knjizi Zbornika, a koji zahvata skoro cijelu Bosansku
krajinu. To bi, opet, govorilo da to i nije tipi~an akcenat za ovo
govorno podru~je. Interesantno je, u vezi sa ovim ukazati na
rasprostiranje hercegova~kog akcenatskog tipa Méhinica. Kao
{to se vidi iz Brozovi}eve karte, taj akcenatski tip se uklinio
izme|u zapadnobosanskog Mehìnica i to na dosta izolovanom
prostoru od Sanskog Mosta do Bosanske Krupe. Potvr|en je,
naime, u punktovima: G. Kamengrad, Mali Dubovik i Bu`im.
Nije isklju~eno da je to bila osobina samo odre|enih lica iz tih
mjesta, lica koja su uzeta za informatore. U svakom slu~aju takav
akcenat ne ~ini organsku cjelinu sa govorom kao dijalekatskom
posebno{}u.
Posebno je pitanje, a ono i nije isklju~ivo akcentolo{ke
prirode, kako objasniti ove razlike u istom tvorbenom tipu
imenica, kako objasniti trojak akcenat ovih imenica: Méhinica-Mehìnica-Mëhinìca?
Ima ovaj govor jo{ jednu osobinu koja ga, da uka`emo
samo na to podru~je, odvaja od hercegova~kih govora, kako
isto~no tako i centralnohercegova~kih govora. To je akcenat
muslimanskih li~nih imena koja stoje prema mu{kim imenima
orijentalnog porijekla, naravno sa obli~kim nastavkom -a. To su
imena tipa:
a) Hálida : Hálid
Rásima : Rásim
Ásima : Ásim
116
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Árifa : Árif
Váhida : Váhid.
b) Muhárema : Muhárem.
U drugim na{im govorima, koliko mi je poznato, a sigurno
je tako u hercegova~kim govorima, imenice `enskoga roda ovoga
tipa obrazovanja, tj. koje nastaju morfolo{kim uobli~avanjem od
mu{kih li~nih imena, imaju povu~en akcenat prema kraju rije~i.
Dakle: Asìma : Ásim; Rasìma : Rásim; Fadìla : Fádil; Arìfa :
Aríf.
Imena tipa Muharema imaju akcenat iste prirode, na istom
mjestu kao i kod mu{kih imena, samo se razlikuje kvantitet
akcentovanog sloga: Muhàrema : Muhárem. U na{em govoru,
kao {to smo vidjeli, ne dolazi ni do takve diferencijacije. I tu je
morfolo{ki znak jedino distinktivno obilje`je roda.
I ovo je jedna od tipi~nijih osobina na{ega govora. Za sada
ne bih mogao re}i koliki je njen areal i da li ona prelazi granice
zapadnobosanske ikavsko{}akavske zone. Mo`e se ovdje jo{ re}i
da na tu osobinu ne ukazuje ni, ina~e vrlo korisna i informativna,
monografija Ismeta Smailovi}a: Muslimanska imena orijentalnog
porijekla u Bosni i Hercegovini (Institut za jezik i knji`evnost u
Sarajevu, 1977, 64-66) i da ovakav akcenat nemaju ona `enska
imena koja u nominativu imaju obli~ki nastavak -e. Ta imena,
naime, imaju tipizirani akcenat – penultima: Kadíre, Muníre :
Kádir, Mùnïr.
Kako objasniti ovaj akcenatski tip u na{em govoru? ^ini se
da obja{njenje nudi sam govor. U fonetici je vi{e puta isticano
da u ovom govoru imamo osobina koje ga odvajaju od, recimo,
hercegova~kih govora, a koje su bli`e izvornoj fonetskoj vrijednosti. Otuda u na{em govoru {eker, gerdan, prema {e}er,
|erdan u ve}ini drugih {tokavskih govora. Na{ govor, isto tako,
ima i `enska li~na imena na -e, tip Halime, Hanife, kako ta imena
glase i u jeziku iz kojeg su preuzeta, u turskom jeziku. To bi, dalje,
117
Asim Peco: Knjiga IV
moglo da upu}uje i na odgovor o porijeklu akcenta na inicijalnom
slogu `enskih imena tipa Ásima, Rásima. Taj akcenat je preuzet,
ali intonaciono modifikovan, iz jezika koji nam je i donio ta imena.
Sva ova imena, naime, imaju u jeziku davaocu dug inicijalni slog
i kada imenuju mu{ka i kad imenuju `enska lica. Tu je: Äsim-’Äsimä, Hãlid-Hãlidä-Hãlide (tur.), Rãsim-Rãsimä-Rãsime (tur.),
Ärif-’Ärifä (arapski), Vãhid-Vãhidä (ar.). Ovo bi govorilo da je
na{ govor, i u ovoj osobini, bio pod intenzivnijim uticajem jezika
davaoca i da se tu nije mogao nametnuti akcenatski obrazac
ovih imena na{ega jezika, kako je to bilo u hercegova~kim
govorima gdje pored morfolo{kog obilje`ja postoji i akcenat kao
diferencijalni znak – up. Ásim : Asìma i sl.
Kada je rije~ o problemu akcenata ovih li~nih imena
u na{em govoru da uka`emo i na to da takva imena, imena
orijentalnog porijekla, ~ine posebnu akcenatsku kategoriju u na{oj
antroponimiji. A tu, opet, uvijek se misli na dvoslo`na imena u
mu{kom rodu, imamo tri akcenatska tipa. Prvi tip ima isti akcenat
i u mu{kom i u `enskom rodu. To je tip Ìsmet-Ìsmeta odnosno:
Fádil-Fádila. Drugi tip ima povu~eni akcenat prema kraju kada
imenuje `ensko lice, tip: [èfïk-[efíka.
Nekoliko potvrda za sva tri tipa:
a) Ìsmet-Ìsmeta, Rìfet-Rìfeta, Rìfat-Rìfata, Ànel-Ànela, Ènez-Èneza, Sàfet-Sàfeta, Sàfer-Sàfera.
Zna~ajno je ista}i da ovaj tip li~nih imena ima u jeziku davaocu samo potvrde za oblike mu{kog roda. Njihov `enski par je
na{a jezi~ka tvorevina (up. kod Smailovi}a s. v. Ismeta “Izvedeno
od m. imena Ismet dodavanjem na{eg nast. -a za `enski rod”, i
svuda tako).
Fádil-Fádila, Ásim-Ásima, Átif-Átifa, Hálid-Hálida, Rásim-Rásima, Váhid-Váhida, Hámid-Hámida, Fáhir-Fáhira.
Ovaj akcenatski tip karakteri{e na{ i-{}a govor. U Banjoj Luci
ve} imamo tip Fádil-Fadìla, kako je i u govorima Hercegovine.
118
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Ovdje je ve} re~eno da je taj akcenatski tip bli`i po svom mjestu
akcenta, u oba roda, izvornom izgovoru ovih imena.
U ostalim krajevima Bosne, ako je suditi prema Smailovi}u
(op. cit.) i [kalji}u (Rje~nik turcizama u srpskohrvatskom jeziku),
i u hercegova~kim govorima, imamo samo tip Fádil-Fadìla, gdje
pored morfolo{ke razlike i akcenat ima semanti~ko diferencijalni
karakter.
b) [èfïk-[efíka, Rèfïk-Refíka, Sìdïk-Sidíka, Àbãz/Àbãs-Abáza, Àlmãz/Àlmãs-Almáza/Almása, Àzïz-Azíza, Dèrvï{-Derví{a, D`èvãd-D`eváda.
Istina je da }e se sresti po koje ime ovih tipova koje iska~e
iz svoje grupe. Tako imamo:
Èmïn, Èmin, Emína, Èmïr : Èmìra, pored Èmira, Emíra,
Ènïs-Enìsa, Fèrïd : Ferìda, D`èmïl : D`emìla.
Da bi se objasnio ovaj nesklad, trebalo bi svako od tih imena
posebno obraditi – i u na{em jeziku i u jeziku davaocu.
I m e nic e ` e n s k o g r o d a n a s u g lasnik
a) Pisana rije~
Ni ova skupina imenica u svojoj promjeni ne pru`a ni{ta
posebno. U jednini su zastupljeni oblici koje i danas imamo:
genitiv jednine:
proti pomo}i, zle ri~i, da biste pomo}i ne kratili, cezaroue
zuitlozti;
dativ jednine:
i ostaloi gospodi;
instrumental jednine:
na{om ri~ju gospockom, svom svoom mo}ju, s va{om ri~iiu,
s velikom `alostiu;
119
Asim Peco: Knjiga IV
lokativ jednine ima standardni oblik, na -i:
u ovoliki varo{i (Lopa{i}, op. cit., 246).
Za instrumental mno`ine imam potvrde la`mi i la`ma: ipak ga
Berek s la{ma sa suoio glauo o~inio, i { nim se oprostio; a u istom
tom pismu (pisao ga je u Dubici “oko god. 1664. Dubi~ki ha|i (!)
Solfikar-aga”) nalazimo i onaj drugi oblik ovoga pade`a:
– da e Berek Mikola na{oi robini Iagi~i { negouim golemim
la`mi, noi siroma{i~i, golemo napraui~o o~inil – (Starine, XI, 111).
Kao {to vidimo, u istoj slu`bi javlja se i stari oblik instr. mn.
(la`mi) i dvojinski oblik (la`ma).
b) Savremeno stanje
Imenica k}er ovdje se javlja u nekoliko fonetskih likova, i
to: }er, }i; }era, }erka.
Prva dva lika imaju promjenu imenica `. r. na suglasnik: }i-}eri, instr. }eri, nom. pl. }eri, gen. pl. }eri.
Ovakva je promjena ~esta u zapadnobosanskim ikavsko{}akavskim govorima. Istina, pored oblika nominativa }i u zavisnim pade`ima mogu se javiti oblici: }ere-}eri-}erom, up.:
}èrë, }èrõm (Spahi}i, Bare);
{to zna~i da se tu uop{tavaju oblici ove imenice sa promjenom
po -a osnovama: }era-}ere-}erom. Takva promjena je poznata i
na {irem podru~ju zapadne Bosne.
Instrumental jednine od imenica ove vrste je, obi~no, na -i:
Orljani:
s kòsti, s tôm rî~i;
Spahi}i:
sa ~â|i, sa mâsti, sa söli, sa glâdi;
Ora{ac:
s òtõm z¡~i (zu~);
120
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Jezero:
s mòjõm k¥vi, s tôm lä`i, s pämëti;
Ostro`ac:
sa z¡~i;
Bare:
sa z¡~i, sa kösti;
Koprivna:
sa z¡~i;
B. Krupa:
s k¥vi, sa `ê|i;
Dobrenica:
glâdi, mâsti, k¥vi, ~â|i, zäpovjëdi, kösti;
Iza~i}:
~â|i, k¥vi, mâsti, glâdi, kösti;
]orali}i:
~â|i, k¥vi, mâsti, glâdi, zäpovijëdi, kösti;
Jezersko:
~â|i, k¥vi, mâsti, zäpovïdi, kösti;
Bu`im:
~â|i, k¥vi, mâsti, glâdi, zäpovidi, kösti;
M. Kladu{a:
~â|i, k¥vi, zäpovïdi, kösti;
B. Otoka:
s kösti, s tôm lä`i;
B. Dubica:
s k¥vi, sa zäpovïdi;
B. Kostajnica:
s k¥vi, s mâsti, s tôm lä`i;
121
Asim Peco: Knjiga IV
B. Novi:
s mâsti, s tôm ršjë~i;
B. Petrovac:
s k¥vi, s tôm lä`i;
Cazin:
s tôm zäpovïdi, s nä{õm k¥vi;
Golubi}:
s tôm lä`i;
Grmu{a:
s nä{õm k¥vi, sa zäpovïdi;
Gata:
s tôm lä`i, s tôm stvâri;
Klisa:
s tôm stvâri, s nä{õm k¥vi;
Kulen-Vakuf:
stvâri, s tôm rî~i;
V. Kladu{a:
s tôm rî~i, s tôm zäpovïdi;
Kamenica:
s tôm stvâri, s tôm rî~i;
Jasenica:
s k¥vi, s nä{õm rî~i;
Jelini}:
s k¥vi, sà tõm stvâri;
Miostrah:
s tôm stvâri, nä{õm k¥vi;
Pe}igrad:
s tôm stvâri, s nä{õm k¥vi;
122
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Podzvizd:
s tôm stvâri, k¥vi, z glâdi;
Ribi}:
stvâri, s tôm rî~i;
Sokolac:
s tôm stvâri, s tôm rî~i;
Srbljani:
sà tõm stvâri, s nä{õm k¥vi, s k¥vi;
Stijena:
s k¥vi, s tôm nîti;
Todorovo:
s köko{i, sà tõm stvâri, s k¥vi;
Trnovi:
s k¥vi, sà tõm stvâri;
Turija:
s k¥vi, s tôm stvâri, s köko{i;
Vinica:
z glâdi, s tôm stvâri;
Vrnogra~:
s tôm stvâri, s k¥vi, s köko{i.
Javlja se i oblik instrumentala na -ju:
Jezero:
s tvòjõm pämë}u, sa vlâ{}u, sa `ê|u; up. tu i s glâ|i;
Ostro`ac:
svòjõm vlâ{}u;
Koprivna:
sa `ê|u; up. i sa glâ|om;
B. Krupa:
k¥vlju.
123
Asim Peco: Knjiga IV
Nisu rijetki slu~ajevi da se u ovom pade`u jave i druga~iji
obli~ki nastavci.
Pored navedenih oblika: s glâ|i (Jezero), sa glâ|om (Koprivna), up. jo{ i ove oblike:
k¥vim (Jezersko), sölim (Jezersko), sölom (M. Kladu{a), mâstom (M. Kladu{a), mâsti/mâstom (Bu`im), glâ|om (M. Kladu{a).
Sa {ireg podru~ja zapadne Bosne, prema Upitniku za
ispitivanje tih govora, nalazimo jo{ i: ~â|om, ~ä|im, k¢vljõm,
kŸvim, mâ{}om/mâsti, mâstom, glâdi/glâdom, glâdim, sölim,
sölom, kò{}õm, köstim (v. BHDZb., II). To govori da je promjena
ovih imenica po starom obrascu: kost-kosti-ko{}u dosta ugro`ena.
Iako se u ve}ini slu~ajeva i dalje zadr`ava nominativ na suglasnik,
zavisni pade`i, posebno instrumental, poprimaju obilje`ja imenica
`. r. na -a. To potvr|uju oblici: ko{}õm, gla|õm, krvljõm, ~a|õm
gdje se na okrnjeni oblik instrumentala dodaje nastavak -om:
krvlj(u) + om.
Istina, nisu nepoznati ni slu~ajevi prelaska ovih imenica u
kategoriju imenica mu{koga roda: mastom, gladom, solom, {to
nije osobina samo ovih govora.
Na{ materijal potvr|uje, makar i u malom broju, postojanje
oblika instrumentala na -ju. Za takve oblike ne znaju ijekavci ove
bosanske zone (v. kod De{i}a, op. cit., 236).
Genitiv mno`ine
Obli~ki zavr{etak genitiva mno`ine, po pravilu je -i:
Orljani:
kòstï, }èrï, nò}ï, kápï;
Spahi}i:
kápï, nò}ï, }èrï, kòstï;
Ora{ac:
rí~ï, kòstï, }èrï, kápï;
124
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Bu`im:
bŸvï, kòstï, kápï, rí~ï, }èrï;
Biha}:
rí~ï, }èrï, kápï, nò}ï, kòstï;
Jasenica:
}èrï, kápï, nò}ï, stvárï;
Bare:
}èrï, nò}ï, stvárï, kápï, nò}ï;
Turija:
stvárï, nò}ï, kápï;
Vrsta:
kòstï, nò}ï;
B. Krupa:
kòstï, zapovŒédï, nò}ï;
Jezersko:
kòstï, stvárï;
M. Kladu{a:
zapovídï, kòstï, kápï;
Ostro`ac:
tîh vlástï, kápï, stvárï, nò}ï;
Dobrenica:
kòstï, kápï, vlástï, }èrï;
Iza~i}:
kòstï, kàpï, nò}ï, stvárï;
]orali}i:
kòstï, kápï, nò}ï;
B. Krupa:
kòstï, nò}ï, vlástï;
125
Asim Peco: Knjiga IV
Koprivna:
vlástï, nò}ï, kòstï, kápï;
B. Dubica:
od tîh vlástï, tîh stvárï, nò}ï, nítï;
B. Novi:
zapovídï, vlástï, stvárï;
B. Petrovac:
vlástï, }èrï, kòstï, nò}ï;
Cazin:
nò}ï, kòstï, kápï;
]ukovi:
nítï, vlástï, kokò{ï, nò}ï, stvárï;
Golubi}:
kokò{ï, kòstï, vlàstï, nítï;
Grmu{a:
kokò{ï, stvárï, }èrï;
Gata:
bolèstï, nítï, vlástï, }èrï;
Klisa:
nò}ï, kokò{ï, stvàrï;
Kulen-Vakuf:
bolèstï, tîh nápast„, stvárï;
V. Kladu{a:
nò}ï, stvárï, vijéstï, bolèstï;
Jelini}:
kòstï, vijéstï, nòvost„;
Miostrah:
nò}ï, bolèstï, stvárï;
126
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Pritoka:
stvárï, kòstï, nò}ï;
Pe}igrad:
bolèstï, nò}ï, kòstï, stvárï;
Podzvizd:
kòstï, stvárï, nò}ï, pè}ï;
Ribi}:
kòstï, vlástï, bolèstï;
Sokolac:
bolèstï, kápï, nítï, kòstï, pè}ï;
Srbljani:
tîh dú`nost„, kòstï, vlástï;
Stijena:
kòstï, bolèstï, stvárï, }èrï;
Todorovo:
kòstï, stvárï, vlástï, }èriï;
Trnovi:
stvárï, vlástï, bolèstï;
Vinica:
bolèstï, stvárï, }èrï, pè}ï.
Rijetko se javlja ovaj oblik sa nastavkom -iju:
Ora{ac:
kokò{ijü, kòstijü;
Biha}:
kokò{ijü, kòstijü;
Dobrenica:
kokò{ijü;
127
Asim Peco: Knjiga IV
Iza~i}:
kokò{ijü, kòstijü;
]orali}i:
kokò{ijü;
Jezersko:
kokò{ijü/kokó{ã, nìtijü;
Suha~a:
kokò{ijü;
Bu`im:
kokò{ijü;
Jasenica:
kokò{ijü, kòstijü;
M. Kladu{a:
kokò{ijü, kòstijü;
Spahi}i:
kokò{ijü, kòstijü;
Ostro`ac:
kokò{ijü;
Bare:
kokò{ijü, kòstijü;
Koprivna:
kokò{ijü, kòstijü.
Dativ, instrumental i lokativ mno`ine
I tu je zastupljen obli~ki sinkretizam:
Jezersko:
uspi kokò{ima, s tîm rí~ima, po njègovïm rí~ima;
128
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Spahi}i:
kokò{ima/kokò{ma, stvárima/stvárma, rí~ima/rí~ma, }èrima
/}èrama;
Ora{ac:
kòstima, rí~ima, stvárima, nítima;
@egar:
s kòstima, pò tïm stvárima, na rí~ima;
Dobrenica:
s kokò{ima, pot kápima, u stvárima;
Orljani:
kápima, vlástima, stvárima, rí~ima;
Turija:
kokò{ima, stvárima, rí~ima;
Bare:
na kòstima, báci kokò{ima, me|u kápima, na rŒé~ima, u
stvárima;
Koprivna:
s kòstima, u rí~ima/rí~ma, kokò{ima, kápima;
B. Krupa:
kokò{ima/kokò{ma, kápima, kòstima, stvárima;
Bu`im:
kòstima, kokò{ima, nò}ima, kápima;
Jasenica:
kokò{ima, stvárima, nò}ima, nítima;
Ostro`ac:
stvárima, kápima, nò}ima, kokò{ima;
Biha}:
stvárima, nò}ima, kápima, zapovídima, kòstima, nítima;
129
Asim Peco: Knjiga IV
M. Kladu{a:
stvárima, nò}ima, kòstima, kápima;
]orali}i:
}èrima, kòstima, rí~ima, kokò{ima;
Iza~i}:
kokò{ima, stvárima, kòstima, rí~ima;
Gata:
kokò{ima, kòstima, nò}ima, rí~ima;
Cazin:
kokò{ima, kòstima, nò}ima, nítima, rŒé~ima/rí~ima;
B. Petrovac:
kokò{ima, nò}ima, stvárima, rí~ima;
B. Dubica:
kokò{ima, kòstima, nò}ima, stvárima, nítima, rijé~ima;
B. Novi:
kokò{ima, kòstima, nítima, vlástima, zapovŒédima, nò}ima;
B. Kostajnica:
stvárima, kòstima, nítima, bolèstima;
Gata:
bolèstima, kòstima, }èrima, stvárima, vlástima, kokò{ima;
Grmu{a:
u bolèstima, o tîm vlástima, na stvárima;
Klisa:
sa {}èrima, me|u stvárima, o bolèstima, kokò{ima;
Kulen-Vakuf:
s tîm vlástima, nò}ima, o tîm stvárima, kokò{ima;
Jelini}:
nò}ima, stvárima, o bolèstima, kokò{ima, }èrima;
130
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Pritoka:
u vlástima, nò}ima, sa stvárima, o kokò{ima;
Pe}igrad:
nò}ima, bolèstima, vlàstima, dâj kokò{ima;
Podzvizd:
kòstima, nò}ima, po kòstima, sa kokò{ima;
Ribi}:
sa kòstima, po stvárima, u bolèstima;
Srbljani:
sa vlástima, o bolèstima, kokò{ima;
Stijena:
sa vlástima, nò}ima, bolèstima, kokò{ima;
Todorovo:
kòstima, kokò{ima;
Trnovi:
vlàstima, nò}ima;
Vinica:
}èrima, kokò{ima.
P r o m j e n a k o l e k t i v n i h i m e n ica na -ad
Kolektivne imenice na -ad, kao {to je poznato, nejednako se
mijenjaju u na{im dijalektima i njihovim govorima. U jednom od
ranijih svojih radova, ja sam konstatovao postojanje triju razli~itih promjena ovih imenica, i to: u jednim govorima te imenice
znaju samo za oblike jednine (neki govori Crne Gore); u drugoj
grupi ove imenice imaju u 3, 6. i 7. pade`u mno`inske oblike (znatno je ve}i broj govora sa ovakvom promjenom); u tre}oj grupi
nalazimo one govore u kojima imenice na -ad imaju i u genitivu
oblik mno`ine (v. o tome Na{ jezik, n. s. VII, 1955, str. 234-246).
131
Asim Peco: Knjiga IV
Na{ govor pripada drugoj grupi, tj. pored oblika jednine u
nominativu i genitivu tu nalazimo mno`inske oblike u dativu,
instrumentalu i lokativu mno`ine:
Spahi}i:
tålãd-tålãdi-tåladima, järãd-järãdi-järadima, közlãd-közladi-közlãdima, ~åljãd-~åljadi-~åljãdima, vš`lãd-vš`lãdi-vš`lãdima, pšlãd-pšlãdi-pšlãdima;
Pokoj:
ùnu~ãd-ùnu~ãdi-ùnu~ãdima,järãd-järãdi-järãdima/järãdma,
tålãd-tålãdi-tålãdima/tålãdma;
B. Petrovac:
ùnu~ãd-ùnu~ãdi-ùnu~ãdima, köpilãd-köpilãdi-köpilãdima;
Jezero:
~åljãd-~åljãdi-~åljãdima, tålãd-tålãdi-tålãdima, b¡jãd-b¡jãdi-b¡jãdima;
Ostro`ac:
vš`lãd-vš`lãdi-vš`lãdima, ùnu~ãd-ùnu~ãdi-ùnu~ãdima, tålãd-tåládi-tålãdima;
Biha}:
järãd-järãdi-järãdima, tålãd-tålãdi-tålãdima, ~åljãd-~åljãdi-~åljãdima, pšlãd-pšlãdi-pšlãdima, g¡{~ãd-g¡{~ãdi-g¡{~ãdima;
Koprivna:
järãd-järãdi-järãdima, tålãd-tålãdi-tålãdima, ùnu~ãd-ùnu~ãdi-ùnu~ãdima, köpilãd-köpilãdi-köpilãdima, ~åljãd-~åljãdi-~åljãdima, b¡jãd-b¡jãdi-b¡jãdima;
B. Krupa:
pšlãd-pšlãdi-pšlãdima, tålãd-tålãdi-tålãdima, g¡{~ãd-g¡{~ãdi-g¡{~ãdima;
132
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
]orali}i:
järãd-järãdi-järãdima/järãdma, präsãd-präsãdi-präsãdima/
präsãdma, tålãd-tålãdi-tålãdima/tålãdma;
Iza~i}:
järãd-järãdi-järãdima/järãdma, tålãd-tålãdi-tålãdima, ~åljãd-~åljãdi-~åljãdima, ùnu~ãd-ùnu~ãdi-ùnu~ãdima, sšro~ãd-sšro~ãdi-sšro~ãdima, cšgan~ãd-cšgan~ãdi-cšgan~ãdima,
köpilãd-köpilãdi-köpilãdima/köpilãdma;
Bu`im:
tålãd-tålãdi-tålãdma, järãd-järãdi-järãdima, ~åljãd-~åljãdi~åljãdma;
Turija:
pä{~ãd-pä{~ãdi-pä{~ãdima, tålãd-tålãdi-tålãdima, {tånãd{tånãdi-{tånãdima;
Klisa:
tålãd-tålãdi-tålãdima/tålãdma, ~åljãd-~åljãdi-~åljãdima/~åljãdma;
Gata:
tålãd-tålãdi-tålãdima/tålãdma, jänjãd-jänjãdi-jänjãdima/jänjãdma, köpilãd-köpilãdi-köpilãdima/köpilãdma;
Kulen-Vakuf:
tålãd-tålãdi-tålãdima/tålãdma, sšro~ãd-sšro~ãdi-sšro~ãdima
/sšro~ãdma;
Vrsta:
tålãd-tålãdi-tålãdima, ~åljãd-~åljãdi-~åljãdima;
Cazin:
~åljãd-~åljãdi-~åljãdima, tålãd-tålãdi-tålãdima;
Kamenica:
~åljãd-~åljãdi-~åljãdima, järãd- järãdi-järãdima;
133
Asim Peco: Knjiga IV
Miostrah:
tålãd-tålãdi-tålãdima, ~åljãd-~åljãdi-~åljãdima;
Ora{ac:
~åljãd-~åljãdi-~åljãdima, vš`lãd-vš`lãdi-vš`lãdima;
Podzvizd:
pä{~ãd-pä{~ãdi-pä{~ãdima/pä{~ãdma, tålãd-tålãdi-tålãdima
/tålãdma;
Jezersko:
präsãd-präsãdi-präsãdima, järãd-järãdi-järãdima;
Dobrenica:
d¥vljãd-d¥vljãdi-d¥vljãdima.
Obli~ki zavr{eci -ima/-ma bi}e, na terenu, ~e{}i, tj. ~e{}e }e
se javljati dubletni oblici nego {to to dati materijal pokazuje. Ali,
ovdje je dato onakvo stanje kakvo se na{lo u mojim zabilje{kama
sa terena.
U na{em govoru javi}e se i oblici dativa, instrumentala i
lokativa bez uop{tenog nastavka -ma, to jest i u tim oblicima }e
biti oblik genitiva jednine:
]orali}i:
järãdi, ~åljãdi;
Iza~i}i:
~åljãdi;
Bu`im:
~åljãdi (lok.).
Iz Male Kladu{e ima potvrda i za oblik: jarádï (genitiv),
~eljádï (lokativ).
I ina~e u ovom dijelu Bosne imamo nestabilnu promjenu
imenica na -ad. U materijalu koji je sakupljen za dijalektolo{ki
atlas preovla|uju oblici tipa: ~åljãd-~åljãdi-~åljãdima/~åljãdma,
134
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
ali se javljaju i oni tipa ~åljad-~åljãdï-~åljãdi, rje|e tipa: ~åljãd-~åljãdï-~åljãdï. Sli~no stanje na{ao je i De{i} u ijekavskim
govorima ove bosanske zone (op. cit., 237).
O nekim specifi~nostima
zapadnobosanske antroponimije
Poznato je da se u na{em jeziku na razli~ite na~ine oslovljava
neko lice kada mu se `eli ukazati i ljubav i po{tovanje. Naj~e{}i su
oblici takvih imena dvoslo`ni, i imaju tipizirani akcenat: u govorima
sa novo{tokavskom politonijom, to jest, u govorima koji imaju
~etvoroakcenatsku sistemu, ta imena imaju dugouzlazni akcenat
na inicijalnom slogu. To su imena tipa Jóvo, Ráde, Mújo, Súle,
Ívo, odnosno: Jóva, Péra, Íva. Istina, u nekim krajevima javi}e se
i druga~iji oblici, oni tipa H¡sa, Jöva, ¯va. Promjena tih imena nije
ujedna~ena. U jednim na{im govorima ta imena imaju promjenu
po obrascu imenica mu{koga roda na suglasnik, tj. tamo imamo
Jóvo-Jóva-Jóvu, Súle-Súla-Súlu. Takav tip promjene imamo u
govorima isto~nohercegova~kog tipa. U drugim govorima, pak,
i imena sa nominativnim zavr{etkom na -o imaju promjenu po
obrascu imenica `enskoga roda na -a: Jóvo-Jóvë-Jóvi, Súle-SúlëSúli. Naravno, takvu promjenu imaju i sva mu{ka imena na -a,
bez obzira na to kakav akcenat ona imaju u nominativu jednine:
Jóva-Jóvë-Jóvi, Jöva-Jövë-Jövi. Ove dvije vrste mu{kih li~nih
imena, imala ona danas hipokoristi~ki karakter ili ne, svejedno,
nalazimo u svim ostalim bosansko-hercegova~kim govorima.
To }e re}i i u ostalim (i)jekavskim govorima ovih podru~ja i u
ikavskim govorima kako Bosne tako i Hercegovine. Promjenu po
obrascu imenica `enskoga roda nalazimo i u ekavskim govorima
~iji hipokoristici imaju u nominativu vokalski zavr{etak -a: Jóva-Jóvë-Jóvi, Ráda-Rádë-Rádi.
U ikavsko{}akavskim govorima zapadne Bosne, kako je ve}
re~eno, javljaju se i hipokoristici na -e, u oba roda, a ima pojava i
hipokoristika `enskoga roda na -o. Tu, dakle, imamo:
135
Asim Peco: Knjiga IV
a) Mu{ka li~na imena hipokoristi~kog obilje`ja sa nominativom na -e: Ósme, Húse, Háse, Múste, Hrúste; kao i: Pére,
Íve, Júre.
b) @enska li~na imena hipokoristi~kog obilje`ja sa nominativnim zavr{etkom na -e: Káde, Fáte, Súlte, Zláte, Góspe,
Hájre, Núre, \úle, Kádre, Zéjne, Méjre, Míne; kao i: Án|e, Máre,
Káte, Mánde, Lúce, Stáne.
Uz ova imena, na istom podru~ju, imamo i `enska li~na imena
na -e, ali bez hipokoristi~kog obilje`ja. To su imena kao: Alíje,
Aí{e, Selíme, Kadíre, Hanífe, Muníre, ]atíbe, Hajríje, Hasíbe,
Rahíme, Emíne, Hatíd`e, Zemíre, Bajráme, Derví{e, Nazífe,
Fahíre, Halíme, Rukíje, Fazíle. Kao {to se iz navedenih primjera
da zaklju~iti, ova li~na imena nemaju “habitus” hipokoristika:
nisu dvoslo`na, mada im je akcenat uzlazni, ali na penultimi.
c) Kao posebno interesantna imena u ovim govorima, javljaju se `enski hipokoristici na -o: Kádo, Kádro, Hájro, Ájko,
Méjro, D`éhvo, Sévdo, Hánko, Ísmo, Sá}o, Béjzo, Mélko, Rújko,
Béko, Díko, sa punim hipokoristi~kim obilje`jem: dvoslo`na su i
imaju dugouzlazni akcenat na inicijalnom slogu.
U ovu skupinu idu i imena kao: Máro, Bójo, Jánjo, Án|o,
Rú`o, sa manjom frekvencijom nego ona prva, muslimanska.
Nas ovdje interesuju sljede}a pitanja vezana za navedene
hipokoristike:
I. Kolika je area rasprostiranja ovakvih imena, kako onih na
-e, tako i onih na -o?
II. Kako se obja{njava porijeklo imena na -e i dobijanje
njihove dana{nje promjene?
III. Kako se obja{njava porijeklo `enskih hipokoristika
na -o?
136
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
I. Area rasprostiranja hipokoristika tipa Háse, Fáte
[tokavski dijalekat
Dvoslo`na li~na imena, sa prvobitnim hipokoristi~kim obilje`jem, a danas, mo`da, i bez prisutnosti takve semanti~ke komponente, tj. imena tipa Júre, Tóde, Stípe; Máre, Káte, vezana su
za ju`ne i jugozapadne {tokavske oblasti (u ekavskim govorima
nalazimo hipokoristike tipa Míle, Dúle, sa promjenom po obrascu
imenica `enskoga roda na -a; kao i one tipa Râde-Râdeta,
odnosno: Bäne-Bäneta, Dräk~e-Dräk~eta (v. za Leva~ kod R.
Simi}a, SDZb., XIX, 269-282).
Po~etkom ovoga vijeka Milan Re{etar, u poznatom opisu
{tokavskih govora (Der {tokavische Dialekt, Be~, 1907), konstatovao je da se `enska hipokoristi~ka imena na -e javljaju u
ikavskim i ijekavskim govorima od sjeverne Dalmacije preko
Dubrovnika do Crne Gore. Istina, sa nejednakim prozodijskim
i paradigmatskim karakteristikama (up. Máre, Stáne, nominativ
: Mâre, Stâne, vokativ, u sjevernoj Dalmaciji, Dubrovniku i
Ozrini}ima; a Mâre, Stâne, u oba ova oblika u Pr~anju, str. 167).
Van ovih govornih podru~ja, sve prema Re{etaru, obli~ki zavr{eci
nominativa i vokativa mogu biti i konfesionalno uslovljeni,
up.: “Ausserhalb dieses Gebietes bedingt der Unterschied des
Glaubensbekenntnisses auch einen solchen in der Form dieser
Kosenamen: die Orthodoxen haben in der Regel im Nom. die
Endung -a, im Voc. aber -o: nom. Mára, Stána, voc. Mâro, Stâno
usw., die Katholiken und Mohammedaner haben zum Teile e
in Beiden Kasus, wie in Dalmatien und Montenegro, zum Teile
wieder -a, -o, wie die Orhodoxen ausserhalb Montenegros”, a li~na
imena na -e sre}emo u govoru katolika i Muslimana zapadnijih
krajeva koji se grani~e sa Dalmacijom, pa sve do Bosne i Neretve
(na istom mjestu).
[to se ti~e postanka ovih imena, Re{etar je smatrao da su
mu{ki hipokoristici, kao i deminutivi, prvobitno bili na -a, tip
137
Asim Peco: Knjiga IV
Pera, a da su imena na -o, tip Péro, nastala analo{kim putem
uop{tavanjem vokativnog nastavka i za nominativ, dakle Péro
prema Pêro. Promjena ovih imena, kao {to je i ovdje ve} re~eno,
nije jedinstvena: bosanski govorni tip je zadr`ao promjenu po -a
deklinaciji: Péro-Pérë; jugozapad je sa nominativnim zavr{etkom
primio i cijelu paradigmu imenica mu{koga roda, dakle: Péro-Péra.
U sjevernoj Dalmaciji i u Lici, konstatuje Re{etar, javljaju se
i imena sa nominativnim zavr{etkom -e, tip: [íme, ali i tu ostaje
promjena po obrascu imenica `enskoga roda na -a: [íme-[ímë.
Ovakvo stanje, sporadi~no, javlja se i u Dubrovniku (Více), dok
se u govorima Crne Gore javlja i: [îme-[îma, Râde-Râda, tj. sa
promjenom imenica mu{koga roda na suglasnik (isto, str. 164-165).
Nama je danas poznatija geografija rasprostiranja navedenih
hipokoristika, odnosno li~nih imena, na -o, -a i -e nego {to je to
bilo poznato Re{etaru po~etkom ovoga vijeka. Prema postoje}oj
dijalektolo{koj literaturi o rasprostiranju i promjeni ovih imena
danas se mo`e re}i sljede}e:
I. 1. Govori Crne Gore sa arhai~nijom akcentuacijom, tj.
govori zetskog tipa, imaju ovakvo stanje:
a) U mu{kom rodu su hipokoristike tipa Bõlå, Jõlå, Mïlå,
\õlå, K§lå, Gãlå. Promjena je po obrascu li~nog imena Mârko,
dakle: Jõlå- Jõlä-Jõl¡.
b) Za `enska lica imamo tu hipokoristike na -e, tipa: Ån|e,
Mâre, Kâte, Jôke, Jôve, Stâne, Mâ{e, Mâle, Rû`e, Stâke, Stôje,
Dôbre, i na -a: Än|ä, Sëjä, Sënjä, Mãrä, Mïcä (M. Stevanovi},
Isto~nocrnogorski dijalekat, JF, XIII, 61-64).
U crmni~kom govoru, isti govorni tip, nalazimo \ôle, Râde,
iako su tu obi~niji mu{ki hipokoristici na -o: Blâ`o, Mîlo, Pêro,
Râdo. @enska hipokoristi~ka imena tu su obi~no na -a, ali se
javljaju i ona na -e: Gôrde, Mâre, ]âke, Rôse, Mîle, kao manje
obi~na (B. Mileti}, Crmni~ki govor, SDZb., IX, 395-405).
138
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
I M. Pe{ikan za starocrnogorski, srednjokatunski i lje{anski
govorni tip konstatuje postojanje hipokoristika tipa Mâre, Mãrå
(SDZb., XV, 142). Tu se ne navode potvrde za mu{ka li~na imena
hipokoristi~kog obilje`ja sa nominativom na -e.
c) U novopazarsko-sjeni~koj zoni nalazimo hipokoristike
mu{koga roda na -o: Vúko, Lúko, i na -e: Ráde. Promjena obaju
ovih tipova je po obrascu imenica mu{koga roda: Vúko-Vúka,
Ráde-Ráda. Iz toga govornog tipa nema potvrda za `enska
hipokoristi~ka imena na -e (D. Barjaktarovi}, Novopazarsko-sjeni~ki govor, SDZb., XVIII, 84-87).
Kao {to vidimo, arhai~niji ijekavski govori znaju za hipokoristike mu{koga roda i na -o, i na -e. Istina, distribucija im nije
ista. Promjena ovih hipokoristika uvijek je po obrascu imenica
mu{koga roda.
U govoru Bjelopavli}a, koji cjelokupnom svojom strukturom
– ako se uzme kao govorna cjelina – ~ini svojevrstan prelaz izme|u
govora zetskoga i isto~nohercegova~koga tipa, pored Péro-Péra,
Mílo-Míla imamo i Jóle-Jóla, Vúle-Vúla, Lále-Lála, \óle-\óla,
Bóle-Bóla, Ráde-Ráda. @enska hipokoristi~ka imena su na -a:
Mára, Án|a, Jóka, Dára, Spása (D. ]upi}, Govor Bjelopavli}a,
SDZb., XXIII, 72).
2. Ijekavski govori isto~nohercegova~kog tipa znaju za hipokoristike tipa Jóvo, Súle. Promjena je po obrascu imenica mu{koga roda. Rje|e se u tim govorima javljaju `enska hipokoristi~ka
imena na -e. Tako:
a) U pivsko-drobnja~koj zoni pored \úro-\úra, Jóvo-Jóva
imamo i Vúle-Vúla, Jóle-Jóla (J. Vukovi}, Govor Pive i Drobnjaka, JF, XVII, 54).
b) U nik{i}koj govornoj zoni nalazimo pored \úro-\úra,
Ívo-Íva, Péro-Péra i Lále-Lála, Míle-Míla. Za `enske hipokoristike navode se oblici vokativa: Mâro, Kâto, Ån|o, kao ~e{}i,
i Ån|e, Plâne, Stâke, kao rje|i. To bi govorilo da je nominativ
139
Asim Peco: Knjiga IV
“standardni”, na -a (D. Vu{ovi}, Dijalekat isto~ne Hercegovine,
SDZb., III, 35).
c) U govoru dana{nje isto~ne Hercegovine imamo, tako|e,
Jóvo-Jóva, Súle-Súla, ali tu “u jednom dijelu trebinjskog sreza,
u mjestima koja se grani~e sa Dubrova~kom `upom, dvoslo`na
li~na imena sa dugouzlaznim akcentom na prvom slogu, tip
Mara, u nominativu se zavr{avaju na -e: Káte, Máre, Stáne” (A.
Peco, Govor isto~ne Hercegovine, SDZb., XIV, 122). Naravno,
vokativ je: Kâte, Mâre. Interesantno je da tu nema muslimanskih
hipokoristi~kih imena tipa Fáte, \úlse.
U govorima ovoga tipa, dakle, rijetko se javljaju `enska
hipokoristi~ka imena na -e, a i tamo gdje se javljaju, upu}uju
na svoga zapadnijeg susjeda, dubrova~ki govorni tip. Mu{ki
hipokoristici u govorima ovoga tipa, bez obzira na to da li u
nominativu imaju zavr{etak na -o ili -e, mijenjaju se samo po
obrascu promjene imenica mu{koga roda.
d) Posebno mjesto me|u ijekavskim govorima zauzima
dubrova~ki govor, i ina~e, i prema promjeni hipokoristi~kih imena. Naime, tu mu{ka hipokoristi~ka imena koja se u nominativu
zavr{avaju na -o, tip Jóvo, Péro, Lúko, imaju promjenu kao i
isto~nohercegova~ki govori: Péro-Péra-Péru. Li~na imena ovoga
tipa sa nominativom na -e: Více, Pá{e, imaju promjenu imenica
`enskoga roda na -a: Více-Vícë.
@enska hipokoristi~ka imena mogu imati u nominativu i
obli~ki zavr{etak -e: Máre. Naravno, promjena je po -a deklinaciji
(P. Budmani, Dana{nji dubrova~ki dijalekt, Rad, 65, str. 170).
3. U ostalim ijekavskim govorima Hercegovine i Bosne, po
pravilu, imamo Jóvo-Jóvë, Súle-Súlë; Mára-Márë, Fáta-Fátë
i to:
a) U centralnohercegova~kom govornom tipu (od Jablanice
do Zavale u Popovu polju), sa kojim se sla`e i sjevernohercegova~ki govor, imamo Jóvo-Jóvë, Súle-Súlë. Tu }e se javiti i
140
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
imena tipa: Jöva, M¡ja, Räda, S¡la. I ova imena, kao i `enska
tipa Mära, Fäta, zadr`avaju akcenat nominativa u svim oblicima
paradigme. Ni ovaj govorni tip ne zna za `enske hipokoristike na
-e, tip Mare, Fate.
b) Ijekavski govori zapadne Bosne u ovoj osobini se sla`u
sa centralnohercegova~kim govornim tipom. Tu je: Jóvo-Jóvë,
Míle-Mílë, a javlja se i tip: Säva, Mš}a. Istina, tu se javljaju i
mu{ki hipokoristici na -e, tip: Blá`e, Vláde, Ríste. Prema njima, izgleda, ne postoje `enski hipokoristici na -e. Ispitiva~i tih
govora, naime, ukazuju na oblik vokativa tipa Ån|o, Bôso, Stâno, Stôjo u kategoriji imenica `enskoga roda na -a (M. De{i},
Zapadnobosanski ijekavski govori, SDZb., XXI, 228, 239-240,
v. i D. Petrovi}, O govoru Zmijanja, str. 91-92).
4. U govorima zapadne Srbije, koji su i danas djelimi~no
ijekavski, ili do kojih su dopirale ja~e ijekavske migracione
struje, imamo ovakvo stanje:
a) U govoru Gorobilja, kod U`i~ke Po`ege, gdje se i danas
u me|usobnoj komunikaciji upotrebljava isklju~ivo ijekavski
izgovor, nalazimo: Áco-Áca, Bó`o-Bó`a, Búde-Búda, Svéle-Svéla.
@enski hipokoristici su na -a: Bílja, Bísa, Bó`a, odnosno: B¡ba,
za `enski rod i Bö}a, Mška za mu{ki rod (M. Nikoli}, Govor sela
Gorobilja, SDZb., XIX, 704-706).
b) U govoru Lje{tanskog, kod Bajine Ba{te, imamo: Áco,
Bó`o, \óko, Jóvo. Promjena je po obrascu imenica `enskoga roda
na -a: Té{o-Té{ë-Té{i. U tom govoru, me|utim, mu{ka imena na
-e, tip: Vûle, Jôle, Mîle, Cêle imaju promjenu po obrascu imenica
mu{koga roda: Vûle-Vûla-Vûlu, {to je i shvatljivo, s obzirom
na akcenat, dugosilazni. Ali iz toga govora daje se potvrda i za
dativski oblik Jóli. Istina, i to ime zna za promjenu po tipu imena
Marko. U ovom govoru javljaju se i hipokoristici tipa Jöva, Lj¡ba,
Mš}a. Iz ovoga govora navodi se i potvrda za `enski hipokoristik
na -e: Côle, ali, o~igledno, takav na~in tvorbe hipokoristika tu
141
Asim Peco: Knjiga IV
nije produktivan, nego ovo ime ~ini usamljen slu~aj. Uz to, ni taj
hipokoristik, kao ni oni tipa Vûle, Mîle, svojim akcentom ne idu
u grupu pravih hipokoristika, zato se i njihova promjena razlikuje
od onih imena koja imaju sve hipokoristi~ke osobine, tipa Jóvo,
Bó`o (M. Te{i}, Govor Lje{tanskog, SDZb., XXII, 213).
c) U govoru Gru`e, kao krajnje isto~ne granice dopiranja
ijekavskih govornih osobina, nalazimo: Ánto-Ánta, Váso-Vása,
kao tipi~no gru`anska imena (a ona tipa Ánta, Vása, Rája
“preuzeta su iz knji`evnog jezika”). Takvu promjenu imaju i
mu{ki hipokoristici na -e: Ráde-Ráda, Dúle-Dúla, Míle-Míla (I.
Stevovi}, [umadijski govor u Gru`i, SDZb., XVIII, 458-459).
d) U govoru Ma~ve, opet, imamo u jednim mjestima,
zapadna Ma~va, Ándro-Ándrë, kako je u bosanskim govorima;
a u isto~nom dijelu Ma~ve je Ándra-Ándrë, kako je i u ekavskom standardu (B. Nikoli}, Ma~vanski govor, SDZb., XVI,
261-262). U Tr{i}u je: Bóro-Bórë, Drágo-Drágë (B. Nikoli}), a
Vuk je imao: Bo`o-Bo`a (v. P. Ivi}, Pogovor Vukovom Rje~niku,
str. 126).
Kao {to se iz navedenoga da zaklju~iti, ijekavski govori
znaju za dvojaku promjenu mu{kih hipokoristika na -o i na -e.
Isto~niji njihov dio ima promjenu po obrascu imenica mu{koga
roda na konsonant: Jóvo-Jóva, Súle-Súla; zapadniji govori ovoga
narje~ja imaju, po pravilu, promjenu ovih imena po obrascu
imenica `enskoga roda na -a: Jóvo-Jóvë, Súle-Súlë.
Ovo dvojstvo promjene preneseno je i na podru~je zapadne
Srbije gdje se, tako|e, javlja Jóvo-Jóva, ali i Ándro-Ándrë. To
dvojstvo mo`e biti vezano i za migracione struje koje su ovamo
dopirale iz ijekavskih govora. Naravno, na te govore danas vr{i
jak pritisak ekavski standard u kome je, po pravilu, odnos i u
oblicima mu{kih hipokoristika a – e: Jóva-Jóve, i sigurno je da
}e ovaj tip imena u tim govorima sve vi{e dobijati na upotrebi, a
da }e se odnos o – a, ili o – e (Jóvo-Jóva, Jóvo-Jóvë) povla~iti i
142
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
dobijati karakter arhai~nosti, kao {to tu ina~e ijekavske osobine
poprimaju takav karakter.
5. U svim (i)jekavskim govorima koji se nalaze zapadno
od Neretve i Bosne imamo mu{ke hipokoristike tipa Jóvo, Ráde,
odnosno Jöva, Mš}a. Promjena je isklju~ivo po obrascu imenica
`enskoga roda na -a.
a) Tako imamo u Poljicima (Lika): \óko, Jóko, Péro,
\úro, Mí}o, Níd`o, Túmo, odnosno: \öka, Jöka, Påra, \¡ra,
Mš}a, Nšd`a, T¡ma. Ovaj prozodijski paralelizam nalazimo i kod
`enskih imena ovoga semanti~kog obilje`ja: Ána-¨na, Pérsa-Pårsa i sl. Ne navode se potvrde za ovakva imena na -e, bilo
mu{koga, bilo `enskoga roda (D. Pavlica, Akcenatski sistem u
govoru sela Poljica u Lici, Prilozi prou~avanju jezika, 7, Novi
Sad, 1971, 79).
b) U Doljanima, Lika, imamo: Ráde-Rádë, Pépo-Pépë. I tu
se javlja Påpa-Påpë. @enska hipokoristi~ka imena, tako|e, imaju
u nominativu obli~ki zavr{etak -a: Mára, Sáta, Jéla (Lj. Naran~i}: Fonetske i morfolo{ke osobine govora sela Doljana u Lici,
Prilozi prou~avanju jezika, 11, 1975, str. 121, o ovome v. i kod
mene: Pregled srpskohrv. dijalekata, Beograd, 1978, 84).
c) Takvo stanje nalazimo i u govoru Banije i Korduna. Pored
\úro-\úrë, Níko-Níkë, Jóvo-Jóvë, tu je i: Ráde-Rádë, Míle-Mílë.
Uz ova imena idu i ona sa kratkosilaznim akcentom na prvom
slogu: Mš}a-Mš}ë, Säva-Sävë.
U govoru Banije i Korduna imena tipa Stanko, Veljko imaju
promjenu po prvoj deklinaciji: Stânko-Stânka, Vêljko-Vêljka, {to
je i shvatljivo, s obzirom na akcenat – dugosilazni, {to nije odlika
hipokoristi~kih imena (D. Petrovi}, Govor Banije i Korduna,
Novi Sad – Zagreb, 1978, str. 90-91).
6. U prekosavskim ijekavskim govorima nalazimo isto stanje. Tako imamo u govoru ijekavaca Slavonije: Péro-Pérë, Báto143
Asim Peco: Knjiga IV
-Bátë, Jóvo-Jóvë. U slavonskim govorima nalazimo i Töma, Säva
(v. S. Sekere{, Onomastica jugoslavica, II, str. 160).
I u govoru ijekavaca Baranje imamo Péro-Pérë. Tu i:
Mârko-Mârkë-Mârki, Jânko-Jânkë-Jânki. Interesantna je Sekere{ova konstatacija da u govoru Baranje imenice “kao Péra,
Páva ... imaju u gen. sg. uz prijedloge kod, od i sl. stariji nastavak
-i: kod Pávï, kod Stípï, od Mârki, od Pérï” u dativu je obli~ki
zavr{etak -e: otš{o je k Pávë, šdem k Mátë, po{àlji tô Ívë (S.
Sekere{, Govor Hrvata u ju`noj Baranji, HDZb., IV, str. 377). To
govori da u baranjskim govorima jo{ ima tragova stare -a (tvrde)
deklinacije imenica `enskoga roda (v. kod Sekere{a na str. 384).
Sa primjerima tipa Páva, Stípa ne bi trebalo mije{ati imena tipa
Mârko, Jânko. Ta imena mogu i u nekim drugim govorima da
svojom promjenom pripadaju imenicama `enskoga roda na -a,
~ak i kada imaju dugosilazni akcenat.
7. I u Gorskom kotaru ijekavci imaju Mí}o-Mí}ë, Dúle-Dúlë
(B. Finka, [tokavski ijekavski govori u Gorskom kotaru, Zbornik
za filologiju i lingvistiku, XX/1, str. 167).
