behar 97

ÂSOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA
GODINA XIX
2010.
BROJ 97
CIJENA 40 KN
BEHAR
z
z
z
z
Najljep{e orijentalne pri~e
Indijske Afganistanske Perzijske Arapske Turske Sefardske Bo{nja~ke
Ilustrirala Melita Kraus
BEHAR
BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za
kulturu i dru{tvena pitanja
SADR@AJ
Nakladnik:
Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske
PREPOROD
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
Glavni i odgovorni urednik:
Sead BEGOVI]
Izvr{ni urednik:
Filip Mursel BEGOVI]
Uredni{tvo:
Ibrahim KAJAN, Senad NANI], Ervin JAHI],
Sena KULENOVI], Azra ABAD@I] NAVAEY
Rukopisi i fotografije se ne vra}aju
Adresa:
BEHAR
KDBH “Preporod”
Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska
Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635
e-mail: [email protected]
[email protected]
web: www.kdbhpreporod.hr
Indijske Afganistanske
Perzijske Arapske
Turske Sefardske Bo{nja~ke
Ilustrirala Melita Kraus
Sead Begovi}
Ostvarenje tzv. dje~jih èlja:
O porijeklu vrste ili o definiciji kratke pri~e
Rije~ urednika
3
Filip Mursel Begovi}
Erotika neutaène ljubavne ~e`nje
Predgovor
4
Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,
godi{nja pretplata 100 kn
Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,
godi{nja pretplata 20 KM.
Kunski ìro-ra~un:
1101441490
ZABA 2360000-1
Devizni ìro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X:
703000-2
280-3
3755185
(S naznakom: Preporod, za Behar)
Grafi~ki dizajn i prijelom: Selma Kukavica
Grafi~ki dizajn i prijelom:
Selma
KUKAVICA
Hitra
produkcija knjiga d.o.o.,
Tisak:
Sveta Nedjelja
Tisak:
Tiskano uz financijsku potporu iz dràvnog
prora~una Republike Hrvatske putem Savjeta
za nacionalne manjine Republike Hrvatske.
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
Indijske pri~e
7
Afganistanske pri~e
25
Perzijske pri~e
33
Arapske pri~e
43
Turske pri~e
61
Sefardske pri~e
71
Bo{nja~ke pri~e
79
ISSN 1330-5182
Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu
nu`no i stavovi uredni{tva.
2
Naslovna strana: Ilustrirala Melita Kraus
BEHAR 97
RIJE^ UREDNIKA
Ostvarenje tzv. dje~jih èlja:
O porijeklu vrste ili o definiciji kratke pri~e
Ohrabreni ~injenicom da je "Behar"
broj 83-84 iz 2007. godine ve} objavio prilog pod naslovom "Pri~e iz ~arobne torbe", odnosno, "Arapske {aljive pripovijetke i basne", koje je s arapskog preveo Besim Korkut, i koje su
nai{le na vi{e nego odli~an prijem kod
redovitih ~italaca "Behara", odlu~ili
smo se za tematski broj u kojem predstavljamo pro{ireni izbor pri~a sa sli~nim, prete`no muslimansko obi~ajnim
i anegdotalnim pripovjeda~kim koloritom i tematsko motivskom kulturnom
okomicom i mudro{}u, europskih i orijentalnih naroda: Indije, Afganistana, Perzije, arapskih zemalja, Turske, ìdovskog naroda (Sefarda) i Bo{njaka. I
ovaj put, pri~e je ilustrirala na{a suradnica ìdovskog podrijetla i nemjerljivo {irokog svjetonazorskog pogleda Melita Kraus. Podsjetimo, njoj su upravo takve i sli~ne pri~e, svojedobno, za ìvota u Sarajevu, odredile kakvo}u
djetinjstva te ih je, pra}ena unutra{njim nalogom, samoinicijativno ilustrirala, a nama to nije promaklo.
Pod pojmom pri~a podrazumijevamo i one prozne vrste
koje grani~e s bajkom, zatim one koje su prepoznate kao
basne, mikro pri~e ili minimalne pri~e (primjerice one o
Nasrudin - hodì) i pri~e koje svojim zna~ajkama vr{e jedinstven dojam na ~itaoca upravo svojom kontroliranom
fabulom. I {to je va`no, kratka pri~a ima tendenciju da poput anegdote koncentrira svoju teìnu na zavr{etku, na
krajnjoj neo~ekivanosti zavr{nog obrata uslijed svega
onoga {to joj je prethodilo.
Basna kao usmena tvorevina ukazuje na animisti~ki i animalisti~ki pogled na svijet te personificira pojave ìve i neìve prirode u to~kama gdje se moè poistovjetiti ~ovjek i
ìvotinjski svijet. To su uglavnom pri~e iz kojih bi trebalo
izvu}i pouku primjenjivu u svakodnevnom ìvotu. Dakle,
iz logi~nih inscenacija izvla~i se implicitna i eksplicitna po-
BEHAR 97
uka. To dobro ilustrira indijska basna o
lavu i volu koja izvanredno suprotstavlja shemu uobraènog i samozadovoljnog silnika lava - prepla{enom, poniznom, dobro}udnom i pametnom volu.
Basna kao da nam oporu~no ostavlja
generacijama prikupljeno iskustvo neposredno crpljeno iz ìvota. U basni nas
privla~e uzro~no posljedi~ne situacije izme|u lukavih, pla{ljivih, podani~ki po{tenih i krvolo~nih. Naravno da takvih
pri~a ima i u bo{nja~koj usmenoj narodnoj knjièvnosti, ali smo se mi odlu~ili za moderne i provjerene pripovjeda~e Edhema Mulabdi}a, ]amila Sijari}a i Hamzu Humu,
koji su se koristili sli~nom poetikom kratke pri~e, zagrabiv{i u narodnu predaju. Ovi na{i ugledni pisci koristili su
karakteristike bajke: ne~uveni doga|aj, neo~ekivani obrat
i plasti~no oblikovane likove.
@anr (genre) kratke pri~e koristi i narativne elemente
bajke, a to podrazumijeva artikulaciju fikcijskih obilje`ja.
Bitna joj je odrednica epska fantazija, sretan zavr{etak,
~udesno i ~arobno, blistave slike pune zna~enja, i {to je
va`no ista}i: ostvarenje takozvanih dje~jih èlja. Bajkoviti uresi prepuni su pradoìvljaja romantike gdje je cijeli
svijet prepun ~uda, ali i slika iz zagrobnog ìvota kao i
putovanja na drugi svijet.
Nadamo se da }e ove pri~e, koje su samo kap u moru bogate ba{tine zastupljenih naroda, zaokupiti ~itala~ku
pa`nju izvanrednim doìvljajima, za~udnom zanimljivo{}u opisa, ìvotnom mudro{}u pripovijedanja i ponekad
prikazom cjeline dru{tvenog ìvota koji nas privla~e kao
"prava stvarnost". Jedno je sigurno, neupitni su i uvjerljivi karakteri njihove radnje kao i u~inak te radnje i njenog povoda. Na kraju ne zaboravimo i ~uvstveni efekt,
stoga - ~itajte!
Sead Begovi}
3
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
PREDGOVOR
Erotika neutaène ljubavne ~e`nje
Filip Mursel Begovi}
Orijentalna knjièvnost je u pro{losti, bez sumnje, bila na visokoj
umjetni~koj razini, a po opsegu nekoliko puta ve}a od cjelokupne europske knjièvnosti Srednjega vijeka. Orijent je, u to doba,
svojim visokim znanstvenim i kulturnim pregnu}ima bio kudikamo napredniji od evropskih zemalja. Posve je razumljivo da je
sve ono {to je lijepo, korisno i zanimljivo, lako prelazilo i prelijevalo se putem usmene predaje i prijevodne knjièvnosti iz jedne
zemlje u drugu, iz naroda u narod. Jasno je da je zamr{ene
putove narodnih pri~a, legendi i bajki, te{ko pratiti, ali u ovom
broju ~asopisa, posve}enom najljep{im orijentalnim pri~ama, mi
smo poku{ali dati neku vrst razvojne linije - od Indije do Bosne i
Hercegovine. Naravno da se ta razvojna linija ne mora nu`no
primje}ivati na samom tekstu i da je naslov „najljep{e“ tek u svojstvu epiteta koji privla~i pozornost. Naime, rije~ je o tek malom
broju pripovjednog blaga iz bogate riznice Orijenta. Poku{ali smo
tek okvirno predstaviti osnovne zna~ajke, sadrìnu i ljepotu proznih umotvorina orijentalne knjièvnosti koja je nesumnjivo utjecala na knjièvnost Zapada. Me|u zna~ajkama vremena u kojima
su pri~e nastajale izraèna je i vidljiva religiozna obojenost, koja
je nekada imala pove}ani utjecaj na sve ~ovjekove djelatnosti. U
gotovo svim pri~ama nagla{ena je vjera u Boga, Tvorca svijeta, i
arhetipsku misao o sudbini kao neminovnosti.
Arapi imaju veliki broj zbornika narodnih pri~a. Neki od njih su
{tampani, a ve}i broj se ~uva u rukopisima. Naro~ito je poznata
zbirka pri~a Kelile ve Dimne (Kelila i Dimna), u biti zbornik staroindijskih pri~a, koje je sa pehlevijskog preveo na arapski
Perzijanac Abdulah ibn el-Mukaffa (preselio na ahiret 756.
godine). Svakako je najpoznatiji glasoviti i opse`ni zbornik arapskih pri~a pod nazivom Tisu}u i jedna no}. U znanosti prevladava mi{ljenje da jezgru te zbirke ~ini perzijska zbirka Hezar efsane
(Tisu}u pri~a), kojoj je opet izvor u indijskoj knjièvnosti. Naàlost, ta je zbirka davno izgubljena te se ne zna to~no u kolikoj
mjeri se te pri~e oslanjaju na pripovijednu indijsku knjièvnost i
koliko su utjecale na arapski zbornik 1001 no}. Jo{ u 6. st. nove
ere sa staroindijskog je na perzijski prevedena Pancatantra (Petoknji`je), zatim na arapski pa na druge jezike. Rije~ je o najpoznatijem djelu stare indijske proze i vrhunskom ostvarenju stare
sanskrtske knjièvnosti koji vjerojatno datira iz 3. st. nove ere.
Skladna i rafinirana pripovijedna tvorevina zarana je po~ela, kroz
mnogobrojne prerade, dorade i prekrajanja i kroz prijevode prijevoda, poprimati oblik pu~ke knjige, pa je takva stala prodirati
na Zapad jo{ u 12 stolje}u, posredstvom arapskih i perzijskih prijevoda. Pancatantra zauzima va`no mjesto u kulturi Zapada, ne
samo zato {to je obogatila europske knjièvnosti novim motivima i pri~ama, ve} i zbog toga {to se, pojaviv{i se u vrijeme
za~etaka mnogih od njih, aktivno sudjelovala i u oblikovanju njihovog knjièvnog izraza. Prvi prijevod datira iz 6. st. nove ere i
preveden je s perzijskog na arapski pod nazivom Kelile ve Dimne.
4
Upravo taj arapski prijevod, koji se do danas sa~uvao, bio je put
kojim je Pancatantra u{la u evropsku knjièvnost. Zanimljivo jest
da je prvo preveden na gr~ki, a preko tog jezika u{ao je u staru
srpsku knjièvnost pod nazivom Stefanit i Ihnilat. Ta zbirka javlja se u bizantinskoj knjièvnosti u 11. st., a u srpskoj ve} u 13
st. Drugi naslov Stare indijske pri~e pojavio se u 1953. godine i
preveo ga je Besim Korkut s arapskog jezika. Dio tog prijevoda
predstavljen je u ovom izboru.
[to se ti~e Afganistanskih pri~a prezentiranim u ovom izboru,
one vjerojatno datiraju iz 13. stolje}a i, bez obzira na nacionalne
osobitosti, svoje stilske uzore vidljivo nalaze u indijskoj, perzijskoj, ali i arapskoj tradiciji. îtaoca }e za~uditi da je narod s toliko
mu~nom pro{lo{}u i sada{njo{}u u svojim pri~ama njeàn, plemenit i liri~an. Afganistanci, o~ito je iz ovih pri~a, svjedo~e svoju
herojsku, pjesni~ku pro{lost, kao izraz svoga bogatog duha. Taj
duh se nije pokolebao ni danas, iako povijest nije bila pravedna
prema zemlji koja se nalazila na granici dva svijeta. Naime, pohlepni pogledi osvaja~a neprestano su bili upereni prema tom
„klju~u vratnica Indije“. Osnovna pouka ovih ljubavnih pri~a je
da dobro i pravda uvijek pobje|uju, a zlo, ma koliko sna`no bilo,
uvijek biva ka`njeno. Za nadati se da }e po tom pou~ku afganistanski narod do~ekati bolja i svjetlija vremena.
Nakon arapskog osvajanja Perzije u 7. i 8. stolje}u nove ere Perzijanci ulaze u krug nove islamske knjièvnosti koja se tek
po~ela formirati. U 9. stolje}u javljaju se knjièvnici koji pi{u
novim perzijskim jezikom te su upravo oni postali veliki doprinos svjetskoj knjièvnosti. Najve}i broj perzijskih pri~a u ovom
kra}em izboru iz pera je Mustafe Muslihudina Sadija iz [iraza tj.
njegovog \ulistana, a odlikuju se filozofsko-pou~nim karakterom. [to se ti~e izbora iz turskih pri~a posebno mjesto u toj
knjièvnosti zauzimaju kratke, {aljive pri~e, kojih Turci imaju u
obilju. Dodu{e veliki broj tih pri~a je nastao pod arapskim i perzijskim utjecajima, ali su se one do danas o~uvale u specifi~no
turskom folklornom duhu. Jedan od najupe~atljivijih likova iz
turskih {aljivih pri~a upravo je popularni Nasrudin-hodà. Narodna tradicija tvrdi da je ìvio u doba sultana Bajezida i velikog
azijskog osvaja~a Timurlenka (prijelaz 14. na 15. stolje}e) u
Ak{ehinru gdje se ~uva i njegovo turbe. Prvi prijevod Nasrudinhodìnih {ala na na{ jezik datira iz 1892. i preveo ih je Edhem
Mulabdi} u svojoj zbirci Rukovijet {ala. Kasnije su izlazile u
Novom Beharu. Pri~e objavljene u ovom izboru potje~u iz Zbornika stanovitog Husejna koji sadrì 400 anegdota i 80 ilustracija, a autoru su pristizale iz raznih dijelova Turske. Pri~e o Nasrudinu-hodì omiljene su i u Bosni i Hercegovini, a jedan od
razloga, mimo njihove privla~ne snage, jesu vi{estoljetne veze
bo{nja~kog naroda s Turcima.
Sasvim neslu~ajno su u ovom izboru svoje mjesto na{le i sefardske pri~e suvremenog autora, sefardskog rabina Eliezara
BEHAR 97
EROTIKA NEUTA@ENE LJUBAVNE Ê@NJE
Papa rodom iz BiH. Sefardske pri~e, objavljene u ovom izboru,
pojedina~no su izlazile u sarajevskim Danima, u redovnoj dvonedeljnoj rubrici Sa zida pla~a, tokom 1998. i 1999. godine.
Rije~ je o pri~ama iz starine, koje je autor bri`ljivo sakupljao i
reinterpretirao. Budu}i da je rije~ o jednom nadasve zanimljivom kulturnom naslje|u, naime, sefardski jevreji su nakon
progona iz [panjolske svoje uto~i{te na{li u BiH, posve je
logi~no da i ove pri~e na|u svoje mjesto u naljep{im orijentalnim pri~ama - jer, iako pisane od suvremenog autora, obiluju
toplim, slikovitim i pou~nim tradicijskim predlo{cima koje
svoje upori{te nalaze u judaizmu i sefardskoj kulturi u BiH.
Bo{nja~ke pri~e, odnosno bosanske, koje se nalaze na kraju izbora, proizi{le su iz bogate orijentalne kulture te su autenti~ni
prikaz jedne stare i iz dana{nje perspektive neponovljive Bosne.
Posebno raduje {to je svoje mjesto na{la i pri~a Bajram Edhema
Mulabdi}a, jednog od utemeljitelja prvog Behara koji je izlazio
po~etkom pro{log stolje}a. Njegove pri~e ~uvaju toplu atmosferu
harmoni~nijeg svijeta zasnovanog na tradicionalnim vrijednostima. U pri~i Bajram, nesre}a koja se nadvila nad glavne junake
rasplinjuje se posredstvom moralne principijelnosti i vjerskih
uvjerenja. Pri~a ]amila Sijari}a Hasan, sin Huseinov donosi nam
sugestivnu snagu pri~anja i ~ovjekove potrebe za pri~anjem pri~a
koja na koncu postaje uvjerljivija od same svakodnevice. Upravo
}e ova pri~a biti paradigmati~na za ~itav izbor kojega donosi ovaj
broj Behara - upravo zbog prepoznatljive poetike govora kojim
se, ba{ kao i u simbolici Tisu}u i jedne no}i, odga|a ponekad
nepodno{ljivo suo~avanje sa stvarno{}u tj. odga|a se svijest o
neminovnoj prolaznosti ìvota. Jedna od najljep{ih bo{nja~kih
pripovijetki je Sevdalijina ljubav, autora Hamze Hume. Osim {to
nam ta pri~a naprosto uprizoruje zavodljivu poeti~nost ljeta u
Hercegovini, na trenutke autor uspijeva u ~itatelja probuditi i
~ulo mirisa - dakle, jedan sasvim sugestivno olfaktivni pripovjeda~ki postupak. Posvema ovu pri~u karakterizira zavodljiva
snaga a{ikovanja koja snagu crpi iz bogate tradicije bosanskih
sevdalinki. Za razliku od fatalnih ljubavi iz starijih orijentalnih
pri~a - ovdje se osje}a i nostalgi~ni pjev neutaène ljubavne ~e`nje jednog bo{nja~kog a{iklije (bekrije) i njegove drage.
Isku{enja koja glavni junak mora savladati da bi do{ao do svoje
izabranice, i da bi ona na{la njega, jedva da su minula, a ve}
nova ~ekaju. U orijentalnim pri~ama koje donosi Behar nije
samo rije~ o nadilaènju prepreka koje postavljaju neprijateljske
sile, savladavanju opasnosti, probijanju velova tajni, koji su se
postavili izme|u ljubavnika, jer, javljaju se razne dru{tvene i
porodi~ne te{ko}e te uvjetovanosti. Eroti~no je dano tek u
naslutu i budi radoznalost u ~itatelja tj. nema eksplicitnog opisivanja intimnog susreta i ~ulni dodir je prepu{ten ma{ti ~itatelja. Tuma~i ovih pri~a su s pravom postavili zabranu za ~itatelja
da ulazi u prostor intime dvoje ljubavnika i takvo tuma~enje je
potpuno ispravno i - ima li intimnijeg mjesta od odaje u kojem
se vr{i magijski ~in ljubavi. Tu je i razlika izme|u orijentalnih
opisa ljubavi i onih suvremenih zapadnja~kih prikaza gdje je
erotika svedena na gimnastiku, potpuno razgoli}avanje i razotkrivanje. Treba re}i da je u ovim pri~ama erotiziran i pejza`, te
se sjedinjenje ~ovjeka i prirode uobli~uje u neku vrstu tajanstvenog govora o jedinstvu svega stvorenog. Ono {to je skriveno, upravo je najprivla~nije i gura ~ovjeka da krene u pus-
BEHAR 97
tolovinu - kroz doìvljaj ma{te u potragu za saznanjem, a kasnije ga, upravo zbog pretpostavke da je intima posve}en prostor, sprje~ava da dospije do stvarnosti.
Kada bi ove pri~e otkrile svoje tajne postale bi tek goli dio
svakodnevnog, takva vrsta radoznalosti i nametljivosti uni{tila bi
~udesnu ali nevi~nu eroti~nost ovih pri~a. Ve} od prvog trenutaka ljubavnici su jedno drugome rekli sve {to je bitno, a neposredni, istinski dodir je uspostavljen pogledima i tajanstvenim spajanjem ruku. Razumije se i neophodno je da, èna u orijentalnim
pri~ama, pokrivena mahramom i feredòm, ~ije su o~i o~aravaju}e, na koncu, svome dragome otkrije lice. @ena, do tada apstraktni simbol èlje, tim pokretom otkrivanja punim povjerenja,
kao izrazom pristanka i popu{tanja, pretvara se u jedinstvenu
ènu, onu koju ni jedna druga ne moè zamijeniti. Isti princip
otkrivamo i u opisima prirode. Ovdje je rije~ o fatalnim ljubavima, koje se ostvaruju ve} u prvim susretima. Ljubavnici se odmah
prepoznaju kao su|eni jedno drugome. Planula je strast, po svojoj èstini usporediva s udarom groma. I tada po~inju pri~e o
ljubavnim ~udima, jer tuma~i ovih pri~a ne smiju dopustiti da
razum ubaci zloslutnu sumnju. Ljubavnici strepe da }e biti `rtve
neke opsjene i nisu im dovoljni tek o~iti dokazi, oni su u stalnoj
potrazi za neobi~nim doga|ajima koji }e u~vrstiti njihova
ljubavni~ka uvjerenja. U prvim trenutcima svog strasnog i sudbonosnog susreta, oba ljubavnika ìve u takvom stanju osje}ajne
napetosti da nema èlje koju izraàvaju, a da je odmah doga|aji
ne ispune preko svakog o~ekivanja. Rekli bismo da sru{eni zid
nije imao vremena da se ponovo podigne i da se veza me|u
ljubavnicima ne prekida ni kada su razdvojeni jedno od drugog.
Dolazi do posvema neobi~nog suu~esni{tva izme|u potrebe srca,
razvoja doga|aja i prirodnih zakona za koje po~esto pogre{no
mislimo da su mehani~ki (bez upletanja Vi{e sile), ravnodu{ni i
bezimeni. Naravno, to nije i ne}e biti tako.
O~ito je da interes za Orijentom itekako postoji, odnedavno
poja~an raznim turskim sapunicama koje su preplavile hrvatske
televizije, ali je jednako zbunjuju}e da je zaista mali broj recentnih prijevoda. To je prije svega nasu{na potreba trì{ta, jer, iz
ponude onoga {to zovemo najljep{e pri~e ili bajke za djecu
odavno se ponavlja jedna te ista izdava~ka matrica. Upravo zato
su prijevodi orijentalnih pri~a (s arapskog i perzijskog) Besima
Korkuta, Alije Bejti}a i [a}ira Sikiri}a, ura|eni polovinom pro{log
stolje}a, zanimljivi i kao reizdanja potrebna trì{tu. Treba spomenuti i prijevode koje su uradili srpski prevodioci, poput onog
uvr{tenog u ovaj broj prevoditeljice s ruskog Milene Magli} Jovanovi} (afganistanske pri~e). Me|utim, prijevodi s ruskog na
srpski pate od vi{ka nepoznavanja obi~ajnosti i vjerske specifi~nosti orijentalnih kultura. Mogli bi re}i da je posrijedi i nerazumijevanje kulture ali i moèbitno krivo tuma~enje kulturolo{kih
znakova. Razumijevanje teksta uvelike se razlikuje u onih prevoditelja koji su sami ba{tinici orijentalnih kultura i prevode
direktno s izvornika. Gre{ke tada ne postoje ili su minimalne (one
stilske i leksi~ke) te se ne moè dogoditi da, iako nenamjerno,
neka autenti~na i napredna kultura doìvi svoje kvalitativno srozavanje i krivo tuma~enje. U tom smislu uredni{tvo je interveniralo u prijevod afganistanskih pri~a i u~inilo znatne redaktorske
promijene, koje nisu promijenile smisao u prijevodu, ali su ga,
vjerujemo, koliko-toliko pribliìle izvorniku.
5
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
6
BEHAR 97
INDIJSKE PRIÊ
Indijske pri~e
S arapskog preveo Besim Korkut
UVOD
avno nekada ìvio je u dalekoj zemlji Indiji
car, po imenu Dep{elim. Vladao je ogromnom dràvom, bio je veoma mo}an i bogat
pa se zbog toga osilio. Po~eo je tiranizirati
svoje podanike, zlostavljati ih i ~initi im nasilje preko svake mjere. Ukoliko je njegova mo} rasla, utoliko
je bivao nesnosniji. U doba cara Dep{elima ìvio je neki mudrac, zvani Bejdeba, veoma pametan i ~estit ~ovjek, koga su
mnogo uvaàvali i priznavali, i ~ija se rije~ slu{ala. Vidjev{i
kakav zulum ~ini svojim podanicima car Dep{elim, mudrac
Bejdeba odlu~i da ga odvrati od toga i da ga vrati na put
pravde i ~ovje~nosti. Smisliv{i dobro {ta }e i kako }e, mudrac
Bejdeba odlu~i da jednog dana po|e caru Dep{elimu. Odre|enog dana on obu~e svoje sukneno odijelo, kakvo su u ono
doba nosili mudraci, i po|e ka carskoj kapiji.
D
- @elim da posjetim cara zbog jednog savjeta - re~e
mudrac Bejdeba, kada stiè na carsku kapiju, dvoraninu
koji je odobravao ulazak kod cara.
Dvoranin odmah u|e kod cara i re~e mu:
- Na kapiji ~eka neki ~ovjek, po imenu mudrac Bejdeba, pa veli da bi èlio posjetiti cara zbog jednog savjeta.
Car odmah naredi da se Bejdeba uvede. Kada Bejdeba
u|e kod cara, stade pred njega, najprije mu se pokloni, pa
onda pade pred njega ni~ice na zemlju, a zatim se {ute}i
podiè. Caru Dep{elimu bi ~udno za{to Bejdeba {uti pa mu
re~e:
- Iako su carevi prvi u svome carstvu, ipak su mudraci
ispred njih. Mudracima nisu potrebni carevi ba{ zato {to
BEHAR 97
su mudraci, a carevima su potrebni mudraci, iako su mo}ni i bogati. Savjeti mudraca mogu biti samo dobri, pa onda, hajde, Bejdeba, reci nam {to èli{?
Kada Bejdeba saslu{a {to mu car re~e, malo se pribra,
pa se ponovo pokloni caru, preda nj na zemlju pade ni~ice, a onda se podiè i re~e:
- Najprije }u re}i ovo: Molim Svevi{njeg da caru podari
dug ìvot i da mu carstvo o~uva. Meni je u~injena osobita ~ast {to mi je car dopustio da mogu stajati pred njim.
Ja sam se usudio da zamolim da me car primi zbog jednog
savjeta koji bih èlio samo caru da kaèm. Ako mi car dopusti da govorim i zapamti moje rije~i, to mu i prili~i; a
ako ih omalovaì, ja sam sa svoje strane u~inio sve {to
treba da u~ini jedan mudrac prema svome vladaru.
- Govori, Bejdeba, {ta god ho}e{! - re~e mu car. - Ja
}u te pa`ljivo saslu{ati samo da saznam {to èli{. Kako bude{ zasluìo, tako }u te i nagraditi.
- Kada mi je car, Svevi{nji ga dugo poìvio, dopustio da
govorim koliko ho}u - re~e mudrac Bejdeba - neka onda
car iz mojih rije~i izvu~e korisnu pouku, jer to èlim. Car
od toga moè imati samo koristi, a ja }u sa svoje strane
u~initi ono {to mi nalaè du`nost. Zato ti, care, velim:
- 0, care, ti si naslijedio svoje silne pretke koji su prije tebe osnovali i osnaìli tvoje carstvo. Oni su izgradili tvr|ave i
utvr|ene gradove, osposobili zemlju, vodili ratove, opremali
vojske i vladali dugo. Imali su mnogo oru`ja i vladali su stolje}ima u svakoj sre}i i zadovoljstvu. Ali im ipak sve to, care,
nije smetalo da ne ostave lijep spomen u narodu. înili su
7
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
dobra djela za vrijeme svoje vladavine, bili su
odmjereni u svojim postupcima, lijepo postupali prema svojim podanicima, iako su
i oni bili izloèni isku{enjima vlasti i
pijanstvu sile. A ti si, o sretni care,
~ija zvijezda sre}e blista, naslijedio
od njih zemlju, pokrajine, blago i dvorce, i sada ìvi{ u carstvu kojim sam upravlja{.
Naslijedio si ~itavo bogatstvo carstva i mo}nu
vojsku, ali, care, ti ne vlada{ kako treba. Ti si u svojoj vladavini izgubio svaku mjeru, skrenuo si s pravog puta,
osilio si se, ru`no postupa{ sa svojim podanicima, pa zbog
tebe u zemlji vlada velika nevolja. Bilo bi bolje da si po{ao
putem svojih prethodnika, da ide{ stopama careva koji su
vladali prije tebe, da se ugleda{ na njih, da se ~uva{ svega {to
te moè osramotiti, da {titi{ svoje podanike i da ih okre}e{
na pravi put, pa da u narodu ìvi vje~na uspomena na tebe.
Eto, care, tako bi trebalo da bude, i to jedino valja. Ko u svojim postupcima nema mjere, neznalica je, i mora izigrati
sama sebe, a ko upravlja s mjerom, razborit je i razuman
~ovjek. Razmisli, care, o svemu {to ti rekoh, i neka ti to ne
bude zazorno! Ja ti sve ovo rekoh kao iskreni savjetnik koji
ti èli dobro, a ne sebe radi.
Kad ~u {ta mu Bejdeba izgovori, car se silno razljuti, pa
mu doviknu:
- Nisam mogao ni pomisliti da bi se iko i od mojih dostojanstvenika usudio da mi u brk rekne ono {to si mi ti
izgovorio, a kamoli ti, tako si}u{an i nemo}an. Zaprepa{}uje me tvoja drskost i tvoj jezik koji je izgubio svaku mjeru. Zato mislim da tebe treba primjerno kazniti da bi se
drugi pou~ili na tvom primjeru. Neka to ujedno bude opomena svakom onom koji bi poku{ao da se prema carevima
ponese ovako kako si se ti ponio, utoliko vi{e kada ih carevi susretljivo primaju.
Car onda odmah naredi da se Bejdeba pogubi i raspne.
Kada odvedo{e Bejdebu na gubili{te, car razmisli o svom
nare|enju i donese drugu odluku da se mudrac baci u tamnicu i stavi u okove. Tako je mudrac Bejdeba danima ~amio u zatvoru, a car se za njega uop}e nije raspitivao. [tavi{e, niko se nije ni usu|ivao da ga pred njim spomene. Ali
jedne no}i car ne moga{e dugo da zaspi. Bdiju}i tako, on
pade u duboke misli pa se tad sjeti mudraca Bejdebe i njegovih rije~i. "Ru`no sam se ponio prema onom mudracu,
a na to me navela nagla srd`ba - re~e u sebi car. - Eto,
meni je bio do{ao ~ovjek da mi da savjet, a ja se prema
njemu nisam ponio kako treba. Nisam ga smio ovako kazniti, nego je trebalo da saslu{am njegove rije~i i usvojim
njegove savjete."
Prekoriv{i tako sebe, car odmah zapovjedi da mu se
8
mudrac Bejdeba dovede. Kad Bejdebu dovedo{e pred cara, car mu se obrati
ovim rije~ima:
- O, Bejdeba, zar ti nisi,
izgovoriv{i mi onakve rije~i, poku{ao da me potcijeni{ i da kaè{
kako ne umijem vladati?
- O, ~estiti, dobronamjerni i blagi care
- odgovori mu Bejdeba - Ja sam ti htio samo
predo~iti kako treba da vlada{, pa da i tebi i tvojim
podanicima bude dobro i da ti vlast bude dugotrajna.
- Reci mi ponovo sve {to si mi ranije rekao, ne izostavi
ni jednog slova! - re~e car Bejdebi.
Bejdeba onda po~e redati svoje rije~i, a car ga pa`ljivo
slu{a{e. Kad je Bejdeba zavr{io svoj govor, car ga je pogledao i naredio mu da sjedne, rekav{i mu:
- O, Bejdeba, dopadaju mi se tvoje rije~i, jer one prijatno djelovahu na moje srce! Ja }u jo{ razmisliti o svemu {to
si rekao i gleda}u da poslu{am tvoje savjete.
Car onda odmah naredi da se Bejdebi skinu okovi, i kad
mu ih skido{e, on ga ogrnu svojim ogrta~em, pokazuju}i
mu na taj na~in da ga veoma cijeni.
Bejdeba se otada stalno brinuo da carevi postupci budu kako treba i u tome je uspijevao. Car Dep{elim je ìvio
~estitim ìvotom i pravedno postupao sa svojim podanicima, upravo onako kako mu je mudrac Bejdeba preporu~ivao, pa njegovi podanici i velika{i bijahu njime zadovoljni.
Jednoga dana kopkao je car Dep{elim po knji`nici svojih predaka, pa vidje kako je svakom njegovom pretku bila
napisana i posve}ena po neka knjiga koje su napisali indijski mudraci. I ne potraja dugo, a car Dep{elim pozva mudraca Bejdebu i re~e mu:
- 0, Bejdeba, ti si indijski mudrac. Ja sam, evo, razgledao knji`nicu svojih predaka i vidio sam da je svaki moj
predak posjedovao knjigu koja je bila njemu napisana i
posve}ena. Ja se bojim da ne umrem, a da u mojoj knji`nici ne ostane knjiga u kojoj }e se govoriti o meni. Zato
bih volio da mi ba{ ti napi{e{ takvu knjigu i èlim da ova
knjiga ostane kao uspomena za sva vremena! Neka ta knjiga bude po svojoj sadrìni i ozbiljna, i duhovita i mudra.
Ja }u postavljati pitanja, a ti na njih odgovaraj!
Saslu{av{i careve rije~i, Bejdeba pade pred njega ni~ice
na zemlju, a onda se diè i re~e:
- O, sretni care, neka ti zvijezda uvijek blista, neka te
sre}a prati, budi nam ìv i zdrav! Neka car pita {ta god ho}e, ja }u se potruditi da ga u svemu zadovoljim.
I tako je car Dep{elim postavljao pitanja, a mudrac
Bejdeba je odgovarao...
BEHAR 97
INDIJSKE PRIÊ
LAV I VO’
Car Dep{elim re~e mudracu Bejdebi:
- Navedi mi jedan primjer o dvojici koji se vole, a me|u
koje je neki lukavi la`ljivac bacio ugarak, i me|u njima stvorio neprijateljstvo i mr`nju.
- Ako dva prijatelja dopuste da se u njihovo dru{tvo u{ulja lukavi la`ljivac, me|u njima brzo pukne tikva i razvrgne se
prijateljstvo - odgovori caru Bejdeba. Kao primjer za to moè
posluìti ovaj slu~aj. U zemlji Destavendu ìvio je nekakav
starac koji je imao tri sina. Kad oni poodrasto{e, po~e{e rasipati o~ev imetak. Nisu znali nikakvog zanata da bi pomo}u
njega mogli ìvjeti, pa ih otac zbog toga izruì i istovremeno
nasavjetova. On im, izme|u ostalog, re~e:
- O, djeco moja, ~ovjek treba da se bori za udoban ìvot i
ugled me|u ljudima. Da bi to postigao, treba da stekne imetak na dozvoljen na~in, da ga dobro ~uva, da svoj imetak
unapre|uje i da tro{i tako da pobolj{a ìvot i zadovolji porodicu i svoje prijatelje. Me|utim, ko ma i jedno od re~enog
zanemari i zapostavi, ne moè posti}i ono {to èli. Jer, ako
~ovjek ne privre|uje, ne}e imati od ~ega ìvjeti. A ako je
bogat, i jo{ usto privre|uje, a nije ~uvaran, imetka }e mu brzo
nestati i on }e ostati praznih {aka. Ako se imetak zapusti i ne
unapre|uje, brzo ga nestaje, makar se i pretjerano {tedjelo,
isto kao {to nestaje i surme iako se uzima koliko prione za
drvce kojim se o~ni kapci maù. Ako ~ovjek imetak rasipa i
ako ga ne ulaè gdje treba, imetka }e brzo nestati. Ali,
upamtite, imetak moè da propadne i uprkos ~uvanju; on je
uvijek ne~im ugroèn. On mi izgleda kao ustava bez otvora i
propusta u koju se sliva voda. Takvu ustavu sila vode ili o{teti,
pa se ona izlije na sve strane, ili je provali, i tada sva voda uzalud ote~e.
Sinovi primi{e savjet svoga oca i pridràvahu ga se, jer se
uvjeri{e da je dobar. Najstariji izme|u njih po|e u zemlju koja
se zvala Mejun pa u putu upade u glib. Putovao je kolima
koja su vukla dva vola od kojih je jednom bilo ime [etreba a
drugom Bendeba. [etreba se zaglibi pa star~ev sin i njegovi
drugovi uloì{e sve napore da ga izvuku, ali ne uspje{e. Onda
star~ev sin produì put, a kod [etrebe ostavi jednog od svojih saputnika da ga pripazi, vjeruju}i da }e se osu{iti blato i da
}e mu dovesti vola. Taj ~ovjek preno}i tu, ali mu dosadi
~ekanje i dodija samo}a, pa ostavi vola, uputi se za svojim
drugom i kad ga stiè, najprije mu javi da je [etreba uginuo,
a zatim mu re~e:
- Kada ~ovjeku budu dani odbrojani i pribliì mu se smrtni ~as, ne}e mu ni{ta pomo}i ako se ne znam koliko ~uvao
smrti. [tovi{e, njegova opreznost i nastojanje da se sa~uva
mogu da budnu kobni po njega.
Pri~a se da je nekakav ~ovjek i{ao predjelom u kome su
ìvjele opasne zvijeri. Taj je ~ovjek znao da je taj kraj neprohodan i opasan. Usput ga presrete jedan najlju}i i najopasniji
vuk. Kada taj ~ovjek vidje vuka kako ide prema njemu, pre-
BEHAR 97
pade se, pa pogleda desno i lijevo ne bi li na{ao kakav zaklon,
ali ne vidje ni{ta drugo nego nekakvo selo iza rijeke, pa ùrno
po|e prema njemu. Do{av{i do rijeke, vidje da na njoj nema
mosta. Iz straha da ga vuk, koji samo {to ga nije stigao, ne
rastrgne, on sko~i u vodu. Nije umio plivati, i udavio bi se da
ga ne ugleda{e i ne spaso{e stanovnici onog sela u posljednjem ~asu. Na{av{i se me|u seljacima i ne strahuju}i vi{e od
vuka, pribra se, i tada opazi na obali rijeke osamljenu ku}u pa
u sebi re~e:
- U}i }u u onu ku}u i u njoj }u se odmoriti.
Kada u|e u tu ku}u, zate~e nekoliko razbojnika koji su
dijelili imovinu nekog trgovca koga su presreli na putu i oplja~kali, pa ho}e da ga ubiju. îm to onaj ~ovjek vidje, poboja
se za sebe pa se vrati u selo. U èlji da se odmori od pretrpljenog straha i umora, nasloni se le|ima na jedan seoski zid
koji se iznenada na njega sru{i i tu na|e smrt.
- Istinu govori{, i ja sam za to ~uo - odgovori mu star~ev
sin.
Onaj vo’ zvani [etreba izvu~e se nekako poslije iz gliba i
po|e. Zaustavi se najzad na jednoj livadi bogatoj pa{om i vodom. Tu se, ìve}i spokojno, utovio, pa stade rikati. U blizini
te livade nalazila se gusta {uma u kojoj je boravio ogroman
lav, car toga kraja. S lavom bijahu mnoge zvijeri: vukovi,
{akali, lisice, leopardi i panteri. Ovaj je lav bio na svoju ruku,
nije slu{ao mi{ljenja ni jednog od svojih drugova. Kad je on
~uo riku, jako se prepade jer nikada ranije nije ~uo takav glas
niti je kad vidio vola. Ovaj lav je bio nepokretan, nije nikuda
i{ao, niti je ma {ta poduzimao, a za hranu mu se svakog dana
brinula njegova vojska. Me|u zvijerima, koje su ìvjele s
lavom, bila su i dva {akala. Jednom je bilo ime Kelila, a drugom Dimna. Ti su {akali bili o{troumni, u~eni i lijepo odgojeni. Jednoga dana upita Dimna svoga brata Kelilu:
- Brate, za{to se lav nikuda ne kre}e, za{to nikuda ne ide,
niti i{ta poduzima?
- [to se tebe ti~e, i za{to se za to raspituje{? - odgovori
mu - Mi smo pred kapijom svoga cara, zato i radimo ono {to
je njemu drago i ne ~inimo ono {to ne voli; Mi ne spadamo
u one ugledne koji mogu s carevima da razgovaraju i da o
njihovim poslovima vode brigu. Jezik za zube, jer znaj da }e
svakoga ko se usudi da govori i radi ono {to mu ne prili~i sna}i neprilika sli~na onoj koju je priredio stolar majmunu.
- A kako je to bilo? - upita ga Dimna.
- Pri~aju da je jedan majmun gledao
stolara kako pili dasku na kojoj je sjedio.
Kad god bi pilom razrezao jedan
lakat daske, umetnuo bi u
dasku klin. Majmunu se to
svidje pa ostade da i dalje
gleda stolara. Stolar poslije ode
nekuda nekim svojim poslom, a
majmun se popne na
dasku i po~ne da
9
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
10
BEHAR 97
INDIJSKE PRIÊ
radi ono {to mu ne prili~i: uzjaha na dasku, okrenu le|a prema klinu, a lice prema dasci tako da mu rep upade u procijep.
Majmun onda izvadi klin te mu procijep pritisnu rep, i on se
umalo ne onesvijesti od bola. Poslije nekog vremena stolar se
vrati i zate~e majmuna u takvom stanju. On ga po~e tu}i i bijahu mu teè stolarove batine, nego {to ga daska pritiskivala.
- ûo sam {ta re~e - odgovori mu Dimna. - Ali treba da
zna{ da svako ne sluì careve iz koristoljublja. Neko im se dodvoruje samo zato da bi obradovao prijatelja, a okahario du{manina. Ima ljudi koji nemaju ponosa, a to su ve}inom oni
koji se raduju sitnicama i zadovoljavaju ~ime bilo, upravo kao
{to se pas raduje kad na|e suhu kost. Ali ljude s dostojanstvom i ponosom ne mogu zadovoljiti sitne stvari. Oni teè
ka Uzvi{enom, ka onome {to njima dolikuje, isto kao {to i lav
pojuri za kamilom kad je ugleda, iako je ve} pred njim ulovljen zec. Zar ti ne vidi{ da pas ma{e repom dogod mu se ne
baci korica hljeba, a da slon, ~ija se vrlina i snaga priznaje,
ne}e da jede donesenu hranu dok se ne pogladi i ne pomiluje po licu i dok mu se ne umiljava. Ko bogato ìvi i pomaè
svoju porodicu i svoje prijatelje, taj }e, makar i kratko ìvio,
biti dugovjek, a ko ìvi u tjeskobi i neima{tini, i oskudijeva i
on i porodica mu, toga se nikada nitko ne}e sje}ati. Tko misli
samo na svoj stomak, i to mu pri~injava jedino zadovoljstvo,
a sve ostalo zanemaruje, ubraja se me|u ìvotinje.
- Ja sam razumio {ta ti re~e - odgovori Kelila Dimni - ali
ti utuvi u glavu ovo i znaj da svaki ~ovjek zauzima nekakav
poloàj i ima svoju vrijednost. Ako je ~ovjek na poloàju ustaljen, treba da bude time zadovoljan. [to se mene i tebe ti~e,
na{ je poloàj takav da ne moèmo niè pasti.
- Za poloàje se treba boriti, i oni su svakom pristupa~ni,
samo ako se ima dostojanstva - re~e Dimna. - ôvjeka dostojanstvo moè uzdi}i s nièg na vi{i poloàj, a onaj koji nema
dostojanstva strovali sam sebe na nizak poloàj. Te{ko se
domo}i visokog poloàja, a s njega je sletjeti vrlo lako, isto
kao {to je te{ko di}i na rame teàk kamen, a lako ga je spustiti na zemlju. Mi ba{ treba da traìmo vi{i poloàj i da se borimo za to, jer imamo dostojanstva. Za{to da se zadovoljimo
sada{njim svojim poloàjem kada smo u stanju da postignemo vi{i?
- Pa {ta si odlu~io? - upita ga Kelila.
- Ja namjeravam da iskoristim priliku i da se nekako nametnem lavu, jer je o~igledno da je on kratke pameti. Mo`da
}e mi po}i za rukom da mu se dodvorim i da na taj na~in
steknem bolji poloàj.
- A otkud ti zna{ da lav ne zna {ta radi? - upita ga Kelila.
- Ja to znam, jer tako osje}am i mislim - odgovori mu Dimna. - Pametan ~ovjek moè da prozre svoga druga i spozna
njegovo unutarnje raspoloènje po njegovim kretnjama i
izrazu.
- Ama kako ti moè{ misliti da }e ti lav dati poloàj kad
nisi ni carev drug, niti zna{ kako se carevi dvore? - upita ga
Kelila.
BEHAR 97
- Snaàn ~ovjek moè da nosi teàk teret makar i ne bio
naviknut na to, a slabi ga ne}e mo}i ni dignuti makar mu to
bilo stalno zanimanje - odgovori mu Dimna.
- Car ne nagra|uje najbolje iz svoje svite, nego odabire
one koji su mu najbliì i nadomak. Davno je re~eno da je car
sli~an vinovoj lozi koja se ne penje uz najplemenitije drvo,
nego uz ono koje joj je najbliè. Kako ti onda moè{ o~ekivati poloàj kada nisi lavu tako blizak? - upita Kelila Dimnu.
- Ja sam shvatio sve tvoje rije~i i razmislio o njima, i ti istinu govori{ - odgovori mu Dimna. - Ali ti treba da zna{ da
nesposoban, koji zauzima visok poloàj i koji je blizak caru,
nije ravan sposobnome, koji je tek uspio da se caru pribliì. Ja
}u nastojati da mojim trudom postignem visok poloàj. Poznato je da na carskim vratima moè ostati samo tko nije gord,
tko moè podnijeti uvrede i ugu{iti u sebi srd`bu, ko je blag
prema ljudima i umije da ~uva tajnu. Samo takav moè posti}i
ono {to èli - odgovori mu Dimna.
- Eto, recimo, da si nekako dopro do lava. Kako }e{, pitam
te, uspjeti da postigne{ ono za ~im teì{, kako }e{ kod njega
ste}i poloàj i ugled? - upita ga Kelila.
- Kad bih se pribliìo lavu i upoznao njegovu }ud, ja bih
mu obazrivo povla|ivao i rijetko bih mu se kad protivio - odgovori Dimna. - Ako bi on èlio ne{to {to je samo po sebi
dobro, ja bih mu to jo{ ljep{im prikazao, preporu~io bih mu
da u tome istraje, iznio bih mu kakve bi sve koristi imao od
toga i stalno bih ga potsticao da to ostvari da bi se on jo{ vi{e
radovao. Ako bi èlio da u~ini ne{to nevaljalo, ja bih ga upozorio na to i poku{ao bih na sve mogu}e na~ine da ga uvjerim da }e biti po njega mnogo bolje i korisnije ako to ne u~ini.
Ja vjerujem da bih tada stekao ugled kod lava i da bi on uvidio da se ja razlikujem od drugih. Obrazovan, a umiljat ~ovjek
moè, ako ho}e, da istinu proglasi neistinom a krivdu pravdom, ba{ kao {to vje{t slikar naslika na zidovima likove koji
izgledaju kao da izlaze, a u stvari ne izlaze, ili kao da ulaze, a
oni zaista ne ulaze. Kad lav upozna moje sposobnosti i uvjeri
se da sam pametan i o{trouman, nastojat }e da me prigrli i
nagradi.
- Govorio ti ovo ili ono, ipak se bojim da ti car ne zabiberi, jer opasno je s carem se druìti - re~e mu Kelila. - U~eni su
ljudi davno rekli: "Postoje tri stvari od kojih ne preza samo
lu|ak, a malo tko, ako s njima ima posla, ostane zdrav i ~itav,
a to su: druènje s carem, povjeravanje tajni ènama i pijenje
otrova probe radi". U~eni ljudi su usporedili cara s brdom na
koje se te{ko uspeti i na kome ima zrelih plodova, skupocjenog dragog kamenja i korisnih lijekova, ali je ono istovremeno i stjeci{te lavova, pantera, vukova i svega {tetnog i
opasnog. Na takvo se brdo te{ko uspeti, ali se jo{ teè na
njemu odràti.
- Istina je to {to ti re~e - odgovori mu Dimna - samo, dragi moj, ako se ne pogleda opasnosti u o~i, ne moè se ni
posti}i ono {to se èli. Tko iz straha ostane neborben i ne nastoji da postigne ono {to èli, taj u ìvotu ne}e posti}i bogzna
11
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
{to. Re~eno je: "Samo je pregalac kadar, ali ne bez izlaganja
opasnosti, da druguje s carem, da trguje po moru i da izlazi
na mejdan neprijatelju". U~eni ljudi su rekli da ~estit i zreo
~ovjek treba da bude ili u dru{tvu careva po{tovan ili u
dru{tvu pustinjaka poboàn, isto kao {to se i slonova ljepota
moè samo vidjeti kad je on divlji ili kad ga kao pripitomljenog isklju~ivo car ja{e.
- Daj boè da ostvari{ {ta si naumio! - re~e Kelila Dimni.
Dimna se onda uputi lavu. Kad je stao pored njega, duboko
se poklonio u znak pozdrava.
- Ko je ovo? - upita lav jednog od prisutnih.
- Taj i taj - odgovori mu upitani.
- Poznavao sam mu oca, — re~e lav, pa odmah zatim upita
Dimnu:
- [ta radi{?
- Stalno sam pred carevim vratima i ~ekam da se {togod
slu~ajno ne dogodi da bih caru mogao biti pri ruci. Pred
carskim vratima ~esto se doga|a {to{ta, pa je caru potreban i
takav kome se ne pridaje va`nost. I najneznatniji ima svojih
vrijednosti, i on moè biti od koristi. âk i drvce na zemlji
ponekad moè da koristi kad ~ovjeku ustreba.
Lavu se dopado{e Dimnine rije~i, i on ste~e utisak da je
Dimna razborit i pametan, pa prisutnima re~e:
- êsto o{trouman i velikodu{an ~ovjek ìvi zaboravljen i
zapostavljen, ali ipak njegova vrijednost izbija na povr{inu,
isto kao {to i plameni jezici uvis liù, iako ih ~ovjek poku{ava
da utrne.