I ovi podaci, iz ijekavskih govora migracionog tipa, a koji
se nalaze zapadnije od Neretve i Bosne, i sjevernije od Save,
jasno pokazuju prevlast, apsolutnu, paradigme -a osnova i kod
mu{kih hipokoristika tipa Jovo, Rade. U tim govorima pored
ovakvih hipokoristika nalazimo i one tipa Påra, Nška, koji ne
moraju uvijek imati ovo semanti~ko obilje`je, a koji uvijek imaju
promjenu po -a deklinaciji.
U nekim od ovih govora, onim ju`nijim, javljaju se i mu{ki
hipokoristici na -e: Tóde, Íve.
Ova ~injenica, tj. promjena na{ih hipokoristika isklju~ivo
po obrascu imenica `enskoga roda na -a u ijekavskim govorima
zapadno od Neretve i Bosne, mo`e biti od zna~aja i za odre|ivanje
izvori{ne zone ovih ijekavaca. Naime, nepostojanje promjene
po obrascu Jóvo-Jóva, Ráde-Ráda u ovim ijekavskim govorima
144
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
upu}ivalo bi na zaklju~ak da porijeklo tih ijekavaca, upravo
njihovih daljih predaka, tra`imo u onim ijekavskim govorima
koji i danas imaju promjenu ovih imena po obrascu imenica
`enskoga roda na -a, tj. koji imaju Jóvo-Jóvë, Ráde-Rádë. A to
su centralnohercegova~ki govori. Istina, moglo bi se re}i da su
ovi ijekavci takvu promjenu uop{tili ili na putu za novi zavi~aj,
ili, pak, u novom zavi~aju. I jedna i druga mogu}nost malo je
vjerovatna. Ima osobina koje su ovi ijekavci primili na putu za
novi zavi~aj. Takva je, ~ini se, pojava u mj. o (un, kunj, muram),
ali je te{ko vjerovati da su i li~na imena bila u toj kategoriji
govornih osobina. Evo za{to. Ti ijekavci dugi niz godina `ive
u neposrednom susjedstvu sa ikavcima {}akavcima u zapadnoj
Bosni pa ipak oni nisu izgubili svoje osnovno govorno obilje`je
– ijekavizam. Nisu primili nijednu tipi~nu ikavsko{}akavsku
osobinu, kao {to ni ikavci nisu primili nijednu tipi~nu ijekavsku
osobinu. Oba ova govorna tipa, iako u neposrednom susjedstvu,
nastavila su svoj vlastiti `ivot, svoju vlastitu evoluciju. To bi,
dalje, govorilo da ve}ina ovih ijekavaca ba{tini iz starog zavi~aja
promjenu ovih hipokoristika po obrascu imenica `enskoga roda
na -a, i da su tu osobinu sa~uvali do na{ih dana. To bi, zatim,
govorilo da su ti ijekavci u najve}em broju ovamo stigli iz onih
ijekavskih krajeva u kojima i danas, a tako je bilo i ranije, imamo
samo Jóvo-Jóvë, Ráde-Rádë. To bi upu}ivalo na zaklju~ak da
je centralnohercegova~ka govorna zona bila mati~no podru~je
predaka ve}eg broja ovih ijekavaca, isto onako kao {to je
isto~nohercegova~ka zona bila mati~no podru~je ijekavaca u
zapadnoj Srbiji gdje je jo{ uvijek `iv odnos Jóvo-Jóva. Postoji i
niz drugih osobina koje bi upu}ivale na takav zaklju~ak. Istina je
da se imena lako prilago|avaju govornoj sredini, ali je ta~no da
su kompaktnije govorne zajednice otporne na takve izmjene.
8. U ijekavsko{}akavskim govorima centralne i isto~ne Bosne imamo, po pravilu, situaciju kakvu nalazimo i u ijekavsko{tokavskim govorima Bosne, tj. Jóvo-Jóvë, Ráde-Rádë. Istina, iz
145
Asim Peco: Knjiga IV
tih govora ima potvrda i za druga~iju promjenu, onu po obrascu
imenica mu{koga roda: Jóvo-Jóva. Ali, izgleda, ta promjena
nije organska osobina ovih govora nego je ovamo unesena iz
ijekavsko{tokavskih govora isto~nohercegova~kog tipa (v. D.
Brozovi}, O problemu ijekavsko{}akavskog (isto~nobosanskog)
dijalekta, HDZb., II, 158). Istina, Re{etar je imao podatke da se
promjena hipokoristika ovoga tipa po obrascu imenica mu{koga
roda (Jovo-Jova), javlja i u nekim drugim krajevima Bosne, up.
“eine Flexion nach dem Typus Pero-Pera wurde mir nur aus
Visoko m. (= muslimani, A. P.), Gora`d (!) o. (= pravoslavci),
^ajni~e o., Fo~a, Kalinovik o. (Fo~a) und sowohl nach diesem
Typus, als auch nach dem Typus Pero-Pere aus Vi{egrad o. und
Glasinac o. und m. (Rogatica) bezeugt” (Der {tokavische Dialekt,
str. 164).
Mogu}e je da u nekim od ovih mjesta jo{ i danas imamo
takvu promjenu, tj. Pero-Pera, ali je sigurno da Visoko tu ide sa
ostalim mjestima ovoga dijela Bosne, a tamo je Jovo-Jove. Isto
tako je sigurno da danas i u Vi{egradu, i u Fo~i preovla|uje ta
promjena.
Ikavski govori {tokavskog dijalekta, kada su u pitanju hipokoristici ovoga tipa, pru`aju ovakvu sliku:
a) U posavskim i podravskim govorima nalazimo pored hipokoristika tipa Józo, Ívo, Ráde, Míle, i one tipa Jöza, Mäta. Promjena je po -a deklinaciji. U ovim govorima mu{ki hipokoristici mogu biti obrazovani i posebnim nastavcima, npr. nastavkom -an:
Mätan, Mškan, {to za na{ problem nije interesantno (Stjepan Sekere{, Antroponimija i toponimija Slavonske Podravine, HDZb.,
III, 371-378, kao i: Slavonska osobna imena, Onomastica jugoslavica, 2, 1970, 158-161). U viroviti~kom kraju je: Máto/Màto,
Józo/Jòzo i, rje|e: Jöza, Töna. U srpskim naseljima te zone
imamo: Stévo, Péro, Míle, Ráde. Promjena je po -a deklinaciji.
@enska hipokoristi~ka imena su na -a: Mara/Màra, Káta/Kàta,
146
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
odnosno: Mära, Käta (Sekere{, HDZb., III, 335-336). I kod Iv{i}a
nalazimo, iz Posavine, Máto-Mátë (Rad, 196, 233).
Ni iz ovih govora nema potvrda za `enska hipokoristi~ka
imena na -e. Istina, a i to je potrebno ista}i, u ovim govorima, kao,
uostalom, i drugdje, hipokoristici nastaju i na drugi na~in, pomo}u
posebnih sufiksa, ~ime se isklju~uju iz kategorije hipokoristika o
kojima je ovdje rije~, to jest, iz kategorije dvoslo`nih imena sa
tipiziranim akcentom. Tako, npr., u posavskim i podravskim govorima `enska hipokoristi~ka imena nastaju pomo}u sufiksa -ena:
Maråna, Katåna; -ra: Cecära, Lucära; -ika: Màrika, Ròzika i sl.;
a mu{ki hipokoristici nastaju i sufiksima -ika: Jòzika, Làcika; -i{a:
Pavš{a, Perš{a, a kao hipokoristici javljaju se i imena tipa: Stšpa,
Päva, Mäta, Jöza, kao i izvedena nastavkom -eta: Jözeta, \uråta
(Sekere{: Slavonska osobna imena; Antroponimija i toponimija
Slavonske Podravine).
b) U ikavskim govorima zapadnohercegova~kog tipa nalazimo isto stanje kao i u centralnohercegova~kom govoru. Tu je,
naime, Mújo-Mújë, Ívo-Ívë, Súle-Súlë, Ráde-Rádë, Stípe-Stípë.
Uz ta imena idu i ona sa kratkosilaznim akcentom na inicijalnom
slogu: M¡ja, Jöza. @enska hipokoristi~ka imena su na -a: Mára,
Káta, Fáta, Hájra, a javi}e se i: Käta, Tšd`a, mada ne tako ~esto
kao u centralnohercegova~kom govornom tipu, odakle ona i
prodiru u ovaj govorni tip.
Uz hipokoristike ovoga tipa idu i one tipa Sálko, [évko,
Jánko. Promjena je samo po -a deklinaciji. Ali ako takva imena
imaju u nominativu dugosilazni akcenat, ona gube hipokoristi~ko
obilje`je i uklju~uju se u promjenu imenica mu{koga roda na
suglasnik. Otuda: Jánko-Jánkë prema Jânko-Jânka. Kao {to vidimo, odsustvo samo jedne od osobina karakteristi~nih za ovakve hipokoristike, one prozodijske, dovoljno je da se izgubi ta
semanti~ka komponenta, a sa njom i njena promjena.
147
Asim Peco: Knjiga IV
c) U govoru Imotske krajine i Bekije, koji je ikavski i {tokavski, imamo dvojaku promjenu imena ovoga tipa. I to: imena tipa Ánte, Júre imaju promjenu po -a deklinaciji; imena,
pak, tipa: \úro, Símo mijenjaju se po isto~nohercegova~kom
deklinacionom obrascu: \úro-\úra, Símo-Síma (M. [imundi},
Govor Imotske krajine i Bekije, str. 85). @enska hipok. imena su
na -a: Án|a, Míla, Sláva (isto, str. 106, 109).
Po{to u drugim ikavskim govorima i Hercegovine i Dalmacije
imamo promjenu mu{kih hipokoristika ovoga tipa obrazovanja
samo po -a deklinaciji, ovo dvojstvo promjene u Imotskoj krajini
mo`e biti i kakav nanos sa strane. U svakom slu~aju ni ovdje
se ne mo`e potpuno zanemariti uticaj migracionih talasa na ovu
osobinu. Tim prije {to su ovi predjeli mogli biti u tje{njim vezama
sa svojim hercegova~kim zale|em u periodu turske uprave,
tuda su se mogle kretati i migracione struje ka zapadu, a ima i
naseljavanja iz isto~ne Hercegovine (v. kod [imundi}a na str. 12-13). Rije~ju, i tu se ogleda dvojstvo koje karakteri{e ijekavske
govore hercegova~kog tipa, samo sada objedinjeno na jednom
govornom podru~ju, a u raznim tipovima imena.
d) U govoru li~kih ikavaca {tokavaca, okolina Peru{i}a,
imamo i hipokoristike na -e, kako za mu{ka, tako i za `enska lica:
Máne, Dáne, Íbre; Pére, Mánde, Má}e. Tu i: Påra-Pårë.
e) U jednom dijelu centralne Bosne, dolina Sane, pored
hipokoristika tipa Jóvo, Súle, sa promjenom po obrascu -a deklinacije, nalazimo takvu promjenu i kod imena tipa Marko,
~ak i kada ta imena nemaju dugouzlazni akcenat na inicijalnom
slogu: Mârko-Mârkë. To bi govorilo da se “stara kategorija na{ih
klasi~nih hipokoristika sa strogo utvr|enim gramati~kim poretkom nalazi ve} u dekadenciji” (Bo{kovi}), a i kod Vuka nalazimo: Vîde-Vîda, Jûre-Jûra, {to ide u prilog ove pretpostavke.
@enski hipokoristici tu su na -a, na -e i na -o: Fáta, Fáte,
Dérvo.
148
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Ve} je re~eno da takvo stanje nalazimo i u zapadnobosanskim
ikavsko{}akavskim govorima: Mújo, Háse; Féza, Háte, Kádro.
Promjena je samo po -a deklinaciji.
Dakle, na {tokavskom govornom podru~ju hipokoristi~ka
imena, sa cjelokupnim habitusom te kategorije imena: dvoslo`nost i dugouzlazni akcenat na osnovnom slogu – u govorima sa
novo{tokavskom politonijom – javljaju se sa trojakim oblikom
nominativa: na -a: Jóva, Mára, Fáta; na -e: Rade, Háse, Fáte i na
-o: Jóvo, Háso, Ájko. Distribucija tih hispokoristika je ovakva:
– mu{ka hipokoristi~ka imena na -a u nominativu: Jóva,
Rada vezana su za ekavske govore;
– mu{ka hipok. imena na -a, ali sa kratkosilaznim akcentom
na inicijalnom slogu, bez obzira na to da li su danas hipokoristi~ka
ili ne, nalazimo u razli~itim krajevima {tokavske teritorije: u
zapadnoj Srbiji, Crnoj Gori, Slavoniji, Lici, Kordunu, zapadnoj
Bosni, centralnoj, sjevernoj i zapadnoj Hercegovini – iz ovih
krajeva takva imena mogu da se {ire i u druge govore (isp. o tome
~lanak I. Popovi}a u ~asopisu Pitanja savremenog knji`evnog
jezika, Sarajevo, 1952, knj. IV, 243-253, kao i A. Peco u Na{em
jeziku, knj. IV, 240-243, uz to i R. Bo{kovi} u Dani~i}evu
zborniku, i: Odabrani ~lanci i rasprave, Titograd, 1978, str. 483);
– mu{ke hipokoristike na -o i -e, tipovi Jóvo, Ráde, nalazimo
u svim ijekavskim i ikavskim govorima, kao i u dana{njim
ekavskim govorima koji su nekada bili ijekavski, ili su bili pod
neposrednijim i intenzivnijim ijekavskim uticajem;
– promjena tih imena (Jovo, Rade) je dvojaka. U ijekavskim
govorima isto~nohercegova~kog i zetskog tipa promjena je po
obrascu imenica mu{koga roda. Takvu promjenu nalazimo i u
ikavskim govorima Imotske krajine i Bekije kod imena na -o:
Simo, \uro; u ostalim ijekavskim/jekavskim i ikavskim govorima
promjena je po -a deklinaciji;
149
Asim Peco: Knjiga IV
– i u ijekavskim {}akavskim govorima ova imena imaju
promjenu po -a deklinaciji, iako se na podru~ju tih govora sre}e i
promjena po obrascu imenica mu{koga roda na suglasnik – drugo
je pitanje koliko je ta osobina danas tu tipi~na;
– mu{ki hipokoristici na -e, tip Júre, Háse tipi~ni su za
ikavske govore. Ikavski {tokavski govori, istina, ne znaju za
Háse, Ósme, ali su, zato, ta imena sasvim obi~na u ikavskim
{}akavskim govorima zapadne Bosne;
– od ijekavskih {tokavskih govora mu{ke hipokoristike na
-e obi~nije su u li~kim, dubrova~kim i zetskim govorima nego
u hercegova~kim govorima. Promjena je po obrascu imenica
mu{koga roda u zetskim, a u li~kim govorima i u Dubrovniku je:
Pá{e-Pá{ë, Více-Vícë, Máne-Mánë (Bo{kovi}, op. cit.: 483);
– tipovi Bâne-Bâneta, @âre-@âreta, Bäne-Bäneta svojstveni
su ekavskim govorima, ali ne svima podjednako (v. o tome kod
Bo{kovi}a, op. cit.). Prozodijska komponenta ovih imena mo`e
biti presudna za njihovu promjenu – a sve to, opet, isklju~uje ta
imena iz ovoga i ovako odre|enog rada;
– `enska hipokoristi~ka imena na -a, tip Mára, Káta, Fáta,
nalazimo na cijelom podru~ju {tokavskog dijalekta;
– `enska imena na -a tip ¨n|a, Käta, Fäta, s kratkosilaznim
akcentom na prvom slogu, imamo u centralnohercegova~koj
govornoj zoni i nekim zapadnijim ijekavskim govorima (Lika,
Slavonija). Iz centralnohercegova~ke zone ova osobina se {iri i
na neke susjedne govore;
– `enska hipokoristi~ka imena na -e, tip Máre, Án|e, nalazimo u ju`nijim oblastima ijekavskog narje~ja – od Dalmacije do
Crne Gore, zatim u ikavskim govorima, kako ikavskim {tokavskim
tako i ikavskim {}akavskim;
– `enska hipokoristi~ka imena na -o, tip Ájko, Kádro, nalazimo, uglavnom, u ikavskim {}akavskim govorima centralne i
zapadne Bosne.
150
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
^akavski dijalekat
S obzirom na to da su mnogi {tokavski govori u bli`im
vezama sa ~akavskim govorima, i istorijski i u na{e vrijeme,
ne}e biti suvi{no ako se upoznamo i sa stanjem koje nalazimo
u govorima toga dijalekta, tj. da se upoznamo sa oblicima i promjenom hipokoristika tipa Ivo, Pero u tim govorima.
U ~akavskim govorima sasvim su obi~ni hipokoristici na
-e, kako u mu{kom, tako i u `enskom rodu. Potvrda za to nude
mnogi opisi tih govora.
a) Tako na Hvaru imamo: Jûre-Jûreta, °ve-°veta, MôteMôteta, Pêre-Pêreta (M. Hraste, ^akavski dijalekat ostrva Hvara,
JF, XIV, 21; kao i: ^akavski dijalekat ostrva Bra~a, SDZb., X,
36). Tu je i: Lûce, Mâre, Kâte, Lûkre (Hvar, str. 29, Bra~, str. 36,
39). U govoru Sumartina, Bra~, imamo: Ánte, Fráne, Józe, kao
i: Máre, Mánde, Káte (P. [imunovi}, Sumartinska onomastika,
Rasprave Instituta za jezik, knj. I, Zagreb, 1968, str. 98-99).
b) Tako je i u govoru ostrva @irja koje ~ini “krajnji izvanjski
otok {ibenskog arhipelaga”, up. Màre, Kàte, [tò{e, Dòre; Ive,
Bàre, Ànte, Père, [ìme, Vlàde, Tòme, pored: Knjàjo, Mìjo.
Promjena je po obrascu imenica `enskoga roda na -a, tj.: MareMare “kao i u knji`evnom jeziku” (B. Finka – A. [ojat, Govor
otoka @irja, Rasprave Instituta za jezik, I, 166-167).
c) U govoru Senja imamo: Frãnå, Përå, Jürå, pored: Fräna,
J¡ra, za mu{ka lica. Za `enska lica tu nalazimo: ¨na, Fäna, Käta
(M. Mogu{, Senjski govor, Senjski zbornik za 1966, str. 62-64).
d) U govoru Suska imamo: Jùre-Jùreva, Jive-Jìveva, Stipe-Stìpeva (Hamm J., Hraste M., Guberina P., Govor otoka Suska,
HDZb., I, 100).
e) Na Dugom otoku hipokoristike na -e, tip: Kãtå, Përå,
imaju u genitivu -e: Kãtê, Përê, u dativu -i: Kãtš, Përš (B. Finka,
Dugooto~ki ~akavski govori, HDZb., IV, str. 102-104).
151
Asim Peco: Knjiga IV
f) U karlova~koj govornoj zoni, gdje se ukr{taju osobine sva
tri na{a dijalekta, nalazimo: Rãdå, Tõnå; Mãrå, Kãtå. Uz ta imena
idu i ova: Påra, Jšva, Jö`a, Mäta, kao i: Jîvo, Pêro, Jôso, Slâvo,
Tône, Jândre. Sva ova imena u promjeni “pro{iruju svoju osnovu
infiksom -t-”, a ovaj se infiks “ve`e uz genitivno -e promjene
-a osnove ako Nsg. zavr{ava na -a ili -e (Gsg. J¡reta, Jö`eta,
Mäteta, Tôneta; Dsg. J¡retu, Mätetu, Tônetu), a neposredno na
Nsg. kad taj svr{ava na -o (Gsg. Pârota, Jîvota...)” (B. Finka – A.
[ojat, Karlova~ki govor, HDZb., III, 108-118). Danas tu nisu
neobi~ni ni genitivi na -e: Jšve, Mäte, J¡re, Jö`e.
@enska hipokoristi~ka imena, pored nominativa na -a: Nâda/
Nãdä, Käta, znaju i za oblike na -e: Jãnå, vok. Jâne (isto,
str. 119).
g) I u ozaljskom kaj-~a govoru nalazimo: Jšve-Jšveta, Mške-Mšketa, Všde-Všdeta, Päve-Päveta. Tu imamo i: Jándro, Mí{ko;
Péro, Rôko, [téfo, Tômo. Promjena je, izgleda, po -a deklinaciji
(S. Te`ak, Gramati~ka maskulinizacija `enskih i feminizacija
mu{kih imena u ozaljskoj antroponimiji, Onomastica jugoslavica,
5, Zagreb, 1975, str. 8-84). I u Gradi{}u je: Mârko, -ë, Mš{ko, -ë,
Brânko, -ë (podaci dobijeni od Irene Varga iz Gradi{}a).
h) U govoru li~kih ~akavaca (Brinje i okolina) imamo: Júre,
Míle, Pére, Stípe, Jíve; Jóso, kao i: Jšva, J¡ra, Päva, za mu{ki rod,
a: Jéle, Júle, Mánde, Rú`e i Mšca, J¡ka za `enski rod. Promjena
je po -a deklinaciji (B. Finka – S. Pave{i}, Rad na prou~avanju
~akavskog govora u Brinju i okolici, Rasprave Instituta za jezik,
1, str. 18).
i) I u govoru ~akavaca Le{}a (kod Oto~ca) imamo Jândre,
Jûre, Mâte, Pâve, Pêre i Jôso, Mîko. Promjena je po -a osnovama
(P. Ivi}, O govoru li~kih ~akavaca /okolina Oto~ca/, Zbornik za
filologiju i lingv., VII, 129).
Kao {to vidimo, svi navedeni ikavsko~akavski govori imaju
hipokoristike na -e.
152
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Da ovdje, uzgred, uka`emo na jednu od mogu}ih razlika
izme|u sjeverno~akavskih i ju`no~akavskih govora, a koja je
vezana i za hipokoristike.
U jednom dijelu ~akavskih govora, onom ju`nijem, promjena
imenica na -a, pa i li~nih imena koja se mijenjaju po toj promjeni,
ima u genitivu -e, u dativu -i kao obli~ke zavr{etke: `ena-`ene-`eni.
U sjevernijim ~akavskim govorima jo{ uvijek se javlja i promjena
tih imenica po obrascu: `ena-`eni-`ene. Takvu promjenu nalazimo
u nekim istarskim govorima (v. J. Ribari}, Razmje{taj ju`noslov.
dijalekata po poluotoku Istri, SDZb., IX, 104), u Kastav{ini i
nekim mjestima na Kvarnerskim otocima (v. kod mene: Pregled
srpskohrv. dijalekata, 142-144), na Visu (M. Moskovljevi},
Govor ostrva Vis, Issledovaniя po serbohorvatskomu языku,
Moskva, 1972, str. 125) i dr. Vidjeli smo da na takvu promjenu
nailazimo i u govoru Baranje (v. na str. 97). U buzetskoj govornoj
zoni imamo ovakvu promjenu: Jure-Jureta-Jureti, Kate-KatetaKateti (P. [imunovi}, Dijalekatske zna~ajke buzetske regije,
Istarski mozaik, 5, 1970, str. 47). Kastav{tina, opet, nudi podatke
da pored savremene promjene: Frane-Franeta-Franetu, zna i za
promjenu po tipu: Mare-Mareti-Marete-Maretu, a pretpostavlja
se da je mogu}a i promjena po tipu: Ive-Iveti-Ivete-Ivetu, jer u
Jadrasovim tekstovima nalazimo primjere: po Tonete, po Ivete,
za lokativ (v. Bo{kovi}, op. cit., 481).
Naravno, jezi~ko nivelisanje i ovdje dolazi do izra`aja.
Standardni jezik, sa svim sredstvima javne informacije, ru{i staru
paradigmu i name}e svoje deklinacione obrasce. To potvr|uju i
svi noviji radovi iz dijalektologije.
Za nas je zna~ajna konstatacija da hipokoristici na -e, kako
za mu{ka, tako i za `enska lica ~ine sastavni dio antroponimije
u svim ikavskim govorima – {tokavskim i ~akavskim. Uz to
takvi hipokoristici nisu strani ni drugim govorima koji se nalaze
u susjedstvu sa ikavskim govorima. Naravno, takvih oblika hi153
Asim Peco: Knjiga IV
pokoristika nalazimo i van ovih podru~ja, ali je ~injenica da su
takva imena upravo karakteristi~na za nazna~ene predjele na{e
jezi~ke teritorije. I u oba roda.
II. O postanku ovih hipokoristika
Posebno pitanje je kako su nastala hipokoristi~ka imena
sa tipiziranim akcentom i brojem slogova: dvoslo`na sa dugouzlaznim akcentom na inicijalnom slogu. O ovome pitanju dosta
se pisalo u stru~noj literaturi. U posljednje vrijeme o ovome je
pisao prof. R. Bo{kovi}, i to u radovima: I dobri Dani~i} neki put
zadrema, Prilozi za knji`evnost, jezik, istoriju i folklor, knj. XLII,
sv. 1-4, 1976, str. 333-335, zatim: Iz onomasti~ke derivacije i
povodom nje, Onomastica jugoslavica, knj. 6, 1976, str. 187-194;
O bosansko-hercegova~koj deklinaciji Salko-Salke, Na{ jezik,
knj. XXII, sv. 3, 1976, str. 98-100, i u ve} pominjanom radu iz
Dani~i}eva zbornika (v. sve u knjizi Odabrani ~lanci...).
Polaze}i od zaklju~aka do kojih je do{ao prof. Bo{kovi}, o
porijeklu i promjeni ovih hipokoristika mo`e se re}i sljede}e:
a) Najstarija praslovenska skra}ena imena, “kurznamen”,
bila su ona tipa: Stan¢, Vold¢, Rad¢. Tim imenima odgovaraju
na{a srednjovjekovna imena tipa: Stan™, Vlad™, Rad™. Hipokoristi~ko obilje`je ova imena }e dobiti tek onda kada im se doda
hipokoristi~ki nastavak -j™ i kada po~inju da glase: Rad’™ <
Rad+j™, Stan’™ < Stan+j™ i sl. U docnijem razvitku jezika shvati}e
se da su palatalni suglasnici osnovni nosioci hipokoristi~nosti, i
da se oni, kao takvi, mogu dezintegrisati od osnove i dodavati
na bilo koju vokalsku osnovu za tvorbu hipokoristi~kih imena,
to jest, palatalni suglasnici }e postati produktivni hipokoristi~ki
sufiksi koji }e se dodavati prvome slogu, na vokal, ma koga
glagola.
b) Sljede}u fazu u razvitku hipokoristika karakteri{e vezivanje vokala -a i -o, kao hipokoristi~kih po prirodi, kod imena
154
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
mu{koga roda za ve} postoje}e hipokoristike sa palatalnim suglasnikom na kraju.
Ovim tvorbenim procesom stvara se novi odnos izme|u
osnovnog ili pravog imena i njegovog hipokoristi~kog lika. Hipokoristi~ki vokali sada preuzimaju na sebe semanti~ko obilje`je
hipokoristi~nosti, tj. postaju nosioci te semanti~ke vrijednosti
ovih imena, a ne vi{e palatalni suglasnik finalnog sloga. To, opet,
govori da je ova epoha jezi~kog razvitka znala za dvojake oblike
hipokoristi~kih imena i to:
a) one starije, sa palatalnim suglasnikom na kraju, tip: Rad’™,
Mil’™, i
b) one nove, sa uop{tenim hipokoristi~kim vokalom, vokalom koji po~inje da preuzima na sebe to semanti~ko obilje`je, i,
naravno, o~uvanom starom osnovom na palatalni suglasnik. To
su imena tipa: *Rãd’ä, *Rãd’ö, *Rãd’å.
Ovaj novi tip hipokoristika, sa vokalskim zavr{etkom, i tipiziranim morfolo{kim likom (to su sada dvoslo`na imena Rãd’ä,
Rãd’å), unije}e ~itavu revoluciju u ovu kategoriju li~nih imena. A
to zbog toga {to ovaj tip imena karakteri{u posebne strukturalne
komponente koje }e postati relevantne upravo za imena ovoga
semanti~kog obilje`ja, za hipokoristike. A to su ove njihove
odlike:
1. obavezna dvoslo`nost hipokoristi~kog imena;
2. obavezno dug osnovni vokal;
3. obavezna oksitoneza.
Navedene tri osobine vremenom }e postati osnovno obilje`je
hipokoristi~nosti u dvoslo`nim imenima uop{te, a ranije odlike
tih imena – palatalni krajnji suglasnik i vokalski hipokoristi~ki
zavr{etak – ne}e vi{e biti tako zna~ajne, gubi}e svoj primarni
semanti~ki karakter. Otuda vrlo rano i pojava imena Ra|e pored
Ra|a i Ra|o. Vokal -e, kao nastavak za tvorbu hipokoristika, koji
155
Asim Peco: Knjiga IV
je danas u na{em jeziku dosta produktivan, mogao se javiti ili
kao posljedica asimilacionih procesa u sklopu jednoga imena –
Rad’o > Rad’e (a imena kao Rad’™ i ona tipa Rã|ä, Rä|ö, Rã|å,
javljaju se “sve do kraja 15. veka”), ili kao novi tvorbeni impuls
za~et u odnosima koje imamo u praslovenskim deminutivima
tipa Radeta, Vladeta, koji se kao takvi nisu osje}ali dovoljno
hipokoristi~kim, i kada se prema njima javilo novo Rade, Vlade
– sa one tri relevantne osobine: dvoslo`nost, dug osnovni vokal
i oksitoneza. Od 11. vijeka ovim }e se imenima pridru`iti i ona
tipa Stâne, koja su nastala od nehipokoristi~kih imena tipa Vold¢,
Hran¢ i uop{tenog deminutivnog nastavka -e (iz kategorije
imenica tipa otro~å-otro~åte, moldå-moldåte), ali su ona i dalje
zadr`ala svoje prozodijske karakteristike: dugosilazni akcenat u
svim oblicima paradigme.
Sudbina i distribucija ovih hipokoristika nije ista u svim
na{im govorima, ali im je zajedni~ka te`nja da se dvoslo`nost
i dug osnovni vokal zadr`e kao bitni elementi hipokoristi~nosti.
Sekundarna dekompozicija palatala omogu}ila je da se u tvorbene
procese ovih imena uklju~e svi deminutivni sufiksi, kako palatalni,
tako i velarni; uz to dolazi i “dometanje” nekih suglasnika na ve}
postoje}e hipokoristike, up. Ra|on, Rahon, Bogon.
c) Posebno je zanimljiva paradigma ovih imena, kako na
dijahronom, tako i na sinhronom presjeku na{ega jezika. O ovome
problemu dosta se govori u radu prof. Bo{kovi}a: Kategorija starih srpskohrvatskih li~nih hipokoristika... Odatle se jasno vide
i uzro~nici dana{njim nejednakim deklinacionim obrascima
ovih imena; up. Büdå-B¡detë, Búde-B¡detë, Bûde-Bûdeta, Búde-Búda, Búde-Búdë, eventualno i: Bûde-Bûdeti. Tu treba tra`iti i
porijeklo hipokoristika tipa Muja, Jova, u kojima je kratkosilazni
akcenat “uspomena na kose pade`e nekada{nje deklinacije Ráde-Rädetë (Kri`ani}eve)”, a oblici nominativa na -a “verovatno ostatak od nekada{njega hipokoristi~koga -a” (Bo{kovi}). Mogu}e
je, dodajemo uz to, da su ova imena nosila u sebi i jednu vrstu
156
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
poja~ane hipokoristi~nosti. Bar u nekim govorima u kojima se
javljaju (centralnohercegova~ki govorni tip). A ako ova i ovakva
imena izgube hipokoristi~ko obilje`je, {to nije rijedak slu~aj,
prema njima se javljaju novi hipokoristici, sa cjelokupnim
habitusom tih imena: dvoslo`nost, dug osnovni vokal i, sada,
dugouzlazni akcenat na inicijalnom slogu. Otuda prema Sälka-Sálko, Jänka-Jánko, [åvka-[évko i sl., a gdje “nema imena tipa
Stöjka, [åfka (scilitet u jekavskim i ikavskim govorima), ne bi
trebalo da ima ni deklinacije tipa Mújko, Mújkë, Véljko, Véljkë”
(Bo{kovi}). Ako od ovoga na~elnog stava ima odstupanja, u
pitanju su razli~ita preplitanja, kako na dijalekatskom, tako i na
gramati~kom planu.
U vezi sa ovim jedna napomena. U bosanskohercegova~kim
govorima, koji imaju promjenu hipokoristika tipa Jóvo, Mújo po
-a deklinaciji, po toj promjeni idu i hipokoristici tipa Jánko, Sálko.
Prema tim hipokoristicima postoje li~na imena istog glasovnog
sklopa, ali druga~ijih prozodijskih karakteristika, tj. prema Jánko
imamo Jânko, prema @árko imamo @ârko. Interesantno je da za
ovakvo stanje ne znaju muslimanska imena tipa Salko, [evko/
[efko. Ili bar meni to nije poznato. Za to bi se moglo na}i i
jedno obja{njenje. U imenima tipa Janko, @arko prozodijska
komponenta dolazi kao osnovni semanti~ko diferencijalni znak
(Jânko : Jánko), u muslimanskim li~nim imenima tipa Salko,
[evko nije takav slu~aj. Osnovni oblici tih imena glase: Sálih,
[èfïk, a oblici Sálko i [évko su upravo hipokoristi~ki i prema njima
se nisu mogli tvoriti novi oblici bez izmjena glasovnog sklopa.
Ali je mogu}e da se sufiksom -ica dobijaju novi hipokoristici sa
posebnim deminutivnim obilje`jem: Sälkica, M¡jkica, i sl. To
je, po mom mi{ljenju, razlog za{to postoji ova razlika izme|u
hipokoristika tipa Janko i onih tipa Salko. Promjena ovih imena,
kao {to je ve} re~eno, zavisi od prozodijske komponente. Vidjeli
smo da se u nekim govorima ovim imenima pridru`uje i li~no
ime Marko.
157
Asim Peco: Knjiga IV
Zapadnobosanska hipokoristi~ka imena tipa Háse, Fáte, a
koja nas ovdje i posebno interesuju, cjelokupnim svojim habitusom potvr|uju pripadnost kategoriji hipokoristika: dvoslo`na
su i imaju dugouzlazni akcenat na osnovnom slogu. Promjena
ovih imena je isklju~ivo po obrascu imenica `enskoga roda na
-a. I njihovo porijeklo je jasno. Nastala su od imena orijentalnog
porijekla po doma}em tvorbenom obrascu: od Hasan-Hase, od
Fatime-Fate. To, opet, govori da su hipokoristici ovoga tipa na
podru~ju zapadne Bosne u predtursko vrijeme imali u nominativu
zavr{ni vokal -e, to jest: da su na tom tlu u predturskom periodu
postojala, i bila sasvim obi~na, hipokoristi~ka imena tipa Pere,
Luce. Promjena ovakvih imena bila je isklju~ivo po obrascu -a
deklinacije i bez tragova promjene po tipu Bude-Budete. Na takav
zaklju~ak upu}uje stanje koje nalazimo i u pisanoj rije~i sa ovoga
tla. To bi, opet, govorilo da na ovom tlu, u vrijeme islamizacije
ovoga dijela Bosne, nije bilo paradigmatskih odnosa kakve
potvr|uje pisana rije~ Jurja Kri`ani}a za hipokoristike na -e, tj.
nije bilo promjene tipa Rade-Radete-Radeti-Radetu, nego je samo
bilo Rade-Rade-Radi-Radu, za koju zna i Kri`ani} (v. Bo{kovi},
op. cit., 480) u koju su se potpuno uklopila i muslimanska imena
ovoga tipa obrazovanja. Iz toga bi, zatim, slijedio zaklju~ak da
je promjena Rade-Rade rano nastala, da je, u po~etku mo`da,
bila obilje`je ikavskih i ~akavskih govora, i da je rezultat
deklinacionog ukr{tanja “primarnoga tipa mu{kih hipokoristika
– Büdä-Büdå, i novoga tipa njihova – Büdå-B¡detë” (Bo{kovi},
op. cit., 482). Uzgred da napomenemo da su na ovom tlu rijetka
muslimanska prezimena tipa Huseti}, Haseti}, koja bi svojom
osnovom upu}ivala na promjenu Huse-Husete, kao Bude-Budete
(up. o ovome: S. Iv{i}, Slavenska poredbena gramatika, Zagreb,
1970, 208), pa ako se negdje na ovom podru~ju i na|u takva
prezimena, kao i ova tipa Laketi}, Janketi}, nije isklju~eno da su
ona ovamo unesena iz li~kih govora, ili nekih drugih zapadnijih
govora koji su u svojoj strukturi imali, ili jo{ imaju, promjenu
158
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
ovih hipokoristika do obrascu Bude-Budete, a gdje je ranije bilo
i Muslimana.
U vezi sa ovim problemom, pojavom muslimanskih hipokoristika tipa Hase, Fate, zna~ajno je ukazati na sljede}e. Bilo
je mi{ljenja da je u zapadnoj Bosni tu|inski elemenat bio brojno
vrlo jak i da je umnogome dao obilje`je razvitku ovih krajeva. Ja
sam u radu o zapadnobosanskim ikavsko{}akavskim govorima
(BHDZb., I) nastojao da na osnovu jezi~kih elemenata poka`em
i doka`em autohtonost Muslimana ovoga dijela Bosne. Uz sve
dokaze koji su tamo navedeni sada se mo`e navesti i ovaj – postojanje hipokoristika na -e i njihova promjena po -a deklinaciji.
Ovaj govorni elemenat mo`e se, tako|e, uzeti kao relevantan
za odre|ivanje porijekla Muslimana zapadne Bosne. Sva strana
imena ovdje, kao i u drugim na{im krajevima, dobila su izrazito
doma}e obilje`je – i glasovno, i obli~ko i prozodijsko. Otuda u
ovim krajevima hipokoristi~ka imena na -e, {to nije prisutno u
drugim ikavskim {}akavskim govorima Bosne, ili takva imena
tamo nisu ovako ~esta, a takvi hipokoristici mogu, isto tako, da
potvr|uju starinu ovih govora. Tu jo{ -o nije “smenilo” staro -e
(Bo{kovi} R., I dobri Dani~i} neki put zadrema).
Dakle, i ovdje se de{avalo ono {to se de{avalo i u govorima
Hercegovine. Li~na imena preuzimana iz turskoga jezika dobijala
su doma}e “ruho”, doma}i habitus. Otuda u hercegova~kim govorima Mújo-Múja, kao Jóvo-Jóva; Mújo-Mújë, kao Jóvo-Jóvë;
M¡ja-M¡jë, kao Jöva-Jövë. Dakle, paradigma uvijek sa istim
karakteristikama.
Naravno, sa imenima tipa Fáte, Hájre, ne treba mije{ati
imena tipa Fatíme, Hajríje, koja, isto tako, nalazimo u govorima
zapadne Bosne. U pitanju su fonetski likovi tih imena kakve
nalazimo u jeziku iz koga su ona preuzeta, u turskom jeziku, isp.
Fatïme, Hayriye i sl. (v. Ismet Smailovi}, Muslimanska imena
orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini).
159
Asim Peco: Knjiga IV
Istina, ovdje bi se moglo postaviti pitanje: koliko su ovakva
imena, i sa ovakvim vokalskim zavr{etkom, tj. sa zavr{etkom -e
umjesto obi~nijeg -a, uticala na pojavu hipokoristika tipa Háte,
Fáte pa i onih tipa Hase, Huse u ovim govorima. Mada bi se
imena tipa Fatime i Fate mogla dovoditi u neku vezu, ~ini mi se
da pojava ovih posljednjih nije bila uslovljena postojanjem onih
prvih.
Druga~ije re~eno, hipokoristici tipa Hate, Fate nisu nastali
pod uticajem li~nih imena tipa Fatime, Hajrije. Ima vi{e dokaza
za to. Evo nekih: 1. Na ovom podru~ju postojala su hipokoristi~ka
imena ovoga tipa i prije dolaska Turaka u na{e krajeve, i prije
islamizacije. To su ona tipa Bude, Ane. 2. Ako bi se i moglo
pomi{ljati na nekakav uticaj imena tipa Fatime na pojavu onih
tipa Fate, ova veza se nikako ne bi mogla uspostaviti izme|u
Fatime i Hase, a tu izvorni oblik ovoga mu{koga imena nije imao
mogu}nosti da uti~e na pojavu hipokoristika, pogotovo ovakvog
fonetskog lika toga hipokoristika. 3. Postoje i u drugim na{im
govorima muslimanska `enska imena na -e, makar i u vidu
poluslo`enica: Fatme-hanuma, Hajrije-hanuma, pa ipak tamo
nalazimo hipokoristike na -a: Fata, Hajra i 4. U jednom dijelu
isto~ne Hercegovine, trebinjska oblast, postoje `enski hipokoristici
na -e: Mare, Stane, ali ne i Fate, Hate, a ima krajeva gdje su
hipokoristici na -e sasvim obi~ni, a gdje nije bilo intenzivnijih
kontakata sa turskim jezikom (Dubrovnik, Crna Gora, ~akavsko
podru~je, uklju~uju}i i ~akavske oaze van granica SFRJ, Gradi{}e,
npr.). Sve to govori da pojava na{ih hipokoristika na -e nije
vezana za postojanje `enskih li~nih imena tipa Fatime, Hajrije
u govorima zapadne Bosne. Na{i hipokoristici, da to ponovimo,
proizvod su na{ih tvorbenih impulsa. Sve njihove karakteristike:
fonetske, morfolo{ke i prozodijske, isklju~ivo su na{e i uvijek
su podudarne sa tim osobinama u imenima doma}eg porijekla.
Doma}a jezi~ka svijest i ovdje je bila presudna: stranom imenu
dat je doma}i pe~at.
160
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
III. O `enskim hipokoristicima tipa Ájko, Kádro, koliko mi
je poznato, nije {ire raspravljano u na{oj antroponimici, a to zbog
toga {to su nam takvi likovi ovih hipokoristika bili nepoznati. Ja
sam u radu o zapadnobosanskim ikavsko{}akavskim govorima
(BHDZb., I, str. 49) samo konstatovao njihovo postojanje, ali
tu nisam ulazio u {ire obja{njenje ove pojave (u tome radu se
pored Uvoda daje jo{ samo Fonetika). O tim imenima ne{to
vi{e nalazimo u knjizi Ismeta Smailovi}a: Muslimanska imena
orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini. Navode}i takva
hipokoristi~ka imena (kao: Ajko, Bejzo, D`ehvo, Hato, Havo,
Kado, Mejro, Nazo, Hanko, Ramzo, [aho, uz koja bi i{la i: Sa}o,
Kadro) Smailovi} konstatuje da takvih `enskih hipokoristika
pored u Bosanskoj krajini nalazimo jo{ u nekim mjestima Imotske
krajine “zatim jo{ vi{e na zapad u selima omi{ke op}ine (Donja
@e`avica, [estanovac, Zadvarje, Slime i dr.).” gdje imamo Jago,
Iko (podaci M. [imundi}a). Takvih imena nalazimo, zatim, u
nekim mjestima u dolini Rame i Bile, gdje se javlja: Begzo, [azo,
Hato, Ajko (op. cit., str. 75). Smailovi}, i sa pravom, odbacuje
bilo kakvu vezu ovih imena sa supstratom, kao i sa orijentalnim
jezicima. Bez sumnje, to je na{a antroponimijska osobina, a reklo
bi se da je njeno postanje tijesno vezano sa na{om istorijom, a
i sa postankom na{ih hipokoristika ovoga tipa uop{te. Ovakvih
`enskih imena, tj. na -o u nom. sing., nalazimo i u govoru
Tijesnoga na o. Murteru: Bójo, Jáko, Má{o (v. JF, XVI, 163),
odnosno na o. [epurinu kod [ibenika: Joko, Iko (A. Kursar).
Poznato je da ima i drugih krajeva na{e jezi~ke teritorije u
kojima sre}emo za `enska lica hipokoristike na -o. To su imena
tipa: Mí}o < Mileva, Májo < Marija, Mído < Milica, Mí{o <
Mirjana. Ovakva imena nose u sebi jedan stepen poja~ane hipokoristi~nosti i obi~no se daju `enskim licima u ~ijem domu nema
mu{karaca. Tim oblikom, tj. morfolo{kom maskulinizacijom nominativa li~nog imena, kazuje se poja~ana hipokoristi~nost. Ovaj
momenat mogao bi da se uzme kao relevantan i pri obja{njenju
161
Asim Peco: Knjiga IV
na{ih hipokoristika na -o. Prof. Stjepan Iv{i} smatra da su sva
imena na -o, od míla “imenice sred. roda” (Slavenska poredbena
gramatika, str. 208).
Iz onoga {to je ovdje ve} re~eno o postanku hipokoristika
ovoga tipa da se zaklju~iti da ta imena imaju svoj standard: obavezno su dvoslo`na, obavezno imaju dug inicijalni slog – a akcenat i vokalski zavr{etak mogu biti razli~iti, zavisno od govornog
tipa u kome se javljaju. Ovdje su se stekli svi ti uslovi. Po{to
vokalski zavr{etak tu vi{e nije presudan: mo`e se javiti i -a, i -e, i
-o, jasno je da se pored Fata, Fate moglo javiti i Fato, pored Hata,
Hate i Hato (pojava drugih vokala u ovoj funkciji semanti~ki je
bila nemogu}a, jer svaki drugi zavr{etak, -i i -u, nose u sebi i
deklinacionu odrednicu: Fati = dativ, Fatu = akuzativ i sl.). Dakle,
sa morfolo{kog stanovi{ta pojava `enskih hipokoristika na -o nije
neobja{njiva. Uz to ide i jo{ jedan momenat. @enske hipokoristike
na -o, kao {to samo vidjeli, nalazimo uglavnom u krajevima gdje
je `ivot mu{karaca bio isuvi{e kratak. To su krajine: Bosanska,
Imotska, i oblasti koje su sa njima tijesno vezane. Taj momenat
mogao je da uti~e na morfolo{ku maskulinizaciju ovakvih imena.
Tom pojavom ne samo da se poja~avala semanti~ka komponenta
njihova, nego se, na izvjestan na~in, u `enskom licu gledalo mu{ko
lice. Paradigma i kongruencija, naravno, ostale su neizmijenjene,
tj. zadr`ale su karakter `enskoga roda: Fahro je do{la, Kado te
tra`ila. To, uostalom, vrijedi i za `enska hipokoristi~ka imena
tipa Fatime i Fate, ali ne vrijedi i za hipokoristike tipa Mi}o,
Mido kada se odnose na `enska lica. Tu za oblikom ide i promjena
i kongruencija: Mi}o te tra`io, Mi}ko te tra`io i sl.
Preno{enje ovakvih imena me|u prava li~na imena nije
neobi~na pojava u na{em jeziku. Pa i imena tipa Jovo, Rade, Salko
– koja danas imaju karakter i pravih li~nih imena, prvobitno su
imala isklju~ivo hipokoristi~ki karakter. Dakle, pojava `enskih
imena na -o sasvim je u duhu razvitka imena ovoga tipa u na{em
jeziku: hipokoristici vremenom gube to svoje obilje`je i postaju
162
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
prava li~na imena ili se gube kao kategorija iz jezika. Obli~ki
zavr{eci pojedinih kategorija tih imena nikako nisu presudni
za odre|ivanje njihovoga roda ili, pak, njihove semanti~ke vrijednosti. Vi{e momenata, kao {to smo vidjeli, uti~e na to. Nije
isklju~eno da je postojanje `enskih imena tipa Fäta, Mära, bez
hipokoristi~kog obilje`ja, moglo usloviti pojavu novih hipokoristika, na -o, sa potpunim hipokoristi~kim habitusom. Dakle,
prema Fška-Fíko, prema Måla-Mélo, isto onako kao {to se prema
Säva javilo Sávo, prema Zšja-Zíjo, prema [åvka-[évko.
Istina, moglo bi se pomi{ljati da je pojava nominativa na
-o u navedenoj kategoriji li~nih imena posljedica obli~kog sinkretizma ovoga pade`a i vokativa koji nalazimo u primjerima
tipa: Àjnija, Hàjrija, Màrija i sl. Ali je ova pretpostavka malo
uvjerljiva. Takav sinkretizam nalazimo i u drugim govorima, ali
tamo nema `enskih hipokoristika na -o. To, tako|e, govori da
uzro~nike postanka ovih imena treba tra`iti na drugoj strani.
Etnici
Ovdje }emo navesti neke etnike, sa ovoga podru~ja, a tvorba
tih imenica ~esto je problem i u standardnom jeziku. Te{ko je,
naime, odre|ivati pravila za tvorbu ove vrste imenice. Za to je
mjerodavno stanje koje nalazimo u kraju gdje se nalazi neko
mjesto.
Bìhã}-Bš{}anin/Bš{}an-Bš{}ani, Bš{}ãnka; Bî{}e-Bî{}ani;
Gáta-Gá}anin-Gá}ani, Gá}ãnka;
Golùbi}-Golùbi}anin-Golùbi}ãni, Golùbi}ãnka;
Bù`ïm-Bù`ïmljanin/Bù`imljãn-Bù`imljãni, Bù`imljãnka;
Brèzova Kòsa-Brezí~anin-Brezí~ani, Brezí~ãnka;
Cäzïn-Cäzinjanin/Cäzinjãn-Cäzinjãni, Cäzinjãnka/Cäzïnka;
Klökõt-Klöko}anin-Klöko}ãni, Klöko}ãnka;
163
Asim Peco: Knjiga IV
Krûpa-Krúpljanin/Krúpljan-Krúpljani, Krúpljãnka;
Konjòder-Konjòderanin/Konjòderãn-Konjòderãni,
Konjòderãnka;
Kljû~-Kljú~anin-Kljú~ani/Kljú~ãnka;
Kòprïvna-Koprívljanin/Koprívljan-Koprívljani, Koprívljãnka;
Növï-Nóvljanin-Nóvljani, Nóvljãnka;
Òrljani-Òrljanin-Òrljani, Òrljãnka;
Òra{ac-Orà{~anin/Òra{~ãn-Òra{~ãni, Òra{~ãnka/
Òra{kinja;
²toka-Òto~anin-Òto~ãni, Òto~ãnka;
Pòkõj-Pòkoj~anin-Pòkoj~ãni, Pòkoj~ãnka;
Påtrovac-Pètrov~anin-Pètrov~ãni, Pètrov~ãnka;
Pòdzvizd-Pòdzvi`|anin/Pòdzvi`}ãn-Pòdzvi`}ãni,
Pòdzvi`}ãnka;
Prštoka-Prìto~anin/Prìto~ãn-Prìto~ani, Prìto~ãnka;
Vìnica-Vìni~anin-Vìni~ãni, Vìn~kinja;
V£sta-V¥{~anin/V¥{}anin, V¥{~an/V¥{}an, V¥{}ãnka-V¥{~ãni;
Tùrija-Turjàn~anin/Turjàn~ãn-Turjàn~ani, Turjàn~ãnka;
Pè}igrad-Pè}anin-Pè}ani-Pè}ãnka;
Tödorovo-Todoróvljanin-Todoróvljani-Todoróvljãnka;
Klàdü{a-Klàdü{anin-Klàdü{ani-Klàdü{ãnka;
Döbrenica-Döbreni~anin-Döbreni~ãni-Döbreni~ãnka;
Rìpa~-Rìp~anin-Rìp~ani, Rìp~ãnka;
Sokólac-Sokó~anin-Sokó~ani, Sokó~ãnka;
SŸbljani-SŸbljanin-SŸbljãni, SŸbljãnka;
Spáhi}i-Spáhi}anin-Spáhi}ãni, Spáhi}ãnka;
Bš{}ãni-Bš{}anin-Bš{}ãni, Bš{}ãnka;
PŸkosi-PŸko{anin-PŸko{ãni, PŸko{ãnka;
164
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Bäre-Bäranin-Bärãni, Bärãnka;
]éhi}i-]éhi}anin-]éhi}ani, ]éhi}ãnka;
Hàrmãni-Harmànjã{-Harmanjá{i, Harmànjã{ka;
Bak{ài{-Bak{ài{anin-Bak{ài{ãni, Bak{ài{ãnka;
Hatínac-Hatín~anin-Hatín~ani, Hatín~ãnka;
Löhovo-Lohòvljãk-Lohovljáci, Lohòvljãnka;
H¥gãr-Hrgárac-Hrgárci, Hrgár~ãnka;
Brékavica-Brékav~anin-Brékav~ani, Brékav~ãnka;
BŸki}i-BŸki}anin-BŸki}ani, BŸki}ãnka;
Skö~ãj-Sko~ájac-Sko~ájci, Skö~ãjka;
Krälje-Kräljanin-Kräljani, Kräljãnka;
@ègãr-@egár~anin-@egár~ani, @egár~ãnka;
Zálo`je-Zálo`anin-Zálo`ani, Zálo`ãnka;
Vådro Pölje-Vedropóljanin-Vedropóljani, Vedropóljãnka;
Prekòunje-Prekòunjã{-Prekòunjã{i, Prekòunjã{ka.
I z t o p o n o m a s t i ke
Na ovom podru~ju obi~ni su toponimi u obliku mno`ine:
SŸbljani (S¥bljãni), ]ûkovi, TŸnovi, Spáhi}i, Òrljani, Klânci,
Dòlovi, Bš{}ãni, Tödorovljãni, PŸkosi, Bàrãni, Véjzõvci,
Hánovi, Hà{ani, Máhmi}i, Jåzersk„ Dòlovi, Céravci, D`áni}i, Hàlilagi}i, Pjáni}i, ]örali}i, Döljãni, Hàrmãni, Dùbokï
Dòlovi, Stšnjãni, ^âvki}i, ]éhi}i, [t£ïci (Donji i Gornji),
Dûlci, Dùrakovi}i, Mùslï}i, Pöpãri, Trnjáci, Ági}i, Mèmï}i,
Músli}i, BŸki}i, Krälje, Zálõ`je.
Ovi toponimi, i ne rijetko, da na to i posebno uka`emo, ~uvaju i starije oblike deklinacije:
]ukovi:
u ]ukòvï, na PŸkosi; ali i: is ]ukóvã;
165
Asim Peco: Knjiga IV
Kulen-Vakuf:
preko Doljánï, preko Stinjánï, na PŸkosï, na Pè}kï bŸdï, sa
Pè}kï bŸdï, sa PŸkosï, u PŸkosï, iz Bš{}ãni, u Bš{}ãni;
ali i:
u Doljáonima;
Turija:
`ivi u Hàlilagi}i, ima u Pjáni}i, u ]örali}i, na PŸkosi, u PŸkosi;
Spahi}i:
is Spáhi}i;
Srbljani:
is SŸbljãni, u SŸblj‚ni;
ali i:
u SŸbljanima;
Orljani:
na PŸkosi, u Òrljani, u ti D`áni}i, preko Stinjánï, is Harmánï;
ali i:
s P¥kõsã, sa Òrljãnã, na Òrljane, na Karpátima;
Pokoj:
u Harmánï;
ali i:
iz Härmãnã, preko Pê}ki b£dã/På}kih b£dã;
Stijena:
na Dùbokï Dòlovi, bilo tu~e u Dòlovi, u Závidovi}i;
ali i:
ù Klãncima;
Biha}:
u Ka{tèlï, u Cérãvci, iz Òrljani, is Härmãni, iz Bàrãni;
B. Petrovac:
u Bš{}ani, na PŸkosi, is Smoljáni;
166
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Cazin:
na På}kï bŸdï, na På}kije bŸdï;
ali i:
do På}kï b£dã, sa På}kï b£dã;
Ostro`ac:
nà Pe}kï bŸdï;
ali i:
sa På}kï b£dã;
Sokolac:
na Jezèrï }e ne{to graodit;
Kulen-Vakuf:
preko Doljánï, preko Stinjánï, sa PŸkosï, sa Pê}kï b£dï, iz
Bš{}ãni, u Bš{}ãni, na PŸkosi, nà Stinjãni;
pored:
iz Bš{}ãnã, na PŸkosima, sa Pê}kï b£dã;
Iza~i}:
u SŸbljani, sa PŸkosi, na PŸkosi;
pored:
na PŸkosima;
Vinica:
u SŸbljanima;
B. Krupa:
u SŸbljani, sa PŸkosi.
Toponimi tipa: Krupa, Kladu{a mogu imati i pridjevsku
promjenu:
B. Krupa:
prema Krûpõj, u Krûpõj;
pored:
u Krûpi, is Krûpë;
167
Asim Peco: Knjiga IV
Bu`im:
u Klàdu{õj, u Krûpõj;
pored:
u Krûpi;
Jezero:
u Krûpõj, u Zâspõj;
pored:
u Zâspi;
Srbljani:
u Krûpõj, ù Krüpõj;
Jasenica:
u Zâspõj, u Krûpõj;
pored:
u Zâspi.
Pluralia tantum
Pored toponima koji se javljaju samo u oblicima mno`ine
(pluralia tantum), a koji su navedeni na str. 165-167, samo u
mno`inskim oblicima javljaju se jo{ i sljede}e imenice:
a) klí{}a-klí{}ã-klí{}ima (B. Krupa), klí{ta-klí{tã-klí{tima
(Turija, Biha}, Pokoj, Koprivna, Dobrenica, Podzvizd,
Iza~i});
lé|a-lé|ã-lé|ima (B. Novi, Biha}, Ora{ac, Ostro`ac, Jezero,
Jezersko, Gata, Turija, Stijena); lé|a-lé|ï/lé|i-lé|ima-u lé|i
(Dobrenica, Kulen-Vakuf, ]orali}i, Gata, Spahi}i, Ora{ac,
Miostrah, Ripa~, Orljani);
plè}a-plè}ã-plè}ima (Orljani, Ribi}, Turija, Jasenica);
plú}a-plú}ã-plú}ima (Biha}, Pokoj, Orljani, B. Krupa, B.
Novi, Dobrenica);
168
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
kŸsta-k£stã-kŸstima (Jasenica, Biha});
köla-kôlã-kölima (Biha}, Ostro`ac, B. Novi, Bu`im, Grmu{a,
Stijena, Turija, Gata); ù kolim (Dobrenica);
njšdra-njšdãrã-njšdrima (Jezero, Koprivna); nšdra-nšdãrãnšdrima (Spahi}i, B. Krupa); njèdra-njådãrã-njèdrima (Pokoj);
pŸsa-p£sã-pŸsima (Spahi}i, Biha}, Stijena, Bu`im); pŸsa/
p¥si-p£sï/p£sã-pŸsima (Spahi}i, Biha}, Dobrenica);
ústa-ústã-ústima (Srbljani, Biha}, Pokoj, B. Novi, Podzvizd,
B. Petrovac); ústa-ústã/ústï-ústima (Turija); ústa-ústijuústima (Spahi}i);
vráta-vrátã-vrátima (Turija); vráta-vrátã-nà vrãti (B. Krupa,
Koprivna);
b) jäsli-jäslï/jäsãlã-jäslima (Jasenica); pod drveni jäsli (B.
Krupa);
näo~ãli-näo~ãlã-näo~ãlima (Bak{ai{).
Imenica doba mo`e se javljati i kao promjenljiva i kao
nepromjenljiva rije~:
òd ovõ dôbã, ù ovõ dôba, ù tõ dôbã; òd ovïh dôbã/òd ovï
dôba;
odnosno:
dôb-dôbi, ú võj dôbi (Jezero), òd të dôbi (Dobrenica, v. o
promjeni ove imenice kod mene u knjizi Jezik na{ svagda{nji, Sarajevo, 1969, str. 116).
169
Asim Peco: Knjiga IV
Zamjenice
Li~ ne z a m j e n i c e
Zamjenica prvog lica
a) Pisana rije~ sa ovoga tla nudi ovakvo stanje:
Jednina:
da se ho}e s mene i s tebe Kraina mutiti (Starine, XII, 12)
poslao k meni (Starine, XII, 10), ni{͡to mi e vrlo potribno
(Starine, XI, 112);
da mene privari{ (Starine, XI, 10);
s menoi (Starine, XI, 97), preda mnom (Starine, XI, 98), sa
mnum (Starine, XI, 101);
na meni (Starine, XI, 95).
Mno`ina:
bol{i iunak od nas (Starine, XI, 100);
nami do}e list (Starine, XI, 78), nami sapouidite (isto, 83),
nami ... so`na oslati (o = u, isto, 97), koi nami more ... dati
(isto, 97), nami dao (Starine, XII, 9), i nami ee dolazio (op.
cit.) kao i: da nam je vira po{͡tena (Starine, XII, 10), potrebno
bi i nam bilo (isto, 40);
z namj (Starine, XI, 96), z namj pogodjo (isto), s nami
(isto, 97);
kao i:
preda nam istim (Starine, XI, 98).
b) Savremeno stanje
Genitiv:
od menéka (Srbljani, Pokoj, Gata), menékarce (Stijena),
kòd mene (Pokoj, Dobrenica, Todorovo), do menéka (Turija,
170
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Gata, Sokolac), òd mene (Ostro`ac, Dobrenica, ]ukovi), bèz
mene (Ripa~, B. Petrovac, Biha}, V. Kladu{a), ni menéka ne}e
(Pe}igrad), porèd mene (Turija, Stijena, Jasenica, Klisa), dò
mene (Miostrah, Bak{ai{, Turija, Todorovo, Dobrenica), kod
menéka (Orljani, Vinica, Kamenica), måne (Kulen-Vakuf, B.
Petrovac), rád mene (B. Petrovac, Jasenica, B. Krupa, Iza~i},
Dobrenica, Bu`im, B. Kostajnica, B. Dubica), bèz mene se ne
mo`e (]ukovi), iz menéka (Podzvizd, Jezero, Ripa~).
Enkliti~ki oblik je me:
[ta me briga (Biha}, Pokoj, Dobrenica, Iza~i}), ne ti~e me se
(Biha}, Pokoj, Dobrenica, Bu`im, Todorovo, B. Krupa), ne
briga me (Ripa~, Bak{ai{), {ta me se ti~e (Jasenica), ko me
pita? (Bu`im).
Dativ:
Niko meníka ne brani (Iza~i}), måni ga je `ao (Cazin), on je
måni reko (Turija), måni je dao (Srbljani), meníka je do{o
(Orljani), måni to {kodi (K. Vakuf), ì meni je dolazila (Dubica), meníka ne treba (Ora{ac), meníka je dobro (Spahi}i), meníka treba (Vinica), måni ka`i (Biha}), meníkarce je dolazila
(Stijena), ì meni treba (B. Krupa), måni svedno (Bu`im),
måni je to pri~o (Dobrenica), måni je ostavio (Ribi}), måni
ne smi re}i (B. Petrovac), dao je ì meni (Ostro`ac), måni ne
treba (Koprivna), to je måni sve (B. Novi), måni su dolazili
(Todorovo), meníka ne dolazi (Jezero);
pored:
mån ne treba (Bu`im), mån nisi dao (Pokoj), mån ne dolazi
vi{e (Dobrenica), mån se ~ini (Biha}), mån to ne treba
(Biha}), mån s ~ini (Trnovo)...
Enkliti~ki oblik je mi:
daj mi to (Biha}), {to mi ne do|ete? (Dobrenica), {ta si mi
donila (Pokoj), dje su mi krave? (Stijena), odakle mi? (B.
171
Asim Peco: Knjiga IV
Petrovac), svak bi mi dao (Ostro`ac), svi mi ka`u (Sokolac),
sve bi mi dala (Jasenica), sve mi je uzela (Vinica).
Akuzativ:
måne ne gleda (Pokoj), vi ne pitate måne (Ostro`ac), måne
je dovela (Biha}), pita on måneka (Orljani), dovede on
menéka do prit ku}u (Iza~i}), lipo oni måne paze (Vrnogra~),
menékara se ne briga (Srbljani), i menékane su zvali (Vinica),
u menékarce su bili (Stijena)...
Enkliti~ki oblik je me:
da me všdï (Biha}, Pokoj, Dobrenica), dönilã me òna (Ostro`ac), {ta me bršga (Ribi}), {to me zòve (B. Petrovac)...
Instrumental:
sä mnõm je bila (Iza~i}), sä mnõm se igraju (Srbljani), sä
mnõm je lak{e (Vinica), sä mnõm ide (Stijena), sä mnõm
ne govori (@egar), sä mnõm je sidio (Jelini}), sä mnõm
}e{ igrati (B. Petrovac), lahko je sä mnõm (Bu`im), skupa
sä mnõm (Orljani), haj sä mnõm (K. Vakuf), sä mnõm je
slu`io (Pe}igrad), pråda mnõm (Biha}, Cazin, Dobrenica,
Vrnogra~), zä mnõm (B. Petrovac, Stijena, Bu`im, Vrsta,
Todorovo, ]ukovi), ne{ nì sa mnõm (Pokoj, ]ukovi, Bos.
Otoka).
Imam samo jednu potvrdu za oblik s månõm iz B. Novog.
Lokativ:
ò meni pri~aju (Biha}), ò meni se brinula (Stijena), ù meni je
to (Jasenica), o meníka se ne brinu (Turija), o meníkara su
se brinuli (Orljani), sve to ide pò meni (B. Novi), sve je to
nà meni (Dobrenica), na meníka je bila ko{ulja (Orljani), o
måni ne govori (Ostro`ac);
kao i:
ò men se ne brinu (Dobrenica), ù men se ne{to prevrnu (Biha}),
ù men se ne{to kuha (Gata), ù men se ~uju criva (Vinica).
172
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Mno`ina:
mi – nas + ke; nami/nama; nas + ke; s nami/s nama;
o nama.
Po tv r d e :
Genitiv:
näske, ù nãske (Pokoj, Jelini}, Turija), dò nãske (Podzvizd,
Gata, Vrsta, Orljani, ]ukovi), za náske (Orljani), raz
náske (Turija), okò nãske (Pokoj), kolko náske, tolko i njih
(]ukovi), òd nãske (Iza~i}), brèz nãske (Iza~i}), u náske
(Jelini}), ù nãske (Turija), ù nãske je tako (]ukovi, @egar),
od nâske (Orljani), u nâske je tako (Podzvizd), za nâs (Biha},
Dobrenica, Sokolac).
Dativ:
nämi (Biha}, Pokoj, Gata, Ribi}, Ostro`ac, K. Vakuf, Pe}igrad, Orljani, Miostrah, Sokolac, Todorovo, B. Petrovac,
Vinica, Vrnogra~), namíka (Podzvizd, Kamenica, Srbljani,
Jasenica, Klisa, Bu`im, Stijena, Vrsta, Ora{ac, Jezero);
näma (Pokoj, Biha}, B. Krupa, B. Novi, Dobrenica), ni
näma ne da (B. Petrovac).
Akuzativ:
pozovi ì nãske (Miostrah, Iza~i}), ù nãske `ivu (Turija,
Pokoj), u nâske ga nema (Turija, Srbljani, Jelini}), ni nâs ne
vidi (Stijena), ni nâs slu{a (Dobrenica), pitali su i náske (B.
Krupa), náske pita (Bu`im), näske je ~etiri bilo (Iza~I}), on
je näske dovo (Dobrenica), näske nisu zvali (Jezero).
Instrumental:
s nämi (Vrsta, Todorovo, Srbljani, Stijena, Dobrenica, Turija,
Sokolac, Ostro`ac, Vinica, Gata, Vrnogra~, Bu`im, Jasenica,
Pe}igrad, Orljani, Kamenica, B. Krupa, Ribi}, ]ukovi), zà
nami (Kamenica), me|ù nami toga nema (Ostro`ac), bili su
173
Asim Peco: Knjiga IV
me|ù nami (Ora{ac), s nämi se ne {ali (Srbljani), s nämi }e
do}i (@egar), me|u nämi je nema (Jasenica), i mi }emo sà
vami (Jezero); s näma nemal {ale (Pokoj), s näma vam je
lako (Biha}), s näma je i{o (@egar), sa näma (Orljani, B.
Krupa, Kulen-Vakuf).
Lokativ:
o näma se brinu (Stijena), nà nama je sve (Dobrenica), na
näma silu prosipa (Vinica), sve }e to pò nama (B. Petrovac),
o näma ni rije~i (B. Novi); sve je nà nami (Jezero).
Enkl. oblik za genitiv i akuzativ je nas: ko nas dira?, {to nas
zovu?, da nas vidi;
za dativ je nam: da nam ka`e, ko nam brani?, {ta nam
treba?
Zamjenica drugog lica
a) Pisana rije~
Dativ:
bog uam i du{a (Starine, XI, 83), a j to uam dajemo (isto,
96), koga sam vami ... poslao (isto, 125), mi se ~udimo vami
(isto, 140), pi{emo vami (Starine, XII, 13), i{ao vami (isto,
13), tako se vami ~udimo (op. cit.), da vami damu (u = o,
isto, 15), ko vam doide (isto, 18), uslali smo uam (isto, 20),
tamo k vami (isto, 24), nieka vami ne prilague (isto, 25), eto
e vama usla (isto, 26), vami na zna}ne uslati (isto, 33), on
uam ie obrekal (Starine, XI, 100);
tu i:
oni }e vi dat (Starine, XII, 24). Cijela re~enica glasi: Moi
susidu! {͡to mi pi{e{ zaradi ... ~iie ie o(d) Dubi~e do Novoga,
da ti odpi{emo: od Novske strane od Stri`ne rike do Ioove to ie
timar ^akolovi}a a zemle su turske Kostaini~ana koi su sada
u Banolo~i, ^akalovi}a ie deseto, koiu ri~ uzve`ete veza}ete
174
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
s Kostaini~ani, ~ie su zemle, a oni }e vi dat s ^akolovi}em...
(Ovo bi govorilo da je pisar unio tu osobinu u pismo koje je
u ime Mustafe alaj-bega Ferhatpa{i}a /u tekstu Feretpa{i}/
pisao Petru Keglevi}u, i da to nije govorna osobina ovoga
kraja).
Instrumental:
s uami (Starine, XI, 97), s vami (Starine, XII, 25, 27).
b) Savremeno stanje
Jednina:
Deklinacioni obrazac: ti-tebe(+ka+ra)-tebi(+ka+ra)-tebe-(ka+ra)-s tobom/tebom-o tebi.
Po tv r d e:
Genitiv:
bès tebe se ne mo`e (Biha}), bili smo kò tebe (Pokoj,
Dobrenica), ni{ta brès tebe (Dobrenica), tebéka ne pitam
(Stijena), za tebéka pitaju (Orljani), od tebéka ne i{}em
(Jezero), tebékãra (Orljani), `ao mi je tebéka, tebéka zove
(Jezero).
Enkl. oblik je: te: {ta te briga?, ne ti~e te se.
Dativ:
tåbi je i} tamo (Orljani), tåbi je dao (Iza~i}), nì tebi ne da
(]ukovi), tebíkarke govori (Jezero), tebíkarce (Pokoj), dao
je i tebíka (]ukovi).
Enkl. oblik je: ti: ko ti brani?, ko ti govori?, evo ti.
Akuzativ:
tåbe zove (Biha}), tebékara tra`e (Jezero), lahko mi je zà
tebe (B. Petrovac), lako mi je zà tebe (Dobrenica).
Enkl. oblik je: te: on te zove, svi te vide, svi te zovu.
175
Asim Peco: Knjiga IV
Instrumental:
s töbõm (Iza~i}), zä tobõm (Biha}), prå tobõm (Vinica), pö
tobõm (Jasenica), sä tobõm (Stijena);
s tåbom (B. Krupa), za tåbõm (Iza~i}).
Lokativ:
ò tebi pri~aju (B. Petrovac), ò tebi se radi (Podzvizd), ù tebi
se nje{to kuha (Orljani), sve je nà tebi (Dobrenica), sve }e
pò tebi (]orali}i), ja pò meni, ja pò tebi (Podzvizd).
Mno`ina:
Deklinacioni obrazac:
vi – vas(+ke) – vami(+ka+ra) – vas(+ke) – s vama/vami(+ka)
– o vama/vami.
Po tv r d e:
Genitiv:
òd vãske (Todorovo), kolko väske, tolko näske (Bare), kolko
väske, tolko ri`njeva (Bare), vâske pita (B. Krupa), oko
vâske se sva|aju (Vinica) od vâs tra`e (B. Novi), kod vâske
su bili (Jezero), bez vâske ni{ta (Orljani), oti{li su dò vãs
(Dobrenica).
Dativ:
re}u ja vämi (Gata), vämi je tudi lipo (Ribi}), ja sam vämi
reko (Bare), idu vamíka (Turija), evo vämi kumpir (Jezero),
vamíka govori (Jezero), i vämi je piso (Ostro`ac), vämi je to
poslo (Miostrah), ni nämi, ni vämi (Sokolac), i vämi }e valjat
(Vinica), ni vämi ne ide (Turija), evo i vämi (Vrsta), bili bi
oni i vämi dali (Dobrenica), vämi je kosio (Dobrenica);
ide väma (Biha}), dala je ì vama (Pokoj), do{lo je ì vama
(Ribi}), ì nama ko ì vama (Stijena), eto ih k väma (Jasenica),
ja ne bi bio väma dolazio (Dobrenica).
176
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Instrumental:
za vämi (Iza~i}), pred vämi (Todorovo), s vämi (B. Krupa),
sà vami (Srbljani), s vämi (Stijena), s vamíka (Jezero);
sa väma (K. Vakuf), pred väma je (Biha}), nad väma (Turija),
s väma (Iza~i}), zà vama (Gata), me|ù vama (Orljani).
Lokativ:
po vämi (Sokolac), nà vami (Vrsta);
o väma (Biha}), na väma (Gata, Dobrenica, Ribi}, Bu`im, Jasenica), u väma (Stijena, Kamenica, Ostro`ac, Todorovo).
Enkliti~ki oblici su:
gen.-akuz. sing. te; dativ sing. ti; gen.-akuz. pl. vas; dat. pl.
vam: ko te pita; ko ti daje, {ta ti nosi?; {to vas zove? ko vam
brani, ko vas gleda?
Zamjenica tre}eg lica
a) U pisanoj rije~i sa ovoga tla javlja se i enkliti~ki oblik ju
za koji u mom materijalu sa terena nije bilo potvrda:
ako ~ete iv (= ju) primiti (Starine, XI, 94), a vi v (= ju) po
pervom sv{nv po{alite (isto), sa{͡to iv (= ju, cinu) nitko ne da
(isto, 140), up. i: nan (= na nj) spu{}ati (Lopa{i}, 241).
Od mno`inskih oblika da uka`emo na pojavu oblika i bez h:
od ni se naplatiti (Starine, XII, 10), da ste i rasumili (Starine,
XI, 99);
iako i: od nih (Starine, XI, 140), sa nih (isto, 99), evo ih nie
ovdi (Starine, XII, 31), postio ih ie (o = u – pustio, Starine,
XII, 6), kada bi jh naivecha potriba bila (Lopa{i}, 247); u
instrumentalu je: { nima (Starine, XII, 38);
dativ: dosta ie }nima (Starine, XII, 19), {͡to im zapada
(Starine, XII, 14);
lokativ: po }nima (Starine, XII, 33), na nima (isto, 11);
177
Asim Peco: Knjiga IV
up. i: mi smo dobri sa ne i sa nih ~enu (Starine, XI, 89), kao i:
tada nam ie vzeste (tj. njih, ljude, Lopa{i}, 247);
od sebe (Starine, XII, 10, 32);
k sebi (Starine, XI, 83), mi se naive}e sebi boimo (Lopa{i},
241);
o sebi (Starine, XII, 12).
b) Savremeno stanje
Mu{ki i srednji rod – jednina:
Paradigmatski obrazac je:
on, ono-njega(+ka+ra)-njemu(+ka+ra)-njega(+ka+ra)-({)
njim(e)-o njemu(+ka+ra).
Po tv r d e:
U Fonetici je re~eno da samoglasnik zadnjega reda o, kada
se na|e u neposrednom dodiru sa sonantima, ponekad mo`e da
ima i zatvoreniju artikulaciju koja se tamo bilje`ila kao: uo : uona
(Orljani, v. BHDZb., I, 97), a samo se iz govora Dobrenice i
Sko~aja daju potvrde za pojavu samoglasnika u mj. o: un, una,
uni (op. cit.). To zna~i da govorno podru~je o kome je ovdje rije~
ima, u fonetskom pogledu, standardne oblike ovih zamjenica: on,
ono. Odstupanja od tih fonetskih vrijednosti su izuzetno rijetka.
Genitiv:
eto njågã (Biha}), njågã se to ne ti~e (Vinica), nema njegáka
(Vrsta), od njegáka (Pokoj), brè` njega (Turija), njegáka
pita (Gata, Vinica), ra` njågã (Ostro`ac), njegáke nema (Stijena, Bu`im), zbòg njega je to do{lo (B. Petrovac), ni{ta brè`
njega (Miostrah), { njågã (Sokolac), oko njåga (Iza~i}), od
njegáka (Jasenica).
Enkl. oblik ga: nema ga, eto ga.
178
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Dativ:
njåmu (Miostrah), njåmu je fino (]ukovi), njemúka je dala
(Bare), njemúka (Iza~i}, Turija, Gata, Sokolac, Ostro`ac),
njåmu je ujak osto (K. Vakuf), da je to njåmu dati (Ribi}),
daj ti njåmu kahvu (B. Petrovac), ne dam ni tebi nì njemu
(Stijena), {ta je to njåmu (Vrsta), ode njåmu (Biha}, Dobrenica), baci ì njemu (Vrnogra~), ne da nì njemu da sisa
(Jasenica, Miostrah).
Enkl. oblik mu: evo mu, ka`i mu, {ta mu je? ko mu brani?
Akuzativ:
njåga zove (Biha}), njågã su izbacili (Ribi}), uvik njågã
tra`e (Podzvizd), njågã vole dica (Stijena), njåga svak voli
(Dobrenica).
Enkl. oblik ga, nj: zovi ga, tra`i ga, voli ga; nâ nj se popela
(Iza~i}).
Instrumental:
{ njíme (Bu`im), { njíme je bila (Biha}), { njîm }e do}i
(Pokoj), njekakve dvi su bile { njîm (Stijena), ne}e { njîm
(Miostrah), nàd njïm (Golubi}), prèd njïm je (Dobrenica),
pòd njïm (Vrsta), zà njïm pla~e (Ribi}), sà njïm (Gata), zà
njïm je bila (Iza~i}).
Lokativ:
ò njemu se brine (Bare), nà njemu je sve (Miostrah), sve }e
to pò njemu (B. Dubica), ù njemu se ne{to kuha (Ostro`ac).
Ona-nje-njoj/njojzi-nju(+ka)-njom-o njoj/njojzi.
Po tv r d e :
Genitiv:
ne mere to bè` një (Biha}), brè` një (Vrsta), uvik se sitim
njê (Ostro`ac), òd një mu je ostalo (Dobrenica), rád një je
179
Asim Peco: Knjiga IV
i do{o (B. Petrovac), òd një je to (Jasenica), `ao mi je njêke
(Jezero).
Enkl. oblik je: nema je, evo je.
Dativ:
dao njôj (Miostrah), ne bi dao njôj (Jelini}), njôj je reko
(Bare), i njôj je dolazijo (Vrsta), njôjzi je kupijo (Biha}),
njôjzi to ne treba (Stijena), njôj bi sve dala (Jasenica), ni
njôjzi nije lahko (Bu`im), da j ti njôj kahvu (Ostro`ac).
Enkl. oblik joj: reci joj, dao joj, {ta joj je? ko bi joj do{o?
Akuzativ:
oni njû osu{e (Miostrah), oni njû ne vole (Biha}), ni njû ne
`ele vidit (Orljani), za njû se brinem (Dobrenica), ùz njü, nìz
njü (B. Petrovac), njû je }io dat (Orljani);
njúke }e izbacit (Biha}), na njúke navalili (B. Krupa), na
njúke (Orljani), ho}e njûke (Orljani).
Enkl. oblik je: {}eo sam je uzet (Ostro`ac), sad je more{ uzet
(Sokolac), {ta je bije{? (Biha}), ne}e da je ~uje (B. Petrovac),
obustavilo je o {kole (Miostrah).
Instrumental:
{ njôm je do{o (Biha}), { njôme (Pe}igrad), zà njõm (Miostrah), { njóme je i{la (Todorovo), { njôm (@egar), sà njõm
ide (Ostro`ac), { njóme se ne {ali (Iza~i}), zà njõm pla~e
(Biha}), bilo je prèd njõm (Stijena).
Lokativ:
ù njõj (Biha}), ò njõjzi (Ora{ac), sve je nà njõjzi (Dobrenica),
ò njõj nije pri~ala (Vrsta).
Mno`ina:
Deklinacioniobrazac:oni/one/ona-nji(h)ke-njšhã-njima(+ka)nji(h)-njima(+ka)-o njima(+ka).
180
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Po tv r d e :
Nominativ:
òni su ja~i (Biha}), bili su i òni tu (Orljani), {ta bi òni bez
vas? (Vrsta);
òne ne daju (B. Krupa), òne to rade (Dobrenica), òne su
valjane (Ribi}), òne se ni~eg ne pla{e (B. Kostajnica);
òna su dobra (Biha}), òna rade (Vinica).
Genitiv:
njîh ima (Biha}), òd njïhe/òd njïke (Orljani), koliko je njšhã
(Srbljani, Orljani, Ostro`ac), zà njïke (Ora{ac), brè` njihã
(Klisa), njîk nema (Sokolac), kòd njïk (Orljani), rá` njï je
dolazila (Orljani), njîh interesuje (Ostro`ac), njîhke nema
(Bare), òd njïh je uzo (Ora{ac), bijo je ù njihã (Klisa).
Enkl. oblici: ih/i/hi/ji: eto ih, ima hi (Bare), ko i nema
(Dobrenica), ne}e ji bit (B. Petrovac), ne}e ih na}i (Jasenica),
eno ji gore (Ostro`ac), po {est i budne (Gata).
Up. i: ja nisam protiv nje (= djece, Kulen-Vakuf).
Dativ:
oti{la njšma (Klisa), dali su ì njima (Stijena), idi njšmakarke
(Stijena), njimáka reci (Iza~i}), daj ì njima (Biha}), nije
nì njima te{ko (Vrsta), njšma bi dao (Gata), ko bi njšma
ugodio? (Sokolac), ja njšma reknem sve (Srbljani), daj ì
njima (Stijena, Jasenica), kaem ja njšma (Pe}igrad).
Enkl. oblici im/him/jim: ko im brani? ko jim je reko? (Gata),
da jim ka`em (Stijena), u krvi him je (Cazin, Srbljani,
Ostro`ac), sudilo him je (Cazin).
Akuzativ:
njîhke zove (Bare), nà njïke baca (Srbljani), njîke pita
(Sokolac), me|ù njïke pade (Sokolac), ja sam njî na}ero
(K. Vakuf), pitam ja njî (Biha}), njî to intresuje (Ostro`ac),
181
Asim Peco: Knjiga IV
njšha zove (Klisa), njî zove (Orljani), njîke tra`e (Orljani),
nà njihã je prepisato (Otoka), nà njï je do{lo (Pe}igrad), ja
}u radit za njšhã (Dobrenica).
Enkl. oblici su ih/hi/i/ji: da ih vidi (Biha}), ko i zove? (Bare),
tamo hi je ostavio (K. Vakuf), u~io hi (Jasenica), da ih zna
(Jezero), ko i zna (Dobrenica), pitam i ja (Ribi}), niko ji ~uo
nije (Otoka), o}era i u Biha} (Ostro`ac).
Instrumental:
bila je me|ù njima (Biha}), i{la je sporèd njima (Vrsta), sporèd njima (Srbljani, Todorovo, Miostrah), { njšma je (Ostro`ac), primà njima (Pokoj), { njimáka (Iza~i}), { njšma (Klisa), { njšma je sjedijo (Turija), ni { njšma ne}u (Todorovo).
Lokativ:
ò njima (Biha}, B. Petrovac), nà njima je (Vrsta), o njimáka
(Srbljani), ù njima (Stijena).
Zamjenica svakog lica
Obrazac promjene je standardni: såbe-se, såbi(+ka)-si, såbe-se, söbõm, ò sebi.
Po tv r d e:
Genitiv:
okò sebe se smela (Bare), bès sebe (Jelini}), imo je kò sebe
(Ostro`ac), kò sebe (Orljani).
Enkl. oblik je se.
Dativ:
ruke k såbi (Orljani), uzela ga såbi (Vrsta), prvo såbi (Biha}),
nì sebi ni drugom (Ribi}), svak je såbi dobar (]ukovi), sebíka
je donila (Iza~i}), sam såbi govori (Ostro`ac).
Enkl. oblik si: ne bi li si napravili ku}u (@egar);
up. i: blago si njojzi { njima (Miostrah).
182
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Akuzativ:
niko såbe ne vidi (Biha}), nà sebe je kupila (Orljani), na{la
je ù sebe (Bare).
Enkl. oblik se: da se vidi na ogledalu, zá se se brini (Biha},
Orljani).
Instrumental:
pre söbõm (Srbljani), pöd sobõm (Ostro`ac), sä sobõm
(Miostrah).
Lokativ:
ò sebi se bavi (B. Petrovac), imo je nà sebi (Turija), ni ò sebi
ne govori (Dobrenica).
U vezi sa navedenim primjerima nekoliko napomena:
1. Ovdje je dat samo odre|en broj primjera za pojedine zamjeni~ke oblike. To je ~injeno svjesno. @elja je da se ne pove}ava
obim rada primjerima koji ni{ta posebno ne zna~e za sagledavanje
zamjeni~ke promjene u govoru kao cjelini. To zna~i da navedeni
primjeri predstavljaju obrazac zamjeni~ke promjene na cijelom
ovom govornom prostoru.
2. To, isto tako, vrijedi i za potvrde koje se navode iz pisane
rije~i.
3. Instrumentalni oblik: menom, potvr|en iz govora B. Novog,
poznat je razli~itim govorima {tokavskog dijalekta. Na{ao ga je i
prof. Iv{i} u posavskom govoru (Rad, 197, 31), a tu je samoglasnik
-e analo{ki uop{ten – prema oblicima gen.-akuz. mene, dat. meni
(v. A. Beli}, Re~i sa deklinacijom, 1969, 164). Takvo obja{njenje
vrijedi i za oblik tebom, koji je zabilje`en u B. Krupi i Iza~i}u.
4. Mno`inske oblike nami, vami, vrlo obi~ne u na{em govoru,
na{ao je i Stjepan Iv{i} u posavskom. Istina, tu su ti oblici obi~niji
u instrumentalu (za dativ nami navodi se samo jedna potvrda iz
Vrblja, a za nami, vami u instr. potvrda je iz Si~a). Ina~e su ovi
183
Asim Peco: Knjiga IV
oblici i u dativu i u instrumentalu obi~ni kod slavonskih pisaca
(Iv{i}, op. cit., 32, i ispod teksta). Jasno, to su oblici starog
instrumentala, ali se “od XVI v. po~inju ... upotrebljavati u dat.,
a u XVII v. i u lok. mn. prema sli~nim oblicima kod imenica i dr.
zamenica”, (Beli}, op. cit., 105). I u na{em govoru ovi se oblici
javljaju u lokativu, ali su potvrde za tu upotrebu znatno rje|e u
odnosu na dativ i instrumental.
5. Enkliti~ke oblike: ju, ni-vi, ne-ve ne poznaje savremeni
govor ovoga podru~ja. Oblik ju, kako je i ovdje pokazano, nalazimo u pismima nastalim na ovom podru~ju, samo je pitanje, kao
i ina~e kada se radi o pisanoj rije~i, ko je pisar, ~ije su to govorne
osobine. Istina, u materijalu koji je prikupljen u okviru projekta
Bosanskohercegova~ki govori, na{la se jedna potvrda i za oblik
ju, pored oblika je, iz B. Dubice, ali taj primjer ni{ta ne govori. I
tu je mogu} uticaj sa strane (v. BHDZb., II, 138).
6. Iz K. Vakufa naveden je primjer: ja nisam protiv nje – a
misli se na djecu, {to bi govorilo da je u pitanju genitiv mno`ine:
protiv njih. Kao {to je poznato, to je stari oblik akuzativa mno`ine:
nje (Beli}, op. cit., 107). Prof. Iv{i} navodi iz posavskog ovaj oblik
u slu`bi akuzativa (op. cit., 32). Istina, s obzirom na kontekst u
kome se javlja ovaj oblik, moglo bi se pomi{ljati da je u pitanju
oblik genitiva jednine, po{to se imenica djeca mijenja kao imenica
`enskoga roda na -a: `ena-`ene : djeca-djece. To bi govorilo da
je ovdje prevagnuo morfolo{ki momenat nad semanti~kim. Mada
ni ovo obja{njenje nije bez osnova, s obzirom na prirodu govora
kao cjeline, nije isklju~ena ni mogu}nost postojanja arhai~nijeg
oblika akuzativa mno`ine, a i taj oblik nalazimo u pisanoj rije~i
sa ovoga tla.
7. Oblici: mene-meni, tebe-tebi, sebe-sebi, kao i njega-njemu
imaju kratkosilazni akcenat preama kratkouzlaznom u standardnom jeziku. U posavskom se javljaju razli~iti akcenti. Pored
måne-måni ... i mène-mèni, ali i: menì, tebì (op. cit., 31). U govoru
184
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Imotske krajine i Bekije, kao i u ijekavskim govorima zapadne
Bosne, nalazimo akcente kao i u na{em, ikavsko{}akavskom govoru (v. kod [imundi}a, Govor Imotske krajine i Bekije, 120, i
kod De{i}a, Zapadnobosanski ijekavski govori, 243-244). Oba
ova govora znaju i za oblike: nami, vami u dativu, instrumentalu
i lokativu mno`ine kao i za oblike tebom/tebon, sebom/sebon, na
istim mjestima.
8. Jedna od posebnih odlika na{ega govora je ~esta upotreba
partikula, u odre|enim situacijama, uz pojedine zamjeni~ke oblike. Istina, to i nije neki specifikum samo ovih govora. Iz posavskog
Stjepan Iv{i} daje takve oblike, ali samo za jedninu: menikare,
sebika i sl. (isto, 31). U Imotskoj krajini i Bekiji “Ponekad se instr.
dodaje navezak -kerca, te je: menonkerca, tebonkerca...” (op.
cit., 120). De{i} iz ijekavskih govora ove bosanske zone navodi
potvrde za upotrebu partikule -ke uz oblike gen.-akuz. mn. nas
i vas: naske, vaske (op. cit., 244). U na{em govoru, vidjeli smo,
ova pojava, pojava pro{irivanja oblika dodavanjem razli~itih
partikula, znatno je {ira, up. meneka-menekara, menika-tebika;
njemuka; njuke; naske, vaske; tebikarke i sl.
Posebna su pitanja, a ona prelaze okvire morfologije jednoga
govora, {ta je uslovilo pojavu pro{irivanja osnovnih oblika, koliko ta pojava zavisi od socijalnih i nacionalnih momenata, koliko
je ona uslovljena polo`ajem oblika u govornom nizu, koliko na
to uti~u unutarsintagmatski odnosi? Na ova pitanja te{ko je ovdje
davati odgovore. Pa ipak, ja bih, poslije du`eg oslu{kivanja ovoga
govora, mogao re}i da su pro{ireni oblici ovih zamjenica, tj. sa
upotrebom partikula, dobrim dijelom osobina naj{irih narodnih
slojeva, onih bez ikakvog uticaja {kole i knjige. Uz to, prijedlo{ke
sintagme su, skoro redovno, oslobo|ene ove osobine.
9. Dodavanje partikula na pojedine oblike uti~e i na mjesto
i prirodu akcenta, up. måni-meníka, njåmu-njemúka. Otuda i njûnjûke, pored njúke.
185
Asim Peco: Knjiga IV
10. Zamjenica tre}eg lica jednine mu{kog roda javlja se sa
dvojakim akcentom ôn i ön.
11. Od zamjenica ona dat. i lok. ~esto glase njojzi gdje
partikula -zi sve manje ima obilje`je te vrste rije~i, ona se srasla
sa tim oblicima.
12. Da neakcentovani samoglasnici i u ovoj kategoriji rije~i
mogu biti podlo`ni redukciji, to je re~eno u prvom dijelu opisa
ovih govora. To vrijedi i za enkliti~ke oblike: mi-m, me-m i sl.
13. Sudbina fonema h u zamjeni~kim oblicima ne ~ini ni{ta
posebno u fonetici ovih govora. Krajnja pozicija je i tu izlo`ena
gubljenju, a inicijalni polo`aj zna i za sekundarno h. Otuda pored
njih i nji, pored ih i i, ali i pored im i him, pored ih i hi (v. o tome
BHDZb., I, 231).
14. Pojava oblika njšhã u gen.-akuz. mn. zamjenica tre}eg
lica poznata je i posavskom govoru, up. njšjã (Iv{i}, op. cit., 31). U
Imotskoj krajini imamo: njizo, njizir (op. cit., 120). Uop{tavanje
samoglasnika -ã je, svakako, do{lo prema obliku gen. mn. imeni~ke promjene. Poznato je da se javlja i násã u nekim posavskim
govorima (Iv{i}, op. cit., 31).
15. Gra|a iz projekta Ispitivanje bosanskohercegova~kih
govora, a koja je obra|ena u drugoj knjizi Bosanskohercegova~kog
dijalektolo{kog zbornika, potvr|uje materijal koji je ovdje iznesen
(v. str. 138-139).
I m e ni~ k e z a m j e n i c e
a) Pisana rije~
U pisanim tekstovima sa ovoga tla, i to onim pismima koja
su nastala u XVII vijeku, skoro po pravilu imamo sa~uvan stariji
fonetski lik zamjenice tko:
tko bjo (Starine, XI, 96), tko saleti (isto), ieda bi tko i sa nega
vni{ao (isto, 140), aku tku na nima stigne (u = o, Starine, XII,
186
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
11), tako se vami ~odimo, da tko drogi malo vridan to ~ini
(isto, 13), ali neznam tko ga hoche dochekati (isto, 14), nitko
se ne more na}i da i ie tko vidio (isto, 24);
viru ne bi nitko dao za nega (Starine, XI, 129), sa iv nitko
neda (isto, 140), nitko se ne more na}i (Starine, XII, 24).
Zamjenica {to naj~e{}e se iskazuje grafemom {͡t (ù) + o – {͡to:
{͡to se ~udimo (Starine, XI, 94), a {͡to (isto, 95);
ni{͡to nesnamo (isto, 93), ni{͡to mi e vrlo potribno (isto, 112);
ni{͡to (isto, 127, 137);
ne{͡to (Starine, XI, 117);
ni{͡ta (isto, 111);
ali i:
sto nam pisete (isto, 96), ako {to potriba bude (Starine, XII,
33), {to ie odnesao (Starine, XI, 107);
gdi{to: ako mu se gdi{to sala~a, da mv siromahv ispravite i
istirate (Starine, XI, 10).
U pismima sa ovoga tla, kako je to i u prvom dijelu opisa
ovih govora re~eno, javljaju se i zamjeni~ki oblici:
~a, za~, ni~;
up.:
za~ oni ni vi~im sebe sam ovde pohvaliv (Lopa{i}, Biha} i
Biha}ka krajina, str. 241), ~a e k takovu dugovannu potribno
(Lopa{i}, 245-246), a mi hu}emo v.m. ~a zapuvidi{ poslu`iti
(Starine, XII, 11, vi{e o tome u prvom dijelu opisa ovih
govora, BHDZb., I, 22 i dalje). Genitiv sing. je ~esa: neka
se i mi znamo ~esa dar`ati... (Lopa{i}, op. cit., 246); dat. je
~emu: chemu ze i nadiemo (Lopa{i}, 247);
up. i:
A to nam bihote nich lywdi pozlali, kada bi jh naivecha
potriba bylla (Lopa{i}, 247).
187
Asim Peco: Knjiga IV
b) Savremeno stanje
Imeni~ke zamjenice: ko, niko, iko; neko/njeko, svak imaju,
uglavnom, standardnu promjenu:
Po tv r d e :
kògã zovu? (Biha}), kògã tra`ite? (Gata), jo{ ne znamo kògã
smo izgubili (Dobrenica);
kòmë je to? (Pokoj), kòmë si to kupila? (Stijena), nije kòmë
je re~eno, nego kòmë je su|eno (Orljani), kòmë si ga dao?
(Gata);
s kîm si do{o? (Biha}), sà kïm si tamo? (Dobrenica), s kîm }e{
i}i? (Vrsta), s kîm radi{? (Turija), s kîm si ti? (B. Petrovac);
ò kom pri~ate? (Ribi}) o kòmë je ri~? (Vrsta), o kòmë }u se
briniti? (Miostrah);
ako škogã vidi{, reci mi (Biha}), ako ško ima (Podzvizd),
ako bi škome dao (Ostro`ac), ako si škome dobra u~inio
(Dobrenica);
njåko to voli (Orljani), njåko bi i do{o (Pokoj), njåko te
brani (Turija), njåko ima (Cazin); nåko ima (Pe}igrad), sa
nåkïm (Biha}), nåkoga (Blagaj), nåkome (Jasenica), nåkome
(Pe}igrad);
up. i:
nåskïm (Biha});
sväk to zna (Pokoj), sväk bi ti dao (Dobrenica), sväk voli
sebi (Orljani);
sväkoga je pito (Biha}), sväkoga poma`e (B. Petrovac);
sà svakïm lipo (Biha});
o sväkom se brine (Biha});
nško ga ne pita (Biha}), nško se ne ~uje (Podzvizd), nško ne
do|e (Stijena);
188
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
nškoga ne}e (Orljani), nškoga se ne boji (Dobrenica);
nškome ne da (Biha}), nškome ne }e (Orljani), nškome se ne
veseli (Stijena).
Pored {to – {ta, i{ta, sva{ta, ne{t, ne{ta ovdje su obi~ni i
oblici imeni~kih zamjenica sa refleksima ƒ – je: nje{to, nje{ta i
-i: nji{ta:
Po tv r d e :
{to si do{o? (Biha}), {tä tra`e? (Turija);
{to rade? {to }e radit? (Dobrenica);
njå{to je slab (Pokoj), njå{to ne mogu (Bare), njå{to bi mi
trebo (Biha}), njå{to ga nema (B. Krupa), nje{to se brinem
(B. Otoka), njå{to te pita (Iza~i});
njš{to (Pokoj, Ostro`ac);
pönje{to se na|e (Vrnogra~);
~ègã se pla{i{? (B. Petrovac), ~ègã tu nije bilo (Dobrenica);
~èmu se smije{? (Turija);
{ ~îm }e{? (Biha}), { ~îm ga hrani{? (Kulen-Vakuf);
nà ~em ste ostali? (Orljani), o ~èmu je ri~? (Turija);
njå~em se nada (Turija);
svä{ta se radilo (Gata), svä{ta tu ima (Biha});
ako š~egã ima (]ukovi);
ko š{ta na svitu, ako š{ta ima? (Dobrenica).
U Fonetici je nagla{eno da su u ovom govoru sasvim obi~ni
oblici imeni~kih zamjenica sa jekavskim refleksom ‰: njeko,
nje{to, pa i njiko.
Oblici zamjenice ko, i izvedenih, ne poznaju u savremenom
govoru sekvencu tk-. Pisana rije~ sa ovoga tla nudi podosta primjera sa o~uvanom ovom suglasni~kom skupinom. I to se javlja
sve do XVIII v.
189
Asim Peco: Knjiga IV
Savremeni govori ne potvr|uju ni postojanje zamjenice ~a,
ni izvedenih. Pisana rije~ nudi potvrda i za te oblike.
P r idj e vs k e z a m j e n i c e
a) Pisana rije~
U pisanoj rije~i sa ovoga tla nalazimo ovakve potvrde za
pridjevske zamjenice:
1. Prisvojne:
vira moia (Starine, XI, 83), moii sv`ni (isto, 86), dade ga
moiim sv`nem v rvke, moi gos. brate, moii sv sv`ni (isto,
86), na moioi ueri (isto, 88), na moiv dv{v (isto, 98), ovo ‰e
mo‰a vira ~ista (Starine, XII, 9), radi moie vire (isto, 11),
slu`be moe preporu~ne, moi ludi (^erovi}, GZM, XVII,
1905, 218), s tvoiom virom, tvoiu viru, tvoie pismo (Starine,
XII, 14);
od svoga Vlaha (Starine, XII, 10), na svoю viru (Starine, XI,
78), na svoiv veru (isto, 82), iednoga suoiega paripa (isto,
83), suoie ~ine (isto, 83), od svoue uole (isto, 84), suouom
uolom meni niste to pisali (isto, 85), nechemo zuoioi uiri
faliti (isto, 86), i s svoiim gospodari (isto, 86), poleg svoe
do{e (isto, 97), suoim su{nem (isto, 119), svoimi glavami
(Starine, XII, 11), possteniu svomu i svoie vire (isto, 14), od
svoga vlaha (isto, 10), suoioi uiri (^erovi}, 228);
zaradi boga i negova siroma{͡tva (Starine, XI, 129), od susna
niegova (Starine, XII, 40), negovi suza (Starine, XI, 131;
XII, 7);
nena{e nevolno dugovan‰e, kako hodi nih™ nevolno dugovan‰e (GZM, 17, 222), sa ne i sa nih cenu (Starine, XI, 89);
radi na{e uole (Starine, XI, 83), kako bratom i zuzidom nasim
(isto, 85), od nase hise (isto, 86), kmetica na{ega (isto,
190
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
86), priatelu na{emu (isto, 88), sa su{nia na{ega (isto, 93),
tamo ima sv`na, na{ih (isto, 112), toi niie nikdar od na{ih
osta isa{li (= od na{ih usta, isto, 100), tamo ima na{i lodi
so`ana (Starine, XII 13), na{im lodem (isto, 14), na{e slu`be
ka vsakomu na{emu dugovanu (Lopa{i}, 241), ka na{emu
gospodinu (^erovi}, 221), pi{ite na{emu gos. kapitanu (isto,
22), od na{ih liudih, u na{emu gradu (isto, 223);
da biste va{a milost to dali (Lopa{i}, 241), prez va{ega
prigledanja i pomo}i (isto, 242), va{emu gospoctvu, va{e
gospoctvo neka znate (isto, 245), veliko chudo vasse (isto,
247), u va{u zemlu (Starine, XI, 78), za szu`na va{ega (isto,
78), za wasega szusna (isto, 82), radi uase uo1e (isto, 83),
ua{ega su{na glauom (isto, 94), od va{i kmeta (isto, 127), u
va{emu po{͡tenome listu (Starine, XII, 23), va{oi milosti (isto,
19), niki va{i ludi (Starine, XII, 25), k va{emu gospostvu
(^erovi}, 231);
sve nihovo dugovane (Starine, XII, 10), za }niova su`na
(isto, 8), po }nima {to naru~it imam (isto, 33);
ako bi se gdin ban mogal svoimi ludi ovdi nigdi blizu primiriti
(^erovi}, 218).
2. Pokazne:
ove dni, na vse ove otoke bihacke, dabi ste to dali na znane
(^erovi}, 218), po tom neka znate, da ovo pride sino}, ta se
kupi (isto, 219-220), ovoga konia, ona dvua kapenka, kako
onai koi doide, ono uru on hip, onai ~a{ (isto, 220); za te ludi,
ki su pomrili, ot toga (isto, 221), i ouo pisa i uslah, ouo ie moia
vira muhamedoua (isto, 223); sa tai med (^erovi}, 228), ouih
dan (isto, 230), ove dni (isto, 218), oni dan (isto, 229);
ovo doide glas, na vu zemlu, ni za to dugovane (Lopa{i},
241), i ovo smo poznali (isto, 241), ovi ubozi ludi (isto, 242),
na onu stranu, vsoi onoi onde okolu zemli i `upi; on ~as;
oto smo vam po mnogo krat na{e nevele ... na znane davali
191
Asim Peco: Knjiga IV
k ovim okola{nim gradom, s ovom spravjom, to smo krivo
govorili (isto, 245-246), k ovomu varossu, k ovim dussam
(isto, 247), pak oto razumismo, varo{a ovoga, ov na{ list,
ova dobra, po{tena i plemenita gospa (isto, 248), da e to
re~eno (^erovi}, 231);
i otto v. m. morem dati na znanie (Starine, XI, 78), za tu
sirotu, na toi kraini (isto, 83), od toga dugouania (isto, 83),
tome rechenomu zusniu, toga zusnia, po tom toga, v to ime
(isto, 86), oto moremu u m toliko pisati, oto ie Miho sada
do{al (isto, 88), pri togai poslato, to biva, oto biahmo pri
toga u gos pisali (isto, 88), samo oto sade pi{emo (isto, 89),
kako oto do~e k nam, nek tera te re~ene su{ne, i s tem da
ste sdraui (isto, 93), s tim (isto, 94), s timi (isto, 95), ter otu
{alem, oto tia moi uira Muhamedoua (isto, 99), sa to dite
(isto, 92);
u ovi put (Starine, XI, 138), ovi list (Starine, XII, 33), ovi
virni list (isto, 7), ovi list pisati (isto, 4), u ti pot (isto, 13),
sam si onaki ~oek (Starine, XII, 10), onaku sramotu (isto, 23),
onakoua kak te ... poslali (^erovi}, 228), toliki subun (isto,
228), ouaki list, onakue (isto, 229), ti Turci (isto, 218), takoga
su`na (Starine, XII, 127), takoga ko}na (Starine, XII, 29);
up. i:
a si siromah se ^aper, Faik voivodin, ucini o trista dukat™
(^erovi}, 222).