Kada se Dimna uvjerio da se lavu svidio, re~e mu:
- O, care, vladarevi podanici dolaze pred njegova vrata u
namjeri da pokaù caru {to sve oni znaju. Davno je re~eno da
se vrlina najbolje ogleda u takmi~enju dvaju junaka, i dvaju
u~enjaka. Jedan posao mogu valjano obaviti samo sposobni
slu`benici, zato nije va`no koliko ima slu`benika, nego kakvi
su oni. To je isto kao kad ~ovjek uprti teàk kamen i pod teretom malak{e i ne znaju}i da mu teret ne vrijedi ni{ta. ôvjeku
ne}e biti dovoljne grane, makar ih bilo i mnogo, ako su mu
potrebni trupci. Ne bi trebalo sada, care, da podcjenjuje{ vrijednost malog ~ovjeka, jer takav ~ovjek moè da postane velik
kao {to i tetiva, makar bila i od uginule ìvotinje, dobija svoju
vrijednost tek kad se od nje napravi luk, jer je tada vi carevi
uzimate u ruke i ona vam sluì i u borbi i kad se zabavljate.
Postigav{i ono {to je htio, Dimni bija{e drago {to mu se
pruìla prilika da uvjeri prisutne da je lavova naklonost prema
njemu uslijedila zato {to je on pametan i sposoban, a ne zbog
careva poznanstva s njegovim ocem, kako su oni mislili, pa
re~e:
- Car ne prima u svoju svitu ljude zato {to su mu njihovi
o~evi bili prisni prijatelji, niti ih udaljuje od sebe zbog toga {to
su njhovi o~evi bili daleko od njega, nego on postupa na
osnovu svog li~nog zapaànja. Kao {to je god ~ovjek, koji je
najpre~i samom sebi, prisiljen da potraì lijek kad oboli, tako
12
i car mora da potraì sposobne ljude ako ih nema.
Dimnine rije~i veoma odu{evi{e lava, i on mu zato ukaza
jo{ ve}u po~ast, a onda re~e prisutnima:
- Car ne treba da osporava i zapostavlja i~ija prava, samo
treba da ima na umu da postoje dvije vrste ljudi: opaki i ljuti
kao zmije, koje kad prvi put ne ujedu, sigurno }e ujesti drugi
put ako se na njih nagazi; a drugi su dobro}udni i mirni kao
hladno sandal-drvo, koje, ako se dugo trlja, moè i da se upali
i ope~e.
Otada se Dimna stalno nalazio u lavovu dru{tvu, s njim
nasamo, bivao, pa mu jednog dana re~e:
- Primijetio sam da car nikuda ne ide, {to je razlog tome?
Dok su oni tako razgovarali, vo’ [etreba iznenada stra{no
riknu, pa se lav od toga uznemiri, ali mu bi mrsko da o tome
ma {ta rekne Dimni. Dimna primijeti da je ta rika prestra{ila
lava, pa ga upita:
- Da nije cara uznemirila ta rika?
- Ba{ me to uznemirilo - odgovori mu lav.
- Car ne treba da napu{ta svoje mjesto zbog nekakvog
glasa - re~e mu Dimna - Davno su u~eni ljudi rekli da od
svakog glasa ne treba strahovati.
- Pa, moè{ li ti meni navesti kakav primjer za to? — upita
ga lav.
- Pri~aju da je jedna lisica do{la u nekakvu {umu u kojoj
je o jedno drvo bio obje{en bubanj. Kada god bi duhnuo vjetar kroz grane tog drveta, zanjihao bi ih, i one bi udarile o
bubanj, pa bi se tada ~uo jak i zvonak glas. ûv{i taj zvonki
glas, lisica po|e prema bubnju. Kad je do{la tamo, primijeti da
je bubanj velik pa pomisli da je on pun loja i mesa. Mnogo se
namu~ila dok ga nije poderala. Kada se uvjeri da je bubanj
{upalj i da u njemu nema ni{ta, uzviknu: Ne znam, ali mi se
~ini da su najbezna~ajnije stvari najzvonkije i najve}e! Ja ti
navedoh ovaj primjer - re~e Dimna lavu - da se uvjeri{ da bi i
taj glas, koji nas je upla{io, bio bezna~ajniji nego {to nam je
izgledalo, kad bi ga izbliza ~uli. Ako car èli neka ostane gdje
je, a neka mene po{alje tamo da mu donesem pravu vijest o
tome glasu.
Lav se sloì s Dimnom i dozvoli mu da ode tamo otkuda
je dopirao glas. Dimna se onda uputi u pravcu [etrebe. îm je
Dimna izi{ao od lava, lav se zamisli i pokaja {to ga je poslao
tamo.
- Nisam postupio kako treba {to sam Dimnu prisno prigrlio i {to sam mu otkrio svoju tajnu - re~e u sebi lav - jer se on
vucarao pred mojom kapijom kao nitko i ni{ta. Nije pametno
da car lakomisleno povjeruje ljudima koji obijaju carske pragove, pa ostanu i bez svoje krivice dugo nezapaèni. Isto tako
car se ne smije oslanjati ni na ljude kojima je li~no u~inio
zulum, koje poznaje kao pohlepne i nezaja`ljive, koje je sna{la
kakva bijeda i nevolja pa ih on ne prihvati, ili koji su zgrije{ili,
pa se boje kazne, ili koji prièljkuju caru nesre}u iz koje bi za
sebe izvukli korist, ili koji se boje da ne bi ono {to bi caru
BEHAR 97
INDIJSKE PRIÊ
koristilo, njima {tetilo, ili, najzad, koji su s carevim neprijateljima u dobrim odnosima, a s prijateljima na ratnoj nozi. Dimna
je neobi~no pametan, obijao je moje pragove i ostao dugo
nezapaèn. Zebem da me zbog toga nije zamrzio i da ga to
ne ponuka na izdaju svog cara, pa da ne pomogne mog
neprijatelja protiv mene i pred njim me okleve}e. Moè Dimna
kojim slu~ajem i da utvrdi da je onaj {to je riknuo mo}niji od
mene, pa da njega prizna za cara i s njim po|e protiv mene.
Lav onda ustade i malo prohoda. Ne potraja dugo kad eto
ti Dimne. Opaziv{i Dimnu, lav se veoma obradova i vrati na
svoje pre|a{nje mjesto. Kada mu Dimna pri|e, on ga upita:
- [ta je to tamo, {ta si vidio?
- Vidio sam vola. Taj vo’ je riknuo i njegov si glas ti ~uo,
care - odgovori mu Dimna.
- Je li snaàn? - upita ga lav.
- Nije ba{ jak - odgovori mu Dimna - bio sam blizu njega, s njim sam razgovarao kao {to razgovara jednak s jednakim i nije mi mogao ni{ta.
- Ama, da se ti nisi u njemu prevario, nemoj ga nipo{to
potcjenjivati! - re~e lav. - Jak vjetar se i ne osvr}e na slaba{nu travu, nego ~upa visoke palme i ogromna drveta.
- Nemoj se ti njega nimalo pla{iti, care, i neka te on ne
uznemirava! Ja }u ti ga dovesti i prisili}u ga da ti bude pokoran rob - odgovori mu Dimna.
- Pa de, u~ini {ta si naumio! - re~e mu lav.
Dimna se onda uputi volu [etrebi, i kad se sastade s njim
re~e mu neustra{ivo i s omalovaàvanjem:
- Hajde sa mnom, poslao me lav po tebe! Naredio mi je da
ti kaèm da ti ne}e uzimati za zlo {to mu nisi prije do{ao na
poklonjenje, ako iz ovih stopa po|e{ sa mnom. Ako se bude{
skanjivao, naredio mi je da se brzo vratim i da ga izvijestim o
tome.
- A ko ti je taj lav {to te meni poslao? - upita Dimnu [etreba. - Gdje je on, i {to radi?
- On je car zvijeri, a nalazi se tu i tu i ima ogromnu vojsku
- odgovori mu Dimna.
[etreba se prepade kada ~u za lava i zvijeri, pa re~e:
- Ako mi ti moè{ zajam~iti ìvot, ja }u s tobom po}i do
lava. Dimna ga onda uvjeri da mu se ne}e ni{ta dogoditi pa s
njim krenu. Kad je Dimna uveo [etrebu kod lava, lav ga lijepo primi i upita:
- Kada si do{ao u ove krajeve i {ta te u njih dovelo? Vo’
[etreba mu ispri~a sve po redu, a lav mu na to re~e:
- Budi moj nerazdvojni drug, a {to se mene ti~e, ja }u
znati da te cijenim!
- Bog ti dao svako dobro! - re~e [etreba hvale}i lava.
Kasnije je lav jo{ ja~e prigrlio [etrebu, jo{ mu je ve}u ~ast
ukazivao, s njim se potpuno sprijateljio, svoje mu tajne povjeravao i u svemu se s njim savjetovao. Kako je koji dan prolazio, lav se volu sve vi{e divio, sve ga je vi{e volio, sve je s njim
BEHAR 97
usrdniji bio tako da mu [etreba postade najprisniji drug. Kada
Dimna vidje da se [etreba bez njega i njegovih drugova druì
s lavom, da je postao carev savjetnik i da se car s njim nasamo
druì i zabavlja, silno mu pozavidje i njegov gnjev dostiè
vrhunac. Dimna se onda poàli na ovo svome bratu Kelili i re~e mu:
- Zar se ne ~udi{, brate, mojoj kratkoj pameti i nespretnosti? Ja sam mislio da lavu pomognem, a zaboravio sam na svoj
vlastiti interes. Dovedoh mu vola [etrebu koji me istisnu sa
poloàja.
- Ama najprije ti meni reci {to ti misli{, i {ta si odlu~io da
~ini{? - upita ga Kelila.
- [to se mene ti~e, ja od lava vi{e ne o~ekujem kakav bolji
poloàj, ali }u se truditi da se vratim na poloàj na kome sam
ranije bio. Pametan ~ovjek treba da crpi pouku iz svojih ranijih gre{aka da mu se tako ne{to ponovo ne bi dogodilo, bilo
danas, bilo sutra. Isto tako on mora da uvijek vodi ra~una o
svojim ranijim uspjesima i da nastoji da ih postiè i ubudu}e.
Kad pomislim na koji sam na~in istisnut s poloàja i kad mi
na um padnu napori koje ulaèm da ga se ponovo domognem, meni ne preostaje ni{ta drugo nego da onoga {to pase
travu li{im ìvota. Kad vola nestane, ja se mogu tek tada doma}i svog ranijeg poloàja. A i za lava bi to, po svoj prilici bilo
bolje, jer prevelika prisnost s volom moè ga samo osramotiti i umanjiti mu ugled.
- Ja mislim da se lav ne}e osramotiti niti }e imati kakve
neprilike {to o volu tako misli i {to ga toliko cjeni - re~e Kelila.
- Kada car nema pametnih, povjerljivih i odlu~nih suradnika, savjetnika i upravlja~a i ne nastoji da ih na|e, kada u
zemlji vladaju bune i neredi, kad previ{e voli ène, sijela,
zabave, pi}e, lov i drugo, kad za malenkost psuje, vrije|a i tjelesno ka`njava ljude, kad su nerodne godine, pa nastupi
pomor stoke, podbace prihodi i doìve se neuspjesi u ratnim
pohodima i, najzad, kad je neopravdano o{tar ili blag - sve to
{to ti nabrojah, ako kojim slu~ajem cara sna|e, moè ga lako
upropastiti. Lav se po mome mi{ljenju zaljubio u vola, i to mu
moè okrnjiti ugled.
- Kako se ti moè{ boriti protiv vola kada je on od tebe
ja~i, kada ga lav po{tuje vi{e nego tebe i kada ima vi{e prijatelja? - upita ga Kelila.
- Ama, nemoj ti gledati {to sam ja mali i slab! - odgovori
mu Dimna. - Nije u tome stvar, nije va`no da li je neko snaàn
ili slab, krupan ili sitan, jer ~esto mali i nejaki mogu posti}i
svojom lukavo{}u i o{troumno{}u ono {to nisu u stanju
mnogi jaki. Pa zar ti nisi ~uo da je slabi gavran prevario crnu
zmijurinu i ubio je?
- A kako je to bilo? - upita ga Kelila.
- Pri~aju da je neka gavranu{a imala gnijezdo na jednom
drvetu koje je raslo na brdu. U njenoj je blizini bila rupa crne
zmijurine. Kad god bi gavranu{a izlegla mlade, zmija bi se prikrala njezinim pti}ima, pa bi ih pojela. To gavranu{u te{ko oàlosti, pa se potuì jednom {akalu, svom prijatelju, i re~e mu:
13
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
- Ja èlim da se s tobom posavjetujem o jednoj svojoj
odluci.
- A {to je to? - upita je {akal.
- Odlu~ila sam da odem onoj zmijurini pa da joj, kada
bude spavala, kljunom iskopam o~i, ne bih li je se tako oslobodila - re~e gavranu{a.
- Ne valja to {to si smislila ni prebijene pare! - odgovori
joj {akal. - Gledaj ti da ostvari{ svoju èlju tako da sebe ne
izlaè{ opasnosti! ûvaj se, da te ne sna|e ono {to je sna{lo
patka kada je htio da ubije raka, pa ubio sama sebe.
- A kada je to bilo? - upita ga gavranu{a.
- Pri~aju da je neki patak bio savio gnijezdo u jednom {umarku u kome je bilo jezerce sa dosta ribe. Taj je patak dugo
ìvio love}i te ribe, ali kad je ostario nije ih vi{e mogao loviti,
pa izgladni i pade u veliku bijedu. Sav àlostan potrudi se da
na|e neki izlaz. Pored njega pro|e jedan rak, koji mu se,
primijetiv{i njegovu tugu i nevolju, pribliì i upita ga:
- Za{to si ti, ptico, tako tu`na i àlosna?
- A kako ne}u biti àlostan? - odgovori mu patak. - Ja
sam ìvio love}i ribe na ovom mjestu, a danas sam vidio dva
ribara kako pro|o{e pored ovog mjesta i jedan re~e drugome:
"Ovdje ima mnogo ribe, ho}emo li najprije nju da lovimo?"
"Ja sam na tome i tome mjestu prona{ao da ima vi{e ribe
nego ovdje - odgovori mu drugi. - Zapo~nimo lov tamo, pa
kada zavr{imo, do}i }emo i ovdje, i sve }emo ribe pohvatati".
Ja znam da }e oni - re~e patak raku - kada zavr{e onamo, do}i do ovoga jezerceta i pohvatati svu ribu. A kada se to dogodi, to }e onda biti moja pogibija i moj kraj.
Rak istoga ~asa ode ribama i to im saop{ti. A one se odmah obrati{e patku, zatraì{e od njega savjeta rekav{i mu:
- Mi ti do|osmo da nas posavjetuje{, jer se pametan i sa
svojim neprijateljima savjetuje.
- Ja se ne mogu nositi sa ona dva lovca - odgovori im
patak. - Ja ne znam drugog izlaza nego da pre|ete u obli`nju
rijeku u kojoj ima mnogo vode i riba, i koja je obrasla {ibljem.
Ako vam po|e za rukom da tamo pre|ete, bi}e vam dobro i
ima}ete dosta hrane.
- Tu nam uslugu niko drugi ne moè u~initi nego ti! odgovori{e mu ribe.
Patak onda po~e svakoga dana da prenosi po dvije ribe,
samo bi ih odnosio na jedan breùljak i tamo jeo. Tako jednoga dana kad patak do|e da uzme i prenese dvije ribe, rak
mu pri|e i re~e mu:
- Ama i ja se tako|er bojim da ostanem ovdje, jer se
osje}am nekako usamljen. Odnesi ti i mene u tu rijeku!
- Patak ga uze i s njim odletje. Ali kada se pribliìle onom
breùljku na kome je patak jeo ribe, rak baci pogled i ugleda
hrpu ribljih kostiju. On se onda uvjeri da je patak pojeo sve
ribe i da sada ho}e i njega da pojede.
- Kada se ~ovjek sretne sa svojim neprijateljem na popri{tima borbe i zna da }e tu nastradati, borio se ili ne, on i
14
tada treba da se brani i da ~uva svoju ~ast - zaklju~i u sebi
rak, pa svojim klije{tima stisnu patka za vrat i udavi ga.
Rak se poslije toga vrati preostalim ribama i re~e im {ta se
sve dogodilo.
- Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e {akal gavranu{i - da se
uvjeri{ kako poneko lukavstvo moè da upropasti i lukavog.
Ali ja }u te nau~iti kako }e zmija glavom platiti, samo ako to
bude{ mogla izvr{iti. I znaj da ti od toga ne moè{ stradati,
naprotiv, ti se tako i jedino moè{ spasti.
- A kako? - upita ga gavranu{a.
- Ti }e{ letjeti i u letu motriti ne bi li opazila kakav ènski
nakit. îm ga opazi{, zgrabi ga pa leti i spu{taj se dok ne
do|e{ do rupe te zmijurine, samo pazi da se svijetu ne izgubi{ iz vida. Kad doleti{ do rupe, onda nakit baci pored nje.
îm ljudi to vide, oni }e nakit uzeti i tebe izbaviti od te zmijurine.
Gavranu{a poslu{a {akala i diè se u vazduh. Kruè}i ugleda ènu nekog velika{a kako se na krovu kupa i kako je svoje
odijelo i nakit stavila na stranu. Gavranu{a sletje kao strijela,
zgrabi jedan |erdan i s njim odletje. Ljudi po|o{e za njom, a
ona je neprestano letjela i spu{tala se da bi je svak vidio, dok
se ne nadvi nad rupu one zmijurine. Tad baci pred rupu onaj
|erdan nao~igled svih posmatra~a. Kada ljudi do|o{e do te
rupe, na|o{e i uze{e |erdan, a zmijurinu ubi{e.
- Ja sam ti sve ovo ispri~ao - re~e Dimna Kelili - da se
uvjeri{ kako se lukavstvom moè posti}i vi{e nego snagom.
- Bilo bi to tako kao {to ti veli{ - odgovori Kelila Dimni da vo’ nije i jak i pametan. Ali {ta mu ti moè{ kada on ima i
snage i pameti.
- Vo’ je, kao {to ti re~e, i jak i pametan, ali on mi priznaje da sam mu valjao. Ja sam kadar da ga pobijedim, kao {to
je zec pobijedio lava.
- A kako je to bilo? - upita ga Kelila.
- Pri~aju da je u nekom kraju koji je bio bogat pa{om i
vodom ìvio jedan lav. U tom je kraju bilo mnogo divljih
ìvotinja koje su ìvjele u izobilju, ali nisu bile zadovoljne i
spokojne, jer su strahovale od lava. One se jedanput sakupi{e,
odo{e lavu i reko{e mu:
- Ti s trudom i velikom mukom uspijeva{ da uhvati{ poneku od nas. Mi }emo ti ne{to predloìti {to }e za tebe biti
dobro, a i mi }emo biti spokojne. Ako ti nama zajam~i{ miran
ìvot i ne bude{ nam ulivao strah u kosti, obavezujemo se da
ti svaki dan po{aljemo po jednu ìvotinju u ru~ano doba.
Lav pristade na to, nagodi se s njima, i one se pridràvahu
ugovora. Poslije nekog vremena do|e red na zeca da bude
lavov ru~ak, pa se on obrati divlja~i ovim rije~ima:
- Ako vi meni pomognete, a to vam ne}e biti uzalud, ja se
nadam da }u vas osloboditi od lava.
- [ta traì{ da uradimo? - upita ga divlja~.
- Traìm da naredite onome, koji me bude vodio lavu da
ne ùri, kako bih malo zakasnio.
BEHAR 97
INDIJSKE PRIÊ
- Pristajemo! - odgovori mu divlja~.
Zec po|e lavu, ali je usput zastajkivao u namjeri da ne
stigne u lavovo ru~ano doba. Do{av{i tamo, on sam polako
pri|e lavu, koji bija{e veoma ogladnio i ljut. Lav ustade sa
svoga mjesta, po|e prema zecu i upita ga:
- Otkuda dolazi{?
Ja sam izaslanik divljih ìvotinja. Posla{e po meni jednoga
zeca tebi za ru~ak. Neki drugi lav po|e putem za mnom, ote
mi zeca i re~e: "Jedini ja imam pravo na ovaj kraj i na divlja~
u njemu". "Ovo je carev ru~ak koji mu je po meni poslala divlja~, ne otimaj mu ga!" - rekoh mu ja. - On te opsova i izgrdi, pa, evo, ja navrat-nanos dotrkah da te o tome obavijestim.
- Hajde sa mnom, pokaì mi gdje je taj siledìja! - re~e lav
zecu.
Zec odvede lava do jedne jame, koja je bila puna bistre
vode, nadnese se nad nju i re~e:
- Evo, ovdje je!
Lav se nadnese nad jamu, pa u vodi ugleda svoju i ze~evu
sjenku i ne posumnja u ono {to mu zec re~e. Sko~i put onog
lava kojeg je ugledao u vodi da se s njim obra~una, ali se u
jami utopi. Zec se onda vrati divljim ìvotinjama i kaza im {ta
je s lavom u~inio.
- Ako si kadar da i vola na neki na~in upropasti{, a da se
time lavu ne nanese {teta, ti to u~ini, jer je vo’ dozlogrdio i
meni, i tebi, i ostaloj vojsci - re~e Kelila Dimni. - Ali ako ti
mora{ ni{te}i vola upropastiti i lava, onda se ne usu|uj da to
~ini{, jer bi to bilo vjerolomstvo i s moje i s tvoje strane.
Pro|e dugo vremena, a Dimna ne ode lavu. Do|e mu kasnije kad je lav bio sam.
- Ama gdje si ti, odavno te nisam vidio? - upita lav Dimnu. - Da te nije kakvo dobro zadràlo?
- Da je bogdo dobro, care! - odgovori mu Dimna.
- Da se nije {ta desilo? - upita ga lav.
- Ama dogodilo se ono {to nije èlio ni car niti iko od njegove vojske - odgovori mu Dimna.
- A {ta to? - upita ga lav.
- Nevaljale rije~i - odgovori mu Dimna.
- Ispri~aj mi to! - re~e uznemireno lav.
- Te su rije~i takve, care, da nisu prijatne onom {to ih
slu{a, a da se ne usu|uje da ih izgovori onaj koji treba da ih
kaè. Ti si, care, visoka li~nost, pa samo je po sebi razumljivo
da meni ne}e biti prijatno ako kaèm ono {to tebi nije drago.
Ja pouzdano znam da ti vjeruje{ u moju iskrenu ljubav i da
vi{e cijenim tebe nego samoga sebe. Ponekad mi se u~ini da
ne}e{ povjerovati u ono {to }u ti kazati, ali kada se sjetim i
pomislim da smo mi, divlje ìvotinje, zavisne od tebe, onda
nemam kud nego da izvr{im ono {to mi du`nost nalaè, iako
me nisi pitao za to i ma da strahujem da }e{ me saslu{ati.
Davno je re~eno: "Ko izbjegava da da savjet svome caru i kaè
{to misli prijatelju, taj vara samog sebe".
BEHAR 97
15
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
- A {to je to? - upita ga lav.
- Meni je pri~ao neki povjerljivi i istinoljubivi, da se vo’
[etreba nasamo do{aptavao s glavarima tvoje vojske i da je
rekao: "Ja sam ve} upoznao lava, doku~io sam {ta misli, vidio
sam njegovu snala`ljivost i snagu i sada mi je jasno da }e on
iz dana u dan bivati slabiji i nemo}niji. Ima}emo ja i on
posla!" Kad sam to ~uo, uvjerih se da je [etreba izdajnik. Ti
si ga odlikovao kako moè biti bolje i u~inio si ga ravnim sebi
pa on sada misli da je ono {to si i ti. Odsada }e on na svakom
koraku gledati da ti naudi, a poslije tebe on }e se do~epati
tvoga carstva! Davno je re~eno: "Ako car primijeti da se neki
~ovjek s njim izjedna~io ugledom i poloàjem, neka ga
odmah uni{ti, jer ako s njim tako ne postupi, bi}e sam
uni{ten". A [etreba bolje no iko zna kako treba postupati.
Pametan je onaj koji pripremi otstupnicu prije nego se ma {ta
dogodi, a ti, care, nisi spreman da suzbije{ ako se slu~ajno
{togod dogodi. Re~eno je: "Ima tri vrste ljudi, odlu~nih, odlu~nijih i slabi}a. Odlu~an je onaj koji se ne zbunjuje niti pla{i, jer se pomo}u svoje snala`ljivosti, svog lukavstva i razboritosti zna izvu}i iz {kripca. Odlu~niji od ovoga je onaj koji
unaprijed sve pripremi, koji moè da predosjeti nesre}u prije
nego {to se ona dogodi, koji moè da utvrdi kakve je ona
naravi i da je onemogu}i kao da je ~itavog ìvota imao s
njom posla. Eto, takav je u stanju da i bolest i svaku drugu
neda}u na vrijeme sprije~i. Nemo}ni je onaj koji se koleba,
prièljkuje ne{to i skanjuje se u svojim odlukama dok ne
nastrada. Kao primjer za to moè da posluì slu~aj triju riba.
- A kako je to bilo? - upita ga lav.
- Pri~aju da su u nekoj lokvi ìvjele tri ribe: o{troumna, jo{
o{troumnija i nerazborita. Ta je lokva bila na jednoj visoravni,
kojoj gotovo niko nije mogao pri}i. Pored nje je protjecao
jedan potok. Slu~aj htjede da pored tog potoka pro|u dva ribara i da ugledaju tu lokvu. Njih dvojica se dogovore da se sa
svojim mreàma vrate do te lokve i da pohvataju sve ribe koje
su u njoj. Ribe ~u{e njihov razgovor. îm ona najo{troumnija
~u {ta oni govore, posumnja u njih, poboja ih se, pa, ne
obaziru}i se ni na {ta, izi|e kroz otvor kojim je uticala voda iz
potoka u lokvu. Ona o{troumna otade na svome mjestu dok
ne do|o{e ona dva ribara. Kad ih ona vidje i saznade {ta oni
èle, pohita da izi|e kroz otvor kojim voda uti~e, kad tamo, a
ribari za~epili to mjesto. Vidjev{i to, ona re~e:
- Ja sam se skanjivala, evo, ovo je posljedica skanjivanja.
Kako }u se izvu}i iz ovog {kripca? Rijetko kada koristi i prebrzo i sporo dovijanje. Samo pametan nikada ne gubi nadu.
On nikad ne o~ajava, on uvijek razmi{lja i trudi se.
Riba se onda napravi kao da je mrtva, pa po~e ploviti po
povr{ini vode, izvr}u}i se, ~as na le|a, ~as na trbuh. Ona dva
ribara je uze{e i metnu{e na zemlju izme|u rijeke i lokve, a
ona se odmah baci u rijeku i tako se spase.
- A {to se ti~e one nerazborite ribe, ona je po vodi lutala
tamo amo dok ne bi ulovljena.
- Dobro sam te razumio - re~e lav Dimni - ali ja mislim da
16
vo ne}e mene prevariti i da mi ne èli zlo. Kako bi to on
mogao uraditi kada mu nisam nikad ni{ta ru`no u~inio. Nema
dobra koje mu nisam u~inio, niti èlje koju mu nisam ispunio.
- Nevaljalac moè da se pravi iskren sve dotle dok se ne
uzdigne na poloàj kojeg nije dostojan - re~e Dimna lavu. Kada se domogne jednog poloàja, traì jo{ ve}i. Takvi su
naro~ito izdajnici i gre{nici. Nevaljalac sluì cara i prema
njemu je toboè iskren samo iz straha. Kada se u svemu zadovolji i kada se prestane bojati, odmah se pokaè onakav
kakav je. Isto kao {to je i pse}i rep prav dok je zategnut, a
~im se opusti on se savije i zakovrne. Znaj, care, nije
pametan onaj koji od svojih savjetnika ne prima i savjete koji
su mu neprijatni. Takav car je sli~an bolesniku koji ne slu{a
ljekara i radi {ta ho}e. Potrebno je da carev pomo}nik podsti~e svog cara na sve ono {to njegovu vlast moè osnaìti i
ljep{om u~initi, a da ga ~uva od svega {to bi mu moglo
na{koditi i nanijeti sramotu. Najbolji su oni prijatelji i pomo}nici koji su kod savjetovanja najmanje licemjerni. Najbolji
su oni poslovi ~iji se ishod moè samo pohvaliti, najbolja je
ona èna koja se slaè sa svojim muèm, najbolja je ona
pohvala koja se ~uje iz usta ~estitih ljudi i najbolji je onaj car
koji nije nadut. Davno je re~eno: "Ne bi trebalo da san prija
onome kome su vatra jastuk, a zmije du{ek". Kada ~ovjek
osjeti da mu drug ho}e da u~ini naào, ne smije mu vi{e
vjerovati. Nisu pametni oni vladari koji sve olako shva}aju i
koji malo razmi{ljaju o budu}nosti. Oni su u tome najsli~niji
razjarenom slonu, koji se dok je razjaren ni na {to ne osvr}e.
Ako takvog vladara {togod oàlosti, on preko toga olako
prelazi, a ako u~ini kakvu nesmotrenost, on to svaljuje na
svoje najbliè.
- Ti mi izgovori te{ke rije~i, ali su rije~i iskrenog savjetnika sno{ljive - re~e mu lav. - Ako je vo’ [etreba moj neprijatelj
kao {to ti veli{, on ipak nije u stanju da mi ma kakvo zlo u~ini.
Kako bi on to i mogao kada se hrani travom, a ja mesom. Ja
se mesom takvih hranim, pa za{to da ga se bojim. Ali ja njega
ne mogu iznevjeriti zato {to sam ga ranije hvalio i {to sam mu
sa~uvao ìvot. Ako bih postupao druk~ije nego dosada, onda
bih pljunuo na svoje mi{ljenje, ispao bih neznalica i prekr{io
bih rije~ koju sam dao.
- Nemoj da te prevari to {to govori{: "Ja se
hranim mesom takvih, pa se zato i ne bojim".
Ako [etreba ne mogne sam nauditi tebi, on
}e na}i na~ina, da ti to ko drugi u~ini.
Re~eno je: "Ako neko poèli da makar
kra}e vrijeme proboravi kod tebe kao
gost, a ti ne bude{ poznavao njegovu
narav, nemoj mu vjerovati i misliti
da si siguran, jer moè{ zbog njega
nastradati kao {to je nadrljala u{
zbog buhe.
- A kako je to bilo? - upita ga lav.
Pri~aju da se jedna u{ dugo nalazila
u postelji nekog bogata{a. Ona mu je pila
BEHAR 97
INDIJSKE PRIÊ
krv dok je on spavao, a on to nije ni osje}ao. Lazila je polako
i ìvlja{e neko vrijeme tako dok je jedne no}i ne zamoli buha
da je primi u goste.
- Dobro, preno}i no}as kod nas, ima ovdje lijepe krvi i
meka postelja! - re~e joj u{.
Buha ostade kod nje na konaku. Kada bogata{ leè u postelju, buha na njega sko~i i tako ga àcnu da ga probudi i
san mu razbije. Bogata{ ustade i naredi da mu se postelja pretrese. Sluge pregleda{e postelju, ali primijeti{e samo u{, koju
uhvati{e i ubi{e, a buha pobjeè.
- Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e Dimna lavu - da zna{
da se od zloga ne moè niko za{tititi. Ako zao ~ovjek ne bude
kadar da to u~ini li~no, zlo }e se ipak dogoditi njegovim
posredstvom. Ako se ti ne boji{ [etrebe, boj se ostalih svojih
vojnika koje je on nahu{kao protiv tebe i privolio ih da ti budu
neprijatelji.
Dimnine rije~i djelova{e na lava, pa lav re~e:
- Pa {to ti onda misli{ i {to mi savjetuje{?
- Ko ima kvaran zub stalno }e trpjeti bol sve dok taj zub
ne izvadi. Nema mira dok se zaostala hrana iz stomaka ne
izbaci, a neprijatelja kojeg se boji{, treba ubiti - odgovori mu
Dimna.
- Ti si kriv {to mi sada [etreba vi{e nije u volji. Ja }u po
njega poru~iti i kad do|e re}i }u mu {ta mislim o njemu, a
zatim }u mu narediti da ide kud mu je drago - re~e lav Dimni.
Dimni to ne bija{e drago, jer je znao da }e se lav uvjeriti
da je neistinu govorio ~im porazgovara sa [etrebom. A kad od
[etrebe sve ~uje, lavu }e onda biti jasno da ima posla s varalicom i laòvom, pa lavu re~e:
- Ja smatram da nije ni pametno ni razborito da ti [etrebu zove{ k sebi. Neka car o tome promisli! Ja se bojim da se
[etreba, kada to osjeti, odmah ne podigne protiv cara. Ako se
on bude s tobom borio, bori}e se spreman, a ako se od tebe
rastane, rasta}e se na takav na~in da }e te to osramotiti. Pametni carevi ne ka`njavaju javno onoga koji tajno u~ini prestup. Za svaku krivicu oni na|u i kaznu: za javnu krivicu postoji javna kazna, a za tajnu, tajna kazna.
Kada car nekoga kazni na osnovu sumnje i ne uvjeri se da
je ka`njeni kakav zlo~inac, onda on sebe ka`njava i sebi ~ini
nepravdu - primijeti lav.
- Ako je ve} takvo carevo mi{ljenje, neka onda car nipo{to
ne primi [etrebu sve dok ne bude sasvim spreman. ûvaj se,
care, da te [etreba ne prevari i ne iznenadi! Ja mislim da }e
car, kada mu [etreba u|e, primijetiti da je on odlu~io da u~ini
ne{to krupno. A da je to tako uvjeri}e{ se, care, lako,
jer }e{ primijetiti da je [etreba promijenio boju lica i da mu udovi dr{}u. Vidje}e{ ga kako se
obazire desno i lijevo i kako vrti rogovima kao
da ho}e da se bode i bije.
- Ja }u biti na oprezu - odgovori mu lav.
- Ako primijetim to {to ti napomenu, onda }e
BEHAR 97
mi biti sve jasno i ne}u vi{e ni najmanje sumnjati.
Kada Dimna pripremi i okrenu lava protiv vola, uvjeriv{i se
da je potpuno uspio u onom {to je htio, on onda odlu~i da
ode volu da i njega natutka protiv lava. Iz bojazni da car ne
bi doznao za njegov odlazak volu, Dimna odlu~i da ga o tome
obavijesti i da mu se preporu~i, rekav{i mu:
- O, care, kako bi bilo da odem [etrebi, da pogledam {to
radi i oslu{nem {to govori? Mo`da }u nekako doku~iti njegove tajne misli pa da o tome i ostalom {to primijetim izvijestim cara?
Lav na to pristade. Dimna se onda uputi [etrebi i u|e mu
toboè tuàn i àlostan. Kada ga vo’ ugleda, najprije ga pozdravi, pa mu onda re~e:
[to je uzrok tvojim vrlo rijetkim posjetama? Odavno te nisam vidio. Kakva te sre}a nanijela?
- A kada je bilo dobro onome koji nije svoj gazda i ~iji ìvot zavisi od onoga u koga se ne moè pouzdati? Takav je
stalno u opasnosti i strahu, nikada nije siguran.
- [ta se dogodilo? - upita ga [etreba.
- Dogodilo se ono {to je su|eno i {to mora biti. Ko se
moè boriti protiv sudbine? Ko je na ovom svijetu postigao
ma {ta veliko, a da se nije osilio? Ko je ostvarivao svoje èlje,
a da se najzad nije prevario? Ko je i{ao za svojom stra{}u, a
da se nije nasamario? Ko je od nitkova ne{to zatraìo, a da
nije bio odbijen? Ko se druìo sa nevaljalima, a da je ostao
nepo{te|en? Ko se druìo s carem, a da je bio siguran za svoj
ìvot i da mu je on ostao duè naklonjen?
- Ama, {to to ~ujem od tebe, izgleda mi da si ne{to posumnjao u lava i da si ga se prepao - re~e mu [etreba.
- Da, posumnjao sam u njega, ali to se ne ti~e mene.
- A koga se onda ti~e? - upita ga [etreba.
- Ti zna{ {to je izme|u mene i tebe i {to ti dugujem, zna{
da sam ti onoga dana kada me lav poslao tebi dao tvrdu rije~.
Sada ti moram kazati {to sam doznao da bih te za{titio, jer
me strah da lav {to ne u~ini.
- Pa {to si to ~uo? - upita ga [etreba. - Pri~ao mi je jedan
koji je upu}en u sve, koji uvijek govori istinu i u ~ije se rije~i
ne moè posumnjati da je lav rekao nekim svojim prijateljima
i sabesjednicima: "Svi|a mi se [etrebina debljina i smatram da
on vi{e ne treba da ìvi. Ja }u ga zaklati i njegovim mesom
nahraniti sebe i svoje drugove". Kad sam ~uo te rije~i i uvjerio se da }e lav prekr{iti zadanu rije~, do|oh da te o tome
obavijestim i da tako oduìm svoj dug prema tebi. A ti se,
bogme, spa{avaj sada kako zna{ i umije{.
- Kada [etreba saslu{a Dimnu, sjetiv{i se tvrde rije~i koju
mu je on dao, i kada razmisli o lavu, pomisli da Dimna govori istinu i da je prema njemu iskren. On povjerova da je stvar
vjerovatno onakva kako je pretstavlja Dimna, i to ga zabrinu
pa re~e:
- Nije lijepo {to lav ho}e da pogazi svoju zadatu rije~.
Otkako se s njim druìm, nisam u~inio ni{ta naào ni njemu
17
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
niti ikome iz njegove vojske. Ja samo mislim da je lava neko
natutkao protiv mene, da me neko kod njega oblagao i da je
on sada u velikoj nedoumici. S lavom se druè nevaljalci, i on
se ve} uvjerio da oni laù i da nije istina ono {to je od njih o
drugima ~uo. Druènje sa nevaljalima ~esto natjera onoga koji
se s njima druì da misli ru`no o ~estitima i da zbog toga
grije{i, kao {to je pogrije{ila i patka. Vele da je jedna patka
ugledala otsjaj zvijezde u vodi, pa pomislila da je to riba. Trudila se da je ulovi, ali poslije nekoliko uzaludnih poku{aja
uvjerila se da je to varka, pa je od toga odustala. Sutradan je
stvarno ugledala ribu i pomislila da je to isto ono {to je ju~e
vidjela, pa nije ni poku{ala da je ulovi. Ako lav bude povjerovao u la` koja se protiv mene iznosi, onda }e se i meni
dogoditi ono {to se dogodilo drugima. Ali ako nije nalagano
na me, a lav ipak èli da mi bez razloga u~ini zlo, onda je to
zaista vrlo ~udno. Davno je re~eno: "ûdno je to da ~ovjek
nastoji da ga njegov drug zavoli, pa ne uspije u tome, ali jo{
je ~udnije ako ga umjesto toga drug zamrzi". Ako se neko
opravdano ljuti, on se moè i odljutiti i oprostiti onome na
koga se ljutio, jer ako je srd`ba ne~im prouzrokovana, nje
moè nestati nestankom samog uzroka. Ali ako se neko ljuti
bez razloga, onda nema nade da }e oprostiti. Ja sam, eto, razmi{ljao i ne vidim da izme|u mene i lava postoji i{ta {to bi
nas moglo zavaditi. @ivota mi moga, niko nije u stanju, ako
se dugo druì s prijateljem, da bude uvijek oprezan i priseban
i da ne u~ini ne{to {to nije po volji njegovu prijatelju. Samo
}e pametan i vjeran ~ovjek, kada njegov drug ne{to pogrije{i,
promisliti o toj njegovoj gre{ci, i utvrditi kolika je, bilo da je
u~injena hotimi~no ili nehotice. On }e tako|er razmisliti i o
tome da li ga ne}e poklopiti kakva bijeda ako oprosti svome
prijatelju. Ali kad se uvjeri da ne}e, on }e mu oprostiti kad god
bude mogao. Ako lav misli da sam {togod skrivio, ja te krivice nisam svjestan. Ali mi se ~ini da je lav mogao o meni
donijeti pogre{an sud da sam drzak i neposlu{an zato {to nam
se ponekad nisu mi{ljenja podudarala. Ja smatram da u tome
nema nikakva grijeha {to sam se ponekad, i to vrlo rijetko, suprotstavljao njegovu mi{ljenju ako je ono bilo upereno protiv
zdravog razuma i svega onoga {to je dobro i korisno. To
nisam nikada ~inio pred glavarima njegove vojske i njegovim
prijateljima, nego sam uvijek s njim nasamo govorio, i to
{ap}u}i, kako obi~no govore oni koji imaju strahopo{tovanje
prema nekome. Ja znam da se jo{ vi{e zapetlja i uvali u jo{
ve}u nepriliku svaki onaj koji sili svoje prijatelje da se uvijek
slaù s njegovim mi{ljenjem, koji, kad je bolestan, traì od
ljekara ustupke i koji prisiljava pravnike da tuma~e zakon kako njemu godi. Ako se lav ne ljuti na me zbog ovog {to ti
rekoh, onda je, mo`da, po srijedi carev bijes. A drugovati s
carem veoma je opasno, makar to druènje s njim bilo iskreno,
prijateljski i u ljubavi. Ako ni to nije, onda ja samo mogu stradati zbog svojih vrlina. A ako nije ni jedno ni drugo, onda je
po srijedi neminovna sudbina. Sudbina }e lavu oduzeti snagu
i èstinu i otjera}e ga u grob. Ona ponekad omogu}uje ~ak i
nejakom ~ovjeku da uzja{e na razbje{njelog slona, ona zmiji
18
otrovnici odre|uje ko }e joj i{~upati otrovni zub i s njom se
poslije toga igrati, ona od nemo}nog stvara odlu~nog ~ovjeka, ona zbunjuje o{troumnog, olak{ava ìvot bijednom, bodri
kukavicu, a od junaka, kada ga baci u teàk poloàj, stvori
kukavicu.
- Ono {to ti lav èli da u~ini nije ni zbog nagovaranja
nevaljalaca, ni zbog bijesa njegova, ili ne~eg drugog, nego je
to u stvari vjerolomstvo i pokvarenost careva. On je gre{nik,
nevjera i izdajnik, slatka je hrana koju daje, ali ona na kraju
krajeva postaje smrtonosan otrov - odgovori mu Dimna.
- Osjetio sam ja slast lavove hrane ~im sam je okusio - re~e
vo’ - ali koja mi je korist kad sam ve} pri kraju - smrt mi je za
vratom. Da je sre}e ja i ne bih bio kod lava, jer se on hrani
mesom, a ja pasem travu. Ja sam u ovom }orsokaku sli~an
p~eli koja u|e u cvijet lokvanja da uìva u njegovoj slasti i
mirisu. To uìvanje nju zadrì u cvijetu i kada se spusti no}
cvijet se sklopi, a ona tako u njemu zatvorena vrte}i se ugine.
Ko na ovom svijetu traì hljeba nad poga~om ne boje}i se {ta
ga sve moè zbog toga sna}i, sli~an je muhi kojoj nije
dovoljno drve}e i cvije}e, nego traì smolu koja curi iz slonova uha, pa je slon udari uhom i usmrti. Onaj koji poklanja
svoju ljubav i iskrenost nezahvalnome, sli~an je onom koji sije
po neobra|enoj zemlji. Ko daje savjet uobraènom, sli~an je
onome koji gluhu {ap}e, a }oravu namiguje.
- Pro|i se takvih rije~i i na|i na~ina da se spasi{! - re~e Dimna volu.
- Ama kako }u se spasti, kad lav ho}e da me pojede? Pa
zar mi nisi rekao {to lav smjera i kakva mu je }ud. Ta, ja znam
da me njegovi drugovi mogu uni{titi spletkarenjem i laìma,
makar mi lav èlio i dobro. Kada se spletkari udruè protiv
nevinog, oni ga brzo mogu unesre}iti makar bili i slabi, a on
jak, isto kao {to su vuk, gavran i {akal upropastili kamilu, kada
su se, u èlji da je prevare i izdaju, udruìli protiv nje.
- A kako je to bilo? - upita ga Dimna.
- Pri~aju da je ìvio jedan lav u nekoj {umi, a ta je {uma
bila blizu puta. Taj je lav imao tri druga: vuka, gavrana i
{akala. Jednoga dana pro|o{e tim putem pastiri s kamilama.
Jedna kamila izostade od ostalih, u|e u tu {umu i na|e se
pred lavom.
- Otkuda dolazi{? - upita lav.
- Iz toga i toga mjesta - odgovori mu kamila.
- [to traì{ ovdje? - upita je lav.
- Traìm ono {to mi ti naredi{, care - odgovori mu kamila.
- Osta}e{ kod nas, ìvot }e ti biti osiguran, ìvje}e{ u izobilju i ima}e{ ovdje bogatu pa{u - re~e joj lav.
Tako kamila proìvje s lavom duè vremena. Jednoga dana lav po|e da {togod ulovi, pa usput srete ogromnog slona
s kojim se stra{no pokla. Lav jedva uma~e izmoren i sav u
ranama, krv se s njega cijedila, jer ga je slon izgrebao svojim
kljovama. Kada stiè doma, pade, ne mogav{i ni da makne s
mjesta, a kamoli da i{ta lovi. Nekoliko dana vuk, gavran i {akal
BEHAR 97
INDIJSKE PRIÊ
ne imado{e {to da jedu, jer su se oni hranili onim {to je ostajalo iza lava. Zato oni stra{no izgladnje{e i omr{a{e. Lav to
primijeti, pa im re~e:
- Napatili ste se mnogo, treba da ne{to jedete.
- Ama, lako je za nas, nego nam je ào {to cara takvog
gledamo. E, da nam je da caru na|emo {togod za jelo, pa da
se on okrijepi!
- Ja ne sumnjam u va{u iskrenost - odgovori im lav. - Po|ite na razne strane, mo`da }ete {togod uloviti, pa }u tim
lovom nahraniti i sebe i vas!
Onda vuk, gavran i {akal izi|o{e od lava, povuko{e se ustranu i posavjetova{e izme|u sebe.
- Ama {to }e nam ona tamo {to se hrani travom? - reko{e
oni. - Ta, me|u nama nema ni{ta zajedni~ko. Ona ne misli {to
mi mislimo. Hajde da nekako nagovorimo lava da je pojede i
da i nas nahrani njenim mesom!
- To ne smijemo ni pomenuti lavu - re~e {akal - jer je on
kamili obezbijedio ìvot i dao joj ~asnu rije~.
- Ja }u to urediti s lavom - re~e gavran i uputi se lavu.
- Da li si {to ulovio? - upita lav, ~im ugleda gavrana.
- Moè loviti samo onaj koji moè da vidi i da se kre}e odgovori mu gavran - a mi se ne moèmo ni maknuti s mjesta niti {to vidjeti, jer nam se navuklo na o~i od gladi. Ali mi
smo ne{to smislili i zaklju~ili, ako se i car s nama slaè, mi
}emo mu re}i.
- Deder, da vidim {ta je - re~e mu lav.
- Pogledaj onu kamilu, care! Jede travu, uìva, a od nje
nikakve koristi nemamo. Ni{ta ne radi {to bi bilo korisno.
îm lav to ~u, veoma se rasrdi i viknu:
- Ala si ti na pogre{nom putu, kako ti moè{ tako budalasto da govori{ i koliko si daleko od vjernosti i samilosti! Nisi se smio drznuti i
da mi rekne{ te rije~i kada zna{ da
sam kamili zajam~io ìvot i dao joj
tvrdu rije~. Zar ti nije poznato da
nema ni{ta plemenitije nego
za{tititi onoga koji se boji, i ne dopustiti da mu ko prolije krv. Ja sam
kamili zajam~io ìvot i ne}u joj
nevjeru u~initi!
- Dobro, ja znam {to car ho}e
da kaè - odgovori mu gavran - ali
car sigurno zna da jedan ~ovjek
moè iskupiti ~itavu porodicu, porodica pleme, pleme ~itav grad, a gra|ani svog cara. Cara je sna{la nevolja, ali ja
}u na}i na~in da sve uredim, a car ne treba ni
prstom da makne, niti da i{ta nare|uje. Sve
}emo mi to smi{ljeno izvesti, i to }e i za cara
i za nas biti spas.
Lav za{uti i gavranu ni{ta ne odgovori.
BEHAR 97
Kada se gavran uvjeri da je lav pristao, do|e dvojici svojih drugova i re~e im:
- Ja sam lavu predloìo da zakolje kamilu. Mi }emo s
kamilom do}i kod lava i razgovara}emo o njegovoj nevolji.
Pravi}emo se kao da ga àlimo da bismo toboè pokazali
koliko se o njemu brinemo i koliko nam je stalo do njegova
ìvota. Svaki }e od nas po redu sebe ponuditi lavu da ga
pojede, i kad jedan od nas to bude ~inio, druga dvojica ne}e
pristajati na to, govori}e da to nema nikakva smisla, i da bi
caru {kodilo ako bi nekog od nas pojeo. Ako tako postupimo,
svi }emo se spasti i lavu }emo biti u volji.
Kako reko{e, tako i postupi{e i brzo se na|o{e kod lava.
- Care, ti treba da se okrijepi{ - prvi re~e gavran. - Svi mi
treba da se `rtvujemo za te, jer samo tebi ima da zahvalimo
{to ìvimo. Ako ti umre{, ni jedan te od nas ne}e preìvjeti.
Zato vi{e nikakva dobra ne}emo vidjeti. Evo, neka mene car
pojede, ja na to pristajem drage volje.
- ûti, {ta bi caru koristilo da te pojede, nisi ti njemu ni na
zub da natakne, zagraja{e vuk i {akal.
- Evo, neka mene car pojede! Rado ja pristajem na to! re~e onda {akal. - Ja mislim da }e se najesti.
- Ama, kako }e car tebe jesti kad si smrdljiv i pogan do~eka{e sada vuk i gavran.
- Evo, ja, vala, nisam ni smrdljiv ni pogan, neka car mene
pojede, pristajem drage volje - re~e onda vuk.
Gavran i {akal mu upado{e u rije~ i reko{e:
- Ljekari su davno rekli: "Ko traì s lu~em belaja, neka
samo jede vu~jeg mesa!"
Najzad do|e red i na kamilu. Ona je vjerovala da }e
gavran, {akal i vuk i za nju na}i kakav izgovor kad bude sebe
ponudila lavu da je pojede i mislila je da }e se tako spasti
nesre}e i ostati lavu u volji.
- Ako car mene zakolje - re~e kamila - moè se najesti i
mojom krvlju è| ugasiti. Moje je meso lijepo i lako probavljivo, unutrica mi je ~ista. Pa, neka me car zajedno sa svojim
drugovima i slugama pojede! Ja na to rado pristajem.