3. Odnosno-upitne:
pred ’kih ta list’ pride (Lopa{i}, 235), ki e vi{} ka vsakomu
na{emu dugovanu (isto, 241), koi se vazda nadiemo, ki su
priglednici, ki mrazi na{u ubogu slu`bu, ku ste nam bili
poslali (isto, 241), pod ki te (= pod koji }e, isto, 245), ako se
ko zlo prigodi (isto, 246), ako ze ko zlo zgoda od naz (isto,
247), u komu listu sve razumih (isto, 248), pred kojih obraz
pride ov na{ list otvoren (isto, 248), ako ke glase ~uiemo
192
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
(^erovi}, 221), ki dan pride, ki godi glasi budu (isto, 220);
koi ie u gos ... vi~e dana (Starine, XI, 82), io{ koiu ~iganiiu
metne (isto, 83), koi se nada (isto, 83), koi su utekli (isto,
84), knigu ku samu pri toga uslal (isto, 88), komu ie ~ena,
sa koga ie (isto, 93), dokle koi sabor ne bode (isto, 95), da
koiega sv{na (isto, 97), koga sam vami ... poslao (Starine,
XI, 125), koim morete (Starine, XII, 12), po koiemu, po
komu (^erovi}, 228), po kom godir (isto, 223);
ni sa ~ie dugouanie (Starine, XI, 89);
kakav ie to poso (Starine, XII, 21), kakva vi i{͡tete (isto, 29),
za takovo dugovane govorili, takovu dugovannu (Lopa{i},
246), kakuvu blagu (u = o, Starine, XII, 11), s kakvih ludi
(isto, 12), ni sa kakuo dugovanie (^erovi}, 228), ni sa kakuo
dugovanie (isto, 223).
4. Neodre|ene:
pod niki grad (Lopa{i}, 245), u niko sotonstvo (Starine, XII,
25), niki va{i ludi (isto, 25), da nike ri~i fale (Starine, XI, 29),
nika ina dugovana (Lopa{i}, 241), nikomu, gdo bi stanovit
~lovik (isto), niki malouridan ~ovik (Starine, XI, 92);
nekoi dan (^erovi}, 230).
5. Odri~ne:
da ne pu{}a nikakva su`na (Starine, XI, 78), v nikakovv
sapacavaniv nismo vece (isto, 86), nego se oudi nikakoue
marh(e) ne more dobiti (isto, 95), nikakoua posla (isto, 96),
nikakua nam odlu~ka niie (Starine, XI, 102), nikakova blaga
(isto, 142), nikakoua nejma (isto, 100), da ga oni ne plate
blagum nikakuvim ve} svoimi glavami (Starine, XII, 11).
6. Op{te:
sakoga }emo ustaviti (Starine, XI, 78), svakomv na{emu podlo`niku (Starine, XII, 13), svaku pravicu (isto, 13), svaki dan
193
Asim Peco: Knjiga IV
(isto, 24), svake ... ~asti (Starine, XI, 86, 88), koi suaki hodi
(isto, 93), u suaki put (isto, 117);
po vsakih blizih nadiemo (Lopa{i}, 246), eto se svaki dan
nadiemo se (^erovi}, 220), suakomu nosove ne u{alemo
(isto, 230), sa suakoga pasa ho}emo platiti kakuim partikom
(isto, 227), u sem milostivi gospodine (Lopa{i}, 245), oda vse
zemle (isto), vsoi onoi ... zemli (isto), bismo vsi (isto, 246), vsa
op’}ina (isto, 235), i na vse na to milostiva odlu~ka ~ekamo
od va{e m. (isto, 241), na vse ove otoke (^erovi}, 218);
vzuemu uele uizoko postouuanoy (Starine, XI, 85), ho~emo
v. m. sue na skoro platiti (isto, 93), vi ste to vsi snali (isto, 98),
i svi kraina zapovidniku (Starine, XII, 27), za sve karlova~ko
blago (isto, 9), sve na iedan put (isto, 10), u suem gradu (Starine, XI, 99), sve pounska pokra‰ine (Starine, XII, 15), sa
suom oprauom (^erovi}, 228).
b) Savremeno stanje
1. Prisvojne:
Ni promjena prisvojnih zamjenica ne odstupa mnogo od
na{ega standardnog jezika. Ukoliko, pak, ima odstupanja, ona se
ogledaju ili u redukciji pojedinih vokala, obi~no iz neakcentovanog
sloga, ili u ~e{}oj upotrebi partikule zi uz zamjenicu `. r. tre}eg
lica: njezin, -a, -o.
Po tv r d e :
Jednina:
za môga vika, od môga brata (Srbljani), kòd mõga djede
(Ostro`ac), môga ~ojka (Turija), môga sina (Jasenica), s
môga vrata nà mõg brata (Biha}), iz môga auta (B. Krupa),
môg oca (Dobrenica), do môg konja (Stijena), iz môg mlina (Dobrenica), kráj mõg oca (Todorovo), prekò mõg plota
(@egar);
194
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
môme bratu (Orljani), nì mõme sinu (Srbljani), môme ocu
(Vinica), môme ditetu (Dobrenica), môme komandiru (Vinica), môme evladu (B. Dubica);
s mòjïm konjem (Orljani), pred mòjïm ocem (Ostro`ac), s
mòjïm sinom (Turija), za mòjïm ocem (Jasenica), s mòjïm
~obanom (Stijena), ù mõm selu (Vinica), nà mõm ocu (Dobrenica), nà mõm sinu (Bu`im);
mòjë `ene (Orljani), do mòjë ku}e (Vinica), s mòjë {ljive
(Dobrenica), iza mòjë smrti (Orljani), kraj mòjë ku}e (Jasenica), iz mòjë ta{ne (Sokolac);
mòjõj {}eri (Orljani), mòjõj nevisti (Bare);
mòju ku}u (Ribi}), mòju kravu (@egar), mòju dicu (Gata);
s mòjõm pla}om (Iza~i}), pred mòjõm ku}om (Stijena);
na mòjõj zemlji (Biha}), u mòjõj ba{~i (Iza~i}), po mòjõj
ko`i (Turija).
Takve oblike imaju i zamjenice drugog i tre}eg lica:
sà tvõga babe (Orljani), dò tvõga sina (Pokoj), iza tvôga oca
(Todorovo);
tvôme sinu (Biha}), tvôme }a}i (Dobrenica);
nà tvõga oca (B. Petrovac), ù tvõga babe (Pe}igrad);
s tvòjïm ocem (Biha}), pred tvòjïm pragom (Kulen-Vakuf);
ò tvõm }a}i (Dobrenica), nà tvõm konju (Turija);
tvòjë matere (Dobrenica), kod tvòjë ku}e (Gata), iz tvòjë
gara`e (Biha});
tvòjõj sestri (Orljani), tvòjõj ku}i (Vinica), tvòjõj `eni (Orljani), tvòju knjigu (B. Petrovac), tvòju kravu (Gata), tvòju
{}er (Podzvizd);
s tvòjõm familijom (Klisa), pod tvòjõm {ljivom (Orljani), za
tvòjõm {kolom (Biha});
na tvòjõj zemlji (Biha}), u tvòjõj radnji (B. Krupa);
195
Asim Peco: Knjiga IV
tvôg diteta (Pokoj), tvôg imanja (Turija);
s tvòjïm ditetom (Pe}igrad), pred tvòjïm imenom (B. Novi);
nà tvõm imanju (Biha}), ù tvõm selu (Vrnogra~).
Tako i:
njègovog oca (Biha}), njègove matere (Orljani), njègovom
sinu (Turija), na njègovõj ku}i (Vinica);
njêzïn sin (B. Petrovac), njézina ku}a (Orljani);
njézinog strica (K. Vakuf), njézinu bra}u (Iza~i}), po njêzinõm imenu (Orljani);
njêzine tuge (Iza~i}), njêzinõj materi (Srbljani), njêzinë ku}e
(Dobrenica), s njêzinïm sinom (Pe}igrad), od njêzinõg oca
(Kulen-Vakuf);
njêzin babo, njêzino djete (Jezersko);
njêzinï {ljiva (Srbljani), u njêzinõj ku}i (Turija).
Zamjenica svakog lica svoj ima iste paradigmatske osobine:
svôga sina (Biha}), svôga porekla (]ukovi), svòjïm putem
(Bare), kod svòjï (Biha}), na svòjõj grudi (Biha}), svòju
kuju (Vrsta), svôga }uku (Vrsta), u avliji svòjõj (Turija), sa
svòjïm {arcom (Vrsta), od svòjï sam slu{o (B. Petrovac), pod
svòjõm vla{}u (Ostro`ac), od svòjï stari (K. Vakuf), od }era
svòjï (Orljani), svòjïm }erama (Turija), na svòjïm le|ima
(Jezersko).
Mno`ina:
nä{ï ljudi (Dobrenica), òd na{ï ku}a (Vinica), nä{ïh obi~aja
(Todorovo), nä{ïh ku}a (Trnovi), ìz na{ï krajeva (Jasenica),
òd na{ï njiva (Sokolac), òd na{ï stari (Srbljani); vä{ïh godina
(Biha}), ù va{ïm ku}ama (Stijena), nà va{ïm haljinama (Vrsta), pò va{ïm stvarima (Gata); njšhov otac (]ukovi), njšhovo
dijete (Jasenica), njšhovog cara (K. Vakuf), njšhove `ene
(Klisa), njšhovi obi~aji (Orljani), njšhova djeca (Pe}igrad),
196
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
njšhove pare (Pokoj), njšhova grupa (Srbljani), njšhove plate (Bare), njšhove djece (B. Krupa), { njšhovõm materom
(Podzvizd), { njšhovïm ocem (Trnovi), u njšhovïm ku}ama
(Pokoj); njègovïma javi (Orljani), u njègovïm njivama
(Pe}igrad); u njézinïm ku}ama (Biha}), { njézinïm }erama
(Orljani).
2. Pokazne:
Prema ovaj-ova-ovo, onaj-ona-ono tu je obi~no i otaj-ota-oto, oti-ote-ota:
òtãj mali (Vinica), ötõ pile (Stijena), òtãj ~ojek (Vrsta), iz
òtë ku}e (Stijena), òtë ~elnjake (Stijena), za òtõ (Stijena), òtõ
(Kralje), od òtü no} (Biha}), kod òtë birta{ice (Iza~i}), pred
òtïm drvetom, raz òtõg posla (Iza~i}), pod òtïm hra{~i}om
(Bare), za òto (Jelini}), iz òtë ku}e (Srbljani), u òtïm selima
(Srbljani), od òtome (Bare), òtë su pu{}ali (Biha}), pod
òtõm glavicom (B. Petrovac), od òtõg se `ivi (Jasenica),
òtãj je bijo (Jasenica), s òtïm (B. Krupa), pred òtïm (Iza~i}),
kod òtõg sina (Bu`im), òtïm putom (Kamenica), s òtõm
supom (B. Petrovac), s òtïm oficirom (Orljani), òtõga kraja
(Ostro`ac), s òtõm vojskom (Turija), òtï pjesama (K. Vakuf),
iz òtë kace, od òtoga se izli~ijo, òtï Srba, òtome sinu, òtõj
{}eri (Miostrah), òtãj u~itelj, òtõ je prezrilo (]ukovi), za òto
(Gata), s òtïm, òtã `ena, òtãj konj (Jezersko);
pored:
tâj je umro (Ostro`ac), tâj vojnik (Orljani), tâj ~ojek, tî ljudi
(Turija), ò tïh ljudi, ù tïm krajinama (Ostro`ac), pò tomu je
krajina (Ostro`ac), tôg kom{ije (Klisa), ù tõj udaji (Vrsta),
s tîm malim (Cazin), o tôm Hrnjici (Kulen-Vakuf), po tôm
doga|aju (B. Petrovac);
tî {pijuni (Biha}), tîh {pijuna (Todorovo), tû kre~anu (Iza~i}),
tšjü sela (B. Petrovac), tìma ljudima (Klisa);
197
Asim Peco: Knjiga IV
up. i:
na tî kraj (Todorovo), s tî oficiri (Orljani);
òvï moji (Biha}), na òvïm terenima (Srbljani), s òvïm popom
(B. Dubica), òvãj ^elikovi}, u òvoga mladi}a (Stijena),
òvõj ku}i (Jelini}), s òvïm momcima (B. Novi), iz òvï ku}a
(Dobrenica);
od òvogã, s òvïm (Biha});
ònãj hod`a (Jezero), önog hod`e (Ostro`ac), önaj svijet
(Orljani), önïh para (K. Vakuf), önoga mjesta (Jasenica),
ònoga malog (B. Novi), önome malome (Gata), sà onïm
u~iteljom (Vrsta), önogãk (Orljani), ònïh |aka (Jezero),
ònïm kolima (Bu`im), od önegã (Todorovo);
od ònogã, u ònom (Biha});
kao i:
ú võ doba (Bare), ú vï kraj (Ribi}), me|ú vë dr¡gë (K. Vakuf),
ná vã brda (Podzvizd), ná vë strane (Vinica), ú võj ku}i, ná
vãj imetak (Todorovo), ú vã doba (Orljani), ná vü skupo}u
(B. Petrovac);
kòd nõg nimog djeteta (Iza~i}), ná nõj zastavi (K. Vakuf),
ú nã doba (Ribi}), ú nõ vrime (B. Petrovac), ná nãj voz
(Ripa~), ná nü stranu (Orljani), ná nãj svjet (Podzvizd), ú nõ
vreme/ú nõ vrime (B. Kostajnica), ú nïm nosilima (Orljani),
ú nïm ku}ama (B. Krupa), ú në knjige (Bu`im);
vàkï mladi} (Biha}), vàkã cura (Orljani), vàkõj `eni (B.
Petrovac), s vàkõm drugom (B. Novi), u vàkïm haljinama
(Stijena), tàkõ vrime (Orljani), po tàkõm vrimenu (Podzvizd),
u nàkïm ku}ama (Dobrenica), iz nàkï kola (B. Krupa), o
nàkõj `eni (Stijena), s nàkïm sinovima (Vrsta), na nàkïm
konjima (Turija).
198
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
3. Neodre|ene:
Pored neki-neka-neko, nekakav-nekakva-nekakvo i sl., i ~e{}e od njih na ovom govornom podru~ju javljaju se oblici sa jekavskim refleksom ‰: njeki-njekakav i sl.
Po tv r d e :
nåkõg diteta (Biha}), sa nåkïm malim (Pokoj), nåkï sudija
(B. Petrovac), nåkï u~enici (Cazin), nåkakav d`elat (Cazin),
nåkï trgovac (Gata), nåkë pare (Jasenica), nåkï hod`a (K.
Vakuf), nåkë `ene (K. Vakuf), nåkõga Bajri}a, nåkõg belaja,
nåkakve pu{ke, nåkï dje~ak (Orljani), nåkü slabos (Trnovi);
ali je ~e{}e:
njåkve jabuke (Bak{ai{), njåkï {ofer, njåkolke {ljive, njåkë
na{e (Biha}), njèkakav (B. Novi), njåki vojnici, njåkakve cure
(B. Otoka), njåkï ljudi (Bu`im), njåkë knjige (Gata), njåkakav
sir, njåkakve pare njåkõj `eni, njåkakvi vojnici (Iza~i}), njåkë
njive (Jasenica), njåkï na{, njåkã cura, njåkakvõj `eni (Klisa),
njåkolke (Kamenica), njåkã pita (Kulen-Vakuf), njåkï na{i,
njåkakvi momci (Ostro`ac), njåkva riba (Ribi}), njåkï dan,
njåkã svadba (Skokovi), njåkü livodu, njåkã djeca (Srbljani),
njåkakav nalet, njåkõga belaja, njåkvu `enu (Stijena), njåki
~ojek (Sokolac), ù njekïm mjestima (Trnovi), njåkï vojnik,
njåkakav seljak, njåkve haljine (Turija), njåki su dolazili,
njåkva voda (Vrsta), njåkolke cure (@egar).
Javlja se i:
njškakvi (Iza~i}), nškï (Stijena), nškakï grijeha (Biha}).
Up. i primjere:
{tòkakav (Biha}), {tòkakvi pokloni (]ukovi), {tòkakvi poslovi (Gata), |èkï (Jasenica), |èkojï (Podzvizd), |àkojï/|ìkojï
(Miostrah), dìkojï (Pokoj).
199
Asim Peco: Knjiga IV
4. Odri~ne:
Oblici su standardni: nikoji-nikoja-nikoje, nikakav-nikakva-nikakvo, ni~iji-ni~ija-ni~ije.
Po tv r d e :
nema nškakvë pla}e (Biha}), to je nškakav narod (K. Vakuf),
nškakvõj viri (Kamenica), ne}e nš~ije (Biha}), nije nš~ija
(Ribi}), nškakva viro (Iza~i}), nazvo me nškakvïm ~ovikom
(Dobrenica).
5. Odnosno-upitne:
Obrazac je standardni: koji-koja-koje, ~iji-~ija-~ije, kakav-kakva-kakvo.
Po tv r d e :
köji je bijo? (Biha}), köji su to? (Orljani), ~šji si? (Gata), ~šja
je to krava? (Pe}inci), kàkvi je ~ojek? (Gata), kàkva krava
(Turija), kàkvo je sino? (Iza~i}), kàkvu je haljinu kupila?
(B. Novi), kòlika je sad? (Biha}), kòlikï su? (Vrsta), ù kojem
misecu }e do}i? (Vinica);
konji kàkvï nije bilo (Todorovo).
6. Op{te:
Od op{tih zamjenica u ~e{}oj su upotrebi: svaki-svaka-svako,
svakakav-svakakva-svakakvo, svakakvi-svakakve-svakakva, ikakav-ikakva-ikakvo, ikakvi-ikakve-ikakva, koji god-koja god-koje
god, ~iji god-~ija god-~ije god.
Po tv r d e :
sväkï dan (Biha}), sväkïm danom (Kamenica), sväkã stvar
(Orljani), sväkõj }eri (Srbljani), sväkë zdile (Bu`im), ja svä200
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
kïm lipo (Jasenica), sväkom poklon (]ukovi), òd svakog i{}e
(Iza~i}), sa sväkë strane (B. Novi), ì svakõg d`epa (Ribi}),
reci sväkome (Pe}igrad), sväkome svoje (Kulen-Vakuf);
sväkakï injekcija (Biha}), sväkakije knjiga (Pokoj), ima
sväkakva svita (Jelini}), sväkakva posla (Turija), sväkaki
likova (Ribi}), iz sväkakvï knjiga (B. Petrovac);
ako ikakvu na|e{ (Biha}), bez škakva posla (B. Petrovac),
kòjï god do|e (Gata), kòjã god mogne (Todorovo), daj kàkav
bilo (Biha}), ima li škvo djete? (Jezersko).
Sav-sva-sve, svi-sve-sva:
svå vrjeme (Dobrenica), na svèmu se zafali (]ukovi), svš
su bili tu (Orljani), svå su do{le (Dobrenica), svä su to dica
njihova (Podzvizd), sa svìma jednako (Srbljani), od svîh
je najbolji (Gata), sa svšju strana (B. Petrovac), sv¡ zimu
(Jezersko), tu i: svù lito.
Navedeni primjeri upu}uju na sljede}e zaklju~ke:
1. Zamjenice moj, tvoj, svoj u ovom govoru imaju sa`ete
oblike: moga, tvoga, svoga; mome, tvome, svome. U pisanoj rije~i
na{la se potvrda i za nesa`eti oblik svojega (suoiega paripa), kako
je obi~no u ijekavskim govorima.
2. Na{ govor ima uop{tene oblike starih mekih osnova,
odnosno ‰ < i: na{ih-na{im, ovih-ovim i sl. Ovakvo stanje nudi i
pisana rije~ sa ovoga podru~ja.
3. I u pisanoj rije~i, i u savremenom govoru, ~esto se gubi
fonema h iz finalne pozicije rije~i: ovi, na{i, i/ji.
4. Partikula zi je ~est pratilac prisvojne zamjenice tre}eg lica
`enskog roda: njezin. Ova partikula, opet, nije tako obi~na kao
u govoru Imotske krajine gdje se javlja i na{izi, tvojizi (v. M.
[imundi}, op. cit., 121).
201
Asim Peco: Knjiga IV
5. I pisana i govorna rije~ sa ovoga tla znaju za oblike: otaj-ota-oto-oti-ote-ota. I posavski govor zna za oti-otaj (Iv{i}, op.
cit., 32-33), a tako je i u ijekavskim govorima ove zone (De{i},
op. cit., 247).
6. Posavski zna i za oblik: vi, ni (ovi, oni), vaj, naj, va, na
(ovaj, onaj, ova, ona). Na{ govor, pak, ~esto ima redukovan
inicijalni vokal u zavisnim oblicima: ná vãj kraj, ná vu stranu.
Tako i: vaki, naki...
7. Pored ovaj, taj obi~no su i oblici: ovi, ti. Tako je i u
posavskom (op. cit., 32). Pisana rije~ zna i za oblike ov, on (=
ovaj, onaj).
Iz B. Petrovca imamo potvrdu i za oblik tšjü. Ovakav oblik
genitiva mno`ine nalazimo i u posavskom (Iv{i}, op. cit., 33). Iz
Todorova imamo oblik: önegã. I drugi {}akavski govori znaju
za likove tipa: tema, onema, ovema (Posavski, 33, i obja{njenje
ispod teksta).
8. Zamjenice nekakav/njekakav, poslije fonetskih izmjena
unutar tih rije~i, znaju i za sa`ete oblike: njakav-njakva-njakvo.
9. Te zamjenice, sa osnovom -n‰k-, ~esto imaju ijekavski
refleks ‰, i glase: njekakav-njekakva. I pisana rije~ sa ovoga tla
zna za to fonetsko dvojstvo ovih zamjenica.
10. Savremeni govor zna za oblike sav-sva-sve, svaki-svaka-svako. Pisana rije~ zna i za o~uvanu glasovnu skupinu vs-: vsa,
vsaki...
11. U pisanoj rije~i na{la se potvrda i za oblik pokazne
zamjenice si (si siromah). Prof. Beli} konstatuje da se ova
zamjenica doskora upotrebljavala u Dubrovniku u vidu: saj,
segaj, a da se danas javlja u govorima ~akavskog dijalekta: sega
leta, si zimu. Na{ primjer potvr|uje upotrebu ove zamjenice
i u druga~ijem kontekstu (v. kod Beli}a, Re~i sa deklinacijom,
126).
202
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
12. Pored koji-koi ... pisana rije~ zna i za oblike: ki-ka-ko.
Kao {to je poznato, to su stariji oblici ovih zamjenica. Prof. Beli}
u istorijskoj morfologiji konstatuje da se “do dana{njeg dana u
~akav. dijal. sa~uvalo: ki, ka, ko, kega itd.” (op. cit., 128). Stariji
spomenici potvr|uju ovakve oblike i na {tokavskom podru~ju. I
na{i primjeri bi govorili da su takvi oblici ovih zamjenica mogli
biti obi~ni u {}akavskim govorima pro{lih vjekova. Upravo bi i ti
oblici, kao i si, i sl. govorili o njihovoj starini, a samim tim i ja~oj
vezi sa ~akavskim govorima. Savremeno stanje je rezultat prije
svega vlastite evolucije ovih govora. Uticaj {tokavaca ijekavaca,
kako je i ranije vi{e puta istaknuto, tu je bio izrazito mali, u
svakom slu~aju ne takav da bi mogao uticati na bitno mijenjanje
unutarnje strukture ovoga govora.
13. Iz Orljana imamo sintagmu: s ti oficiri gdje se zamjenica
obli~ki izjedna~ila sa instrumentalom mno`ine imenice. Sli~nu
pojavu nalazimo i u resavskim govorima, ali obja{njenje te pojave u ova dva govorna tipa nije ili ne mora biti isto. U govorima resavskog tipa (v. za govor Resave u SDZb., XVII, str. 339,
kao i za trsteni~ki govor na str. 125) nerijetko imamo pojavu
uop{tavanja jednoga oblika za sve pade`ne odnose, kako je u
govorima prizrensko-timi~kog tipa, iako i tu postoji tendencija
saobra`avanja oblika odredaba sa oblicima samostalnih rije~i
(up. s ti topovi njini, s neki baloni iz Resave; po oni zaseoci
iz trsteni~kog govora, kao i: tema ljudima, ovema, moema iz
trsteni~kog, s tema decama iz resavskog). U na{em govoru,
o~igledno, imamo obli~ko jedna~enje unutar pade`ne sintagme:
odredba se obli~ki izjedna~uje sa imenicom.
14. Pridjevske zamjenice ovaj-ova-ovo, pored silaznog
akcenta na inicijalnom slogu, mogu se javiti i sa standardnim
– kratkouzlaznim akcentom. Dakle: övãj/òvãj. Za ovo dvojstvo
ne znaju oblici zamjenice otaj.
Pojava kratkosilaznog akcenta u oblicima pokazne zamjenice ovaj ... nije usamljen slu~aj u na{em govoru. Tako je po~esto
203
Asim Peco: Knjiga IV
u be-ha govorima. Obja{njenje ovoga akcenta mo`e biti razli~ito.
Moglo bi se pomi{ljati na analo{ki uticaj oblika li~nih zamjenica
måne-tåbe-njåga, koji su, opet, ovaj akcenat uop{tili prema instrumentalnim oblicima töbom, söbom; ili oblicima mno`ine:
njšma, näma (v. kod Beli}a, Re~i sa deklinacijom, 111), ali je vi{e
vjerovatno da smo takav akcenat dobili prema oblicima zamjenice
taj. Prema töga-töme javilo se i övoga-övome, a prema tim oblicima kratkosilazni akcenat se uop{tio i u nominativu. Jasno je za{to
i zamjenica otaj ... ne zna za ovakav akcenat. Pojava ove zamjenice
sa inicijalnim vokalom o svakako je novijeg datuma. Uz to ovi
oblici stoje, jo{ uvijek, prema osnovnim oblicima te zamjenice
i naj~e{}e ustupaju mjesto tim oblicima. To se odra`ava i na
prozodijskom planu. Prema tâj-tâ-tô imamo òtãj-òtã-òtõ. U vezi
sa ovim da istaknem i to da na{ govor zna za posljednje oblike i
van prijedlo{ke veze, tj. tu se javljaju ovi oblici i samostalno: òtãj
mi je to reko, òtã te tra`ila i sl. U sremskom govoru, pak, ovakvi
oblici javljaju se samo u prijedlo{kim sintagmama (v. B. Nikoli},
Sremski govor, SDZb., XIV, 348).
U vezi sa ovom akcenatskom pojavom u na{em govoru
moglo bi se re}i da postoji neka podudarnost izme|u akcenta
ovih zamjenica i li~nih zamjenica. Tamo gdje je måni, tåbi, såbi,
njågã naj~e{}e je i övãj, övã, övõ. I obrnuto. Istina, tu mo`e biti i
izuzetaka, ali je po~esto upravo tako u be-ha govorima.
Pridjevi
a) Pisana rije~
Pisana rije~ sa ovoga tla nudi ovakvu sliku o promjeni pridjevskih rije~i:
1. Od imena na -ica prisvojni pridjevi znaju i za izmijenjenu
afrikatu c ispred nastava~kog morfema -in u ~: po Mui~inu blagu
(Starine, XII, 11). Istina, i u pismu koje je Zulfikar-aga iz Dubice
204
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
uputio oko 1664. godine Mihalju Vajdi}u, sisa~kom kapetanu,
nalazimo pridjev: Jagi~in: koi se so`an s nami bil pogodio sa
Iagi~ino glauo; nego {͡to e Iagi~ine ~ine (Starine, XI, 111), samo
je pitanje koju fonolo{ku vrijednost ima ovdje grafema ~; da li
~/} ili c? Grafija ovoga pisma, naime, ima grafemu ~ i u slu`bi
afrikate c, up. Dobi~e grada, Iagi~i, ni droge ~ine : o~inite, moia
~ista vira i }: pla~ati, ne ~e biti (isto).
2. Od imenica na -ar prisvojni pridjevi su na -ev: gospodarev
(Starine, XI, 97).
3. ^uvaju se obje promjene, i imeni~ka i pridjevska:
Vuka{inova opro{canoga lista (Starine, XI, 86), Sabanova
brata (Starine, XI, 85), po{tenu gnu iunaku (Starine, XII, 7),
po Mui~inu blagu (isto, 11), dobra vola i dobru kravu (isto,
13), radi Pauloua so{na Rame (isto, 20), evo sada {a}lem po
Ali odoba{i ko}na u 4 noge putonogasta lisasta (isto, 33),
kraljeva kapitana (^erovi}, 220), lipa lana (^erovi}, 222),
cimasina dobra (isto, 228), Bertinoua sina (isto, 230), kako
vridno gospodino (o = u, Starine, XII, 7), doveho ednoga
dobra kona (^erovi}, 222), kako bratu i dragu susidu
(isto, 220);
prema:
tivtika carnoga (Starine, XI, 125), star i nejaki (isto, 143),
plemenitomu, uzvi{enomu (Starine, XII, 3), velikome gnu
(isto, 7), za nevolnoga su{na (^erovi}, 222), po{ali cerlenoga
padua (isto, 228).
Naravno, tu je samo:
krai{nomu (Starine, XI, 88), pokoinomo (isto, 95), ovoga
istoga Iovana (isto, 97), sisa~komu (Starine, XII, 3), pravoga
duga (isto, 10);
krai~ni zakon (isto, 10), kako sosedo krai~nome (isto, 13),
milostivoga gospodina (^erovi}, 221), milostivomu gospo205
Asim Peco: Knjiga IV
dinu (isto, 222), lipi poklon (isto, 223), istini brat (isto, 231),
visoko po~tovanomu, hvale dostoinomu (Lopa{i}, 247).
4. U dat. sing. m. r. ~est je obli~ki zavr{etak -u:
krai{nomu (Starine, XI, 88), na{emo pokoinomo (o = u, isto,
95), plemenitomu, uzvi{enomu, dostoinomu, sisa~komu (Starine, XII, 3), uzmo`numu i dubru ru‰enumu (isto, 14, 15),
kako momu milostivomu gospodinu (^erovi}, 222), uzvi{enomu i sabranomu ... dostoinomu gos. (isto, 223);
pored:
krai~nome (Starine, XII, 13), ogolinskome (isto, 13), plemenitome (isto, 10), velikome gnu (isto, 7).
5. U gen./akuz. sing. ~est je obli~ki zavr{etak -oga:
ovoga istoga (Starine, XI, 97), tivtika carnoga (isto, 125),
re~enoga meda (isto, 137), ko}na i ostaloga (isto, 143),
naivi{ega, banalu~koga (Starine, XII, 4), pravoga duga (isto,
10), biha}skoga zapovidnika (isto, 13), konia gospockoga
(^erovi}, 220), toga milostivoga gospodina (isto, 221), za
nevolnoga su{na (isto, 222), uelikoga Fendriha, cerlenoga
padua (isto, 228), suitloga gos. (isto, 229), ~estitoga gospodina (isto, 231), biv{ega pokojnoga kneza (Lopa{i}, 248),
jednoga vla{koga kneza k}er (isto, 245);
ali, iako rje|e, i:
nevolnog (Jahije) (^erovi}, 222).
6. U jednom pismu sa po~etka XVIII vijeka, iz Kostajnice,
nalazimo pridjev prasdan: da prasdan t(a)mo ne ide (Starine,
XI, 32).
b) Savremeno stanje
1. Ovaj govor ima izrazito bogatu leksiku. To bogatstvo se
ogleda i u tvorbi pridjeva. Nekoliko potvrda:
206
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
ugòstljivi ljûdi (Iza~i}, Pokoj), må|nï kämën (B. Krupa),
dànjskï vôz (Bu`im), cìvïlskã röba (Biha}), badàvnijëg hljåba (K. Vakuf), djè~injëg {è}era (Biha}), d`ámijskã zèmlja
(K. Vakuf), prå|ane dìmije (Iza~i}), násljedni zåt (B. Petrovac), pàntljiva ~òvika (Sokolac), ~öjekove mä}ehë, òv~ãrski
krâj (B. Petrovac), vû~no mjåsto, v¡~ãrno mjåsto (Gata),
temèljskï kämën (Ostro`ac), nepreznàtljiva ~òvika (Iza~i}),
strûjnï {pòret (Stijena), po stära~kom öbi~aju (Srbljani),
kre~àrskï râdnïk (Iza~i}), svàdljiva djèca (Otoka).
Uz to tu imamo:
grähovu ~órbu (Spahi}i), úsõvne ljûde (Bu`im), úsõvnu `ènu
(Stijena), sšnovskõ imánje, brätinskü ljúbav, }erìnskï dâr
(Stijena), òstãv~e ljûde, òstãv~im ljúdima, njšma òstãv~im
(Srbljani).
2. Iza nekada{njih palatalnih suglasnika u oblicima srednjega
roda ~esto se javlja samoglasnik -o umjesto -e:
lò{o, vrú}o (Jasenica), vrú}o (Ostro`ac), gòve|ijo (Vinica),
siròma{njõ stánje (Srbljani).
3. Pridjevi koji se tvore nastavcima -ji/-iji i u prvom slu~aju
mogu imati neizmijenjen prethodni nepalatalni suglasnik:
krävjë mlíko, dìvjã svínja (B. Krupa), krävjï sšr (Biha}),
dìvjã kr¡{ka (Podzvizd);
pored:
dìvljã svínja (B. Petrovac);
ali su sasvim obi~ni i oblici na -iji:
krävijë mliko, dìvijï ljûdi (Spahi}i), dìvijã pätka (Vinica),
krävijëg mlíka (K. Vakuf), dìvijã `èna, on je poladìvijï
(Kulen-Vakuf);
tako i:
köziŒï sšr (Spahi}i), òv~ijë mlíko (Iza~i}), tèle}ijë mêso (B.
Krupa).
207
Asim Peco: Knjiga IV
Obi~no je i:
bio sam mâlï (Orljani), on je jákï (Biha}), jákï gäzda, sîlnï
vrísak (Srbljani).
4. Od imena na -ica prisvojni pridjevi znaju za dvojake
oblike: na -i~in i na -icin:
Drägi~in, H¥nji~in, Märi~ïn;
iako su danas obi~niji pridjevi na -icin:
Märicin, Mšlicin, Ànkicin, Dànicin, ¯vicin.
5. Od mu{kih li~nih imena tipa Jovo, Mujo prisvojni pridjevi
su redovno po obrascu imenica `enskoga roda:
Íbrin, Mújin, Jóvin, Véljkin, Lázin;
pa i:
Títin.
Takvo obrazovanje prisvojnih pridjeva imamo i od li~nih
imena sa vokalom -e u nominativu:
Háse-Hásin, Húse-Húsin, Íve-Ívin.
Naravno i:
Fáte-Fátin, Kádre-Kádrin, Lúce-Lúcin.
6. Od imenica tipa ršbãr, mlšnãr prisvojni pridjevi se tvore
morfemom -ov:
ršbãrov {}âp (Spahi}i), ~ålãrov râd (Miostrah), mlšnãrov
pòsõ (Dobrenica), {¡mãrov sîn (Turija), {ämãrova k¡}a
(Kulen-Vakuf);
ali sam zabilje`io i:
{ûreva `ena (Bare).
7. U deklinaciji opisnih i prisvojnih pridjeva sasvim su obi~ni i oblici po imenskoj promjeni:
vŸbova prúta, ršbãrova {}ápa (Spahi}i), Rìfetina sîna (Pokoj), òbi{na pòsla, frì{ka hlšba, ljúta mlíka (Iza~i}), sa
208
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
bågova mšsta, od brätova sîna (Todorovo), malèhna dìteta (Ora{ac, Biha}, Iza~i}, Ribi}), ö~ina bräta (Turija,
Spahi}i), bäbina dšda (Vrnogra~), gvòzdena kóca (Vinica,
Dobrenica, Stijena, Vrsta), strí~eva imánja (Stijena), rítka
sl¡~ãja (Jasenica), kr¡{na brä{na (Srbljani), kùruzova brä{na (@egar), mèkahna hlšba (Kamenica), H¥nji~ina b¡nãra
(Ostro`ac), mladòvi~na mlíka (Pokoj), vrì{ka sšra (Dobrenica), pråslãna bùreka (Biha}), pèsina dìteta (Biha}),
nê}emo kukat nškom `ívu (Bare), Àhmetova àuta (Orljani),
²smanova kònja (Podzvizd), dšdova {}ápa (Jelini}), ù~iteljeva pòsla (Jezero).
Komparativ se tvori, kao i u standardnom jeziku, morfemama
-ji, -iji i -{i:
-ji:
tänjï, tš{jï, d¡ljï, g¥~ï, jä~ï, dåbljï, sk¡pljï, mlä|ï, dåbljã, böljë,
mänjï, slä|ï, tû|ï, vå}i, lj¡}ï, l¡|i, blš`ï – u svim mjestima;
uz to imamo i:
s¡vljï (Dobrenica), lä{njï (Klisa), vš{ljï (Dobrenica);
-iji:
pamètnijï, svìtlijï/svjètlijï, stàrijï, mìrnijï, srètnijï, beskahàrnijï, ò{trijï, bogàtijï, sposòbnijï, stàrijï, slàbijï, lò{ijï,
nòvijï, hìtrijï, `alòsnijï, pràvijï, pùnijï, medènijï, rahàtnijï
– u svim mjestima;
up. i:
blä`ijï (Ostro`ac), gòr~ijë (Orljani);
-{i:
lšp{ï, läk{ï, måk{ï – u svim mjestima.
Superlativ ima standardni oblik:
nâjstàrijï, nâjmla|ï, nâjboljï, nâjpràvijï, nâjboljã, nâjgorï,
nâjzadnjï, nâj~ìstijã zärada, nâjmanjï, nâjte`ëg pòsla, nâj209
Asim Peco: Knjiga IV
pamètnijï, nâjnemìrnijï, nâjnemàrnijï, nâjlak{ï, nâjbr`ã,
nâjpamètnijï, nâjbaksùznijï, nâjrahàtnijï, nâjmamùrnijï – u
svim mjestima.
I ovaj govor zna za pridjevske oblike tipa:
pöljüt, pömlãd (B. Petrovac), pömïran (B. Krupa), pònãjve}ï
(B. Petrovac);
odnosno:
pršpjan (Biha}), pršdobar (Dobrenica).
Pridjevski oblici ovoga tipa tvorbe javljaju se i u drugim
govorima. Njihovo zna~enje ne mora uvijek biti isto. Za ovo
govorno podru~je, kao i za govore Hercegovine, mo`e se re}i
da pridjevi tipa pomlad ozna~avaju ubla`eni stepen onoga {to
se iskazuje pridjevskim oblikom bez toga prefiksa, a pridjevi
tipa pripjan ozna~avaju poja~anu osobinu iskazanu osnovnim
pridjevom.
Brojevi
b) Pisana rije~
Pisana rije~ nudi ove potvrde za promjenu brojeva dva, tri,
~etiri:
radi niki dviio su`ana (Starine, XII, 6), zaradi dviu aba i dviu
guna (Starine, XI, 124), a u miru dviu cara (Starine, XII, 38),
od nih dviюuh dodje list (GZM, 17, 222), me~u nami dvima
iednu mra`nu gradi (Starine, XII, 25), z onemi chetiremi
(isto, 41), z onemi chetirimi (isto).
Tu nalazimo i:
dvisti (up. na nemu duga dvisti dukat sada), trista (trista
dukat™), ~etirista (I o(n) se siromah™ ucini ~etirista i pet™deset dukat), petcat (osta du`an petcat dukat™, GZM, 17,
222). Pismo je pisano “ispred 1557. godine”.
210
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Kao {to navedeni primjeri pokazuju, i na ovom podru~ju,
ukoliko pisana rije~ odra`ava govorno stanje kraja gdje je pisani
dokumenat nastao, rano dolazi do obli~kih izmjena u promjeni
brojeva. Otuda prema starijem d¢voю¿dv‰ю¿dviju i dvijuh,
pored dvima. Analo{ka uop{tavanja se ogledaju i u oblicima broja
~etiri (isp. kod Beli}a, Re~i sa deklinacijom, 183).
b) Savremeno stanje
Od osnovnih brojeva, kako je to slu~aj i sa mnogim drugim
na{im govorima, samo broj jedan ima o~uvanu cijelu promjenu,
naravno, po pridjevskom deklinacionom obrascu:
jèdan, jèdnõga, jèdnõme, s jèdnïm, o jèdnõme; jèdna, jèdnë,
jèdnõj, s jèdnõm, o jèdnõj ...
U ije-{ta govorima zapadne Bosne jo{ uvijek se javljaju i
zavisni pade`i od brojeva dva i tri: dvaju, dviju; dvema, dvima;
triju, trima-trema, pa i: ~etrima, ~etrema, ~etirema (De{i}, op.
cit., 253-254), ali ni tu nije o~uvana kompletna paradigma ovih
brojeva.
I u i-{}a govorima Imotske krajine i Bekije nailazimo na
oblike zavisnih pade`a od brojeva dva, tri i ~etiri: dvaju, triju,
~etriju; dvama(n), trima(n), ~etrima(n) i sl. ([imundi}, op. cit.,
142). I posavski zna za oblike: dviju-dvima, triju-trima (Iv{i},
Rad, 197, str. 55).
U mom materijalu na{lo se malo potvrda za oblike zavisnih
pade`a brojeva dva, tri, ~etiri, i to:
daj to njima dvìma (Biha}, Orljani, Dobrenica), s trìma je
sidijo (Biha}), to ti je od njih dvìjü (Bare); iz Iza~i}a imam
potvrde za: dvàju-dvàma, dvšjü-dvìma, tršjü-trìma; a iz
Jezera (Biha}): z dvìma `enama, u trìma dr`avama.
Osnovni brojevi, naro~ito oni koji su u ~e{}oj upotrebi, do`ivljavaju razli~ite fonetske izmjene u svom glasovnom sklopu i
kao takvi spadaju u grupu “izlizanih” rije~i. Op{tija je pojava u
211
Asim Peco: Knjiga IV
na{im narodnim govorima da se upro{}avaju suglasni~ke skupine
na kraju rije~i: dvádes-dváes, trínës, pètnës; ~este su redukcije i u
sredini rije~i: trídesët-trídes-tríes-tríjes, ~etrdèsët-~etres i sl.
Zbir ni b r o j e v i
Od dvoje i troje mogu se ~uti oblici: dvóga, tróga (Bi,
Stijena), dvóma, tróma (Bare, Bi, Bu`im).
Od obje bilje`io sam za dativ oblik: obìma: obìma rukama,
obìma nogama, njima obìma (Stijena, Jezero), up. i: }etverìma
(Pe}igrad).
Od ~etiri, nadalje, zbirni brojevi se tvore morfemama -ero i
-oro. Prvi na~in tvorbe je produktivniji:
~åtvero, påtero, {åstero (Orljani), dåsetero (Iza~i}), pedèsëtero (Ribi}), ösmero (Dobrenica), petère (Biha}, Iza~i}),
petèra (Biha}, Iza~i}, Jezerski, Miostrah), påtere dimije,
ösmere ~arape, sådmera kola, ösmero djece (Jezero, Podzvizd);
ali i:
ösmoro (Biha}), påtore (Bu`im, Iza~i}, Jezerski, Dobrenica,
Ripa~), ~åtvoro, påtoro (Kulen-Vakuf).
Naravno, taj odnos se javlja i u izvedenim brojnim imenicama:
petèrica (Iza~i}), sedmèrica (Gata), desetèrica (B. Krupa),
osmerica (Jezero);
a: ~etvòrica (Biha}).
I ovdje je obi~na tvorba brojnih imenica od osnovnih brojeva
tipa: dvšca, tršca, pètica, sèdmica i sl.
212
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Glagoli
Inf init i v
a) Pisana rije~:
U pisanoj rije~i, po pravilu, imamo oblik infinitiva sa o~uvanim krajnjim samoglasnikom -i:
dr`ati, doiti, pogledati, gaziti (= gasiti), pojti (Lopa{i});
proiti, doiti, ustaviti, imati, ustavlati, uslati, biti, lagati,
useti, noziti, platiti, pitati, pisati, u~initi, isplatiti, dati na
snanie, re~i, pro~i (Starine).
b) Savremeno stanje
1. U materijalu koji je sakupljen za bosanskohercegova~ki
dijalektolo{ki atlas nalazimo potvrda i za oblike na -ti, -}i i za
oblike bez krajnjeg samoglasnika -i:
ì‡es, tršbat (B. Krupa), pòmust (Spahi}i), pòmus(t) (Dobrenica), ì‡esti (Bu`im), tršbati (Ora{ac, ]orali}i), pòmusti (B.
Dubica, Suha~a, Ora{ac, Iza~i}i, ]orali}i, Jezersko, Bu`im,
M. Kladu{a), pòmust/pòmusti (Spahi}i).
Tu se, tako|e, ukazuje na postojanje infinitiva `ivsti, do`ivsti;
zatim: vr{}i, stri{}i, vrhti i oblika tipa digniti, kreniti (v. BHDZb.,
II, str. 63, 114).
2. Na{ materijal potvr|uje naprijed navedene oblike, tj. pored
oblika na -ti i -}i, javljaju se i oblici bez krajnjeg samoglasnika -i;
zatim, ima potvrda za infinitive `ivsti, vrhti, kreniti.
Potvrde (navodi se samo jedan broj zabilje`enih primjera):
a) infinitiv na -ti:
bšti, `ívsti, ráditi, pšvati, pròlaziti, nòsiti, dšgniti, ì}iti (B.
Petrovac);
lútati, prí~ati, tråbati, ùfatiti, rà{}erati, pòbiti, ùdarati, obrezívati, `ívsti, ùmrïti (Cazin);
213
Asim Peco: Knjiga IV
ì}iti, hráoniti, ustknuti, izvjéstiti, obra|ívati, oblànjati, ráoditi, napériti, vráotiti, pováliti, povlá~iti, rásti, släziti se, kásti,
klänjati, napù{}ati, opèrisati, lútati, strílati, ùbiti, ùstaniti,
uvésti, ùkresti (Orljani);
osiròtiti, kásti, govòriti, sl¡{ati, ù~iti, pròdati, pomáljati se,
naplátiti, upítati, zaráoditi, l¡mpovati, bršniti se/bršnti se
(Turija);
bšti, káosti, pöjisti, tráo`iti, bjè`ati, svidò~iti, izgùbiti, izgùbiti
se, govòriti, uvríditi, ùmrti, `ívsti, mòzgati, jåsti, pšti, m¥dniti, tònti, otí}ti (Kulen-Vakuf);
ù~iti, sl¡{ati, glådati, pöjisti, uréditi se, kúpiti, kupòvati, gráditi, nàpraviti, nàbaviti, òprati, ò~istiti, vòdti, ròdti, ùbrati,
ùstati, kréniti, sšsti, pšti, próbati, brániti, pòkriti, uvèsti
(Biha});
o`èniti/o`ènti, ùfatiti, {kólati, `ívsti, mínjati, sprovèsti, òprati, klänjati, `äliti, o`èniti se, naù~iti, prekrí`iti, zaròbiti
(Iza~i});
ìspiti, podíliti, prèkiniti, kúpiti, mínjati, präviti (@egar);
uvèsti, dòbiti, kásti, lívati, pòginiti, sprovèsti, ráditi/rádti,
màkniti se (Srbljani);
`ívsti, pokázati, ù~iti, kupòvati, nàbrati, nahrániti, ùzëti,
okréniti, pòjisti (Vinica);
ùmrïti, `ívsti, ráoditi, namíriti, naù~iti, slú`iti, sprémiti, ozépsti (Bu`im);
kòpati, k¡piti, nàbrati, nàpraviti, oprémiti, ùdati, ròditi,
`ívsti (Gata);
`ívsti, ozépsti, dšgniti, màkniti, rádti, kúpti (Vrsta);
pù{}ati, hódati, dònŒëti, ùmrïti, ùkrasti, ùpraviti, upísati,
nàbaviti, pokòsiti, pòkupiti, òprati (Stijena);
dònŒëti, nàpraviti, ù~iti, hódati, krèpati, vòziti, trò{iti, p¡{iti,
plátiti, prätiti (B. Kostajnica);
214
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
do~íkati, izàbrati, òprati, sšsti, jåsti, ùbrati, dònïti
(B. Dubica);
skšniti, vráotiti, pònïti, prò`drïti, dšgniti, pítati, pláotiti, zaráoditi, odvèsti (Dobrenica);
ròditi, znäti, pò~ëti, smšti, ~¡ti, `ívsti, präviti, kúpiti, hráoniti, bráoniti, kréniti (Podzvizd);
váriti, bráoniti, bšti, báociti, o`èniti se, ùdati se (Vrnogra~);
`ívsti, báciti, máomiti, mòliti, kráotiti, pjåvati, písati, p¡{iti,
pòliti (Todorovo);
kläti, k¡piti, nòsiti, nàmistiti, nàpraviti, ùbiti, poláogati,
pítati, p¥sniti, skšniti (Ripa~);
ráoditi, zaráoditi, zàpiti se, upítati, vráotiti (Trnovi);
ráoditi, znäti, {étati, ìmati, ù~iti, hódati, skšniti (Sokolac);
káozati, znäti, nàpraviti, upláotiti, gòniti, dòtirati
(V. Kladu{a);
stváorati, sàkupiti, vòziti se, nòsiti, písati (Jasenica);
spáovati, svlá~iti, sk¡piti, skšniti (Ostro`ac);
vráotiti, ráoditi, `ívsti, kréniti (Pe}igrad);
krästi, k¡piti, kšdati, bráoniti, k¡hati, kafènisati, robìjati, pijùckati (Klisa);
vòziti, plšvati, väditi, nàmistiti, hráoniti, zídati, stšgniti
(Miostrah);
pokáozati, znäti, ù~iti, ùbiti, popísati, pro`ívsti (]ukovi);
pròdati, pòkupiti, upísati se, ìmati (Golubi});
káozati, káosti, `ívsti, ráoditi (B. Otoka);
ìmati, šgrati, putòvati, prätiti, pètljati (B. Dubica);
ráditi, kúpiti, spáliti, nòsiti, ìmati, zršti, plívsti/plíviti
(Ora{ac);
bšti, sl¡{ati, ù~iti, nòsiti, zršti, plívsti, ví{}i, strì{}i (Spahi}i);
215
Asim Peco: Knjiga IV
mšsliti, òstariti/òstarti, lètti, sjèdti, bršniti se/bršnti se, pòginiti/pòginti, splähniti/splähnti (Jezero);
`ívsti, pre`ívsti, gòriti, ustàknuti, fáliti se (B. Novi);
b)
fáolit, òtimat, vráotit, dò}erat, svétit se, k¡hat, glådat, vrä}at,
òstat, ùbit (B. Petrovac);
jä{it, pròsit, k¡pit (Cazin);
òdnït, svézat, govòrit, sprovòdit, gšnt, jåst, jáovit, povláo~it,
všdjet, mòlit, bòrt se, zaráodt (Orljani);
pròdat, pòkupit, sl¡{at, nàpast, napláotit, bršnt se (Turija);
pòpit, ìzdravit, všrovat, sjås, bšt se, mè}at, k¡pit, dokumåntovat, ~úvat, fä}at, jšs, ùzët, promínit, obe~àstit, govòrit, trånut
okom, måtut, izvòdit, ìzvi`bat, sèlit, donamírit, ìspravljat
(Kulen-Vakuf);
kúpit, nàsüt, nàpravit, sk¡hat, stanòvat, usèlit, pòpravit, sšst,
sšpat, dònït (Biha});
naù~it, prekrí`it, dät, zaròbit/zaròbt, podílit, ùpãontit, ráodit,
dílt, rádt/rát, pobjédit, próbat (Iza~i});
ráodit, dšgnit, sporazùmit se (@egar);
dò}erat, zàpivat, ne mere bšt, ìznït, pòpit kafu, vädit vodu,
dílit, {erbe za pòpit, ako je za ùbit, ù~estvovat (Srbljani);
zàlit/zàlt, `älit/`ält, nàkupit, ispláotit (Vinica);
ne smi se pù{}it, pròdat, pròpas, napísat (Bu`im);
všdt, ráodt, hráonit, k¡pit/k¡pt, šgrat (Gata);
prävit, pròbit, sšjat, sáodit, spáolit, sà{it (Vrsta);
òprat, dòdat, vòzit, kúpit, kòsit, prèvest, pròdat (Stijena);
usèlit se, nàpravit, naù~it (B. Kostajnica);
skšnit, pònït, prò`drït, dovèst, vòzit (Dobrenica);
216
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
krént, pò~ët, ùsüt, ~¡t, `ívst (Podzvizd);
ùbrat, òplest, kúpit, dòtirat (Vrnogra~);
bácit, prävit, kánit, pöjes(t) (Todorovo);
zàklat, pròdat, pokupòvat, izàbrat, tkät (Ribi});
napísat, dòbit, nàbavit (Trnovi);
pòpët se, pláotit, pòpit (Sokolac);
nàpravit, plšvat, òplja~kat, pròdat (B. Novi);
ìskupit, nàbavit, pòpravit, jåst (B. Krupa);
ùbrat, nàpravit, pòkupit, pjåvat, pläkat (Jasenica);
u ku}i bšt, sve hela} u~ìnit, Bogu se pomòlit (Ostro`ac);
kòmandovat, nàbavljat, prèplivat, dobro se näjes(t)
(Pe}igrad);
ùdat se, nàpravit, pòpit, pöjes (Klisa);
všdit, plátit, gònt, k¡pit (Miostrah);
obesèlt se, zamòlt, ùplakat, òplakat, nàbavit (]ukovi);
~ìtat, ~úvat, nàbavljat, opróbat (Bak{ai{);
prèlazit, nàpravit, òtimat (Golubi});
kräst, dovèst, opróbat, pòpravit (B. Otoka);
nàpast, pòpravit, pòpit (B. Dubica);
sšjat, hódat, ù~it (Grmu{a);
vjårovat, ùmrït, ìspravljat, pòkupit (Jelini});
kupòvat, nòsit, govòrit (Ora{ac);
pòslat, dávat, razgovárat, sprémat, ù~it (Spahi}i).