- Pravo veli kamila. Ta, ona je plemenita i zna ona
{ta govori! - povika{e vuk, gavran i {akal, pa onda na
nju sko~i{e i rastrga{e je.
- Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e vo’ Dimni
- da zna{ da se ne}u mo}i da odbranim i sa~uvam od lavovih drugova ako oni odlu~e da
me unesre}e, makar lav o meni mislio druk~ije
nego {to oni misle. To mi ne}e niti moè i{ta
koristiti. Davno je re~eno: "Najbolji je onaj car
koji je ljudima pravedan". Da je lav prema
meni i naklonjen, ipak bi se pod uticajem bujice
rije~i izmijenio, jer rije~i, kad ih je mnogo, brzo
istisnu iz srca nje`nost i blagost. Zar ne zna{ da je
voda kao i ljudski govor i da je kamen tvr|i od
~ovjeka. Pa kao {to rije~i djeluju na ~ovjeka tako i
19
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
voda izdube kamen i na njemu ostavi trag ako na njega duè
kaplje.
- [to sada smjera{? - upita Dimna vola.
- Ja mislim da mi ne preostaje ni{ta drugo nego borba odgovori mu vo’. Ne moè zasluìti nagradu ni onaj koji se
moli i milostinju dijeli, ni pobo`ni kao onaj koji se bori brane}i
svoj ìvot i istinu.
- Niko ne treba da sebe izlaè opasnosti, ako moè druk~ije postupiti - re~e Dimna. - Pametan smatra da je bitka posljednje sredstvo. Da ne bi pao u takvo isku{enje, treba koliko
god vi{e moè da bude blag i da se posluì lukavstvom.
Davno je re~eno: "Nemoj nipo{to potcjenjivati nemo}nog
neprijatelja, pogotovu ako je lukav i ako ima pomaga~a". A ti
po{ao protiv lava! A zna{ li ti, vole, koja je on smjelost i
snaga? I upamti dobro, ko potcjenjuje svoga neprijatelja zato
{to je on nejak, mora doìvjeti nepriliku sli~nu onoj koju ju
doìvio Gospodar mora od ptice Tajtave.
- A kako je to bilo? - upita ga [etreba.
- Pri~aju da je neka morska ptica, koja se zvala Tajtava,
ìvjela na morskoj obali. Tajtava je imao svoju ènku. Kada
do|e vrijeme da legu mlade, ènka re~e mu`jaku:
- Dobro bi bilo da potraìmo kakvo sigurnije mjesto na
kojem }emo izle}i mlade, jer se bojim, kada Gospodar mora
po{alje plimu da nam voda ne odnese ptice.
- Snesi ti jaja gdje si ih i dosada nosila, jer nam to mjesto
najbolje odgovara, voda i cvije}e su nam blizu - odgovori joj
mu`jak.
- O, ludo jedna, promisli dobro, ja se bojim da nam
Gospodar mora ne odnese mlade! - re~e mu ponovo ènka.
- Snesi ti jaja, kad ti kaèm, gdje si ih i dosad nosila,
Gospodar mora ne}e to u~initi - odvrati joj mu`jak.
- Ala si ti tvrdoglav! - viknu mu ènka. - Zar si zaboravio
njegove prijetnje, i zar ne poznaje{ sebe i svoju snagu?
Mu`jak je ne poslu{a. Me|utim, ona ostade pri svom, i kad
vidje da joj ni{ta ne pomaè, re~e svome mu`jaku:
- Ko ne prima savjete mora doìvjeti nepriliku sli~nu onoj
koju je doìvjela kornja~a zato {to nije poslu{ala dvije patke.
- A kako je to bilo? - upita je mu`jak.
- Pri~aju da su u nekoj mo~vari, oko koje je rasla trava,
ìvjele dvije patke i jedna kornja~a. Kornja~a i patke ìvljahu
u najboljem prijateljstvu. Slu~aj htjede da u toj mo~vari po~ne
vode ponestajati, pa one dvije patke odlu~i{e da odatle sele, i
prije odlaska do|o{e kornja~i da se s njom oproste.
- Da si nam zdravo, mi idemo odavde jer vode ponestaje
- reko{e joj.
- To {to vode ponestaje, moè uznemiriti samo mene odgovori im kornja~a. - Ja sam kao la|a, i ne mogu ìvjeti bez
vode, a vi moète gdje god ho}ete. Pa, molim vas povedite i
mene sa sobom.
- Dobro - odgovori{e joj one.
20
- A kako }ete me ponijeti? - upita ih kornja~a.
- Mi }emo uzeti za krajeve jednog {tapa, a ti se uhvati
ustima za njegovu sredinu, pa }emo te tako lete}i odnijeti. Ne
{ali se glavom da izusti{ i jednu jedinu rije~ kada ~uje{ govor
ljudi!
One je onda uze{e i odletje{e s njom.
- ûda Bo`jeg! Pogledajte kako one dvije patke izme|u
sebe nose kornja~u! - povika{e ljudi.
- Dabogda vam o~i iskapale, ljudi - viknu im kornja~a kad
~u njihov govor.
îm to izgovori, kornja~a tresnu na zemlju i razlijepi se
kao smokva.
- Ja znam {ta ti ho}e{ da kaè{ - re~e Tajtava svojoj ènki
- ali se ipak nemoj bojati Gospodara mora.
@enka, najzad, poslu{a svog mu`jaka, snese jaja gdje ih je
i ranije nosila i izleè mlade. Ali ne potraja dugo, kad eto ti
plime, i voda odnese mlade, pa ènka re~e svome mu`jaku:
- Znala sam ja unaprijed da }e se ovo dogoditi!
- Osveti}u se ja njemu! - uzviknu mu`jak, pa se odmah
uputi jednom jatu ptica, i kad stiè do njeg, re~e mu:
- Vi ste moje sestrice i moje uzdanje, pomozite mi! - obrati
se on pticama.
- [ta traì{ od nas? - upita{e ga ptice.
- Molim vas, da sa mnom odmah sve po|ete ostalim pticama da im se poàlimo na Gospodara mora i da im reknemo:
"Pa i vi ste ptice kao i mi, pomozite nam!"
To jato ptica mu re~e:
- Na{a gospodarica i carica jeste ptica Anka. Hajde ti s nama k njoj, pa }emo je nekako dozvati. Kada nam se pojavi,
poàli}emo joj se na Gospodara mora koji ti pakost u~ini i
zamoli}emo je da mu se ona u na{e ime osveti i da pokaè
snagu svoje vlasti.
Ptice sa Tajtavom po|o{e k njoj, zovnu{e je i zamoli{e da
im pomogne. Ona im se pokaza, a oni joj ispri~a{e {ta se
dogodilo i zamoli{e je da po|e s njima u boj protiv Gospodara
mora. Ona udovolji njihovoj molbi, ~im Gospodar mora doznade da je Anka s jatom ptica po{la protiv njega, poboja se
da se bori s carem s kojim ne}e mo}i da izi|e na kraj, pa
Tajtavine mla|e vrati i s njim se izmiri. I carica Anka se vrati
nazad.
- Ja ti ispri~ah ovo - re~e Dimna volu - da zna{ da ti nije
pametno {to namjerava{ da se bori{ s lavom.
- Ja se s lavom ne}u boriti, ne}u mu biti ni prikriveni, ni
otvoreni neprijatelj, niti }u prema njemu biti druk~iji no {to
sam ranije bio, a ako primijetim ono ~ega se bojim, tek tada
}u stupiti s njim u borbu.
- Dimni se ne dopade to {to re~e vo’, jer je znao da }e lav
njega osumnji~iti i o njemu r|avo misliti ako na volu ne primijeti znake o kojima je svome caru ranije govorio.
BEHAR 97
INDIJSKE PRIÊ
BEHAR 97
21
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
- Po|i ti lavu - re~e Dimna volu - samo }e{ iz njegova pogleda vidjeti {to ti èli!
- A kako }u to vidjeti? - upita ga [etreba.
- Kada u|e{ kod lava, ti }e{ vidjeti da je on ~u~nuo, da se
prema tebi isprsio i da te netremice gleda na~ulenih u{iju i
razjapljenih ~eljusti, spreman da svakog trenutka sko~i na
tebe - odgovori mu Dimna.
- Ako sve to vidim, zaista }u se uvjeriti da istinu govori{ re~e mu [etreba.
Kada je Dimna uspio da nahu{ka lava protiv vola i vola
protiv lava, on se onda vrati svom bratu Kelili. îm se njih
dvojica na|o{e, Kelila upita Dimnu.
- [to si dosad postigao?
- Pri kraju sam, sve }e biti po volji i meni i tebi - odgovori mu Dimna.
Odmah poslije toga Kelila i Dimna odo{e da svjedo~e bitki izme|u lava i vola, da vide {ta }e me|u njima biti i do ~ega
}e sve to dovesti. Uto [etreba do|e, u|e kod lava i vidje ga
kako je ~u~nuo upravo onako kako mu ga je opisao Dimna.
- Carev drug je kao vlasnik zmije koja se nalazi u njegovim njedrima, a ne zna kad }e ga ujesti - re~e u sebi [etreba.
Lav baci pogled i ugleda na volu sve one znake o kojima
mu je govorio Dimna. Odmah mu bi jasno da je vo’ do{ao da
se s njim bije pa, nimalo ne oklijevaju}i, na njega prvi sko~i.
Me|u njima se zametne borba. Lav i vo’ su se borili tako
èstoko da im krv pote~e. Kad je Kelila vidio da }e lav nadvladati vola, re~e Dimni:
- Car je silan kad je okruèn svojim prijateljima, a snaga
mora je u njegovim talasima! Uzalud ja nastojim da te nasavjetujem i otvorim ti o~i i u tome sam sli~an ~ovjeku koji je
uvjeravao pticu ovim rije~ima: "Ne nastoj da ispravlja{ ono {to
se ne da ispraviti, niti poku{avaj da preodgaja{ onoga koji se
ne da preodgojiti!"
- A kako je to bilo? - upita ga Dimna.
- Pri~aju da je jedan ~opor majmuna ìvio na nekom brdu.
Jedne hladne, vjetrovite i ki{ovite no}i majmuni potraì{e
vatru, ali je ne na|o{e. Ugleda{e krijesnicu kako leti kao iskra
vatre, pa pomisli{e da je to vatra. Oni onda nakupi{e mnogo
drva, nabaca{e ih na tu krijesnicu, i po~e{e duvati ne bi li
vatru upalili da se ugriju i za{tite od studeni. U njihovoj blizini se nalazila jedna ptica na drvetu koja je gledala majmune,
a i oni nju. Kad vidje {ta majmuni rade, ona ih onda po~e
dozivati govore}i im:
- Nemojte se mu~iti, ama nije to vatra {to ste vidjeli!
Kada ptica vidje da se majmuni i ne obaziru na njene rije~i,
odlu~i da sleti do njih i da ih nekako odvrati od onog {to ~ine.
Upravo tada pored nje pro|e neki ~ovjek, pa kad doznade {to
namjerava, re~e joj:
- Nemoj se truditi da ispravlja{ ono {to se ne da ispraviti,
jer se sablja ne mjeri na tvr|u nelomljivu kamenu, niti se
22
lukovi prave od nesavitljive grane, ne mu~i se!
Ta ga ptica ne htjede poslu{ati, nego pri|e majmunima da
ih uvjeri da ona krijesnica nije vatra, a uto je jedan majmun
{~epa, udari njome o zemlju, i ona izdahnu.
- Upravo se to moè primijeniti na tebe i na mene - re~e
Kelila Dimni. - Ti me ne}e{ da poslu{a{, moji savjeti ni{ta ne
koriste, jer si odlu~io da vara{ i grije{i{. Ali upamti, to su ru`na
svojstva, a naro~ito varanje ~ije su posljedice mnogo teè.
Zato postoji i primjer.
- Ho}e{ li mi ga re}i? - upita ga Dimna.
- Pri~aju da su se varalica i glupak uorta~ili u trgovini i
krenuli na put. Usput onaj glupak zaostade. Tu na|e kesu u
kojoj bija{e hiljadu dukata i uze je. Varalica to primijeti. Na
povratku s puta u svoje rodno mjesto njih dvojica, kad stigo{e
nadomak grada, sjedo{e da podijele dukate.
- Podijeli po pola, pola meni pola tebi! - re~e onaj glupak.
Varalica, koji je ve} unaprijed odlu~io da uzme sve dukate, re~e glupaku:
- Ne}emo dijeliti dukate, jer smo ortaci, a ortaci treba da
budu jedni prema drugima iskreni i da su uvijek zajedno. Ja
}u uzeti malo za tro{ka, a uzmi i ti toliko. Ostatak }emo
zakopati pod ovo drvo, jer je to sigurno mjesto. Kada nam
zatreba dukata, do}i }emo zajedno, uze}emo koliko nam
bude trebalo, a nitko drugi ne}e znati za ovo mjesto.
Tada njih dvojica uzmu po nekoliko dukata, a ostatak zakopaju pod ono veliko drvo, i odu u grad. Poslije nekog vremena varalica ode bez glupaka po zakopane dukate, uze ih, a
zemlju poravna kao {to je i bila. Do nekoliko mjeseci do|e
onaj glupak varalici i re~e mu:
- Treba mi novaca, hajde da uzmemo koliko nam je
potrebno!
Varalica s njim ode na ono mjesto gdje su zakopani dukati.
Kad do|o{e tamo pod ono drvo, odmah otkopa{e, ali ne
na|o{e ni{ta. Varalica se po~e udarati po licu prenemaù}i se:
- Evo, ovako izgleda drugovanje s prijateljem! Oti}i bez
mene po dukate i uzeti ih!
Glupak se po~e zakljinjati da to nije u~inio i proklinjati
onoga koji dukate uze, a varalica se sve vi{e udara{e po licu
govore}i:
- Nitko ih drugi nije mogao uzeti nego ti! Zar je itko drugi
za dukate znao?
Oni se oko toga dugo sva|ahu, i najzad odo{e kadiji da im
presudi. Kadija odmah zatraì da mu kaù kako je sve bilo.
Varalica je tuìo glupaka da je on uzeo zakopane dukate, a
glupak je to odricao.
- Moè{ li ti to dokazati? - upita kadija varalicu.
- Mogu - odgovori mu varalica. - Posvjedo~i}e mi drvo
pod kojim su bili zakopani dukati, da ih je on uzeo.
Varalica je, prije no {to je s glupakom do{ao pred kadiju, bio
naredio svome ocu da ode i da se sakrije u {upljinu debla kako
BEHAR 97
INDIJSKE PRIÊ
bi mogao posvjedo~iti umjesto onog drveta. Njegov je otac
oti{ao i zavukao se u {upljinu debla. Kadiji se u~ini neobi~no da
se neko poziva na drvo da mu svjedo~i pa krenu sa svojim drugovima, varalicom i glupakom, ka tome mjestu. Kad su stigli
tamo, kadija upita drvo, a onaj starac iznutra odgovori:
- Glupak je uzeo dukate.
Kada kadija to ~u, silno se za~udi, pa zatraì drva i naredi
da se pod stablo naloì vatra, te da se ono zapali. Kad plamen
obuhvati stablo sa svih strana, otac onog varalice zapomaga.
Izvadili su ga u posljednji ~as. Kadija ga upita otkud on tu, a
on mu sve kaza. ûv{i to, kadija izmlati varalicu, naredi mu
da vrati dukate, koje on uze i predade glupaku, a oca i{amara
i obruka.
- Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e Kelila Dimni - da zna{
kako ponekad i varalica i spletkar mogu biti prevareni. A {to
se tebe ti~e, Dimna, u tebi se ujedinilo i varanje, i spletkarenje, i grije{enje. Ja se pla{im {to }e te sve sna}i. Ti ne moè{
izbje}i kazni, jer si obojen s dvije boje i sa~injen od dva jezika. Voda rijeka je slatka dok se ne ulije u more, a sre}a u
porodici traje dok se u nju ne u{ulja smutljivac. Ti si najsli~niji
zmiji otrovnici s dva jezika, a tvoj je jezik kao njen otrov.
Stalno sa zebnjom mislim na taj tvoj otrovni jezik, strepim
pred kaznom koja }e te sna}i. Onaj koji pravi razdor me|u prijateljima i drugovima isti je kao zmija koju ~ovjek gaji, hrani,
gladi i pazi, a ona ga, najzad, pecne. Davno je re~eno: "Stalno
budi sa pametnima i plemenitima, s njima se druì i gledaj da
se od njih ne odvaja{. Druì se s drugom koji je i pametan i
plemenit, ili koji je samo pametan, a nije plemenit, ili koji je
samo plemenit, a nije pametan. Pametan i plemenit ~ovjek je
savr{en. Druì se s pametnim, makar i ne bio plemenit, samo
se ~uvaj njegove pogane }udi, ali iskoristi koliko god mogne{
njegovu pamet! Budi stalno sa plemenitim, makar i ne bio
pametan, i iskoristi njegovu plemenitost, a njega pomozi svojom pame}u. Bjeì koliko god moè{ od glupa nitkova! I ja od
tebe treba da bjeìm. Kako se tvoji prijatelji mogu od tebe
nadati ma kakvoj plemenitosti i ljubavi, kada si prema svome
caru, koji ti je dao poloàj i odlikovao te, postupio tako. Tvoj
postupak je sli~an slu~aju nekog trgovca koji je rekao: "Nije
nimalo neobi~no da u jednoj zemlji sokolovi hvataju slonove,
kada u istoj zemlji mi{evi mogu pojesti stotinu oka èljeza!"
- A kako je to bilo? - upita ga Dimna.
- Vele da je u nekoj zemlji ìvio jedan trgovac koji jednom
prilikom odlu~i da pode u neku zemlju radi trgovine. Imao je
stotinu oka èljeza koje ostavi na ~uvanje kod jednog svog
prijatelja, a on ode kuda je naumio. Poslije nekog vremena
trgovac se vrati s puta i odmah zatraì svoje èljezo.
- Izjeli su ga mi{evi - re~e mu prijatelj.
- Pa ve} sam ~uo da mi{ji zubi najbolje grizu èljezo! odgovori mu trgovac.
Trgov~ev se prijatelj obradova jer je pomislio da mu to on
iskreno povla|uje. Napustiv{i prijateljevu ku}u, trgovac sretne
BEHAR 97
njegova sina kojeg uze za ruku i odvede svojoj ku}i. Sutradan
trgov~ev prijatelj navrati kod trgovca i re~e mu:
- Ama zna{ li ti i{ta o mome sinu?
- Kad sam ju~e izi{ao od tebe - odgovori mu trgovac - vidio sam kako jedan soko ugrabi nekog dje~aka, mo`da je to
tvoj sin?
Trgov~ev prijatelj se udari po ~elu i re~e:
- O, narode, da li ste ikada ~uli i vidjeli da sokolovi grabe
djecu!?
- Da - odgovori mu trgovac - nije nikakvo ~udo da u nekoj
zemlji, u kojoj mi{evi mogu pojesti stotinu oka èljeza, i
sokolovi hvataju slonove!
- Ja sam pojeo tvoje èljezo, evo da ti ga platim, a ti mi
vrati sina! - re~e trgovcu njegov prijatelj.
- Ja sam ti naveo ovaj primjer - re~e Kelila Dimni - da te
uvjerim da }e{ ti jo{ lak{e prevariti drugog, kad si bio u stanju da prevari{ svoga druga. Ako neko s nekim prijateljuje pa
prevari tre}ega, njegov }e se prijatelj uvjeriti da vi{e me|u
njima ne moè biti prijateljstva. Ni{ta se jeftinije ne prokocka
nego poklonjena ljubav nevjernome, dar darovan nezahvalnome, odgoj koji se daje onome koji ne slu{a i tajna povjerena onome koji je ne}e ~uvati. Druènje s dobrim samo vodi
dobru, a druènje s nevaljalim samo zlu, i ono je kao vjetar
koji kad pre|e preko ne~eg mirisnog donosi miris, a kad pre|e
preko ne~eg smrdljivog donosi smrad. Dugo sam ti govorio, i
ve} sam ti dodijao! - re~e na koncu Kelila Dimni.
Kada Kelila bija{e pri kraju svog govora, lav je ve} bio ubio
vola. Ubiv{i vola lav pade u duboke misli i gnjev ga pro|e.
- Smrt [etrebina mi pri~ini veliki bol! - re~e u sebi lav. Bio je pametan, o{trouman i blage }udi. Ja ne znam, mo`da
je bio nevin, mo`da je bio `rtva spletke i laì.
Lav zbog toga postade nespokojan i snu`den, i to mu se
moglo vidjeti i na licu. Dimna to opazi, pa odmah prekide razgovor s Kelilom i pristupi lavu govore}i:
- êstitam ti pobjedu, ti uni{ti tvog neprijatelja! Pa, {to si
onda àlostan, care?
- Ja àlim za [etrebinom pameti, njegovim razboritim
mi{ljenjem i ugla|eno{}u - odgovori mu lav.
- Ne àli ga, care, jer pametan ne treba da àli onoga koga
se boji! Razborit ~ovjek moè ponekad nekog i da zamrzi, ali,
kad se uvjeri da mu taj moè biti od koristi, on onda nastoji
da ga pridobije za sebe, isto kao {to bolestan ~ovjek uzima
gadan lijek da se izlije~i. On nekada opet moè da nekoga
zavoli i da ga veoma cijeni, pa ga iz straha da mu {togod ne
na{kodi odgurne od sebe i upropasti, isto kao {to i ~ovjek
koga za prst pecne zmija otsije~e taj prst jer se boji da mu se
otrov ne razi|e po cijelom tijelu.
Lava su tada zadovoljile Dimnine rije~i, ali kad se poslije
nekog vremena uvjerio da je Dimna lagao, varao i grije{io,
smaknuo ga je na najgrozniji na~in.
23
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
24
BEHAR 97
AFGANISTANSKE PRIÊ
Afganistanske pri~e
S ruskog prevela Milena Magli} Jovanovi}
Kutub-kan i Nazo
davna vremena ìvio neki bogat ~ovek,
pa imao nebrojeno blago. Ali najve}e
njegovo blago bje{e mu sin, Kutub-kan.
Pazio otac sina kao malo vode na dlanu,
i nije bilo èlje Kutub-kanove koja mu
odmah ne be{e ispunjena. Rastao tako Kutub-kan, a bio
je toliko lijep i stasit da je vi{e li~io na nje`nu djevoj~icu
nego na momka-deliju. O~ev zanat i trgovinu Kutub-kan
nije mogao podnijeti; rat ga tako|e nije privla~io kao
ostale momke. Volio je odlaziti u lov, lutati po gorama i
{umama, uìvao je u ljepoti cvije}a i pjesmi ptica, u
svemu ìvom {to se suncu radovalo.
Ali je zato Kutub-kan bio obdaren divnom vje{tinom
kojoj nije bilo ravne me|u ostalim njegovim vr{njacima.
Bio je sjajan pjeva~, i u svirci na rababu niko se s njime
nije mogao mjeriti. Kada je svirao i pjevao svoje pjesme,
~as tu`ne ~as vesele kao plaha proljetna ki{a, ljudi su
plakali ili se radovali, a ptice, o~arane njegovom pjesmom, slijetale su mu na ruke. Jer ~ovjek koji pjeva takve
pjesme ne moè biti lo{ ~ovjek.
Tako pro|o{e godine, i jednog dana Kutub-kanu umre
otac. Kutub-kan nije nastavio o~ev posao. Malo pomalo je
sve vi{e siroma{io, ali nije prestajao da svira na svom rababu. I na kraju je sasvim osiroma{io. Ali se njegova pjeva~ka slava pronijela po cijeloj zemlji i ljudi su zastajali da
~uju divnu pjesmu kad bi prolazili pokraj njegove ku}e. U
to vrijeme je ìvio u Afganistanu veliki ratnik i juna~ina
Adem-kan. I on je krasno svirao na rababu, te kad do nje-
U
BEHAR 97
ga stiè glas o neobi~nom pjeva~u Kutub-kanu, zaèlio je
Adem-kan upoznati tog ~uvenog pjeva~a.
Jednom je Kutub-kan sjedio sa svojim prijateljima i svirao im nove pjesme. Potom }e jedan od prijatelja ispripovijedati Kutub-kanu kako ima u zemlji neki ~ovjek, po
imenu Adem-kan, koji ne svira gore od njega na rababu.
Kutub-kan se za~udi, a onda mu se u srce uvu~e nemir.
Po~eo je svakodnevno razmi{ljati kako bi se mogao na}i
sa zagonetnim Adem-kanom koji tako lijepo svira na rababu. I tako jednog dana pokupi Katub-kan svoje stvari,
priveza za sedlo rabab i krenu na daleki put da traì
Adem-kana. A no}u, uo~i Katub-kanovog odlaska iz grada, Adem-kan usni san; kako Kutub-kan uzjahao konja,
nasmijan i veseo, pjeva pjesme i raspituje se kod ptica gdje
bi mogao da na}i Adem-kana.
Rano ujutro probudio se Adem-kan i saop}io prijateljima radosnu vijest:
- Ko prvi ugleda Kutub-kana i dovede ga meni, njemu
}u dati za ènu svoju sestru Nazo.
Njegovi prijatelji smjesta osedlaju konje te se razletje{e na sve strane. Svaki je u sebi nosio jednu jedinu
misao - da prvi ugleda pjeva~a, jer je kao nagradu Ademkan obe}ao lijepu Nazo. A Nazo je bila toliko lijepa da se
njena ljepota nije mogla perom opisati. Njena nje`na
glavica bje{e kao cvijet bademov, vrat - kao stabljika,
koà kao pavlaka - tako bijela i mirisna. Adem-kan ju je
toliko volio da je samo za nju sagradio prekrasan dvor s
ogromnom ba{tom.
25
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
Ne slute}i ni{ta, jahao je Kutub-kan na svome konju i
radovao se svemu na {ta bi usput nai{ao. Bje{e topao
dan. Kutub-kan se umorio od ège pa je prilegao u hladu
pod jedno veliko drvo, da se odmori. Rabab je objesio na
granu, pravo iznad glave. Prilegao i zaspao... a nije bilo
daleko od dvorca Adem-kanova. Nekako ba{ u taj ~as
Adem-kanov vjerni sluga Bilo iza|e iz ku}e i uputi se
prema kanalu pokraj drveta pod kojim je spavao Kutubkan. Pri|e Bilo drvetu, kad ima {to da vidi: neki ~ovjek
spava, a o grani mu visi rabab.
"Oho - pomisli Bilo - da to nije mo`da Kutub-kan?
Ala je lijep! A i rabab po svoj prilici nije lo{!” Dotr~a Bilo
Adem-kanu, pa re~e:
- O, veliki Adem-kanu, donosim ti dobru vijest!
- Kakvu?
- Kutub-kan spava pod drvetom nedaleko odavde.
Za~udi se Adem-kan, obraduje se veoma, ali mu pomalo bi i krivo: "Zar ba{ sluzi moram dati za ènu ljepoticu Nazo? Ta nju su prosili toliki ratnici, slavni po juna{tvu i bogatstvu! [to sad?!” Po|e Adem-kan zajedno
s Bilom onom drvetu. Pogleda, kad u hladu zaista spava
mom~e lijepo kao upisano. Zamisli se Adem-kan pa re~e:
- Ako je to odista Kutub-kan, onda ga ne treba buditi;
na}i }e on i sam put do mojih dvora. Nego hajdemo nazad...
A za to vreme Kutub-kan se odmorio, probudio, pa se
stane spremati da nastavi put. Sko~i on na konja i za tili
~as stigne u neku veliku varo{. Tu Kutub-kan uspori hod.
Vidio je da se neka djeca igraju na putu, pa ih upita gdje
ìvi Adem-kan, i obe}a novac onome ko mu pokaè put.
Djeca se polakome, i uskoro je Kutub-kan stajao pred
vratnicama dvora Adem-kanova. Prevu~e on preko struna rababa i glasno zapjeva:
Da l’ su ovo dvori slavnog Adem-kana?
Ako jesu, onda nek preda me si|e!
Ako o~i moje vide Adem-kana,
srce }e mi zaigrat milije i radije!
Adem-kan ~u njegov glas, obraduje se i iza|e u susret dugo o~ekivanom gostu.
- Neka ti Allah Uzvi{eni bude u pomo}i, dragi moj goste! Da nisi ti lijepi pjeva~ Kutub-kan, ~ija slava odjekuje po celoj zemlji?
Kutub-kan skromno odvrati:
- Istina je, ja sam Kutub-kan. A nisi li ti onaj Ademkan, ~ija se slava pronijela daleko izvan granica na{e
domovine?
Osmjehnu se Adem-kan pa pri|e Kutub-kanu i pruì
mu ruku.
26
- Ako te je Allah meni poslao, mojoj sre}i nema kraja,
o najljep{i me|u pjeva~ima!
Pa zajedno u|o{e u ku}u, a sutradan su ve} bili takvi
prijatelji kao da ih je jedna majka rodila. A kad bi sutradan
uve~e, do|e Adem-kanu njegov vjerni sluga Bilo, pa poslije malog oklijevanja pred vratima ovako re~e:
- O Adem-kanu, mo}ni gospodaru moj! Tvoja rije~ je
tvr|a od èljeza. Obe}ao si da }e{ lijepu Nazo dati onome ko prvi na|e Kutub-kana. Ja sam svoje u~inio. Sada
je na tebe red.
Adem-kan mu na to odvrati:
- Budi bez brige, Bilo, ja svoju rije~ ne}u pogaziti.
Po|i s mirom.
Umiri se Bilo i ode ku}i. Ali poslije ovog razgovora
rastuì se Adem-kan. Po|e on Kutub-kanu, sjede kraj
njega i zamoli ga:
- Sviraj mi ne{to, o Kutub-kanu! Tvoja pjesma }e biti
mehlem za moju bolnu du{u.
Na to Kutub-kan uze rabab pa zasvira Adem-kanu
tu`nu i nje`nu pjesmu, nalik na ùbor potoka u pozne
ve~eri kada u prirodi sve tone u san. Navrije{e suze na
o~i Adem-kanu, i on stade uìvati u divnoj muzici zaboraviv{i sve na svijetu. A Nazo tog ~asa bje{e u susjednoj
ku}i. ûla je i ona ~arobne zvuke, pa otr~a u gornje
odaje, prisloni lice uz otvor na tavanici i sa uìvanjem
po~ne posmatrati lijepog momka. U njenom srcu raspali
se oganj ljubavi. Nije mogla odvojiti pogled s lica Kutubkanova. A onda dvije male biserne suze pado{e na njegov rabab. Uzdrhta Kutub-kan i podiè o~i. Susreto{e se
pogledi prekrasnog momka i lijepe Nazo. Zaboravi Kutub-kan o ~emu je pjevao. Netremice je gledao djevoj~ine krupne o~i pune suza, a srce mu je sve sna`nije lupalo.
A Adem-kan se ~udio nje`nim zvucima {to su dolazili
iz rababa, i ushi}eno vrtio glavom. Onda Adem-kan odvede Kutub-kana u odaje za njega pripremljene, pa se
vrati u svoju sobu i te{ko se zamisli nad sudbinom svoje
voljene sestre Nazo. A Nazo i Kutub-kan ostado{e tuguju}i i izgarahu od uzajamne ljubavi. Tako pro|e nekoliko
dana. Nazo je sasvim smr{avjela i jedino su joj krupne o~i
isto tako sjale na licu. A Kutub-kan nije ni o ~emu mogao razmi{ljati osim o Nazo. Opaziv{i da je njihov gost i
prijatelj problijedio, Adem-kan se rastuì. îtave dane je
provodio kraj Kutub-kana ne slute}i zbog ~ega tuguje
lijepi peva~. Pozvao Adem-kan bolesniku najbolje ljekare,
ali oni su samo odmahivali glavama. Svi njihovi lijekovi
bjehu uzaludni. Kutub-kan je venuo kao ruà u hladne
zimske dane. Kad je za to saznala Nazo, pozva k sebi
staru sluàvku pa joj ovako re~e:
BEHAR 97
AFGANISTANSKE PRIÊ
- Reci mi ti, koja si me odgajala, moè{ li ~uvati tajnu?
Starica odvrati:
- Neka mi se jezik osu{i ako ne{to reknem, k}eri moja.
- Onda ~uj. Ja volim lijepog Kutub-kana. Nikakvi lijekovi ne}e mu pomo}i, nego ti po|i Adem-kanu i reci mu
da }e{ izlje~iti Kutub-kana, ali je za to potrebno da ga
prenesu u tvoju ku}u na mjesec dana i da nikog k njemu
ne pu{taju. Jesi li razumijela?
- Da, k}eri moja.
BEHAR 97
- Ja }u ti dati ovu maramicu, pa njom izbri{i ~elo Kutub-kanu. Posle toga on mora ozdraviti. A sada idi i u~ini
sve onako kako sam ti zapovijedila.
Ode starica Adem-kanu i pade na kolena preda nj.
- O veliki Adem-kanu! Tvoj prijatelj Kutub-kan leì
bolan i ljekari nikako ne mogu da ga izlije~e. Daj ga meni
na mjesec dana i ja }u ga izlije~iti.
Za~udi se Adem-kan, ali odlu~i poku{ati. Naredi da
prenesu Kutub-kana u stari~inu ku}u. Kako je naredio ta-
27
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
ko i u~ini{e. Samo {to momka preneso{e u
stari~inu ku}u, ova ga obrisa Nazinom maramicom. I gle ~uda: Kutub-kan otvori o~i, pogleda
oko sebe pa zdrav ustade s postelje. Spazi staricu i odmah upita:
- [to je to, otkud Nazina maramica?
Stara se osmjehnu i radosno potvrdi glavom.
- Ona mi je dala i zapovijedila da ti izru~im
pozdrav i rije~i ljubavi. Pri~ekaj malo, Allah je
dobar, i vi }ete biti zajedno.
Obradova se Kutub-kan, poljubi maramicu
lijepe Nazo pa zapjeva radosnu pjesmu ljubavi.
Pro|e tako jedan dan, a drugog dana u predve~erje Kutub-kana ponovo obuze bljedilo, pa
re~e staroj:
- Ne mogu vi{e ìvjeti daleko od moje drage. Kaì mi, o dobra èno, kako da vidim moju
Nazo?
Zamisli se stara, pa re~e:
- Budi bez brige. Smislit }u ve} da se sastanete. Moj sin je ~obanin kod Adem-kana.
Svako jutro izgoni ovce u vrt pored Nazinog
vrta. Zakolji najve}u ovcu, navuci njeno runo
te }e{ tako najlak{e dospijeti do vrta i sastat
}e{ se sa svojom dragom.
U~ini tako Kutub-kan. I kad nasta jutro, na|e se on u Nazinom vrtu, zbaci sa sebe ov~je
runo pa se sakri iza `buna. Dugo je ~ekao Kutub-kan dok najzad nije ugledao svoju dragu
Nazo. Bila je u bijeloj haljini, i Kutub-kan se
o~aran divio njenom lijepom licu, vitkom stasu
i nje`nim rukama. Onda iza|e Kutub-kan iz
svog skrovi{ta, i ne bje{e kraja njihovoj radosti
kada se na|o{e zajedno. Dan je proletio kao jedan tren. Do|e ve~e, i Kutub-kan suznih o~iju
navu~e ov~je runo i sretno se iskrade iz vrta. A
vrt je ~uvao Bilo, spreman da ubije svakog ko
poku{a da se na|e s lijepom Nazo. Ali sve se
sretno svr{i, Kutub-kan se vrati u stari~in dom
i ona ga upita:
- Pa kako je, sinko, jesi li video svoju dragu?
- Da sam vidio, ma vidio sam, neno, ali je
moja ljubav prema njoj jo{ vi{e porasla. Ne
znam {to da radim!
- Ne tuguj, pjeva~u. Bit }ete i vas dvoje
sretni.
Nekoliko dana uzastopce i{ao Kutub-kan u
ov~jem runu na sastanak s dragom i svaki put
se vra}ao od nje sretan i radostan. Za to vri-
28
BEHAR 97
AFGANISTANSKE PRIÊ
jeme Adem-kan se svakog dana raspitivao kod stare za
zdravlje svog voljenog pjeva~a, i starica je svaki put odgovorila jedno te isto:
- Danas mu je bolje nego ju~e, gospodaru. Ali jo{ ne
moè{ k njemu. Pri~ekaj jo{ koji dan, pa onda navrati.
A toga dana Kutub-kan na rastanku re~e svojoj dragani:
- 0 sunce moga ìvota, ovako se vi{e ne moè. ‘Ajde da
sve kaèmo tvome bratu a mome prijatelju Adem-kanu.
- O dragi! Zna{ li da moram po}i za Bila? Samo, nikada na to ne}u pristati. Bolje i smrt, nego rastanak s
tobom. Nego zna{ {to? Uradi ovako: uzmi sablju i pokrov, oti|i bratu, poloì to pred njega i reci: ili me ubij
ovom sabljom i umotaj u ovaj pokrov, ili mi daj tvoju
sestru za ènu.
Tako se i dogovori{e. A sutradan Kutub-kan do|e
pred Adem-kana. Za~udi se i obradova Adem-kan kad
vidje svog prijatelja ìva i zdrava, ali se jo{ vi{e za~udi
kad saslu{a Kutub-kanove rije~i. A evo {ta je rekao
Kutub-kan:
- O hrabri ratni~e i prekrasni pjeva~u, voljeni Ademkanu! Ja volim tvoju sestru i bez nje mi nema ìvota. A
i ona mene voli. Bez nje mi nema radosti. Ako mi je ne
da{ za ènu - bolje me odmah ubij ovom sabljom i umotaj u ovaj pokrov.
Zamisli se Adem-kan i dugo je tako razmi{ljao. A kako
i ne bi: zaista je volio Kutub-kana! Ali Bilo ne bje{e samo
njegov vjerni sluga nego i dobar prijatelj koji ga je ~esto
izbavljao iz nevolje. Najzad se odlu~i Adem-kan, pa re~e:
- Dobro, o prekrasni pjeva~u, voljeni prijatelju moj!
Dat }u ti za ènu moju sestru Nazo. Neka tako bude.
Sutradan posla on Bila nekim poslom u jedno udaljeno mjesto, a onda zapovijedi bratu Bilovom - Miru, da
zakolje ovaca i spremi rasko{nu gozbu za svadbu Kutubkana i njegove sestre Nazo. I toga dana priredi{e takvu
svadbu kakva ve} odavno nije bila vi|ena u cijeloj okolini! Tek predve~e se veselje sti{alo. Nasta no} i Adem-kan
povede Kutub-kana u ku}u njegovoj nevjesti. Odjednom
opazi{e da pred ulazom u dvor stoji Bilo. Ve} se bio vratio, ali za svadbu jo{ ni{ta nije znao i po obi~aju je ~uvao
vrata Nazinih odaja. [to sad? Onda Adem-kan ogrnu
Kutub-kana svojom bundom i po|e pravo prema Bilu.
Ovaj propusti gospodara, ali kad pogleda njegove noge,
za~udi se:
- O Adem-kanu! Ili sam ja poludio, ili ti ima{ ~etiri
noge!
- Ti si doista poludio, Bilo! Ja imam samo jednu glavu
i dvije noge, kao i svi ljudi. A ono {to se tebi ~ini kao
dvije tu|e noge, to su rukavi bunde!
BEHAR 97
I to rekav{i, Adem-kan u|e u odaje svoje sestre.
Kasno u no} ode Bilo ku}i i tek tamo saznade sve {ta se
dogodilo. Razbjesnio se Bilo, o~i mu se zakrvavi{e, i on
najprije pojuri u ku}u svoga brata Mira. Po~e da razvaljuje vrata, ali se Miro bojao bratove osvete pa se
dobro zaklju~ao tako da Bilo nije mogao u}i unutra. Na
to Bilo pojuri u Nazine odaje da ubije mladence. Ali i
Nazo je znala Bilovu narav, pa je i ona dobro zaklju~ala
vrata. Po~eo je Bilo razvaljivati vrata, ali ona nikako da
popuste. Tada on gromko povika:
- Ej ti, kukavice, iza|i ovamo na megdan!
Kutub-kan zgrabi sablju i htjede da iza|e pred Bila, ali
mu Nazo pade na koljena i stade ga moliti da ne izlazi.
- Nemoj, dragi, on je kao zvijer! Izgubit }e{ glavu prve
no}i! Preklinjem te, nemoj izlaziti, dragi!
I Kutub-kan popusti nagovaranju Nazinom i ne iza|e
pred Bila. A Nazo potr~a majci i po~e je preklinjati da
ode do Adem-kana. Mati saslu{a k}erinu molbu, pa otr~a
sinu i po~e ga moliti da spasi Nazo. Do|e Adem-kan i
uhvati Bila za ruku, pa mu re~e:
- Ne valja tako postupati Bilo, ako si mi prijatelj.
Vjeruj mi, ja }u ti na}i drugu ènu, isto tako lijepu i isto
tako ~uvena roda. A Kutub-kan mi je drag kao i ti.
Nemoj mu se svetiti! Tim prije {to je on tako usamljen!
Ne valja tako, Bilo...
I Bilo poslu{a Adem-kana. Vrati se ku}i, ali svu no}
nije oka sklopio razmi{ljaju}i kako da se osveti Nazo i
Kutub-kanu. Dugo je promi{ljao Bilo, a u zoru ustade i
po|e da po obi~aju ~uva Nazine odaje. Stajao je tako na
svom mjestu oborena pogleda, ali je stalno ne{to vrebao
i promi{ljao. Tako pro|e nekoliko dana. Razveselio se
Adem-kan zaklju~iv{i da je Bilo odustao od osvete Kutub-kanu. Ali {ejtan nije odustao! U glavi Bilovoj je sazrela stra{na namjera. Jednom u podne bila je velika èga,
a Kutub-kan je zaspao. Opazi to Bilo pa pri|e njegovoj
postelji i zakuca u zid nekoliko velikih i o{trih klinova
pravo iznad glave zaspalog. Onda se odma~e ustranu i
povika:
- Ustaj, Kutub-kanu! Nazo je umrla! Prepla{en Kutub-kan sko~i iz postelje i sru{i se na licu mesta obliven
krvlju. Poletje Nazo dragome, po~e ga ljubiti misle}i da
}e time oìvjeti Kutub-kana. Ali sve bje{e uzalud. Kao
tamnocrvena ruà, sav obliven krvlju, leào je na postelji
mrtav Kutub-kan. Onda Nazo namaza svoje ~elo krvlju
dragoga i leè pored njega. Pritr~a{e i stado{e je podizati, ali i ona je bila mrtva.
Tako izgubi{e ìvote istog ~asa prekrasna djeca
ljubavi, lijepa Nazo i Kutub-kan.
29
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
Dèmal- kan i Ziba
Davno, vrlo davno, prije mnogo godina, ìvio je u divnom gradu Kandaharu Dèmal-kan. U cijelom kraju bio
je poznat zbog svoje ljepote i ~uvena roda. Nedaleko od
Kandahara, u dvoru opasanom visokim zidinama, ìvio je
Musa-kan, u koga bje{e prekrasna k}i Ziba. Sve je na
ovom svijetu u Bo`jim rukama! I eto jednom Dèmal-kan
spazi Zibu. U srcu lijepog momka buknu poàr ljubavi.
Mu~io se on daleko od drage, sanjao no}u njene o~i, i na
kraju, poslije vi{emjese~nih du{evnih muka, posla on u
dvor Musa-kanu mudre starce ne bi li uspjeli da mu
isprose lijepu Zibu za ènu. Saznade Musa-kan da je
poslao provodadìje Dèmal-kan ~ije ime bje{e poznato
u cijelom kraju, pa pristade da za njega uda svoju k}er.
Obradova se Dèmal-kan. Obradova se i Ziba, u ~ijem
srcu je tako|e goreo snaàn plamen ljubavi. I uskoro
cijeli kraj po~ne da se priprema za njihovu svadbu. Ali
sre}a je varljiva kao vjetar... Nekoliko dana prije svadbe
Dèmal-kan potro{i sav svoj imetak. Uhvati se za glavu
Dèmal-kan, ne znaju}i {ta }e i kako }e te kako da
preìvi tu sramotu. Odlu~i da potajno ode u Indiju ne bi
li se tamo za kratko vrijeme ponovo obogatio i vratio
svojoj dragoj Zibi. Odlu~i tako Dèmal-kan, pa kako
odlu~i tako i u~ini. Svi se veoma za~udi{e njegovom nestanku, pa ubrzo zaklju~i{e da je Dèmal-kan negdje
poginuo. Kad za to saznade Ziba, danima je bez
prestanka plakala i molila se Allahu da sa~uva Dèmalkana, jer nije vjerovala u njegovu smrt.
Ne pro|e mnogo vremena, a Dèmal-kana svi zaboravi{e. Onda drugi kan, poznat po svom bogatstvu, posla
prosce Musa-kanu. Razmisli Musa-kan, razmisli, pa se
odlu~i da mu da Zibu za ènu. Kad Ziba saznade za to,
briznu u pla~ i stade kose ~upati. Radije je pristajala da
umre nego da iznevjeri svoga dragoga. Iste no}i napisa
pismo Dèmal-kanu, pozva glasono{u i zapovijedi mu da
ga potraì u Indiji.
- Po|i samo - re~e ona - na|i moga dragoga i predaj
mu ovo pismo.
A evo {ta je stajalo u pismu:
"Mili Dèmal-kanu, suputni~e ìvota moga! Trebalo
je da postanem tvoja èna, ali je sada otac pristao da me
uda za drugog. Svadba treba biti o prazniku Loj Ahtara.
Ali za mene je sramota biti èna nekog drugog, te znaj
1
Dervi{, sljedbenik sufijskog puta
2
U~itelj dervi{a, osoba na visokom duhovnom stupnju
30
da me, ako ne stigne{ na vrijeme, ìvu ne}e{ zate}i. Ja
}u se otrovati, jer ne mogu podnijeti ovu sramotu...”
Sakri glasono{a pismo u njedra, pa jo{ iste no}i osedla brza konja i odjaha u Indiju. Prolazio je kroz mnoge
gradove i sela prije nego {to je stigao u Hindustan. I{ao
glasono{a iz jednog grada u drugi, skitao se po bu~nim
trgovima i va{arima - svuda je traìo Zibinog dragog. Ali
Dèmal-kanu se zametnuo svaki trag, a dan Loj Ahtara
ve} se bliìo. I{ao umorni glasono{a po va{arima,
zagledao u lice ljudima koje bi sreo, raspitivao se kod
prolaznika ne poznaje li tko god Afganistanca po imenu
Dèmal-kan. Ali sve bje{e uzalud - njegova traganja nisu
donosila ploda.
Odlu~io ve} glasono{a da se sa tu`nom vijesti vrati u
zavi~aj lijepoj Zibi, koja je danima i no}ima bez prestanka stajala na visokoj kuli o~ekuju}i dobre vijesti. Kad
najednom on ugleda, u bu~noj gomili na trgu, Dèmalkana gdje stoji okruèn grupom bogato odjevenih ljudi.
Obradova se glasono{a, pojuri k njemu, pa se progura
kroz svjetinu i uru~i mu pismo od Zibe. Kada uze u ruke
dragocjenu poruku od drage, na Dèmal-kanove lijepe
o~i navrije{e suze radosnice. Ali ne bje{e kraja njegovoj
tuzi kada je pro~itao pismo. Stade se moliti Dèmal-kan
Allahu i preklinjati ga da mu sa~uva ìvot drage, jer
molbe napa}enog srca stiù do Svemogu}eg. A onda
Dèmal-kan i glasono{a uzjaha{e konje pa kasom odjezdi{e kroz gradske vratnice, ne raspoznaju}i puta, hitali
su sve dalje i dalje, i uskoro se na|o{e u nekakvoj gustoj, neprohodnoj {umi. Dìnovsko drve}e raslo je visoko
do neba, kroz guste kro{nje nisu dopirali sun~evi zraci —
tu je vladao trajni polumrak. Najednom opazi Dèmalkan na malom proplanku ~etiri putnika. Sva ~etvorica su
se bu~no prepirali oko ne~ega, vikali su i pljuvali na
zemlju, prizivaju}i Boga kao svjedoka da su u pravu.
Pri|e im Dèmal-kan, pa ovako re~e:
- Da ste ìvi i zdravi, putnici! Ko ste vi? Kuda ste se
zaputili? I oko ~ega se prepirete?
- Mi smo muridi1 jednoga {ejha2, koji je preselio na bolji svijet pro{le nedjelje i ostavio
nam u amanet ~etiri stvari: torbicu,
serdàdu za molitvu, batinu i
konopac. I eto, nikako da
ih podijelimo.
BEHAR 97
AFGANISTANSKE PRIÊ
I pored uzbu|enja i jada koji ga je zadesio, Dèmalkan se osmjehnu:
- Ba{ na|oste oko ~ega da se prepirete! Kakvo mi je
to blago - torbica i konopac?
- O putni~e, nikada nemoj prenagliti, jer ti se moè
dogoditi da po~ini{ mnoge gre{ke u ìvotu - re~e na to
jedan murid. - Nisu ovo obi~ne stvari nego ~arobne, zar
bismo se ina~e prepirali? Evo ova torbica izgleda kao
obi~na, a poèli{ li ne{to odmah }e se to u njoj stvoriti!
- A ova serdàda3 za molitvu? - upita Dèmal-kan.
- To ti je tek ~arobna serdàda! - uzdahnu drugi
murid pa nje`no pre|e rukom preko njenih od molitve
pohabanih resa. - Treba samo da stane{ na nju, da klanja{ dva rekjata namaza4, i u isti mah moè{ odletjeti
kuda ti je volja...
- A batina? - dodade tre}i murid. - Nema ravne toj
batini. Samo zapovijedi, pa }e istu}i koga zaèli{.
êtvrti murid uze u ruke konopac i re~e:
- A zna{ li ti kakav je to konopac? Koga zaèli{, vezat
}e, i ne}e ga pustiti ni pod
koju cijenu.
BEHAR 97
ûv{i sve to, Dèmal-kan se u mislima zahvali Allahu,
pa se obrati muridima i ovako im re~e:
- O muridi! Ja mogu rije{iti va{u prepirku. Pristajete li
da me saslu{ate?
- Pristajemo! - povika{e muridi uglas.
- Lijepo, onda me ~ujte. Ja }u pustiti strijelu iz moga
luka, pa ko je od vas prvi na|e i donese nazad, tome
neka pripadnu sve ove ~arobne stvari. Pristajete li?