Poslije redukcije samoglasnika i (o ~emu v. u Fonetici,
BHDZb., I, 99), javljaju se i oblici tipa:
všdt, ~šstt (]ukovi), všdt, trá`t, rádt (Pokoj), ùmrt, vòdt
(Pe}igrad), ùbt, ùmrt, vòdt (Orljani), u~ìnt, ròdt, ùmrt (Bu`im), (o akcentima ovih glagola v. u poglavlju Akcenat).
217
Asim Peco: Knjiga IV
c) Infinitiv na -}i:
pomò}i, š}i, ná}i (B. Petrovac);
tú}i, š}i, pomò}i, povú}i, ná}i, slå}i, sš}i glave, dó}i
(Orljani);
tú}i, rè}i, ná}i (Cazin);
ná}i, dó}i, sá}i, š}i, rå}i, pó}i, navú}i, pré}i, pró}i, izá}i,
uní}i (Turija);
ná}i, dó}i, ì}i, pró}i, dó}i (Kulen-Vakuf);
dó}i, ná}i, š}i, pomà}i, prìvü}i, prònã}i, ùte}i (Biha});
nàlï}i, pró}i, tú}i, dò}i, š}i, ùnï}i (Iza~i});
tú}i, rè}i, izá}i (Srbljani);
ispè}i, proná}i, lè}i (Vinica);
dó}i, ná}i (Bu`im);
ná}i, sá}i, promà}i (Gata);
dotè}i, rè}i, umà}i (Vrsta);
proná}i, dó}i, umà}i (Stijena);
ì}i, sá}i, pridó}i (B. Kostajnica);
ná}i, dó}i, izá}i (Dobrenica);
rè}i, sí}i, ná}i, tú}i se (Podzvizd);
umà}i, ná}i, izmà}i (Vrnogra~);
proná}i, dó}i, ná}i (Todorovo);
ì}i, sí}i, sá}i, dó}i (Ribi});
mà}i, smà}i, mò}i (Ripa~);
proná}i, ná}i, rè}i (Trnovi);
povú}i, dó}i, ná}i (Sokolac);
povú}i, pomò}i, pòbje}i (V. Kladu{a);
ispè}i, dó}i, ná}i (Jasenica);
svú}i, sná}i se, obí}i (Ostro`ac);
218
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
rè}i, dó}i, uní}i (Pe}igrad);
otí}i, proná}i (Klisa);
povú}i, pòdï}i (Miostrah);
ú}i, dó}i, ná}i (]ukovi);
proná}i, prìsi}i (Golubi});
prí}i, ná}i, dó}i (B. Otoka);
ú}i, dó}i, zaobí}i (B. Dubica);
v¢{}i, prí}i, umà}i, ná}i (Ora{ac);
v¢{}i, ná}i, dó}i, ì}i, strš`}i (Spahi}i);
dó}i, ná}i, pó}i, sá}i, pró}i, pré}i, izá}i, ùnï}i, ùlï}i (Jezero);
ì}i, tú}i, pró}i, dó}i, otí}i, ispè}i, ná}i, utè}i (Jelini});
smä}i, pomò}i, umà}i, dó}i, ná}i, proná}i, slè}i (Grmu{a);
proná}i, rè}i, dó}i, prí}i, tú}i, pré}i, pró}i (B. Novi).
d) Infinitiv na -}:
dó}, lè} (B. Petrovac);
lè}, sá} (Orljani);
mö}, š} (Cazin);
dó}, ná} (Turija);
istú}, otí} (Ostro`ac);
rå}, tû} se (Kulen-Vakuf);
dó}, ná}, rè} (Biha});
rå}, ùlï} (Iza~i});
pré}, š} (Srbljani);
š}, ná} (@egar);
š}, prê} (Vinica);
dô}, nâ} (B. Kostajnica);
kuruz za på}, ka { dó}? (Dobrenica);
219
Asim Peco: Knjiga IV
òtï}, ùnï} (Bu`im);
ùnï}, òtï}, dó} (Podzvizd);
prònã}, dô} (Todorovo);
ìspe}, pòbje} (Jasenica);
òtï}, proná} (Stijena);
pròvü}, pòvü}, dô} (Miostrah);
zàvü}, òtï} (]ukovi);
òtï}, dô} (Spahi}i).
Navedeni oblici infinitiva upu}uju na sljede}e zaklju~ke:
1. I u pisanoj rije~i sa ovoga tla, i u savremenim govorima,
~esto je u upotrebi oblik infinitiva sa punim obli~kim zavr{etkom
-ti, -}i.
2. Krnji oblik infinitiva, na -t i -}, nije neobi~an u govorima
ove zone. Ipak, reklo bi se, na osnovu materijala kojim raspola`em, taj oblik je ne{to rje|i od punog oblika infinitiva. I jo{
ne{to. Krnji oblici infinitiva kao da se ~e{}e javljaju u ustaljenim
izrazima (popit kafu, si} glave, ka { do}, ne mere bit).
3. Kao posljedica vokalskih redukcija i u infinitivu se javljaju
suglasni~ki skupovi koji, ina~e, nisu obi~ni u na{em jeziku: rodti/
rodt, radt/rat i sl.
4. Mada je ovo govorno podru~je uveliko razvilo novo{tokavsku politoniju, to }e re}i ima standardnu akcentuaciju, i tu nailazimo na pojavu akcenata uzlazne intonacije na jednoslo`nim rije~ima ili, pak, na ultimi: ná}, pròst, rè}. Pojava akcenata uzlazne
intonacije na slogovima na kojima ih ne bismo o~ekivali ima
svoje obja{njenje. Ono se nalazi u samom govoru. Naime, i ovaj
govor se po svojim prozodijskim karakteristikama u potpunosti
uklopio u novo{tokavske akcenatske promjene. Otuda tu, po
pravilu, odsustvo silaznih akcenata van inicijalnog sloga; otuda
tu, po pravilu, odsustvo metatonijskog akuta (o nekim izuzecima
220
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
v. u poglavlju o akcentu). Pa i primjeri o kojima je rije~ to potvr|uju. Upravo i ti primjeri pokazuju da se tu prvo izvr{ilo pomjeranje starih silaznih akcenata ka po~etku rije~i, a izvr{ilo
se u novo{tokavskom duhu, pojavili su se novi akcenti, akcenti
uzlazne intonacije, i tek je nakon toga do{lo do fonetskih izmjena,
do izmjena sklopa rije~i. Da je to, ipak, novija pojava, pojava koja
je uslijedila poslije razvitka akcenata uzlazne intonacije, govori,
upravo, sa~uvan uzlazni akcenat i na sada okrnjenom obliku,
obliku koji, zbog svog fonetskog sklopa, ni u ovim govorima ne
mo`e biti nosilac takvog akcenta. Dakle, i tu smo imali sljede}i
proces:
nã}š-ná}i; re}š-rè}i,
pa tek poslije:
ná}i-ná}, rè}i-rè}.
Po{to je akcenat vrlo otporan na izmjene, makar se radilo i
o pojavama koje se te{ko uklapaju u sistem, i ovdje se jo{ uvijek
nailazi na uzlazne akcente na krajnjem slogu. Istina, to stanje
podr`ava i akcenat punih i neokrnjenih oblika infinitiva. Ali, sa
druge strane, uzlazni akcenat ovoga oblika je, u isto vrijeme, i
nekakva podr{ka za o~uvanje punih oblika infinitiva. To je, ~ini mi
se, i razlog za{to se u mojoj gra|i na{lo vi{e oblika na -ti i -}i nego
na -t i -}. Ali da se i tu vr{i saobra`avanje prozodijske komponente
sa novonastalim fonetskim likom akcentogene rije~i potvr|uju
primjeri tipa š} i dô}. Od ranije je poznato da u hercegova~kim
govorima, kako onim klasi~nim isto~nohercegova~kim, tako i
u centralnohercegova~kom i sjevernohercegova~kom, imamo
uop{tene silazne akcente na ovako okrnjenim oblicima infinitiva:
dô}, rå}, prònã}, pòre} (v. SDZb., XIV). Pore|enje hercegova~ke
situacije sa ovom zapadnobosanskom upu}uje na zaklju~ak da
su krnji oblici u hercegova~kim govorima bili brojniji i ~e{}i u
upotrebi i da su oni nametnuli svoj akcenat i punim oblicima
infinitiva. Otuda u tim govorima pored dô}, nâ}, rå}, lå} i dô}i,
221
Asim Peco: Knjiga IV
nâ}i, lå}i, rå}i. U zapadnobosanskim i-{}a govorima, kako je ve}
re~eno, imamo upravo obrnuto stanje. Pored ná}i, dó}i, lè}i, rè}i
i dó}, ná}, lè}, rè}.
5. U Orljanima i B. Petrovcu je zabilje`en i infinitiv: š}iti u
Kulen-Vakufu: otí}ti sa udvojenim obli~kim zavr{etkom. Takav
oblik infinitiva ovoga glagola nije neobi~an u na{im govorima.
Nalazimo ga i u govorima isto~nohercegova~kog tipa (v. SDZb.,
XIV, str. 160)
6. Oblik `ivsti vrlo je obi~an na ovom govornom podru~ju.
Uz taj oblik, kao i u ijekavskim govorima ove zone, javlja se
i izvedeni oblik: do`ivsti. Oblici prezenta su, po pravilu, po
obrascu glagola tresti: `ivem-`ivu, ali: `ivio-`ivila, do`ivljen/
do`ivit. Dakle, konjugacioni oblici se ukr{taju. Istina, Mareti},
u Gramatici i stilistici, ka`e da se i od `ivsti u prezentu javljaju
oblici `ivim (Gramatika i stilistika, Zagreb, 1931, str. 204). Na{
materijal, bar kada je u pitanju prezent, to ne potvr|uje.
7. I u na{em materijalu na{lo se potvrda za oblik infinitiva
vr{}i. Po{to zapadnobosanska zona zna i za infinitiv vrhti/vrti (v.
BHDZb., II, 63), ovdje }emo dati {iri osvrt na taj oblik, i ukazati
na njegovo porijeklo (iz na{e govorne zone taj oblik je potvr|en
iz Kamengrada – Cazin, nije isklju~eno da }e se javiti i u jo{
nekom mjestu zapadnobosanske i-{}a zone), upravo su ti oblici
dali povoda da o njima napi{em sljede}e redove. (Ovdje se rad
prenosi u cjelini, pa i bez izmjene ekavskog narje~ja, kako je
objavljen u Ju`noslovenskom filologu, knj. XXXV).
Prilikom ispitivanja zapadnobosanskih govora zabele`eni
su i infinitivni oblici vrhti/vrti. Po{to glasovna skupina -hti (kao
i -kti) u ovom glagolskom obliku ~ini retkost, kako u fonetici
srpskohrvatskog jezika, tako i u fonetici slovenskih jezika uop{te,
ona zaslu`uje da se o njoj ne{to vi{e ka`e.
1. Iz uporedne gramatike slovenskih jezika poznato nam je
da su se u op{teslovenskoj jezi~koj zajednici glasovne skupine
222
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
-kti, -gti, -hti menjale. Rezultati tih izmena podudaraju se sa rezultatom promene glasovne skupine -tj-. To jest:
– u isto~noslovenskoj jezi~koj skupini mesto tih sekvenci
imamo -~i/-~™, up. staroruski: re~i, m…~í; ukrajinski: m…~í;
– u zapadnoslovenskoj grupi jezika imamo: -ci/-c: poljski:
rzec, slova~ki: riect’, ~e{ki: ‡íci, gornjolu`i~ki: rjec, donjolu`i~ki: rjac; tako i moci (~e{ki), móc (poljski), môct’ (slova~ki),
gornjolu`i~ki i donjolu`i~ki móc;
– u ju`noslovenskoj jezi~koj skupini imamo -{ti, -}i, -~i: u staroslovenskom jeziku -{ti: re{ti, mo{ti, vr‰{ti; u srpskohrvatskom
jeziku -}i: rè}i, mò}i, vrije}i; u slovena~kom jeziku -~i: rê~i,
mó~i.
(V. R. Bo{kovi}, Osnovi uporedne gramatike slovenskih
jezika, Beograd, 1972, str. 99 i S. B. Bern{tejn, O~erk sravnitel™noй grammatiki slavяnskih языkov, Moskva, 1974, str.
96).
2. Posebna su pitanja, u vezi sa promenom glasovnih skupina
o kojima je re~, kada su se vr{ile obe glasovne promene, i kako su
se one ostvarivale.
a) Na prvo pitanje, pitanje vremena vr{enja ovih glasovnih
promena A. Vajan (André Vaillant) ka`e da to nije tako stara
promena, up.: “Ce traitement n’est pas très ancien en slave,
puisq’il apparait dans un emprunt au roman”, to jest, od latinskog
lactüca imamo u sh. 1o}ika, u slov. lo~ika, u ~e{kom locika,
u poljskom locyka (A. Vaillant, Grammaire comparée des
langues slaves, I, str. 65-66). Samo je pitanje koliko je ovaj
primer siguran dokaz. Ta~no je da u posu|enicama iz romanskih
i germanskih jezika imamo fonetske pojave, glasovne izmene,
po obrascu koji je vredeo za op{teslovensku zajednicu (up. sh.
kralj prema frana~kom Karl(o), sh. Rim od Roma i sl.), ali je
pitanje koliko se tu ogledaju “fonetski zakoni” koji su vredeli za
jedan od ranijih perioda razvitka slovenskih jezika, koliko tu ima
223
Asim Peco: Knjiga IV
analo{kih uop{tavanja, a koliko, pak, na te izmjene uti~e glasovni
sistem jezika davaoca (isp. o ovome A. Beli}, Osnovi istorije
srpskohrvatskog jezika, I, Fonetika, Beograd, 1969, R. Bo{kovi},
op. cit., za u v. na str. 34). Za izmjenu sekvence -kt- u posu|enici
lo}ika jo{ ranije je izneseno mi{ljenje da je tu bilo palatalizovano
t’ (isp. O. Hujer, Uvod u istoriju slovenskih jezika, Beograd, 1935,
str. 62, kao i S. Iv{i}, Slovenska poredbena gramatika, Zagreb,
1970, str. 146, i tamo navedenu literaturu). Prema tome, Vajanovo
mi{ljenje, zasnovano i na primeru lo}ika, ne mora biti siguran
dokaz o vremenu vr{enja ovih glasovnih izmena, iako, opet,
nije isklju~eno da su se u pojedinim slovenskim jezicima vr{ile
glasovne promene po starijim obrascima i u }irilskometodskom
periodu. To zna~i da cepanje teritorijalne zajednice ne mora
povla~iti za sobom i kidanje svih njenih razvojnih tendencija. I
znatno posle raspada slovenske jezi~ke zajednice mogle su se u
pojedinim slovenskim jezicima vr{iti promene na isti na~in – bilo
da su ti procesi ranije za~eti, ili da su se po~eli ostvarivati u novoj
sredini.
b) Prof. Beli} je, naprotiv, smatrao da se -kt- menjalo u t’ u
ranijim epohama praslov. zajednice (JF, II, 225, ispod teksta).
3. Ovo pitanje tesno je povezano sa pitanjem trajanja praslovenske i ju`noslovenske jezi~ke zajednice.
a) Za praslovensku jezi~ku zajednicu A. Meje (Antoin
Meillet) je smatrao da je trajala sve do 8. veka, up.: “l’ unité
slave persistait encore ay VIIIe siècle après J.S.”, a to mi{ljenje se
zasniva i na sudbini glasovne skupine -ar- u li~nom imenu Karl,
od kojeg dobijamo iste reflekse kao i od starije slovenske skupine
-or- (Revue des Etudes slaves, I, 1921, str. 8). A ta ~injenica govori, prema Mejeu, da “les populations de langue slave conservaient
une certaine unité linguistique a l’ époque de Charlemagne”.
Dakle, po Mejeu, neka jedinstvenost u razvitku slovenskih jezika
postojala je do osmog veka, {to je nesumnjivo ta~no. Samo je
224
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
pitanje da li ta jedinstvenost govori ne{to odre|enije i o trajanju
te jezi~ke zajednice. Zajedni~kih razvojnih tendencija mo`e biti i
posle osmoga veka. One samo govore da su u pitanju jezici koji
poti~u iz iste lingvisti~ke skupine i koji, kao takvi, nasle|uju iz te
skupine neke zajedni~ke razvojne tendencije.
b) Prof. Beli}, opet, smatra da se praslovenska jezi~ka
zajednica ve} u tre}em veku na{e ere “podelila na tri glavne
grupe naselja, koje su u toku vremena dale tri grupe slovenskih
jezika” (Fonetika, str. 6). Ako istaknuta individualizacija jezi~kog razvitka zna~i i cepanje jezi~kog jedinstva, to bi zna~ilo
da je praslovenska zajednica, kao jezi~ka jedinstvenost, prestala
da postoji pre dolaska na{ih predaka na Balkan. Ovome se ne
bi protivilo saznanje da i posle pojave triju slovenskih jezi~kih
skupina sre}emo u njihovoj strukturi zajedni~kih inovacionih
re{enja.
4. [to se ti~e ju`noslovenske jezi~ke zajednice tu se postavlja
pitanje ne samo njenog trajanja, nego, ~ak, i njenog postojanja.
a) A. Beli} smatra da je ju`na “grupa Praslovena pre nego
{to je do{la na Balkansko Poluostrvo `ivela (je) neko vreme u
zajednici” ali su se i tu “vrlo brzo” po~ele javljati dijalekatske
posebnosti (op. cit., 7).
b) F. Ramov{ je smatrao da te zajednice nije ni bilo. Posu|enice iz romanskih i germanskih jezika u pojedinim slovenskim
jezicima pokazuju, po Ramov{u, zajedni~koslovenske razvojne
tendencije. Otuda od lat. Sontius < Só~a/Sú}a < Söt’a, od
*Carantia preko *Koröt’i – Koro{ko, zna~i, i na Balkanu su
postojali praslov. palatalni plozivi t’ i d’, up.: “... nous sommes en
mesure de prouver que le jougoslave occidental primitif (serbocroate et slovène) a encore connu pendant un certain temps les
phonèmes t’ d’sur le territoire qu’ il occupe actuelement (dans
les Balkans)”, i posle navo|enja potvrda za takvo mi{ljenje prof.
Ramov{ zaklju~uje: “De tout ce qui précède, il résulte clairement
225
Asim Peco: Knjiga IV
que le slovène et tous les parlers serbo-croates ont encore connu
t’, d’ sur le nouveau territoire qu’ils ont occupé dans les Balkans” i
da rezultati izmena tih glasova “appartient à l’ époque ou chacune
des langues slaves avait déjà son développement autonome”,
tj. t’ i j su kao refleksi tih starih palatalnih ploziva, nastali od
osmog do desetog veka. U to vreme nisu postojale nikakve bitne
razlike izme|u kajkavskog slovena~kog i ~akavskog, upravo te
razlike nisu bile izrazitije od onih koje su me|u njima postojale u
zajedni~koslovenskom jeziku (F. Ramov{, Une isoglosse ~akavokajkavienne, RES, 1, III, 1923, 51-54).
Prof. Beli}, da to i ponovimo, smatrao je da su praslov.
glasovne skupine tj, dj pre Balkana dale osnovu dana{njem stanju.
Po njegovom mi{ljenju od 7. do 8. veka jasno se ispoljavaju
dijalekatske crte u krugu ju`noslovenske jezi~ke zajednice, a do
9. veka je postojala u`a veza izme|u ~akavskog i kajkavskog
dijalekta. To se zaklju~uje na osnovu refleksa d’ u j, u oba ova
dijalekta, ali se odmah nakon toga nastavlja samostalni njihov
razvitak (v. Periodizacija srpskohrvatskog jezika, JF, XXIII,
1958, str. 6). Dakle, prema Beli}u, ve} do osmog veka imali smo
za~etke razli~itih refleksa skupina tj i dj, {to govori o njihovom
individualizmu. Uz to – u 9. veku imamo pojavu staroslovenskog
jezika sa {t, `d.
c) Prof. Bo{kovi}, u vezi sa pitanjem postojanja ju`noslovenske jezi~ke zajednice ka`e: “Za nas je ona – fakat: ima
~itav niz crta u ju`noslovenskim jezicima koje se te{ko mogu
objasniti bez pretpostavke o postojanju ju`noslovenske zajednice
– posle raspadanja praslovenskog jezika” (op. cit., 16).
5. Ima neslaganja i u obja{njavanju procesa izmjene skupina
-kti, -hti i njihovog prelaska u dana{nje glasovne vrednosti.
a) Jedni u tome vide neposredan prelaz sekv. -kt-, ispred
vokala prednjega reda, ili, pak, po nekima, i ispred vokala zadnjega reda u t’. Prema Hujeru proces je mogao te}i ovako: kt >
226
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
tt > t’ gde je “geminacija pre{la u palatalizaciju” (op. cit., 61). I
S. B. Bern{tejn konstatuje da su kt, gd “zakonomerno pere`ili
process izmeneniя” u t’ koje }e se razvijati prema prirodi jezi~ke
skupine (O~erk sravnitel™noй grammatiki slavяnskih языkov, Moskva, 1974, str. 96).
b) Drugi, pak, u tim promenama vide postupne fonetske
izmene, i to: kti-kt’i-k’ti-Œti-t’i. To jest:
*pekti > *pek’ti > *peŒti-*pet’i
*mogti > *mog’ti > *moŒti*mot’i
*verhti > *verh’ti > *verŒti > *vr‰t’i.
Prema Beli}u, koji zastupa ovakvo mi{ljenje, ovi procesi su
se vr{ili u vreme “kada su u praslovenskom jeziku *medŒã, sv‰tŒã
i dr. dali *med’a, sv‰t’a i sl.” (JF, II, 222-223). Drugim re~ima,
prof. Beli} tu vidi, u zavr{noj fazi, isti proces kao u sekvencama
-Œt, -Œd – posle znatne umek{anosti zadnjonep~anih suglasnika
javlja se skupina sastavljena od jednog palatalnog sonanta i
jednoga ploziva koji u toj vezi sam postaje palatalan (kti-kt’i-k’ti-Œti-t’i). Za Beli}a na ceo ovaj fonetski proces znatnog uticaja je
imala granica sloga, kao u srpskohrvatskim skupinama -jti, -jdi
u glagolskim oblicima tipa po}i < pojti, po|em < pojdem. Tu,
svakako, mo`e da bude od zna~aja i prozodijska komponenta (o
tome vi{e kod imene u Zborniku radova posve}enih akademiku
J. Vukovi}u).
c) Za prof. Bo{kovi}a Beli}evo obja{njenje ovih pojava je
“jedno od najverovatnijih”, mada ni ono nije bez mana jer imamo
pe-Œti i ver-Œti, otvoren i zatvoren slog (Bo{kovi}, op. cit., 99-100).
d) Vredno je ovde ukazati i na Vajanovo obja{njenje ovih
fonetskih procesa. Po njemu “*tj, c’est-à-dire *ttj, et *kt’, c’està-dire k’t’, se sont trouvés avoir même prononciation à la fin
du slave commun: les deux groupes avaient abouti à un même
groupe chuintant, par exemple une chuintante géminée *}}, que
les dialectes ont traitée diversement ...” (op. cit., 66).
227
Asim Peco: Knjiga IV
e) Od svih navedenih obja{njenja, a to nisu i jedina, ~ini
se, najuvjerljivije je, i sa najvi{e mogu}ih fonetskih prelaznih
stupnjeva, ono koje je dao A. Beli}, uzimaju}i u obzir i prozodijsku komponentu oblika koji trpi te promene.
6. Na osnovu onoga {to je ovde re~eno o izmenama sekvenci
-kti/-gti, -hti moglo bi se zaklju~iti slede}e: te su se promene
vr{ile u praslovenskom jeziku, izgleda u ranijem periodu te
jezi~ke epohe; te promene su bile op{tijeg karaktera i nije bilo
izuzetaka koji su ostali van doma{aja njihovog dejstva; i posle
raspada praslovenske zajednice, i teritorijalno i lingvisti~ki, pod
udar tih promena dolazile su i neke tu|ice, u kojima su postojali
glasovni uslovi za takve izmene – bilo da su ti uslovi dono{eni
u posu|enicama ili su stvarani na novom, slovenskom jezi~kom
tlu. Da su se svi ovi procesi zavr{ili pre devetoga veka, potvr|uje
nam staroslovenski jezik sa jasnim njihovim supstituantima.
7. Noviji skupovi sastavljeni od dvaju ploziva i vokala
prednjega reda i (-kti, -hti), a nastali posle gubljenja poluglasnika
iz otvorenog sloga i morfolo{kih izmena nisu bili podlo`ni ovim
izmenama. Otuda u sh. jeziku danas: nokti < nog¢t™, nom. sing.;
lakti < lak¢t™, nom. sing.; odnosno drhti, u osnovi je dr¢g-, dahti,
bukti i sl. Naravno, ovde je bila od velikog zna~aja i granica sloga.
I upravo zbog toga, i posle gubljenja poluglasnika kao jedinica
glasovnog sistema, razli~iti glasovni skupovi se ~uvaju. Granica
sloga je bila prepreka mnogim glasovnim promenama. I dosta
dugo. Sve do XIV i XV veka.
8. Celo ovo razmatranje jasno dokazuje da su glasovne skupine: -kti, -gti, -hti jo{ u praslovenskoj eposi trpele izmene i da
su se mesto njih javili razli~iti refleksi u slovenskim jezicima.
U srpskohrvatskom jeziku umesto tih skupina imamo -}i: pe}i,
mo}i, vre}i. Dok prva dva glagola ~uvaju svoj obli~ki zavr{etak,
infinitiv od tre}ega glagola, kao {to je ve} re~eno, zna i za druga~iji fonetski lik, ~ak i takav koji podse}a na njegovu praslovensku
228
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
formu. Naravno, nije u pitanju takav arhaizam. U pitanju je novi
oblik. Nastao na dana{njem srpskohrvatskom tlu, i to analo{kim
procesima.
Pre nego {to damo obja{njenje toga lika da navedemo primere sa terena:
a) iz zapadnobosanskih govora:
v¥ti: vŸ{em, vŸhü (Banja Luka),
v¢t: vŸ{em (Divi~ani),
v¢hti/v¢ti/v¥ti: vŸ{em (Skender Vakuf),
v¢hti: v£{emo, v£hü, v¢hla (Vrbanja, kod Banje Luke),
v£hti: v£{em (Kamengrad, Cazin),
v£hti: v£{em (Hripavci),
vŸht: vŸ{em (P{enik),
v¢hti/v¥hti: vŸ{em (Prijedor),
v£hti: v£{em (Trnava).
b) Takav lik infinitiva potvr|en je i iz Zenice: vŸhti (i vr{iti).
c) J. Ribari} je takav oblik ovoga glagola: v¢hti : v£{en, zabele`io u govoru istarskih “Slovinaca” (v. Razmje{taj ju`noslovenskih dijalekata na poluotoku Istri, SDZb., IX, 118).
Kao {to vidimo, dosta je prostrano podru~je na kome se javlja infinitivni lik: vrhti, sa ili bez o~uvanog zadnjonep~anog frikativa h. Mogu}e je pretpostaviti da }e se u jo{ ponekom mestu
bosanske {}akav{tine nai}i na ovakav oblik.
9. Postavlja se pitanje: kako objasniti ovaj oblik i za{to ga
imamo samo od ovoga glagola?
U vezi sa pitanjem: za{to su infinitivi na -}i podlo`ni promeni, mogao bi se dati ovakav odgovor:
a) Obli~ki zavr{etak -}i relativno je novija morfolo{ka tvorevina. Nastao je fonetskim putem od -ti i nekih drugih glasova.
229
Asim Peco: Knjiga IV
Tu, na jednoj strani, imamo infinitive tipa pe}i, mo}i, vre}i nastale
od *pekti, *mogti, *verhti u procesu praslovenskog jotovanja, i,
na drugoj strani, tu imamo srpskohrvatske oblike tipa do}i, po}i,
na}i, nastale u procesu srpskohrvatskog jotovanja.
b) Ako su rezultati prve glasovne izmene imali op{teslovenski karakter, rezultati druge izmene nemaju ni op{tesrpskohrvatski karakter. Oblici tipa dojti, najti javljaju se, i danas, u mnogim
{}akavskim govorima.
c) Infinitivi na -}i ne javljaju se u savremenom srpskohrvatskom jeziku kao produktivna morfolo{ka kategorija. Svi
novostvoreni glagoli imaju infinitiv na -ti: bilo da su na -irati,
-isati, -ovati: mitraljirati, bombardovati, konferisati i sl., ili na
-ti: bitkati i sl.
d) Prema infinitivima svr{enih glagola na -}i javljaju se i
infinitivi na -ti, tip: sti}i : stignuti, le}i : legnuti, ma}i : maknuti
i sl.
e) Glagoli izvedeni od -i}i, uklju~uju}i i ovaj glagol, u narodnim govorima znaju i za oblike infinitiva na -ti: pored i}i `ivi
i iti : it, isti; zatim imamo: izi}i : izit/i, oti}i : otiti, u}i : ulje}i :
uljesti, uniti i sl. (up. i u ruskom: idtit™, naйtit™, izoйtit™,
Russkaя dialektologiя, Moskva, 1972, str. 201).
f) U nekim narodnim govorima infinitivi na -}i mogu se
pro{iriti nastavkom -ti: i}iti/i}it, do}it, na}it, pro}it. A koliko
je `ivo ose}anje infinitiva na -ti potvr|uju i primeri tipa: gristit,
dupstit, ukrastit sa udvojenim tim morfemom. Vredno je napomenuti da je to dosta stara pojava. Javlja se od 18. veka (v. A.
Vaillant, La langue de Dominiko Zlatari}, II, Pariz, 1931, str.
243, za oblike tipa i}iti i sl. v. kod Vu{ovi}a, SDZb., III, 50 i
Pece, SDZb., XIV).
g) Ova pojava, tj. uop{tavanje morfema -ti umesto starijega
-}i, poznata je i ruskom jeziku. U re~niku ruskih narodnih govora
(Slovar™ russkih narodnыh govorov), koji izdaje Akademija
230
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
nauka SSSR, nalazimo potvrde za infinitivni lik begti iz okoline
Arhangelska, Pskova, Novgoroda, Smolenska i iz Jakutske oblasti. A. M. Seli{~ev, opet, u radu o ruskim govorima Sibira
(Izbrannые trudы, Moskva, 1968) navodi iz Ni`njekolimske
oblasti: lяgtú, begtú, pektú, razboloktú, voloktú, nastigtú
(str. 287). A tu se javljaju i infinitivi tih glagola na -~i umesto toga sekundarnog -ti: pek~ú, pek~ús™, tek~ú, leg~ú/lek~ú,
uleg~ús™, pomog~ú, sýk~ú, bereg~ú/berek~ú, pa i: leh~i iz Jakutske oblasti gde ina~e k~ > h~. Oblike infinitiva na -ti od ovih
glagola potvr|uje i dijalektologija ruskoga jezika: pektú,
beregtú, pekt’, berégt’, uz njih i: pek~ú, bereg~ú (Russkaя
dialekotlogiя, ANCCCR, Moskva, 1964, str. 148-149), steregtú i stereg~ú (str. 250).
Prof. Bern{tejn u svojoj uporednoj gramatici slovenskih
jezika ka`e da u savremenim slovenskim jezicima postoji te`nja
da se odstrane izmenjeni suglasnici u infinitivu i izjedna~e
osnove. Takvih primera, ka`e prof. Bern{tejn, ima mnogo u
narodnim govorima “~ak i u knji`evnim jezicima koji su bliski
narodnim govorima”. Tu se navode primeri, iz ukrajinskog:
pekti, steregti, beregti; iz ruskih dijalekata: strúkti, pored:
pek~ú, `eg~ú, pomok~ú, tek~ú, lek~ú (str. 97).
h) Razumljivo je i to za{to je u na{im govorima ovoj promeni
izlo`en infinitiv glagola *verhti, a nisu tu sudbinu do`iveli glagoli
tipa pe}i, mo}i < *pekti, *mogti. Infinitiv od glagola *verhti na
na{em jezi~kom podru~ju javlja se u nekoliko razli~itih fonetskih
likova. Pored o~ekivanog vr‰}i, tj. vre}i, vrije}i, vri}i imamo jo{
vr}i; vr{iti, vr{eti, vr{ti (obrazovane od osnove prezenta vr{-),
zatim: vr{}i – (ili od vrh/ti, sa naknadno dodatim -}i: vrh}i > vr{}i
ili od osnove vr{- i obli~kog nastavka -}i: vr{}i). Infinitivni oblik
vr{ti mo`e se dvojako tuma~iti: nastao je od vr{iti, posle redukcije
neakcentovanog vokala i, up. nosti, govorti i sl., a mogao se i
tu obli~ki nastavak -ti vezati za osnovu vr{-. Otuda vr{ti. Oblik
vrti mogao je nastati od vrhti. To bi govorilo da je pojava lika
231
Asim Peco: Knjiga IV
vrhti dosta stara. Javila se pre gubljenja fonema h iz glasovnog
sistema govõrã koji znaju za infinitiv vrti. Istina, moglo bi se
i tu pomi{ljati na poseban tvorbeni proces: vr + ti = vrti, ili
primanje oblika vrhti iz onih govora koji znaju za fonemu h u
svom konsonantizmu, ali, naravno, bez ovoga zadnjonep~anog
konstriktiva. Ova poslednja mogu}nost, bar za sada, s obzirom
na materijal kojim raspola`emo, ne bi bila isklju~ena, po{to se
takav oblik infinitiva javlja u govoru Hrvata {}akavaca koji `ive
u neposrednoj blizini Muslimana {}akavaca.
10. Obja{njenje ove pojave, i uop{te, i u na{em konkretnom
primeru, nije te{ko na}i. U pitanju su analo{ki procesi.
Prema odnosu koji imamo u glagolskim oblicima tipa:
tresti, tresla, tresli
moglo se prema
vrhla, vrhli
javiti i:
vrhti, ~ime je dobijen fonetski sklad infinitivne osnove:
vrhti, vrhla, vrhli kao tresti, tresla, tresli.
11. Ne{to sli~no imamo u prizrensko-timo~kim govorima.
Tamo prema oblicima prezenta tipa ubodem imamo i u radnom
pridevu: ubodla, iskradla, padla, zapadli, raspadlo, sa suglasni~kom skupinom -dl- koja je, kao {to se zna, u ovakvim kategorijama jo{ u praslov. periodu upro{}ena. Ali i tu je bio presudan
uticaj odnosa koji nalazimo u oblicima drugih glagola. Prema
odnosu: dovezem, dovezla javilo se i ubodla prema ubodem (v.
A. Beli}, Dijalekti isto~ne i ju`ne Srbije, SDZb., I, str. 213-214).
I prof. Bern{tejn, videli smo, u ovakvim primerima vidi analo{ke
procese: te`nju ka uklanjanju izmenjenih suglasnika u infinitivu i
ujedna~avanju osnova (isto, 97).
Prema tome, {}akavsko vrhti je analo{ka tvorevina. Do preformacije infinitiva samo ovoga glagola do{lo je, svakako, i zbog
232
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
toga {to taj infinitiv ~ini ne{to posebno u na{oj konjugaciji. I ne
od ju~e. Time se, upravo, i obja{njava ve}i broj fonetskih likova
toga glagolskog oblika u na{em jeziku.
12. Za{to ovakvih analo{kih oblika nema kod drugih glagola? Za{to mi nemamo pekti, mokti? Odgovor je i tu jasan. a)
Takvi oblici, teoretski gledano, nisu nemogu}i. Nalazimo ih,
kao {to smo pokazali, u ruskim narodnim govorima. b) [to je tu
infinitivni nastavak -}i stabilniji, razloge treba tra`iti i u podr{ci
koju tom nastavku daju oblici prezenta sa afrikatom ~: pe}i :
pe~em, se}i : se~em. Istina, takvu podr{ku nemaju i infinitivi tipa
mo}i gde je mo}i : mogu /ev. mo`em, mo`e{/ pa ipak mi nemamo
potvrde za mokti. To je ta~no. Ali je ta~no i to da su infinitivi
ovoga tipa stabilni: mo}i/mo}, pomo}i/pomo}, i ne znaju za
nekoliko fonetskih likova ovoga glagolskog oblika, {to je slu~aj
sa glagolom o kome je ovde re~. Sve je to moglo uticati na
nejednaku sudbinu ovih infinitiva na na{em jezi~kom tlu.
Posebno obja{njenje iziskuju i oblici infinitiva sa morfemom
-ni- umjesto o~ekivanog -nu-, tj. glagoli tipa kreniti-krenem.
Podstaknut stanjem koje sam na{ao u ovim govorima ja sam
u XXXV knjizi Ju`noslovenskog filologa o tim oblicima napisao
sljede}e:
U srpskohrvatskom knji`evnom jeziku glagoli Beli}eve
III vrste imaju, po pravilu, odnos -nu- : -ne- u infinitivnoj i prezentskoj osnovi: krenuti : krenem. Istina, prisustvo morfeme -nunije obavezno u svim oblicima koji se tvore od infinitivne osnove.
Otuda u savremenom knji`evnom jeziku pored: dignuti-dignuo-dignuh i digao, digoh, pored: krenuti : krenuh i kretoh.
Ova osobina postojanje oblika od dveju osnova, bila je
poznata i zajedni~koslovenskom jeziku. A. Meillet konstatuje
da su u tom periodu razvitka slovenskih jezika pored oblika sa
morfemom -nö- postojali i oblici bez te morfeme, up.: “Les infinitifs en -nöti se distinguent des précédents en ceci que l’
233
Asim Peco: Knjiga IV
élément -nó- ne figure pas nécessairement dans toutes les formes
du système de l’ infinitif, de l’ aoriste et des participes passées;
en face d’ infinitivs en -nóti il existe des aoristes et des participes
radicaux, ainsi u-s†nöti, aor. u-s†p† part. passé act. u-s†p†”.12
Dakle, u pitanju je osobina nasle|ena iz zajedni~koslovenskog
jezika za koju znaju i savremeni slovenski jezici (up. za ruski
jezik: gasnut™: gas, gasla; is~eznut™: is~ez, is~ezla; sohnut™:
soh, sohla; okrepnut™: okrep, okrepla13, tako i u staroslovenskom
jeziku: äâèãí1òí: äâèãú, äâèæå; ïðîçåáí1òè, ïðîçåáå)14,
ali taj problem nas ne interesuje. Nas ovde interesuje zastupljenost morfeme -ni- u infinitivnoj osnovi u srpskohrvatskom jeziku; upravo, interesuje nas rasprostranjenost odnosa -ni- : -ne- u
srpskohrvatskom jeziku i poreklo te pojave u njemu.
Od ranije je poznato da ima slovenskih jezika u kojima
nalazimo odnos -ni- : -ne-, ~ak i u knji`evnom jeziku. Takvo stanje nalazimo u slovena~kom, gornjolu`i~kom, polapskom15, a
odnos -ni- : -ne- potvr|en je i iz ruskih narodnih govora Sibira,
tipa: tяit™ tяnil, obmanit™16 i iz nekih poljskih govora.17 Za
tu pojavu znaju i neki govori srpskohrvatskog jezika, a nalazimo
je i u jeziku nekih starijih pisaca sa srpskohrvatskog jezi~kog
podru~ja.
12
A. Meillet, Le slave Commun, Pariz, 1934, 246; v. i S. Iv{i}, Slavenska
poredbena gramatika, Zagreb, 1970, 263.
13
R. Ko{uti}, Ruska gramatika, II, Beograd, 1971, 173, 206.
14
T. A. Haburgaev, Staroslavяnsk† языk, Moskva, 1974, 314-315.
15
Za slovena~ki jezik v. J. Juran~i~, Slovena~ki jezik, Ljubljana, 1952,
279-280; za gornjolu`i~ki i polapski v.: Hinc Schuster-[ewc, Zur Bedeutung
des Sorbischen und Slowenischen für die Slawischen Historisch-Vergleichende
Sprachforschung, Nahtigalov zbornik, Ljubljana, 1977.
16
A. M. Seli{ev, Izbrannыe trudы, Moskva, 1968, 287.
17
J. Basara, Słownictvo połskich gwar [ląska na terenie Czechosłowacji,
Połska Akademia Nauk, Instytut Jęzikoznawstva, Wrocław – Warszawa – Kraków –
Gdańsk, 1975. 14.
234
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Tako u jeziku [. Men~eti}a imamo: njegda joj ja panih na né
kril; njegda postanih;18 kod F. Glavini}a nalazimo: Nigda klekni{e
na molitvu;19 kod Reljkovi}a: Dobro stisnit od kalama kose;20
kod D. Ranjine: stisnita gdi stoje.21 U jeziku slavonskih pisaca
ova pojava je sasvim obi~na, isp. briniti (se), digniti, okreniti,
poginiti, spomeniti22, a potvr|uju je i neki pisci iz Vojvodine, up.
kod Atanackovi}a: giniti, podigni}u.23
Od na{ih savremenih narodnih govora za ovu pojavu, pojavu
-ni- m. -nu-, znaju mnogi ikavski govori {tokavskog dijalekta, a
na tu osobinu nailazimo i u nekim ~akavskim govorima.
Jo{ je M. Re{etar, po~etkom ovoga veka, ukazao na tu morfolo{ku specifi~nost u nekim ikavskim govorima. U njegovom
radu Der {tokavische Dialekt (Be~, 1907), o tome ~itamo: “In
den nördlicheren Gegenden kommen dann die im Slovenischen
zur Regel gewordenen Infinitivformen auf -niti vor: utonit, ginit,
premetnit Ora{je, omaknio, metnio Bjelovar, metnio, pu(h)nio
Virovitica usw.”, a takvi morfolo{ki likovi ovih glagola potvr|eni
su jo{ iz Mostara, Sarajeva i Korenice.24
Novija ispitivanja ikavskih, i njima susednih, govora potvrdila su Re{etareve konstatacije.
Prof. Iv{i} bele`i u posavskim govorima, kao obi~ne, primere: omrznit, osvanit, povrnit, oglunit, zgrnit, smetnimo (= smetnemo), metnimo, metni se, otegni se, posani (= posahne), uveni,
18
M. Re{etar, Primorski lekcionari XV vijeka, Rad, JAZU, knj. CXXXVI,
Zagreb, 1989, 193.
19
Rje~nik hrvatskoga ili srpskoga jezika, s. v. kleknuti.
20
Rje~nik..., s. v. stisnuti.
21
Op. cit.
22
T. Mareti}, Jezik slavonskijeh pisaca, Rad, JAZU, knj. 180, 189 i dalje.
23
J. Jerkovi}, Jezik Bogoboja Atanackovi}a, Matica srpska, Novi Sad, 1976,
79-80.
24
M. Re{etar, Der {tokavische Dialekt, 206.
235
Asim Peco: Knjiga IV
posrni, zovni, vikni; okrenit, otranit.25 Kao {to vidimo, u ovom
govoru imamo ne samo -ni- m. -nu- nego i -ni- m. o~ekivanog
-ne- u oblicima prezenta. Za takve oblike prezenta znaju i neki
slavonski pisci.26
I u slavonskim govorima je odnos -ni- : -ne- obi~an: krenit,
nagnit se, osvanit, potonit, kleknit.27
Tako je i u bosanskim ikavsko{}akavskim govorima: dignit,
dignili, niknit, turnila, metnili, skiniti, poginiti, trgniti, baniti.28
Tu osobinu konstatuje, po Re{etaru29, i Milas u govoru
mostarskih ikavaca, a \. [urmin iz govora Sarajeva navodi:
poveniti, spomeniti.30
I u govoru Imotske krajine i Bekije imamo uop{teno -ni- m.
o~ekivanog -nu-: bubnit, maknit, smrknit, svanit, taknit.31 Tako je
i u govoru Bunjevaca zale|a senjskog.32
Za ovu osobinu znaju i neki ~akavski govori, npr. govor
Senja33, Vrgade34, i Lastova35. Mogu{, ne bez razloga, pretpostavlja za senjski govor uticaj bunjeva~kog govora neposredne
okoline.36
25
S. Iv{i}, Dana{nji posavski govor, Rad, 197, 61-70.
Iv{i}, op. cit., t. Mareti}, Jezik slavonskijeh pisaca, Rad, 180, 189.
27
S. Sekere{, Govor na{i~kog kraja, HDZb., II, 1966, 256.
28
A. Peco, Pregled sprskohrv. dijalekata, Beograd, 1978, 104 i dalje.
29
Re{etar, op. cit.
30
\. [urmin, Osobine dana{njeg sarajevskog govora, Rad, 121, 203.
31
M. [imundi}, Govor Imotske krajine i Bekije, Akademija nauka i umjetnosti BiH, Sarajevo, 1971, 144.
32
Gr. B. Tomljenovi}, Bunjeva~ki dijalekat zale|a senjskog, Nastavni vjesnik, XIX, 591.
33
M. Mogu{, Dana{nji senjski govor, Senjski zbornik, II, 1966, 90.
34
B. Juri{i}, Govor otoka Vrgade, Nastavni vjesnik, XLV-XLVI.
35
V. Oblak, Der Dialekt von Lastovo, Archiv für slavische Philologie,
XVI, 444.
36
Op. cit.
26
236
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Mogu}e je da se i u vrgadskom i lastovskom govoru ogleda
uticaj ikavskih govora sa kopna.
I u nekim ijekavskim govorima sre}e se morfema -ni- m. -nu-,
i to u onim ijekavskim govorima koji se nalaze u blizini ikavskih
govora. Tako imamo u zapadnobosanskim ijekavskim govorima:
briniti, veniti, drmnit, a i oblici tipa: izginli, krenli, poginli iz tih
govora upu}uju na morfemu -ni-, jer se u tim govorima vokal i u
neakcentovanoj poziciji ~esto redukuje.37
I u li~kim jekavskim govorima nalazimo oblike tipa: kreniti,
makniti, giniti, kao i: vinti, kresnti, lupnti, posle redukcije vokala i.38 I govor ikavaca Bukovice zna za dignit/i, kleknit/i.39 Tako
je i u Zaostrogu, Dalmacija.40
Za pojavu -ni- m. -nu- znaju i neki istarski govori. Takvo
stanje Ribari} konstatuje u “zapadnoj i ju`noj Istri”, a iz Vodica
navodi: dvigniti, nagniti, giniti, spomeniti.41
U govoru Galipoljskih Srba “nalazimo redovno ni m. nu”
u infinitivnoj osnovi: bacnimo (= bocnusmo), viknise, pogledni,
zagrizni (1. lice aorista).42
Ova pojava poznata je i nekim vojvo|anskim govorima. Tako u severnom Banatu nalazimo: briniti se43, u govorima Ba~ke:
brinit, skinit, dunila, crkni}e, prni{e, sagnio, kresnio, uginit;44 u
37
M. De{i}, Zapadnobosanski ijekavski govori, SDZb., XXI, 260-263.
Za Poljica, Lika, v. D. Pavlica, Akcenatski sistem u govoru sela Poljica, u
Lici, Prilozi prou~avanju jezika, Novi Sad, knj. 7, 1971, 76, 91-94, i moj materijal
iz Like.
39
@. Bjelanovi}, Imena stanovnika mjesta Bukovice, Split, 1978, 23.
40
Stjepan Banovi}, Vjerovanja, Zaostrog, Zbornik za narodni `ivot i obi~aje,
knj. XXIII (1918), v. i Peco, Pregled, 118.
41
J. Ribari}, Razmje{taj ju`noslovenskih dijalekata na poluotoku Istri,
SDZb., IX, 1940, 119.
42
P. Ivi}, Govor Galipoljskih Srba, SDZb., XII, 1957, 274.
43
P. Ivi}, O govorima Banata, JF, XVIII, 1949/50, 155.
44
I. Popovi}, Govor Gospo|inaca u svetlosti ba~kih govora kao celine,
Posebna izdanja SANU, Beograd, 1968, 28.
38
237
Asim Peco: Knjiga IV
govoru zapadnog Srema: krenio, svanilo, skinio, zagrnio, okrenio,
~u~nio45 – a svi ovi ekavski govori, na izvestan na~in, imaju veze
sa ikavskim govorima.46
Kao {to navedeni primeri pokazuju, pojava morfeme -niu infinitivnoj osnovi glagola III vrste dosta je rasprostranjena u
ikavskim i njima susednim govorima. Prema tome i srpskohrvatski
jezik mo`e se ubrojiti me|u one slovenske jezike koji, makar i u
svojim dijalektima, znaju za morfemu -ni- u infinitivu glagola
tipa kreniti-krenem.
Drugo je pitanje kako se obja{njava ova pojava, i u slovenskim jezicima uop{te, i u srpskohrvatskom jeziku posebno.
O ovome problemu bilo je ranije govora u slavisti~koj nauci.
Za jedne slaviste u pitanju je analo{ki proces: me{anje razli~itih
glagolskih osnova; za druge, pak, slaviste u pitanju je osobina
nasle|ena iz starije faze razvitka slovenskih jezika.
Za slovena~ki jezik prof. Ramov{ i Nahtigal tu vide analo{ku pojavu. Kod Nahtigala o tome ~itamo: “V sloven{~ini se
je vrstna spona II. vrste -no- izpremenila po IV. vrsti v -ni-”.47 Za
gornjolu`i~ki prof. [evc je jedno vreme tu pojavu dovodio u vezu
sa vokalskom redukcijom, up.: “Ich selbst habe bisher obersorb,
-nu- in Verbindung mit der im Obersorbischen verbreiteten
akzentbedingten Vokalreduktion u ≥ o/y/ø (vgl. os. rozum
“Verstand” ≥ rozom, rozumi} “verstehen” rozymi}, os. hałuza
“Ast” hałoza/hałza/usw. ¼)½ zu bringen versucht”.48 Ali je kasnije
promenio mi{ljenje o tome (v. ni`e).