- Pristajemo! - uzviknu{e muridi opet uglas, ovoga
puta radosno. Onda se poreda{e oko Dèmal-kana i
stado{e o~ekivati da ovaj odapne strijelu. Dèmal-kan je
tako jako zategao tetivu da ona o{inu, a onda se za tren
oka vine visoko, visoko ~ak do neba. Na to muridi
pojuri{e za strijelom kao lova~ki psi, obaraju}i i potiskuju}i jedan drugog. A Dèmal-kan je samo to i ~ekao. On
se brzo pomoli, stade na serdàdu, uze torbicu, batinu i
konopac, pa izgovori èlju:
- Ho}u da budem u Kandaharu!
I istog ~asa vinu se serdàda pod oblake, a Dèmalkan, smiju}i se od sre}e, ugleda kako pod njim promi~u
rijeke, {ume i gore. S nestrpljenjem je ~ekao kada }e se
ukazati zavi~aj. Ne pro|e ni jedan sat, kad se }ilim lagahno spusti na gradski trg. Unaokolo je uveliko vladalo
veselje, svuda se ~uo àgor ìvahne i radosne svjetine koja
se ve} okupljala.
- Daj, konop~i}u, sveì ih sve i ne pu{taj! Ako se neko
ne pokori, ti, batino, udaraj! - pro{aputa tiho Dèmalkan.
Kakva je samo gu`va nastala! Nijedan ~ovjek se nije
mogao i{~upati! A ko je i poku{ao, taj se gorko kajao i
àlio na nemio udes trljaju}i ogromne ~voruge. Umah
padne no} uo~i praznika Loj Ahtara. Ziba je sjedila u
svojoj sobi i suze su joj samo navirale na o~i. êkala je
pono} pa da uzme smrtonosni otrov i tako odrì zakletvu
koju je dala svome dragome. Najednom ona za~u glas
Dèmal-kana koji je doziva{e.
"Da to nije san?” - pomisli Ziba i uze u ruku zrnce
otrova. Ali Dèmal-kan ju je dozivao sve glasnije i glasnije. Ziba nije mogla do}i sebi od ~u|enja. Najednom se
vrata njene sobe {irom otvori{e, i ona na pragu ugleda
radosnog Dèmal-kana koji se smije{io. Razdragani i sretni baci{e se jedno drugome u zagrljaj i zaboravi{e na
sve. Sutradan priredi{e svadbu, i otada za Dèmal-kana i
Zibu po~e ìvot ispunjen sre}om i blagostanjem.
3
Tepih, }ilim
4
Molitva
31
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
32
BEHAR 97
PERZIJSKE PRIÊ
Perzijske pri~e
S perzijskog preveo dr. [a}ir Sikiri}
@eèn ka{u hladi
Istina i la`
eki vladar putovao na la|i na kojoj se
nalazio i nekakav dje~ak Perzijanac. Kako dje~ak nikad prije nije vidio mora, niti iskusio muka i pomorskog putovanja,
po~e plakati i jaukati tresu}i se cijelim
tijelom od straha. Koliko god su ga tje{ili, nije se mogao
smiriti. Vladaru to dozlogrdilo, ali nije bilo nikakva izlaza. Na la|i se slu~ajno nalazio i nekakav pametan ~ovjek i on najposlije zavika:
Jednom je neki vladar naredio, da se nekakav zarobljenik
smakne, a jadni osu|enik po~eo onda u beznadnom stanju grditi vladara na svome jeziku i nedostojne mu rije~i
govoriti, jer je davno re~eno, tko se pomiri sa smr}u, moè govoriti sve {to mu je na srcu. Vladar tada zapita prisutne, {to ono osu|enik govori, i jedan mu vezir1 re~e:
N
- Ako dopustite, vladaru, ja }u ga za~as u{utkati. Vladar to jedva do~eka. A onaj ~ovjek tada naredi da se dijete opa{e uètom i uvali u more. Kad je dje~ak jedamput-dvaput zagnjurio u vodu, uhvate ga za kosu i povuku na la|u. Dje~ak se objema rukama brè-bolje uhvati
za krmu, a kad za koji ~as iza|e, sjede u jedan ugao i,
gle, umiri se, pa ni da glasa pusti. Vladaru se svidjela
dosjetljivost onoga ~ovjeka, pa ga tada zapita:
- Kakva je u tome mudrost?
Na to }e onaj:
- Dje~ak nije nikad zapadao u utopljeni~ke muke pa
nije ni znao blagodati sigurnosti na la|i. Ta pravu vrijednost sre}e poznaje samo onaj koji je zapadao u kakvu
nevolju.
BEHAR 97
- On vas podsje}a na kur’anske2 rije~i, kojima se obe}aje dènnet3 onima koji savladavaju srd`bu i pra{taju
ljudima...
A drugi vezir, protivnik prvog, do~eka na to:
- Ljudi na{ega zvanja u prisutnosti vladara moraju samo istinu govoriti. Zarobljenik vladara grdi i nedoli~ne
mu rije~i govori.
A vladar se, gle, na te rije~i silno namr{ti pa }e odrije{ito tome drugome veziru:
- Meni se ona njegova la` vi{e svi|a od te tvoje istine,
jer je namjera od one laì bila neka korist, a tvoja se istina zasniva na pakosti. Ta bolja je i la`, koja donosi neku
korist, negoli istina, koja }e prouzrokovati kakvo zlo!
1
Naslov visokih dostojanstvenika (ministara) na dvorima islamskih vladara
Kur’an kao op}a imenica zna~i ~itanka ili {tivo, koje se ima ~itati, a kao termin ozna~uje muslimansko sveto pismo, tj. zbirku religioznih, moralnih i
pravnih propisa, koje je, po u~enju islama, Svemogu}i Allah objavio preko
poslanika Muhammeda ~ovje~anstvu.
3 Dènnet je raj, a dèhennem pakao.
2
33
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
Nije zlato sve {to sija
Blagoslov
Pri~aju, da je neki kraljevi} bio nizak i malen, a njegova
bra}a visoka i lijepa. Jednom prilikom pogleda ga otac s
negodovanjem i omalovaàvanjem, a dijete se dosjeti, zbog
~ega je to, pa }e roditelju:
U Bagdadu se pojavio neki dervi{4, ~ije su molitve nalazile odziva. Jedanput ga pozove Had`dàd`, sin Jusufov5,
i zamoli ga, da ga blagoslovi. A dervi{ za~e:
- O~e, bolji je nizak, a pametan, negoli visok, a glupan. Nije sve, {to je stasom najvi{e, i vrijedno{}u najbolje. Ovca je malena, ali ~ista, a slon je obi~na le{ina. Otac
se na to samo nasmija, prisutnim dràvnicima to se svidjelo, a bra}a se do dna du{e na|o{e uvrije|eni. Kaù da
se uskoro iza toga pojavio nekakav te{ki neprijatelj toga
vladara, pa kad su se dvije vojske suo~ile, prva osoba, koja
zaigra konja na mejdanu bija{e upravo taj mladi} koji
tada povika:
Nisam onaj, kom u borbi vidjet moè{ le|a,
nego onaj, koji glavu u krvi ostavlja.
Vladar, koji borbu prima, ìvotom se kocka,
onaj, koji bjeì — vojsku svu na kocku stavlja.
Re~e to pa navali na neprijateljsku vojsku i obori nekoliko proku{anih boraca. A kad se poslije pojavi pred
oca, odano poljubi zemlju i prozbori ovako:
Ti, kom se spodoba neznatna ~inila moja,
ne smatraj vrlinom krupno}u; sitno i ~vrsto
vitko konj~e vi{e vrijedi na dan stra{na boja,
negoli gove~e gojno, nezgrapno i tusto.
Kaù, da je neprijateljske vojske bilo mnogo, a njih
malo, pa su im se redovi bili pokolebali. Ali u taj ~as
mladi} zavika:
- Ljudi! Nastojte, da se ne bi odjenuli ènskom odje}om!
Na te njegove rije~i ohrabri{e se konjanici i navali{e
svi kao jedan, i pri~a se, da su istoga dana pobijedili neprijatelja. Vladar tada poljubi sinu ~elo i o~i i zagrli ga, pa
ga je otada s dana na dan sve vi{e pazio, a najposlije ga
postavio i svojim nasljednikom. Bra}a su mu bila silno
zavidna na toj ~asti, pa mu najposlije stavi{e u jelo otrova. Njegova sestra opazi to sa ~ardaka pa zalupi prozor,
a mladi} se dosjeti jadu pa se okani jela uzviknuv{i:
- Nemogu}e je da vrijednih nestaje, a da nevrijedni
njihovo mjesto zauzimaju!
Odmah obavijeste o tome njegova oca, a kralj onda
pozove njegovu bra}u pa ih ukori kako treba, a potom,
da bi zlu u~inio kraj, svakome od njih odredi po jedan
zadovoljavaju}i dio svoje zemlje, jer je ono dobro re~eno:
I deset siromaha moè biti i leàti na jednome }ilimu, ali
dva vladara u jednom kraljevstvu nikako i nikada.
34
- Boè, uzmi mu du{u!
- Zaboga, kakav je to blagoslov?
- To je blagoslov za te i za sve tvoje podanike.
Vladarska obijest i siroma{ka nevolja
Nekakav vladar u pijan~evanju pretvarao no} u dan, i
jednom zgodom ba{ onako pijan zazbori:
Od mene ovog trena sretnijeg na zemlji nije,
jer ni za kog i ni za {to mene briga sad ne bije!
U tome ~asu neki siromah leà{e go golcat na studeni
pred vratima, pa }e na te vladareve rije~i:
Ej ti, od kog na svijetu sretnijeg cara nije,
misli{ li, da briga nema, briga tebe {to ne bije?
Vladaru se te rije~i svidje{e pa kroz prozor pomoli
kesu sa hiljadu dukata i re~e:
- Siromahu, drì skut!
A na to }e bijednik:
- Kako }u dràti skut, kad na sebi nemam ni odijela?
Vladaru se saàli na njegovu bijedu, pa mu jo{ dade i
jedne haljine. Za kratko vrijeme siromah pojede i potro{i
sav novac pa se ponovno navrati vladaru s rije~ima:
Ne moè se zadràti novac u skitnice ruci,
ko ni voda u re{etu, ni ljubav u mladu srcu.
To se, me|utim, dogodilo u neprili~nu ~asu kad je
vladar bio zauzet poslom, i kad mu kaza{e za siromaha
bi mu neugodno, i namr{ti se. A pametni i upu}eni ljudi
davno su rekli, da se treba ~uvati vladarske ljutnje i srd`be, jer su vladari ve}inom zabavljeni dràvnim poslovima, pa ne podnose navale obi~na svijeta. I kad vladaru
izneso{e siromahovu molbu, on do~eka:
- Otjerajte toga rasipnog i drskog prosjaka, koji je
4
5
Dervi{ je pripadnik sufijskog reda. Njega uvijek vodi u~itelj, koji se zove {ejh
(starje{ina). Spominje se ~esto u ovim pri~ama.
Poznati vojskovo|a i dràvnik u doba halifa Omejevica. Njegova strogost
~esto je prelazila u pravo nasilje, i zbog toga je bio na vrlo zlu glasu. Na to
njegovo nasilje cilja i ova pri~ica.
BEHAR 97
PERZIJSKE PRIÊ
toliko blago za tako kratko vrijeme potratio. Valjda on ne
zna, da je dràvna blagajna namijenjena opskrbi siromaha, a nikako propalicama.
A na to }e jedan iskren vezir:
- Gospodaru, ja smatram umjesnim da se onakvim
osobama daje u obrocima, koliko im je najnu`nije potrebno, pa se ne}e odavati rasipni{tvu. Velikodu{nim ljudima nikako ne odgovara da odbiju i uvrijede nekoga kome su jedanput ispunili nade.
]ud vladara
Neki vezir bija{e svrgnut s ~asti pa se umije{a u kolo dervi{a. Blagodati druènja s tim ljudima osjetile se brzo na
njemu, i on je bio potpuno zadovoljan. Jednom prilikom
vladar se prema njemu udobrovolji i ponudi mu prija{nji
poloàj. A vezir to odbije i istakne da voli ìvjeti u dokolici, negoli na se primiti odgovornost. Vladar mu tom prilikom napomene da njemu treba dorastao i pametan ~ovjek koji zna upravljati dràvom. A vezir }e na to:
- Dorastao i pametan ~ovjek raspoznaje se ba{ po tome
da se ne upu{ta u takve poslove. Ono su pitali karakala,
za{to stalno boravi uz lava: "Zato" - odgovorio je on - "da
jedem ostatke njegove lovine i da ìvotarim za{ti}en njegovom silom od neprijatelja." Dalje ga zapita{e: "Kad si ve}
u njegovoj za{titi i priznaje{ mu dobro~instvo, za{to mu se
vi{e ne pribliì{, pa te on ne primi u krug svojih odabranika
i ubroji u svoje odane sluge?" A on }e im na to: "U tome
slu~aju ne bih bio siguran od njegove sile." Dogodi se, da
vladarev pomo}nik nekad dobije suha zlata, a nekad i glavu
izgubi. Mudraci isti~u, da od promjenljivosti vladareve }udi
treba biti na oprezu, jer vladara nekad i pozdrav uvrijedi, a
nekad za nanesenu uvredu dijeli odore. Dosjetljivost je, kaè se, vje{tina vladarskih drugova, ali ona nikako ne dolikuje mudrim ljudima.
Carska slu`ba je korisna, ali i opasna
Jedan od mojih drugova tuìo mi se na zla vremena,
isti~u}i da ima malu opskrbu, a brojnu porodicu, i da mu
je teàk ìvot ve} dodijao.
- êsto mi na um padne - govorio je - da se odselim u
BEHAR 97
drugu zemlju, pa kako god budem ìvotario nitko ne}e
znati ni za moje zlo ni dobro. Mnogo razmi{ljam o tome,
ali opet pomislim i na svoje neprijatelje koji }e mi se iza
le|a pakosno smijati i moj postupak prema porodici smatrati ne~ovje~nim. A ja sam, kako ti je poznato, donekle
upu}en u ra~unarsku struku, pa ako bih na tvoje zauzimanje dobio kakvu slu`bu, koja bi me li{ila ìvotnih briga, ne
bih ti se mogao zahvaliti kako treba do kraja svoga ìvota.
- Druè - upozorit }u ga tada ja - carska slu`ba ima
dva kraja: nadu u zaradu i strahovanje za ìvot. I stoga ne
bi bilo pametno uzdati se u jedno, a strahovati za drugo.
- Te rije~i ne mogu se odnositi na moj slu~aj, i nisi mi
odgovorio na moje pitanje. Zar nikad nisi ~uo onu poslovicu, da se ne boji zveke, tko u dèpu nema oraha? Mudra
rije~ veli: êtvorica ljudi u du{i osje}aju nemir druge
~etvorice: razbojnik od vladara, kradljivac od no}obdije,
nevaljalac od uhode i bludnica od nadzornika javnog reda.
[ta se ima bojati onaj, u koga su ra~uni ~isti?
- Tome tvom slu~aju odgovara postupak lisice, koju
je netko opazio kako bjeì glavom bez obzira pa je zapitao: "Kakvo je zlo, koje ti zadaje toliko straha?" A lisica
odgovorila: "ûla sam da deve hvataju u komoru." Ljudi
joj na to reko{e: "Glupi stvore, {to ti ima{ s devom, i kakva je sli~nost izme|u tebe i nje?" "[uti" - do~eka lisica
- "jer ako zavidnici zlobno reknu da sam i ja deva, i uhvate me, koga mori briga za moj spas, pa da ispituje moj
slu~aj? Dok protuotrov iz Iraka bude dobavljen, umrijet
}e onaj koga je ujela zmija." A ti si, koliko ja znam, vri-
35
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
36
BEHAR 97
PERZIJSKE PRIÊ
jedan i poboàn, ali su i zavidnici u zasjedi, i smutljivci
iz prikrajka danomice vrebaju, pa ako tvoju ispravnost
naopako prikaù, i ti bude{ pozvan pred vladara i ukoren, tko }e se tada za te zauzeti? Stoga ja smatram prikladnim, da ti i dalje ìvi{ u carstvu zadovoljstva i odrekne{ se èlje za poloàjem.
Ja mu to tako ispri~ah i u isti mah opazih, da se moj
prijatelj promijenio i moj savjet posve krivo shvatio. Odem stoga veziru i, koriste}i se starim na{im poznanstvom, izloìm mu stanje svoga prijatelja, pa ga on postavi na jedan sporedan poloàj.
Pro{lo iza toga neko vrijeme, i njegovi stariji zapazili
njegovu dobru }ud, i svidjela im se njegova sposobnost,
pa ga unaprijedili i postavili na vi{i poloàj. Njegova se
sretna zvijezda otada sve vi{e penjala, dok nije doprla do
vrhunca njegovih èlja, i on najposlije dospije u kolo vladarevih najbliìh suradnika, pa je uìvao puno povjerenje dostojanstvenika dvora, te su na njega prstom upirali.
Ja sam se toj njegovoj sre}i od srca veselio.
U to vrijeme oti{ao sam sa nekoliko prijatelja na hodo~a{}e u Meku, a kad se otud vratih, moj prijatelj izi{ao
mi u susret dva dana hoda. Odmah opazim, da je neuredne vanj{tine i siroma{na stanja poput kakva dervi{a,
pa ga zapitah, zbog ~ega je to, a on stade kazivati:
- Kao {to si ti ve} bio predvidio, pojavili se zavidnici
i obijedili me izdajom, a vladar nije naredio da se stvar
istraì. A moji stari drugovi i odani prijatelji nisu vodili
brige o na{em prijateljstvu i ne htjedo{e iznijeti istine.
Kratko re~eno, bio sam izvrgnut svakojakim mukama i
kona~no sam se upravo ove sedmice, kada je stigla radosna vijest o sretnom povratku hodo~asnika, izbavio iz
tamnice, ali mi je imetak sav oduzet.
- Ne htjede ti - rekoh mu tada - poslu{ati moga savjeta. Ja sam tebi kazao, da je carska slu`ba, kao i putovanje po moru, korisna, ali u isto vrijeme i opasna, pa
~ovjek do|e do blaga, ali ~esto i glavu izgubi.
Nasilje
Pripovijedaju, da su Nu{irvanu Pravednom6 u lovu pripremali pe~enje, ali nije bilo soli. Poslali su stoga u selo
nekog dje~aka, da donese soli i Nu{irvan mu naredio da
sol po vrijednosti plati, kako se besplatno uzimanje ne bi
6
Glasoviti perzijski vladar iz dinastije Sasanovi}a.
BEHAR 97
pretvorilo u obi~aj i da zbog toga ne bi propalo selo.
Nu{irvana tada zapita{e:
- Kakva bi {teta mogla nastati zbog ovakve malenkosti?
Nasilja je na zemlji s po~etka bilo malo, pa su ga ljudi
tokom vremena pove}avali, dok nije do{lo do dana{njeg
stepena.
Sila poloàja
Pri~aju, da je nekakav sva|alica udario jednog dervi{a
kamenom u glavu. Ovaj nije bio tada kadar vratiti mu
milo za drago, pa je taj isti kamen kod sebe sve ~uvao.
Jednoga pak dana vladar se rasrdi na onoga ~ovjeka i
baci ga u tamnicu, a dervi{ tada dokopa onu stijenu pa
s njom posred glave onog utamni~enog ~ovjeka. Ovaj ga
tada zapita:
- Tko si ti i za{to me bije{ tim kamenom?
- Ja sam taj i taj, a ovo je isti kamen, kojim si i ti
mene onda udario u glavu.
- Pa gdje si bio za toliko vremena?
- Zazirao sam od tvog poloàja i sada, kad te vidim u
tamnici, ugrabih zgodnu priliku.
Smijeh pod ma~em
Neki vladar obolio od nekakve stra{ne bolesti, koju ovdje
nije prikladno isticati. Gr~ki se lije~nici sloìli da je za tu
bolest jedini lijek ù~ od ~ovjeka, koji ima takva i takva
svojstva. Na zapovijed vladara dado{e se u potragu na
sve strane i na|o{e jedno seosko dijete koje je imalo sva
svojstva {to su ih traìli lije~nici. Vladar tada pozove njegove roditelje i udobrovolji ih nebrojenim blagom, a kadija onda izda osudu, da je dopu{teno proliti krv jednog
podanika da bi se spasio vladar. A kada je krvnik upravo
htio dje~aka ubiti, diè on glavu nebu i, gle, stade se
smijati. Vladar ga tada zapita, kakva ima smisla smijati se
u onakvu ~asu, a dje~ak }e na to:
- Djeca provode nesta{nosti svojim roditeljima, ljudi
se u razmiricama obra}aju sudu, a vladara drè za{titnikom pravde. Moji roditelji `rtvova{e moj ìvot za blago
ovoga svijeta, kadija izdade dopu{tenje, da me ubiju, a
37
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
vladar o~ekuje svoje ozdravljenje od moje smrti, pa meni
ne preostaje ni{ta drugo nego se obratiti jo{ Bogu. Car
se silno rastuì.
- Bolje je - osudi tada on - da ja stradam, negoli proliti nevinu krv.
Poljubi dje~aka u glavu i me|u o~i, zagrli ga, bogato
nagradi i pusti ga da ide odakle je i do{ao. Pri~a se da je
taj vladar za nekoliko dana posve ozdravio.
Zakonitost
Pobjegao jedar rob Amra, sina Lejsova.7 Odmah se dali za
njim u potjeru i povratili ga. Arnrov vezir, kome se onaj
rob bio ne{to zamjerio, savjetova{e tada vladaru, da ga
treba ubiti, kako bi ta kazna posluìla drugima kao
opomena. A rob na to pade ni~ice pred Amra i prozbori
ovako:
- Gospodaru! Ja sam zasluìo kaznu, kakvu god ti
odredi{. Ali mene je othranio hljeb tvoje porodice, i jedino zbog toga nisam rad da na sudnjem danu za moju
krv bude{ pozvan na odgovornost, pa ako me èli{ ubiti,
nastoj bar da to bude osnovano na zakonu, da ne bi na
sudnjem danu odgovarao.
vremena usavr{io toliko, da nitko s njim nije mogao iza}i u
tome na kraj. A jednom prilikom u prisutnosti samoga vladara ista~e, gle, da prvenstvo svome u~itelju priznaje samo
zbog njegovih godina i zbog toga, {to ga je odgojio, jer
smatra, da u jakosti i vje{tini nimalo ne zaostaje za njim.
Vladaru se njegova neskromnost nije nikako svidjela,
pa odmah naredi da se njih dva oku{aju u hrvanju. U tu
svrhu premjeri{e prostran mejdan, a na njemu se skupi{e
svi dràvnici i velika{i. Mladi} kao opijen slon iza|e domalo na popri{te s takvom silom da bi okrenuo i brdo od
èljeza. U~itelj je bio svjestan da je mladi} od njega
snagom ja~i i prihvati ga onim vanrednim na~inom, {to
mu ga je bio zatajio. A mladi} ne umjede uzvratiti udarca, i u~itelj ga u jednom ~asu objeru~ke podiè povi{e
svoje glave i tresnu o zemlju. Gledaoci u znak odobravanja digo{e pravu graju.
Vladar naredi, da se u~itelju podijeli odora i da se nagradi, a mladi}a ukori i izgrdi, jer je tvrdio, da moè iznijeti sa svojim u~iteljem, a nije bio kadar rije~i iskupiti.
Mladi} se tada stao braniti, da ga u~itelj silom ne bi bio
kadar savladati, nego je upotrijebio jedan na~in koji je
dotada tajio, i samo ga tako pobijedio. A u~itelj }e na to:
- E, ovu posljednju vje{tinu ~uvao sam ba{ za ovaj
~as, jer ono mudraci kaù da prijatelju ne treba dopustiti toliko mo}i da bi je mogao iskoristiti, ako bi se pretvorio u neprijatelja.
Vladar ga zapita, na koji bi to na~in on uveo u zakon,
a rob do~eka:
- Dopusti mi, da ubijem vezira, pa onda me kazni
smr}u, i tako }e{ me ubiti na temelju zakona.
Vladar udari u smijeh i zatraì od vezira mi{ljenje.
- Tako ti groba tvoga oca, zavapi on, oslobodi ovoga
nitkova da i mene ne uvali u nesre}u!
Vjera u prijatelje
Neki ~ovjek bija{e se vrlo usavr{io u vje{tini hrvanja. U toj
vje{tini poznava{e on ravno tri stotine i {ezdeset na~ina,
tako da je za svaki dan znao po jedan posve novi na~in
hrvanja. Jednom prilikom slu~ajno mu zapeo za oko jedan
njegov u~enik i osvojio njegovu ljubav, pa ga on nau~io tri
stotine pedeset i devet na~ina hrvanja, ali mu za onaj
posljednji ne kaza. Mladi} se u toj vje{tini i snazi za malo
7
Pustinjski dervi{
Jedan povu~en dervi{ bija{e se smjestio u nekom kraju
pustinje. Pokraj njega slu~ajno nai|e neki vladar, ali on,
kako je bio uronuo u carstvo spokojstva, ni glave ne podiè, i ne obazrije se uop}e. Vladaru opet, koji je mnogo
drào do svoje mo}i, bi to vrlo neugodno, pa }e:
- Ovi su dervi{i kao ìvotinje.
A na to }e vezir dervi{u:
- Pokraj tebe prolazi vladar svijeta, pa za{to se ne
skloni{ i ne oda{ du`no po{tovanje?
- Reci caru - oglasi se dervi{ - neka pokornost traì od
onoga koji od njega ne{to o~ekuje, a ti treba{ znati da su
vladari zato da budu pastiri svojih podanika, a podanici
nisu na svijetu da sluè vladarima.
Vladaru se ta siromahova rije~ silno svidjela, pa mu
ponudi, da od njega ne{to zatraì.
Vladar iz dinastije Saffâr.
38
BEHAR 97
PERZIJSKE PRIÊ
- Ja jedino èlim - do~eka dervi{ - da me vi{e ne uznemiruje{.
Uzor
Vladar tada zatraì od njega, da mu bar dade kakav
savjet. A dervi{ prozbori:
Pitali su Lukmana10 od koga je nau~io pristojnost.
- Dok je jo{ vlast u tvojoj ruci, pobrini se za svoju du{u,
jer vlast nije stalna i neprestano prelazi iz ruke u ruku.
Prijatelji
Neki siromah zapadne u nepriliku pa od jednog svog prijatelja dervi{a ukrade }ilim. Sudac osudi da mu se zbog
toga odsije~e ruka. Vlasnik }ilima zauzme se za krivca
izjavljuju}i da mu on pra{ta. Sudac pak re~e da ga on ne
moè li{iti zakonske kazne na temelju vlasnikova zauzimanja. Vlasnik sucu tada napomenu da ne treba odsje}i
ruku onome tko ne{to ukrade, a {to pripada vakufu8, jer
on kao dervi{ ne moè ni{ta imati, niti ~iji rob biti, i sve
{to je dervi{ko smatra se vakufom u korist siromaha.
Na te rije~i sudac odustane od kazne pa zapita okrivljenoga:
- Zar si bio u takvoj nevolji, da si ba{ od ovog siromaha morao ukrasti?
Na to }e krivac:
- Nisi li ~uo onu izreku: Slisti sve {to ima u ku}i tvojih prijatelja, a samo ne kucaj na vrata svojih neprijatelja?
- Od nepristojnih - re~e on. - [to god mi se njihovo
nije svi|alo, toga sam se klonio.
Ni{tavnost dragulja
Vidio sam jednom prilikom arapskog seljaka gdje u krugu
basranskih draguljara pri~a ovo: "Jedanput sam zabasao
u pustinji, a hrane mi bija{e nestalo, pa sam bio uvjeren
da }u skapati. Iznenada, gle, na|em kesu bisera. Ne}u nikada zaboraviti onog uìtka i veselja {to sam ih tada osjetio, misle}i da je u kesi poprèna p{enica, a isto tako i one
gor~ine i bezna|a kad sam se uvjerio da je to biser!"
Zlato i bra{njenica
Tako opet nekakav putnik zabasao u prostranoj pustinji.
Nestalo mu hrane, a imao je uza se ne{to srebrnjaka.
Lutao je i lutao, ali nikako nije mogao izbasati i, najposlije, od oskudice strada. Tuda kasnije nai{lo nekoliko
putnika. Ugledali mrtvaca, pred njim leè novci, a na
pijesku na{arano:
Uza se kad bi sve zlato svijeta imao,
putnik bez poga~e, zalud bi bisage prebro.
Jadniku, kojeg pustinjsko saìè sunce,
bolje je pe~ena repa, nego ~isto srebro.
Zamjena
Neki gologlav i bosonog pje{ak nai{ao je iz Kufe9 sa karavanom, koja je putovala u Hidàz, i pridruìo se nama. Jedan putnik, koji je jahao na devi, zapita onog siromaha:
- Kamo ide{? Vrati se, jer }e{ skapati od gladi. Rekne
to i ne obaziru}i se zagazi u pustinju i ode. Kad smo pali
u mjesto Nahlei Mahmud, bogata{a je, gle, iznenada smrt
zadesila. A onaj siromah stade mu tada vi{e glave i re~e:
- Ja, eto, od nevolje ne umrijeh, a ti putuju}i na devi
zaglavi.
8
9
Vjerska zaklada
Grad u ju`nom Iraku, nekad poznato kulturno i privredno sredi{te
BEHAR 97
âst vladara i bijeda seljaka
Neki vladar krene zimi u lov s nekoliko svojih dràvnika
i udalje se od ljudskih naselja. Kad se smrklo opaze seosku ku}u. Da se ne bi izlagali studeni, vladar predloì da
se sklone u tu ku}u. Jedan vezir tada upozori da vladaru
ne dolikuje sklanjati se u ku}u bijedna seljaka, nego da
}e biti bolje ako razapnu {ator i naloè vatru. A seljak u
10
Glasoviti mudrac
39
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
me|uvremenu saznao za prisutnost vladara pa priredio
na brzu ruku jelo i odnio ga vladaru, poljubio pred njim
zemlju i rekao:
PETI je, kona~no, zanatlija koji vlastitim trudom moè zaraditi {to mu je potrebno, pa se za koru hljeba ne
treba poniàvati.
- Da ste odsjeli u mojoj ku}i, ni{ta ne bi umanjili
vladarsku ~ast, a ovako niste htjeli ni pove}ati ~ast
jednog seljaka.
- Osobine, koje sam nabrojio - veli dalje otac - osiguravaju na putu spokojstvo i udobnost. Onaj, pak, koji
ni{ta od toga nema nego s praznim nadama krene u svijet, propast }e bez traga.
Vladaru se te rije~i svidjele, i iste no}i premjesti se u
seosku ku}u. A sutradan je doma}in dobio od vladara
odoru i nagradu.
Juna{tvo i sr~anost bez novaca
su bezvrijedni
Pri~aju, da je nekom hrva~u zbog zle sudbine bio dodijao
ìvot. Pro`drljivost, a i neima{tina bijahu ga natjerale, da
glasno procvili. Kona~no se potuì svome ocu i zatraì od
njega dopu{tenje da ide u svijet, ne bi li, mo`da, snagom
svojih mi{ica do{ao do bolje zarade. Otac ga odvra}ao od
te lude namjere i preporu~ivao mu da se zadovolji onim
{to ima, jer mudraci tvrde da se sre}a ne postiè samo trudom, pa se stoga ne treba ni uznemirivati. A sin je, naprotiv, tvrdio ocu da putovanje donosi mnoge koristi: raspoloènje, dobitak, promatranje ~uda, slu{anje zanimljivih
doìvljaja, razgledanje raznih krajeva, drugovanje s prijateljima, sticanje ~asti i naobrazbe, pove}anje imetka i
prihoda, upoznavanje prijatelja i gomilanje iskustava. Otac
je priznao da putovanje, prema navedenim rije~ima, ima
mnogo koristi, ali to vrijedi samo za pet vrsta ljudi:
A sin }e na to ocu:
- Kako bih ja mogao protivrje~iti mudrim ljudima, koji
tvrde da se oko sticanja opskrbe treba truditi, iako je ona
unaprijed odre|ena, i da se, isto tako, treba kloniti
nesre}e, makar je ona i su|ena? Ja sam kadar uhvatiti se
u ko{tac i sa silnim slonom ili se porhvati s ljutim lavom,
pa pomo}u svoje snage mogu i}i u svijet, jer neima{tine
vi{e ne mogu podnositi.
To rekne, zatraì od oca blagoslov, oprosti se s njim i
krene na put. U putu opazi nekoliko ljudi koji su platili
prevozninu pa sjeli na la|u i natovarili svoju prtljagu. A
mladi} nije imao ni prebijene pare pa ih molio da ga prime, ali sve njegove molbe bijahu uzaludne. La|ar mu re~e
PRVA su trgovci, koji pomo}u blaga i imetka drè krasne mladi}e i robinje i okretne sluge pa uìvaju blagodati
ìvota svaki dan u drugome mjestu, svaku no} u novome
krugu i svaki ~as u posebnu obliku.
DRUGI od tih bio bi u~enjak, koji pomo}u svoje besjede i rje~itosti nailazi, gdje god do|e, na dobar prijem i
po{tovanje.
TRE]A je od spomenutih osoba ljepotica, jer za njezinom naklono{}u ~eznu nje`na srca, njeno dru{tvo
smatraju dobitkom a sluènje takvoj ljepotici smatraju za
pravu blagodat. Davno su kazali, da je ljepota bolja,
negoli imetak. Milo lice lijek je za bolesna srca i klju~,
kojim se otvaraju zaklju~ana vrata.
ÊTVRTA je dobar pjeva~, na ~iji glas i voda prestaje
te}i, a ptica letjeti. Pomo}u svoje vje{tine lovi on ljudska
srca, a za njegovim dru{tvom teè svi, koji imaju imalo
osje}aja.
40
BEHAR 97
PERZIJSKE PRIÊ
da on traì od njega prevozninu za jednu osobu, a da ga
se ne ti~e {to on ima snagu koliko desetorica drugih. Mladi}a su te rije~i uvrijedile, pa odlu~i da se la|aru osveti.
Kako je la|a ve} bila krenula, zovne on la|ara i ponudi
mu sa sebe odijelo u ime prevoznine. A la|ar se na tu ponudu polakomi i vrati la|u. îm se mladi} do~epa la|areve brade i jake, privu~e ga sebi i stane nemilo tu}i. Njegovi drugovi iz la|e prisko~e u pomo}, ali ih stiè ista
sudbina. Na koncu uvidje{e da }e biti bolje ako se s mladi}em izmire. Da bi toboè popravili lo{ postupak prema
mladi}u padnu mu po nogama i licemjerno mu poljube
glavu i kosu pa ga ukrcaju na la|u i krenu. Putuju}i stigo{e do jednog stupa koji je stajao u vodi kao ostatak neke gr~ke gra|evine. La|ar tada re~e da je na la|i nastao
neki kvar, pa bi trebalo da jedan od putnika, koji je najsr~aniji, najja~i i najsilniji ode do stupa i da tamo drì konop od la|e, dok je ostali poprave. A momak, ponosan na
svoju sr~anost, nije vodio ra~una o uvrije|enom protivniku, niti je uzeo u obzir savjet mudrih rije~i, koje kaù:
da nisi siguran od osvete onog koga si jednom uvrijedio,
pa makar mu poslije toga i stotinu puta dobro u~inio, jer
i strelica iz tijela moè izi}i, a nanesena uvreda ostaje
zauvijek u srcu.
îm je mladi} omotao oko sebe konop od la|e i otplivao do stupa, la|ar presije~e konop i pokrene la|u. Nesretni mladi}, sav razo~aran, patio se i mu~io dan-dva,
dok ga tre}i dan ne savlada san i on padne u more. Plivaju}i cijeli dan i no} jedva ìv dopre do obale. Po~ne tu
jesti li{}e s drve}a i korijenje od trave, pa se malo oporavi i krene onako nasumce kroz pustinju. Putuju}i tako
gladan, èdan i iznemogao stigne do jednog bunara. Tu
ga okruè nekakvi ljudi i po~nu mu nuditi za novac napitak vode. Kako mladi} nije imao novaca, iskao je vode
besplatno, ali mu ne dado{e. Sad on od njih zatraì vode
silom, ali ni to nije palilo. On ih nekoliko izmlati, ali ga
oni savlada{e, nemilosrdno izlupa{e i rani{e. Htio, ne
htio, bolestan i ranjen pridruì se tada jednoj karavani i
nastavi put. Jedne no}i pado{e na no}i{te u neko hajdu~ljivo mjesto. Mladi} opazi da putnici od straha sve
strepe i da su u smrtnom strahu. Tada im on rekne:
- Ne treba vam se brinuti. Ja sam onaj koji se moè
suprotstaviti i pedesetorici.
Njemu se tada pridruè i drugi mladi}i iz karavane, pa
se ljudi ohrabre i ovesele {to ih imaju u dru{tvu. Dado{e
mu hrane i vode, a kako je bio jako gladan, uzme samo
nekoliko zalogaja hrane i nekoliko gutljaja vode pa zaspi.
A me|u putnicima karavane bija{e jedan iskusan starac
koji je mnogo putovao. I on tada ode zboriti:
BEHAR 97
- Drugovi, ja sam zbog ovog na{eg mladi}a zabrinut
vi{e nego zbog opasnosti od razbojnika. Ono se pri~a da
je neki Arap imao u{te|enih novaca pa uslijed bojazni od
razbojnika nije smio obno} sam u ku}i spavati. A da bi
izbjegao samo}u, pozove on jednog prijatelja i s njime
provede nekoliko no}i. A kad je gost saznao da doma}in
ima novaca, digne mu ih i pobjegne u svijet. Sutradan
Arapa ugledaju gola i uplakana pa ga zapitaju {to mu je,
da mu nije kakav kradljivac pokrao novce. A pokradeni
im na to rekne, da ga je pokrao njegov ~uvar. [to vi
znate, moji prijatelji - nastavi on - da i ovaj mladi} nije
jedan od razbojnika koji se varkom me|u nas u{uljao da
bi u zgodnoj prilici obavijestio svoju druìnu? Stoga ja
smatram pametnim da mi njega ostavimo, neka spava, a
da mi idemo.
Putnicima se star~evo mi{ljenje u~ini posve ispravnim,
i uhvati ih velik strah od hrva~a. Potovare svoju robu i
krenu dalje, a mladi}a ostave spavaju}i. Probudio se tek
kada mu je sunce obasjalo ple}a, podigne glavu i opazi
da je karavana oti{la. Lutao je, ali nije izna{ao na put, pa
èdan i iznemogao i gledaju}i smrti u o~i padne na zemlju. On je tako leào, a pojavi se vi{e njega neki carevi}, koji se u lovu, tjeraju}i neku zvijerku, bio odvojio od
svoje pratnje. I kad je pomnije pogledao mladi}a, opazi
da je pristojne vanj{tine, ali u velikoj nevolji, pa ga zapita, odakle je i kako je ovamo dopro. Mladi} mu tada
ispripovijeda neke ~asove iz svojih doìvljaja. Carevi}u se
na njega saàli, pa mu dade odoru i dosta blaga i
predade ga povjerljivoj osobi koja }e ga otpratiti u njegov zavi~aj. Otac se jako oveselio njegovu dolasku i zahvaljivao Bogu, da je zdrav. Idu}e no}i ispri~a on ocu svoj
doìvljaj prilikom vo`nje na la|i i prijevaru la|arevu,
zatim postupak onih seljaka na bunaru i nevjeru putnika
u karavani. A otac }e na to sve:
- Nisam li ja tebi prilikom polaska rekao da su juna{tvo i sr~anost bez novaca bezvrijedni?
- Moj o~e - do~ekat }e sin - dokle god se ne namu~i{,
ne treba ti zaimati blaga, dok ne stavi{ u torbu glavu, ne
moè{ pobijediti neprijatelja, a ako ne posije{, ne }e{
ovrije}i. Zar ne vidi{ koliko sam donio blaga sa razmjerno malo truda, a sa malo uboda àlaca koliko sam stekao
meda?
- U ovome slu~aju - otac }e na kraju - sudbina ti je
pomogla i sre}a te pratila, pa ti je upalilo. Na te je nabasao jedan sretnik i smilovao ti se, pa kad je saznao {to
ti se dogodilo on ti je sve bogato naknadio, samo su takvi
slu~ajevi rijetki, a izuzetak ne moè sluìti kao pravilo.
41
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
42
BEHAR 97
ARAPSKE PRIÊ
Arapske pri~e
S arapskog preveo Alija Bejti}
Ali [ar i robinja Zumruta
io u davna vremena, minulih vijekova i
stolje}a, jedan trgovac u zemlji Horasan,
kome bija{e ime Medùdud-din i koji
ima|a{e mnogo para, ornih i bijelih robova i slugu, samo nije imao sina iako
bija{e napunio {ezdeset godina. Ali ipak uzvi{eni Allah mu
dade sina, kome na|enu ime Alija. I kad dijete naraste, bija{e kao pun mjesec o u{tapu, a kad se zamom~i, otac mu
se razbolje na smrt, pa ga pozva i re~e mu:
B
- Dijete moje, samrtni ~as mi se, evo, pribliìo i èlio
bih da ti dam nekoliko savjeta.
- Kakvih, babo moj? - upita ga Alija.
A tre}i veli:
Druènje s ljud’ma — od koristi nije,
samo prazan govor i rekla-kazala.
Zato i ne traì ti dokone ljude,
nego u~i, sine, dok ti srce bije.
Me|utim, ~etvrti kaè ovo:
Kad upozna ljude o{trouman ~ovjek,
a ja sam ih prozro i upozn’o, sine.
Tad }e vidjet’ varku u ljubavi njinoj,
a i licemjerstvo u vjeri njihovoj.
- O, moj babo, poslu{a}u te i postupiti tako - re~e Alija.
- A {ta jo{ treba da radim?
- Preporu~ujem ti da se ne druì{ ni s kim i da se kloni{
svega onog {to ti moè nanijeti {tetu. Dobro se ~uvaj zlog
druga, jer je zao drug kao kova~: ako te ne oprì njegova
vatra, naudi}e ti njegov dim. Divno je jedan pjesnik rekao:
Ljubavi nema u dana{nje doba,
ni druga pravog ako t’ izda sudba.
Samotno ìvi sve do svoga groba,
savjet moj primi — ne treba ti dru`ba!
- îni dobro kad god ti se ukaè prilika za to i budi uvijek ljubazan u opho|enju s ljudima - odgovori mu otac. Iskoristi svaku priliku da u~ini{ uslugu drugima, jer se takva
prilika ne pruà svagda. Evo {to kaè o tome jedan pjesnik:
Ponekiput samo prilika se pruì,
da s’ u~ini dobro onom kome treba.
Ko j’ propusti jednom iz nehata svoga,
te{ko da mu s’ vrati ona posl’je toga.
Ali ne}e biti naodmet da ~uje{ mi{ljenje i drugih pjesnika o ovome. Evo {ta, naprimjer, drugi pjesnik o tome kaè:
Svi su ljudi promjenljive volje,
nipo{to se ti ne uzdaj u njih.
Varljivi su, na podvalu spremni,
zato treba upoznatih bolje.
- Dijete moje, slu{aj Allaha pa }e i on paziti tebe - odgovori mu otac. - ûvaj svoj imetak i ne rasipaj ga preko
mjere, jer }e{, ako ga bude{ rasipao, biti zavisan od najgorih ljudi. Znaj da ~ovjek vrijedi onoliko koliko ima! Evo
BEHAR 97
- Poslu{a}u te i postupi}u tako - re~e Alija. - A {to jo{
ima da mi kaè{?
43
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
kako divno kaè jedan pjesnik o tome:
Nesta para, sine, nesta prijatelja,
a s parama lako prijatelja na|e{.
Du{manin zbog novca prijatelj postaje,
a prijatelj du{man kada para nije.
- Pa {ta jo{ ima{ da mi kaè{, o~e - upita Alija.
- Dijete moje - odgovori mu otac - traì savjeta od
starijih ljudi i nikada ne ùri u onome {to èli{ da uradi{.
Budi milostiv prema slabijem, pa }e i drugi biti dobri
prema tebi. Nemoj nikome zulum ~initi, jer za to Allah
ka`njava. ûj {ta kaù pjesnici o tome:
Prvi:
Savjetuj se, tu|u mis’o ne potcjenjuj,
jer dvojica vi{e znaju nego jedan.
Ogledalo pokaza}e lice tvoje,
a potiljak da ti vidi{, treba dvoje.
a drugi:
Odmjeren ti uv’jek budi i ne ùri,
~ini dobro ako ho}e{ dobra sebi.
Ko zlo ~ini, taj ti slabo kod Allaha pro|e,
jer ba{ zulum zulum}aru uv’jek glave do|e.
Tre}i:
Nemoj drugom zulum ~init’,
kad prilika tebi se pruì.
Iznad glave zulum}ara,
osvetni~ka sablja kruì.
Dok ti spava{ i sanjari{,
uvrije|eni na te vreba.
Za osvetom on tad ~ezne
i pomo}i traì s neba.
Jo{ ne{to: nemoj nipo{to piti vina, jer je ono uzrok
svakog zla, ono oduzima pamet i poniàva ~ovjeka. Evo
kako jedan pjesnik pjeva o tome:
Allaha mi, ja se ne}u za ìvota vina napit’,
da bih znao razborito sa drugima ja govorit.
Nikad ne}u poèljeti ledenoga, rujnog vina,
ve} }u traìt prijatelja trezvenoga i prisebna.
Eto, to je sve {to sam imao da ti kaèm na svom samrtnom ~asu. Drì se, sine, mojih savjeta, neka ti je Allah
na pomo}i - zavr{i otac i klonu izgubiv{i svijest.
Domalo, on opet do|e k sebi, pa se obrati Allahu da mu
oprosti, izgovori kelimei {ehadet1 i izdahnu. Njegov sin
Alija stade plakati i jecati za njim, a kad se malo primiri,
po~e da priprema sve {to bija{e potrebno za dènazu. Ne
propusti ama ba{ ni{ta; pozva i hafize da u~e Kur’an kod
o~eva tabuta, i kad bi sve gotovo ljudi klanja{e dènazu i
okupa{e ga, a na ni{anu mu bijahu uklesali ove stihove:
1
Islamsko o~itovanje koje glasi: Tvrdim da nema boga do Allaha i tvrdim da
je Muhammed Allahov rob i poslanik.
44
Od zemlje si stvoren i proìvje v’jek,
slu{asmo mi ~esto tvog govora jek.
A sada te zemlja u okrilje prima,
a crna je zemlja — majka nama svima.
Primiv{i sau~e{}e mnogih uglednih ljudi, Ali [ar se sa
groblja vrati ku}i tuguju}i jako za ocem. Uskoro mu se razbolje i umrije i majka, koju Ali [ar sahrani na isti na~in kao
i oca. Poslije toga, Ali [ar se odade trgovini: po~eo je da
prodaje i kupuje, ne napu{taju}i ni jednog ~asa svoj du}an
i ne druè}i se ni s kim, kako mu savjetova{e otac. To potraja punu godinu dana. A kad pro|e godina, njega obrlati{e
kojekakve protuhe i skrenu{e s pravog puta. Ali [ar se odade
razvratu: po~e da pije vino i da odlazi jutrom i ve~erom ljepoticama, govore}i sam sebi: "Moj je otac u{tedio pare za
mene, i ako ih ne potro{im, kome }u ih ostaviti?
- Allaha mi - re~e Ali [ar - postupi}u onako kako re~e
jedan pjesnik:
Ako bude{ c’jelog v’jeka {komra~io, titizio.
Kad }e{ onda potro{iti ono {to si u{tedio?
I tako Ali [ar, poslu{av{i savjet pjesnikov, rasipa{e danono}no i nemilice svoje pare dok sve ne pro}erda i ne osiroma{i. On isprodava i du}ane i sve ku}e koje mu ostado{e od
oca, prodade i sve svoje haljine i ostade samo sa jednim odijelom. A kad pro|e pijanstvo i kad mu do|e pamet u glavu,
njega obuze gorko kajanje. Sav okaharen i gladan, Ali [ar jednog dana odlu~i da potraì svoje negda{nje prijatelje u pi}u, i re~e samom sebi; "Idem da potraìm one na koje sam
tro{io svoj novac ne}e li mi koji od njih dati da ne{to pojedem danas." I Ali [ar po|e redom od jednog do drugog, ali se
svaki njegov biv{i prijatelj pravio da ga ne zna i krio od njega.
Razo~aran i pregladnio, Ali [ar se uputi u jednu trgova~ku
~etvrt i tamo zate~e mnogo ljudi koji se tiskahu oko ne~eg.
- Zbog ~ega li su se, zaboga, sakupili ovi ljudi? - re~e
Ali [ar. - E, ne}u, Allaha mi, odavde oti}i dok ne vidim
za{to su se ti ljudi ovdje skupili." On onda pri|e tom skupu
i ugleda jednu robinju, vitku i visoku, s obrazima kao ruà
i uzdignutih grudi, kojoj po ljepoti ne bje{e ravne, kao {to
o njoj u stihu veli jedan pjesnik:
Allah stvori momu uprav kako treba,
uzorom ljepote i ljupkosti ~arne.
On lice joj dade k’o u vile bajne,
ba{ ko da bije{e ozarena s neba.
Lice joj je mjesec, a stas vitka grana,
dah je kao mo{us — nema njojzi ravna.
Tijelo je njeno mjese~eva sjaja,
k’o sazdana da je od bisernog vala.
Toj robinji bija{e ime Zumruta. Zanesen njenom ljepotom i draìma, Ali [ar re~e u sebi:
BEHAR 97
ARAPSKE PRIÊ
- Allaha mi, osta}u ovdje da vidim ko }e i za koliko
kupiti ovu robinju.
I Ali [ar pri|e skupu i stade, a ljudi pomisli{e da je i
on do{ao da se nadme}e za robinju, jer su mislili da ima
mnogo para koje je bio naslijedio od svojih roditelja. Telal,
zatim, stade pokraj robinje i viknu:
- O, trgovci i bogata{i, ko }e od vas otpo~eti nadmetanje za ovu robinju, najljep{u me|u najljep{ima, najsjajnije zrno bisera, Zumrutu, koja umije da ugodi svim mu{kar~evim èljama i strastima i koja umije da veze zavjese!
Po~nite nadmetanje! Niko ne}e zamjeriti niti ma {ta predbaciti onome koji prvi po~ne nadmetanje i iznese cijenu
robinje. Nato jedan od trgovaca re~e:
- Dajem pet stotina dukata.
- Jo{ deset - dobaci drugi.
Tada jedan starac, po imenu Re{idud-din, koji bija{e
plavih o~iju i ruàn, viknu:
Rekav{i to, Zumruta, ~ude}i se drskosti tog trgovca, izgovori ove stihove:
Ja junaka àlosna mu majka!
Potiljak mu za papu~e moje,
bradurina da s’ mu{ice roje,
a nosina da tu konji stoje.
Krivonosi, {to s’ zanosi{ mnome.
Slu{aj r’je~i jedne divne mome:
"Kao zmija noge ti sakriva{ mane,
da bi mog’o varat’ uvijek natenane."
Sa jednom bradom odlazi{,
sa drugom se vra}a{.
K’o da ~edo ma{te si,
takav meni izgleda{.
pa kad ih zavr{i, nastavi stihovima jednog drugog pjesnika:
- Jo{ stotinu!
"Za{to s’jede vlasi — re~e — ti knom ukrasi?"
- Jo{ deset - dobaci neko.
"Sakriti ih htjedoh — rekoh — tvome oku dragom."
- Hiljadu dukata! - viknu starac Re{edud-din i tako
zaveza jezik ostalima.
Telal ode da se posavjetuje sa Zumrutinim vlasnikom, a
ovaj mu re~e:
- Ja sam se zakleo da }u je prodati samo onome kog
ona izabere. Upitaj, dakle, nju. Telal odmah pri|e Zumruti
pa joj re~e:
- O, naljep{i mjesece, eno, onaj trgovac èli da te kupi.
Zumruta pogleda u trgovca, pa kad ga vidje, re~e telalu:
- Ne èlim da me kupi starac koji je ve} pao na najgore
grane. Ah, divan je onaj pjesnik koji je rekao:
Poljubac ne hdjede da mi da,
jer s’jede brade bijah ja.
Na bogatstvo moje ne okrenu glave,
ve} mi re~e ona k’o od {ale:
"O star~e bijedni, sijedih vlasi,
moja usta àrka mladost samo gasi!"
Kad ~u {ta Zumruta re~e, telal joj {apnu:
- Ima{ pravo, Allaha mi, vrijedi{ ti i deset hiljada dukata!
Onda telal ode njenom gospodaru i kaza mu da Zumruta ne èli onog starca.
- Vidi, ho}e li nekog drugog - re~e mu njen gospodar.
Evo ja dajem za nju onoliko koliko je davao onaj
starac! - re~e jedan od trgovaca.
Ona mi se tad potsmjehnu, pa uzviknu: "Divna ~uda!
Na svijetu la`no sve je, pa i tvoja kosa huda!"
Kad saslu{a stihove, telal joj re~e:
- Allaha mi, sve je tako!
- [ta je to rekla? - upita ga onaj trgovac.
Telal mu ponovi stihove, i trgovac odustade od kupovine. Uto pri|e jedan drugi trgovac i re~e telalu:
- Upitaj je bi li pristala da dam za nju hiljadu dukata?
Kad joj telal pokaza novog mu{teriju, ona, vidjev{i da
je }orav, odgovori stihovima jednog pjesnika:
Ti s }oravim ne druì se nikad,
jer on laè i pakosti svakad.
Da }oravi dobro misli sebi,
zalud oka izgubio ne bi!
- A bi li ti pristala da te prodam eno onom tamo? upita je telal pokazav{i joj nekog drugog trgovca.
Zumruta se zagleda u tog trgovca, pa kad vidje da je
malog rasta, a da mu brada seè do pojasa, odgovori i
ovoga puta stihovima:
U mog prijatelja jeste duga brada,
bilo bi mu bolje da je bez nje sada.
Na no} zimsku tvoja potsje}a me brada,
hladna je i mra~na - to ti velim mlada.
Zumruta pogleda u tog ~ovjeka, pa kad mu vidje obojenu bradu, uzviknu:
- Gospodarice moja - re~e joj na to telal - pogledaj ima
li me|u prisutnima i jedan dopadljiv, pa reci da te njemu
prodam.
- Kakva je ovo sramota i podvala: crna boja na sijedim
vlasima!
Zumruta baci pogled na prisutne i po~e da pa`ljivo motri sve jednog po jednog, dok joj se pogled ne zakova za Ali
BEHAR 97
45
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
[ara. îm vidje Ali [ara, koji bija{e ~udo od ljepote i njeàn
kao jutarnji lahor, ona sve ustrepta i po~e da uzdi{e.
- O, telalu, ho}u da me proda{, eno, onom gospodaru,
onom {to ima lijepo lice i vitak stas - re~e Zumruta i izgovori
ove stihove:
Kad ugledah tvoje lice to prekrasno,
zaljubih se u te odmah mlada strasno.
Da su htjeli da me sa~uvaju jada,
divno lice tvoje sakrili bi sada.
- Ne}u drugog gospodara osim njega - nastavi Zumruta - jer ima divno lice i medna usta koja lije~e i bolesnog, a ljepotom takvih se ushi}uju i pisci i pjesnici. Evo {ta
jedan pjesnik o takvima veli:
Usta su mu rujno vino, a dah mu je kao mo{us,
a osm’jeh, oh, njegov ~arni biser zubi uv’jek krase.
Ridvan2 njega istjer’o je iz dènneta zbog bojazni,
da hurije u dènnetu on ljepotom ne sablazni.
Ljudi njega kore {to je ohol, gord,
pa zar mjesec nema veli~anstven hod?
Ali [ar mu ne odgovori ni{ta.
- O, moj gospodaru i miljeni~e srca moga, za{to me
ne}e{ da kupi{? - upita ga onda Zumruta. - Kupi me po{to
ho}e{, bi}u ti sretna!
Ali [ar podiè glavu pa pogleda Zumrutu i re~e joj:
- Zar da te kupim na silu? Skupa si ti za hiljadu dukata.
- Gospodaru moj, kupi me za devet stotina! - re~e mu
Zumruta.
- Ne! - odgovori joj Ali [ar.
- Za osam stotina! - re~e Zumruta.
- Ne! - odgovori Ali [ar.
Zumruta onda po~e spu{tati cijenu i na kraju re~e Ali
[aru:
- Za stotinu dukata!
- Nemam uza se pune stotine. - odgovori joj Ali [ar.
Robinja se nasmija, pa mu re~e:
- A koliko ti nedostaje do stotine?
Kad ~u stihove, telal se za~udi Zumrutinoj rje~itosti i
duhovitosti ali mu njen vlasnik re~e:
- Allaha mi, nemam ti ja ni prebijena gro{a, nego gledaj
ti pa na|i sebi boljeg mu{teriju - re~e joj Ali [ar.
- Nemoj se ~uditi njenoj ljepoti koja zasjenjuje sunce
usred dana, a ni tome {to zna napamet tanane stihove.
Ona, osim toga, zna da ~ita i pi{e Kur’an na sedam na~ina
i poznaje nauke kao naju~eniji ~ovjek. Ima zlatne ruke i
veze svilene zavjese i prodaje ih, i na svakoj zavjesi zaradi
pedeset dukata; zavjesu moè da naveze za osam dana.
Kad se uvjeri da Ali [ar nema ni prebijene pare, Zumruta mu {apnu:
- Sretan li }e biti onaj u ~ijoj ku}i bude, jer je ona pravo
blago! - uzviknu telal.
- Prodaj je onom koga ona htjedne! - re~e opet vlasnik
telalu.
Telal ode Ali [aru, pa mu, poljubiv{i ga u ruku, re~e:
- Gospodaru moj, kupi ovu robinju, ona je tebe izabrala!
Rekav{i to, telal onda izreda Ali [aru sve Zumrutine
osobine i sposobnosti i na kraju mu re~e:
- Neka ti je sa sre}om i znaj da ti je sami Allah nju namijenio!
Ali [ar obori glavu osmjehuju}i se i govore}i u sebi:
- Ja nemam {ta da okusim a kamoli da kupujem robinju. Stid me ovih trgovaca da reknem da nemam para.
Zumruta vidje da je Ali [ar oborio glavu, pa re~e telalu:
- Uzmi me za ruku i odvedi njemu da ga privolim da me
kupi, jer, kako sam ve} rekla, èlim da me samo on kupi.
Telal je uze za ruku i odvede pred Ali [ara, rekav{i mu:
- [ta misli{, gospodaru moj?
2
- Uzmi me za ruku i povedi u onaj soka~i}, i pravi se
kao da toboè ho}e{ da me dobro vidi{.
Ali [ar poslu{a Zumrutu i odvede je u obli`nji soka~i},
a ona mu onda izvadi iz njedara kesu u kojoj bija{e hiljadu
dukata i dade mu rekav{i mu:
- Izbroj devet stotina dukata i daj ih telalu za me, a
stotinu ostavi, valja}e nam.
Ali [ar uradi onako kako mu djevojka re~e: kupi je za devet stotina dukata, koje dade onom telalu, i odvede je svojoj
ku}i. Kad Zumruta vidje da je Ali [arova ku}a prazna i bez
prostirke i posu|a, dade mu kesu sa hiljadu dukata i re~e:
- Hajde u ~ar{iju i kupi nam za tri stotine dukata }ilima
i posu|a!
Ali [ar uze pare i po|e u ~ar{iju da kupi {to mu Zumruta re~e. Kad se vrati sa stvarima, Zumruta mu onda re~e da
ponovo po|e u ~ar{iju i da za tri dukata kupi jela i pi}a. Ali
[ar obavi i to.
- Hajde sada - re~e mu Zumruta - pa kupi po komad
ùte i bijele svile za zavjese i sedam kalema svilenog konca
raznih boja.
Ali [ar uradi i to. Zumruta onda prostrije ku}u i upali
svije}e pa sjede da jede i pije sa Ali [arom. Kad se dobro
najedo{e i napi{e, njih dvoje onda lego{e u du{ek i provedo{e no} zagrljeni iza zastora. Ta no} bija{e puna milovanja, upravo onako kao {to pjeva jedan pjesnik:
An|eo ~uvar u dènnetu
46
BEHAR 97
ARAPSKE PRIÊ
Voljenoga samo slijedi, od zavidna sklanjaj o~i,
jer zavidljiv u ljubavi ne}e biti od pomo}i.
U snu sam ja vidio te kako skupa sa mnom leì{,
i kako ti usne medne na mojima stalno drì{.
Sve {to tada vidjeh u snu, istina je, nek zna{ mlada,
ako Bog da neka bude i na javi kao tada.
O~i moje nikad dotad ne vidje{e ni{ta ljep{e,
BEHAR 97
od du{eka na kom dvoje zaljubljenih skupa bje{e.
Pod jorganom zagrljeni, zadovoljstvom ozareni,
jastuk su im b’jele ruke na koje su naslonjeni.
Kad se srca jednom sljube u ljubavi vrlo àrko,
tada ljudi blebetaju: jedni ‘vako, drugi ‘nako.
Ti {to kori{ zaljubljene {to o strasti samo zbore,
da li moè{ izvi|ati srca koja stra{}u gore?
47
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
Ako s’ kadgod u ìvotu ti zaljubi{ vrlo strasno,
ne ostavljaj ljubav svoju niti tajno niti glasno.
Njih dvoje ostado{e tako zagrljeni sve do zore, a ljubav
sve vi{e osvaja{e njihova srca. îm svanu, Zumruta se diè
i uze onaj komad svile i po~e na njemu da veze s krajeva
figure svih ptica a u sredini sviju divlja~i. Kad to zavr{i,
ona onda sve obrubi i ukrasi zlatom i srmom, i za osam
dana njene ruke napravi{e divnu zavjesu. Ona onda svoju
rukotvorinu lijepo sloì, pa je dade Ali [aru, rekav{i mu:
- Odnesi ovu zavjesu u ~ar{iju i prodaj je nekom trgovcu
za pedeset dukata. Ne {ali se glavom da je proda{ kakvom
prolazniku. Znaj, kad bi to u~inio, me|u nama bi bilo sve
svr{eno, jer imamo dosta du{mana koji na nas vrebaju.
- Sve sam dobro razumio - odgovori joj Ali [ar, pa uze
zavjesu i odnese je u ~ar{iju da proda. Sre}a ga odmah
nanese na jednog valjanog trgovca kome proda zavjesu, te
za dobijen novac kupi svile, zlatna i srmali konca, zatim
jela i pi}a i to sve donese ku}i i predade Zumruti sa
ostatkom novca. Otada je svakog osmog dana Zumruta
davala Ali [aru po jednu zavjesu da je proda za pedeset
dukata, i to potraja punih godinu dana. A kad pro|e godina, Ali [ar odnese zavjesu, kao i obi~no, u ~ar{iju i dade
je telalu da je proda. To je sve sa strane motrio neki
kr{}anin, koji odmah pri|e telalu i ponudi za zavjesu
{ezdeset dukata. Telal ne htjede odmah da mu je proda, ali
mu onaj kr{}anin uporno nu|a{e sve vi{e i vi{e dok mu,
najzad, ne ponudi stotinu dukata i njemu deset dukata
povrhu. Telal se odmah vrati Ali [aru i kaza mu koliko onaj
kr{}anin nudi za zavjesu i po~e ga salijetati da je proda.
- Gospodaru moj - re~e telal Ali [aru - ne boj se ovog
kr{}anina, ne}e ti u~initi nikakvo zlo!
Uto se i ostali trgovci umije{a{e i nagovori{e Ali [ara da
proda zavjesu kr{}aninu. Ali [ar prodade zavjesu i primi
novac pa krenu ku}i, ali i kr{}anin po|e za njim.
- Kr{}anine, za{to ide{ za mnom? - upita ga Ali [ar.
- Gospodaru moj - odgovori mu kr{}anin - imam nekog
posla u ovom sokaku, ne dao Allah da i tebi {ta zatreba!
Kad Ali [ar do|e do svoje ku}e, kr{}anin ga sustiè, pa
stade pokraj njega.
- [ta ti je, prokletni~e, kud god ja, ti za mnom?
- Gospodaru moj - re~e mu kr{}anin - èdan sam, daj
mi malo vode, Uzvi{eni Allah }e te nagraditi za to!
- Ovaj ~ovjek je gra|anin na{e dràve - pomisli Ali [ar
u sebi - da}u mu, Allaha mi, da se napije vode!
Ali [ar u|e u ku}u i uze ibrik da ga da kr{}aninu da se
napije vode, ali ga opazi Zumruta i upita ga:
- O moj dragi, jesi li prodao zavjesu?
- Jesam - odgovori joj Ali [ar.
48
- Trgovcu ili namjerniku? - upita Zumruta. - Srce mi
ne{to sluti da }emo se skoro rastati.
- Prodao sam je ba{ trgovcu - odgovori joj Ali [ar.
- Reci mi pravu istinu, da se znam ravnati - re~e mu na
to Zumruta. - A za{to si uzeo ibrik?
- Da dam vode telalu - odgovori joj Ali [ar.
- Samo dragi Allah ima silu i mo}! - uzviknu Zumruta
i izgovori ove stihove:
Ne ùri s rastankom, prijatelju dragi,
zagrljaji tebe neka ne zavedu.
Ne ùri, velim, sudba tobom vlada,
sa rastankom na{im prijateljstvo pada.
Ali [ar po|e s ibrikom u ruci i na|e onog kr{}anina u
avliji.
- Zar si do{ao dovde, pseto jedno? - re~e mu Ali [ar. Kako smije{ ulaziti u ku}u bez moje dozvole?
- Gospodaru moj - odgovori mu hri{}anin - nema
nikakve razlike izme|u kapije i avlije. Ja }u odmah izi}i
odavde i zahvali}u ti na dobro~instvu.
Rekav{i to, on uze ibrik od Ali [ara i napi se vode i vrati
mu ga. Ali [ar uze ibrik o~ekuju}i da kr{}anin ode, ali se
ovaj i ne ma~e s mjesta.
- Za{to se ne diè{ i ne ide{ svojim putem? - upita ga
Ali [ar.
- Gospodaru moj - odgovori mu kr{}anin - nemoj biti
od onih koji ~ovjeku nati~u na nos kad mu u~ine dobro
djelo, niti pak kao oni za koje je jedan pjesnik rekao:
Vi{e nema onih dare`ljivih ljudi,
{to voljahu tebe i sve èlje tvoje.
Stane{ li ti sada pred ne~ija vrata,
njihov gutljaj vode vrijedi suhog zlata.
pa nastavi:
- Dobri ~ovje~e, napio sam se evo vode, a sad te molim
da mi da{ da {ta pojedem, {to je Bog dao u ku}i, makar to
bio komadi} kukuruza i glavica luka.
- Diì se i ne zanovjetaj tu, u ku}i nema ni{ta! - odgovori mu Ali [ar.
- Gospodaru moj - re~e mu nato kr{}anin - ako u ku}i
nema ni{ta, evo ti stotinu dukata pa oti|i u ~ar{iju i kupi
nam {ta za jelo, makar somun. Da pojedemo zajedno malo
hljeba i soli!
- Ovaj kr{}anin je prava budala! - pomisli Ali [ar. Primi~u od njeg stotinu dukata, a kupi}u mu ne{to za dva
gro{a i tako ga namagar~iti.
- Gospodaru moj - re~e mu opet kr{}anin - kupi {ta bilo,
samo da utolim glad. Nije meni sada do bogate trpeze. Dobro je rekao jedan pjesnik:
BEHAR 97
ARAPSKE PRIÊ
I suhi }e somun utoliti glad,
~emu razmi{ljanje, àlo{}enje sad?
Smrti niko dosad utekao nije,
cara i prosjaka podjednako bije!
Na to mu Ali [ar re~e:
- Pri~ekaj ti ovdje. Idem ja da zaklju~am ku}u, pa }u
onda oti}i u ~ar{iju da ti {togod kupim.
- Slu{am i pokoravam se! - odgovori mu kr{}anin.
Ali [ar zaklju~a ku}u, staviv{i na vrata katanac, uze
klju~ i ode u ~ar{iju. U jednom du}anu kupi topljena sira,
bijelog meda, banana i hljeba, i sve to donese kr{}aninu.
- O, moj gospodaru - uzviknu kr{}anin kad vidje {ta je
Ali [ar sve kupio - toga ima toliko da bi bilo dosta desetorici ljudi, a ja sam sam! Ho}e{ li i ti jesti sa mnom?
- Jedi ti sam, ja sam sit - odgovori mu Ali [ar.
- Gospodaru moj, re~e mu kr{}anin - jo{ davno su rekli
mudri ljudi: "Ko ne}e za sofru sa svojim gostom - nevaljalac
je".
Kad ~u {ta mu kr{}anin re~e, Ali [ar sjede i malo zaloì
s njim. A kad htjede da se digne, kr{}anin uze jednu
bananu, oguli je i raspolovi, pa onda, da Ali [ar ne vidi,
kanu u jednu polovinu banane procije|ena bendà, pomije{ana sa opijumom od koga bi jedan dram oborio slona,
zamo~i je u med i re~e:
- Gospodaru moj, tako ti tvoje vjere, uzmi ovo!
Ali [ara bija{e stid da odbije gosta kad ga ve} zakleo,
pa uze onu polovinu banane i proguta je. Zatrovana banana jo{ mu ne stiè ni u stomak, a glava mu klonu, i on
zaspa mrtva~kim snom. Kad vidje to, kr{}anin sko~i kao
oparen, uze od Ali [ara klju~ od donje sobe, pa trkom ode
svom bratu i kaza mu {ta je uradio.
A evo {ta je bio uzrok svemu tome: Brat onog
kr{}anina bio je onaj oronuli starac {to je htio da kupi
Zumrutu za hiljadu dukata, a ona ga nije htjela, ve} mu se
narugala u stihovima. On je bio nevjernik, a preru{io se u
muslimana i nadio sebi ime Re{idud-din. A kad ga je
Zumruta sa potsmijehom odbila, on se poàlio svome
bratu kome bija{e ime Bersum i koji bija{e ~arobnik, varalica i gre{nik, pa mu Bersum nato re~e:
- Ne tuguj zbog toga, ja }u se posluìti lukavstvom i
ote}u ti je bez po muke.
Otada je Bersum stalno pleo zamke i smi{ljao varke
kako da se domogne Zumrute, dok mu, najzad, kako smo
vidjeli, nije po{lo za rukom. Kad je za to ~uo starac
Re{idud-din, odmah uzjaha svoju mazgu i povede svoje
robove, pa se sa svojim bratom Bersumom uputi Ali [arovoj ku}i. Pri polasku uze kesu u kojoj bija{e hiljada
dukata da bi mogao podmititi valiju ako ga slu~ajno
BEHAR 97
sretne. Kad stigo{e Ali [arovoj ku}i, Bersum odmah otklju~a prizemnu odaju i Re{idud-dinovi ljudi navali{e na
Zumrutu i silom je izvuko{e napolje, zaprijetiv{i joj da }e
je ubiti ako samo pisne. Ku}u ostavi{e onakvu kakva je i
bila, ne uze{e ni{ta iz nje. Ponovo zaklju~a{e odaju i
metnu{e klju~eve pokraj Ali [ara, koji jo{ bija{e u dubokom snu, pa onda iza|o{e napolje pritvoriv{i kapiju.
Starac Re{idud-din odvede Zumrutu pravo svojoj ku}i i
uvede je me|u svoje robinje i miljenice, pa joj re~e:
- O, gre{nice, ja sam onaj starac {to me nisi htjela i {to
si mi se narugala, a sad sam te se, evo, do~epao bez gro{a
i dukata.
Zumruta mu suznih o~iju odgovori:
- Allah }e ti platiti, o, nevaljali star~e, {to si me rastavio
od mog gospodara!
- O, gre{nice i ljubavnice - viknu na nju starac vidje}e{ na kakve }u te muke udariti! Tako mi Isusa i djevice Marije, ne primi{ li moju vjeru i ne bude{ li me slu{ala,
bi}e ti gore nego u paklu!
- Kad bi me isjekao na komadi}e, Allaha mi, ne bih
ostavila svoje vjere. - re~e mu Zumruta. - - Nadam se da
}e me Uzvi{eni Allah uskoro spasti, jer on moè {ta god
ho}e! Pametni ljudi su jo{ davno rekli: "Treba podnijeti sve
za svoju vjeru".
- Povalite je! - viknu starac na robove i robinje, i oni je
povali{e. Onda starac po~e Zumrutu tako jako da tu~e da
je jadnica zapomagala iz sveg glasa, ali joj sve bi uzalud.
Iznemogla pod udarcima, ona jo{ {apatom izgovori: "Nek
mi je Allah na pomo}i!", pa pade u nesvijest i umuknu. Kad
ugasi srd`bu srca svoga, stari Re{idud-din re~e slugama:
- Odvucite je i bacite u kuhinju, i ni{ta joj ne dajte da
okusi!
Sutradan, rano izjutra, on pozva sluge i naredi im da
mu dovedu Zumrutu, {to oni odmah u~ini{e. On je opet
do besvijesti istu~e i vrati na staro mjesto. Dok je Zumruta
bila na mukama, Ali [ar je leào u svojoj avliji opijen
bendòm. Tek drugog dana, on do|e k sebi, i ~im pogleda, zavapi iz sveg glasa:
- Zumruta!
Kad mu se niko ne odazva, Ali [ar se podiè i po|e ka
prizemnoj odaji da potraì Zumrutu, ali od njegove drage
ni traga ni glasa. Njemu tek tada pu~e pred o~ima da je
`rtva podvale onog kr{}anina, pa po~e kroz suze, jecaju}i
i kukaju}i, da izgovara ove stihove:
O, ljubavi, ne àli{ ti mene sada,
du{a mi je puna bola, puna jada!
@ali uv’jek onog {to u ljubav pada
i {to kao b’jednik zbog ljubavi strada.
[ta }e strijelac opkoljeni odasvuda du{manima,
49
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
ako pukne tetiva mu kad odapne prema njima?
Kad ~ovjeka brige sa svih strana skole,
zar on moè pobje}’ od sudbine hole?
Ma koliko prez’o od rastanka s tobom,
sudbini ja ipak nisam izbje}’ mog’o.
Uzalud je Ali [ar i plakao i kajao se, i derao odijelo na
sebi, od svega toga ne bija{e nikakve koristi. Sav oja|en i
van sebe, on uze dva kamena i po~e obilaziti gradom
udaraju}i se njima u prsa i vi~u}i: "Zumruta!" Djeca tr~ahu
za njim i vikahu: "Evo lu|aka, evo lu|aka!". Njegovi poznanici sa tugom u srcu pitahu se: "Ama {ta bi Ali [aru!"
Tako Ali [ar tumara{e gradom sve do Sun~eva zalaska, a
kad se spusti no}, on zaspa u jednom sokaku i tu spava{e
sve do zore. Sutradan on ponovi isto, a u sumrak ode svojoj, ku}i da tamo prespava no}. Kad htjede da u|e u ku}u,
ugleda ga jedna njegova stara kom{inica, koja bija{e dobra
èna, pa mu re~e:
- Dijete moje, kad poludje, Allah ti zdravlja dao?
Ali [ar joj odgovori ovim stihovima:
"Ti polu|e — reko{e mi — zbog dragane koju voli{."
"Samo ludi osje}aju slast ìvota — odgovorih.
Vratite mi moju drugu, makar bio i lud sada,
pa ako me ne izvi|a, onda nek’ mi du{a strada."
Saslu{av{i stihove, stara Ali [arova kom{inica vidje u
~emu je stvar, pa re~e:
- Dijete moje, deder, ispri~aj mi {ta te mu~i, pa da ti
pomognem, ako Bog da!
Ali [ar joj ispri~a sve {ta mu se dogodilo s onim
kr{}aninom.
- Dijete moje, nisi ti uzalud poludio - re~e stara
kom{inica Ali [aru, pa kroz suze izgovori ove stihove:
Zaljubljeni mnogo pate, njihova je muka te{ka,
oni }e se ba{ zbog toga rije{iti pakla blata.
Zbog stradanja u ljubavi i ~ednosti svoje vrle,
predanje nam tako veli - pravoj sre}i oni hrle.
Kad izgovori stihove, starica re~e Ali [aru:
- Dijete moje, idi odmah pa kupi jedan sepet, onakav
kao u kujundìja, i u njega stavi dosta belenzuka, prstenova, burmi i ostalog nakita, pa to sve donesi meni. Ja }u
staviti sepet na glavu i po}i }u od ku}e do ku}e da ti
traìm dragu, i traì}u je dok je, ako Bog da, ne na|em.
Ali [ar se tome veoma obradova, pa ùrno ode i za tili
~as joj donese sve {to je traìla. Starica onda obu~e iskrpljenu haljinu i nama~e na glavu zar medaste boje, uze
{tap u ruku i stavi onaj sepet na glavu, pa po|e od ku}e
do ku}e i iz sokaka u sokak. Idu}i tako, ona, uz pomo}
Uzvi{enog Allaha, nabasa na ku}u prokletog Re{idud-dina.
ûv{i ne~ije jecaje koji dopirahu iz ku}e, starica stade,
oslu{nu malo, pa onda zalupa na kapiju. Ubrzo se na kapi-
50
ji pojavi jedna robinja i upita staricu {ta èli.
- Imam, evo, ovih stvar~ica na prodaju - re~e joj starica. - Bili neko od vas èlio da i{ta kupi?
- Bi - odgovori joj ona robinja, pa uze staricu za ruku
i uvede u ku}u, ponudiv{i je da sjedne.
Oko starice odmah posjeda{e i ostale robinje, i svaka
pone{to kupi od nje. Starica bija{e veoma ljubazna prema
robinjama i prodava{e im one stvari budza{to, a i ona se
svidje robinjama, jer je postupala prema njima blago i prijateljski. Za sve to vrijeme starica zagleda{e na sve strane
ne bi li vidjela onu ~ije je jecanje ~ula. Najzad joj pogled
pade na jednu mladu robinju koja je malo podalje u jednom }o{ku odaje opruèna leàla na podu. Slute}i da bi to
mogla biti Zumruta, starica se po~e umiljavati robinjama,
daju}i im na poklon one stvar~ice iz sepeta, pa ih onda
suznih o~iju upita:
- K}eri moja, za{to ona djevojka tamo onako leì?
Robinje joj ispri~a{e cio slu~aj i dodado{e:
- To nije po na{oj volji, ve} nam je na{ gospodar, koji
je sada negdje na putu, naredio tako.
- K}eri moje - re~e im starica - odrije{ite vi onu jadnicu i
nemojte je vezati dok vam se s puta ne vrati gospodar. A kad
~ujete da vam gospodar dolazi, vi je opet sveìte i poloìte
na isto mjesto. Allah }e vas zato nagraditi rajskim naseljem.
- Vrlo rado! - odgovori{e joj robinje, pa odmah pristupi{e Zumruti, odrije{i{e je i dado{e joj da jede i pije.
- Da sam, Bog dao, prije nogu slomila nego {to sam u{la
u va{u ku}u! - uzviknu starica, pa pri|e Zumruti i re~e joj:
- K}eri moja, zdrava i ìva bila, Allah }e tebi pomo}i!
Rekav{i to, starica onda do{apnu Zumruti da dolazi od
njenog gospodara Ali [ara i da sutra uve~e bude spremna
za bjekstvo.
- Tvoj }e gospodar do}i po tebe i sakri}e se pod klupu
pokraj ku}e. Kad ~uje{ njegov zvi`duk, ti mu na isti na~in
odgovori i odmah se spusti niz konopac kroz prozor. On
}e onda s tobom na konja, pa ku}i.
Zumruta se zahvali starici, a starica odmah napusti
ku}u pa ode pravo Ali [aru i sve mu ispri~a.
- Sutra u pola no}i po|i u tu i tu mahalu u kojoj je
ku}a onog prokletog kr{}anina. Ku}a izgleda ovako i
ovako. Kad do|e{ blizu ku}e, ti zvizni. Zumruta }e ti se
odmah spustiti niz konopac kroz prozor. Ti onda nju za
ruku, pa bjeì kud te volja.
Ali [ar se zahvali starici, pa, rone}i suze, izgovori ove
stihove:
Okan’te se, vi zlobnici, svake pri~e sad o meni,
moje srce te{ko pati iz ljubavi prema èni.
Nevolje me natjera{e da za njome pla~em stalno,
BEHAR 97
ARAPSKE PRIÊ
da mi suze same teku, da ih ronim neprestano.
Ne pitaj me, prijatelju, kakve brige mene taru,
jer ti ne zna{ {ta su jadi u ljubavnom vel’kom àru.
Jedna moma vitka stasa i k’o {e}er slatkih usta,
zarobi mi srce bolno i du{a mi osta pusta.
Srce moje nema mira, iz oka mi suza roni,
otkad, draga, ti mi ode, ljubav mene tebi goni.
Kao talac u ljubavi ja ti lutam sada, draga,
bolna srca tebe traìm, a od tebe nema traga.
Razgovorit’ sebe ne znam, pa zato mi srce strada,
jer niko mi, osim tebe, nikad na um i ne pada.
Kad zavr{i, on duboko uzdahnu, pa onda nastavi
drugim stihovima:
Divan bje{e onaj glasnik {to mi javi da si do{la,
a jo{ ljep{e bjehu vijesti da si ipak dobro pro{la.
Kad bi prist’o da mu dadem svoje dùbe poderano,
dao bih mu srce svoje, za draganom iskidano.
Tako provede sve do no}i, a kad se spusti no} i pribliì se ugovoreno vrijeme, Ali [ar se uputi u mahalu u
kojoj je ku}a onog kr{}anina. Kad do|e do ku}e
Re{idud-dinove, on sjede na onu klupu i tu, savladan
neprospavanim no}ima i bolom, zaspa. Dok je Ali [ar
slatko spavao, prikrade se jedan haramija iz predgra|a
da {togod ukrade, i sudbina ga nanese ba{ pred ku}u
onog kr{}anina. Obilaze}i oko ku}e i gledaju}i kako da
u|e unutra, haramija do|e i do one klupe. Kad ugleda Ali [ara kako slatko spava, diè mu turban s glave
i stade pod jedno drvo. Uto se i Zumruta pojavi na
prozoru i ugleda u sjeni neku priliku, pa pomisli da
je to njen gospodar. Ona onda zviznu, pa kad dobi
isti takav odgovor, brè-bolje se spusti niz uè s torbom punom dukata. îm je haramija vidje, veoma
se za~udi i pomisli: "Ovo nisu ~ista posla. Iza ovog
se ne{to vrlo ~udno krije." Boje}i se da ga kogod tu
ne zate~e, on trgnu torbu iz Zumrutine ruke,
Zumrutu baci na ple}a, pa s njom bjeì.
- Ona mi je starica pri~ala da si veoma oslabio
zbog mene - re~e Zumruta haramiji - a ti, gle,
ja~i od konja.
Haramija joj ni{ta ne odgovori. Zumruta ga
onda pogladi po licu, i pod prstima joj se u~ini
da mu je brada kao kusava hamamska metla;
li~io je na krmka koji je progutao pticu pa mu
perje str{i iz usta. Zumruta se upla{i i upita ga:
- Ko si ti?
- O bludnice, ja sam haramija Dèvan Kurd iz
druìne Ahmeda Denefa - odgovori joj haramija.
- Ima nas ~etrdeset, i svi }emo se no}as od jacije do sabaha izredati na tebi.
Kad ~u {ta joj re~e haramija, Zumruta po~e
BEHAR 97
51
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
da pla~e i da se udara po licu, ali sve bi uzalud. Na kraju
uvidje da joj ne preostaje ni{ta drugo ve} da se prepusti
sudbini, pa, {ta joj dragi Allah da!
- Boè moj, kad god se spasem jedne nevolje - uzdahnu ona - upadnem u jo{ ve}u!
A evo za{to haramija Dèvan bija{e do{ao u ovaj grad.
On je rekao svom haramba{i Ahmedu Denefu:
- Haramba{o, ja sam ranije dolazio u taj grad i poznajem jednu pe}inu izvan grada u koju moè stati ~etrdeset
ljudi. Ja èlim da odem u tu pe}inu prije vas i da ostavim
u njoj svoju majku. Kad to svr{im, vrati}u se u grad i
ukra{}u {togod i to sa~uvati do va{eg dolaska, jer }ete tog
dana biti moji gosti.
- Uradi {ta si naumio! - re~e mu haramba{a Ahmed Denef.
Dèvan Kurd ode prije njih u tu pe}inu i tu smjesti
svoju majku. A kad izi|e iz pe}ine, on nabasa na jednog
vojnika koji je spavao i pokraj koga bija{e privezan konj.
On zakla tog vojnika i uze njegova konja, oru`je i odijelo.
Oru`je i odijelo sakri u pe}ini kod majke, a konja sveza, pa
onda ode u grad. Lutaju}i sokacima, slu~aj ga dovede do
ku}e onog kr{}anina gdje je, kako smo spomenuli, na klupi
na{ao Ali [ara, ugrabio Zumrutu i odveo je svojoj majci u
pe}inu, kojoj je rekao da je dobro ~uva dok se on ne vrati.
Kad Dèvan ode, Zumruta pomisli:
i konja biljem i piju}i vodu sa potoka. A kad bi jedanaesti
dan, Zumruta izbi pred jedan lijep i utvr|en grad, koji upravo zima bija{e napustila, a prolje}e ukrasilo raznobojnim
cvije}em i ruàma i oìvjelo ùborom poto~i}a i cvrkutom
ptica. Kad stiè do toga grada i prima~e se gradskoj kapiji,
Zumruta ugleda silnu vojsku, zatim emire i velika{e gradske,
pa se u ~udu upita:
- Za{to tolika silna vojska i narod stoje pred gradskom
kapijom? Nije to bez nekog razloga! @ele}i da dozna {ta je
po srijedi, ona po|e ka onoj gomili naroda i kad joj se
prima~e, vojnici pohita{e prema njoj i, sjahav{i s konja i
poljubiv{i zemlju pred njom, reko{e:
- Allah ti bio na pomo}i, o, na{ gospodaru, sultane!
Ispred nje se odmah poreda{e ljudi od poloàja, a vojnici
stalno uzvikivahu:
- Allah ti bio na pomo}i, i nek ti dolazak bude sretan,
o, sultane. Neka te Allah podrì, o, care nad carevima, o,
jedini u stolje}u!
- [ta je to s vama, o, stanovnici ovog grada? - upita ih
Zumruta.
Glavni dvoranin joj odgovori:
- Za{to ja ne bi poku{ala da na lukav na~in spasem
svoju glavu? [ta }e biti od mene ako se na meni izmijeni
~etrdeset haramija? Izgleda}u kao probu{en ~amac u vodi.
Zumruta se onda po~e umiljavati starici, majci razbojnika Dèvana Kurda, pa joj re~e:
- Tetka, kako bi bilo da izi|emo iz pe}ine, pa da te
malo pobi{tem na suncu?
- Dobro, Allaha mi, kre}i ti moja - odgovori joj starica.
- Ima dugo vremena kako nisam i{la u hamam, jer me ovi
krmci stalno vodaju s jednog mjesta na drugo.
Zumruta onda izi|e sa staricom napolje i po~e je
biskati, ubijaju}i joj u{i u glavi. Starica ubrzo zaspa, a
Zumruta se polako diè i obu~e odijelo onog vojnika koga
bija{e ubio Dèvan Kurd. Zatim pripasa njegovu sablju,
zavi turban oko glave i izgleda{e kao pravi mu{karac, pa
onda uzjaha konja, uze onu torbu sa dukatima i re~e:
- O, Ti {to najbolje sakriva{, sakrij i mene za ljubav
Bo`jeg poslanika Muhammeda!
Kad to izgovori, nju najednom obuze neka sumnja, pa
pomisli:
- Ako odem u grad, moè da me vidi neki od ro|aka
ubijenog vojnika, pa }u zlo pro}i.
Zato ona i ne po|e u grad, ve} krenu poljem. Punih deset
dana je tako jezdila nose}i torbu s dukatima, hrane}i i sebe
52
BEHAR 97
ARAPSKE PRIÊ
- Znaj da stanovnici ovog grada imaju obi~aj: kad im
umre car, a ne ostavi mu{kog poroda, onda vojska izi|e
izvan grada i tu ~eka tri dana, i prvog ~ovjeka, koga namjera nanese ovim putem kojim si ti do{ao, izabere za svog
sultana. Hvala Uzvi{enom Allahu {to nam posla tebe,
pravog Tur~ina i ljepotana, jer nam je mogao poslati i nekog
drugog, bezna~ajnog ~ovjeka, pa bi nam sada sultan bio.
Pametna i snalaìjiva Zumruta im odgovori:
- Nemojte misliti da sam obi~an Tur~in; ja sam pravi
koljenovi}. Nego sam se malo sporje~kao sa svojima, pa ih
napustio. Pogledajte evo ovu torbu s dukatima. Ponio sam
je da putem dijelim milostinju siromasima i ubogima.
Na to svi po~e{e blagosiljati Zumrutu, a ona, sva
ustreptala od sre}e, pomisli:
- Kad me Allah nagradio ovim, mo`da }e mi dovesti i
moga gospodara u ovo mjesto, jer on moè {to god ho}e.
Zumruta onda po|e s vojskom, pa kad bijahu blizu
dvora, vojnici sjaha{e s konja i uvedo{e je unutra, a emiri
i velika{i je onda uze{e ispod pazuha i posadi{e na prijesto.
Zumruta odmah naredi da se otvore carske hazne. Kad joj
otvori{e hazne, ona podijeli darove svim vojnicima, koji joj
zablagodari{e, mole}i Allaha da je ~uva i da joj podrì
carstvo. Dare`ljiva i veoma ~edna, Zumruta odmah ukide
nezakonite namete, pusti iz tamnica zatvorenike i dokraj~i
sve nepravde, pa je zbog toga stanovnici toga grada jako
zavolje{e. Ali Zumruta ipak ne bija{e sretna i zadovoljna,
jer, kad god bi se sjetila svog Ali [ara, obuzima{e je tuga
oko srca. Tako jedne no}i, sjede}i sama, sjeti se svoga Ali
[ara i dana koje je s njim provela, pa bri`nu u pla~ i izgovori ove stihove:
Ukoliko vrijeme bjeì, ljubav moja ve}a biva,
iz oka mi suze teku, o ljubavi srce sniva.
Ranjeno je srce moje, zato pla~em svakog dana,
zbog rastanka s tobom, dragi, meni nema vi{e sanka.
Kad zavr{i stihove, otra suze, pa se tako oja|ena uputi
u harem, narediv{i da se robinjama daju zasebne odaje i
pla}e i izjaviv{i da se od no}as potpuno predaje dragom
Allahu. Po~e da klanja i da posti, a emiri po dvoru govorahu: "E, ba{ je na{ sultan poboàn!" Od posluge zadrà
pokraj sebe samo dva mlada evnuha da je posluùju. Tako
ona provede na carskom prijestolju godinu dana, a o svom
gospodaru Ali [aru ne dobi nikakvih vijesti, pa se zbog
toga veoma uznemiri. Kad je obuze jo{ ve}i nemir, ona
pozva vezire i dvorane i naredi im da joj dovedu
gra|evinare i zidare da joj naprave jedan mejdan ispod
dvora, veoma dug i {irok. Majstori napravi{e mejdan za
najkra}e vrijeme, i on bija{e upravo onakav kakav je ona
èljela. Kad bi mejdan potpuno gotov, ona naredi svojim
slugama da za nju razapnu veliki {ator i da u {ator poredaju stolice za emire, a da po mejdanu postave sofre sa
BEHAR 97
najukusnijim jelima. Kad bi i to gotovo, Zumruta pozva
dràvne dostojanstvenike za sofre, pa im poslije jela re~e:
- @elja mi je da mi do|ete ovako na gozbu kad kod se
pojavi mla|ak i da tada naredite telalima da objave po
gradu da niko toga dana ne smije da otvori du}an, ve}
neka svi do|u i jedu sa carske sofre; a svaki onaj koji ne
poslu{a nare|enje, bi}e obje{en na kapiju svoje ku}e.
Kad se pojavi mlad mjesec, emiri postupi{e kako im
Zumruta bija{e naredila. Pozva{e telale da objave: "ûjte i
po~ujte svi, ko god otvori svoj du}an ili magazu, bi}e
obje{en na kapiju svoje ku}e. Svi morate da do|ete i da
jedete sa carske trpeze" Na poziv telala narod se stje~e sa
svih strana na mejdan, gdje ve} bijahu postavljene sofre, a
Zumruta onda naredi iskupljenom narodu da posjeda za
sofre i da jede do mile volje. Ljudi odmah posjeda{e za
sofre i prihvati{e se jela, a Zumruta sjede na carski prijesto
i gleda{e ih kako jedu. Svaki za sofrom toga ~asa mi{lja{e:
"Car samo u mene gleda". I dok su jeli, emiri im, obilaze}i
sofre, govorahu:
- Samo jedite, i nemojte se stidjeti, sultanu je to milo!
Kad se dobro najedo{e, ljudi se digo{e iza trpeze,
blagosiljaju}i cara i govore}i:
- Te{ko da na svijetu postoji vladar koji vi{e voli sirotinju od na{eg sultana.
Poslije toga, Zumruta se, veoma zadovoljna, povu~e u
svoj dvor, pa tada pomisli:
- Ako Bog da, ja }u na ovaj na~in doznati ne{to o svom
gospodaru Ali [aru!"
Sljede}eg mla|aka ona postupi kao i ranije, narediv{i
slugama da postave sofre i da se pozove narod na gozbu.
Kad bi sve gotovo, ona sjede na svoj prijesto, motre}i ljude
koji su dolazili i sjedali za sofre. Najednom se zagleda u
jednog ~ovjeka u kome prepoznade Bersuma, onog kr{}anina koji je kupio zavjesu od Ali [ara.
- Ha - pomisli Zumruta - dolija i ti! Sjedaju}i za sofru,
Bersum baci pogled na jedan sahan pun pilava od pirin~a,
posuta {e}erom, pa pruì ruku i prima~e ga preda se.
- Za{to ne jede{ ispred sebe, sram te bilo? - re~e mu
jedan ~ovjek koji sjeda{e pokraj njega. - Kako moè{ uzimati jelo ispred drugog? Zar te nije stid?
- Ho}u da jedem ba{ iz ovoga - odgovori mu Bersum.
- Ho}u i ja da jedem pilava s njim.
- Pusti ga nek jede - umije{a se u rije~ jedan ha{a{3.
- E jedi, dabogda ti prisjelo! - re~e mu onaj ~ovjek.
- O, najbaksuzniji ha{a{u - re~e mu onaj ~ovjek - nije
3
Uìvatelj opijuma i ha{i{a.
53
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
to jelo za vas ve} za emire. Ostavite to jelo, neka ga jedu
oni za koje je spremljeno.
Bersum ga ne poslu{a, ve} uze jedan zalogaj i stavi ga
u usta. Kad htjede da uzme i drugi, Zumruta pozva nekoliko vojnika i naredi im:
- Dovedite mi onog ~ovjeka pred kojim se nalazi sahan
za{e}erena pilava i nemojte mu dopustiti da pojede zalogaj koji drì u ruci, ve} mu ga otmite.
êtiri vojnika pri|o{e odmah Bersumu, koji ima|a{e bijeli
turban oko glave, {~epa{e ga i dovedo{e pred Zumrutu. Ljudi
za sofrom prestado{e da jedu i po~e{e da se do{aptavaju.
Zumruta onda zapovijedi da se Bersumu odere koà i
napuni slamom, pa da se objesi na kapiju mejdana, a da
mu se meso i kosti bace u neku rupu van grada i da se
zatrpaju smetljem i drugom ne~isti.
- Slu{amo i pokoravamo se! - odgovori{e prisutni i
izvr{i{e sve onako kako im bija{e naredila Zumruta.
A kad narod vidje {ta sna|e kr{}anina, re~e:
- [ta je traìo, to je i na{ao! E ba{ mu prisjede
po{e}ereni pilav!
- E, radije bih se razveo sa svojom ènom nego okusio
za{e}erena pilava! - re~e neko.
- Allaha mi, sam je kriv - re~e jedan. - Za{to nije jeo
{to i drugi.
- Hvala Allahu {to mi ne dade da okusim onog pilava!
- uzviknu onaj ha{a{.
- Ja sam se zadovoljio samo ovom ~orbom - na to }e
drugi.
Poslije toga ljudi se razi|o{e i po|o{e svojim ku}ama sa
uvjerenjem da je zabranjeno sjedjeti na onom mjestu na
kome je sjedio onaj kr{}anin. Kad nastupi tre}i mjesec,
sluge opet, kao i obi~no, postavi{e sofre i poreda{e sahane
pune jela. Zumruta do|e iz dvora i sjedne na prijesto, a
vojnici se postroji{e unaokolo. Na poziv telala narod se,
kao i ranije, sleè na mejdan i po~e obilaziti oko sofre na
kojoj bija{e postavljen sahan sa za{e}erenim pilavom.
- Hvala Allahu {to ne okusih onog za{e}erenog pilava
- umije{a se u razgovor onaj ha{a{. - Htio sam da vidim
kako }e njemu prijati, pa da mu se onda i ja pridruìm.
- Strpite se malo da vidimo {to }e biti s njim - reko{e im
ostali.
Kad Bersuma dovedo{e pred Zumrutu, ona mu re~e:
- Ej ti, plavooki, kako ti je ime i za{to si do{ao u na{u
zemlju?
On ne kaza svoje pravo ime, ve} re~e:
- O, care, meni je ime Alija, a po zanimanju sam tka~.
Do{ao sam u ovaj grad radi trgovine.
- Donesite mi dasku sa pijeskom za gatanje i kalem od
bakra! - naredi Zumruta.
Sluge joj odmah sve to doneso{e, pa ona uze dasku i
kalem i po~e da gata. U pijesku napravi lik majmuna, pa,
zagledav{i se u Bersuma, podviknu:
- Pseto jedno, kako smije{ lagati carevima? Zar ti nisi
nevjernik, zar ti nije ime Bersum? Da nisi do{ao ovamo
nekim poslom? Govori istinu ili }u ti, tako mi Uzvi{enog
Allaha, odrubiti glavu!
Kr{}anin se zbuni i ne znade {to da odgovori, a emiri
dobaci{e:
- Bogme na{ car umije da gata u pijesku! Slava Onom
koji ga time obdari!
- Govori istinu - dreknu Zumruta na Bersuma - jer }u
te staviti na muke!
- Oprosti, o, care nad carevima, - odgovori joj Bersum
- pogodio si gataju}i u pijesku, ja sam, ovdje gluho bilo,
kr{}anin.
Emiri i ostali za~udi{e se kako je njihov car pogodio
gatanjem u pijesku, pa reko{e:
- Na{ car je pravi astrolog, na svijetu mu nema ravna!
54
- O, hadì Halefe! - najednom }e neko.
- [ta je, o, hadì Halide? — odgovori mu drugi.
- Budi {to dalje od onog sahana sa za{e}erenim pilavom,
jer ako ga takne{ beri koù na {iljak! - re~e hadì Halid.
Ljudi onda posjeda{e za sofre i po~e{e da jedu, a Zumruta sjeda{e na svom prijestolju i pa`ljivo ih posmatra{e.
Sjede}i tako i motre}i, ona ugleda nekog ~ovjeka koji je
dolazio od gradske kapije. Kad se taj ~ovjek pribliì, ona u
njemu prepoznade Dèvana Kurda, onog haramiju {to je
ubio vojnika i nju odnio u pe}inu. A evo za{to je Dèvan
Kurd do{ao u ovaj grad: Kad je ono Dèvan Kurd ostavio
svoju majku u onoj pe}ini, oti{ao je svojim drugovima
haramijama i rekao im:
- Ju~e mi pade sjekira u med: ubio sam jednog vojnika i uzeo mu konja, a uve~e mi dopade {aka torba puna
dukata i jedna djevojka koja vrijedi vi{e nego dukati. Sve
sam to ostavio u pe}ini kod svoje majke.
Njegovi drugovi se silno obradova{e i krajem dana
uputi{e se onoj pe}ini. Dèvan Kurd u|e prvi u onu pe}inu, èle}i da im pokaè djevojku i dukate, ali ne na|e ni
jedno ni drugo. On upita majku {ta je posrijedi, i ona mu
ispri~a sve kako je bilo. Haramija se ugrize za ruku i ciknu:
- Traì}u, Allaha mi moga, onu rospiju i na}i }u je makar
se krila u orahovoj ljusci. Iskali}u ja svoj bijes na njoj!