Za vojvo|ansku situaciju (Ba~ka) sa -ni- m. -nu- I. Popovi}
pretpostavlja da je tu do{lo do sukoba dveju razli~itih struja:
45
V. M. Nikoli}, Sremski govor, SDZb., XIV, 1964, 355, v. i P. Ivi}, Die
serbokroatischen Dialekte, Mouton, 1958, 178.
46
A. Peco, Pregled srpskohrvatskih dijalekata, 51.
47
R. Nahtigal, Slovanski jeziki, Ljubljana, 1952, 279-280.
48
Nahtigalov zbornik, 438.
238
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
zapadnije, sa -ni- : -ne-, i isto~nije, sa -nu- : -ne-, pa se, na kraju,
javilo ne samo skiniti/skinuti nego i uklonuti/ukloniti.49 Poreklo
tih odnosa tu se ne obja{njava.
Razmatraju}i ovu pojavu u govoru Galipoljskih Srba, prof.
Ivi} ukazuje, prvo, na {irinu areala na kome se ona javlja; i, drugo, iznosi mi{ljenje da se “njeno rasprostiranje ne mo`e obja{njavati {irenjem iz istog `ari{ta, ve} samo paralelnim odvojenim
razvojem”. Polazna ta~ka je bila u oblicima imperativa.50
Neki slavisti, opet, smatraju da je i stariji period razvitka
slovenskih jezika znao za ovo dvojstvo osnova.51 J. Basara tako
obja{njava poljsko dijalekatsko kf’itny} pored kf’itnu}.52 Pod tim
uticajem i prof. [evc menja svoje ranije mi{ljenje o poreklu tih
odnosa u gornjolu`i~kom, isp.: “glaube aber jetzt, nachdem J.
Basara in seiner Monographie ‘Słownictwo połskich gwar †łäska
na terenie Czechosłowacji’ auch für die plnischen Dialekte
Formen mit -ny-... nachgewiesen hat, eher an eine noch aus dem
Urslawischen stammende dialektale Erscheinung, die sich nur im
Slowenischen, Obersorbischen, Polabischen und vereinzelt auch
in den polnischen Dialekten Schlesiens erhalten hat”.53
Tako se obja{njava pojava morfema -ni- u infinitivnoj osnovi
glagola tipa kreniti u navedenim slov. jezicima.
Za srpskohrvatski jezik u vezi sa ovom pojavom mo`e se
re}i slede}e:
a) Pojava morfeme -ni- m. -nu- obi~na je u ikavskim govorima kako i i-{}a tako i i-{ta govorima.
b) Za ovu pojavu znaju i pisci iz tih govornih podru~ja.
49
50
51
52
53
Op. cit., 199-200.
Op. cit., 276.
V. H. [ewc, op. cit., 438, napomena 22.
Op. cit., kao i [ewc, op. cit.
Op. cit.
239
Asim Peco: Knjiga IV
c) U nekim govorima javlja se i obrnut proces: pojava -num. o~ekivanog -ni-: promenuti m. promeniti i sl.54
d) Pojava -ni- m. -nu-, isto onako kao i pojava -nu- m. -ni-,
analo{kog je porekla. Prema odnosu koji imamo u oblicima:
zabraniti-zabrani
i:
pokrenuti-pokreni
moglo se javiti i pokreniti prema zabraniti. Ovaj proces, kao {to
je ranije pretpostavio prof. Ivi}, mogla je podr`ati i prozodijska
komponenta.
I na kraju. Da je u pitanju osobina nasle|ena iz starije epohe
razvitka slovenskih jezika, ova pojava bila bi {ire zastupljena u
na{im govorima, javljala bi se, znatno ~e{}e, i u ekavskim, i u
ijekavskim govorima. Te{ko je verovati da su te odnose ovde
remetili procesi suprotnog smera, tj. potiskivanje, eventualnih,
starijih odnosa sa -ni- : -ne- i uop{tavanje odnosa sa -nu- : -ne-.
P r e z e nt
a) Pisana rije~
U pregledanim pisanim dokumentima sa ovoga tla nalazimo
oblike sada{njeg vremena koje nude i savremeni govori zapadnobosanskih i-{}a govora:
da ne pu{}a, dokle koli ne do}e, prosimo, prosimo, b(og)
‰edini znade, mi se ufamo i der{imo, iere imamo, ne i{͡t~emo
ako ... `ivi budemo, neka ide, neka pla~a, da se ne ~ini, ti
snade{, {͡to pi{e{, ter ga i{~e{, ~uiemo, dohodi, da ne usmem,
ier me {alite ({ = `), mi snamo, daiemo v m na snanie, doide
k nami, ako v roku umre, ako mi umremo, ako ... doide, mi
54
V. B. Milanovi}, Glagoli na -niti s oblicima promene -nu-/-ne- osnova,
Na{ jezik, VII, Beograd, 1955, 87-106 i tamo dato obja{njenje.
240
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
sada potrebviemo (v = u), da ide, {alemo, u{alete, ako umru,
ne pogine, nek i~e (= i|e), do~u (= do|u) (Starine, XI);
moremu, doide, daiem, prohodi, ali ga ubi‰u, odkupim, kako
doide, te pla~e i prosi, i{~e, tira, mi tako dar`imo, da mi
der`imo i dogove napla~oiemo (Starine, XII);
damo v(e)d(e)ti, pride, da ga mi imamo svoboditi, da gre
na vu zemlu, ne zna se kamo te, mi se ... boimo, molimo,
da ne poginemo, mi dobro znamo, milostiva odlu~ka
~ekamo; koi se vazda nadiemo, ki mrazi na{u ubogu slu`bu,
pi{ete, pi{emo, vazda nam morete za istinu prieti, kako se
svido~imo, prez va{ega prigledanja i pomo}i biti ne moremo;
povidaju, povida, gredu pod niki grad, molimo, na znane
daemo, morete bole znati, doide, imamo, ~a godi mislite, od
nas u~inite, da ne re~ete, nadiemo, re~eno; znaiv li vassa
gozpoda; {to mi pi{ete, molimo, prosimo, da nastoiite, da se
sastanemo, kopja oblomimo, da ... poznade, ne dadu testira,
volimo se u lubavi stati, molim te ... (Lopa{i});
razumim, pi{ete, umim, ki ... povida, ne zna, za~ imau,
prosimo, a vi daite na znane, ki prvi pride, ke glase ~uiemo
(^erovi}).
b) Savremeno stanje
1. Od glagola i}i naj~e{}e su u upotrebi oblici bez izmijenjenog ploziva d: ìdëm-ìdë{, ìdëmo-ìdü. Ipak, javi}e se i oblici
sa jotovanim okluzivom d: ì|ëm-ì|ë{-ì|ü. Potvrde za ovakve
oblike imamo iz Iza~i}a i Jezerskog.
2. Glagoli izvedeni od -i}i ~esto imaju o~uvanu sekvencu
-jd: dôjdë{, dôjdë, dôjdü (B. Petrovac); dôjde, dôjdemo (KulenVakuf); dôjdemo, dôjdu/dô|u (B. Kostajnica); dôjdë (Klisa);
dôjdü/dôjdu, dôjde{, pôjde (Biha}); dôjdem, nâjdemo (B. Krupa); nâjdë, ìzãjdemo (Pokoj); dôjdemo, ìzãjde (Turija); dôjde
(Vrnogra~); ìzãjde (B. Otoka); nâjdë, dôjdë (Vrsta); sâjdë, dôjde,
241
Asim Peco: Knjiga IV
nâjdëm (Ribi}); ùzãjdë, dôjdë, dôjdëm (Ora{ac, v. u poglavlju o
glasovima, BHDZb., I, 158).
U novije vrijeme sve su vi{e u upotrebi standardni oblici
ovih glagola.
3. Pored ú}i, i ~e{}e od toga glagola, u upotrebi su oblici od
glagola ùlï}i, ùnï}i: dok ùlï|e; nànï|e; ùlï|ü, nànï|ü.
4. Ve} je re~eno da pored `iviti, i ~e{}e od toga glagola, ovdje
je u upotrebi infinitiv `ivsti prema kome prezent glasi: `ívem-`íve{, `ívemo-`ívü; `íve{ (Gata, Iza~i}, Vinica, Orljani, Bu`im, B.
Kostajnica). Nije isklju~eno da }e tu do}i i do mije{anja osnova i
da }e se prema infinitivu `iviti javiti prezent: `ívem-`ívü.
U takvim slu~ajevima te{ko je razlu~iti da li, npr., u 3. l.
plurala imamo uop{tavanje obli~kog zavr{etka -u (kao nosu, volu)
ili samo uop{tavanje oblika od drugog glagola a istog zna~enja.
5. Prema, i pored, jesti tu imamo i: jšsti, kao i: pòjisti, nàjisti: šjë, ìzijë, näijë se (Orljani), pòijëm (K. Vakuf), ìzijëm (Iza~i}). Od ùjesti/ùjisti prezent glasi: ùjïm, ùjï (Miostrah).
6. Od iskati, po pravilu, prezent glasi: š{}ëm-š{}ë{-š{}ëmo-š{}ü. Odstupanja od ovoga su novijeg datuma. Od stískati i
p£skati pored stî{}ëm, p¢{}ëm, po Beli}evoj IV i stîskãm, p¢skãm
po Beli}evoj VI vrsti.
7. Glagoli tipa vin~ávati, udávati znaju za dvojake oblike
prezenta: udávati-ùdãjëm i udávati-ùdãvãm. Prvi obrazac je
u na{em govoru obi~niji. To vrijedi i za promjenu glagola tipa
kazívati, nare|ívati. Obi~niji su oblici po obrascu: narè|ujëm-narè|ujü (v. BHDZb., II, 150-151).
8. Pored viditi-vidim, ~esto je u upotrebi i: vš|ati-vš|ãm-vš|ajü i vš|ejü (Orljani).
9. Od glagola tipa dŸhtati, dàhtati prezent je po obrascu:
d¥{}ëm-d¥{}ü, a javi}e se i: dŸhtïm, dàhtïm; tako i: h¡k}ë/hùktï.
242
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
10. Glagol tkäti ima u na{em govoru prezent po Beli}evoj
IV vrsti: tkäjëm-tkäjü i V vrsti: tkâm-tkâ{ (v. BHDZb., II, 148).
11. Pored znäti-znâm-znàjü, obi~no je i: znádem-znáde{-znádü.
12. Od klêti, pored: kùnëm-kùnë{-kùnü javljaju se i oblici
prezenta po Beli}evoj prvoj vrsti: klétem, zakléte (v. BHDZb.,
II, 147).
13. Glagoli vråti, zråti/vršti, zršti po pravilu imaju promjenu
po Beli}evoj sedmoj vrsti: vršjë (Spahi}i, Podzvizd, Iza~i}, Biha}), zršjü (Ora{ac, Bu`im, Gata, Orljani, Stijena, Trnovo, Sokolac). Iz ]orali}a pored zrånë imamo i zrî, a javi}e se i oblici:
zòrï, zrånë (v. BHDZb., II, 147). Od v¢}i prezent je: v£{em-v£hü/
v£{ü.
14. Od glagola mo}i prezent ima razli~ite oblike: mògumö`e{ (B. Dubica, Suha~a, B. Novi, Dobrenica, ]orali}i, Bu`im,
Kladu{a); mògu/mörem (Ora{ac), mö`em/mògu (Iza~i}), mörem/
mògu (Jezersko); u 3. l. sg. pored mö`e (Biha}, ]orali}i, Spahi}i,
Stijena, Vrsta), javlja se i: möre (Biha}, Srbljani, B. Kostajnica,
Turija, Orljani, Cazin, Ostro`ac, Stijena, Todorovo, Miostrah).
U odri~nom obliku preovla|uju likovi: nè mere, nè meremo.
15. Glagol bšti ima u prezentu nekolika lika: b¡dëm-b¡dëmo-b¡dü; b¡dnëm-b¡dnëmo-b¡dnü; bšdëm-bšdëmo-bšdnü: b¡dnü
kmeti, nek bšdne (B. Petrovac), bšdnü (Orljani), bšdnë (Ostro`ac),
da bšdë{ `iv (K. Vakuf), da bšdnü (Srbljani), kad b¡dëte (Vinica),
ako bšdnë (Turija).
16. Odri~ni oblik od glagola imati, po pravilu, glasi: nêjmã-nêjmã{-nêjmãmo, ali se javlja i nêmã-nêmã{ (Gata, Ostro`ac,
Turija, K. Vakuf, Orljani, B. Petrovac, Srbljani, Vrsta, Vinica,
Stijena, Bu`im).
Sa dugouzlaznim akcentom ove oblike zabilje`io sam u
nekoliko mjesta: néma (@egar, Podzvizd, Dobrenica, Ostro`ac),
néjma (Gata), némam (K. Vakuf).
243
Asim Peco: Knjiga IV
Potvrdni oblici prezenta pored ìmãm-ìmã{-ìmajü mogu da
idu i po Beli}evoj tre}oj vrsti: imádem-imádü: imáde on toga (K.
Vakuf), imádü oni posla (Vrsta).
17. I glagol ~¡ti mo`e imati oblike prezenta po tre}oj vrsti:
da malo ~¡dnë (Podzvizd), a od htjåti pored hò}u-hö}e{ imamo
i oblike perfektivnog prezenta: {}ådnëm/}ådnëm/}šdnëm: ako
}šdnë malo (K. Vakuf), ko }ådnë/{}ådnë (Orljani).
18. Glagoli tipa tú}i, vú}i imaju u 3. l. mno`ine uop{ten
izmijenjeni ploziv u afrikatu: tú~ü (Pokoj), potú~ü (B. Petrovac),
pè~ü (Orljani, B. Petrovac). Od vr}i pored v£hü i v£{ü.
19. Glagoli tipa dr`ati, nositi u 3. l. mno`ine ~esto imaju
uop{ten obli~ki zavr{etak -u umjesto o~ekivanog -e: ùlazü (Turija), zàbolü (Iza~i}), vèlü (Gata), dŸ`ü, zâjmü se, ò`enü se (B.
Kostajnica), trâ`ü se (Podzvizd), kä~ü me (Vinica), vârü se
(Todorovo).
20. Iz Bu`ima imamo potvrdu za 3. l. mno`ine od gl. pu{}ati:
oni p¡{}ë, {to je moglo nastati od pu{}u i puste.
21. Iz Gate imamo: oni meni zàmirü (= zamiraju) sa sa`etom
skupinom -aju u -u up. iz Dobrenice: nè vra}ü se otud. Iz B.
Kostajnice imamo primjer: dok se ràscjëpü.
22. Od gl. sisati prezent mo`e biti: sšsãm-sšsajü i sš{ëm-sš{ü,
a javlja se i: sàsnuti-säsnëm; pösati-pösë{-pösë.
23. Od tkati prezent je po Beli}evoj V vrsti: tkäjƒm-tkäjü.
24. Pored: oni vèlë u K. Vakufu sam zabilje`io i: oni velídü.
A o r ist
a) Pisana rije~
Pisana rije~ nudi podosta primjera ovoga oblika. Nave{}emo
nekoliko potvrda za to:
kako se ucini, i uzeste ga, nami do}e, i doi}e ... list, razumi244
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
smo, ne u~ini, pak ga dade, prid nami ... doido{e mene moli{e, tere udnese (u = o), ne o~ini{e (o = u), razumih (Starine,
XI); razumih (Starine, XII);
pred kih ta list pride, prido{e, proda{e, mi ... se nemu zavezasmo, dasmo na to na{ list, doide glas, razumismo, ~a nam
pisaste, tada nam ga uzeste, razumih, dasmo ovaj na{ list
(Lopa{i});
dopela{e, odresasmo/odrisasmo, pride, ve}e ~usmo, do|e
knez doide, na znanie nam dade, i po}e u Turke, o(n) se
ucini, i ovo doide Durmi{ cehaia, ovo pisa i uslah, mi ga
dadosmo, k nami listom doide (^erovi}).
b) Savremeno stanje
¡crvã se, pùsti{ë ga, pòbigo{e, òbra{e sve, näkupï se, räzbolï
se, pòbigo{mo, š{}erã ga, prójde ga se (Bu`im);
šspe~e se, pöjido{ë, zàgrabi{e, ulí|o{e, näjido{ë se, näjide
se, ¡jide me, ispròda{ë sve, ¡bode me (Klisa);
sí|oh, städoh, ¡grabï ga, oprémi{e se, òstade sama, räzbi se
(Vrsta);
nàbra{ë malo dica, prìpado se, odnèso{ë li?, izvúko{mo,
dädo{mo, dójde mi u glavu, prìpade se, spòpade ga, odnèso{e, ùgrabi{e (B. Petrovac);
pòbi{e ljûde, prèzva nas, o~i pobíli{e od gladi, pró|o{e, pädo{e, donèso{e, ufàti{mo ga, ùbi{ë me, nähranï ga, pömüze
kravu, pròdade sve, ¡grabï je (Orljani);
òde ja, dó|e on, dädo{e je, ùbra{e, namàknu{ë, pròdado{e,
¡pravï nas, ponèso{e, primàknu{e, pädo{mo, päde doli
(Ostro`ac);
vš|o{e, izá|o{ë, nà}erã ga, nà}era{e, zàgrlï me, zàgrli{e
se, ispáli{e, ¡pãli se, òpra{mo se, odní{ë ga, nämignü mu,
ökrenü se, pró|e on, pró|e ja (Cazin);
245
Asim Peco: Knjiga IV
skšnu{e zar, ùkido{e se, pró|o{e fered`e, pòsta{e zarevi, dó|o{e novi, òdo{e, upáli{e sve, ràzbi{ë ga, ¡propãsti, pòpi{e,
nàpi{ë se (Turija);
dójde, zäpãlï se, upáli{ë ga, odnèso{e, òbra{e, òpra{mo se,
räzbï ga, ùfati{e ga, nàmisti{e, klänjah podne, ukòpa{ë ga,
òplaka{e ga (Kulen-Vakuf);
ja lègoh, dó|oh, ja ga ná|e, ja päde, òde ja, vòdih ga, ja
vš|oh, sråto{mo se, uvúko{ë se, uvúko{mo to, dòbi{te, dšgosmo, ~¡smo, krèpaste, zapísa{te sve (Jezero);
òde ja ku}i, dó|e on, dädo{mo sve, pòkupi{ë nas, räzbï se,
praná|o{mo hi, ¡pãlï se, prölï se, òbruka{mo se (Iza~i});
pré|e na plu}a, dödo{ë ga, ödnese on, pròdado{e, pùsti{ë
me, ùgrabi{mo, òpra{e (Podzvizd);
obra~ùna{ë sve, näpravï se, pòpravi{e to, napláti{e, òde jã,
räzbï se, pöjidoste, pró|e, öbrukã me (Vinica);
òde{e, nàbra{e, nàkupï se, okúpa{mo se, prö~ita, näpïsã, näjede se, näjedo{e se (Todorovo);
pöjido{e, dovèdo{ë, ùfatismo, òtirasmo, pökupova, öprõbã,
zätvorï se, vš|oh ja to, prè~usmo, dovúko{mo (B. Kostajnica);
oni bì{ë tu, òtira{e, dovèdo{ë je, nakupòva{e, sklòni{ë ga,
òstade, pròdado{mo (Dobrenica);
dó|oh, nàbavih, nàbavismo, pödi`e, ötirã, pòkup{imo, pokòsi{e, näpravï se, dovèdo{e, räzbï se, zävr{i on, ¡fati je, ökrenü se (Biha});
uvúkoh se, näplatï to, rästirã hi, pökupï se, dädo{e, ja mu
däde, sä{ï mi (Pokoj);
¡mrï on, òdo{e, òstade ja sam, näpravi se, näkupï se, izàbra{ë ga, zakòpa{ë je, pòpi{ë sve, pròdade jã ono, zaròbi{ë ga
(Gata);
on ¡pazï te rojeve, ¡mrï ona, dó|o{e svi, òde ja (Miostrah);
246
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
sršte ja dje~aka, dó|e ona, ùpade ti, ¡crvã se (]ukovi);
šstï~e sve, rasíko{mo to, šsovã nas, òde{e oni (Pe}igrad).
Napomene:
1. Aorist je jedan od glagolskih oblika koji se ~e{}e upotrebljavaju u svakodnevnom govoru i u razli~itim sintaksi~kim
kategorijama: ja do|oh/do|o/do|e; ti ne do|e!, do|o{e li?...
2. Mada je fonema h dosta stabilan glas u ovom govoru, u
finalnoj poziciji rije~i i tu ~esto imamo pojavu njegovog gubljenja:
do|o, vi|o i sl.
3. Jo{ ranije je uo~eno da se oblik 3. l. jednine ~esto javlja i
u slu`bi 1. l. toga broja: ja do|e, ja uvu~e i sl. To bi govorilo da
se i u aoristu potiru razlike izme|u pojedinih oblika, upravo, da
se gubi obli~ka razlika izme|u 1. lica na jednoj strani i 2. i 3. lica
na drugoj strani. Put ka ovom sinkretizmu otvorilo je gubljenje
foneme h iz finalne pozicije rije~i (ja nosi(h)-ti nosi-on nosi),
pogotovo kod onih glagola kod kojih ne postoje akcenatske
razlike izme|u ovih lica (up. ispísa(h)-ispísa-ispísa; pròda(h)-pròda-pròda i sl.).
Oblici mno`ine jo{ odolijevaju toj pojavi. Za to ima i vidljivijih razloga – ne postoje ni formalni uslovi za to (up. do|osmo
/-{mo, do|oste/-{te, do|o{e).
4. Pored standardnih likova 1. i 2. lica mno`ine, tj. sa o~uvanom sekvencom -sm-, -st- (do|osmo-do|oste), ~esto tu dolazi i
do izmjene tih skupina u -{m-, -{t- (do|o{mo-do|o{te).
5. Mada je u infinitivu ~esta pojava morfeme -ni- umjesto
-nu- (digniti), u mome materijalu nije se na{la ni jedna potvrda za
tu pojavu u aoristu, tj. nije se na{ao ni jedan primjer tipa digni{e
za koji ima potvrda iz {ire zone zapadne Bosne (v. BHDZb., II).
6. Du`ine se i u ovom obliku ~esto redukuju. Jo{ se ponajbolje ~uvaju ispred enklitika (razbï se, okrenü se, zarobi{ë ga).
7. Prema ja, ti, on ode javilo se i oni ode{e.
247
Asim Peco: Knjiga IV
Im pe r f ek a t
Ovaj glagolski oblik je izrazito rijedak u pisanoj rije~i. Ja
imam samo dvije potvrde:
svƒdo~ahu, bƒhu meja{i (Lopa{i});
ne ktia{e (Starine, XII, 32).
Isto stanje nalazimo i u savremenim govorima. Upravo, u
mom materijalu sa terena na{la su se samo tri primjera imperfekta,
i to dva iz jedne religiozne pjesme: sve pläkã{e, niko ne hàja{e
(Iza~i}), i jedan primjer u upitnoj re~enici: Bšjãste li u gradu?
(Jezero).
I ovi podaci, makar oni bili i nepotpuni, jasno govore da
je ovdje imperfekat prestao da ~ini ~lana glagolskog sistema.
Jednostavno, taj oblik je nepoznat na ovom govornom podru~ju.
F ut ur I
a) Pisana rije~
U pisanoj rije~i futur I iskazuje se na vi{e na~ina:
a) Upotrebom punog oblika prezenta pomo}nog glagola
htjeti i infinitiva drugoga glagola:
po komu ho}emo marhu uslati; a kako v m ho}e blago doiti,
ali se i to ho}e nafantiti, ho~e takav kasati, ho~emo od poruka
iskati, hochemo posteno platiti, hochete siromahu prostran
rok uchiniti, ho~ete ... proracunati, ho~emo vam io{ po
starom bo`i~u radit uslat; hu~emu ... primiti (Starine, XI);
ho~ete ~uti, hocemo ... odpisati, ho}u ... naplatiti, ho~e i on
po istini kazati (Starine, XII);
da o}e edne tri dni oko Bih}a paliti; ki dan pride ka nam,
ho}emo dati vam na znanie; ako te ho}e izvaditi, ho}u te
pusti(ti); hoce odhagati (^erovi}).
248
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
b) Upotrebom enkliti~kih oblika pomo}nog glagola htjeti i
infinitiva drugog glagola:
ne }emo v m faliti, kako }e ... prost biti, koim }e putem
obratiti, koi ~e za negi providiti, ier ~emo onda istinom
starih ulaha doiti i ~inu ... poslati (Starine, XI);
mi ~emu iskati (Starine, XII);
ne chete pogledati, da }e v m dat [tefanu stra`u dr`ati, da }e
nam vse sada na istini doiti, kvda che voizka ... vozithi, da }e
nevirno i mute` biti, {to }e godir biti (Lopa{i});
ali te doiti ne vse ove otoke, tako }ete po puk{ah (= pu{kah)
razumiti, da te (= }e) se broditi ali na Kostajnici, ino ne }e
biti, to }e biti naidale okol petka, ne }u ‰a pustiti, pak }e
nestati, koi }e po med i}i (^erovi}).
c) Znatno su rje|e potvrde za futur na~injen po obrascu
infinitiv + enkliti~ki oblik glagola htjeti:
~u}ete (Starine, XII, 7), veza}ete (isto, 24), posla}emo
(isto, 33).
Futurska konstrukcija: prezent glagola htjeti + infinitiv mo`e
biti i sintaksi~ki uslovljena (up. i u savremenom jeziku: Ja ho}u
to re}i), ali je sigurno da u svim navedenim primjerima nemamo
zastupljenu tu sintaksi~ku komponentu. U pitanju su drugi razlozi
za ovakvu upotrebu futura. Oni mogu biti posljedica i pisarske
tradicije, a, mo`da, i odraz dijalekatske situacije. A to bi, opet,
upu}ivalo na zaklju~ak da se u ovakvim oblicima futura ogleda
starije stanje (isp. o tome kod Beli}a, Re~i sa konjugacijom, 149
i dalje).
b) Savremeno stanje
I u savremenim govorima zapadnobosanske {}akav{tine
budu}e radnje se iskazuju na razli~ite na~ine: ho}u+infinitiv,
}u+infinitiv, infinitiv+}u sa srastanjem enklitike uz okrnjeni
oblik infinitiva, ili bez te pojave:
249
Asim Peco: Knjiga IV
Po tv r d e :
a)
kad se hö}e o`èniti (Iza~i}), kad ö}e {to ráditi (Dobrenica);
b)
ja }u dó}i, on }e kúpiti, mi }emo ì}i, sada }e dó}i, {ta }e
ráditi? (Biha});
on }e to zav£{iti, oni }e ti däti, {ta }u ti govòriti? ko }e s vami
ì}i? (Iza~i});
|e }e bšti? {ta }e rádti? oni }e pró}i, mi }emo vam däti, svi
}emo dó}i (Podzvizd);
nevista }e dó}i, |e }u ja bírat? ona }e se stídit, nevista }e
nàlit (Srbljani);
ja }u to smšstiti, ja }u ti smšstiti ~ele, nako }e{ kòsit (Vinica);
oni }e òtï}i, ja }u joj rè}i, sad }e dó}i (Todorovo);
upala }e se dòbiti, malo }u prilè}i, ona }e ti däti, sami }e to
uráditi (B. Kostajnica);
ja }u ti pròstrt, svak }e š} tamo, on }e sutra dó}i, sami }emo
to pòkupiti (Dobrenica);
pa }emo pripovŒédat, di }e bšti? mi }emo vas prèdat (B.
Petrovac);
c)
bš}e lipe rakije, ì}e glådat, píta}emo ga, dònï}u vam, nàsü}e
ti ona (B. Petrovac);
ùpa{}e{, napláti}e se, naù~i}e, rú~a}emo, dô}e (Cazin);
opròsti}e{, razùmi}ete, okupá}e se, naù~i}e, dô}e (Turija);
pòmü{}e{ kravu, ùfati}e me, dònï}ete mi to (Orljani);
prizída}u, dô}e, krèpa}e, okrénu}e, zàbavi}e se (K. Vakuf);
móra}u, bš}e i toga, dòbi}e{, nàpravi}u ti (Pokoj);
òdnï}ete mu, nàpravi}ë, kúpi}ë, zàkla}e tele, òtira}ë ga, ùfati}u ga (Biha});
250
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
òdnï}u ja to, ràzbi}e se, káza}u ti, upíta}u te (Iza~i});
pòpi}emo, rádi}emo, trá`}u to, dònï}u (@egar);
š}u ja, dô}e na svoje mjesto, podíli}e{, klänja}e (Podzvizd);
rå}emo, rádi}e, òdnï}e, nàli}e, ùzë}ete, kúpi}u (Srbljani);
dô}u, dä}u ti, dònï}e, dä}e, rå}emo, pokáza}e vam (Vinica);
pòpi}emo po jednu, dä}u ti, rå}emo, dòbi}e{ (Jezero);
dô}e poziv, rå}emo, nâ}e{ ga (Stijena);
ùple{}e se, pròpa{}e, òtï}e, ùgrabi}ete (Bu`im);
rš}emo, dònï}e mi, òtï}e, zaròbi}e ga, pòkupi}e se (Gata);
rå}emo, urádi}ete, nàpravi}e se, òzdravi}e (Todorovo);
rå}emo/rš}emo, ùzë}e ga, nàpravi}ete, sa~úva}e se
(Vrnogra~);
upáli}e se, razùmi}e{ me, kúpi}ete (B. Kostajnica);
pò~ë}e, dònï}u ja, trá`i}emo, móra}u (Dobrenica);
ìma}e, dònï}e, rå}emo, pòbi}ë se, jå{}e (Spahi}i);
pä{}e{, pròpa{}e, nagovòri}ë ga (Vrsta);
polò`i}e, nàbavi}u, ùzë}u, nàpravi}ete, zapísa}u (B. Novi);
ispláti}e, pòkupi}emo, okrénu}e se, kúpi}u (B. Krupa);
ùzë}e, òpra}e, klänja}emo, òstavi}u ga (Sokolac);
nàbavi}e, porazbíja}e se, okrénu}e ga, zàli}e, nàpi}ë se
(Ribi});
nàbra}emo, kúpi}u, nàpa{}e ga, ùmrï}e (Ostro`ac);
d)
kad }e ùdariti, da }e ga on ùbiti, sa }e{ pòginut, ako }ete
všdti njegov grob (Cazin);
ko }e kupòvat, ja }u dó}i, on }e zav£{iti, ti }e{ mi kúpiti
(Turija);
onda }ete pró}i, on }e zàgrabiti, mi }emo zapomágati, ko }e
vas dovèsti? sada }emo to pòkupiti (Orljani);
251
Asim Peco: Knjiga IV
to }u ti rè}i, ko }e vjårovati? ko }e vöjevati Li~kim Mustajbegom? {ta }e mati rå}? pa }e{ òtï} ku}i, samo }u ti ne{to
rå}, sve }e dó}i, ti }e{ mórati, to }e se tícati na{ih le|a, onda
{ najbolje znäti, oni }e pobjédit, on }e r¡{it, asfalt }e pró}i
(Kulen-Vakuf);
{ta }u prí~ati? prije }e dó}i, oni }e navrátiti, sada }e dó}i
(Pokoj);
mi }emo ì}i, ludo }ete ìzginuti, mi }emo `ívsti (Srbljani);
ja }u ti vrátit, svi }e ti dònït, on }e vam kázati, mi }emo se
vrátit (Stijena);
e)
pripòviditi }u vam (Gata);
zàlitovat }emo (Vrsta);
rå} }emo (Cazin);
promínit }e narod (Kulen-Vakuf);
dònït }e (Dobrenica).
Savremeno stanje, kao {to se i na osnovu odnosa datih primjera mo`e zaklju~iti, razlikuje se od stanja koje nam nudi pisana
rije~. Prema ranije brojnijoj konstrukciji ho}u+infinitiv, ako je
suditi na osnovu tamo zastupljenih primjera, danas je obi~niji
futur tipa: radi}u, kako je to i u drugim {tokavskim govorima.
F ut ur II ( P r e d b u d u } e v r i j e m e )
I u pisanoj rije~i, i u savremenim govorima ove zone, predbudu}e vrijeme se iskazuje ili konstrukcijom budem ... + radni
glagolski pridjev ili oblikom prezenta glagola perfektivnog vida.
a) Pisana rije~
a) koga ia znao budem (Starine, XII, 4); ako budu krali (isto,
11), koi se budu ustavlali (isto, 12), ako hutila ... bude (isto, 16);
252
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Imam samo jedan primjer za konstrukciju budem + infinitiv:
{͡to god ... budemo sprauiti (Starine, XI, 88). Ovakav oblik
je obi~an kod starijih pisaca (v. D. Ignjatovi}, Jezik J.
Filipovi}a, 142);
b) komu ri~ uzve`ete (Starine, XII, 24), ako mi ga nepossless
(isto, 14), ako li ‰a pravo ne u~inim (isto, 10).
A u toj slu`bi mo`e se javiti, u zavisnoj – uslovnoj re~enici,
i oblik radnog gl. pridjeva:
ako mu ga ne dali (Starine, XII, 24).
b) Savremeno stanje
a) ako b¡dë{ pomágõ, ako b¡dü dò{li, ako te b¡dü pítali
(Orljani), ako b¡dü kupòvali (Biha}), kad b¡dü ì{li tamo (Srbljani),
ko b¡dë dòlazio (Dobrenica), kad vas b¡du pítali (Ribi}), {ta se
b¡dë nà{lo (K. Vakuf), {ta b¡dü dönïli (Miostrah), ko vas b¡dë
trá`io (]ukovi), kud b¡dëte näumili (B. Petrovac);
b) ako nàvrãte (Pokoj), kad im ùspï{ëte (Biha}), kad nàplãte
(da}e vam) (Biha}), ako nâ|ü (doni}e) (Turija);
c) ako {}åli, do}i }e (Gata), ako ìmali, da}e vam (Turija).
P e r f e ka t
a) Pisana rije~
U pisanoj rije~i, dosta dugo, ~uvaju se oblici radnog glagolskog pridjeva sa neizmijenjenim sonantom -l na kraju oblika,
iako, naporedo sa njima, imamo i oblike sa samoglasnikom -o:
nego sam ia to pisal, za to ie ... pisao list, ier smo {͡tetovali,
iere ste nas suitovali, {͡to ie Uuk odnesal, {͡to sam platio,
Pave ie nami u ruke pridal, Petar ie v to ime tamo odi{al, oto
ie Miho sada do{al, pak nam ste odpisali;
kao i: niste ... do{li, ni ste mi pisali (Starine, XI);
253
Asim Peco: Knjiga IV
nego e nami ... davao, koi ‰e sade s listom oti{ao, kui ste
pisali {tu su ... izi{li;
kao i: nisu hranili, mu‰ did ni otac ni‰ hodi‰u (u = o) (Starine,
XII);
ki su pomrili, da ie umri‰o Husein, {to me si prosil, tomo ‰e
rekao gospodin ban, nekoi dan smo uslali, od star su pobigli,
kada uam ie sin do{l, oti{o ie s la|om (]erovi}).
b) Savremeno stanje
na{i stari su prí~ali, on je dò{õ, òt{õ je ku}i, ò{õ je, tu su
nasèlili, sve su ì{li, vavik su se `ènili, car je dào ferman,
bjè`ali su, poku{ávõ je, poku{ávalo se, to je on nàpravijo,
dominírõ je sa svim polo`ajima, po{tenje mu pas ~úvõ, tako
sam ~ùo, rasèlili se, òti{la je, p¡{}õ `enu, vi|ávali su ga,
ovdje je ~úvõ ovce, osvétlo se, zabòravlo se, písalo se, pòstlo
se, govòrlo se, dòlazlo se (B. Petrovac);
vòlijo je, vi|ávali su ga, }åla je, sèdila, kìnali su, to me
odrí{ilo, ¡mrõ je, ùmr, zàpivali su, pòkupila sve, ràzblo se,
pòkuplo ji, ödnïlo ga, ùblo ga (Orljani);
{}åo je, osam dana je bšjo na Pe}ki brdi, uspáolla se, pred njih
ìzi{o, zído ku}u, dozi|ívõ, prezi|ívõ, vš|õ, obi~no su víkali,
dosèlili su, odgovárõ je, nàpla}kõ se, gònlo ga, šzumrlo sve,
rádlo se za njega, sàtrlo ga, pòfa}alo ji i súdlo im, onda ga
je pùstilo (Cazin);
kad se unó}alo, ukòpalo ga je, otkòpali su ga, nije mi bránilo,
ona je ¡mrëla, ja sam mögõ, kad sam je òtjerõ na kontrolu,
sve pömrïlo, omŸsijo se, sestre pömrïle, sve sam ìmõ, näpijo
se, posa|ívala se sofra, nije ni dòlazila, nisam tamo ì{õ,
nismo o tome prí~ali, nisi tu bíla (Turija);
nòsili su pasove, ja sam må}õ, moj otac mi prí~õ, oni ga
¡zvãli, {to su dva cara odrédila, ò{li su na{i, pròtralo, òti{lo,
dò}eralo ga, p¡{}ãlo se, spù{}ali ga, òdvelo ga (Ripa~);
254
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
}šo sam, kòsijo sam, Bog je däo, ja se dšgõ, }er mu däo,
¡mrõ je, jope mi oni dò{li, tako mi on råkõ, dò{li mi ovdika,
nàpasõ kravu, mórõ je, móralo se, dò{li Francuzi, ja ti všrovõ
nísam, vòdlo me, vòdla ga, òtiralo ga, ùfatlo ga, ràzblo se
(Kulen-Vakuf);
ò{õ sam, ò{õ on, ¡mrïla je, haman {to je ¡mrïla, skšnijo sve,
s mene muku skšnijo, nije {}šo, jåvo je, pšjo puno, ¡mrïlo,
`ívlo se, spù{}alo se, pù{}alo se, uvèhnulo, okavèdalo se,
govòrlo se, òstarlo se, obesèlli se (Iza~i});
{étõ, ò{õ je, ¡mrla baka, hŸvali/Ÿvali se, ùzja{ijo konja, tråbõ
je/tråbã je, râstã je/râstõ je, dò{li su, råkã je/råkõ je, dáli su
mu, kúpila mi, ödnïli su, govòrlo se (Dobrenica);
korácio, dovúkla ga, òtirali je, nàmistili se, ¡mrïla je, dòtirali
ga, kúpili smo, govòrlo se, nàpravlo se, ì{li smo, klänjalo se,
bíli su dobri (Podzvizd);
¡mrïla im mati, ò{õ je, ¡mrla je, ja sam pròsio, òti{õ je moj
brat, ¡debljõ se, rastrbúhõ se, pšvalo se, {älijo sam se, sva{ta
se rádlo (Srbljani);
¡mrïla je, ¡mro je, rádili smo, pjåvale smo, dò{li su, on je to
nàpravijo, ¡dãle se, po`ènili se, òti{la je, prebacívo je, on je
govòrio, tråbalo je to uraditi (Stijena);
òrale su, köpãli smo, }åvo, dovèli ga, näpijo se, ràzbili su,
dò{õ sam, òt{õ ku}i, rádili ste sve, naù~ili ga, öprali se,
pökupovo (Todorovo);
dovèli ga, nàpili se, nàkupilo se naroda, nàpravili su, odmàkli su, dòdijo je, pòkupili su sve, odvèlo ga (Vrnogra~);
same su tkäle bezove, tkäle su sve, nòsilo se, dovòdilo se i
odvòdilo, ù~ili su dobro, kada su to prävili (B. Kostajnica);
måtnijo je, skšnili ga, {}åli su, rádli ste ne{to, kúpila je, dòbili
smo, nà{li ste ga (Vrsta);
pjåvali smo, rádio sam, nòsili ste, ìmale su, plålo se, govòrlo
se, odvèlo ga, pòblo ih (Ribi});
255
Asim Peco: Knjiga IV
pòginõ je, kúpijo mi, nàpravlo se, pòbili se, potúkli se, nakupòvõ, kúpali su se, izlí~ilo ga (Gata);
kúpã se, utòpija se, òbukã ~izme, ùdarija se, ¡mrã je, bšja je
tu, ùbili ga, dovèli ga (@egar);
råkõ je, näbrãli su, kúpijo sam, ù~ile su, öprãla ga, dòfatili
su, nàpravili ste (B. Otoka);
bíli smo, otì{la je, nàbavio sam, pokupòvala je, tråbalo mi je,
tråbõ mi je, popísali su, pòkupilo sve, zapísõ je (B. Dubica);
ì{o sam, kúpila je, nàpravili smo, nàbavili smo, òdveli su ga,
pokòsio je, pòkupili smo, zapisívõ je, usèlila se, razgovárõ
je, ¡dãla se, ròdlo se (Biha});
nàpravili smo, òti{õ je, {älili smo se, zakljù~õ je, prödãli su,
pro{étali ste se (B. Novi);
pòkupili su sve, zapisívõ je, nàpravili su, bjè`ali smo,
sakrívalo se, bjå`ãlo se, gònlo nas (Bu`im);
ì{li smo, ì{õ sam, dò{la je, sk¡hala ru~ak, pòkupili nas, `ívilo
se (Grmu{a);
dòlazili su, dönïla mi, ràzbijo ga, prèpõ se, tråbalo je, ùfatili
ga, nàpravijo se grad (Sokolac);
kúpio sam, polò`ili smo, nàpravio se put, urádili ste sve,
`älijo se (Ostro`ac);
dòlazijo je, òt{õ je, dò{la su, nà{li ste ga, {}åli su, dovèla ga,
ötrla je, òtralo ga (Pe}igrad);
dòlazilo se, nòsili su, trèbala je do}i, nà{õ sam ga, ùbili su
ga, pòpravili su sve (]ukovi);
nàpravla sam, pòslala mu, dòlazijo je, telefunírõ mu,
ì{la sam, pokupòvali, ~úvala sam, tråbalo je, zabòllo me
(Pokoj);
òt{õ sam, ~úvali ga, tråbõ je, ù~ila je, ¡dãla se, dovèlo je,
òtralo ga (Bak{ai{);
256
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
rèkli su mu, dò{õ je, nà{li su je, ò{õ sam, pronà{li su ga, ùblo
je, nàpravili su, zakázali mu, oslú`ijo je, nàpravila je, dáli
ste joj, ¡brãla je, òtralo ga, ùblo ga, ò{tetlo ga (Kamenica);
zaròbili ih, pòkupili su, ùfatili ga, nàpravila sam, pòsijali su,
o{àmario ga, pöjili su, dotèklo mu, odvèlo ga (Miostrah);
dovèzli se, ókupõ se, ùpravljõ je, dönïla mu, ròdlo se, òtirala
ga, ràzblo se, ùkrali mu, ötëli ste ga, pòbli se, òtrala, òtrala
ji, pòblo ih (Jelini});
dò{li su, dovèla ga, ödnio je, upísõ se, kúpili smo, nàbavili
su, okrénula se, okánio se, måtnijo mu, narédili su, sk¡pili
smo (Golubi});
káozala mi, öprãli ga, prö~itõ je, okrénula se, zaráodili su,
zahláodilo je, nàpadõ snieg, nàkupilo se dosta, näbrãoli su,
òkretõ se (Klisa); òti{la je, dò{li su, izù~io {kolu, dobro
ste prò{li, klänjalo se, okúpljali se, oslú`io sam, o`ènio se,
narédili su, zapòslila se (Jasenica).
U fonetici je re~eno da u jednom dijelu ovih govora, i to
onim koji grani~e sa Likom, i ~ije je stanovni{tvo u tje{njim
rodbinskim vezama sa stanovnicima Like, nailazimo u obliku
radnog gl. pridjeva i likove tipa: do{a, po{a (Dobrenica, @egar),
nasuprot oblicima do{o, po{o koje nalazimo u svim drugim
mjestima ovoga govornog podru~ja.
P lus kv a m p e r f e k a t
a) Pisana rije~
bihv whythyly, a to nam bihote nich ... poslali (Lopa{i},
246, 247);
oto biahmo ... pisali (Starine, XI, 88);
bia{e mi ... pisao (Starine, XII, 26);
kako ste nam bili poslali pomo}, ku ste nam bili poslali, da
257
Asim Peco: Knjiga IV
su bili ... pro{li, ter su bili na onu stranu ... pro{li, da e bil ...
zapovidal, i bi{e uhvatil dva su`na (Lopa{i});
bi‰o‰e prive‰o ... dva kona (^erovi}).
Oblici pluskvamperfekta tipa bihote poslali i bihu uhitili
upu}uju na starije oblike imperfekta za koje znaju, jo{ i danas,
neki ~akavski govori (v. kod Beli}a, Re~i sa konjugacijom, 62).
Ukoliko se tu ne ogleda zajedni~ka starija forma imperfekta,
mogu}e je da tu imamo osobinu koju je pisar unosio u tekst.
Savremeno stanje, kako }e se ni`e vidjeti, ne zna ni za konstrukciju bijah + radni gl. pridjev.
b) Savremeno stanje
Jesi l bšo dòtirõ? Ka smo mî bíli ìza{li (Pe}igrad);
Neka û{ bíla se usèlila, bíli su svå naù~ili, bšjo se ò togã izlí~ijo, sve se bílo sváorlo, bšjo se svädijo `ènõm (Miostrah);
Ka se bílo oslobòdlo, mî smo bíli nàpravili (]ukovi);
Ona mi je bíla tô òtkala (Dobrenica);
Bílo se òki{alo, bíli smo zàs’eli svš (Cazin);
Otac se nšje bšo pomírijo { njîm, nšje se bíla ni vjèn~ala, nísu
bíli ìza{li ì {kõle, mî smo bíli krénuli (Klisa);
Bíle su se pöudãle, nšje se bšjo ni ròdio (Podzvizd);
Svå je tô bílo izgòrilo (Srbljani);
Nšje bšo odslú`io vójskë (Vinica);
Mî smo bíli nàpravili, mî smo i bíli òtirali (]ukovi);
Bšjo je prì{õ ònõj dŸ`avi (Kulen-Vakuf);
Oni su bíli zaòstali, bosàn~ica se bíla zabòravila. I õn se bšo
sprémio nä püt (B. Petrovac);
Tàmãn smo se bíli usèlili, svš smo se bíli òkupili (Biha});
[to si se bíla razrahatlèjisala? (Vrsta);
Ko su bíli vâmo krénli (Stijena);
258
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
[ta su svègã bíle näkupovãle (Pokoj);
O {ta su se bíli prèpali? Mî smo bíli zapòstili (Bu`im).
Kao {to bi se na osnovu navedenih primjera moglo zaklju~iti,
pluskvamperfekat nije nepoznat ovom govoru. ^ak bi se moglo
re}i da njegova upotreba nije ni tako rijetka. Naravno, po{to tu
nema imperfekta, nema ni ovoga glagolskog oblika tvorenog
od imperfekta i radnog glagolskog pridjeva, tj. nema potvrda za
oblik tipa: bijah radio.
P o t e nc i j a l I
a) Pisana rije~
Ovaj se oblik ~esto javlja u pisanoj rije~i sa podru~ja Bosanske krajine:
bismo od davna ustali, ni{͡to malo bi{e ostalo, da bizmo mi v
m predauali (Starine, XI);
da bismo ga mi primili, ne bismo mi to o~inili, ne biste ~inili,
da biste ~inili, da biste naplatili (Starine, XII);
ako bi ga Knez Ivani{a gdo hotel ban’tovati ali protiviti, da
bi v m k nam prigledala, da biste to dali na{emu kapitanu
u ruke, to bismo mi imili tu`iti, za~ bismo mogli doistiniti,
da biste od nas pomo}i nekratili, ne bismo ... jednih vrat
obdar`ali, wolyly byzmo wam bolye glazy pyzathy, a to nam
bihote nich lywdi pozlali, kada bi jh naivecha potriba bylly
(Lopa{i});
da bih vam dal na znane, da biste to dali na znane, da bi smo
mogli toga nevernika razbiti, ako bi ste mogli dati, da bi ste
prouidili sa nega, na ua{u uiru bismo ... blago uslali, rad
bismo znati, da bi bog dal, dauno bi smo sa naplatili, bismo
ga uslali tamo (^erovi}).
259
Asim Peco: Knjiga IV
b) Savremeno stanje
{ njima bi }èdili, on bi dòfa}õ, mi bi sprémili, to bi te kò{talo,
ja bi dò{õ (Cazin);
ja ne bi mögõ, on bi donòsijo, {to bi to bílo dobro, ne bi me
vézalo, vi bi dò{li, ja bi ti råkõ (Orljani);
da bi mšslili tako, {ta bi }åo, ja bi }åo da te pitam, ja bi te
mòlio, kad bi prí~õ sve, ona bi mšslila, ja bi nâjvòliŒo, mi bi
to dáli (Kulen-Vakuf);
svšdlo bi ti se, ja bih dò{la, {ta bi rádili, ko bi vas nà{õ, bi li
vi to ¡zëli, ko bi se `älio, oni bi vam sve isprí~ali (Biha});
ò{õ bi i on, ja bi vòlila, i on bi ì{ã, dò{li bi i mi, ti bi mu to
kúpila, ko bi to råkã, rèkla bi mu i ja (@egar);
kad bi pròsio, ne bi }åla, ne bi bšo osamljen, progovòrilo
bi, mi bi vam dò{li, {ta bi vam tråbalo, ko bi se tome nádõ
(Podzvizd);
namah bi všdijo, ja bi vami råkõ, kad bi p¡{}õ, bi li bšo
zadovoljan, on bi se díelijo, kade bi ja to zaráodijo, i mi bi
stráodali (Srbljani);
ti bi bšjo za mu{tuluka, ì{õ bi i ja, ti bi råkõ, oni bi sve ¡zëli,
mi bi vam to dáoli, {ta bi vam tråbõ (Vinica);
ja ne bi za sebe ¡zõ, mi bi }åli na stranu, }èdili bi dugo, ko bi
vam to råko, mi bi te nahráonili, nahráonili bi i tebe, näjilo
bi te i nàpilo bi te, kad bi bš`õ advokatu, i meni bi bílo drago
(Stijena);
odrí{ila bi, je li b ti vòlla, ödnijo bi te vrag, ne bi ja vami
däo, ja ne bi `älijo, on bi ¡mrõ, bi li {}åo, ne bi mögõ pi{ice,
ne bi je p¡{tõ, doktur bi to sškõ (Vrsta);
ispára bi ga, ko bi ga nà{ã, trá`ila bi ti njega, ja bi i istúkla,
dò{la bi i ja, mi bi ti to kúpili, oni bi to pòkupili, on bi sve
ìzvükü (Dobrenica);
260
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
on bi to presícõ, neko bi se zàka~io, sŒela bi se prävila, on
je bio oslípijo, on bi nami dòlazijo, mi bi sami pòpravili
(Pokoj);
on bi vòlijo u vojnu {kolu, on bi ùli{õ, ja bi ti råkõ, mi bi vam
rèkli, mi bi osvànuli, da ti ne bi u~ìnijo, {to ne bi prì{õ, ona
bi ga ödnŒëla, mògli bi `ívsti, bi l ti jåo kruha? ne bi {}åo, vi
bi {}åli (Gata);
bi li ti {}åo? bi li htåo? ne bi htåo, ja bi ~ojku u~ìnio/u~ìnõ,
bi li ti köpõ? ne bi te p¡{tõ, ona bi zvi`|íkala, doktur bi samo
sškõ (Ribi});
oni bi ~¡li, ja bi ga zväo, za{to ne bi dò{õ? ja bi ìzi{õ,
oni bi nas prekrí`ili, ja bi ¡mro, ja ne bi `älio, vi bi }èdili
(Pe}igrad);
ne bi }šla, ja bi ti råko, oni bi dò{li, ko bi ti všrovõ? vi bi to
urádili (Klisa);
ne bi tråbo, oto bi mi tråbalo, ja bi vòlla, klja bi te ùbla, da
ne bi ki{a ùdarila, ja bi ì{õ, vi bi to mògli uradit (Ora{ac);
on bi råkõ, to bi òbisilo ~ojka, bi l mi prödõ? po{to bi ga
däo? on bi ùli{õ, à{kovala bi, oto bi on izù~ijo, on bi }åo/}šo,
bšo bi kot k}e, ona bi dönïla (Todorovo);
ja bi s konjima kirìjõ, ti bi }åo, on bi se `ènijo, mi bi vam
káozali, vami bi ga dovèli, {ta bi vam fälilo? (Vrnogra~);
oni bi dò{li, one bi tkäle te bezove, ja bi mu däo, to bi nam
dobro dò{lo, i vi bi ga ìmali (B. Dubica);
ko bi ì{õ? ja bi kúpio, ko bi nam pòmogõ? mi bi to znäli, vi
bi dò{li, ne bi te nì vidila (B. Kostajnica);
on bi {}åo, ja bi ò{õ/òt{õ, ti b se svä|o, ona bi uvèhnula, ti
bi ¡mrïla, ja b to zabòravla, dò{lo bi se, dò{li bi raz mene
(Jelini});
ja bih vòlijo, hránili bi volove, ì{õ bi on u lov, ja bi nâjvòlijo,
ona bi sve to zabòravila, i vi bi prì{li, ì{õ bi i on u drva
(B. Petrovac);
261
Asim Peco: Knjiga IV
ja bi dozvòlijo, ona bi klänjala, oni bi sùnetili |ecu, i mi bi
tamo ì{li, {ta bi vam fälilo, vi bi dobro prò{li (Turija);
ja b òt{õ, on bi je stšgõ, {ta b ti uráodla, bi l mi halálla, oni bi
na~ìnili ku}u, sve bi mi batèrisali, did bi dòtirõ kola, i ja bi
vráotila, da bi nje{to zaráodijo, i vi bi dò{li (Ostro`ac);
mi bi ga dònïli, i on bi dò{õ, ona bi sama to urádila, ko bi se
pöpeo, {ta bi vi trá`ili, vi bi sve ¡zëli (Sokolac);
ti bi to znäo, oni bi vam rèkli, mi bi vas pòznali, ja bi dò{õ,
on bi råko, i mi bi ìmali (B. Otoka);
sve bi vi urádili, neko bi vas ùfatijo, ona bi dò{la, mi bi sami
to urádili, oni bi se túkli, ko bi vas prímijo? (B. Otoka);
ja bih dò{la, oni bi kúpili, mi bi vam pòslali, vi bi sami dò{li,
on bi se iznenádijo (B. Krupa);
ja bi vas nà{la, {ta bi vam tråbalo, mi bi to prìfatili, vi bi
sami ì{li, oni bi se rädovali (B. Novi);
njeko bi dò{õ, ja bi ti råkõ, ti bi ì{la, mi bi vas dòveli, vi bi
sami to nà{li, mi bi mògli, ja ne bih tako urádila (Grmu{a);
mi bi ì{li, vi bi nam pomògli, ko bi to znäo, ja bi se pråpala,
ì{li bi i vi, sve bi mi to srédili (]ukovi).