Rekav{i to, on po|e da traì Zumrutu i luta{e od grada
do grada, dok najzad ne do|e u grad u kome bija{e
Zumruta sultan. Kad u|e u grad, on ne na|e nikog u nje-
BEHAR 97
ARAPSKE PRIÊ
mu osim jedne ène sakrivene iza mu{epka, pa je upita
za{to je u gradu tako mirno. Ona èna iza mu{epka mu
re~e kako se svakog prvog dana u mjesecu, po nare|enju
sultana, postavljaju na onom mejdanu sofre i kako ljudi
odlaze tamo i jedu. Kad to ~u Dèvan Kurd ode trkom na
mejdan i na|e samo jedno prazno mjesto, i to za sofrom
na kojoj bija{e onaj sahan sa za{e}erenim pilavom, o kom
je bilo ranije govora, pa tu sjede. Kad htjede da primakne
onaj sahan k sebi, ljudi za tom sofrom ga upita{e:
- Brate, {ta ti to ho}e{?
- Ho}u da se na jedem ovog za{e}erenog pilava odgovori im on.
- Ako samo okusi{, objesi}e te — re~e mu neko.
- Ne brbljaj koje{ta! - odgovori mu haramija, pa pruì
ruku i privu~e sahan k sebi.
Pokraj njega je sjedio ha{a{, o kome je bilo ranije govora, i kad vidje kako do{ljak metnu sahan preda se,
pobjeè sa svog mjesta i sjede podalje, rekav{i:
- Ne}u da znam za onaj sahan!
Haramija Dèvan Kurd, ne obaziru}i se ni na {to, zagrabi iz sahana pilava rukom koja izgleda{e kao gavranova
kandà. Zagrabljeni pilav on najprije zaokrugli u loptu koju brzo i alapljvio ubaci u usta i proguta. Sve to promatra{e jedan ~ovjek koji sjeda{e pokraj njega, pa mu re~e:
- Hvala Allahu {to me stvori ~ovjekom, a ne jelom. Da
bih pilav - smazao bi me ti sada kao od {ale.
- Pustite ga nek jede - dobaci im onaj ha{a{ - ja kao da
ga gledam obje{enog, a onda se okrenu haramiji, pa mu
re~e:
- Jedi, dabogda ti prisjelo!
- Donesite mi dasku s pijeskom! - naredi Zumruta. Kad
joj doneso{e dasku, Zumruta uze onaj kalem i po~e da {ara
po pijesku, pa }e najednom haramiji:
Haramija Dèvan pruì ruku da uzme drugi zalogaj i da
ga zaokrugli u {aci kao i prvi, a Zumruta dozva vojnike i
re~e im, pokazuju}i na njega:
- Brzo mi dovedite onog ~ovjeka i ne dopustite mu da
pojede zalogaj koji mu je u ruci!
- Nevaljal~e nad nevaljalcima, kako se samo usu|uje{
da laè{ carevima?! Ovaj pijesak mi kaè da je tebi ime
Dèvan Kurd, da si po zanimanju razbojnik, da krade{ tu|e
stvari i ubija{ nevine ljude. Krm~e jedan - dreknu Zumruta
- govori istinu, ina~e }u ti odrubbiti glavu!
Vojnici se za tili ~as na|o{e pokraj haramije koji bija{e
nagnut nad sahanom, {~epa{e ga i odvedo{e Zumruti. Raduju}i se njegovoj nesre}i, prisutni ljudi reko{e:
Kad ~u {ta mu re~e, haramija problijedi i po~e da cvoko}e zubima. Misle}i da }e spasiti glavu ako kaè istinu,
haramija podiè glavu i re~e:
- Neka, vala, i zasluìo je to! Koliko ga opominjasmo,
a on ni habera! Ko god sjedne na ono mjesto i okusi onog
za{e}erenog pilava - gotov je!
- Sve je to istina, o, care, ali, kunem ti se da }u odsada
biti po{ten!
Zumruta onda upita haramiju:
- Kako ti je ime, ~ime se bavi{ i zbog ~ega si do{ao u
na{ grad?
- O na{ gospodaru, sultane - odgovori Dèvan - ime mi
je Osman, po zanimanju sam ba{tovan, a do{ao sam u ovaj
grad nekim svojim poslom.
BEHAR 97
- Ne smijem da ostavim u ìvotu razbojnika koji presre}e na drumovima nevine ljude i ubija ih! - uzviknu Zumruta i naredi svojim ljudima:
- Vodite ga i koù mu oderite, pa ga onda tako oderanog objesite kao i onog prije mjesec dana.
Kad ha{a{ vidje {ta sna|e onog ~ovjeka, okrenu le|a
sahanu sa za{e}erenim pilavom, pa procijedi:
55
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
56
BEHAR 97
ARAPSKE PRIÊ
- Ne}u te, Allaha mi, vi{e ni pogledati! Poslije toga, ljudi se razi|o{e kud-koji, a Zumruta se povu~e u dvor otpustiv{i svu poslugu.
Re{idud-din, a zanimanje ti je - otmica muslimanskih djevojaka. Ti se preru{io u muslimana, a u stvari si nevjernik.
Govori istinu, ina~e ti ode glava sa ramena!
Kad nastupi tre}i mjesec, sluge kao i obi~no odo{e na
mejdan, pa postavi{e sofre i na njih jela, a telal pozva ljude
na gozbu. Ljudi se brzo skupi{e i posjeda{e za sofre, a
Zumruta sjede na prijesto, posmatraju}i ih kako jedu.
Za~udi se kad vidje da je mjesto za sofrom, gdje se nalazi
onaj sahan sa pilavom, prazno, ali se na to ne osvrnu, jer joj
svrati pa`nju jedan ~ovjek koji je upravo ulazio na kapiju
mejdana. Kako u|e onaj ~ovjek, osvrnu se nekoliko puta, pa
sjede ba{ na ono mjesto gdje bija{e sahan sa pilavom.
Zumruta ga pogleda malo bolje i prepoznade u njemu onog
prokletog nevjernika, koji sebi bija{e nadio ime Re{idud-din,
pa re~e u sebi:
Re{idud-din po~e zamuckivati, pa onda nemade kud,
nego re~e:
- E, ba{ su ove moje sofre prava zamka za nevjernike.
A evo za{to je starac Re{idud-din do{ao u ovaj grad: Kad
se ono prokleti Re{idud-din vratio s puta, uku}ani mu kaza{e
da je nestalo Zumrute i torbe s dukatima. Ta vijest toliko
porazi i razljuti starog Re{idud-dina da u ljutnji .po~e cijepati
odijelo na sebi, udarati se po licu i ~upati bradu. Kad se malo
pribra i do|e k sebi, on pozva brata Bersuma i naredi mu da
po|e po svijetu i potraì Zumrutu. Brat ga poslu{a i krenu u
svijet, ali otada od njega vi{e ne bi ni traga ni glasa. Obuzet
slutnjom da mu se bratu nije {to dogodilo, stari Re{idud-din
jednog dana krenu u svijet da potraì i brata, i tako ga sudbina nanese ba{ prvog dana u mjesecu u grad u kome
Zumruta bija{e sultan. Kad u|e u grad, pade mu u o~i da u
njemu nema ljudi i da su svi du}ani pozatvarani, pa upita
neke ène koje bijahu na pendèrima, za{to je grad tako
pust. @ene ga izvijesti{e da sultan svakog prvog u mjesecu
prire|uje gozbu, eno, na onom mejdanu, i da sve ljude poziva na nju. Niko ne smije izostati. Starac Re{idud-din odmah
po|e na mejdan i tamo zate~e mnogo ljudi koji se tiskahu
oko sofri. Po{to ne na|e drugog mjesta za trpezom, on sjede
za sofru gdje bija{e onaj sahan sa pilavom. Kad htjede da
uzme pilava, Zumruta pozva svoje vojnike i re~e im:
- Dovedite mi onog {to sjedi pokraj onog sahana pilava!
Vojnici brè-bolje {~epaju Re{idud-dina i dovedu pred
Zumrutu.
- Reci mi kako ti je ime, ~ime se bavi{ i zbog ~ega si
do{ao u na{ grad? - upita ga Zumruta.
- O care nad carevima - odgovori joj starac - ime mi je
Rustem, a zanimanja nemam, jer sam siroma{an dervi{.
- Donesite mi onu dasku sa pijeskom i onaj bakreni
kalem! - re~e Zumruta svojim slugama.
Kad joj doneso{e dasku i kalem, po~e da ne{to {ara po
pijesku, a onda diè glavu i re~e starcu Re{idud-dinu:
- Pseto jedno, kako smije{ lagati carevima? Tebi je ime
BEHAR 97
- Istinu si rekao, o, care nad carevima!
Zumruta naredi vojnicima da ga povale i da mu i po
jednom i drugom tabanu udare po stotinu batina, a po
tijelu hiljadu, pa da mu onda oderu koù i napune je
pljevom.
- Kad to u~inite - re~e im Zumruta - iskopajte jamu
izvan grada i tu ga spalite, a jamu zatrpajte sme}em i
ne~isti.
Vojnici u~ini{e sve onako kako im ona naredi, a ljudi sve
to posmatrahu sjede}i za soframa i ~ekaju}i kad }e im Zumruta dati znak da po~nu jesti. Poslije jela ljudi napusti{e
mejdan, a Zumruta po|e u svoj dvor zahvaljuju}i Tvorcu
neba i zemlje {to joj je pomogao da se osveti zlim napasnicima. Ulaze}i u dvor, ona izgovori ove stihove:
Vladali su oni nekad i dugo su silni bili,
ali sada k’o mjehuri oni su se ispraznili.
Da pravedni oni bjehu, pravedni bi i mi bili,
al, pre|o{e svaku mjeru, pa ih sudba sad ucvili.
Sa jezika moga, evo, ove rije~i sada teku:
"[to traìste, to ste na{li, ne diìte sada dreku!"
Kad izgovori stihove, Zumruti pade na um njen gospodar Ali [ar, pa po~e plakati i suze roniti, ali ubrzo do|e
k sebi i pomisli:
- Mo`da }e mi Allah, koji mi je pomogao da se osvetim svojim du{manima, vratiti mog voljenog Ali [ara, jer
on moè {ta god ho}e. On je milostiv prema svojim robovima i poznate su mu sve njihove brige i patnje!
Predaju}i se potpuno sudbini i vjeruju}i da svaki
po~etak mora imati i svoj kraj, Zumruta se sjeti ovih stihova, pa ih izgovori:
Ne brini ti, prijatelju dragi,
sve su niti u ruci Allaha.
Do}’ ti ne}e {to su|eno nije,
a su|eno mimoi}’ te ne}e!
Ili:
Dan za danom smjenjuje se,
brigu brinut’ nemoj nikad.
Pa i onom {to je te{ko,
~as utjehe do|e nekad;
ili:
Blag ti budi kad te srd`ba skoli,
i izdr`ljiv u nevolji ljutoj.
U no}ima punim svakih ~uda,
vrijeme te~e, Allah znade kuda;
57
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
ili:
Strpljiv budi tu je sre}a tvoja,
ti za o~aj ne}e{ nikad znati.
Ne bude{ li takav, prijatelju dragi,
sudba }e te silom na to natjerati.
Poslije toga, Zumruta je danju sudila narodu i izdavala
nare|enja, a no}u plakala za svojim Ali [arom. A kad se
pojavi mla|ak, ona naredi da se, kao i obi~no, postave
sofre na mejdan i pozovu ljudi na gozbu. Pozvani ljudi,
ve} nau~eni na to, posjeda{e za sofre, o~ekuju}i kad }e im
se dati znak da po~nu jesti, ali niko ne sjede na ono mjesto
gdje je onaj sahan. Zumruta sjede uvrh sofre i okrenu se
prema kapiji mejdana da bi mogla vidjeti svakog ko u|e.
- O, Ti {to si vratio Jusufa Jakubu i {to si spasao Ejuba
patnji - govora{e Zumruta u sebi - budi Milostiv pa mi
vrati moga gospodara Ali [ara, jer Ti moè{ sve! O, Gospodaru svjetova, o, Ti koji upu}uje{ zabludjele i udovoljava{ molbama ljudi, udovolji i meni!
Zumruta ne stiè ni da zavr{i molbu upu}enu Uzvi{enom
Allahu, a na kapiji mejdana pojavi se jedan mladi}, vitak kao
grana, mr{av i bljedunjav, ali lijep kao upis. Kad u|e, sjede
za sofru gdje bija{e onaj sahan sa za{e}erenim pilavom, jer
ne na|e drugog mjesta, a Zumruti, kad ga ugleda, srce jako
zalupa. Ona prepoznade u tome mladi}u svog gospodara Ali
[ara, pa htjede da vrisne od radosti, ali se uzdrà boje}i se
da se ne obruka pred svijetom. Sva ustreptala i uznemirena,
ona ipak uspije da sakrije svoja osje}anja.
A evo za{to je do{ao Ali [ar u grad u kome Zumruta
bija{e sultan:
Kad se Ali [ar, poslije spavanja na onoj klupi, uvjerio da
mu nema turbana na glavi i da mu od Zumrute nema ni
traga ni glasa, on se, sav obuzet sumnjom, vrati starici i
zalupa na kapiju njene ku}e. îm se starica pojavi na kapiji, Ali [ar umalo ne pade u nesvijest, ali se nekako pribra te
joj ispri~a sve {ta mu se dogodilo. Starica ga izgrdi i o{tro
mu re~e:
- Ti si svemu kriv!
Stari~ine rije~i toliko djelova{e na Ali [ara da mu je krv
udarila na nos i njime ovladala potpuna nemo}. Ali kad vidje
kako starica, poslije toga, zaplaka, bi mu jo{ teè, pa ne
znade u tom ~asu {to da joj kaè, ve} izgovori ove stihove:
Oh, kako je gorko rastati se s dragom,
oh, kako je slatko sastati se s njom.
Neka Allah zdruì zaljubljene ludo,
nek utje{i tako moje srce hudo!
Staricu obuze velika tuga, pa re~e Ali [aru:
- Sjedi ti ovdje, a ja odoh da se raspitam {ta je to bilo,
brzo }u se vratiti.
- Dobro! - odgovori joj Ali [ar.
58
Starica odmah nekuda ode, a Ali [ar ostade sam u njenoj
ku}i. Kad bi oko podne, eto ti one starice, koja bri`no re~e
Ali [aru:
- Allaha mi, sinak ti }e{ svisnuti od tuge, jer, ~ini mi se,
da }e{ vidjeti svoju dragu tek na onom svijetu! Doznala
sam od uku}ana one ku}e da im je no}as neko izvalio prozor koji gleda u ba{tu, odveo Zumrutu i odnio torbu s
dukatima. Zatekla sam tamo i valiju i njegove ljude.
Kad ~u {ta mu starica re~e, Ali [ar izgubi svaku nadu u
ìvot, smr~e mu se pred o~ima i pade kao pro{tac. Od toga
dana on ne napu{ta{e ku}u, jer bija{e te{ko bolestan i
utu~en. Starica mu je dovodila he}ime, davala mu da pije
razne ljekovite trave, spremala mu hranu, i tako se on jedva
oporavi. Prisje}aju}i se minulih dana i svoje drage, Ali [ar,
koga je jo{ morila ljubav, ~esto ponavlja{e ove stihove:
Zbog rastanka s tobom brige mene more,
suza suzu tjera, a srce mi vene.
Nemam mira, draga, sav izgaram sada,
Od ljubavi àrke i ljubavnog jada.
Ako meni, Boè, jo{te ima l’jeka,
podari ga odmah jer je nu`da prijeka.
Kad nastupi druga godina, starica re~e Ali [aru:
- Dijete moje, jad i tuga koji te more ne}e ti vratiti dragu! Po|i ti u svijet, mo`da }e{ ~uti ne{to o njoj.
Tako mu starica svakog dana savjetova{e dok ga, najzad,
ne privolje da po|e u svijet. Kad joj to po|e za rukom, ona
po~e jo{ bolje da njeguje Ali [ara da bi se {to prije oporavio
od bolesti: hranila ga je koko{ijim mesom i pojila {erbetom.
îm se dobro okrijepi, Ali [ar krenu na put, i poslije dugog
putovanja stiè u grad u kome Zumruta vlada{e. Odmah
ode na mejdan i sjede za sofru i to ba{ na ono mjesto gdje
bija{e onaj sahan sa pilavom. Ljudi za sofrom se poboja{e
da ne strada, pa mu reko{e:
- O, mladi}u, ne jedi iz tog sahana! Ko je god dosad
samo poku{ao da jede iz njega - stradao je!
- Pustite me da jedem, pa nek bude {ta god ho}e! odgovori im Ali [ar. - Mo`da }u se tako rije{iti ovog
nepodno{ljivog ìvota.
Kad Ali [ar uze prvi zalogaj, Zumruta htjede da naredi
svojim ljudima da joj ga dovedu, ali pomisli da je gladan,
pa samoj sebi re~e:
- Bolje je da ga pustim da se najede. Ali [ar, ne osvr}u}i
se ni na kog, nastavi da jede, a ljudi sa zebnjom u srcu o~ekivahu kad }e ga sultan pozvati preda se. Kad Ali [ar isprazni
sahan, Zumruta pozva svoje evnuhe i re~e im:
- Idite onom mladi}u {to jede pilav pa mu u~tivo recite:
"Zove te sultan da te samo ne{to upita".
- Slu{amo i pokoravamo se! - odgovori{e evnusi, pa
pri|o{e Ali [aru i reko{e mu:
BEHAR 97
ARAPSKE PRIÊ
- Gospodaru, zove te na{ sultan da te ne{to upita, ni{ta
se ne boj!
- Slu{am i pokoravam se! - odgovori Ali [ar i po|e s
evnusima.
- Zaboga, {ta li }e sada sultan uraditi s njim? - zapita{e
se neki od prisutnih.
- U~ini}e mu samo dobro - odgovori{e neki. - Da je
sultan htio da mu u~ini {ta naào, ne bi ga pustio da pojede sav pilav.
Kad Ali [ara dovedo{e pred Zumrutu, on je pozdravi i
poljubi zemlju pred njom, a ona ga ljubazno upita:
- Kako ti je ime, ~ime se bavi{ i zbog ~ega si do{ao u
ovaj grad?
- O, care - odgovori mladi} - ime mi je Ali [ar,
trgova~ki sam sin, a rodom sam iz Horasana. U ovaj grad
sam do{ao da traìm jednu robinju koja mi je nestala, a
draà mi je od o~injeg vida. Otada samo mislim na nju.
Eto, to je sve {to imam da ti kaèm.
Kako to re~e, Ali [ar briznu u pla~ i pade u nesvijest,
te Zumruta naredi slugama da ga po{krope raìnom vodom. Kad do|e Ali [ar k sebi, Zumruta re~e slugama:
- Donesite mi onu dasku s pijeskom i onaj kalem od bakra!
Kad joj doneso{e dasku i kalem, Zumruta po~e ne{to
{arati u pijesku, pa najednom podiè glavu i re~e Ali [aru:
- Govorio si istinu. Allah }e ti pomo}i da uskoro na|e{
svoju dragu! Budi bez brige!
Zumruta onda naredi glavnom dvoraninu da Ali [ara
odvede u hamam, da mu da carsko odijelo i konja, pa da
ga predve~e dovede u dvor.
- Slu{am i pokoravam se! - odgovori joj dvoranin, pa
odvede mladi}a u hamam.
- [ta bi sultanu da s onim mladi}em tako lijepo postupi? - pitali su se prisutni.
- Zar vam ne rekoh - re~e jedan - da mu ne}e ni{ta
naào u~initi ~im mu je dopustio da dokusuri onaj pilav.
Prisutni izme|u sebe progovori{e jo{ po neku, pa se
razi|o{e svojim ku}ama. Zumruta jedva do~eka da padne
no} pa da se na|e nasamo sa miljenikom svoga srca. Kad
se spusti no}, Zumruta u|e u svoju spava}u sobu sa dva
mala evnuha koja su je dvorila, prave}i se da je zadrijemala. Odmah posla po svog dragog Ali [ara, pa sjede na
du{ek, a odaja joj bija{e obasjana svije}ama i zlatnim fenjerima. Kad Ali [ara uvedo{e u Zumrutinu odaju, on pade
ni~ice, pa se diè i zamoli Allaha da joj da svako dobro.
- Moram se malo na{aliti s njim - pomisli Zumruta - i
ne}u mu odmah kazati ko sam.
- Alija, jesi li i{ao u hamam? - upita ga Zumruta.
BEHAR 97
- Jesam, gospodaru moj - odgovori Alija.
- E, deder
sad prihvati se
ovog koko{ijeg mesa i napij se slatkog
{erbeta, pa onda do|i ovamo re~e mu Zumruta.
Kad se najede i
napi slatkog {erbeta,
Zumruta mu re~e:
- Do|i ovamo i sjedi na du{ek, pa mi malo istrljaj noge!
Ali [ar pri|e i sjede na du{ek, pa joj po~e da trlja stopala i cjevanice, i za~udi se otkuda caru noge nje`nije od
svile i mek{e od mladog masla.
- Istrljaj ti meni i vi{e koljena - re~e mu Zumruta.
- Oprosti, gospodaru moj, od koljena ne}u dalje odgovori Ali [ar.
Zumruta se na ovo grohotom nasmija, pa mu re~e:
- O, moj gospodaru, zar me ne poznaje{?
- A ko si ti, o care? - upita Ali [ar.
- Pa ja sam tvoja robinja, Zumruta - odgovori mu. Kad
to ~u, Ali [ar je zagrli i poljubi, pa je onda zgrabi kao lovac
ovcu i po~e joj zagoniti kline u pukline i dizati tabane u
tavane. Ona je ci~ala i gukala toliko da to ~u{e i ona dva
mala evnuha te proviri{e iza zastora. Kad vidje{e svog cara
kako leì pokraj Ali [ara, reko{e jedan drugom:
- Ovako gu~u samo ène u milovanju. Da nije na{ car
èna?!
Rekav{i to, oni u}uta{e i ne progovori{e nikom o tome.
Kad svanu, Zumruta poru~i da joj do|u zapovijednici
vojske i dràvni velikodostojanstvenici, kojima, kad stigo{e
pred nju, re~e:
- Ja èlim da otputujem u rodno mjesto ovoga ~ovjeka. Vi izaberite sebi zamjenika koji }e vam sam suditi dok
se ja ne vratim!
- Slu{amo i pokoravamo se! - odgovori{e joj. Zumruta
onda po~e da sprema za put bra{enicu, pare, poklone,
kamile i mazge, i kad bi sve spremljeno, krenu na put s Ali
[arom. Poslije putovanja njih dvoje stigo{e gdje bijahu
naumili. Ali [ar odmah podijeli darove i milostinju svojim
sirotim zemljacima, pa se sa Zumrutom uputi svojoj ku}i.
Zumruta mu izrodi mnogo djece i ìvlja{e s njim u velikoj
ljubavi sve dok ih smrt ne rastavi jedno od drugog. Neka
je slava i hvala Vje~nome u svakoj prilici!
59
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
60
BEHAR 97
TURSKE PRIÊ
Turske pri~e
S turskog preveo Alija Bejti}
Za{to se smijemo Nasrudin-hodì?1
asrudin-hodà je u~io u medresi2 pred
jednim ~uvenim muderisom3 i dobrim
~ovjekom. A taj je muderis imao jedno
janje, pa bi ga svaki dan zaklao, ispekao
i pojeo sa Nasrudinom i ostalim
u~enicima, a zatim bi sakupio sve kosti, o~itao nekakvu
molitvu i janje bi se opet stvorilo zdravo i ~itavo - te bi
ga opet sutra pojeli. Jednom taj muderis zakasni, a
u~enici ne mogav{i ~ekati dok do|e, zakolju janje i pojedu ga, ali nijedan nije znao molitvu, da opet janje oìvi.
Do|e muderis i vidi ih sve snu`dene.
- [to vam je? - zapita ih, a zatim se prisjeti i re~e:
- A gdje je janje?
Oni svi {ute i oklempili u{i.
- [to si ti radio? - upita jednog u~enika.
- Ja sam ga zaklao - odgovori on.
- Dabogda i tebe zaklali! - prokune ga muderis pa se
okrene drugome:
- A {to si ti radio?
N
1
2
3
Ovoj tekst uzet je iz srpsko-hrvatske verzije; sadrì osebujno narodno
shva}anje o postanku tih brojnih {aljivih pri~ica, i stoga se ovdje
prenosi u cjelini iz zbirke "Nasrudin-hodà", {to ju je izdao M. B.
Kalajdì} u Mostaru god. 1928.
Srednje u~ili{te
Profesor medrese
BEHAR 97
- Ja sam ga oderao.
- Dabogda i tebe oderali! A {to si ti radio? - okrenu
se tre}em.
- Ja sam ga pekao.
- Dabogda i tebe pekli!
Tako je muderis pitao, oni mu odgovarali, a on ih
onda proklinjao. Najposlije se okrene Nasrudin-hodì:
- A {to si ti, bolan Nasrudine, radio?
- Ja se, Boga mi, efendija, smijao.
- E dabogda se i tebi smijali!
I sve molitve muderisove Allah usli{i. Prvog u~enika
zaklali hajduci, drugi izgorio, tre}i se satro, i tako sve
redom, a mi se Nasrudin-hodì evo danas smijemo, jer ga
je njegov hodà tako prokleo.
Nasrudinove godine
Netko }e upitati Nasrudina, dok je dje~ak bio:
- Ili si stariji ti, ili tvoj brat?
- Pro{le godine kazivala mi je majka - odgovori Nasrudin - da mi je brat stariji od mene za godinu dana. Po
tome ra~unu danas izlazi, da smo istih godina.
61
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
Nasrudin-hodà u~i zanat
Maloga Nasrudina dala majka na zanat jednom kazazu4.
Nasrudin i{ao i u~io iz dana u dan pune dvije godine i
jednoga dana re}i }e mu majka:
- E sine, kaìder mi, {ta si sve nau~io.
- S tvojim blagoslovom ve} sam prevalio polovinu zanata i za to vrijeme nau~io drije{iti uzlove. Ostala mi je
jo{ ona druga polovina, a i ta se sva sastoji od samih
uzlova. A i to }u ja za nekolike godine s tvojom dobrotom valjano savladati!
A na mene prokletstvo Bo`je
U mladim godinama izi|e hodà jednog prolje}a u {etnju
sa svojim drugovima. Mjesto, na koje bijahu stigli, bje{e
tako lijepo da se nijedan nije mogao rastaviti od njega.
Netko stoga predloì da se i sutra na|u na tom istom
mjestu i da svaki ponese pone{to od ku}e.
- Ja }u donijeti burek - javi se jedan.
- Na mene neka otpadne janje}e pe~enje.
- Na mene vo}e.
- A na mene prokletstvo Allaha i Pejgambera5 - javi
se najposlije i Nasrudin - samo ako ne bio uz vas, makar
ovo go{}enje i ~itav tjedan trajalo!
Velike su pogre{ke
U hodìnim mladim danima bilo jedno vrijeme zabranjeno nositi oru`je. A Nasrudin idu}i u medresu ponese
jednom pod dùbetom6 toliki jatagan,7 da mu je kraj virio ispod skuta. U putu to udari u o~i gradskom suba{i,8
pa }e srdito Nasrudinu:
- Zar tebi nije poznata sudska zabrana? [to }e ti toliki no`, pa jo{ u po bijela dana?
A Nasrudin posve smireno odgovori:
- Ovim ispravljam pogre{ke u knjizi kad u~im.
4
5
6
7
8
Obrtnik, koji plete od svile i vune razne sitne predmete za ukras odje}e
i konjske opreme
Tu se misli na vjerovjesnika Muhammeda a.s.
[iroka, sprijeda posve otvorena i do ~lanaka duga kabanica
Veliki no`, malo nakrivljen na vrhu, koji se u koricama nosi za pojasom
Upravitelj javne sigurnosti u jednom mjestu, isto ono, {to i valija u arapskim pri~ama
62
- [ta ti meni pri~a{? - razbjesni se suba{a. - Zar se tolikim predmetom ispravljaju pogre{ke?
- Ah, po{tovani aga - do~eka Nasrudin - kolikih pogre{aka ima sve u knjigama, ovaj je jatagan jo{ malen,
premalen!
U |erdek neka ide onaj, tko je pojeo zerde!
Hodà se oènio i uo~i svadbe pozvao prijatelje na ve~eru.
Svi jeli i pili do mile volje, a hodù potpuno zaboravili
pozvati. Hodà tako ostao bez zerdeta,9 svog najmilijeg
jela, pa se naljuti i strugne iz ku}e. A kad bi vrijeme, da
Nasrudina uvedu u |erdek10 mladoj, stado{e ga traìti, ali
Nasrudinu nigdje ni traga. Izi|u potom napolje, rastr~a{e
se na sve strane, i najposlije ga sa hiljadu muka na|u
negdje podaleko od ku}e. S~epaju ga za jaku i vrate ku}i.
- Hodi, du{o, gdje si vi{e? - do~eka tu netko od rodbine.
- Evo ~itava dva sata kako te traìmo da ulazi{ u |erdek.
- [ta se to mene ti~e? - do~eka namrgo|en hodà. U |erdek neka ide onaj, tko je pojeo zerde!
Kadijina sjena
Ode hodà kadiji u Konju i zamoli ga da ga negdje
postavi kadijom. A kadija mu odgovori da nema nijednog
slobodnog mjesta. Hodà onda zamoli kakvu bilo slu`bu
u sudu, ali {to je god traìo, kadija sve iznosio nekakve
razloge i odbijao ga. Naposljetku hodà prozbori ovako:
- Po{tovani efendija! Kad ste vi tako skloni prema
meni, i kad mi obe}ajete prvo slobodno mjesto, ja }u vas
zamoliti za jedno posve prazno mjesto, koje nitko ne
traì. Od te slu`be sudu ni narodu ne}e biti nikakve
{tete, a vama }e od mene biti velika pomo}: izvu}i }u vas
iz te{kih sporova koje ne mognete sami rije{iti.
- Dobro. A koja je to slu`ba?
- Da me imenuje{ svojom sjenom. Kadiji se dopade taj
naslov.
- Hajde - re~e potom on - imenujem te kadijskom sjenom! Eto ti ta tamo odaja!
I hodà ozbiljno nastupi na svoju du`nost. U|e u
odaju i zasjede u jedan ugao. Preda se stavi jedan sandu~i}, a na njega opet pisa}i pribor i ne{to papira. Bio je
9
Slatko hladno jelo (kompot) od riè, meda ili {e}era i vode
Odaja ili lo`nica u koju se svode mladenci prve bra~ne no}i
10
BEHAR 97
TURSKE PRIÊ
vrlo vrijedan. Svaki je dan dolazio rano ujutro i radio po
~itav dan.
Jednoga pak dana do|e pred kadiju nekakav ~ovjek i
za jaku dovu~e svoga protivnika na su|enje.
- Efendija - odmah }e onaj prvi - ovaj mi ~ovjek ne}e
da plati moju zaradu.
- Kakvu zaradu? [to ho}e{ od toga ~ovjeka?
- Ovaj ~ovjek iscijepao je bogata{u Sara~uddin-efendiji trideset tovara drva. A kad god je on sjekirom udario
ja sam svaki put vikao prema njemu: "Han! Hah!" Tako
sam tro{io snagu i pomagao mu da brè svr{i posao. On
je, me|utim, malo~as uzeo novac, a meni za moj trud
nije ni pare dao.
Kadija upita drugoga ~ovjeka, je li tako bilo, a on kaè da jest. Kadija nije znao {ta bi radio u tome slu~aju i
na|e se u velikoj neprilici. Najednom mu pade na um
"Kadijina sjena", pa }e onom prvom ~ovjeku:
- Ja u tu stvar ne}u ulaziti. To vi svr{ite kod
"Kadijine sjene", eto tamo u pokrajnjoj odaji.
I glavni sudski pozivar odvede ih hodì. A
kadija bio vrlo znatièljan, pa stane iza zavjese
slu{ati, kako }e spor pred hodòm te}i.
Tuìlac izloì pred hodòm sve onako kako
je rekao i kadiji. A hodà }e na to:
- Tako je. Pravo je na tvojoj strani. Sjedi
prijeko! Zar da se i ti, dok je on cijepao,
umara{, a on sav novac da uzme sebi?
Moè li to biti?
- Aman, efendija - sko~i drugi ~ovjek - ja sam drva cijepao! Kakvo
on ima pravo {to je samo stajao i
gledao kako se ja mu~im?!
- [uti! Tvoja to pamet ne
moè doku~iti! - okomi se
hodà na nj. - Brzo mi donesite sarafsku plo~u!11 - naredi
potom pozivarima.
A kad ovi plo~u doneso{e,
hodà uze sav novac od ~ovjeka
koji je cijepao drva i stade jednu
po jednu ak~u12 bacati s visoka
na plo~u. Jasno se ~uo zveket
11
Kamena plo~a, na koju saraii (mjenja~i novca) bacaju metalni novac i po zveketu ispituju njegovu ~isto}u.
12 Mali i najstariji turski srebrni novac, a ime
joj zna~i bjelica. Vremenom joj je teìna, a
prema tome i vrijednost sve vi{e opadala. U
osamnaestom stolje}u potisnuo ju je iz
prometa gro{.
BEHAR 97
novca. Kad je sve izbrojio, upita tuìoca:
- Jesi li ~uo zvek novaca?
- Jesam.
- Eh, ti onda uzmi taj zvek, a novac pripada onom tko
je radio. Evo, uzmi i ti svoje pare!
Moè li ~ovjek sam sebe ugristi za uho?
Kad je hodà bio kadija, do|o{e mu dva ~ovjeka, pa }e
jedan tuìti hodì drugoga:
- Ovaj me ~ovjek ugrizao za uho.
- Nije istina, efendija, nego se on sam ugrizao branio se tuènik.
- Pri~ekajte malo, sad }u vam
presuditi.
Rekne to hodà, pa u|e u svoju
ku}u i pravo u jednu posebnu odaju.
"Da vidim, moè li zbilja ~ovjek sam
sebe ugristi za uho" - veli tu on pa stane
natezati uho, i zavijaju}i usta prema uhu
padne na le|a i udari se malo u glavu.
Poveè odmah glavu nekakvim platnom
i pravo u sudnicu. Ponovo u|o{e ona dva
~ovjeka, pa }e odmah tuìlac:
- Po{tovani kadija, reci pravo, moè
li uop}e ~ovjek sam sebe za uho
ugristi.
- O, kako da ne! - do~eka hodà.
- Ugristi, sinko, ugristi, pa jo{ pasti i
glavu razbiti!
Hodà u progonstvu
Hodìna k}i u{la jednom u
ku}nu smo~nicu, da ne{to
uzme, kad ima {to vidjeti:
iza jednog velikog kr~aga
sakrio se i leì hodà.
- O~e, {ta radi{ tu?
- A {to bih radio, k}erko!
Pobjegao od ruku tvoje majke da
ovamo u tu|ini u miru umrem, ili
bar da se nje rije{im.
63
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
Hodìna tvrdoglavost
Dodijalo hodì hraniti magarca, pa }e re}i èni:
- Odsada ga ti prigledaj.
Ali èna ni da ~uje o tome. Nasta prepiranje, sva|a, i
na kraju se u svome inatu zareknu: tko prvi progovori,
onaj }e se i brinuti za magarca.
Hodà se odmah povu~e u kut, te je sate i sate {utio.
A èni opet {utnja dojadila te ostavi ku}u i ode u susjedstvo. Zadràla se tamo do samoga mraka. A kad se ve}
za~u i ezan13 na dàmiji, ispri~a susjedama svoju dogodov{tinu s hodòm, pa }e potom:
- Velik ti je ono ina~ija! I skapat }e od gladi, a ne}e
prvi progovoriti. Da mi je poslati mu makar }asu14 ~orbe.
Rekne tako hodìna èna pa dadne nekom dje~aku }asu
s ~orbom i po{alje ga ku}i. Ali kad je ono èna oti{la susjedama, uvu~e se u ku}u lopov i pokupi sve {to mu je do
ruku do{lo. Najposlije u|e i u sobu, u kojoj je hodà sjedio.
Hodà u uglu - sjedi, a ni najmanje se ne obazire na onoliko prevrtanje po ku}i. Isprva se lopov prepla{io, ali kad
vidje da je hodà posve miran, da ne}e ~ak ni rije~i da progovori, i da sjedi kao okamenjen, re~e da je uzet i po~e na
njegove o~i grabiti sve do ~ega je do{ao. A hodà jednako
{uti kao zaliven. Najposlije }e lopov: "Skinut }u mu i turban s glave, da vidim, ho}e li tada progovoriti." [to mislio,
to i u~inio. Pokupi jo{ one ostale stvari i put pod noge.
Lopov tek izi{ao iz ku}e, a eto ti dje~aka s ~orbom.
Hodà jednako sjedi u uglu i {uti kao kamen.
- Evo, poslali su vam ~orbe - re~e mu tu dje~ak.
A hodà htio ipak da nekako kaè za kra|u, i da mu
je ~ak i turban s glave odnesen, te zvizne i na~ini rukom
tri kruga oko sebe, a onda pokaè prstima na svoju
glavu.
A dijete je taj znak ovako shvatilo: "Obnesi ~orbu tri
puta oko moje glave, a potom mi je izlij na glavu." I tako
dijete doista i u~ini. Hodìna se glava podobro popari. ôrba mu se cijedila preko lica, o~iju, kose i brade, a on ipak
ne daje od sebe ni glasa. Dijete se okrene i ode. Do{av{i ku}i ispripovjedi da je {irom otvorena kapija, ~ak dolafi15 i
sanduci, a unutri sve ispreturano i po ku}i razbacano. Kaza jo{ i to {ta je bilo i s ~orbom. Hodìna èna odmah se
prisjeti jadu i ko bez du{e dotr~a ku}i. Kad vidje svu tu nesre}u, ne bi joj nimalo vi{e do {utnje, pa vrisnu na hodù:
13
Poziv vjernicima na obavljanje molitve {to ga objavljuje mujezin s munare pet puta na dan: rano izjutra, na podne, na sredini izme|u podneva i mraka, neposredno po zalasku sunca i do dva poslije toga.
14 Bakren i kositrom prevu~en sud koni~na oblika, u kojem se iznosi na
trpezu obi~no juha, ali i druga ìtka jela.
15 Uzidani ormari}i za svakida{nje ku}ne potrep{tine.
64
- Aman, efendija, {to ovo sve zna~i?!
- Idi ti poloì magarcu. Progovorila si prva i inatu je
do{ao kraj!
Hodà i njegove ène
Imao hodà dvije ène. Jednoga dana do|u mu obadvije
i zapitaju:
- Koju od nas dvije vi{e voli{?
- Obje jednako, ja kako - odvrati hodà hote}i se
izvu}i, a da nijednoj ne u~ini naào.
A mla|a }e èna na to:
- Efendija, kad bi, na priliku, obje bile u ~amcu na
ak{ehirskom jezeru, a i ti me|u nama, pa se ~amac prevrnuo, koju bi prije spa{avao, stariju ili mla|u?
Hodà se zamisli, kao da se nesre}a toboè i dogodila, pa }e starijoj èni:
- Zna{ li ti imalo plivati?
Koju vi{e voli{?
Imao hodà dvije ène, i svakoj ponaosob donio po plavu
maramu.
- Sakrij - rekao on tom prilikom svakoj - i ne pokazuj
svojoj ino~i. To ti je znak moje ljubavi.
Jednoga, me|utim, dana obje navale na hodù i stanu pitati:
- Koju od nas vi{e voli{? Za koju ti srce vi{e bije?
- Za onu kojoj sam donio plavu maramu - do~eka hodà bez imalo premi{ljanja i time zadovolji i jednu i drugu.
Podjela posla
Nekim slu~ajem pojavila se vatra u hodìnoj ku}i. Jedan
kom{ija odmah otr~i i na|e hodù u ~ar{iji.
- Aman, efendija! Tr~i! Ku}a ti gori! Ja kucao na kapiju i kucao, a iznutra nikakva glasa. Tr~i, dok ima jo{ nade!
- Vjere mi, bratac moj - do~eka hodà posve ravnodu{no - ja sam podijelio sa svojom ènom sve ku}ne poslove,
i sad sam ba{ miran. Ja sam uzeo na se da zara|ujem i donosim u ku}u, a ona se opet obavezala da radi unutra{nje
poslove. Ako ti nije {togod te{ko, oti|i mojoj èni i njoj ti
to reci. Ja se ne mije{am u njezine poslove!
BEHAR 97
TURSKE PRIÊ
BEHAR 97
65
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
Ima{ pravo, èno!
Hodà se oènio i ve} u tre}em mjesecu braka èna mu
osjeti poro|ajne znakove i odmah zatraì primalju. A hodà ho}e da poludi...
- Koliko ja znam ène ostalih ljudi ra|aju tek kad navr{e devet mjeseci. [ta to zna~i?
- A {ta zna~i? - srdito }e èna na nj. - Pa zar nema
devet mjeseci? Na moju du{u, ba{ si pravi smu{enjak! Ta
koliko ima, ~ovje~e, kako sam ja do{la k tebi?
- Zar nije tri mjeseca?
- Jest. A ti si mene uzeo prije tri mjeseca, to je {est, i
tri mjeseca kako nosim dijete - eto devet!
Hodà na to razmi{ljaj, premi{ljaj, i najposlije zavi~e:
- Ima{ pravo, èno! Takvo ra~unanje do u tan~ine ne
ide u moju glavu. Oprosti, pogrije{io sam!
Kad na jednu postelju legne ~etvoro...
Umrla hodìna èna, i on onda uzeo nekakvu udovicu. S
vremena na vrijeme pri~ao joj nadugo i na{iroko o ljepoti
prve ène, pa se u tome pri~anju i èna zanijela i po~ela
pri~ati hodì o vrlinama svoga prvog ~ovjeka. Jedne no}i
pri~aju o tome na postelji uzdignutoj na minderu16 a hodì se ne{to stisne pri du{i i gurne laktom ènu. Ona
pade na pod i podobro se udari u ruku. @estoko se razbjesni. Ujutro odmah ode ocu i potuì mu se na hodù.
Ali otac bio pametan i zreo ~ovjek, pa ne htjede dràti
ni{ta do njezinih rije~i, nego upita hodù o svemu tome.
- Sad }u ja tebi izloìti sve - veli mu hodà - pa sudi,
kako je pravo. Leìmo na postelji na minderu ja i moja
pokojna èna, to je dvoje, sada{nja moja èna, troje, i
njezin pokojni ~ovjek, ~etvoro. E moè li na jednu postelju stati ~etvoro? Naravno da ne moè. A ona se nalazila upravo na kraju i, dabome, pala na pod s vikom i
tutnjavom. E ima li, reci, ikakve moje krivice u tome?
Nemoj ga samo meni pokazivati
Hodù prevarili i doveli mu vrlo ru`nu ènu. Ujutro se
hodà brè-bolje obu~e i po|e bjeàti na ulicu, a èna se
stane maziti i pitati hodù:
- Efendija, kome od tvoje mu{ke rodbine mogu pokazati svoje lice?
16
Minder je neka vrsta divana od dasaka, {irok do 1 m, a proteè se du`
~itava ~eonog zida, a negdje se produljuje jo{ uz oba postrana zida sobe.
66
BEHAR 97
TURSKE PRIÊ
A hodà do~eka:
- Janje moje, ne pokazuj ti njega meni, a drugome
kako god ho}e{.
Dok upita magarca
Jednoga jutra do{ao hodì kom{ija i moli od njega magarca, da obavi nekakav posao.
- Dok ga upitam - odgovori mu hodà. - Ako on ho}e, ja ne branim.
Rekne tako pa ode unutra, malo se zadrì i do|e natrag:
- Pitao sam magarca. Ne}e! Jo{ mi veli: "Ti mene
daje{ kojekakvim strancima, a oni ne samo {to mene po
u{ima tuku, nego jo{ i tebe psuju."
Kad ni{ador ugrize
I{ao hodà jednoga dana u {umu po drva i magarac mu
nikako ne}e uzbrdo.
- Hodà - re}i }e mu tada netko - uzmi malo ni{adora17
pa natrljaj magarca ispod repa i vidjet }e{ kako }e tr~ati.
Hodà to poslu{a i u~ini, a magarac iz sve snage
nadadne tr~ati.
A kad se hodà vra}ao iz {ume ku}i i on osjeti u sebi
nekakvu nemo}, umor, te i on uze isti onaj lijek. Kako se
natrlja, tako odmah i navali tr~ati i prije magarca do|e
ku}i. Dotr~a, a ne moè nikako da se zaustavi, pa stane
kruìti oko ku}e. Ugleda ga èna i u ~udu stane pitati:
- Efendija, {ta je to bilo od tebe?
- @eno - do~eka hodà u trku - ako me èli{ sti}i, natrljaj se i ti malo ni{adorom!18
Magarcu vjeruje, a hodì ne vjeruje
Jednoga dana zamoli susjed od hodè magarca, da ne{to
pretjera.
- Nije kod ku}e - kaè mu odmah hodà.
Hodà to tek izusti, a unutra, gle, stade magarac revati.
- Efendija - preuze sad susjed - veli{ da ti magarac
nije kod ku}e, a ~ujder kako unutri reve!
17
Salmijak, amonijumni klorid.
je i druga verzija te pri~e, a zavr{ava se ovako: Hodà dotr~i ku}i
prije magarca, a nikako da se zaustavi, pa ga èna stane u ~udu pitati {to
mu je, a on joj do~eka: "[to je bilo, bilo je! Ja otr~ah na jezero, a ako i
magarac ovuda nai|e, kaì mu neka i on traì glavi spasa kako zna!"
18 Poznata
BEHAR 97
67
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
- Boè! Boè! Ja Hu19 — stade hodà mahati glavom.
- Ba{ si ti ~udan ~ovjek! Vjeruje{ magar~evu revanju, a
ne vjeruje{ bijeloj bradi i mojim rije~ima!
Hodìne muke s magarcem
Doveo hodà na pazar magarca i dao ga telalu,20 da ga
proda. Pri|e kuipac magarcu i htjede saznati koliko mu je
godina, pa ga uze za vilicu da mu vidi zube, a magarac ga
u isti ~as ugrize za ruku. ôvjek stane grditi i psovati magarca. Do|e drugi kupac i razgledaju}i magarca zadigne
mu rep, a magarac se ritne i udari potkovom u debelo meso. I taj ~ovjek stane psovati i proklinjati i {epaju}i ode dalje. A telal onda do|e hodì i dovede mu magarca:
- Moj efendija, ovoga ti magarca nitko ne}e uzeti:
ako mu do|e{ sprijeda, ujede zubom, a pri|i mu odostraga, ubi nogom.
- Ih - do~eka na to hodà - pa ja ga nisam ni doveo
da ga prodam, nego da svijet vidi i razumi, {ta ja sve s njime kuburim!
ûdno zadovoljstvo
Hodà izgubio magarca, pa ga traìo, a sve ne{to zahvaljivao Bogu. Upita{e ga, za{to to zahvaljuje, a on odgovori:
- Zahvaljujem {to se nisam zadesio na magarcu. Da
sam ne{to bio na njemu i ja bih se izgubio.
Hodìno zadovoljstvo
Jednom hodà izgubio magarca, pa po ~ar{iji i trgu vikao:
- Tko mi na|e magarca dat }u mu ga zajedno s
ularom i samarom uime nagrade!
- Hodà-efendi - do~ekaju ljudi - kad poklanja{ magarca zajedno s opremom, svejedno ti je i kad ga na|e{: i tako i tako ti je izgubljen.
- Varate se - isprije~i se hodà - zar vi ne shva}ate,
koliko ima zadovoljstva u samoj rije~i "na}i"?
19
Dervi{ki poklik na arapskom koga Turci mnogo upotrebljavaju, a zna~i:
O, Boè!
20 Gradski slu`benik koji objavljuje po naredbi vlasti i druge novosti, a
usto trgova~ki posrednik ili me{etar na javnim dra`bama. O njemu se
~esto govori u Nasrudin hodìnim {alama.
68
Za mazginom pame}u
Uzja{e hodà na ne~iju mazgu, ali joj u nekakvoj ùrbi ne
nataknu dèm na vilicu. A mazga bila vrlo tvrdoglava i hodà je nikako ne moè okrenuti pravim putem. I dok je on
tako jahao posve drugim putem, susrete ga prijatelj i upita:
- Hodà, kamo ja{e{?
- Onamo, kamo me mazga odnese.
Hodìna ~ovje~nost
Natovario hodà magarca drvima, a onda i on jo{ uzjahao
na nj, noge uvukao u stremene i stajao onako na nogama.
Opazi{e uli~na djeca kako tako hodà ja{e, namignu{e
jedno drugome i po|o{e za hodòm. Izglasa mu se smijali.
Najednom }e jedan i predbaciti hodì takav postupak:
- Hodà-efendi! Za{to ne sjedne{ na magarca i lijepo
ne ja{e{?
- Imate li vi imalo srca, djeco? Nije zar magarcu dosta i
sam tovar, nego da i ja jo{ svalim svoju teìnu na njega, a?
Zar nije ~ovje~nost di}i noge sa zemlje i odi}i se od sapi magarca?
Hodà poznaje ukradenu uzdu
Netko ukrade vezenu uzdu s hodìna magarca. Hodà
onda uhvati magarca za u{i i dovede ga ku}i. Do nekoliko
dana ugleda onu istu uzdu na glavi ne~ijeg magarca. Pogleda zaprepa{teno jednom u glavu, a jednom opet u tijelo, pa rekne:
- Glava ovoga magarca moja je, samo se ~udim, kako
mu se tijelo ne{to promijenilo.
Ako ima{ pameti, tr~i pravo u jezero!
Jednoga dana natovario hodà na magarca gevena,21 pa
}e sam sebi: "Boè mili, da li sirovi geven moè goriti kao
suhi?" Re~e to pa izvadi kresivo i prinese jednom kraju,
a vatra ti, uz pomo} jaka vjetra, odjednom obavi cio
tovar. Nasta stra{no pucketanje, izvi se prema nebu plamen. Jadna ìvotinja udari u trk, stade revati i ritati se
na sve strane. Hodà uvidje, da ga ne moè vi{e sti}i, a i
21
Divlja graorina (astragalus cicer L).
BEHAR 97
TURSKE PRIÊ
da ga stigne, ne moè mu pomo}i, pa }e iz sveg glasa
magarcu:
- Ako ima{ malo pameti, tr~i pravo u jezero!
Hodà i Timurlenk22
Jednoga dana stavi hodà na veliku tevsiju23 cigle tri {ljive
i ponese ih na glavi na dar vladaru Timurlenku. I{ao hodà
putem, a {ljive kruìle po praznoj tevsiji sad tamo, sad amo.
- Lijepo sjedite, ne igrajte se! Sad }u vas pojesti! - govorio hodà vi{eput, ali se {ljive jednako valjukale. Hodà
se najposlije razljuti i pojede jednu, pa drugu, i tako vladaru Timurlenku preda samo jednu {ljivu. A Timurlenku to
bi rijedak darak i hodù bogato obdari.
Za nekoliko dana hodà stavi u ko{ podosta repe i
ponovo ponese Timurlenku. U putu ga vidi neki ~ovjek i
na njegovo pitanje kud }e s repom hodà odgovori da je
nosi na dar Timurlenku.
- Bolje bi pro{ao da mu mjesto repe odnese{ smokava
- kaè mu onaj ~ovjek.
Hodà ga poslu{a i istrese repu, a uzme nekolike oke24
najljep{ih smokava, i ravno pred Timurlenka. A Timurlenk
se tada prigodio ne{to ljut pa naredi svojim sustolnicima i
dvorjanima, da svaku smokvu omlate o hodìnu glavu. I
oni ti stado{e ga|ati hodù. A kad bi god koja smokva hodù pogodila, on, umjesto da vi~e od udarca, kli~e iz svega glasa:
- Hvala ti, Boè! Hvala ti na tvojoj dobroti i daru! Sad
tek shva}am blagoslov onoga razgovora!
ûje to Timurlenk pa s ~u|enjem hodù upita:
- Hodà, na ~emu to zahvaljuje{?
- Padi{ahu25 - do~eka hodà - ja sam tebi najprije bio
ponio nekoliko oka repe, ali me jedan ~ovjek - neka je
blagoslovljen! - odvrati od toga. Da sam donio repu, {ta
bi sad bilo od mene? Sta bi sad bilo od moje glave, od
o~iju! Dosad bi hiljadu komadi}a od mene bilo!
22
Nije historijski sigurno utvr|eno da je Nasrudin-hodà uop}e kada ìvio.
U turskoj literaturi, me|utim, imaju dvije verzije o vremenu kada je
mogao ìvjeti nosilac tih brojnih {ala. Jedna ga stavlja u trinaesti vijek i
dovodi u vezu sa seldù~kim sultanom Alaeddinom, koji je ìvio i vladao
u tome stolje}u, a druga, mnogo ra{irenija, kazuje da je Nasrudin-hodà
ìvio u doba sultana Jildirum Bajezida i velikog azijskog osvaja~a
Timurlenka, dakle, potkraj ~etrnaestog i na po~etku petnaestog stolje}a.
O velikoj ra{irenost te druge verzije govore upravo brojne pri~e o
Nasrudin-hodì i Timurlenku.
23 Posve plitki bakreni kuhinjski sud za pe~enje, kru`nog oblika i promjera do 1 m.
24 Mjera za teìnu — 1280 grama.
25 Car, sultan.
BEHAR 97
U Ak{ehiru guske s jednom nogom
Jednom hodà ispe~e gusku i ponese je vladaru Timurlenku. Ali u putu nikako ne mogne odoljeti èlji za pe~enim
mesom, i on ti otkine jednu nogu i odjednom je pojede,
pa ode vladaru i preda mu tako krnjav darak. Timurlenku
odmah udari u o~i, da guska nema jedne noge, pa }e Nasrudinu:
- Hodà, a gdje je druga noga?
- E - do~eka hodà posve hladnokrvno - pa guske
kod nas u Ak{ehiru imaju samo jednu nogu. Ako ne vjeruje{, pogledaj one guske eno onamo na ~esmi.
U taj mah uistinu se na ~esmi iskupile guske poradi
sun~anja, pa jednu nogu podvukle, a glave za vukle pod
krila. Vladar pak pogleda kroz prozor i opazi, da guske doista stoje samo na jednoj nozi. Timurlenk tada naredi svojim ljudima, da popla{e guske, a ovi ti prihvate za kolje pa
put gusaka. Guske ti onda otpuste onu drugu nogu, pa
kud koja, a ovamo Timurlenk odmah dozove hodù prozoru i rekne mu:
- Hodà, ti meni laè{. Gledaj, guske imaju dvije noge.
- Ih - do~eka na to hodà - da tebe potjeraju onim
kolcem, bjeào bi i na ~etiri, a ne na dvije noge!
Koliko vrijedi Timurlenk?
U{ao hodà s Timurlenkom u hamam da se okupaju. Skinuli sa sebe haljine i ostali samo s prega~om oko tijela. Tada }e Timurlenk upitati hodù:
- Da sam ja sad ne{to rob, {to misli{, koliko vrijedim?
- Pedeset ak~i - odgovori Nasrudin.
- Zlobni~e jedan! - raspali se Timurlenk. - Ta sama
prega~a na meni vrijedi toliko!
- Znam, znam - dokazivao mu hodà - pa ja i jesam
mislio na vrijednost prega~e.
69
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
70
BEHAR 97
SEFARDSKE PRIÊ
Sefardske
*
pri~e
Eliezer Papo**
Kako Bog nikad ne odbija dobro srce
jednoj zabitoj kasabi ogromnog Osmanskog Carstva ìvjela je i mala jevrejska zajednica, siroma{na kao i kasaba u
kojoj je na{la uto~i{te. Rabin koji je vodio zajednicu uvijek je u svojim propovijedima nastojao podvu}i kako Bo`je misli nisu na{e
misli - i kako na nebu ono {to nama izgleda va`no moè
biti sasvim neva`no - dok ono na {ta mi ne obra}amo
pa`nju moè biti upravo najva`nija stvar na svijetu. @ele}i odgojiti svoju pastvu u pravim vrijednostima Tore, a
istovremeno èle}i im pruìti i utjehu u njihovoj bijedi i
siroma{tvu - rabin je stalno podvla~io kako na nebu ne
gledaju na koli~inu (jer sve je i onako vlasni{tvo Tvorca)
prinosa - nego na ~isto}u srca i namjere prinositelja.
Podvla~io je da biblijski Kralj David, koji je bio mo}an
vladar, nije molio od Boga da mu podari mo}, slavu, bogatstvo, nove provincije i robove - nego samo srce ~isto
U
i duh prav - kao {to stoji zapisano u Psalmu pedeset i
prvome: "Srce ~isto stvori mi Boè, i duh prav obnovi u
utrobi mojoj“. Iz Subote1 u Subotu rabin je ponavljao
stihove pedeset i prvog Psalma po kojima je "`rtva Bogu
duh skru{en“ - a "srce slomljeno i poti{teno Bog ne
odbacuje“.
Me|u vjernicima, koji su pribivali subotnjim propovijedima, nalazio se i Mu{on, stariji prostodu{ni i siroma{ni
Jevrejin koji je ènu i tri neudate k}eri izdràvao hamalskim
radom. Oduvijek je Mu{on osje}ao potrebu da ne{to u~ini
za Boga, ne{to veliko poput onih ~asnih muèva iz Biblije
o kojima je slu{ao i ~itao - ali znao je Mu{on da priliku za
takvo {to ne}e imati. Ne on i ne ovdje. Na koncu, ko je bio
Mu{on - najobi~nij hamal, a i ko je vidio da se takva juna{tva i bogougodni podvizi de{avaju u tamo nekoj Bosni.
Takve su stvari de{avale u bolja vremena, boljim ljudima i
na boljim mjestima. - On, Mu{on nije imao sre}e, rodio se
*
Sefardi (hebr.): [panjolac, u hebrejskom jeziku ovaj termin ozna~ava {panjolske Jevreje kao posebnu etni~ko-kulturnu skupinu koja ve} vijekovima ne ìvi u [panjolskoj - tako i ìtelje suvremene [panjolske bez obzira na njihovo etni~ko porijeklo ili vjersku pripadnost. U drugim jezicima
ovaj termin se odnosi isklju~ivo na {panjolske Jevreje. U mnogim jezicima izvorni hebrejski termin je prilago|en glasovnim uzusima jezika doma}ina - recimo na{a prilago|enica: Sefard, ili engleska: Sefardi. Ovdje
je rije~ o pri~ama koje su proistekle i bogate sefardske kulture u Bosni i
Hercegovini. Naime, Sefardi su nakon progonstva u [panjolskoj na{li
uto~i{te u Bosni i Hercegovini, tada{njem Osmanskom carstvu.
** Autor je sefardski rabin ro|en u Sarajevu. Napisao je nekoliko knjiga
pripovijedaka i jedan je od rijetkih predstavnika pisane sefardske rije~i
BEHAR 97
1
na prostorima biv{e Jugoslavije. @ivi i radi kao sveu~ili{ni profesor u Jerusalimu. Hvale vrijedan je njegov rad na prou~avanju Ladina, te bogate knjièvnosti stvorene na tom jeziku - predaje sefardsku kulturu i
knjièvnost na Ben-Gurion Univerzitetu u Negevu i zamjenik je direktora Mo{e David Gaon Centra za istraìvanje Ladino kulture, koji nosi
ime jednog od izraelskih pionira u ovom nau~nom polju - koji je porijeklom bio Travni~anin.
[abat (hebr.): Subota, najve}i jevrejski praznik. Na {abat je strogo zabranjeno obavljanje bilo kakvog posla. Poslovi koje je zabranila sama Usmena Tora nazivaju se avot melahot (prototipovi poslova) - i ima ih trideset i devet. Rabinsko zakonodavstvo zabranilo je i poslove koji proisti~u iz ovih trideset i devet - ili podsje}aju na njih.
71
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
kao niko i ni{ta i kao takav }e i umrijeti. Nije se radilo o tome da je Mu{on bio ~astohlepan i da je htio ovjekovje~iti
vlastito ime. - Naprotiv, bio je spreman na potpunu anonimnost. Njegovo djelo trebalo je samo da bude iskaz njegove sna`ne vjere i njegove ogromne ljubavi za Onog koji
nas je posvetio svojim zapovijedima i dao nam Toru. Tako
je mislio na{ dobri Mu{on i takve je misli teglio sa svojim
sepetom uzbrdo i nizbrdo, iz godine u godinu - a onda je
odnedavno haham2 po~eo govoriti o tome kako Bog ne
zahtijeva ni{ta drugo nego srce, i kako je `rtva Bogu ~isto
srce, i kako takvu `rtvu Bog ne odbija - i tra~ak nade ozari
Mu{onovo lice. Nije sve izgubljeno, mislio je, niti je sve
uzalud. Mogu}e je u~initi ne{to {to Bog cijeni. Samo... gdje
da siroti Mu{on, koji ni Subotom nije jeo mesa, na|e srce?
Gdje da namakne pare da kupi ~isto srce, bez loja, dobro
srce, srce kakvo Bog voli?
Ali, vrijedilo je poku{ati, stoga se Mu{on prihvati posla
s nekom novom snagom. Revnost koja je izbijala iz njegovih o~iju i obnovljena snaga ve} ostarjelog hamala kao da
su imali neku magi~nu mo} - i, malo po malo, po~e{e padati novi poslovi. U petak, uo~i Subote, Mu{on po ko zna
koji puta prebroji sedmi~ni utràk - pa uvidjev{i da se nije
prevario u ra~unu - nego da je suma dostajala i za teku}e
tro{kove i za kupovinu srca, sav ozaren otr~a obrednom
kolja~u od kog zatraì da mu zapakuje jedno dobro i ~isto
srce bez loja s kojim, onda, otr~a u sinagogu i, u trenutku
kad je posluìtelj sinagoge iza{ao da sapere sinagogalno
dvori{te, otvori vrata Ehala (hebrejski: Ormar Svetinje u
kom se ~uvaju svici Tore) i poloì svoje srce, pokloniv{i se
duboko do zemlje. Nakon {to se Mu{on neprimjetno iskrao
iz sinagoge, Lija~o, posluìtelj koji je jedini bio siroma{niji
i od samog Mu{ona u|e da pripremi svitak za sutra{nje ~itanje - pa kad u Ehalu na|e zapakovano srce suze mu navrije{e na o~i. Ko je rekao da Bog ne ~uje molitve? Evo, nekoliko mjeseci kako mu èna dosa|uje prigovorima kako
djeca i ne znaju {ta je [abat, kako nikad mesa nisu okusila
- i dobri Bog je ~uo njegove molitve i u~inio mu o~igledno
~udo. U dva je doma te Subote vladala posebna atmosfera,
u Lija~ovom zbog nezasluène nagrade - a u Mu{onovom
zbog kona~no utaène revnosti. Jedino {to je pomu}ivalo
Mu{onovu radost bila je sumnja da bi njegova `rtva mogla
biti odbijena. Sutradan, kada je prilikom javne slu`be otvoren Ehal da bi se izvadio svitak Tore, Mu{onu stade srce,
uspinjao se na prste da vidi {to je bilo s njegovom `rtvom
- pa kad uvidje da je zamotuljka nestalo shvati da mu je
`rtva prihva}ena. Haham je bio u pravu, dobro i ~isto srce
Bog ne odbija. Htio je da poleti. Mislio je da }e se u sva-
kom trenutku odvojiti od zemlje. Sre}a koja ga je ispunila
vrijedila je svog njegovog dotadanjeg ìvota. Vrijedilo je ìvjeti da se ovo doìvi - hej, prihva}ena `rtva, i to od Boga
li~no. Iz petka u petak Mu{on je u sinagogu donosio po srce
- sve u zavisnosti od nafake - nekad deblje, nekad tanje,
nekad ve}e, nekad manje, nekad cijelo, nekad samo pola. Iz
Subote u Subotu obje su porodice bivale sve sretnije.
Jednog petka popodne rabin se zadrào u sinagogi pripremaju}i sutra{nje ~itanje Tore koje je bilo posebno te{ko. Mu{on za koga je dono{enje srca u Ehal ve} bila rutina, utr~a u sinagogu - i, ne okrenuv{i se da provjeri da li
ga neko vidi, otvori vrata Ehala i stavi zamotuljak koji je
donio. Rabin je, zate~en, netremice i u ~udu posmatrao
Mu{ona koji je na {panjolskom izgovarao molitvu koju je
s vremenom sro~io za ovu priliku:
- Boè moj i Boè otaca mojih, evo ti prinosim ~isto i
dobro srce kao {to voli{, molim te nemoj odbiti `rtve sluge
svojega, i sjeti se naroda svojega Izraela na dobro, mir i
spasenje.
Prinositi `rtvu izvan jo{ neobnovljenog Hrama u Jerusalimu je prestup zakona kakav se ne moè tolerirati. Stoga haham sko~i na noge da izbaci Mu{ona i njegovu `rtvu
iz sinagoge i ponovo ustanovi zakon i red. Upravo u trenutku kada je haham zaustio da Mu{onu o~ita bukvicu i
da mu kaè da je pogre{no shvatio, da se radi o srcu, o
du{i, o mislima i osje}anjima svakog pojedinca - a ne o
najobi~nijem komadu mesa, da je svojim djelom samo uvrijedio Boga i ogrije{io se o zakon i sli~no - ba{ u tom trenutku stupi u sinagogu dostojanstven starac duge i kao
snijeg bijele brade koji zatraì da nasamo razgovara sa hahamom. Kad se obojica na|o{e u avliji sinagoge, starac
re~e ovako:
- Ne dirajte naroda mojega Izraela, ovaj siromah u svojoj
revnosti izdràva jo{ jednu porodicu i gradi sebi vje~ni i nepropadljivi dom u svijetu koji dolazi, da je u vo|a naroda
ovog revnosti, duha i vjere koliko u naroda ve} bi se odavno
ugodni miris `rtava dizao sa oltara mojega u Jerusalimu.
Haham uvidje da onaj koji govori s njim nije niko drugi
do Elijau a-Navi (hebrejski: Ilija Prorok3), za koga Biblija
veli da je svojevremeno i sam prinio `rtvu izvan Hrama da
bi dao narodu priliku da uvidi ~iju }e `rtvu Bog prihvatiti
- njegovu ili onu la`nih proroka mnogoboà~kog kulta, te
promisliv{i o svemu uvidje da zakon i formalizam nisu isto
- a da revnost izvire upravo iz skru{enog duha i slomljenog i poti{tenog srca o kome je upravo on propovijedao
dok ljudi nisu uzeli njegove rije~i ozbiljnije nego {to ih je
uzimao on sam.
2
3
Sefardski rabin.
72
U islamu ime za poslanika Ilijasa.
BEHAR 97
SEFARDSKE PRIÊ
BEHAR 97
73
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
Kako molitva, sadaka i dobro srce
produàvaju ìvot, spa{avaju od kazne
i donose nagradu
Kaù da je jednom bio nekakav vezir koji Jevreje nije mogao okom vidjeti. Posebno mu je bolo o~i {to je sultanov
li~ni ljekar bio Jevrejin. Svaki put kad bi vezir skovao kakav
pakleni plan kako da naudi Jevrejima, taman kad bi uspio
privoljeti sultana da odobri njegov naum - uvijek bi se umije{ao re~eni ljekar koji bi sultanu pokazao da ni pravda ni
interes Carstva ne zahtijevaju mjere koje je predlagao vezir
- te bi iste bile ukinute. Vezir je znao da starog ljekara, koji
se prili~no te{ko kretao ka dvoru, uvijek dovodi jedinac sin
- koji je, nikada ne znaju}i koliko }e o~eva posjeta dvoru
trajati, obi~no oca ~ekao u vrtu, ljuljaju}i se nad nekom
knjigom - te odlu~i da se osveti ocu tako {to bi smakao
mladi}a. Iz dana u dan vezir je razmi{ljao kako da svoj naum sprovede u djelo. Ostali li~ni neprijatelji, kao i ostatak
jevrejske populacije Carstva za njega kao da su prestali da
postoje, njegov jedini cilj bio je smaknuti mladi}a kako bi
uni{tio mrskog sultanovog savjetnika. Pokazalo se da naum
ne}e biti lak za sprovo|enje, iz jednostavnog razloga {to
mladi} gotovo nikada nije napu{tao roditeljski dom. Jednom prilikom, kada je stari ljekar ùrno doveden na dvor
zbog pogor{anog stanja sultanije majke, veziru se u~ini da
je kucnuo trenutak obra~una. Bilo mu je jasno da }e ljekarova posjeta potrajati dovoljno dugo da lakovjernog i neiskusnog mladi}a namami u stupicu.
Carskom pekaru, li~nom prijatelju koji je ~esto obavljao za
njega prljave poslove on posla sljede}u poruku: razgori pe} i
pobrini se da bude{ sam, za sat vremena sti}i }e k tebi jedan
mladi} u uglednu odjelu i traì}e da mu hitno pripremi{ prepe~en somun sa zatarom (isto~nja~ki za~in) i maslinovim
uljem, baci ga u uàrenu pe} - i ne govori nikom ni rije~i. Nakon {to je povjerljivim kanalom poslao re~enu poruku, on se
uputi ka vrtu u kome je sjedio mladi} i re~e mu da mu je otac
zapovjedio da iz istih stopa ode k carskom pekaru i donese
prepe~en somun sa zatarom i maslinovim uljem. Mladi}, ne
sumnjaju}i ni{ta, uputi se ùrnim korakom ka carskom pekaru - no, kako je da bi stigao do istoga morao iza}i na kapiju, pre}i ulicu i u}i na drugu kapiju - u tih nekoliko trenutaka, koliko se zatekao na ulici, presrete ga Jevrejin koji je istr~ao iz obli`nje sinagoge traè}i desetog za minjan (hebrejski: kvorum od deset mu{karaca neophodan za javnu molitvu).
Mladi} odbi da se pridruì minjanu pod izlikom da je sprije~en carskom zapovije|u, ali ga starac prostrijeli pogledom
koji kao da je govorio ‘te{ko onima koji ostavljaju zapovijed
Cara nad Carevima da bi udovoljili smrtnim vladarima’ te se
mladi} povinova star~evoj karizmi, nadaju}i se da se njegovo
zaka{njenje ne}e primijetiti. - No, ‘k’o za |avola’ molitva se
oteè, te umjesto predvi|enih pet minuta potraja dobrih dva-
74
desetak. Kako se svo vrijeme nije pojavio nijedan novi molitelj
- mladi} morade ostati prisutan da ne bi vlastitim odlaskom
razvrgnuo minjan i onemogu}io javnu molitvu. Vezir koji je
bio siguran da je njegova zapovijed ve} izvr{ena, ne mogav{i
do~ekati da dobre vijesti do|u do njega - uputi se glavom i
bradom u carsku pekaru.
Isprva se za~udi kad vidje da glavni pekar nije u pekari te upita jedinog prisutnog radnika da li je zapovijed o somunu sa zatarom i maslinovim uljem do{la do pekara. Radnik
kome je glavni pekar (koji se mudro povukao ne èle}i li~no
prljati ruke krvlju ugledno obu~enog mladi}a - ali ne èle}i
ni propustiti priliku da ispuni vezirevu naredbu) zapovjedio
da onog ko zatraì u carevo ime takav i takav somun s tim i
tim baci u uàrenu pe}, odmjeri vezira od glave do pete - pa
kad vidje njegovo ugledno odijelo shvati da ne moè biti
gre{ke - pred njim je stajao ~ovjek ~iju smrt je toliko èlio
vezir. Preduzimljiv kakav je bio, a sve zami{ljaju}i masnu vezirevu nagradu koju }e glavni pekar morati podjeliti s njim,
odalami vezira pekarskom lopatom i ugura ga u razgorjelu
furunu u svega nekoliko trenutaka. Nije on ni zavr{io sa vezirom - a u to na zakra~unata vrata carske pekare zalupa
zadihani mladi} traè}i da mu hitno, po carskom nalogu,
dadnu prepe~en somun sa zatarom i maslinovim uljem. Radnik, isprva pomisli da je mo`da vezir imao na umu rije{iti se
na isti na~in dvaju neprijatelja u isti dan - ali, ne htjev{i riskirati, uru~i mladi}u {to je i traìo - i pusti ga da ode, znaju}i
da ga vezir uvijek moè ponovo poslati ako se ispostavi da je
i ovoga trebalo otpremiti na bolji svijet. Mladi} se vrati u dvor
upravo u trenutku kad mu je otac izlazio iz sultanijnih odaja.
Bez rije~i mu pruì vru} somun koji je nosio, o~ekuju}i grdnju zbog zaka{njenja. Ocu jedino nije bilo jasno kako je sin
mogao znati {ta mu se u tom trenutku najvi{e jelo, ali ga ne
upita ni{ta - jer je ve} odavno sumnjao da mu je sin pretjeranim u~enjem otklonio prepreku koja ve}inu ljudi dijeli od
mo}i zapretanih u svakom od nas. I tako se sve zavr{ilo sretno, izuzimaju}i vezira kog je sna{lo ono {to je i zasluìo - a
zbog ~ijeg su iznenadnog i ni~im obja{njivog nestanka
iskreno àlili jedino carski pekar i njegov pomo}nik.
Svaki put kad ~ujem ovu pri~u, a ~uo sam je mnogo
puta, zapitam se, a ko je onda nama prenio {to se s vezirom
desilo. Prije nekoliko nedjelja imao sam priliku ~uti ovu pri~u iz usta starijeg jerusalimskog Sefarda, vrsnog poznavaoca sefardske narodne pri~e - pa iskoristih priliku i postavih
mu pitanje koje me je toliko vremena mu~ilo.
- Elijau a-Navi (hebrejski: Ilija Prorok, za koga narod vjeruje da, budu}i da nikad nije umro, obilazi svijet i pomaè
one Jevreje koji to obdràvanjem Boìjih zapovjesti i zasluùju) - odgovori starac ‘k’o iz topa’ - zar nisi ukop~’o da je
onaj starac koji je mladi}a uvratio na molitvu bio Elijau a-Navi, e pa on je kasnije svima ispri~ao {to se desilo.
Zadivljen, kako njegovim istovremenim odgovorom - tako i vlastitom nesposobno{}u da sam uvidim tako jednos-
BEHAR 97
SEFARDSKE PRIÊ
tavnu ~injenicu, htjedoh upitati jo{ ne{to - ali me starac
prekide rije~ima:
- To je isto kao kad je ona trudnica trebala umrijet’ na porodu zbog grijehova koje je stigla pogrije{iti za sve dane ìvota, pa to ~uo Elijau a-Navi, pa se saàli na nju - te pohita
da pred nebom dokaè da ni ona nije tako lo{a da ne zasluùje jo{ jednu priliku. [to }e i kako }e buenu di muestru
navi (ladino4: dobri na{ prorok), on joj zalupa na avlijska
vrata. Ona, sve onako u devetom mjesecu si|e niz basamake
i otvori mu - a on joj re~e da je siromah i da nema para. Ona
se, sve othukuju}i, uspe uz basamake, uze koji dinar - i donose mu na kapiju. Onda se prorok preobu~e u drugog pro4
Taj dijalekt predklasi~nog {panjolskog jezika bio je materinji jezik ve}ine
Sefarda u Osmanskom carstvu. Jezik koji je izgubljen i zanemaren.
BEHAR 97
sjaka koji joj opet zalupa i kaza joj da nema {ta obu}’. Ona,
jadna, opet uz basamake, niz basamake - te donese izno{eno
muèvljevo odijelo. Tu se prorok preobrati i tre}i put, te joj
opet zakuca na vrata - ovaj put k’o gladan prosjak - a ona,
pravednica, ni da se nasekira ni da zagalami - nego uz basamake, niz basamake i donese mu lijepo upakovanu vlastitu
ve~eru za kojom ju je i pro{la volja. Vidje{e na nebu njenu
samoprijekornost i po`rtvovanost - pa joj oprosti{e.
- Blago - rekoh - njima u onaj vakat kad su se proroci zahmetili da ljude vrate na pravi put.
- Ne bi’ se ja nikad kladio - re~e mi starac mrtvo ozbiljno - ‘ajd znaj da prvi siromah koji ti sutra do|e na vrata
nije ba{ Elijau a-Navi koji je do{ao da te dometanjem zasluga spasi od ve} dosu|ene kazne.
I {to jest jest - ‘ajd znaj.
75
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
Nije lako shvatiti proroke
Budu}i da je prema biblijskom izvje{taju Elijau a-Navi
(hebrejski: Ilija Prorok), u vatrenim ko~ijama uzet na nebo
- narod vjeruje da prorok nije doìvio tjelesnu smrt - nego
i dan danas obilazi svijet, ispravljaju}i nepravdu i pomaù}i one koji to obdràvanjem Boìjih zapovijesti i
zasluùju. Po narodnom vjerovanju ova je uloga Proroku
dodijeljena sve do dolaska Mesije koji }e jednom zauvijek
uspostaviti pravedno dru{tvo, i ~ija }e pravedna vladavina
kona~no osujetiti poku{aje naroda da vladaju jedni drugima. Do tada, me|utim, u svijetu kakav je sada, neophodan je neko poput Elijaua ko }e ispravljati sitne i male
nepravde. Posljednji Elijauov zadatak bi}e najavljivanje
Mesije i njegovog Carstva. Tek tada }e se stari prorok
mo}i povu}i da uìva u zasluènoj nagradi. Kako se Elijauov zadatak, zahvaljuju}i op{teljudskoj nespremnosti
da se boànski naum sprovede u djelo, oduìo - po koji
put bi se desilo i da prorok uzme sa sobom nekog od u~enih i dobrih ljudi ne bi li mu pravio dru{tvo na njegovom
zadatku. Jedanput je Prorok bio na propovjedi koju je
drào Rabi Jeo{ua prije nego {to se pro~uo po cijelom
svijetu zbog svoje mudrosti i u~enosti. Proroku se mladi}
dopao - i on mu ponudi da mu se pridruì na odre|eno
vrijeme - {to je mladi} s odu{evljenjem prihvatio. Prvog
dana Rabi Jo{uinog {egrtovanja kod proroka njih se dvojica zateko{e u jednom malom mjestu u kome ~ak nije
bilo ni preno}i{ta - jer kome bi uop}e (osim onih koji su
se tu rodili) palo na pamet da poèli preno}iti u tom
mjesta{cetu.
Po mezuzi, pri~vr{}enoj na vrata, prepozna{e jednu jevrejsku ku}u - pa pokuca{e na vrata. Otvori im sitna srednjovje~na èna - koja se, ugledav{i strance na ku}nom pragu u ovaj pozni ~as (o~ekivala je muà koji se svakog trena
trebao vratiti s rada), za trenutak zbuni - da bi odmah potom
{irom otvorila vrata i pozvala strance da u|u. Prorok i njegov {egrt u|o{e - ali èna ne zatvori za njima vrata, pridràvaju}i se pravila po kome je èni zabranjeno boraviti s tu|im mu{karcima u zatvorenom prostoru. @enina revnost,
odmah, izmami osmjeh na prorokovu licu - i on je zapita:
- Dobra Jevrejko, ima{ li ~ime ponuditi namjernike?
Rabi Jeo{ua ne moga{e da se ne za~udi prorokovoj nametljivosti. Prvo, bilo je o~igledno da su doma}ini bili siroma{ni i da su jedva sastavljali kraj s krajem. Drugo, u~eniku se ~inilo da nije ispravno traìti i{ta od ène prije nego se mu` vrati ku}i. No, kako se carska ne pori~e - Rabi
Jeo{ua ne re~e ni{ta. @ena im, bez oklijevanja pokaza na
sto koji je postavila sebi i muù. Koli~ina hrane na stolu
jedva je dostajala za njih dvoje - i Rabi Jeo{ua je bio sigu-
76
ran da }e Prorok odbiti da pojede njihovu sirotinju. No, Elijau sjede za sto i po~e se zalagati velikim zalogajima,
mljackaju}i tako da je Rabi Jeo{ui bilo neugodno. Nakon
{to je pojeo obje porcije, on upita ènu gdje bi se namjernici mogli odmoriti - a ona mu, gledaju}i ga duboko u o~i,
i ne odgovaraju}i rije~ima - pokaza na sobu s jedinim
krevetom koji su imali. Prorok se raspremi i leè kao da je
to najuobi~ajenija stvar na svijetu - a Rabi Jeo{ua iza|e u
dvori{te vidno potresen prorokovom bezobzirno{}u. U to
do|e i mu` - pa kad mu èna re~e da ne samo da je ostao
bez ve~ere koju je dala nekim strancima - nego da jedan
od tih stranaca leì u njihovom krevetu - a da }e oni morati spavati na podu, on po~e galamiti - ali mu ona rukom
zatvori usta, {ap}u}i mu na uho:
- Neka, pusti, i mi smo se stisli - pa nemamo ni ono
{to imamo... otkako je ovaj ~ovjek u{ao u ku}u - ja osje}am kao da se neki ~vor negdje duboko u meni razvezao,
i kao da... kao da nisam vi{e stisnuta, kao da se neko u
meni ispravio... ne}u vi{e da brinem - Bog je veliki - pa
ako zna nama}’ svijetu da mu ni{ta ne fali - nama}i }e
valjda i nama...
Mu` promrmlja ne{to o ènskoj neura~unljivosti, leè na
pod i zaspa. Ujutru, kad su Prorok i njegov u~enik napu{tali par, dok se u~enik mnogim rije~ima zahvaljivao i izvinjavao u ime obojice - Prorok re~e samo jednu re~enicu:
- Da Bog da vam do dvije godine u ovo doba cijela
ku}a bila ispreturana.
Mu` zausti da odgovori drzniku - ali ga èna zaustavi
stiskom ruke. Rabi Jeo{ua preblijedi - ali ne upita ni{ta ne
htiju}i uvrijediti Proroka. Potom do|o{e u neki grad u kome je ìvio jedan bogata{ poznat po svojoj {krtosti.
Prorok se odmah uputi njegovom domu, ali bogata{eve
sluge su imale nare|enje da svakog ko bi se usudio pokucati na bogata{eva vrata traè}i milostinju otjeraju kletvama i prijetnjama. Prorok i u~enik mu stado{e kruìti
oko zida kojim je velika i prostrana ku}a bila opasana.
Kad na|o{e mjesto na kome se zid bio naherio, prijete}i
da padne - u~enik pomisli da }e Prorok iskoristiti to mjesto da prodre do bogata{a i odrì mu pridiku - ali, umjesto
toga, Prorok se zagleda u zid koji se po~e ispravljati i
u~vr{}ivati. U~enik, zbunjen, i ovaj put o}uta ne pitaju}i
ni{ta.
Potom do|o{e u jednu siroma{nu sinagogu u kojoj su
ih lijepo primili, okrijepili i dali im popudbinu. Na rastanku Prorok ih blagoslovi rije~ima: Neka se jedan me|u
vama izdigne nad ostalim. U~enik zausti da kaè kako je
prorok {tedljiviji na blagoslovima koji ga ne ko{taju ni{ta
nego ovi ljudi sa hranom koje nisu imali u obilju - ali se,
vidjev{i prorokov prodorni pogled, predomisli i ne re~e
BEHAR 97
SEFARDSKE PRIÊ
ni{ta. Nakon toga stigo{e u do
mjesta u kom su ìvjeli neki siroma{ni odmetnici koji su tvrdili da
su uzeli pravdu u svoje ruke - a
zapravo su samo dodavali bezakonje na grijeh i sol na ranu, prepu{taju}i se kra|i, prevari i lopovluku. Iako ih ovi nisu nahranili i napojili kao oni prvi - prorok ih svejedno blagoslovi rije~ima: Neka bi se svaki od vas uzdigao nad ostalim.
Rabi Jeo{ua koji vi{e nije mogao trpjeti Prorokove nepravde
stade bjeàti od Proroka. Prorok
pohita za njim - ali on sve vi{e
odmica{e. Kad ga je Prorok ipak
stigao, Rabi Jeo{ua po~e vikati na
Proroka iza glasa, daju}i tako
odu{ka gnjevu koji se nakupio u
proteklim danima:
- Kakav si ti prorok i kakvi su
tvoji ar{ini. Ti samo stvara{ ve}u
nepravdu i pometnju. One dobre
ljude kojima si oteo posljednji zalogaj iz usta prokle da im sve bude
ispreturano. Bogatom zlikovcu besplatno izgradi zid u~vr{}avaju}i ga
u njegovoj obijesti. Me|u dobrim
siromasima blagoslovi jednoga - a
me|u odmetnutim sviju. Gdje ti je
tu pravda? îji si ti poslanik, i kojim
ti ar{inima mjeri{?
Prorok, ni zbunjen ni uzbu|en, krenu da mu obja{njava abecedu proro~kog pogleda:
- Gledaj, Jeo{ua, sine moj,
onaj par nije imao djece jer je èni du{a bila zapretana. Ja sam joj
samo pomogao da razrije{i svoj
~vor, i poèlio joj da im, za dvije
godine od sad, dijete koje toliko
èle ispretura cijelu ku}u. [to se
ti~e onog bogata{a, zid njegovog
vrta napravljen je na podzemnom
trezoru jednog starog kralja. Da
su krenuli popravljati onaj zid vjerovatno bi otkrili ono blago.
U~vr{}ivanjem zida ja sam samo
BEHAR 97
htio osigurati da blago ne padne zlikovcu u ruke. [to se ti~e siromaha i njihove
sinagoge - ako se jedan izdigne nad njima, pove{}e i ostale - a gdje je jedna
uspje{na glava koja vodi - tamo je i op}i uspjeh. Odmetnicima sam, me|utim,
poèlio mnogo glave{ina - pa da se nikad ne sloè i ne uspiju.
Rabi Jeo{ua shvati da iako Prorok ima pravo - on sam nikad ne}e mo}i posmatrati stvari iz tog ugla, te odlu~i da ostavi {egrtovanje kod proroka - opredijeliv{i se, ipak, za karijeru obi~nog hahama - a Elijau a-Navi po ko zna koji put
ostade sam, ~ekaju}i u~enika koji bi boànsku mudrost pretpostavio ljudskoj.
77
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
78
BEHAR 97
BO[NJA^KE PRIÊ
Bo{nja~ke
*
pri~e
Edhem Mulabdi}
BAJRAM
luho je doba. U dolinici, gdje su se stisnule varo{ke ku}ice, bila gusta tama pa
bi rekao gledaju}i ozgor s vite Hridine
da tu u toj mra~noj jami nema ni ìva
stvora. Ali za|i samo kroz tu gustu no},
izme|’ onih starih ku}a {to im {iljke samo prama nebu
vidi{, osluhuje{, ~uje{ kretnje, po koju rije~, àmor, {kripu
vrata, - sve je budno. No} ti sad nije tako nijema, tama
nije vi{e tako gusta; to gluho doba ispunja neki tajinstveni ~ar, - za koji ~as svi}e Bajram. U svakoj ku}i vidi{
slabo svjetlo, sve ustalo, sprema se da u novu ruhu iza|e
na Bajram da se u ~istu odijelu klanja namaz. Jo{ od zore
ni znaka a na vitoj se munari za~uje mujezinov tanahni
glas, zau~i salavat. U to se doba prenula i mlada èna u
svojoj skromnoj sobici gdje jo{ nije bilo svjetla. Prenuo ju
mujezinov glas. Prva joj misao bija{e Bajram, no odmah
za tom ona tuga s kojom je provela na stotine no}i. Svak
se raduje, svak se gizda, èna sprema muà, mati sina,
sestra brata, a ona... ah, gdje je njezin vojno, u askeru,
daleko u svijet zanio kosti svoje, a more biti da je do sad
i u zemlji... I ona pokri lice rukama, onako proplaka, kako
je svaku no} s pla~em legla i ustala. Najedanput sko~i,
upali svjetlo i baci se do svog sin~i}a koji je slatko spavao.
Mali}u bilo tek {est godina, jedro dijete ko jabu~ica.
G
*
- Arife, sine moj! - po~e ga buditi. - Ustani, eno salavat, Bajram! Ustani!
Mali} progleda. Protrlja o~i, a kad razabra rije~i
maj~ine, veseo sko~i.
- Zar Bajram, mati? - u ~udu }e ono, pa pole}e k prozoru. Ali napolju bila jo{ tama.
- Eno, ~uje{ salavat! - veli mu ona. - Hajde umij se pa
}e ti mati lijepo obu}i nove haljine, pa }e{ onda u dàmiju.
Mali bio veseo, nije znao {ta }e prije. A mati doskora
izvadila ~itav sveànj haljina, umila ga i po~ela obla~iti:
nova i ~ista rubenina, pa onda nove ~ak{irice, pa onda
{amaladè, anterija, ~ohali fermen, pas, fesi} medìdija,
pa ~arapice i nove firale, a sve novo, sve kroja ko za
velikoga. Mali se sve posmjehivao gledaju}i to novo odijelo, pa bi istom ubrzao:
- Je l’ de, mati, da su moje ~ak{ire bolje neg’ u Muhameda Devlet-hanumina?
- Uh, tvoje su najbolje! - odvra}ala mu ona, a glas joj
drhtao.
Sirota zaklonila lice od svjetla da joj mali} ne vidi
suza. Obla~ila ga, sobom mu sapela i najmanju kop~icu,
a kad ga sasvim opremi i on ustade, pred njom bija{e
prava slika njezina dragog, nepreàljenog muà. Salavat
se na munari svr{io i za~uo sabah; napolju je svitalo.
Mati se zagledala u sina, zagrlila ga i pokapala suzama.
- Du{o moja! - veli ona. - [to }e{ nam u dàmiji za-
Bo{nja~ke pri~e su nedjeljivi dio bosanskohercegova~kog knjièvnog korpusa.
BEHAR 97
79
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
iskati od Boga? - Tako ga je obi~avala napu}ivati. Mali
se zamislio.
- Da nam Bog da zdravlje i dug ìvot - veli on - pa
onda... {to ono jo{, mati?
- Onog svijeta dènnet, sine moj!
- Ja, onog svijeta dènnet i... ni{ta vi{e, je 1’ de, mati?
- Zaboravio si ne{to! - jedva èna izmuca zagrliv{i
dijete. Mali se opet zamislio.
- Ha - uskliknu on - i da nam babo do|e.
- Jest, jest, du{o moja! — do~eka ona pla~u}i, a u sebi
dodade:
- Ako bude...
Sad je mali opazio maj~ine suze, pa se nekako
snu`dio. Ali nije mu se dalo da to bajramsko veselje, pa
radost za nove haljine pomuti kakvom tugom i stoga
nekako dirljivo zapita majku:
- Ma {to pla~e{, mati?
- Ali ne pla~em, du{o moja - ona }e usiljeno - ve} mi
je drago {to si mi tako valjan i pametan! Opet ga zagrlila.
Doskora i ona baci feredù na se i povede mali}a do
kapije da ga uputi u dàmiju. Iza avlijskih vrata virila na
sokak, kud su ljudi prolazili. Svaki ~as {kripile tuda nove
firale il’ cipele, {u{njile nove haljine, {irio se do njih miris
mi{ka kojim su ljudi namazali nove haljine, a hladnim
jutarnjim zrakom brujio glas “te}bira”, {to su ga prolaznici tiho u~ili. Mladoj èni grudi da puknu od neke
tuge. Sjetila se kad bi prije ~etiri godine ovako na Bajram
ispratila svog dragog Mehagu u dàmiju, a u njeg novo
odijelo; bio je vazda najpristaliji. Najedanput ga du{mani
uze{e u asker, otjera{e na vojsku, a ona osta sirota sa
svojim dvogodi{njim sin~i}em. [to je od onog dana suza
prolila, a svaki dan na svakom namazu od Boga iskala da
joj se povrati njen dragi Mehaga
Pa joj je sad ào na cio svijet. Sprva do{lo dva-tri puta
pismo od njeg s Drine, iz Hercegovine; a kako reko{e da
je oti{o nekud ~ak za Stambol, otada nikakva glasa za
njeg. I kom{ije, dok su imali pouzdanih glasova, do|i i
oveseli je svaki ~as, a sad kan’ da i oni vide da se nema
ni~em dobru nadati za svog muà. Plakala, grlila mali}a,
jedinu uspomenu svojih sretnih dana, a ono se otimalo,
htjelo u dàmiju. I ona ga naposljetku pusti: on se
umije{a u prolaznike, ode u dàmiju onako skromno i
pobo`no ko odrasto ~ovjek. Njene o~i ostale uprte za
njim.
U Devlet-hanuminu ku}u, koja je uprav naprama
haremu dàmijskom, sleglo se silno ènskinje da vidi gizdavi svijet kad se iz dàmije razi|e. Bajram je i ènskinje gizdavo, a sve veselo, samo Mehaginica tu`na, àlosna. Do{la u taj veseli svijet da vidi svog sin~i}a, kad joj iz
80
dàmije iza|e. @ene ju tje{ile i razgovarale, a ona plakala.
Iz dàmije se ~uli dirljivi glasovi i doskora po~e dova a
stotine i stotine grla zabrujalo haremom: “Amin, amin!”.
Sad osu svijet iz dàmije. Harem pun, sve novo, gizdavo, stiska, oni silni prosjaci cvilili: “Udijeli siromahu sadaku porad svog zdravlja, porad onog svijeta”! Dugo je
trajalo dok se taj silni {aroliki svijet iztiskao iz harema, a
svak se la}ao dèpova i bacao pare ubogima {to su cvilili
kraj njihovih nogu.
Na kraju, ba{ me|u starcima, i{ao Arif, uzev{i se pod
ruku sa Muhamedom Devlet-hanuminim. Bila oba vr{njaci. Ba{ na samom izlazu jedan starac sagnuo se i pomilovao oba dje~aka, a objema majkama srce igralo od
radosti. Na ovaj sveti dan sve se sje}a preminulih svojih,
pa sad sve ovo gizdavo mno{tvo krenulo na mezarluke,
da tu na kaburu svojih starih prou~i {to za du{e njihove.
U toj je svjetini i{ao i mali Arif, i on }e poput drugih
onamo, makar da ne zna za kabur nikoga svog. A kad se
ljudi po~eli vra}ati ku}ama svojim, i on je veselo potr~ao
majci svojoj. Umoran ve} {}a{e uprav da ukora~i u svoju
avliju, kad se kod njeg stvori stranac ~ovjek u tu|u odijelu. Mali se popla{io pa se poùrio u avliju, ali stranac
za njim.
No za~udo bilo malom kako ga taj tu|i ~ovjek gleda
nekako umiljato i smije{i se na njeg. A kad ga jo{ i po
imenu dozvao, ono stalo.
- Je 1’ tebi ime Arif? - upita ga stranac. Mali kimnu
glavom, metnuv{i prsti} u usta, a ~udnovato promatrao
stranca.
- îji si ti?
- Materin - ozva se ono sad.
ôvjek bio do suza dirnut s ovog dje~ijeg odgovora.
Gledao ga ~as-dva a suze mu navrle na o~i. Srce mu
igralo od nekog uzbu|enja; poslije ~etiri godine vra}a se
iz dalekog svijeta, susre}e se eto sa sinom svojim, a prepoznati se ne mogu. Kakve su misli obuzele du{u njegovu! Pri|e k djetetu, zagrli ga i suzama pokapa. Tako
ga u zagrljaju ponio preko avlije. A kad se vrata ku}na
otvori{e i sirota èna smotri sina svog u zagrljaju svog
dragog vojna, srce da joj pukne od ~asovita uzbu|enja.
Nije u prvi mah vjerovala svojim o~ima, gledala ga ko
izvan sebe. A kad joj se mu` javi drhtava glasa, ona
suznih o~iju poleti prama njima.
- Sine moj! - zagrli ona dijete - vidi{, evo tvog babe!
Tu, na pragu ku}nom zahvali{e Bogu na tolikoj sre}i.
Tog je dana i{ao kom{ija kom{iji, svoj svome na Bajram.
I Mehagi su dolazile kom{ije i svojta, a u njegovoj ku}i
toga dana bija{e dvostruk Bajram.
BEHAR 97
BO[NJA^KE PRIÊ
BEHAR 97
81
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
]amil Sijari}
HASAN, SIN HUSEINOV
Poznavao sam Hasana, sina Huseinova. Kad sam jednog
dana u{ao u han Kolobaru, pokazali su mi ga rukom i rekli
da ga pozdravim, da mu kaèm koju ljubaznu rije~ i odam
po{tovanje kako najljep{e umijem jer on to voli, a zatim
da pro|em i sjednem na se}iju odakle, ako ho}u, mogu
kroz prozor da gledam svijet na ~ar{iji kako kupuje i prodaje, a imam priliku i Hasana da gledam i poslije da pri~am kako sam i ja u Sarajevu, u hanu Kolobara, vidio Hasana, sina Huseinova.
Nisam umio da ga pozdravim onako kako se od mene
traìlo, okrenuo sam se ka nekakvom ~ovjeku za kojeg su
mi rekli da je Hasan, povio se malo u struku, ne{to rekao
ili ni{ta, i oti{ao na se}iju. Nisam dao sebi pravo da ga sa
se}ije gledam, kad ga nisam ljudski pozdravio; ja koji sam
sada prvi put ~uo za toga Hasana, i prvi put ga vidio, nisam ni znao zbog ~ega da ga druk~ije pozdravljam nego
{to obi~no pozdravljam ljude, i ono moje povijanje u struku, i ono {to sam tome ~ovjeku u prolazu rekao, bilo je po
nagovoru mojih prijatelja, pa je - zbog toga, i ispalo neuljudno: tako da od sebe nisam ni{ta dao, a od srca ba{ nimalo, a ni {ta traìo od toga Hasana - ni toliko da na moj
pozdrav odgovori. Moji prijatelji su mi zamjerili, a ja im
odgovorio da àlim - ali da druk~iji pozdrav nisam ni duàn ~ovjeku kojeg ne poznajem, a i ne treba mi da se sa
njim upoznajem; u han sam do{ao da ~aj popijem i da
kroz prozor gledam ~ar{iju. Rekli su mi da je to to~no, da
nas je sviju ~aj ovamo doveo - ali da je, za moju sre}u, u
sobi Hasan, sin Huseinov i da treba da se bar dobro nagledam kad ve} ne mogu i da ga ~ujem.
[to je to trebalo da ~ujem od toga Hasana ja nisam
znao, a nisam ni pitao moje prijatelje, i uzeo sam da
mirno - gledaju}i kroz prozor ~ar{iju, popijem ~aj. Moè
biti da su moji prijatelji pomislili da su me uzalud doveli
u han zbog Hasana, kad me jedan takav ~ovjek ne zanima nego ~ar{ija; vidio sam da im je ào {to sam takav,
{to nisam kao oni - koji u han dolaze da bi vidjeli, i ako
ih sre}a posluì i ~uli Hasana, sina Huseinova.
Popio sam ~aj, spustio praznu ~a{u na tablju, i sad odjednom, stao da gledam po hanskoj sobi. Na se}ijama, pokrivenim ov~ijim i srne}im koàma, sjedjelo je i }utalo nekoliko trgovaca, reklo bi se iz drugih mjesta, koji su u hanu
i no}ili, i sad ~aj pili. Pre{ao sam preko njih nemarno o~ima,
i i{ao do kraja se}ije, gotovo do vrata - do Hasana. Pitao sam
se u sebi za{to su dali da taj Hasan sin Huseinov sjedi do
vrata kad su mi rekli da je on jedan pametan ~ovjek, naj-
82
BEHAR 97
BO[NJA^KE PRIÊ
pametniji u cijeloj ~ar{iji. Nisu me time uzbudili, a ni uvjerili da je onaj ~ovjek {to sjedi do vrata najpametniji u ~ar{iji
- nisam ga gledao zbog njegove pameti, nego zbog toga
{to su ga i moji prijatelji gledali, a jedan rekao jo{ i to: da
je Hasanu, sinu Huseinovu, milo kad ga ljudi gledaju.
Nisam mogao dalje, upitao sam za{to be~imo u
onoga ~ovjjeka. Odgovorili su mi da ja ne moram da ga
gledam, da je Hasan, kad se gleda, kao i svaki drugi
~ovjek, ali nije kad se slu{a...
- A {ta bih ~uo, kad bih ga slu{ao? - upitao sam.