Na osnovu navedenih primjera lako se da zaklju~iti da postoji
velika razlika izme|u ovoga oblika kakav nam nudi pisana rije~
i istog oblika kakav nalazimo danas na podru~ju i-{}a govora
Bosanske krajine. Pisana rije~, naime, ~uva u mno`ini oblike
bismo, biste. Savremeni govori tu imaju uop{ten oblik bi za sva
lica, i oba broja. Nesumnjivo je da ta pojava nije vezana samo za
ovo govorno podru~je. Areal te pojave danas je znatno {iri i, reklo
bi se, postaje jedno od obilje`ja i na{ega jezi~kog standarda.
P o t e nc i j a l II
Na{ govor zna i za upotrebu drugoga potencijala:
262
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Bíla bi ti òvãj dãla (]ukovi);
Bíli bi vî tõ böljë urádili (Biha});
Ne bi vam jâ tô bíla dála (Stijena);
Jâ nè bi bšo dòlazio (Dobrenica);
Jâ bi ga bšo òstavio (Gata);
On bi tô bio sâm urádio; da bi jâ bšo ò tome vš{ë mšslio
(Pokoj);
Jâ bi ga bíla ¡zëla (Golubi}).
Naravno, iza re~enica sa ovim oblikom slijedi re~enica drugog semanti~kog smjera: Bíla bi tî òvãj dála da sam jâ tô trá`ila.
Jâ nè bi bšo dòlazio da sam znäo zä ovõ. ±n bi tô bšo sâm urádio
da mu je re~èno...
I m pe r a ti v
Imperativ se u ovom govoru tvori na isti na~in kao i u na{em
standardnom jeziku: nastavcima -j, -ji, -i:
a) pîtãj, vìn~ãj, vš|ãj, prèznãj, prèvïjãj, pòsïj, haj ti znâj,
zàgrïj se, näïj se, nàpïj se, rashlà|ïvãj, ~ûvãj, ~åkãj, prokòntãj,
tšrãj, vôzãj, nàvõzãj se, pû{}ãj, pîjte, vš|ãjte;
b) vin~áji, dodáji, prezalogáji, preprodáji;
c) dójdi, sšdi/sjådi, {úti, dorèni, dorènite, }úti, dré~i, prekú~i,
túci, `ènji, otí|i, rèci mi, ulí|i, bšdi pametan, ù|a{i, vú~i, måtni/
måtnji, ì{}i, ì{}ite, òbisi ga, po{àlji, bì`i, pù{}i/pùsti, promíni,
näidi se, odrèni, posíci, zví`|i, måti to, otí|i, nájdi ga.
Gla g o ls k i p r i l o g s a d a { n j i
a) Pisana rije~
pytaywchy cara, bysechy, daywchy (Lopa{i}, 245-247);
slu{aju}i, idu}i (isto, 271), gledaju}i (Starine, XI, 131), hode~i i nose~i (isto, 137), pla~u~i i iau~i~i (isto, 83), prose~i i
263
Asim Peco: Knjiga IV
pla~o~i (isto, 92), negove ~iganie slo{aio~i (isto, 97), negovi
suza gledaiu}i (isto, 131), mole~i (isto, 136), hode~i i nose~i
(isto, 137), ~ine~i (isto, 140).
b) Savremeno stanje
U savremenom govoru ove zone glagolski prilog sada{nji
nije rijetko u upotrebi:
hòtë}i, glådajü}i, lè`ë}i (Dobrenica), šdü}i, gòvorë}i, plä~ü}i (Biha}), šdü}i, sìdë}i (Turija), }útë} (Ora{ac), osta glådajü}i (Orljani), sìdë}i (Gata), plä~ü}i i jàu~ü}i (Iza~i}),
sìdë}i (Gata), vrä}ajü}i se ku}i (Podzvizd), rédë}i {enicu
(]ukovi), ra~ùnajü}i (Trnovi), pjåvajü}, cípajü} (Srbljani),
jådü}i, mšslë}i, nèmislë}i (B. Krupa), zahvàljujü}i (Pokoj),
ra~ùnajü}i (@egar).
Gla g o ls k i p r i l o g p r o { l i
a) Pisana rije~
Pisana rije~ nudi i poneki primjer ovoga glagolskog oblika:
k nam pro{av, do{ad~i (Lopa{i}, 245), saporu~iu{i (Starine,
XI, 103, 150), zaporu~iu{i (isto, 133), ~uv{i (Starine, XII,
11), do{au{i (Starine, XI, 85), nedaussj suoga doguoanja
(isto, 96).
b) Savremeno stanje
U mojoj gra|i na{la su se samo dva primjera ovoga glagolskog oblika:
råkãv{i (tamo njemu rekav{i, Iza~i}), ostah òstãv{i (B. Kostajnica).
264
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Gla g o ls k i p r i d j e v t r p n i
a) Pisana rije~
popisani (Starine, XII, 29), u~inen (isto, 31), uchinienoga
(isto, 40), napiszana (isto, 41), pra~ena (Starine, XI, 83),
udareno (isto, 84), u marhi sakriieno poslati (isto, 99),
poroblen (isto, 148), u~ineno (Lopa{i}, 241), pla}eno (isto,
242), whychen (isto, 246), ~injeno (isto, 271).
b) Savremeno stanje
Jo{ je M. Re{etar, po~etkom ovoga vijeka, konstatovao da
u sjevernijim oblastima {to-dijalekta glagoli IV (Beli}eve VI)
vrste imaju ovaj glagolski oblik na -it. Potvrde su iz raznih mjesta
od Jajca do Jasenovca: sàstavïto, pòrobïto, sàkupïto, ustànovït,
sr¡{ïto, zàgrãdïto, zàpãlït, ò`enït, sprêmïto (Der {tokavische,
201). I Stjepan Iv{i} nalazi isto stanje u posavskom govoru:
pobšto, ubšto, prìbito, savšto, pokršto, posàdïto, nasåljïto, sarànït
i sl. (Rad, 197, 69-70). Takvo stanje nalazimo i u Bosanskoj
Posavini (up. primjere kod Baoti}a: sŸknït, sŸknïta, (na)ni{änït,
BHDZb., II, 213-216). I u ijekavskim govorima zapadne Bosne
ovakav na~in tvorbe trpnog pridjeva nije neobi~an. De{i}
navodi primjere: jâvïto, kûpïtï, ò`enït, òk§njït, pâlïta, râdïto,
zàrobïti i sl. (SDZb., XXI, 268). Istina, De{i} nagla{ava da “u
kraji{kim govorima glagoli ove vrste (Stevanovi}eve VI, A. P.)
~e{}e imaju nastavak -en” pri tvorbi ovoga glagolskog oblika. U
Imotskoj krajini, prema [imundi}evim podacima, pored ostalih
tvorbenih mogu}nosti, javlja se i ova, tj. pored, recimo, dìvën i
dìjën javlja se i dît, pored sadìvën-sadìjën i sädït; tako i pored
lìvën i lît, pored všjën i vît (Govor Imotske krajine i Bekije, str.
157-158).
U i-{}a govorima zapadne Bosne imamo, tako|e, razli~ite
na~ine tvorbe ovoga glagolskog oblika, od istih glagola. Tako
pored:
265
Asim Peco: Knjiga IV
rö|en, zàpu{tãn, zàpu{}en, ò`enjen, ùdaren (Iza~i}); zàtvoren, ò~i{}en, òbïljena, ùcvïljena (Biha}); ò~i{}en, pòpravljen
(@egar); òdïljen, kä`njen (Srbljani); ò`enjen, ubìjen, prèmlã}en (Stijena); pòru{en, odìven (Pokoj); sadìven, zàprijë~en, odìven (Turija); rö|en, ùsã|en (K. Vakuf); pobijèni,
pògo|eno, ò`enjen, nàu~en, ubìjen, ìsk§pljena (Orljani);
pòvlã{ten, onèsvë{}en, pròglã{en (Cazin); polìven, odìven,
sakrìven, za{ìven (Grmu{a); ubìjen, salìven, za{ìven (Jasenica); ispregrà|ïvãno, okùpïrani, zàprije~en put, rà{}erãno
(Ostro`ac); pròvozãno, òsvjëtljene su sve stanice, prènã{ano,
zîdãno (Miostrah); zà{tï}en, nàu~en, k¡hãn, ubìjen, zàtvorena, gräbljeno, òsãmljen (Jelini}); si~èna gra|a, òzïdãna,
òdïljen (Vinica); všn~ãnã, svêzãno, opletèno, sû|eno (B.
Petrovac); pòpo|eno, ùvrï|en, pòmï{ãno (Kamenica); tkáno, pòc§tãno, nàpu{}ãni, obù~en (Todorovo); obù~en, ò`enjen (Vrnogra~); ¡kopãn, öprãn (Pe}igrad); nàpravljeno,
zîdãna pe}, ìzbã~ena, srê|eno (Gata); zàpu{}ãno, òkr~ena,
nepòdïljeni, ràspïsãna (Vrsta); vjån~ãna, `ånjen, ¡kopãna,
räsprodãno (Klisa);
imamo i:
sùrgünït, ò`enït, nàbavïto (Ostro`ac);
ò`enït, pòpravït, nàpravït, kûpït, prèsü{ïta (Kulen-Vakuf);
ò`enït, nàpravït, vrâtït, slû`ït, slö`ït (B. Petrovac);
zàsãdït, zàrobït, pöbïti, p¡nïte, pòdïlïti, zàv§{ïto, nàpravït,
p¡stït (Cazin);
ùgü{ït, zàpãlïte, òstavïti, zàv§{ïte (Biha});
prèkinït, zabìlje`ïto (Orljani);
òtvorïta, zàrobïta, pòdïlïti, nàhërïte, sävïta, nàpravït, zàküpïta (Iza~i});
p¡nït, nàselït, òdïlït, òsüdïta (Turija);
rödït, zàrobït (Jelini});
266
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
nävïto kolo (@egar);
slömït, pòlomït, pòdïlït, säkrït (B. Dubica);
slömït, nàbavït, zàprosïta, pòdïlïti (Dobrenica);
slömït, nàbavït, ìzlomïti (Jezersko);
pòlomït, slömït, òdïlït (B. Kostajnica);
prèlomït, slömït, pòlomït, zàrobït, p¡{}ït (Bu`im);
slömït, prèkrï`ït, zàv§{ïto (Ripa~);
zàv§{ïto, òdlomït (Srbljani);
òpravïto, ràzvãlïto, nàpravïta, pòstavït (Stijena);
pòpravït, ìzgubït, òdïlït (Vrsta);
ò`enït, òznã~ïta (Ribi});
sr¡{ïta, nàpravïto (B. Krupa);
sr¡{ïto, nàpravïto, ò`enït (B. Otoka);
pòsü{ït, ò`enït, nàpravïto (Trnovo);
ò`enït, ràzvãlïto, pòsü{ïto (Grmu{a);
òtelïta, nàpravïto, smjênït, säkrït, pòstavïta, dâvãto, prådãto, pöredãto, nàpravït (Gata);
räzlïto, räzbïto, zàvr{ïto, ùzïdãto, nàpravïto, pòpr`ïta, ¡kopãta, p¡nïte, bio je ò`enït, zabìlje`ïto, prèsu{ïto, ljudi su
zàvadïti, òtvorïta zadruga, zàpãlïte ku}e, nàhërïta ku}a,
nàselït, pònovïto, zàvr{ïto, nije bio ni rödït (Podzvizd);
nàselïto, prèsü{ïto, pòkvãrïta, ò`enït, ränït (Pe}igrad);
k¡povãt, ùjalovïta, slömït, dönït, dönïta, ìspïsãto, òsü{ïto, pòsijãto (Spahi}i);
pòkvãrito, nàpravït, nisu bili zäintersovãti, nàpravïta, pòstavït, pròpïsãto, ràzvãlïta, ùkrpïta (Vinica);
òtvorïta d`amija, zàpãlïte ku}e, dvi su zàpãlïte, bömbardovãto (Jezero);
267
Asim Peco: Knjiga IV
nàpravïti, zabìlje`ïto, pòstavïta, sr¡{ïto, òznã~ïtï zšdõvã, pròsïcãto, všn~ãto (Kamenica);
sprêmïta, näsüt, pròmïnüto, ustànovïto (]ukovi);
dòtirãto, pòkosïto, prìgrãdïto, šskopãto (Sokolac).
Navedeni primjeri upu}uju na zaklju~ak da su na podru~ju
ovih govora tvorbeni morfemi -t, -ta, -to vrlo produktivni pri
tvorbi trpnog glagolskog pridjeva. Po{to takvu situaciju ne
nalazimo u i-{}a govorima Imotske krajine, ne nalazimo je,
na bar u ovom obimu, ni u ije-{ta govorima zapadne Bosne, a
nalazimo je u i-{}a govorima Posavine, normalno je pretpostaviti
da je ovaj na~in tvorbe trpnog pridjeva osobina koja je svojstvena
sjevernijim {}akavskim govorima. Naravno, stanje koje nalazimo
danas u tim govorima mo`e ve} sutra biti na izdisaju. Standardni
jezik i tu ~ini svoje.
Istina, pisana rije~, ako je suditi na osnovu na{ih primjera,
upu}uje na druga~iji zaklju~ak. Tu imamo: u~inen, pra~ene,
udaren, sakriueno, poroblen, whychen, ali, zato, slavonski pisci
znaju i za trpni pridjev na -it (v. kod Mareti}a, Jezik slavonskijeh
pisaca, 191). To bi, isto tako, govorilo da i tu mo`e biti u pitanju
pisarska intervencija. Nesumnjivo je da je i ranije ova zona imala
trpni pridjev ovoga na~ina tvorbe. Ovo tim prije {to takav na~in
tvorbe ovoga oblika nalazimo i u susjednim govorima (up. za
govor Srba u Baranji kod Sekere{a, Govor Srba u ju`noj Baranji,
Zbornik za filologiju i lingvistiku, XXIII/2, 1980, str. 158; a za
govor Hrvata u zapadnoj Ba~koj v. od istog autora: Govor Hrvata
u zapadnoj Ba~koj, Zbornik za filologiju i lingvistiku, XXIII/1,
1980, str. 176). Sve bi to govorilo da je u pitanju starija govorna
osobina koja je i{la me|u tipi~nije karakteristike i-{}a govora.
268
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
Prilozi
Prilo{ke rije~i ~esti su pratioci govorne rije~i predstavnika
ovoga govora. A i tu, kao i u mnogim drugim narodnim govorima,
a i u na{em standardnom jeziku, oni mogu biti razli~itog porijekla.
I jo{ ne{to: ovdje su partikule ~esti pratioci odre|enog broja
prilo{kih rije~i. Pada u o~i da se partikule ~e{}e upotrebljavaju
kada je u pitanju razgovor znanih, doma}ih ljudi. Pred “strancem”,
“jaband`ijom” upotreba partikula se znatno redukuje, svodi na
najmanju mjeru. Uz to, `ene su i ovdje bolji ~uvari dijalekta nego
mu{karci. Naravno, poznati su i razlozi za ovu pojavu.
P r ilo z i z a m j e s t o
a) Prvo }emo navesti nekoliko potvrda iz pisane rije~i sa
ovoga tla:
nigdi (Starine, XII, 7), ia ozdala podpisani (isto, 8), gori iza
idu (10), ovdi (10, 17, 31), doklem (18), daleko (30), tudee
(36), kude (35), gdi godir (38), nigdi (38); ouamo (Starine,
XI, 92, 95, 110), tamo (93, 110), ondi (95), a ni simo (109).
b) Iz dana{njih govora ovoga podru~ja nave{}emo jedan broj
priloga za mjesto koji su u ~e{}oj upotrebi u svim mjestima:
|å, |š, svä|e, sväg|e, svä|i, sv¡|e, nå|e, nš|e, nšgdi;
óv|e, óvde, óvdi, vóde, vódi, vovdi, o|e, ode sa akcenatskim
alternacijama tipa óvdi/ôvdi, vóvdi/vôvdi, i mogu}no{}u upotrebe razli~itih partikula, i vi{e njih, tipa: ovdi+ka+ra+ne,
vovdi+ka+ra+na; ovdi+kar+ke i sl.
tû, tûj, túde/tû|e, tú|e, túdi, túte, tútkã, sa razli~itim partikulama, tipa: tu+ka+ra+na; túdika, túdik, túdikãra, túdikãr,
túdikãrãna, túdikãran i sl.
någdi, nš|e, nšgdi, njågdi, nå|i, šgdi, š|e;
svägdi, svä|e, sva|i, svugdi, svu|e;
269
Asim Peco: Knjiga IV
ónde, óndi, ón|e + partikule: ka, ra, na, ce;
únde, ún|e, nunde, nun|e, non|e, nôndi/nônde/nónde +
partikule: ka, ra, na, ce;
òndolë, ödãvle, ötãle + partikule: na/n; òdovlë, òtolë;
göre, göri + partikule: ka, ra/na;
döle, döli + partikule: ka, ra, na, ke;
svä|e, svä|i, sv¡|e, sv¡kud, òsvukud, òsvukuda;
tämo, vâmo + partikule: ka, ra, na, ce;
záse, náse, näpõse, pršdãse, pödãse, nädãse, mšmõse;
òtolën/a, òndolën/a, nšotkãle, nšodakle;
òzgõ/r/a, òzdõ/l/a, ozdóla;
ùnütra, unàprïd, unàzãd, nàtrãg, pöprïko, naprì~ac;
blízu, blízo, ¡blïzu, ¡blïzo, pršblïzo, näblïzo, näblïzu, pråblïzo, pråblïzu, pöblïzu;
k¡d, kùdã, kùdë, sv¡kud, sväkud, {tòkud, {tòkudã, {tòkudë,
odàsvukud, odàsvukuda + partikule; òsvukudãre, sv¡kudãre,
sv¡kudãna i sl.
dalèko, dolèko, nädaleko, pödaleko, pršdoleko, pršdaleko,
nådaleko;
nškud/ã, sväkud/ã, nåkud/ã+r, ra, na, rke;
dšljë, blš`ë, krä}ë;
näsãmo, pövrh, pòdnu, pösrid;
kò}ë (= kod ku}e);
vámo/vâmo, tämo, ònamo + partikule: ka, ra, na, ce;
nàprïd, nàzãd; döma; ökolo, ökoli;
pòtpazuhõm, pòtku}õm, prèku}õm.
Sli~no stanje nalazi i De{i} u ije-{ta govorima ovoga dijela
Bosne. Istina, De{i} bilje`i i: vojka, tujka, nojka za {ta ja nemam
potvrda.
270
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
P r ilo z i z a v r i j e m e
a) Pisana rije~
uasdar (Starine, XII, 1), posli (7, 10, 14, 15, 30), dosad
(10), do sade (10), do sada (13), nikada (13), do sad (14),
vazda (14), nigdar (15, 16, 32), dokle godi ne doidu (17),
prie (30), sada (32, 110), dosle (35); dokle koli (Starine, XI,
78), od davna (78), na skoro (110), taki (da uam taki paripa
u{alemo, 83), uasdar (83), njstar (j = i, 96), ni{͡ta (101).
b) Savremeno stanje
dànas/dànaske, dòsad/dòsadã/dòsade, mäloprï, dòmaloprï/
dòmaloprije, s¡tra, sutràdãn;
käd, |àhkad/|àhkadã, |èkad/|èkadã, nškad/nškadã;
kàtkad/kàtkadã, njåkad/njåkada, škad/škadã, täd/tàdã, skòro/
skòrom, döskora, ödskora;
käd-li-täd-li;
dávno, òdãvno, pršdãvno, poòdãvno, nådãvno;
dánjom, nò}om, lštom, lšti, ljåti, zìmüs/zìmüske, ~äskom;
lâni, pråklãni, ölomlãni;
lšti, lštõs/lštõske, ljåtõs/ljåtõske, pròlitõs, pròljetõs, jesènas,
näjesën, nàlito, näzïmu, zími/zîmi, zìmüs, zìmüske;
jù~ë/jù~ëra, pråkju~e/pråklju~e, ùjutro/ùjutru, j¡trõs;
nò}as/nò}aske, nò}es/nò}eske, ¡ve~ë, pršdve~ë, näve~ë;
sšnõ}/sšnõ}ke, jèdnõ}, svùnõ}, nänõ}, pršdnõ}, ¡nõ};
ödmãh/ödmã, ömã, nämãh/nämã;
käd/kàda/kàde;
njèkad/njåkadã, nåkad/nåkadã, nškad/nškadã + part. ra, na;
nèdiljõm, sùbotõm, gödinama, misécima;
öndã/¡ndã/nöndã + part. ka, ra, na;
271
Asim Peco: Knjiga IV
odvàjkadã/òdvajkadã;
sp¥va, šsprva;
uzamànce, käsno, kä{një, räno, rànije;
öpët/jöpët, öpëtã/jöpëtã;
jedànanpüt, jèdnõ}/jènõ}, ¡o~i, jèdnõm/jènõm;
¡vïk/vävïk/väïk/väjïk, ¡vjëk/¡vijëk/¡viëk, väjëk, òdãvna;
nàprïd, unàprïd, nàzãd, unàzãd (unàzãd mšsëc dánã);
ùjutro, ¡ve~ë, ¡nõ}, prådve~ë/pršdve~ë, näve~ë, ¡ve~ë, j¡trõs;
dànas-dânï, prådzoru, prèdjutro, s¡tra, sutràdãn, prekòsutra;
säd/sàdã, sàdãna.
P r ilo z i z a n a ~ i n
a) Pisana rije~
ue~e ga dobru dr`ite (Starine, XII, 1), sdrauo i ueselo dr{i
(1), ber{e hodi (2), po{͡teno izvodi (7), zdravo dar`i (8),
po{͡teno davao (9), ~isto znado (o = u, 9), to se krivo i{~e
(10), slobodno (10), tako dar`imo (10), vele pre~e imau (15),
lipo razumismu (15), ~esto (31, 35), na fri{ko (34), nesnamo
druga~e (Starine, XI, 92), dobrouolno (96), ho~ete milostiuo
o~initi (110), gotouo (110).
b) Savremeno stanje
vàkõ, nàkõ, tàkõ, evàkõ, enàkõ;
pòsve, nåkãko/njåkãko, sväkãko;
dòbro, drâgo, d¡go, lîpo/lŒêpo, lšp{ë/ljåp{ë, lähko, läk{ë/lä{një,
krâsno, rû`no, rîtko, jåftïno, jädno, tîsno, rä|ë, strâ{no, b¥zo,
spöro, språtno, lägahno, kömõtno, naòbi~no/neòbi{no;
objèru~kë/obìru~kë;
nèzgodno, nèmilicë, nåhoticë;
272
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Oblici
polàgãhno/polàgãno, polagàhnijë/polgànijë;
ljå (lje ne}u);
pjéhë, ¡trke, d`äba/d`äbë/d`äbicë, smjåsta, hàman, odjèdnõm;
¡zejëmno, prš~ë, právcem, v£ckom, príli~no, pš{icë;
otpò~ïvke, näkrke, šstiha, tàman/tàmam, pöistiha, pòsve, ási;
pöprïko, sàsma, svédno, nä~isto, šstiha, pråfïno;
brèsposleno, brèsplatno, lä{një, pònove;
a{}áre, poistihânã, poistiláhu, pòtkesïm;
ökolo, näokolo;
màhsüs/màksüs, rahmètli, kahàrli, bråskahãrno, breskahàrnije;
näpamët, násumcë/násumicë, nåhoticë, nèmilicë, {âlë
(ne{ {ale);
pötrbu{ke, porebárke, pòsebicë;
šsprva, šznova, ispo~étka, šzatrkë, šznebüha, šznenãda;
näopãko, nàbas (= lijepo, brzo).
P r ilo z i z a k o l i ~ i n u
a) Pisana rije~
toliku (Starine, XII, 1), jo{ ne{͡to (10), ovoliko (13), malo
vridan (13), vnogo (18), dosta (19), ni{͡to malo bi{e ostalo
(85), toliko (Starine, XI, 92), mlugo (103), gdi{to (107).
b) Iz savremenih govora nave{}u jedan broj ~e{}e upotrebljavanih priloga za koli~inu:
~¡do, sšla, zèhru, zèru;
š{ta, njå{to, nš{ta, nàkõ, vàkõ, njåkolko, nškolko, |è{to,
ovlìkõ, evlìkõ, nåkolko, svä{ta, svåkolko, prškolko, evlìhnõ,
enlìhnõ;
273
Asim Peco: Knjiga IV
dösta, dösti, vàzdãn, tàmãn, hàmãn, pödosta;
mälo, mänjë, pòmalo, pömanjë, nâjmanje, prìmalo;
p¡no, mnögo/mlögo, vš{ë, pövi{ë, nâjvi{ë, pråvi{ë, s¡vi{ë,
ödvi{ë, nävi{ë, pòpuno;
vlìhnõ, evlìhnõ, ovlìhnõ, golèmo, ovlìkõ, onlìkõ, vlìkõ, nlìkõ;
príli~no, príli{no, préli~no;
nàbas (= mnogo, dosta).
274
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II
TEKSTOVI
a) Pisana rije~
Da bi se dobila {to cjelovitija slika evolucije ovih govora,
ovdje se, uz priloge iz savremenih govora, daje i jedan broj tekstova nastalih na ovome tlu u ranijim vjekovima. Kao {to je i u
radu ~esto isticano, a gra|a za pisanu rije~ sa ovoga tla uzimana
je iz ovih i ovakvih pisanih spomenika, sve osobine koje nam
nudi ova pisana rije~ ne moraju uvijek biti i vjerna slika govornog
stanja mjesta i vremena gdje je neko pismo nastalo. Ali, ono se
daje u izvornoj formi, a obja{njenja za pojedine osobine koje bi
mogle biti nekakvi nanosi iz drugih govora, daju se, ako je to bilo
nu`no, u radu. Obja{njenja uz tekst su izdava~eva.
U Bi{}u, god. 1540. srpnja 22.
Uzmo`ni i uzveli~eni gospodine, gospodine na{ nam vazda
milostivi, umileno preporu~ene uboge na{e slu`be. Gospodine
milostivi, ovo doide glas, da e voiska turska pod Kostanicom, a
druga da gre na ’vu zemlu; nezna se, kamo te. Mi se naive}e sebi
boimo. Zato, gospodine milostivi, molimo va{u milost, da bi v.
m. k nam prigledala, da nepoginemo. Tolikae razumismo, da }e
v. m. dat [tefanu Iza~i}u stra`u dr`ati i nika ina dugovana nan
spu{}ati. Za~ on ni ~im sebe sam ovde pohvaliv, zato, gospodine
milostivi, mi dobro znamo, da on ni za to dugovane, nego molimo
v. m., da biste va{a milost to dali na{emu kapitanu u ruke, ki e
275
Asim Peco: Knjiga IV
vi{} k vsakomu na{emu dugovanu. Ako li ne }e nemu v. m., a vi
nikomu, gdo bi stanovit ~lovik. I na vse na to milostiva odlu~ka
~ekamo od va{e m. Dan u Bih}u na dan svete Marie Magdalene
(~. f. m.) 1540.
Sluge v. m.
sudac i vsa op}ina
Biha}ska.
]irilski izvornik u zbirci Akademije u Zagrebu.
U Bi{}u, god. 1543. prosinca 4.
Uzmo`ni i zveli~eni gospodine, gospodine nam vazda milostivi, na{e umileno preporu~ene m. v., kako gospodinu i ostaloi
gospodi, ki su priglednici k. s. rusagov. Po tom razumismo, ~a
nam pisaste v. m., kako ste nam bili poslali pomo}, koi se vazda
nadiemo od k. s. i od vas gospode. I ovo smo poznali, da se e
nigdo na{av, ki mrazi na{u ubogu slu`bu vam gospodi; kako nam
pi{ete, da smo u~inili namaknuti na jili{ proti pomo}i, ku ste nam
bili poslali. Zato, milostivi gospodine, ~a pi{emo m. v., vazda
nam morete za istinu prieti, kako se svido~imo gospodinom
kapitanom na{im i knezem Brtolom Ravniharom, da nismo na
ni{tar namakli, a to ~a e nigdo tu`iv na nas vam gospodi, a to
bismo mi imili tu`iti, za~ bismo mogli doistiniti, da nam e u~ineno
{kode za stov dukat u senu i u slamah i u grajah vartlenih, ~a ni
pla}eno...
Glagoljski izvornik u zbirci Akademije u Zagrebu.
U svem visoko po~tovanom i sake po~tene ~asti i hvale
dostoinomu [anba{tijanu Lanbirgaru, kapitanu Biha}skomu,
naipri drago pozdravlenje i mil poklon. A pak oto razumismo
va{e milosti list, u komu listu sve razumih, {to mi pi{ete lipo
i po{teno i razumno; ali molimo i prosimo va{u milost kako
276
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Tekstovi
dobra gospodina, da nsatoiite, da se sastanemo i za lubav kopja
oblomimo. To sve u va{oj milosti stoii, ili ho}e biti, ili ne}e, ili
je mir ili je razmirje. Vala da susid susida i vitez viteza za lubav i
za prijazan poznade, a budu}i s obidvi strane virno i mirno, onde
gospoda nedadu testira, gdino se boje, da }e nevirno i mute` biti,
a ovde Bogu hvala, velimo se u lubavi stati, a u lubavi rastati,
kako vitezov zakon, gospodina Boga moliti, tere za lubav pojedno
kopje oblomiti. I molim te, {to }e godir biti, neka u vrime bude,
ali svakojako ~inite da bude.
Ja deliba{a ~estitoga
san`aka Kli{koga pisah.
U Bi{}u, god. 1592. svibnja 21.
Ja Mikula Zemli}, sudac slobodnoga varo{a Biha}a, i vsi
ostali purgari op}ine varo{a ovoga dajemo na znanje vsim i
vsakomu vsake vrsti dobrim i plemenitim ljudem, tako duhovnim
kako i sveckim, pred kojih obraz pride ov na{ list otvoren, da ova
dobra, po{tena i plemenita gospa biv{ega pokojnoga kneza Ivana
^ira~anina gospodarica Katarina, da je ona od vnogo vrimena
ovde megju nami `ivila pravo i po{teno, kako se pristoji dobrim
i po{tenim ljudem prez vsakoga prigovora, i ako se njoj ime
novanoj prigodi pojti po orsagu ces. svetlosti iskati, gdi bi svoje
`ivjenje zavr{ila meju dobrimi kr{}ani, ni za drugi uzrok, nego za
strah turski, da bi ne slu`ila vere kr{}anske neprijateljske. Zato
gde bi se godi njoj imenovanoj gospe Katarine prigodalo obitati,
da ju mi dajemo za dobru, po{tenu i preporu~amo vsakomu
navlastito gospodi i plemenitim ljudem. Za vek{e verovanje na
to njoj dasmo, ovaj na{ list pod pe~atju vse ob}ine varo{a Biha}a.
Pisano u Biha}u 21. dan maja anno 1592.
(Z. P.)
Slu`beni prepis 18. vijeka
277
Asim Peco: Knjiga IV
Zanimljiva su pisma i hrvatskih i turskih zapovjednika za turskih
ratova radi izbave su`anja. U zbirci Akademije ~uva se me|u ostalima
i jedno takovo pismo u izvoru od g. 1695. od sand`aka biha}koga
Mustajbega Badnjevi}a na pukovnika Ivana Andriju Makara u Novom
pisano bosan~icom, a ~istom hrvat{tinom. Pismo glasi doslovce:
“Od nas g. Mustaj-bega Badnevi}a, sand`aka-bega biha}koga,
serdara i zapovidnika sve plemenite biha}ske i krupske pokraine
u svem vele visoko i po{tovanom svake vridne fale i dike ~asti
gosposke dostojnome g. Makaru, zapovidniku sve novske pokraine
lipi poklon i drago pozdravlene kako g. i susidu na kraini.
A po tom toga bi mi potriba pisati, v. g. dati na znane, kako
dodjo{e prida me sve age Biha}ke Kraine i Krupske tu`iti i zaradi
nevolnih su`ana Turaka, koje se od nih bezakone posluje u va{oj
krajini, koje nije nikad bilo, a najprivo od siromaha Be{ir-age,
slu{aju}i nevirnih novskih mad`ara, koji su u~inili neviru caru,
pake }e i }esaru, idu}i siromah svome gospodinu pravim putem
su`anskim te ga okova i uze mu dvadeset dukata vi{e od dugovana,
kako se nismo nadali, da }e to v. m. u~initi, a na ovakoj kraini, a
nismo mi mogli dosad ni lista pisati, niti nam je bilo do tog, kako
nije ni vami. Drugo g. i zaradi krupskih nevolnih su`ana, koje
do~ekuju, novski mad`ari te jim uzimaju kone i robu otimaju;
ima trideset kona, {to su uzeli ni krivi ni du`ni. Tome se nismo
nadali, jere niti }e brezpustvo Bog makul viditi (odobriti), ni ludi.
A tre}e Elkasa iz Stine, koga je ban bio poslao, da mu kona vodi,
a za svoju glavu, te ste ga iza skele vratili natrag te ga okovali,
neznamo, ali ga mislite posi}i ali prodati, neznamo za koju
sramotu. A ~etvrito ste bezakone u~inili od Emre haramba{e, niste
ga posikli na mejdanu, ve}e svezana na konaku, {to nije juna~ki
~injeno. Sve te zajmove g. Bog vrati, a da i ja slu{am kraji{nika,
kako ti mad`ara, more biti bi se do sad mnogi zajam vratijo. A
sad molimo va{e gospostvo, odpi{ite mi u listu, ako ho}ete dri`ati
stari hesab kraji{ni, koji je dosad bijo nevolnim su`nem, neka je
278
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Tekstovi
Krajina Krajinom. Ako li nemislite, ve}e ho}ete tako ~initi, odpi{ite nam, da se znamo i mi ~esa dri`ati i da smo zdravo.
Tekstovi su uzeti iz knjige Radoslava Lopa{i}a:
Biha} i Biha}ka krajina.
O(d mene) si(r)omaha nevolnog (Jahije poklon i vele drago
pozdravlenie i po)nizno (p)riporu~enie kako momu milostivomu
gospodinu i vrid(nomu) susidu; ne(ka) zna v. m., {to me si prosil,
da ti odpi{(em) za ve su`ne gospodi(na bana, k)ako hodi nih™
nevolno dugovan‰e. Eto neka zna{, da Ibrahimaga prida svoga
dugova‰a hil‰ladu i petcat™ dukat™, a ‰o{te osta du`an petcat
dukat™ i ho}e Turke; i da mu dva miseca dan roka. A Karakusum
prida svoga dugovan‰a petnaest dukat, a ‰o{te na nemu duga
dvisti dukat sada. A ^aprazlie}em haip u~ini, era im vrati ednoga
kona, tere ‰o{te na nih duga gospodinu edan kon™. Ako pitam
za siromaha ^apera Vlaisali}a, o se odkupi i po|e u Turke; a si
siromah se ^aper™, Faik voivodin, ucini‰o trista dukat™ i pusti
ga siromah™ J͡usup™ Milainlovi}. I o se siromah™ ucini ~etirista
i pet™deset dukat. I ako pitate za nevolnoga su{na Pervanagu, e
tomo ‰e rekao gospodin ban: ako te ho}e Mahmut voivoda na
svoj͡uu viru izvaditi, ho}u te pusti; pi{i list. Eto ‰e pisal list i po
Ibraimagi; eda ga bog pomo`e siromaha j͡unaka. A Perhataga
Svoinina~in bi‰o ‰e prive‰o do sada dva kona, ali ni‰e ktio
gospodin ni‰etnoga uzeti, ve}e ‰e sada doveho ednoga dobra
kon; sada ho}e ga uzeti gospodin ban™. I {to ste pitali za na{ post,
eto ‰e sada nas re~eb, pak }e nastati {aban, a ve}e ti zna{ dobro,
kako hodi to. I molimo te, to nam otpi{ite nabrizu. I vi{ni vas
i nai bog oprosti od ve nevole, oprosti amin amin. I da sam v.
m. priporu~en siromah ‰ahie kako momu gospodinu sada i vasda
mo‰om poniznom slu`bo koj͡uu mogu slu`iti v. m. gospodine.
Pismo je objavio dr B. ^erovi} u Glasniku Zemaljskog muzeja
u Sarajevu, knj. 17, 1905, str. 222.
279
Asim Peco: Knjiga IV
Vezir Ibrahim pa{a serdar nad Bosanskom vojskom pi{e vojvodi
Marku Serdanovi}u, kako je ~uo, da se Primorje caru odmentulo i
predalo Latinom; navodi posljedice ovakvog postupka, i naredjuje,
da mu javi, jeli to istinito.
Od nas vezir Ibrahim pa{e, serdara nad vo‰skom bosanskom.
Da‰emo na znan‰e vo‰vodi Marku Serdanovi}u: neka znate,
kako nam listi dohode od san`aka hercegova~koga Ahmet pa{e.
Pi{e nam, da se Primor‰e odnevirilo i Latinom pridalo, a mi tomu
ne mogosmo sa svim virovati. Kad bi tako bilo, valalo bi, da
izgubite sva svo‰a dobra i starine; za{to, ko ima pamet, dobro
zna, da vi to ne morete `iviti, ii u rat ni u mir, priko vole ~estitoga
Otmanovi}a. Ako se `upa po sili i po ri~ih latinskih za nevolu
pridala, u sili sramote ni‰e, to vam se ne }e za zlo primiti, biti }ete
opet pomilovani s carske strane, bole otsle nego dosle. To ‰e ~as
i kiler ~estitoga cara, na sramotu niko ne mo`e s tim volan biti,
niti ‰e dosle carsko ni{to ostalo u Latinih, niti }e to ostati. Zato
nam istino pi{ete i da‰te na znan‰e, ‰eli istina kako pi{e Ahmet
pa{a; sebi `ivot ni po{ten‰e ne gubite, niti nas tamo trudite. [to
se dosle zgodilo, moremo vam razumiti, da vam ni‰e po dobro‰
voli bilo; i dosle se tako nahodilo i pra{}alo (sa) strane ~estitoga
cara, i vi }ete biti opet ki ste i bili, i svim bole pomilovani, i s
carevim hlibom usamlini biti. Na vrime va{u pravu misal nam
ka`ite, da i mi istini glas u Portu pi{emo i nasto‰imo ~estitoga
cara prave sluge opraviti i pomilovati a ko bi nevirni bi‰o i nega
~im ‰e dosto‰an narediti, i ne drugo. Nadamo se, da }ete po}i
onom stazom, kako vam su i oci hidili i na vrime nam isti(ni) glas
dali, i ne drugo.
Na hrbtu: Da se dade u ruke vo‰vodi Mar(k)u Serdanovi}u
u Ku~i}e, iliti di se na}e.
Izvornik u S. Ljubi}a. Na po~etku listine lievo u polju turski pe~at,
a pod njim kifra pozla}ena. I zada stoji i italianska suvremena
bilje`ka: “littera del bassà al conte Mano Sardanovich”.
280
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Tekstovi
Oko god. 1648. Muharem ~ehaja kostajni~ki Petru Pata~i}a, kapetanu letovani~komu, o su`njevih.
Od mene Muharem ~ehaie Kostaini~e grada uisokopo{͡touanomu gos. Petru Pata~i~u, kapitanu Lntouani~a, lipi poklon i
posdraulenie v. m. kako susedu krai{nomu. A po tom toga rasumismo, {͡to nam v. m. pi{ete sa na{e su{nie, koi su utekli i da
sa{alite, ier smo {͡tetouali; i safalimo, iere ste nas suitovali. i moi
gos. mi se tako ufamo i der{imo, da ni smo mnogo {͡tetouali osuin
Uuka, iere imamo sa ine su{nie dobre poruke, a uira ti ie moia, {͡to
ie Uuk odnesal, na to ne i{~emo, i moi gos. {͡to ste nas suitovali,
da su{ne ne der{imo, da smo ela glasa stekli; moi gos. mogu lagati
su{ni ua{i; koi pravo hodi, nima nismo sli; a moi gos. i ua{i su{ni
oude iedni ter iedni la{~i posli pok(o)ine ua{e maike ua{ega sla
glasa nosi, a i do sada su su{ni uti~ali; io{ gos. i iunakom niie sramote, do sada smo kod nih dobre sre~e bili, kod nih, ako io{ koi
godinu `iui budemo, ieda nas io{ dobra sre~a po{e u {u{nie. a moi
gos. {͡to pi{ete, da uam ie Akualoui(~) sastaunik pisal sa Pavino
dugovanie, da mu ie ~ina iesero talirou. Ono Akualoui~ niie pisal,
nego sam ia to pisal... onde ie moi pe~at udareno; i to ie istina
kako ie Pavi iesero taliruv ~ina, i ia sam bil Paui ostauil dui sto,
da sa mnom prauo hodi i isradi ua{e uole; a ui snate, da niste se sa
to meni molili sa Pauu, neg mi od svoie uole da sa mnom pravo
hodi; i on ie meni obrekal diklu dobrom uolom sa tri sta talirou, a
di~aka od Apati~a kule sa dui sto gro{a, a da od v. m. po{ale uiru
sa tri sto talirou. I to Paue ni{͡to ne u~ini, ue~e s nami la{e; i eto ga
sada Uuk oprosti polak dugouania a polak osta na Gre~aninu; a sa
Gre~anina ie poruk oude Ferena~ i ^ihori~ i Iuana~ i s negouom
poru~binom, a Iuan~a poruk ima sam Iu{i~ Iakup; a sa Gre~anina
ie dugouanie ~etuerti poruk Uuk i ~etuierto ie dilo prosto {͡to ie
Uuk odnesal. i moi gos. do sad ui niste ni turskome ni kaurskome
su{niu na put do{li; {͡to i(e) koi du{an, neka ide glauom na sridu,
ter neka pla~a, da se od poruka ruga ne ~ini. a ti snade{ moi gos.
281
Asim Peco: Knjiga IV
Akualoui~ da ie ua{ su{an bil, ter si od niega ~inu usel; i ni{͡to
malo bi{e ostalo, paka ga do{au{i poruk oduede radi mala dugouania, pak ga dade Imri~i u ruke, ter use od niega drugo dugouanie, ali se i to ho~e nafantiti. a {͡to pi{e{ radi Mrauoui~ ter ga
i{~e{, ~uiemo da ie tamo pri Uasileui~; a ui ste uersni useti suoiega su{nia, a eto ^or beg Gergu posla po niega, ter der{i peruu
pogodbu; kako si ti pogodil, ne snam, Gergo tebi dohodi li ali
nie, ho~e tekar kasati. a {͡to pi{e moi gos. da ia usmem Ula{i~a
od Alagi~a kule, ier me {alite, {͡to sam {͡tetoual; moi gos. safalimo na tome Ula{i~u, neka i niega Paue popiie s Uukom skupa,
a mi ako versni budemo, ho~emo od poruka iskati. moi gos. mi
snamo, da v. m. suoiom uolom meni niste to pisali, nego uam
ie Paue tolma~ bil; sa to moi gos. {͡to ie pri v. m. pu{ka, {͡to sam
Paui platiio, i Pave ie uami u ruke pridal, i ui ste mi pisali kako
uam ie pridal, i da ho~ete po peruom su{niu uslati; ufamo se, tko
peruo po~e da ho~e v. m. na Berki{evinu uslati; i sapouidaite
sam, ier smi mi v. m. poslu{ni~i i uami dobru radi. I s tim da si
sdrauo am(en).
Pe~at turski prema sredini. Na hrbtu: oui list da se dade gos.
Petru Pata~i~u, kapitanu u ruke.
Matica u knji`nici jugoslav. akademije u Zarebu.
Oko god. 1648. Dva dubi~ka Tur~ina pi{u sisa~koj gospodi radi
kmeta Radovana Merk{i}a.
Od mene hydera sabananoua brata y od mene zyromaha
neuolna zusnia sabana yz dubyche lypi poklon y drago lyubleno
ponyzno pozdraulenie vzuemu uele uizoko postouanoy y zuake
postene goz chazty i yunachke huale plemenitym y zebranym
uitezeuom goz yuanu niksychu ka(p)ytanu uelykomu zyzka
grada y tomichy voyvody ztankouichu zizka grada y mihalyu
iantolchychu neuolnomu Porkolabu zyzka grada, kako bratom y
zuzydom nasym uele uazdar ufanim na toy krayni. Po tome toga
282
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Tekstovi
moya goz dayemo Vm na znanie yzrady Vm zusnia radouana
merksycha, koteroga zte nam vm daly na nasu uiru, ter ouo zada
zyromah radouan doyde y z ochem k namy ter naz ziromah moly
y prozy...
Fr. Ra~ki, Dopisi..., Starine, XI, 1879, 84-85.
Oko god. 1700. Osman-aga Be{irevi} tra`i od Fr. K. Gu{i}a, da mu
preda nekoga Marka Tatalovi}a.
U ime boga. Od mene Osmanage bessirevicha Gnu Gnu
Franc Carli Gusichu lipi Poklon y lipo Pozdravljenie. A po tom
toga poslao sam ti tvoyu viru, koya ye za Boxy, y poslao sam ti
do sad sest kniga za Marka Tatalovicha, ali mi nisi odpisao niti
Marka poslao. Ali sto mi pissess i odpisuyess da nechess viru
ostaviti. Sto mi hasni tvoye pismo, kad mi Marka nessalyess.
Nekad hoche biti i sud Bosyi, ali neznam tko ga hoche dochekati,
veche mi ssali Marka glavom na sridu, ako hochess posstenyu
svomu y svoye vire. Ako ga nechess poslati, tako mi odpissi, da y
ya znam sto uchiniti y sobom providiti, ali ako mi ga nepossless,
hochu uchiniti, da se smiu turchi y kauri s tvoyom virom; niti posli
svega toga nechemo biti mi duzni. Veche ssali marka Glavom na
sridu. S tim da si zdravo.
Na po~etku turski pe~at. Iz vana: Plemenitomu i uzvissenomu y svake fale y chasti dostoynomu Gnu Franc Carli Gusichu
ovi list da se dade u Gke ruke u Gradac.
Matica u knji`nici jugoslav. akademije.
Oko god. 1700. Muhamed aga dizdar grada Ostro{ca, Osman aga
Be{irevi}, Sefer }ehaja Kalauzovi} i Omer odaba{a Kapi} gr. Petru
Keglevi}u pi{u radi su`nja Mustafe.
U ime boga. Ud nas Muhamed age dizdara grada Ustrue~a
i ud Usman age Be{irevi}a i ud Sefer }eha‰e Kulauzovi}a i ud
283
Asim Peco: Knjiga IV
Umer udaba{e Kapi}a uzmu`numu i dubru ru‰enumu u svem
vele visuku pu{͡tovanumu i svake guspudske ~asti i ‰una~ke dike i
hvale distu‰numu guspodinu grufu Keglevi}u Petru, kapetanu, lipi
puklun i lublenu pozdravlen‰e, kaku guspodinu vazda ufanumu
na kra‰ini. Po tum tuga v. m. su`na radi Mustafe, prusimu v. m.
aku hu}e{ re~enuga kuna i na{u virnu knigu za ustalu duguvan‰e
primiti, i mi {alemu v. m. ako li ne }ete, prusimu te, a ti u{li kuna,
‰er smu uzeli na veli; i poru~i ‰er bi ga guspudar vele pre~e imau,
a mi radi v. m. lubavi radi bismu vami slu`bu ku‰u u~initi; ‰er ste
pu kulinu guspudip. i ‰e{ prusimu v. m. siromahu Mustafi radi
na{e lubavi, da mu ud re~enuga duvuvan‰a, {͡to di preka`e{; vira
‰e na{a, kaku }e{ na}i da ni‰e um za tu duguvan‰e; ter prusimu
v. m. Mustafu ured nam u{li, i sve nam u list... pi{i da znamu na
~emu }e duguvan‰e biti. mi v. m. na{u ~istu viru zape~atnu pud
punu duguvan‰e radi lubavi puslasmu; a v. m. pre v. m. bug ti a
du{a ti i da ste na lipu zdravu amen.
Pe~ata ~etiri turska i potpisa. List, na kom bi bio naslov, odadrt.
Matica u knji`nici jugoslav. akademije.
Oko god. 1700. Muhamed aga dizdar grada Ostro{ca, Osman aga
Be{irevi}, Sefer }ehaja Kalauzovi} i Omer odaba{a Klapi} gr.
Petru Keglevi}u.
U ime buga. Ud nas Muhamed age dizdara grada Ustrue~a
i ud Usman age Be{irevi}a i ud Sefer }eha‰e Kalauzuvi}a i ud
Umer udaba{e Klapi}a uzmu`nomu i dobru ro‰enumu svem
vele visuku po{͡tuvanumu i svake guspodske ~asti i ‰una~ke
dike i hvale dusto‰numu gospodinu gurfu Keglevi}u Petru, sve
pounske pokra‰ine i `upe zapovodniku, lipi poklun i dragu i
lubeznivu pozdravlen‰e, kaku susedu vazda ufanomu na kra‰ini.
Po tom toga du}e v. m. po{͡tovani list; u sve lipo razumismu, {͡to
nam pi{ete radi siromaha v. m. su`na Mustafe duguvan‰e, virnu
knigu da vami damu. plemeniti guspodine! kad smu mi razumili,
284
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Tekstovi
kad ‰e un u v. m. guspodina su`an, nami ‰e milu bilu ‰er ‰e ud
nikuga plemenum guspodina. guspodine v. m. posli }ete na}i,
da sirumah v. m. su`an te ~ine nigdar ne mure dati; aku v. m.
guspodine dubra lubav bude, prusimu radi buga i zaradi v. m.
zdrav‰a, da mu ~ine u~ini{ stu ~ekina, ter hu}emu v. m. za i na{u
viru v. m. dati; i ho}emu ti za re~enu duguvan‰e pokurni biti. u
v. m. listu razumismu, da se un dubre vule vuru nu; vira ‰e na{a
~ista Muhameduva.
Matica u knji`nici jugoslav. akademije.
Fr. Ra~ki, Dopisi izme|u kraji{kih i hrvatskih ~astnika,
Starine, XII, 1880, str. 14-15.
b) Savremeni govori
Evo dönïla sam mälo }ikoláde. Bíli smo kod nèvistë. Jèsu
li òni u Laktá{ima? Bíli su kòd nãs. Fätka je måni dòlazila. Séka
jõj se ¡dãla. A i òna je pòstala p¡nica. Nè znãm käko jõj se zåt
prèzïva.
Lîpo je kòd nãs. Imádu ~ámci. Möre se lšti i kúpati.
Jèsi všdla {ta râde? Onë su mi kirájd`ije dòdijale. Imãm
dvòjicu tèhni}ãra. Môrãm. Kúpila sam på}i na näftu. Ve} sam se
gršjala. Uh käko je blägodãt. Imãm ¡kopãnu bä}vu.
Òna se ¡dãla. Imã }ètiri söbe i vålikï hôl. Bíli su rànije u baràki. Ima sîna i }êr. Skòro joj bíla i svåkrva. Hò}ë nåkud da šdü.
(B. Dubica)
\e mi je ~öjek? Bšjo je säd tû. Nè bõj se. Tû je. Häj, nàpravi
mšsta i zà mene. Všdï{ da nêmãm nšza{to da se ùfatïm.
Vš|ãj njšhã {ta râdë. Jâ sam ò tebe òti{la. Né}u ni zèhru. Tô
ti je skúpo. Dvjåsta hšljãdã. Sad je sk¡pljë. A {tä ìmã? Mögõ si
hàman svå na glávi dònït. Svît ko svît. Pråkju~e sjèdïm u hládu
kad åto ti njågã. Trâ`ï {ês hšljãdã. Kâ`ë nêmã, a môrã se `ívsti.
285
Asim Peco: Knjiga IV
Vèlïm mu jâ: Jådë{ lšp{ë òd mene. Ali {tä {? Nè mere{ mu káosti.
^àstio me cigárima.
Ì jã bi tô kúpila, al ne mògu nàï}. Etö |e skrå}ü. Vš|ãj dókle
je promá{ijo. Jèsi l ~¡la kad je p¡klo?
Písõ je da }e dó}i. ±n je säd u Njèma~kõj. Pî{ë. Pòzdravjã
svå. Imã }êr Hàsniju i rö|ãke. Häj sjådi. Tô šdë hštro. Nê}emo
mî nàprïd. Dâj mi tê o~ále, nš{ nè vidïm. Bíla je Ahmetom u
~àr{iji.55
(Bosanska Otoka)
Idëm sšjat kèten. Mî kâ`emo i azráilovo öko za s¡ncokrët.
Imãmo i trš{ãnjã. Råknë se i ha{làma. Imã lípï ha{lámã. Möre
óvdi i d¡d, {ljšva, òrah. Mògü bšt dòbri òrasi. Tî }e{ óvdi sv¡gdi
~¡ti t¡nje, a ne d¡nje. Sšjëmo i {ènicu, kùruz.
Hö}ete l pòpit njå{to? Imõ sam jèdnog jánjca. Zàklõ sam ga.
Häj pòpïj njå{to. Jâ tåbe slû`ïm. Tî …ådi i pîj. Djå }e{ ti? Svš smo
mi te`áoci. Nè mere se brez zèmljë. Tô je d`äba.
Bíla je túde c¢kva. Säd je tû d`ámija. Njåkada su ì tü `ívili
ljûdi, tû, pò tïm pè}inama. Rànije se ùmiralo i od glâodi. Ì òtõ mi
je ôn prí~õ. I ù tïm kräjevima ìmã Muslimáona. Kad su se Muslimáoni vâomo dosèlili? Tô ti ne bi ùmijo rå}. Nä{i su tû od pršje
pêstõ gödïnã. Kad su tî kräjevi okùpïrani. Tô su òni svå dŸ`ali pod
svòjõm vlâ{}u. Jâ nè virujëm da su tô bíli stránci. Svå su tô nä{i
ljûdi. Evo ti nì{ana óvde. Túde su ga ùbili Be{írevi}i.
(Grmu{a)
Stô {}ápã po tù|ï lé|ï. Tàko se kâ`ë i óvde. Jâ ti `ívïm ùnukom. Döbar mi je. Lîpo mi je. Nšje ò`enït. Idë ònõm djèvõjkom.
Imõ sam i {}êr. Umrëla mi. On je haìrli.
55
O ovoj osobini, upotrebi socijativa bez prijedloga s/sa v. kod mene u
Na{em jeziku, knj. VIII, sv. 5-6, 175-183.
286
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Tekstovi
Lípa je pšta s jáji, a möre bšti i pšta sšrom. Njåko völï tàkü,
njåko nàkü.
Mî kâ`ëmo pä{~ãd ili pa{~àdija. ^¡je se i {tånãd. Igrã se
{tånãdima.
Imã óvdi ljúdï kòjï ìmajü pö dvï `ène. Njègov sîn ìmã dvî.
Bi li ti dozvòlijo tvôme sînu tàkõ? Nè dãj Bôg. Njå{to tû nå valjã.
A ôn je p¡{}õ `ènu. Bíla mu je po{}èna. Kâ`ü bíla rú`na. Ko
{to ìmã rú`nïh `enská}ã ìmã rú`nïh i mu{ká}ã. Ako hö}e{ da si
zdräv, tråbã da se mölï{ Bögu, da vjårujë{. Njåkome tô pòmã`e,
njåkome ne pòma`e ni ilìd`a. Jås bögaomi. Zàgrïj se, näïj se i
nàpïj se. Tô je glàvnõ.
Zalívala sam rásod. Kántu vòdë sam prölïla.
A käko se pòstï. Bòme lähko. Pòstï se uz ramàzãn. Rû~ã se,
pa se zàpostï. Bílo je i da se `ånjë. Häj `ènji po hládu. Kad bi öd
dãna, kad ¡grije, häj ¡ hlãd. Ùmïvãj se, rashlà|ïvãj se. Tê{ko je
d¡go pòstit. A ramàzãn träjë mšsëc dáonã. On väïk dåvet dáonã
ùlazï ù lito. Nšje rànijë bílo da se ko omŸsijo, da se näpijo vòdë.
Ako kö tô ùrãdi, nåk nåidë ù ku}u. Uz ramàzãn se klänjã terávija.
Klänjã se i brez ramazána. Pêt pútã. Nâjduljë je trínës rekátã.
Terávija se klänjã uz ramàzãn. Trídesët pútã. Klänjã se i na pónë,
pa öndã ikìndija, jàcija, àk{am.
Mî smo nòsile fåred`u i zär. Skšnu{e zär. Ùkido{e se i
fåred`e. Bíli su lípi zärevi.
Dšd je nòsijo ~âlmu, {äl, gä}e. Nå dõ Bog da b¡de öpë tàkõ.
Ko }e kupòvat svå tô.
Svä{ta k¡hãmo. Imãmo {è}era, mäsla, sšra. Köljë se g¡ska,
t¡ka. Pšta möre bšti sšrom. Imã i s jájï pšta. Svå se tô slö`ï u tèpsiju.
Prävï se i bùrek, burèd`ici, |uzlèma. Kad se lîpo nàpravï |uzlèma,
zàmï{ã se {è}era pa se pölije. Onãj kömãd se kâ`ë rî`anj. Prävïmo
i re{edíjë i hàlvë. Måtnë se brä{na, {è}era, jájã. Svä{ta. Nè znãm
ti tô kásti. Rànije se posa|ívala i söfra. Ka se sùnetï, zòve se svòja
287
Asim Peco: Knjiga IV
rodbìna. Ko ti je prîkï, zòve se. Zôvnë se i höd`a i bèrber. Bèrber
dô|ë ili iz Bihá}a ili ìz Cazïna.
(Turija)
Pripòviditi }u vam {to je môj rahmètli òtac prí~õ. Jâ sam
sêdmõ gòdï{te. Bšjo sam gr¡povo|a. Kad je [vábo dò{õ, môj dšd
je råkõ da nå idëmo pred [vábu. Mî }emo š}i. Lûdo }emo svš
ìzginiti. Na Zävalji je bíla bòrba. Bšjo je tâj glàvnï. Prezívali su
ga oficíri. On kâ`ë da }e rä|ë `ìvot dät. Ne prèdãjëmo se `ívi.
Dò~ekali su [vábu. Za vrŒéme Austrije ko je bšjo pämetan, dòbro
je `ívijo. Bílo je lŒépï pöslõvã. Kòlko god hö{. Njšma je svédno.
Sämo rádi.
U ràtu je ilìd`a u Gáti izgòrila. Bíla je stârã ilìd`a, pa je
na šstõm mjåstu nàpravljena növã. Ljåp{ã je övã. Jåftïno je
nàpravljena. Rádijo je i Méhin brät. Nè trebã se grí{iti. Njègovim
se rùkama nè mo`e prigovòrit. On je dò{õ |¡lagõm. Jâ se nè
mï{ãm ù njihov pòsõ.
Mâjstor kâ`ë kàkvï je tô pòsõ. Ako je zèmlja tv¥|ã, ljåp{ã je.
Dànas se zídajü nabòderi.
Nèka nämi slobòdë. Njåkad smo bíli gláodni, a sàdã ìmã
svä|i i pòsla i hránë.
On se vòzijo jèdnïm {uférom iz ²sïka Lî~kõg. Lîpo zàrãdi.
Mö`e se `ívst. Jâ sam prè{õ óvdi. Ì jã bi i bšo òstavio da sam
mögõ. Ko je pämetan mö`e ráoditi. Imã lŒépï pöslõvã.
Jâ kâëm svòjïm sšnovima: pòrez je vålikï. Tråbã ráoditi. I
po dåset sähãtã. Möre se lîpo zaráoditi. Bšjo sam i u Njèma~kõj.
Mî nísmo {}åli š}i { njšma. Nísam {}åo mòje po{ténje da
pronèverïm.
Mòja náne je ì{la tämo. Mevlüd bi vòlijo u vôjnü {kôlu. Tô
je lîpo. Svå mu je obèzbë|eno. Vrídi š}i tämo. Rš}emo, ôn döbije
i òdi}u i òbu}u. Svå.
288
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Tekstovi
Jâ sam bšjo bölestan. Imõ sam ~šr. P¢vï mjåsëc je bílo tê{ko.
Nêmã nš{ta, a nè smï se ùnï}. I u Zágreb sam ì{õ. Osvànõ sam
tämo. A tämãn nam je kräva bíla òtelïta. Imali smo mlíka kòlko
hö{. Da me nšje `älõs poklòpila, mögõ bi pš{ice dò tamo.
(Gata)
Ovõ su ti SŸbljani. P¢vo je nàselïto pòd onü glàvicu. Pösli su
dò{li i óvdi. Säd tû ìmã i jåzero. Na sridìni ìmã vòda. Za môga
vîka nšje prèsü{ïta. Döli je, u sršd sèla.
Nâjvi{e je, käko kâ`ü, dò{lo iz Líkë. Prè{õ jèdan preko
Vrâtnïka, pa ì drugï zà njïm. Ko nšje mögõ pré}i, òstõ je tämo. Tô
sam ~¡o òd na{ï stârï. Bšjo je ù nãs jèdan ~òjik pšsmen. Ì jã sam
bšjo zàgrijãn zà {kõlu. Nè mere bšt sèlo brè {kõle.
Hö}ete l bjêlü kàfu. Snäho, dâjdër varènikë. Imã ì kiselinë,
ali je pöljüta. Hò}u li ìznït? Srådnjë `ívïmo. Prävo da ti rå~ëm ne
trò{ï se p¡no.
Ostavi tõ. Vrû}o je.
Da vam prävo rå~ëm, dòbro se `ívï. Ná vëm terénu kòjï je
kamènit. Ù nãske nè mere svå da ùspijëvã. Jerbo znáte käko je.
Làko je bšt zemljorâdnïk kad se möre za vàr}ãk kùruza. Ja dâëm
{ês vàr}ãkã da šdë kösit. Razùmï{ tï menékã. Njåkada je bílo
drùk~ije.
Ovo je bílo zaòstalo sèlo, {to nõ se njåkada prí~alo. Sämo
je jèdna k¡}a bíla pod crjêpom. Od prö{lë gödinë sve se mînjã.
Zàhvatila nãs je i strúja. Mî smo vúkli `šcu. Mî smo p¢vï prosvétlili
u sèlu. Sä }e i òni dòbiti.
On je pläho döbar. Prävo da ti kâ`ëm, da ti rå~ëm. Tô ròdit
nèmere mâjka. Nêmã u dŸ`avi tàkõg ~öjka. On mi je p¢vã kòm{ija.
Måni šme Bráhim, bräte. ³mrïla mi mäti. Dösta sam bšo sâm.
Jâ sam bšo siròmah. Svå sâm. Nêmãm vråmena nš za {to. Tråbã
dò}erat dštelinu, tråba ráodit nà tïm pòljima.
289
Asim Peco: Knjiga IV
Ka sam dò{õ iz ròpstva, všdijo sam da je svå poskrádalo. Svå
izgòrilo. Òstalo njåkolko kû}ã. Ondã smo pö~ëli növë präviti.
Vävïk sam vûkõ. Prèznõ me národ.
Sad `ívim `ènõm. Imãm `ívë sådmero djècë. Mî smo prävili
i d`ámiju. D`ámija möre bšti i òbi{nã k¡}a.
Imã tô vóvdi u Jåzero i Spáhi}i. Jåzero i Spáhi}i se poklápajü
s nämi. GŸmu{a je bíla jáka. Imala je prško stô numérï. Dugà~ka
je osàmnës kšlometãra.
Snšgovi su vèliki óvdi. Tê{ko je pjå{ice š}i dolíka. Zá võ
mòjï gödïna svä{ta se izmínilo.
^åkãj. Nèvista }e dó}i lívati kàhvu. Òna je döli me|ù njima.
\e bi mî mògli da se sk¡pimo? Nâjboljï je bšo sàstanak göre
u SŸbljanima.
Mî imámo övã imèna: Fáte, Súlte, \¡la, Rübíja, [áhva,
Zuléjha, Basíma, Fazíle, Alíje, Kádo, Safíja, Rukíje, Z¡hra; Bráhim, Suléjman, Màhmud, Hàmdija.
@èna je is SŸbljãnã. Do sàdë je bílo ovàkõ. Ja sâm prösio.
Òti{õ je môj brät i jo{ dvâ kòm{ija. Òna je zagŸnula tê pròsijoce.
Ondã se pòstavljã tâ kšna. Eh, al öndã je bílo, mladò`enja se ne
sàstajë `ènõm dok se ne vjèn~ã. Jök. Zàkã`ë se tâ kšna. Zòve{
~öveka. Po osamdèsët ljúdï dô|ë. Dòlaze i `ène, ali dr¡gï dân.
Nâjvi{ë se vìn~ãvã nèdiljõm. Imã i pjè{ã~kã òbdulja (trka), gá|ãnje ìs pu{kë. Kad je svå tô zàvr{ïto, šdë se k¡}ama. A kòd nãs
sväkã d`ámija ìmã jèdnõm gòdi{no tâj mèvlüd. Kad se pö~në
dílit {èrbe, k¡pï se i növac. Dâj kòlko tvòje s¥ce dâjë. Njåko dâjë
hšljadu, njåko ì vi{ë.
(SŸbljani)
Tô göri, {to ìmã ònãj grâd, zòve se Gràdina. ±vdi jo{ ìmajü
òvã mšsta: Bôjna, B¡`ïm, ²toka, Krûpa.
Ìmã{ li pívë? Tàkë pívë nísi òdãvna prödõ.
290
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Tekstovi
Pût nam je döbar. Príbli`no je pösüt. Möre se tämo i àutom.
Tämo je Vrnògra~. Tô je tû, nämah. Tämo ìmã stârã d`ámija.
D`ámija je na brégu. Ì{õ je tämo ì onï bjêlï fí}o. Hö{ ì tï š} s
näma? Il { š}i döle il { š}i k¡}i mòjõj? Häj odlú~i.
Òvo ti je svå Kräjina. I Bìha} je Kräjina. Glína je grànica
sa HŸvãtskõm. Tämo se šdë òvïm pràvcem. ¬no tämo, |ë bíla
stànica. A ì na{i su se {tòkudë rasèlili. Dš tõ pî{ë. ±n je `ìnjër.
Imã ôvdi ljúdï i sa påtero i sa {åstero djècë. Al dòbro se `íve.
Ìmã dösta ljúdï {to râdï vàni. U Njèma~kõj. Tämo zarà|ujü, a
hránu kùpujü óvdi. Ì jã sam bšo ò{õ. Nísam mögõ òstat. Nå{to
me ¡fatilo i hò}u nämãh da bšdnëm mŸtav. Dò{õ sam dökturu.
Òsje}õ sam nåkü släbõs. Rádijo sam devètnës gödïnã. Zarádijo
sam i pémziju. Böljë je ì tamo rádit neg óvdi sìdit. Jâ sam dösta
pròpatijo. Sådam š põ miséci sam lå`õ. Ne mògu dšgnit rúkë.
Pémzija mi je mâlã: osandèsët hšljãdã.
Kàkvu }e{ kàhvu? Hö{ mlä~ü? Evo ti fìld`ãn. Jèsi l bšo
kò}ë? Jes všdijo käko je pût näsüt pjéskom.
Óvdi döli zá nõm lšpom, ìmã ìzvor. ³vjëk prèsü{ï. Znâm
ti jâ ~štavu Kräjinu. Bšjo sam ù {kõli, u Bihá}u. ±n je ù~io za
poljoprîvrednõg tèhni~ãra.
Ìmã tàkïh rí~ï tamókana ù nãske. Ìmã sväkaki rí~ï, ko }e ti ïh
znäti svå pobròjati. Jâ ìmãm dvî }åri. Ì sadã dòbro mògu rádit. Nè
mere nško ko jâ. Ka se zàpivã pšsma, jâ sam väïk p¢vï.
[tä tõ tî njå{to goríka râdï{? Ako te snäha ì{}erã, znä}e{. A
ìmã ì jõn nå|e oko sedandèsët. Väjïk je rádijo. Kad je ònõ bílo
prî. Òna jo{ nšje bíla nì rodïta kad joj je bábo ¡mrõ.
Nâs dvî smo se ¡dãle za dvâ bräta. Nâjla{një je tàkõ. Mâlï jõj
|èkadãna òstanë kòd mene.
¬vo kàkva su nä{a imèna: Méjro, Míne, Bajráme, Zláte,
Fatíme, [erífe, Zlätka, Drága, Mînka, Háte, Sá}o, Fazíle, Adíle,
Tenzíle, Hatíd`e, Derví{e, Táho, Rahmáne.
291
Asim Peco: Knjiga IV
A ~íme se mi bävïmo. Svä~ïm: `ånjë se, kòpã se, kösï se.
Ìmãm jâ ù ku}i i ùnu~e i praùnu~e. Svšju ji völïm.
(Trnovi)
[tö se zòve Vìnca? [tä jã znâm. Kâ`ü da su tû bíli vìnogrãdi.
Svå je bíla {¡ma. Njåkï ljûdi su sškli grâ|u zà kü}a. Grâ|a je
si~èna pod Sègetom, prema Bärama.
±n je säd ù õsmom rázredu. Ìmõ je peráciju vénë. Zatèklo
ga tô u bólnici. Ako bi tô dòbijo, tî bi bšjo za mu{tùluka, övog
mùmënta.
Tû se Ibráhim ròdijo. Kâ`ë måni Ibráhim: Dâj mi jèdnu bäru.
[to }e ti, Bráhime, vèlïm jâ. Hò}u k¡}u prävit. Dòbro. Dä}u ti dvî
kòd onog rö|ãka. Nè trebã tô meníka. ±n je zäpo~õ k¡}u prävit.
Râdï ì jõn. Prikòsio je sä mnõm svå.
Àhmate, tî se nè brini zä ~ele. Jâ }u ti smšstiti ~åle ná võj
cèsti. Dòbra je ôvdi pä{a. Nåkë gödine su tû bíle njègove ~åle.
Nälïle bíle ~¡do jèdno. Nšje tô meníkane tê{ko.
Fîn je tõ ~öjek. Mälo ga se sjå}ãm. Dú{a od ~ójka. Bšjo je na
SŸbljanima. Bšjo je vèlkï eglènd`ija. Bšjo je jákï. Bš te u nàrãmku
sväkude nósõ. Jes bögoumi. Bšjo je trî mšsëcu tútkã. Väïk je
dòlazijo. Óvdikake je bšjo. Bräo je kùruze s näma. Bílo je vríme
njåkãko ki{òvito.
±n râdï u Nìma~kõj. Zòve ì mene. Häj, Muháreme. Ne mògu
jï òstavit. Ì{õ bi jâ, a òni kâ`ü: Nèmõj š}. A nêãm ni pâso{a. ±n mi
vèlï: Ìmã{ pòsõ nämãh. Zváli me u pèkaru. ²sam hšljãdã {ìlïngï
mjåse~no. Ì sadã mi ôn pò{aljë. Pö dvista hšljãdã, bräte mšlï. Kâ`ë
mi da }e måne i mätër vòdit nä mõre, í tõ ¡ koli.
Mî ôvdi örëmo s könjma i s vòlovi. Do prî desétak gödïnã
bíli su dŸvenï pl¡zi. Prkò zãdrugë se tô nàbavilo. Säd su gvòzdenï
pl¡govi, zùba~e. Sšjemo òvë artìkle: kùmpïr, râ`, {ènicu. Uspívaju
svå dòbro.
292
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Tekstovi
Kòd nãs se ògnjï{}e näbijë zèmljõm. Tô se måtne pò sa~. A
ònõ ti je k¡}ï{}e. Njåko ìmã i kumpìrï{}e i stŸnjï{}e.
Mî ìmãmo övã imèna: Háse, Húse, Ábdo, Réd`o, pa onda:
Háte, Fáte, Fatíme, Zláte, Góspe, Kádo, D`éhvo.
Tàkï ti kosácã nêmã nadalèko. Zlátna su tô |èca. Ka se òvõ
srêdï, šdü òni ù bare. Prema Tùriji. ±n tûj bäru mšsli da pròdã,
eno önü izà në {kôlë. Möre{ ná nü strânu. Ì õn }e lštos dô}. Ùzë}e
njåkav ¡rlãp.
±vdi ti je náne i bäba. Ùnu~ãd vî~ü dšd, stríko i strîna, däjd`a
i ûjna. Säd je dajìnica, nèvista i mlâda.
(Vinica)
Ìmãmo mî ì ovã imèna: Alíje, Azíze, Had`íre, ]etíbe, \úle,
\úlse, Rahíme, Zéjno; pa onda: Sálih, Súljo, Húse, Èsed, Rìfet.
Mòja náne je ìmala ösmero ùnu~ãdi. Òna je sà svakïm lîpo. Vš|ãj
ònog de~áka. Ì õn je nä{. Tàkõ vam je tô, lîpï mòji. Fîno je. Ona
je tô svå upríli~ila zá vü gödinu.
Kùruzi su fîno ròdili. I kumpíri. Pläho su ròdili. Sämo tråbã
ùni{tit zlàticu. I òrasi su ròdili. Jèsu.
Tô, di su bíli kumpíri zòve se kumpìrï{te. ²nõ je kùpusi{te.
Mî óvdi kâ`emo dànas {tâp, {t¡la, a ~¡jë se i {}âp, {}îpã se.
Njåko råknë i kumpìrï{}e, {èni~ï{}e, k¡}ï{}e.
Preko tögã b¥da svå su Rízvi}i. Goríkãna je Strà`benica, pa
je Pròkres, pa Stàkleno b¥do, Òkanõvka.
Mî kâ`emo däid`a i ûjna, ne daìnica, öndã ti je ù nãs: tétak
i tåtka, strîc i strîna, svåkar i svåkrva, babàluk i pùnica, dšvër i
jêtrva. Ù nãs råknü snäha, mälo ko kâ`ë nèvista.
Imã svîta sväkakva ù nãske. A i u svítu. Tô je môj sîn. ±n
nšje bšo nì rodït kad se òna dovèla. ²no je mòja }î. Häj, hö{ ì tï
kàhvu pòpit. Tô su rò|enã brä}a. Fìkrete, je l nõ dò{õ njåko döli.
Häj vš|ãj.
293
Asim Peco: Knjiga IV
Nèmõjte mi {tö zàmirit. K¡}a mi je vi{e cèstë, priko cèstë.
@ívi mäterõm. ±n se odílijo. Sàdë `ívï `ènom i dìcõm.
(Jelini})
Jâ sam ti ~etrnèstë òti{õ u vojsku. Ù Novï. Tû su nãs vagunírali. Òtõlën smo otì{li na frönt. Dvâ mšsëca nãs je vaguníralo. ²sam
miséci sam bšjo nà ruskõm fròntu. Bíli smo kod Barkovínë. R¡s
je dò{õ túti. Regeménta je bíla. Mî smo se sv¡ nô} na kamijóni
vòzili. Imali smo dåvet mitrajézã. ]¡jëm jâ sa svšjü stránã p¡cajü
mitrajézi. Oni su nà}erali i dr¡gë da p¡cajü. Onï {to su bíli kod
mitrajéza dšgli rûke. Oni pô|ü nà njï. Bílo je dvâ sähata. Mî smo
bíli kòd njihovõg prâtara.
Kâë ôn nämi: Vî }ete bšti slöbodni. \e smo go} dò{li, túte
nas n¡dë hránõm: kr¡ha, cìbaka, duhána.
Tú}ka se tô zválo òkno. Bílo je kr¡ha kòlko hô{. Na dvánës
momáka isí~e kr¡h. Ka smo dò{li ù tãj váro{. Tû bíla dvâ bùreta
vína. Na sväkõm pípa ùdarïta. P¥`ï se i mêso. Kad jšdëmo, svš
`úrë: ko da je frùnta. Kàkva je bòrba bíla. ²sam dáonã. I{li smo
na Bê}, Ljùbljanu, Jesènice, Sö}u. Dò{lo i pròli}e. Bíli smo u
Gòrïciji. I{li smo pš{ice, a öprema nà njekõm kònju. Na jèdnõm
mšstu mî snímili r¡sakove i nàmistili se na vèlkï kämën. Òt{õ ti jâ
ú onõ b¥do. Nè mere{ nš|e ùte}. Kad njåko vîknü: ¡te}e njåko...
Na {}ápovi su nòsili njåkë b¡nde. Tô su bíli Francúzi. Mî smo
prè{li nà drugõ b¥do. Dvâ dâna smo väïk ì{li. Tû smo i zimòvali.
Prì{li smo njåkü vödu, Pjávu. Bšo sam i ränjen. U sâmõm cípcu.
Ondã me pèrisalo, ò}istilo. Dökturi su bíli dòbri. Kad me pläho
bòlilo, jâ ti svå isíci, rasíci gšps. Idë ti jèdan Mà|ãr, pa }e: Tô
mu priònulo. Tršbã ràsi}i gšps. Kat pö}ë }šstit. ^’šstï, ~’šstï, a jâ
i`èdnijo. Dädo{ë mi kríglu c¢nõg vína. Vèlë mi: Ima}e{ právu
sväkï dân. Tàdã sam pöjõ i {ûnjku, dvâ jája na ¡lju i {älicu bjêlë
kàhvë. Pösli sam bšjo u Bé}u {ês misécï. I{õ sam nä dvï {täke
pètnës dánã.
(Pe}igrad)
294
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Tekstovi
Evo käko se ôvdi `ånë: ödë{ pò mlãdu. Isprosï{ je. Njêni je
dädnü, i, åto tàkõ. Imã slu~ajévã kad je ne prímajü ù ku}u. Stârã
kâ`ë: måni nê}e. Ne bi htjåla nškãko da `ívïm { njôm. Nek je måni
nè vodï. Ona je njšhã mnögo sškirala. A ni òtac se nšje pomírijo
{ njíme. Nšje {ála tòlki trö{ak. A òna je }šla da vâmo dô|ë. Znâ{,
òna je bíla ko dáma. Oblá~ila se ko prâvã dáma. A i bíla je dòbro
sprêmïta. Jèdnõm ja dò{la da mälo pòsidïm, ¡ posjetu. Vš|ãm jâ
käko se òna i{~è{ljala. ^¡jëm jâ òd ovë tåtkë njå{to. A nè znã{
{tä je. Nè mere{ nì na kakav ná~in da je {äjë{. Pò{aljëm jâ sîna {
njšma. Da všdë {tä je.
Stänte, da jâ ispè~em kàhvu vämi. Sjådte tû mälo. Häj ì tï
pòpïj kàhvu. Ìmãm ì jã {}êr u Njèma~kõj. Ì{la sam jõj ¡ posjetu.
Släla mi je növãca. ±vdi su jõj dìca. Mála su dìca. A nek je sa
svòjïm mû`em. Tråbã im nå{to pomò}i. Dok dìca ojà~ajü. Dô|ü
òni ~êsto. Kad god mògü. Donèsü ì meni. Bíli su pršje njåkolko
dánã. Ì{la sam ì jã tämo, u Njèma~kü.
(Klisa)
A {tä }u vãm prí~ati. Käko se tkäjë. Bòme tråbã ùzët prå|icu
pa ispŸnjat p¥nju, pa nosnòvat, pa uvèsti u bŸda, pa öndã tkäti.
Kan~èlo se kûpï u prodávnici. ²ndã se nàsnujë u b¥do, u níte i
pö~në se tkäti. Tkälje präve pònjave, }ìlime od v¡në. Ondã tkäjü
i sed`áde. Sed`áde su mänjë ò }ilïmã. ]ìlimi su vå}ï. Ìmã ï od trî i
dvâ måtra, a mògü bšti måtar {irìnë. Tkäjü i u Pètrõvcu. Nà tãj krâj
je vš{ë v¡në. I ôvdi se bävë rù~nïm râdom. Pršje su svå donòsile
ù ruhu. Sàdã se r¡ho izjedná~ilo. Ù ruhu dònose därove: kò{ulje,
~evŸme, pe{kíre, ~òrape, sväkom po bo{~àluk. Tô se svå zamòtã i
d£`ï u sahári. Od rànijë su ì{le saháre. Nêjmã dànas sahárï. Dànas
nösë käu~e.
Kad se prösï mlâda, dôjdü dvá-trï ~övjeku i š{}ü je. Måne
je Hálida ùkrala. Njêni se mälo ljûtë pa se pösli pòmïre. Óvde
na sèlu se zbog cûrã potú~ü. Bölje se ispròsiti nego da të ukrádü.
(Pokoj)
295
Asim Peco: Knjiga IV
[to se zòve Stijéna? Imã njåkakvo kàmënje kud vòda šdë.
Gör vi{e dòma. Ona tè~e vâmo ispo Stijénë. Njåkada su tû bíli
G¥ci. Pa öndã dò{li Tûrci. U nãs je pêstõ n¡mërã. Ova je d`ámija
nâjstarijã ù Krajini. Möre bšti da je nàpravïta ka su Tûrci pråuzëli
vlâst. Pòpravljãta je. Prozòri}i su mâlï. [}åli su da je preurè|ujü.
A nè trebã. Opraviti je möre{.
Imãmo mî i lípë zèmljë. Kako |e. O{lo je dösta národa. Jèdan
je prödõ ösam d¡lümã za trínes milijónã. Nè {}edne nškom nš{ta
däti. Päre såbi. I ona tô znâ. Môj b¥te, znâ ji bròjit böljë nego jâ.
Häj òvõm }åstom, lîvo. Nä stanicu }e{ dó}i, sämo }åstõm.
Óvdi su bíle sämo trî k¡}e. Jâ tô mògu pântit. U StŒéni je bílo
mälo kû}ã. Ondã se pö~ëlo gráditi. Nämãh ¡z }estu.
Jâ smo ì jõn stàrijï. Túdika je tô mòje. Imãm nä dvã mšsta.
Imajü i ¡ Polju. Mî bi {}åli jö{. Al se nè more. @èna mu ¡mrïla.
Óvdikãrke je tàkõ.
Kräjina je òd Otokë ùz Unu na Bìhã}, Ìza~i} u Ra{tèla,
Cètingrãd, Vålkã Klàdü{a, Bòsãnskã Bôjna, Vålikã Glìnica, V¥nogrã~, B¡`ïm, ²toka.
Mî ìmãmo òvã imèna: Húse, Háse, Ísmo; Bajráme, Ají{e,
Fáte, Fatíme, \úlse, Góspe, Méjro.
Dâj mi tâj {èker, da za{è}erïm kàfu. Jâ sâm såbi ovŸ{em nà
svõm hàrmanu. Nêjmãmo sjåmena, a tråbã tríjes do ~etères vrî}ã
sšmena. Säd tô svå šdë na sìjã~. Óvdikãrke säd nêjmã kónjã. Mälo.
Sväk hö}e da râdï u kàkvõm preduzé}u.
Né}e bòme, ljå, làhko. Né}e, ljå. Kod njegárke je bíla.
On je ùbio Osmana na Dùbokï Dòlovi, en goríkãrke. Bílo je
t¡~ë u Dòlovi. Onom }åstõm se šdë do njegáke.
(Stijena)
Jâ sam rö|en óvde, ù Vakufu. Bšjo sam u Amèriki. Tämo
sam rádijo ~etères š pët gödïnã. Ståkõ sam i právo na pémziju.
Pémzija je kòlikã ti i pláta. Zákon tàkï. Möre i o tríjes gödina ka
296
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Tekstovi
si bölestan. Tämo sam se i o`ènijo. Nè mere{ brèz pãso{a. Ìmãm
`ènu i djåcu. I njï sam dòvõ. Möre se `ívsti. Pönijo sam i ötuda
{to se mòglo. Njên je ¡jãk òstõ. Pòslõ sam ì njemu sve {to tråbã.
Sîn mi je rö|en u Amèriki. Nšje }åo nì õn òstati. On i Nìhãd
su ò{li u Bìhã}. Tämo se môrã ráoditi. Preko zákona tåbi nêjmã
m¥dniti. Nàu~ijo sam i ìnglëski. Bšjo sam i u polìciji. Vèlï måni
ònãj starì{ina: Bi li vî p¡cali nà ovõ? Pö{to bi p¡cõ?
On måni ~êsto dôjde. Dôjdu mi ì drugï. Imã i se jšsti i pšti.
Möre se `ívsti. A nâjpri~e bi bílo da se tô nàpravï. Nè meremo
dòbit zájam. A, môj Mêho, övdãle nè mere `èljëznica š}.
Na PŸkosi su òni nàpravili ònü kúlu. Eno je i dànas tämo,
na PŸkosi. Sa PŸkõsã se šdë pösli na Bûbanj. Tämo je bšjo {ànac.
Razùmï{ tî måne. ²tãle se möre göri, preko Stinjánï.
Ovo ti je s¥ce Kräjine. Nè more bšti krajì{nijë. Bílo je i óvde
svä{ta. Nísmo nì mï svéci. ^ùjë{ tî, bräte. Ne pí{i nšgdi. Tô su
dìvijï národ. Jâ se i vî svädïmo, na prímer. Ak }emo {äkama,
öndã }emo {äkama. Jerbo zä{to? Ko je rö|en óvde, ôn tõ sve
znâ. Evo ì jõn möre posvidò~it. Jâ ì sadã dvâ mšsëca râdïm, a
`ìvot sam pròvõ u rûdnicima. Tämo se i o`ènijo. Bò`jã sudbìna.
Nšje mi rû`no. Dönijo sam i nå{to pârã. Dölãrã. Kako je tämo, nè
more všrovat ko nšje prò{õ. Burázere môj! Tämo je kö{ta bíla pêt
dölãrã. I óvde ko hö}e da râdï, möre ìmat. Sväkome je dáto da
râdï ko hö}e. Hàjde ráodi pa }e{ ìmati. Râdï se i nèdiljõm. Tô ti se
vš{ë pî{ë. Ako tî ne bi }šo, nš{ta. Ako bi }åo, dòbro.
Nêmã zvšrãdi. Häni mälo. Lš{no ga znâm. Bíli smo na
Krpátïma ~ètiri mšsëca. Svå je bílo prìgrãdito. On je jákï. Dåset
H¡skï se nè bi bòjõ.
(Kulen-Vakuf)
Ljûdi, jâ nè bi mögõ rå} zä{to se zòvü Òrljãni. Slu{ávõ sam
od stàrijï ljúdï da su bíli nåkï {ehíti. A Sokólac je dòbio šme po
nåkõj Sóki, razùmï{ tï, pò njõjzi se prözvõ, po njêzinõm ìmenu.
297
Asim Peco: Knjiga IV
Môj òtac je bšjo u ràtu. Oni su nòsili päsove, trämbolõzs.
Nšje se ìmalo {tä jšsti. Jâ sam må}õ pöt pãs kämën. Bíla glâd
vèlka. Otac mi je prí~õ ka su ì{li na Zàvalje. Tråbalo je ú}i ¡
grãd båz krvi. Tråba ì}i nà vjeru. A {to su dvâ cära odrédila, tàko
môra bšt. Na prímer da se prô|ë kroz Bìhã}. Otac je råkõ: Dâjte
mi kònja. Kad všdïte mòje lèdenë krâke, öndã }ete pró}i. Tâj ti
nè vjeruje nš u {ta. O{li su nä{i tämo dje je tâj äerodrum. Sväkï
je bšjo näoru`ãn do zúbã. Imali su i trì{njevë tòpove, pa su bíli
näoru`ãni i sa mitraljézi, sa minobacá~i.
Jâ sam òca mälo zàpãmtijo. A övï stârï, òt{li su göri. Bö`e
im kùvet. Bšjo rânï säbah. Prî sùnca tråbã klänjati. Bíla je ònã
strà`a. Zóvnuli ì njegã.
On je kòmandovõ Cäzïnom, vládõ Cäzïnom. Dò}erala ga
je strã`a njègova. Ì{}ero ga is fòtelje, en nônndi. Bšjo je {ês
miséci tû. Pösli je òt{õ preko planínã, preko {ûmã. Bšo ränït,
pa je mórõ ì ranu prevíjat. I òtõ su mi prí~ali. Tê{ko sam to svå
zàpãmtijo. Uz rat je bílo tê{ko. Móralo se svä{ta ráodit. Prî neg
se pòjavi sûnce, na kòpãnje. Môrã se njå{to zarádt. Ja kòpãm u
bá{ti kad eto ti njåg. Ho{ mö} kòd mene? Mògu. Prš~ë je tvòje.
Dok tvòje okòpãmo, öndã mòje. Tråbã da mi ¡spë{ mälo `šta,
mälo kùruza. Tvòji su kùruzi. Tråbã sàmljet. Mlšni roâdë. Môrã
se òdnït ù mlin.
Jâ sam bšjo u Zemúnu. Nò}ili smo u jèdnõj baràki. Bà{ka
ònï zatvoreníkã. I öndãk, ljûdi, kâ`ë ònãj: Ko ìmã kò sebe nô`,
ko ìmã kò sebe brìjã~. Ràzumï{. Tråbã da prèdã. Ìnã~e, ùbi}ë ga.
Prìbi}ë ga. A òni kôlje nósaju.
[ta }u, mâjko mòja. Jâ ìmãm brštvu. Jâ ¡zmëm brštvu.
T¡rnem je u {ìpinu pòda. Ondã kâ`ë ònãj: Svš näpolje. ^im nas
je postròjio, ondã je òti{õ [áki}u. [áki} je na ~èlu. Nâjve}ï je.
I kâ`e mu: Izá}i tî, vâmo. Izã|e ôn. Kâ`ë ònãj: Komë si òvõ
skšnijo? Màntil ònãj, ljåtnï, pròljetnï màntil. [áki} kâ`ë: Nísam
298
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Tekstovi
nškome. Tô je mòje. Kako nísi? \e si òvõ skšnijo, mâjku ti tvòju
bàndïtskü. Vèlï ònãj. Sàgni se. On se sägnü. Kâ`ë: Zà prste se
ùfati. ^öjek se, znâ{, nâjboljë sägnë ka se zà prste nò`në ùfatï.
A jê! Kad ga ôn ¡darï. Bräte mšlï! On ga ¡darï po v¥h glávë.
A nè smï. Ovãj zapomágati. A nè smï. Za `ívu glâvu. ^¡t nè
smï{. Jo{ }e{ dòbit ako b¡dë{ zapomágõ. Jâ sam se ~úvõ të
bàtinë. Nâjprï tû. Nè smï{ nì gledati. Ondã nas je pomí{alo sà
onïm dr¡gïm. Nâs je dò{lo dvšsta i {ezdèsët. ^ìnï mi se. Sämo
{ezdèsët je òstalo `ívo. Onõ je svå pobijèno. Kôljom i iz pi{tólja.
Pa se jèdan pòtrefijo tû u Zemúnu. Ka se tõ Sàjmï{te ráodilo.
Jèdan måni kâ`e: Ovde ìmã kànãl. On je razgovárõ sa svòjïm
drugòvima, vàkõ, sà onï zatvoreníci. Imã kànãl krö zemlju. Tô
je záhodnï kànãl. Vödï u Sávu. Tô je ~¡o njåki, pa kázõ [vábi.
[vábo narédi, jädna ti mâjka, da se svš pòstrojïmo. Tû sam,
ljûdi, všdijo da ~öjek nè mere ùmrt, nè mere dú{a ìzã} bèz muke.
Narédio da se môrã stòjat na nògama. A jèdan nškãko nè mere.
Nè znãm ni kòjã je dôbã nö}i. Ugúra{e nas ù sobu. Kako je
ònõ pòpo|eno. Ko zátvor. Mi lè`ïmo. Hö}emo li se kad ìzvü}.
Sve nä`ujãno. Nè mere{ nà ovü strânu. St¡deno. Kad ono zvöna
zvêknü, jerbo ù naske je bílo zvöno. Zvòna tã ko crkvènã. Kad
ôn dùgmetom prètisnë, òno zvònï ko crkvènã, ali samo b¥zo.
Oni stäli na vráta, po dvòjica, i sväkï ìmã kòlac u rúci. A mî
}emo tùda. Nà onõ zbôrnõ mjåsto. Oni se nâjprije rasporédili da
ne ùmakne ko nà onã vráta, a da ga nšje ò{inõ. A ja svå cîljãm.
Glådãm svå ka }e ònãj spù{}at kòlac. Tô svå zújï ko kad `èna
tkäje. Oni pròlaze. Všdïm ja komàdi} kr¡a. Nèkom je ìspalo ìz
njedãra, ili, {ta jâ znâm. Ja pänëm po zèmlji. Läpi jâ ònãj kr¡.
Ne bi ga däo pa tàmãn dåsët kócõvã dòbijo.
Jâ sam ìza{õ ~ètres i ~ètvrtë. Bílo svå kôs i kö`a. Ko da se
sù{ica bòluje.
Jåo sam tämo i ònë tráove, ònog zêlja. Kà sam bšjo mâlï, ìmõ
sa snäu. Kad je brála zêlje, glådõ sam käko bîrã trâove. Tàkõ me
299
Asim Peco: Knjiga IV
zàinteresovalo. Znäo sam ako pöjë{ lobòdu, nê}e{ povráotiti, a
glâdno se pråvi{ë. I jâ ùberëm tráovu. Kad åto ti ònog stra`ára.
[to si tráovu måtõ ù d`ep? [tö }e ti tráova u d`èpu? Sàgni se, vèlï.
Dš`i se! Uh! Jâ bšde bjån i sätrãn sa cìpele. Znàju se svå trägovi
pò lë|i. Ùbi ôn måne. A vä{ï gödïnã je bšo.
(Orljani)
300
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II
ZAVR[NE NAPOMENE
[}akavski govori, uzeti kao cjelina, ~ine zasebnu govornu
skupinu u srpskohrvatskom dijalekatskom kompleksu. Kao {to
i struktura i-{}a govora pokazuje, {}akavizam, kao dijalekatski
fenomen, ~ini sastavni dio {to-dijalekta. Ne samo da njegova
savremena slika to potvr|uje, nego i cijela njegova evolucija
ima {tokavski karakter. I jo{ ne{to. Savremena slika ovih govora,
i ne samo na{ih, i-{}a govora, nego i onih posavskog i onih
isto~nobosanskog tipa, u tom svom razvojnom luku pokazuje vi{e
podudarnosti sa hercegova~kim govorima nego {to je to slu~aj sa
arhai~nijim ijekavskim (zetskim) odnosno ekavskim (resavskim)
govorima. Te njihove podudarnosti ogledaju se i u fonetici i u
morfologiji. Sve inovacije koje su se de{avale u ovim govorima
imale su novo{tokavska obilje`ja, {to nije slu~aj ni sa zetskim ni
sa resavskim govorima.
Istina, i-{}a govori ponekad, i ponekom svojom osobinom,
upu}uju na ~akavske govore, na bli`e odnose sa tim govorima.
To je ta~no. I to je shvatljivo. Polazi{na osnova je i i-{}a govorima, i ne samo njima, nego i svim drugim govorima u sklopu
srpskohrvatskog dijalekatskog kompleksa, ista. Prema tome,
osobine koje danas nalazimo u {}akavskim govorima, a koje
upu}uju na ~akavske govore, tj. koje nalazimo i u ~akavskim
govorima, makar one bile danas i tipi~no ~akavske, nekada su
bile, ili su mogle biti, zajedni~ke svim na{im dijalektima. Zbog
toga ja nisam sklon da u takvim osobinama tra`im nekada{nje
301
Asim Peco: Knjiga IV
~akavsko porijeklo ovih govora. Te osobine, ponavljam, samo
potvr|uju iskonsko zajedni{tvo na{ih dijalekata. A i u ovom opisu
zapadnobosanske {}akav{tine ~esto je istican usporeniji razvitak
{}akavskih govora u odnosu na {tokav{tinu hercegova~kog tipa.
S obzirom na sve to, mi bismo mogli u {}akavskim govorima
da posmatramo svojevrsne prelazne govore, govore koji ~ine
most izme|u tipi~nih {takavskih i tipi~nih ~akavskih govora. Da
takvih govora ima, i da se o njima ~esto pi{e u dijalektolo{koj
literaturi, to je odavno znano (v. o tome i kod mene u radu: Jedan
prelazni govor, Radovi, ANUBiH, i tamo navedenu literaturu).
[}akav{tina bi, prema tome, mogla da ~ini prelazni govorni tip,
da ~uva i poneku osobinu koja je danas tipi~no ~akavska, da
ima i svojih vlastitih rje{enja, kako u fonetici i morfologiji tako
i u akcentuaciji, i da ima osobina koje se smatraju tipi~no {tokavskim. Rije~ju, u strukturi {}akavskih govora imamo razli~itih
osobina i one bi govorile o karakteru same {}akav{tine, kao o
prelaznom govornom kompleksu izme|u tipi~ne {takav{tine i
tipi~ne ~akav{tine. Istina, takvih prelaznih govora na}i }e se i na
~akavskoj strani. Ali je i iz ovoga rada o i-{}a govorima zapadne
Bosne, a i o drugim {}a-govorima sasvim lako zaklju~iti da je
{}akav{tina odavno u orbiti {to-dijalekta i da slijedi evoluciju
njegovih najprogresivnijih govora.
Cijelo ovo razmatranje, isto tako, pokazuje i opravdanost
mi{ljenja da nema ~vrstih granica izme|u dijalekata i govora.
Postoje samo odredive granice rasprostiranja pojedinih izoglosa.
Njihovi areali ~esto ne idu skupa, ali je i tu lako pratiti njihove
snopove, a na osnovu gustine tih snopova mogu se odre|ivati
granice govora ili dijalekata.
Ja sam u cijelom ovom razmatranju ozbiljnu pa`nju poklanjao i pisanoj rije~i nastaloj na zapadnobosanskom tlu. To
je svjesno ra|eno. Ra|eno je, prvo, zato da se poka`e jezi~ki
kontinuitet. Taj kontinuitet je, u najve}em broju slu~ajeva, i
302
Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II – Zavr{ne napomene
pokazan. Ra|eno je ovo i zbog toga da se poka`e da Muslimani
ovoga podru~ja ~ine integralni dio srpskohrvatskog jezika, da su
i po svom porijeklu i po svojoj sada{njoj pripadnosti zna~ajna
karika u nizu srpskohrvatskih govora. Strani uticaji, kojih je,
svakako, bilo, podvrgavani su doma}em jezi~kom osje}anju.
Ako je neka strana osobina i poprimila {ire razmjere na ovom tlu,
ona se, ipak, uklapala u ve} postoje}e dijelove na{e gramati~ke
strukture. Ti strani uticaji nisu remetili postoje}i gramati~ki sklad,
nisu unosili ne{to {to bi odudaralo od cjelokupne na{e gramati~ke
strukture. To vrijedi i za glasovni sistem, i za oblike, i za akcenat.
Tih uticaja je bilo, oni su jo{ i danas lako prepoznatljivi, ali ne
kao zaseban sistem, nego kao zasebna rje{enja pojedinih pitanja u
krugu iste gramati~ke kategorije. Takvi bi bili, recimo, akcenatski
tipovi Ásim-Ásima prema rasprostranjenijem tipu Ásim-Asìma.
Ali i onaj prvi tip, makar se i javio pod uticajem tu|e prozodijske
komponente, na{ao je oslonac u doma}em leksi~kom fondu, u
doma}oj onomastici, up. na{e Mìlan-Mìlana, ¯van-¯vana, Jòvan-Jòvana. Isti akcenat u oba imena. Morfolo{ko obilje`je je
tu diferencijalni znak mu{kog i `enskog roda. I tako redovno.
Svuda se strana osobina, ako se usvajala, oslanjala na doma}e
osobine toga tipa. Doma}a svijest je i tu bila posrednik i glavni
regulator.
Mi bismo, na kraju, mogli ne{to re}i i o sudbini {}akav{tine,
i ne samo na{e, nego i {}akav{tine kao dijalektolo{kog fenomena.
Ma koliko {}akav{tina bila dijalektolo{ki samosvojna, ma koliko
ona imala svojih zna~ajki, ona je u naglom povla~enju. I ona, kao
i svi drugi dijalekatski tipovi koje ne podr`ava jezi~ki standard,
izlo`ena je stalnom i naglom uzmicanju. Jezi~ki standard nemilosrdno potiskuje sve ono {to se ne uklapa u njegove norme.
Istina, taj proces, proces potiskivanja dijalekatskih osobina, ne ide
tako brzo, i ne u svim osobinama i u svim govorima podjednako
brzo, ali ipak ide. Vrijeme u kome mi `ivimo nudi nam jo{ uvi303
Asim Peco: Knjiga IV
jek i poneki {}akavizam i poneki arhai~niji akcenat u krugu
ovih govora. Nisam siguran da }e se takvo stanje o~uvati i za
generacije koje dolaze iza nas. Ali, to nije samo na{a osobina, niti
je to karakteristi~no samo za {}a-govore. Te pojave su istorijska
nu`nost. A na nama je da za budu}a pokoljenja sa~uvamo {to vi{e
pisanog, a po mogu}nosti i snimljenog materijala do koga se jo{
uvijek mo`e do}i. Upravo zbog toga ja sam i ovdje dao ne{to vi{e
tekstova. Oni }e, mo`da, nekada, i nekome, biti od koristi.
304
Asim Peco
Izabrana djela I–VI
Knjiga IV: Ikavsko{}akavski govori zapadne Bosne II
Korektura:
Almedina Alispahi}
Niaza Imamovi}
Tehni~ka priprema i dizajn:
Fatima Zimi}
[tampa:
Bemust
Tira`:
300
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
811.163.4*3'282.3(497.6-15)
PECO, Asim
Ikavskošćakavski govori zapadne Bosne. Dio 2,
Akcenti, oblici, tekstovi / Asim Peco. - Sarajevo
: Bosansko filološko društvo : Akademija nauka
i umjetnosti BiH, 2007. - 304 str. ; 21 cm. (Izabrana djela / Asim Peco ; knj. 4)
Bibliografija i bilješke uz tekst
ISBN 978-9958-9309-1-1
COBISS.BH-ID 15816966

“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 62/11

Dragi građani Bosne i Hercegovine, Poštovani

Ovdje - Varaždinska biskupija

dalje - Svjetski Savez Dijaspore Bosne i Hercegovine

behar 97

Béla Hamvas

O Romima

Psihologija komuniciranja

ovdje - Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne

U SLUŽBI MALOGA ISUSA - Služavke Malog Isusa