Tim pitanjem iznenadio sam moje prijatelje. Jedan mi
se primakao uz uho, pa }e, kao da sam kakvo dijete, polako i razgovijetno:
- ûj... ovoga Hasana pozvao je jedan ~ovjek na ve~eru: njega i jo{ puno svojih prijatelja. I htio dobro da ih
ugosti; bio je bogat taj doma}in. @enama je rekao nek nije
jela koje se na sofru ne}e iznijeti. I ène stale da kuhaju jela, sve jedno bolje od drugoga. Slana jela, i slatka, i napitke. Toliko tepsija, toliko ~inija, Bog zna koliko. A Hasan, sin
Huseinov, dok se ve~era pripremala, pri~ao pri~e... Pri~ao
im je toliko ~udne pri~e, i toliko lijepim glasom da su svi
ljudi umuknuli. Nisu disali. Nisu vi{e znali ni gdje su. Bili su
tamo gdje ih je odveo Hasan svojom pri~om... Bili su u
sasvim drugom vremenu, u davnom vremenu; ovo svoje su
zaboravili, i sebe su zaboravili. Nisu jedan drugoga vidjeli,
nisu ni Hasana vidjeli, do samo mu glas ~uli - a i taj glas
kao da je dolazio iz nekog ~ovjeka koji je ìvio nekad davno
i sve vidio i znao - znao {ta su ljudi radili prije dvjesta i
koliko god ho}e{ unazad godina, i kakvi su bili ti stari ljudi.
I evo {to se desilo one no}i kod onog doma}ina kad su
ène spremale ve~eru, a Hasan dotle pri~ao pri~e: htjele su
i one, bar ne{to, da ~uju od onoga {to Hasan pri~a - unijele bi sud s jelom u sobu i stale, i kako bi tu stale tako bi
i ostale slu{aju}i pri~u. Jedna tako, druga tako, i tre}a tako.
I vi{e ni one nisu bile tu, nego tamo gdje ih je, svojom
pri~om, odveo Hasan. Vratio ih je u zoru pijetao, kad je zapjevao. Sjetile su se tada svojih jela koje su sino} pripremale
za ve~eru, ali je bilo sve kasno - jer ono {to je ostalo na
ognji{tima, izgorjelo je; mogle su, jadnice, samo da kukaju. Zato Hasana ne}e da slu{aju oni koji ikakva posla imaju,
propadne im posao slu{aju}i ga. Neki, ovdje u hanu, ne
zaspu no}u - i sjutradan ne ìve u ovom vremenu nego u
nekom davno pro{lom, i ne li~e na sebe, ne poznaju ljude
koje su poznavali nego neke koji su davno ìvjeli, i cio dan
s njima ìve. Izgledaju kao da su pijani, ili budale, ili ho}e
da su mnogo pametni. Neki su bili tu`ni, ako je pri~a bila
tu`na - i bilo im ào {to su se rodili kad je svijet takav... Ne
umijem ti o njemu pri~ati, o Hasanu, sinu Huseinovu, nego
do|i uve~e u han kad on pri~a, da ga ~uje{.
BEHAR 97
83
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
Po{to mi je sve to rekao u uho, polako i razgovijetno
kao kakvom djetetu, moj prijatelj se odbio od mene; nije
~ekao da mu na to i{ta odgovorim, ili da ga pitam, a imao
sam i da mu odgovorim i da ga pitam. Popili smo jo{ po
jedan ~aj, }utali koji trenutak a zatim sam ja po~eo:
- Pri~a li istinite pri~e ili izmi{ljene onaj Hasan?
Moj prijatelj mi se okrenuo, gledao me preko prazne
~a{e u ruci, veli mi:
- To se ne zna; to se nikad ne moè znati - kad bi neko
Hasana to upitao, uvrijedio bi ga i on bi, istoga ~asa, prekinuo pri~u. A to bi bila velika {teta i ljudi bi se na onoga {to
pita naljutili, platili bi mu ~aj i pokazali vrata, nek ide. Kad
ste me pitali, a sre}om niste njega - i nemojte da vam se to
omakne s jezika, ja }u vam odgovoriti: ono {to bi, u njegovoj pri~i, moglo biti istina, u~ini vam se da je izmi{ljeno, a
ono {to je izmi{ljeno, u~ini vam se da je istina, i vi nikada
niste ni ovamo... ni onamo... nego u rukama Hasanovim koji
vas ljulja i tamo i ovamo kao da ste u kolijevci. Kad ho}e da
se nasmijete, vi se nasmijete; kad ho}e da vas prepadne, vi
se prepadnete, a kad uzme da pri~a mudru pri~u, vama se
u~ini, da oko sebe vidite sve nekakve starce s bijelim
bradama do pojasa, me|u kojima ste samo vi bez pameti.
Oslikao mi ga je tako kao da se radi ne o Hasanu pri~alici, nego o Hasanu ~arobnjaku. Gledao sam ga tamo na
kraju se}ije, gotovo do vrata, usamljenog; u~inilo mi se da
taj ~ovjek ni{ta u ìvotu nije postigao, a ni èlio da {to postigne, do da tako sjedi po hanovima i da, ako neko ho}e da
ga slu{a, pri~a svoje pri~e. Bio je srednjih godina, lijepa,
mrka, izduèna lica nad koje se nadnosila mala, od bijela
prediva ispletena kapa sa ki}ankom od svih mogu}ih boja
presje~enom do same kape, tako da je li~ila na jo{ dobro
nerazvijen {areni cvijet. Crne, krupne o~i, bile su mu pune
vlage, nadstre{ene dugim trepavicama i gustim vje|ama - i
ona mu vlaga, kad zatrep}e o~ima, odsijavala nekim
~udnim, bolnim sjajem. U ogrta~u sa jakom od ùte lisi~ije
koè sjedio je kao kad zvjerka ~u~i u kakvom jesenjem
grmenu punom krupna, ~a|ava li{}a, pred opadanje. Ni na
koga iz ~ar{ije nije li~io: ni na trgovca, ni na zanatliju, ni na
hodù, nego bio jedan od onih dokonih ljudi koji se, svuda
u svijetu, po ovako velikim hanovima, povijaju, sjede do
vrata da ne smetaju, }ute, pogledaju ponekog ili nikog i
ni{ta ne gledaju jer su dovoljni sami sebi. Ku}e obi~no
nemaju, a i ako imaju zamijenili su je za han gdje im je zimi
ugodno jer je toplo, a ljeti je hladovina. Usamljenici su, i
sre}ni su {to sa svoga mjesta, tamo negdje kod vrata, mogu da gledaju ljude, i slu{aju {ta zbore. Nisu sirotinja, ne
i{tu - ne gledaju u tu| ~aj; kad bi para imali koliko ih nemaju, oni bi svima u hanu platili ~aj - nego su tako... nekakav
sastavni dio hana, ni njegova sre}a ni nesre}a...
84
Takve su mi misli, o tim ljudima, prolazile kroz glavu dok
sam gledao Hasana, sina Huseinova. Doznao sam da mu je
otac Husein bio u~en i ugledan ~ovjek; prezivao se Akovalija - po Akovu na Limu iz kojeg mu je, uz nekakve nemire,
do{ao djed. Doveo je sa sobom bra}u, i vi{e nekim zabranjenim poslovima nego po{tenim radom bra}a i njihovi sinovi
zaimali - svi, osim Huseina, oca Hasanova; on se dao na
knjigu, na posao koji paru ne donosi, i sa ènom i dvojicom
Hasana, od kojih mu je jedan bio sin a drugi posinak, ìvio
siroma{no. Dvojica Hasana - stariji dovodak i posinak i
mladi sin, slagali su se kao dva ro|ena brata, ali ni{ta nisu
radili, ni paru imali. Onaj {to je bio ro|eni sin Huseinov kojeg su, da ga razlikuju od onog drugog Hasana, zvali
Hasan, sin Huseinov, i{ao je s ocem po mahalama i naslu{ao
se njegovih mudrih pri~a iz knjiga i onih koje je sam izmi{ljao. Tada se Hasan, sin Huseinov, i sam nau~io da izmi{lja
pri~e, da istinite - iz knjiga Huseinovih, pretvara u la`ne a
la`ne u istinite i stvara nekakve tre}e, svoje pri~e...
Po smrti Huseinovoj Hasan se pro~uo sa svojim pri~ama,
boljim od o~evih, ljep{im glasom i ljep{e ispri~anim - i
vje{tinom da se prilagodi trenutku, mjestu, i raspoloènju
slu{alaca - tako da se nije moglo dogoditi da veselim ljudima pri~a tu`ne pri~e ili neveselim vesele. Po{to se napri~ao po mahalama, gdje su ga i hranili zato {to ih zabavlja, Hasan se, polako, spustio na ~ar{iju - tamo gdje su
hanovi, i u njima se, najprije u manjim, zadrào jedno vrijeme, a zatim u{ao i u najve}i - u han Kolobaru. Tu su bili
druk~iji putnici od onih po malim hanovima, i bolji
handìja - neki Arif Tabak, koji mu je za stalno dao
ono mjesto na kraju se}ije do vrata, i
hranio ga. Zauzimao je to mjesto
do vrata rano izjutra - kad soba
stane da se puni svijeta, i
napu{tao ga kasno u
no}, kad se soba
isprazni.
BEHAR 97
BO[NJA^KE PRIÊ
Prvi put sam ~uo njegovu pri~u kad sam, jedne ve~eri,
ne znaju}i kud }u, oti{ao u han. Sjedio je na onom svom
stalnom mjestu, na se}iji do vrata. Iznad glave mu je,
obje{en o klin, gorio fenjer; osvjetljavao mu je onu ~udnu
kapu od bijela prediva sa ki}ankom na vrhu nalik na {aren
cvijet, lice mu je bilo u sjenci - ono njegovo mrko, izduèno lice, i meni se u~inilo sitno, kao u djeteta. Pribijeni uz
njega - toliko da je jedva disao, slu{ali su ga ljudi: neki su
sjedili skr{tenih nogu, neko na koljenima, neki ~u~ali. I sam
sam ~u~ao, jer nisam imao gdje sjesti, i slu{ao ga; mogao
sam da uhvatim tek pone{to iz njegove pri~e - onoliko
koliko je bilo dovoljno da me primami, ali ne i cijelu da
~ujem. Okretao sam se ljudima oko sebe da mi kaù {ta je
rekao, ali odgovor nisam dobijao - jer nisu imali kad da se
sa mnom zabavljaju; izgledalo je kao da Hasan tamo ne{to
dijeli, pa bi ostali bez dijela.
Poslije sam dolazio ranije i zauzimao bolje mjesto, ali
nikad ono najbolje - jer bilo je hitrijih od mene, i uvijek mi
je ostajalo da ~u~im ili da sjedim na koljenima. Mogao
sam, sa tog boljeg mjesta, da dobro ~ujem Hasana i da ga
dobro vidim: bio je tu - blizu, i u isto vrijeme daleko, i iz
te daljine, pred na{e o~i, izvodio nekakav nepostoje}i svijet sa svim {to ljudi mogu da imaju, da steknu, da izgube,
da stradaju ili dobijaju u bitkama, da se ène, da hode po
svijetu, da umiru - da se ne zna {ta je u tome svemu bilo
istina a {ta Hasan izmislio.
Pri~ao je bez reda {ta mu na um padne ili {ta mu je lak{e
da izmisli; kad izmi{lja bio je sporiji, zastajkivao je, }utao
sve dotle dok ~aj ne popije, a kad mu ne
ide ni uz ~aj, uzimao je gotovu pri~u, da
ne ~ekamo. Te gotove pri~e bile su o
starom Sarajevu - onakvom kakvo je
nekad davno bilo, i
kakvi su u njemu bili
ljudi, sokaci i ku}e;
bile su ku}e
okrenute
BEHAR 97
druk~ije: prozori su im gledali na vrtove i ba{~e a stra`nja
strana na sokak, i sve {to se iz njih prolijevalo, oticalo je niz
sokak. Djeci se govorilo da paze kad neko dolje sokakom
prolazi, da ga ne pokvase..., a kad se to ipak desi - ~ovjeku
se iznese ibrik sa vodom da se opere, a dijete se izbije.
Volio je da mijenja slike starog Sarajeva, volio da ga
ru{i i iznova gradi. Palio ga je vatrom. Plavio vodom. Harao bolestima. Plja~kao hajducima. Za`murio bi kad bi ga,
uz neki poàr, zavio u dim da se u njemu ni{ta nije vidjelo - ni ~ovjek ~ovjeka, ni ku}a ku}u, do plamen i dim.
Poslije bi ga, gotovo cijelog, iznova na~inio i uvijek
ljep{im. Nije dao da to novo Sarajevo dugo traje, i ako
ni{ta drugo a on bi ga iskaljao blatom toliko da je u njega
bilo gadno pogledati - a zatim ga o~istio, okre~io i pokrio
zelenilom vo}njaka. Ali ni toj novoj slici starog Sarajeva
nije dao mira - i, iz vedra neba {inuo bi grom u neku od
minara i prelomio je; nije govorio da je to zbog krive
kletve trgovaca na ~ar{iji, nego da grom bije u visoko.
Ka`njavao je krivce zatvorom, trgovcima koji su krivo
mjerili probijao ekserom u{i i prikivao ih za direk nasred
~ar{ije da ih svak vidi. Teè krivce davio je no}u u gradskoj tvr|avi; za svako zadavljeno grlo ispaljivao je po
jedan top; nek se zna da se na tvr|avi davi i da za svakim,
jedne no}i, moè da pukne top. Tre}e je slao u Aziju, u
progonstvo - u Karakazan, odakle se nisu vra}ali. Nije
àlio za njima, a ni veselio se njihovoj nesre}i, do polako,
kao da je tu bio i sve to vidio, ispredao pri~e o ljudskim
sudbinama, nepoznatim i nepredvidljivim, svakom
~ovjeku jo{ prije ro|enja na ~elu ispisanim, ali uzalud to
pismo na ~elu nosi kad ne moè da ga pro~ita.
Ispadalo je da je za ~ovjeka najve}a nepravda {to cio
vijek nosi jedno pismo, a nije mu dato da zna {ta tu pi{e;
s te strane on je rob nekakvom pisaru koji mu je ispisao
sudbinu i pismo zape~atio. Ne}e mo}i da po svojoj volji
upravlja svojim radnjama; one su mu odre|ene onim pismom. Zato Hasan, sin Huseinov, nije krivce krivio, a ni
divio se dobrim ljudskim djelima, jer ni dobro ni zlo nije
od njih zavisilo nego od onoga {to im je na ~elu zapisano.
A ne moè se ni pro~itati, ni dopisati, ni - ako ne valja, izbrisati. Ni na to se Hasan nije ljutio; pri~ao je mirno i ravno, i - ne iz njegovih rije~i nego iz njegove mirno}e ispadalo je da je najbolje tako kako je ~ovjeku unaprijed
odre|eno. A ono {to je ipak dobro da ~ovjek poku{a da
uradi, jeste da se na vrijeme oèni, da ima svoj du}an i da
ìvi kao ostali ljudi u ~ar{iji. Neka gleda kako Miljacka te~e, kako u prolje}e lista drve}e, i kako u jesen opada list;
sve drugo }e mu biti suvi{no i glava }e ga od toga boljeti.
Ponekad bih u sebi rekao da ne}u i}i u han da slu{am
Hasana, ali i onda kad nisam odlazio, ~inilo mi se da ga
85
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
~ujem kao da sam u hanu. Stao sam najzad da se pitam:
{to je to {to me privezalo za Hasana, trebaju li mi njegove
pri~e i {to imam od njih, ako i{ta imam? Znao sam da bi
mi on odgovorio da nemam ni{ta drugo, do da ih i sam
nekome ispri~am, da je na ovome svijetu najva`nije da
imamo jedan drugom ne{to da ispri~amo. Kad bi mrtvi
mogli da se kajemo {to ìvi nismo u~inili, to bi bilo {to
nismo pri~ali... Hasan bi mi rekao da odem na groblje i
vidim koliko se tamo }uti...! Zato nek se ne gubi vrijeme
dok je ~ovjek ovamo... Nije va`no je li ono {to se pri~a istina - da pou~i, ili izmi{ljeno - da zabavi, nego da se
pri~aju}i i slu{aju}i dva puta ìvi.
Moè biti da bi mi tako ne{to odgovorio Hasan, da
me ~uo kad sam se pitao {to imam od toga {to idem u
han i slu{am Hasana.
Do{la je kasna kaljava jesen s ki{ama i ja sam, uz te ki{e, oti{ao iz Sarajeva; ne znam koliko je sa mnom oti{lo Hasanovih pri~a - tek on jeste: ostala je u meni njegova slika
kako, sa onom ki}ankom na kapi nalik na nerascvjetan cvijet, sjedi na onom posljednjem mjestu na se}iji do vrata, da
ne smeta. Nisam mogao da zamislim to mjesto bez njega,
njegovu glavu bez cvijeta na kapi i fenjera gore nad njim,
obje{ena o klin. Ljudi }e ulaziti u han, prolazi}e pokraj njega
i sjedati na se}ije, a on }e - na onom mjestu do vrata gdje
ne smeta, gledati preda se i ni na ~iji ~aj ne}e di}i o~i da
kaè da bi i on popio ~aj. Ne}e li~iti na trgovca, ni na
zanatliju - nego na ~ovjeka iz nekakvog davnog vremena i
dalekog kraja koji se, nekim ~udom, obreo tu u hanu.
Tri godine, provedene izvan Sarajeva, s drugim ljudima i u druk~ijim prilikama, bile su dovoljno dugo vrijeme
da na mnogo {to{ta zaboravim, pa i na Hasana, sina Huseinova; njega sam se jo{ najduè sje}ao, ne po pri~ama
nego po sudbini njegovoj da vje~ito sjedi na jednom te
istom mjestu - onom na kraju se}ije, do vrata. Ali - vrije-
86
me je prolazilo, i Hasan iz mene odlazio - i najzad bio samo jedan ~ovjek od mnogih kojih sam se sje}ao ili, zbog
zaborava, jedva i mogao da ih se sjetim. Znam da sam
poku{avao da neke njegove pri~e prepri~am mojim prijateljima da ih zadivim, ali - niti sam umio niti moje prijatelje zadivio, i manuo se posla koji nije za mene. Vidio
sam tada da treba sjesti na nekakvo posljednje mjesto, do
nekakvih vrata, kao {to je on sjedio, i odatle pri~ati pri~e;
da treba biti pod onom kapom sa ki}ankom i onim fenjerom iznad glave - da treba biti nekakav Hasan, sin Huseinov. Bila je ta moja nevje{tina da prepri~am njegove pri~e
jo{ jedan razlog da ga zaboravim ; gotovo da sam njega,
a ne sebe, krivio {to ne umijem da pri~am.
Nisu brzo, ali ipak su pro{le tri godine, i ja sam opet pred
o~ima imao han Kolobaru i ~ar{iju - i Sarajevo. Bilo je sve
to kao i prije, ali ja sam bio druk~iji: nije me vi{e mamila
svjetina na ~ar{iji, nisam ulazio u han Kolobaru, nisam osim
ponekad, {etao uz Miljacku i niz Miljacku ispod drve}a;
izlazio sam na bregove ispod Trebevi}a i na groblje na Alifakovcu. Naj~e{}e sam, pred ve~e, sjedio u samom groblju,
oslonjen le|ima uz ni{an - jer tu je, medu ni{anima, trava
bila najgu{}a i ti{ina najdublja... Nisam se osje}ao da sjedim
u groblju - {to, moè biti, ne valja pred ve~e, jer ono kao da
i nije bilo to {to jeste: jedno groblje, nego jednostavno produètak susjedne mahale u koju se i samo produàvalo - i
razlika je bila u tome {to je naselje ìvih bilo bu~no a naselje mrtvih tiho; umorno tiho... U njega se nije moglo dozvati, niti i{ta iz njega ~uti, do gu{ter u travi... Mrtvi uve~e
kao da su padali u jo{ dublji san, od onoga kojim spavaju...
- Gore nad njima ostajali su njihovi kamenovi, i oni, reklo bi
se, sanjivi... Naveli su se na sve ~etiri strane, a neki i po zemlji pali - ve} prema tome koliko se koji, od duga stajanja,
umorio...
îtao sam natpise na njima: imena i godine kad su umrli - i molitve Bogu da im na krilima an|ela primi du{u, da
ih pripusti u rajske ba{~e gdje kroz cvije}e proti~u vje~no
hladne vode i na drve}u pjevaju, glasom umilnim, rajske ptice. Na jednom kamenu - iznenadiv{i se, pro~itao sam poznato ime: Hasan, sin Huseinov. Dugo sam stajao kod tog
kamena. Kod tog imena. Ono mjesto u hanu na kraju se}ije,
do vrata, gdje ne}e smetati, ostalo je iza Hasana prazno; on
je i ovdje dobio mjesto na kraju... - na samom kraju groblja, do granja, "gdje ne}e smetati...". Kamen Hasanov bio je
mali, i na njemu mali natpis: nekoliko rije~i iz molitve, a zatim da je Hasan, sin Huseinov, za ìvota uveseljavao ljude
svojim veselim pri~ama, a mudrim ih pou~avao i neka mu
je za to mir du{i.
Njegove pri~e sad je krio njegov kamen... bio mu je na
kraju groblja, do granja; i mrtav - Hasan, sin Huseinov
bio je na kraju...
BEHAR 97
BO[NJA^KE PRIÊ
Hamza Humo
SEVDALIJINA LJUBAV
Na{ grad, sa svojim kamenim }o{etima, blije{ti u podnevnom suncu i reè o{tre, izlomljene sjenke {to {krto padaju
po zidovima i kupe se pod strehe. Sav ispreturan, napet i
omamljen, dahti on pod ègom, na lijevoj strani brazde
zelene i krivudave rijeke Rune. @ivot pi{ti u njemu i {aka
zemlje cvili od èdi i èstine. A tamo, s desne strane Rune,
trune vlaga po sjenovitim ba{tama, i ìvot so~i sa dozrijevanjem smokve i odrine. Ne{to ~ulno i razbludno krije
se u ovoj vlazi {to pod jakim suncem tinja mlitavo, a no}u
se budi da se protegne, da se opije i splete u gr~u poùde,
negdje na busenju pod {andudom.
A Biber poznaje sve djevojke. Pjesma mu najprije zagolica, pa sklizne u njedra i prelazi (kao toplom rukom),
slatko i ne~ujno, sve niè i opojnije, da te opet uzdigne,
da zakiko}e{ pa zavri{ti{ i zagrca{ u njegovu zagrljaju. A
on, kudrave kose i zamagljena oka, upilji se svakoj u srce.
Djevojke pritiskuju rukama grudi kad bi uhvatile njegov
pogled u njima. O, sve to Biber ~ini o~ima i pjesmom. Kad
on zapjeva sokakom, nastane trka po avlijama i sa kikotom se zaustavlja na vratima. Kad on zapjeva, vjetar se pritaji u ba{tama, a u djevojkama ne{to zadrhti, oslabe im
noge, do|e im malka snaga, pa bi mu pale u naru~je.
Tako djevojke uzdi{u za njim, a on ih voli sve podjednako. On svima pjeva. On pronosi sokacima ~e`nju i ostavlja uzdahe sa sobom. Za njim se otrgne mnoga suza i
ispruè kradom bijele, razgoli}ene ruke negdje u konaku,
u ~e`nji za milovanjem na {iltetu.
- Ah, ili bi ga klele ili blagosiljale! - govorile su
{apatom djevojke, pa i nasamo, osjetiv{i njegov pogled,
grlile bi se i stezale me|usobno.
Tako djevojke ~eznu za Biberom, a u avliji I{e i Osmanage Mrahora nabrekli bijeli grozdovi na odrini, i zacrvene
se kad se koji zrak sunca prokrade kroz li{}e i priljubi uz
njih. I{a je natopila cijelu avliju, pa cvije}e, u trista ìvih
boja, kao da pjeva {apatom sve ne{to o Biberu, a poto~i}
kroz avliju zagun|a, zaàmori jasno, bistro, biserno. Kao da
se i on prikrada. I{a je sama u avliji. Iznijela je }enar~e,
prostrla ga po vla`noj zemlji, pa se opruìla po njemu. Ona
osje}a kako joj studen dah gmiè uz tijelo i umiruje vrele
pomisli o Biberu i njegovu milovanju. Kroz tanke dimije od
lahura i svilenu, providnu ko{ulju od }ere}e, ne{to se smije
i mami, bjelasa se vragolasto i neodoljivo. To se smiju prikrivene ~ari I{e Mrahorove, smije{e se i bjelasaju pod burundùk-haljinom. A gore nad odrinom gori sunce i probijaju se kroz nju zraci, priljubljuju se uz bijele grozdove i zavla~e se pod svilenu i providnu haljinu, da opet bijesnu i
BEHAR 97
zatrepte
sa
trostrukom
snagom.
Vlaga pod }enar~etom postaje sve toplija, klizi po
tijelu i talasa krv, talasa grudi, dok
ne{to kao bujica ne uzavre, pa se
napregne, napne dah, a srce zadrhti kao prepla{eno pti~e. Bijele
ruke I{ine poletje{e na grudi da
umire taj drhtaj, da zaustave tu plimu {to omamljuje i nosi, nosi nekud k
njemu u pijane zagrljaje, u besvijest. I ruka priteè grud, priteè, i I{a zatrepti, zatrepti i malaksa.
Jedan uzdah {apnu u cvijetu, u li{}u na odrini. I{a
leì zatvorenih o~iju, malaksala, sa smije{kom na licu.
Potok se budi, otima i grca kao jogunast i sladak dje~ak.
I{a se smije{i sa rukom na razgoli}enim grudima. Lak i krt
vjetar nenadno se zaletje i zaàmori avlijom, pa kao da joj
razotkri njezine misli, kao da joj se zagleda u tako skrivena
i stidna osje}anja, plahnu je, otrè zanosu i sneveseli. Sirota I{a ponovo klonu na }enar~e, pokorno, tu`no kao siro~e,
i zaplaka se tiho, tiho, od ~e`nje prevelike.
A kad plavi suton pade na mahale, izvi{e se strelovito
laste u cvrkutu, i plav se dim zanjiha i izdiè na niske, plo~ne krovove. Ti{ina sjede u granje i oìvje{e vrapci i
kom{ijski razgovori. Pa, uza svu ovu ìvost, pade neka sjeta
na ba{te i na {um visokog Mrahorova jablana. Ibrici zazvoni{e na ~esmi, djevoja~ki kikot vrisnu sokakom, vreo i
golicav, a mujezin zau~i na minaretu, razli se glas po ti{ini
nad mahalom i obi|e stara~ke du{e, pobo`ne, tihe i zahvalne. No} pade, oìvje{e sjene, a bijela i gola minareta,
o{tri ~empresi i zaljubljeni jablanovi, kao dìnovi s djevojkama, kora~aju valovitim gradom i odnose sobom pri~e u
~udne tajanstvene strane. A kad se mjesec uzdiè, pa se
pun, zlatan i tih zaustavi nad tamnom konturom brda, neki
veli~anstven i ne~ujan smijeh preli sva srca, a na{ grad zasta i preobrazi se u svjetlu njegovu. Sve se pritaji i zanijemi.
No} skide haljinu i bijesnu i rodi se sevdah, teàk i neprebolan sevdah, pun derta za bezdano opojnim i nedosti`nim. A otud, ispod Huma, sa Raljevina, donese tiha no}
mekan i zanosan glas pjesme, glas {to pada na du{u kao
melem, lije~i i opija osje}anja, da im probudi jo{ bezdanije
87
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
i nedohvatljivije èlje. On se zatalasa, zatalasa i zasta u visinama, nose}i du{u nekud u {irine, ljuljnu se zanosno i razli
po ti{ini. I dah li{}a pritaji se u mahali. Samo mirisi svjeìne
i cvije}a kao uzdasi dopirahu ~ak gore do }o{ka Osman-age
Mrahora, i prkosno, skriveno, zaleti se potok u àmoru, i
podrugljivo se nasmija ti{ini. Pritajena daha i pripijena uz
demire, I{a je oslu{kivala Biberovu pjesmu sa Paljevina, ona
je pila tu pjesmu i opijala se. A kad izdahnu i posljednji
zvuk pjesme, ona ispruì ruke u rasko{ne daljine, proteè
se i poletje sva ka njima, predade se njemu, Biberu, njegovu
milovanju, i s lakim krikom pade na {ilte, predade se gr~u
me|u bijelim i toplim jastucima.
A u Biberovim ba{tama, Raljevinama, mjesec se provla~i kroz granje, oti~e potocima, preliva se po zasa|enom
povr}u, razliva svjetlo po daljinama i otvara du{u, otvara
zemlju i sve tajne nesvjesnih èlja i pijane podatnosti. Bijele ku}ice, ~ak tamo pod Vihovi}ima, blije{te pune jezive
i neshvatljive ~e`nje. Biberove sre|ene ba{te pjevaju neku
nadzemaljsku pjesmu od koje raste du{a i prelazi preko
zaspalih brda u slatkom bolu vje~ite ~e`nje, davanja samoga sebe i prosipanja prenabrekle snage. Lopata zahvata vodu iz matice, pljusak srebra pra{ti po povr}u i {iri
unaokolo svjeìnu punu mirisa i ìvotne halapljivosti.
Ba{tovan Fazla, razdrljen i zavra}enih nogavica, pognuo
se po lopati, pa u beskrajnom ritmu crpe vodu, a zatim,
zamorena daha, uspravi se usred matice posmatra svoju
blje{tavu i isprekidanu sjenu u vodi.
- Fazlo!
I on se trza, baca lopatu i odlazi pod smokvu. A ispod
smokve, protkiva tamu mjese~ina, svjetluca na ~a{icama, na
Biberovoj {argiji, i igra se po }ilimu s boja`ljivim sjenkama.
- Odmori se! - kaè Biber tiho i pruà Fazli staklence.
A on, onako s nogu, metne ruku pod zavra}enu glavu,
{irokim zamahom iskapljuje do dna, pa tresu}i se, tromim
i te{kim korakom odlazi u maticu. A Biber, sam pijucka,
mezeti i sevdi{e pomalo. Tiho, tiho, zapjevu{i on, {argija
protuì, a on je spu{ta pored sebe, pruà se po }ilimu, pa
onako skr{tenih ruku pod glavom i s pogledom uvrh
smokve tenice, zapjeva poluglasno:
Sadih almu nasred at-mejdana,
Gledah dragu devet godin’ dana...
Zajedno s pjesmom, s rije~ima, ne{to se budi u Biberu,
mili uza nj, pa kao u nekoj toploj omaglici, on raste, raste
mu kosa na glavi. Zahvata ga àlba za davno minulim danima koje on nije nikada ni vidio, ali koji su tu, u pjesmi, ljep{i
od svih na svijetu. On nenadno za}uta, a matica za{umje sanjivo, usamljeno. Pritajeno oslu{kivanje sakri se i poleè po
travi, a mjesec se razli, bole}ivo zapjeva kroz ti{inu, i za{aputa u li{}u. Jedan velik, ne~ujan i neiskazan ton u glasu za-
88
{uti negdje u vrhovima stabla. Biberu bi najednom te{ko, kao
da neka pusto{ pade na nj, i on iskapi staklence i zapjeva iz
puna grla:
Kad je alma na trganje bila,
Moja draga za ljubljenje bila...
I glas zadrhta negdje u visinama, uznese se i razasu
po mekim i pijanim {irinama, a mjesec silazi, juri sve bliè {irokoj smokvinoj kro{nji, ne~ujno pade u granje, pa
onako ìv, nasmijan, zapljusnu Bibera i rasplinu se. Ba{ta
se sva promijeni, kliknu, rodi se novi ìvot, i za~as - nestade svega. Samo, tamo negdje nad Cernicom, izumirao
je posljednji zvuk Biberove pjesme, dok je I{a Mrahorova
onako èdno pruàla ruke za njim.
- Fazlo, Fazlo! - Zasta pljusak sa lopate. - Ne zaklju~avaj kapidìka! - I Biber se izgubi nekud niz ba{te, u
pravcu mahala.
II
Prolaze dani, a Biber prestao da sevdi{e po sokacima.
Vi|aju ga samo do u kasne no}i na vratima Osman-age
Mrahora. Do predzoru {ap}e Biber kroz od{krinuta vrata,
{ap}e ne{to {to niko ne smije niti moè znati do I{e,
djevojke zapaljena oka i oblih bokova. Prolaze dani dugi i
uàreni, na{ grad gori u ègama, i omamljen, bunca u
bunilu. Koko{i vrataju od vru}ine, a ène, goli{ave i zaàrene, valjaju se po konacima i hlade lepezama pletenim od
hasure. Naherena i iskrivljena ~ar{ija kunja nemo}no kao
obje{ena, a muhe zundaraju po njoj, liskaju sir po masnim
tezgama i siju sitne ta~kice po robi, po trgovcima. Ne{to
poput razvaljenog zijeva zija i klati se ~ar{ijom, zastenje,
prome{kolji se, pa opet zastenje. Jedina rijeka Runa ìvo
prkosi ovom mrtvilu svojim brzim i zelenim valovima i neobuzdanim krikovima pliva~a. Ona navaljuje na stijenje,
udara o njih i sunovrace sustiè bujica bujicu. U njenom
huku ima ne{to od pijane ène i vilinskih dozivanja, u
njenoj boji ima ne{to nebesko.
A Biber zaroni u maticu na Raljevinama, pa na }ilim
pod smokvu, privu~e jastuk pod glavu, pa hladuje. Matica àmori. Fazla razvodi jarke i natapa patlidàne, a sunce prekrilo nebo, pa sipa sivosvijetlu jaru gdje god stigne.
Cvr~ci vri{te kao bjesomu~ni, a àbe prepla{ene sakrile se
duboko pod vodu kao da je sudnji dan gore na zemlji. A
kad se sjene jablanova otegnu preko Raljevine i sunce
pozlati nad brdom, zaàmori li{}e u smokvi, krto, oprezno, matica zastudi i laka jeza hladovine probudi Bibera.
Fazla prinese mezeluk i rashla|enu ljutu, a Biber zapjevu{i kao preporo|en, podmla|en.
Prolaze i plavi sutoni, s nekim bole}ivim tonom blagosti
i o~inske ljubavi. Prolaze i no}i, mlake, pijane, pune ùdnje
BEHAR 97
BO[NJA^KE PRIÊ
BEHAR 97
89
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ
za milovanjem do besvijesti, negdje u
ba{tama, u zagrljaju tijela i u grcanju
podavanja. One ne~ujno padaju na
grad, na Raljevine, na doline. Tako i
ve~eras, kad pro|e ak{amluk, svjetla
zadrhta{e po na{em gradu, pirnu svje`
vjetar, a u Biberu zabrekta snaga,
podiè ga, i ne{to sna`no i zanosno
kao jablan, izraste u njemu. Biber |ipi,
podvrisnu, pa zapjeva, a glas odnese
ti{ina, odnese ga Mrahorovu dvoru:
Sama vene u konaku Aj{a:
Sa svojim se dertom razgovara...
Ali i to sve pro|e kao i proljetno
cvije}e, jer I{a ne moè odoljeti Biberovim pogledima, ni tihim {aputanjima
od kojih je spopada{e slatka omaglica.
Jednog ve~era Biber pruì cijelo lice
kroz vrata, a I{a, ni sama ne zna kako,
osjeti vreo poljubac, ne{to joj zabruja
u glavi, zadrhta u grudima, i ona se
zaplaka. To se sve dogodi tako nenadno. I otada I{a po~e da se bori sama sa
sobom, da se bori sa Biberom, koji na
juri{ osvaja{e od poljupca dalje. Dani
joj prolaàhu u groznici, a no}i! "Moje
no}i, moji bijeli dani!" ~ula je kako
pjeva Biber. I neki naro~iti strah osjeti
ona ba{ no}as; osjeti strah, jer osjeti da
nema vi{e ni snage da mu se odupre.
Ona nije osje}ala vatru kao prije, nego
i neku strepnju, grozni~avu drhtavicu.
O, neka samo on re~e! Ona }e u~initi
sve, sve. Pusti}e ga i u ba{tu, i oti}i }e
k njemu pod {andudu, i...
Napuklim zvrkom kvrcnu kami~ak
u pendèr; njegov cik pogodi I{u u
srce, i u istom ~asu ona se pripi uz
demire, nasmije{i se tako blago, nemo}no i podatno da Biber osjeti drhtavo uzbu|enje.
- Si|i - {apnu on tiho.
- Odmah! - ~u se odozgo jedva
~ujno, ali nekako sretno i pokorno.
I{a od{krinu vrata. Sva je drhtala.
Zamirale su joj rije~i na usnama i spopadala je neka malaksalost. Ona je srljala u ne{to {to nije trebalo da se dogodi, a {to je opet bilo neminovno i
90
su|eno. Biber je bio zakro~io jednom
nogom preko praga. Nenadno se dvije
vrele i uzdrhtale ruke sapleto{e oko
nje, a ona im se podade, nemo}na i
opijena. Kao od straha, drhtale su joj
noge, i ona je samo molila, ne znaju}i
ni sama {to: da li da je uzme svu, ili da
je ostavi, da pobjegne od nje na svoje
Raljevine, pa da, kao i prije, ispruà
ruke prema njegovoj pjesmi i da se gr~i
na {iltetu. Ali Biberove ruke nisu
mirovale; one su u drhtavici prelazile
preko njenih grudi, preko bokova, dok
ona nije po~ela da gubi svijest i da
nesvjesno odgovara na {apat, koji nije
jasno ni razumjela: "Ho}u, ho}u".
I kapidìk je {krinuo. Pod {andudom na busenju igrale su sjene pritajene i nasmijane, slute}i ne{to i {ap}u}i.
Mjesec se provla~io kroz granje i potok
poigravao i }eretao prkosno. Skriven i
pritajen {apat ispod {andude {uljao se
pod stabla. A I{a, sva umotana u zagrljaj, predavala se milovanju. Ona je
~ula samo neki pijani {um unaokolo,
koga nestaje pri bliskom Biberovom
dodiru, i koji ostaje negdje dolje iza
nje, dok je njegov zagrljaj uzdiè i nosi
iznad Kamenjaka, iznad ba{ta u mjese~inu, put zvijezda. A zvijezde su i{le
s mjesecom i smijale se u kro{nji {anduda. One su sve vidjele. Biberov {apat
i toplo milovanje pretvori se u bijes,
ujed, i I{a je nenadano po~ela da grca,
da se daje i otima. Zvijezde su po~ele
da kaplju kroz granje i da se prosipaju
po njima. Mjesec se glasno cerekao, a
potok kikotao kao da ga neko golica...
Najzad se sve sti{a i zamoran {um poleè po {irini. Negdje vrisnu ptica, i oni
se trgo{e. I{a ispruì ruke prema
Biberu i zajeca. A on je obuhvati mekano i blago, i po~e da je miluje svu,
da je ljulja na krilu i da joj tepa
ne~ujno, tako utje{ljivo i srda~no.
I tek kad mjesec, umoran i izblijedio, sjede na brdo, Biber se trè, presko~i ba{tenu ogradu, pa uinat cijeloj
mahali, ~itavom svijetu, zapjeva sokakom koliko ga grlo nanosi.
III
Prolaze dani, a Biber prestao da
sevdi{e po sokacima. Prolaze no}i a
niko ga ne vida na Mrahorovim vratima. Kad se na{ grad uti{a i padne u
~vrste sanje, mine pono}, a Biber luta
ba{tama i nestaje ga u pravcu mahala. Ba{tovan Fazla zami{ljeno ma{e
glavom i ispija ljutu. Biber vi{e ne pije,
samo svako jutro dolazi kao pijan i po
cio dan leì pod smokvom zelenkom,
dok cvr~ci vri{te u vrbama. Biber i ne
pjeva vi{e. Do u kasnu no} svjetluca
mu cigareta, dok on zami{ljeno
oslu{kuje ùborenje matice, nenadano
se diè i nestaje ga medu drve}em.
Tako cio mjesec. Nado{la rana jesen, pa kao trudna èna po~iva tromo
i so~no kipi i vri. Biber se namilovao,
pa mu neka tuga, tuga za prolazno{}u, pada kao sjeta na du{u. Neki tuàn mir kao da {umi u njemu, pa izaziva bol i zamoran smje{ak. Dani bistri kao zlatne vode, pa sve nekako
utanjuju, gube snagu i klonu, dok sa
branjem posljednjih plodova ne pade
i neka beznadna i neutje{na pusto{
na Raljevine. Ostado{e jo{ samo narovi, prkosni i so~ni, a neki, popucali od
snage, ukazuju svoje àrko meso, pa
se smiju u zlatnoj i tihoj jeseni. I njih
}e skoro Fazla da pobere; i opa{}e
BEHAR 97
BO[NJA^KE PRIÊ
posljednja, prozebla smokva zelenka, i pa{}e prva slana na
ba{te usnule.
Na{ grad, veli~anstven i stara~ki miran, pro{arao se sazrelim drve}em, a ~ar{ija ìvnula, pa nekako bradata i vesela,
smije se i zagori. Rijeka Runa, tiha i smirena, kao poslije
poroda, svileno {umi pod Starom }uprijom i, umiljavaju}i
se oko kamenja, odnosi sa sobom tihe i duboke sjene
jablanova. Sve je tako pitomo i dobrostivo, kao da neki
blagorodni opro{taj lebdi nad cijelim gradom. A u staklenim i dubokim no}ima, ne smiju se zvijezde vi{e onako
uàgreno kao ljetos; one samo kao mrtvi dragulji tonu u
bistro i hladno plavetnilo. Biber ne ide I{i vi{e sa snagom
zaljubljenog jablana u sebi; on tiho, kao da se prikrada,
prolazi kroz mahalske sokake. I u I{u u{la neka àlostiva
slutnja, neka pla{ljivost divokoze, pa samo gleda u Bibera i
ne smije da ga zapita, da mu kaè ne{to tako va`no, tako
sudbonosno. Biberova milovanja nekako hladna, prijateljska, a nju prose negdje daleko, ~ak tamo u Bosnu, za nekog
hadìju s bradom i ùtim sarukom. I{i se ~inilo kao da je
{alju negdje na drugi svijet, kao da joj zakopavaju njezinu
ìvu mladost.
- Bibere, do{li su neki trgovci iz Bosne - {ap}e I{a i
boja`ljivo se izvija iz njegova zagrljaja, a srce joj se hladi.
- Pa?
- Prose me.
Biber te{ko za}uta. Kao da neka nepomi~na ~ama pade
na nj, kao da se rodi mrak u njemu. I{a se boja`ljivo privi
uza nj.
- Bibere, ja se bojim te Bosne, strah me od tog nepoznatog hadìje. Ko zna ko je i kakav je on. Bibere, slatki Bibere, ne daj me! - {apu}e I{a mole}ivo i bespomo}no.
Ona je poznavala Bibera. Poznavala je sve djevojke
koje je on obljubio, pa ih ostavio stra{nim i bradatim
hadìjama. Biber je }utao, kao da oslu{kuje ne{to, postaje nemiran, i I{a je vidjela kako mu je zadrhtala donja
usnica i mi{ica savijena oko nje.
- Bibere!
- [uti!
I Biber se borio sa sobom, a ona je strepjela kao {ibljika. Naposljetku on re~e tiho drhtavim glasom:
- I{a, ne polazi za mene! I taj bradati hadìja, bolji je od
bekrije Bibera. Ne}e{ biti sretna ako po|e{ za me. Mnoge
}e{ no}i proplakati ~ekaju}i me sama u konaku. Jer ja ne
mogu, ne mogu, I{a, da se rastavim sa svojim moma~kim
ìvotom. Kasno je vi{e. Ne mogu. Biber opet te{ko za{uti.
I{a je prigu{eno jecala. Pla~ je tresao i razdirao. Njega je
davila u grlu opora i gorka guka, pa ne moè duè da podnese, nenadano podiè I{u, steè je sna`no, poljubi je,
presko~i preko ograde i ponese na srcu jo{ jedan dert vi{e,
ponese u ìvot jo{ jedan bol da ga lije~i pjesmom i samova-
BEHAR 97
njem. I{a ispruì ruke za njim, kao {to ih je ispruàla ljetos
za njegovom pjesmom, ispruì ih, ali bez onog ljeto{njeg
àra, ispruì ih s krikom u slomljenoj du{i.
A kroz nekoliko dana, hadìjska se brada blaèno otegnu i iskesi kroz prozor kupea tre}e klase. Duboko povijena
u feredù, sjedjela je uza nj jedna èna, pokupljena, bez
glasa i ìvota, kao pokajnica. U isto vrijeme Biber je sa svojim ba{tovanom Fazlom ispijao ljutu u mehani [tefe
[vabice. Ne{to razvaljeno i bez dizgina zijalo je u njemu,
srljalo o~ajni~ki, ludo, pa se topilo u dumanu ljute, u pjesmi, i orgijalo u defu Sofke Ciganke.
- Dragi Fazla, ispili smo sve slasti ljeta. Zaboravlja}emo ih zimus po mehanama i ~eka}emo novo, jo{ sla|e
i veselije ljeto.
- Amin! Dabogda! - odgovara Fazla, i oni se kucaju
drugarski.
A ne{to sve raste kao bujica oko njih, pa po~e da navaljuje, da vri{ti. A Biber izvi glas, i sve osta duboko, duboko pod njim i zanijemi.
I Biber, stari sevdalija, polako, klecava hoda, uputi se
preko [etali{ta put Zahuma, nose}i u sebi neki ~emer
ìvota i bol za minulim ljetom. Jo{ jedan dert vi{e, jo{ jedna
i jo{ stotine ~a{a i dertova, a oko samohrane Biberove ku}e
pjeva jesenji vjetar pjesmu besku}nika, pjesmu samohranih.
Svejedno ima ne{to u toj pjesmi {to ne mogu da nadoknade ni najvi{a blaga u ìvotu; ima ne{to {to niko ne
moè da shvati u mahali. To je cio jedan svijet koji Biber
nosi u sebi, svijet od slatkog ~emera i àlbe za ìvotom.
Viju samohrani vjetrovi oko Biberovih praznih konaka,
vuku se dani puni ki{a i prozeble magle. Ba{tovan Fazla ide
tromo kao da nosi trista nevidljivih tereta na sebi i ne zna
gdje bi sa praznim rukama; zato se i prihva}a tako ~esto za
~a{icu kod [tefice [vabice. Pobijeljeli i vrhovi golih planina;
mraz stegao na{ grad da srce puca, a iz Biberova odàka
raznosi bura dim kao na jagmu. Zima, topla i intimna pjesma {arolikih nada, prikrila je cio grad. Sva se mlada srca
zagrijavaju pjesmom po sijelima i po niskim kafanama,
samo Biber samuje u svojoj velikoj sobi, uz plamsanje vatre
u starinskom, {irokom odàku i, uz tiho i bolno cilikanje
mekane {argije, pjeva:
Sadih almu nasred at-mjedana...
I Biber se zanosi u tople ljetne no}i, ~uje ùbor vode,
osje}a {um li{}a i I{in glas, drhtav, podatan. I nenadano se
sneveseli, spusti tamburu pored sebe, dugo gleda u plamsanje vatre, u tinjanje àra, pa u mrtav pepeo. A kroz san,
kroz neke daleke konake, vidi on kako se nad I{om, blijedom i uplakanom, kezi nekakva jare}a brada, cereka se,
kmeke}e i trza ga iza sna. To negdje napolju, lupa nepritvoren kanat i bura zvi`di u drve}u.
91
BERI]ET RIJEÎ
Jorge Luis Borges
Prispodoba o dvorcu
Toga dana @uti Car pokaziva{e pjesniku svoj dvorac. Ostavi{e za sobom, u duga~kome
slijedu, prve zapadne terase {to se, poput stuba gotovo nedogledna kru`noga kazali{ta,
spu{tahu k raju ili perivoju kojem su zrcala od kovine i zamr{eni krugovi od borovice
ve} tvorili labirint. Radosno se izgubi{e u njemu, isprva kao da pristaju na igru, a potom ne bez nespokoja, jer su njegove ravne staze obolijevale od iskrivljenosti veoma
slaba{ne, ali neprekidne, i tajno postajahu kru`nice. O pono}i, promatranje planeta i
prikladno `rtvovanje kornja~e dopusti im da se oslobode toga kraja, koji im se u~inio
za~aranim, ali ne zbog osje}aja izgubljenosti, koji ih je pratio do konca. Pro|o{e potom
kroz predsoblja, dvori{ta, knji`nice i kroz {esterougaonu dvoranu s pje{~anim satom, i
jedne zore nazre{e, s kule, kamenoga ~ovjeka, koji im se odmah zauvijek izgubi. Mnoge
blistave rijeke preplovi{e u kanuima od sandalovine, ili mnogo puta jednu te istu rijeku. Carska bi pratnja prolazila, a ljudi ni~ice padali pred njima, ali jednoga dana stigo{e na otok gdje se ponetko ne bi pona{ao tako, jer jo{ ne bija{e vidio Ba{tinika Neba,
i krvnik bi mu morao odrubiti glavu. Crne kose, i crne plesove, i zamr{ene zlatne krinke
ravnodu{no gledahu njihove o~i; zbiljsko se pomije{alo sa sanjanim, ili, bolje re}i,
zbiljsko bija{e jedan od oblika sna. înilo se nemogu}im da bi zemlja mogla biti i{ta
drugo osim perivoja, jezeraca, gra|evina, i blistavih oblika. Na svakih stotinu koraka
po jedna bi kula parala zrak; naoko, boja im je bila istovjetna, ali je prva me|u svima
bila ùta, a posljednja grimizna, tako su bili tanani prijelazi i tako duga~ak niz.
I zbude se na podno`ju pretposljednje kule da pjesnik (kojemu bijahu tu|i prizori {to
ih svi drugi smatrahu ~udom) uze izgovarati kratak sastav, koji danas neraskidljivo
povezujemo s njegovim imenom i koji mu, kako ponavljaju najotmjeniji povjesni~ari,
pribavi besmrtnost i smrt. Zapis je izgubljen; neki tvrde da je bio od jednoga jedinog
stiha; drugi: od jedne jedine rije~i. Pouzdano je, i nevjerojatno, da je u toj pjesmi bio
sav, do sitnice, golemi dvorac, sa svakim sjajnim porculanom, i sa svakim crteòm na
svakom porculanu, i sa sjenama i sa svjetlima sumraka, i sa svakim nesretnim ili sretnim trenutkom slavnih dinastija smrtnika, bogova i zmajeva koji ga obitavahu od beskrajne pro{losti. Svi umuko{e, ali Car povika: "Oteo si mi dvorac!", i krvnikov èljezni
ma~ pokosi ìvot pjesnikov.
Drugi pripovijedaju druk~ije. Na svijetu ne mogu biti dvije iste stvari; pjesnik (vele
nam) trebalo je samo da izgovori pjesmu da bi dvorac i{~ezao, kao da je uni{ten i spaljen posljednjim slogom. Takve su bajke, dakako, samo knjièvne ma{tarije. Pjesnik
bija{e rob carev, pa je, kao takav, i umro; njegov sastav prekri zaborav, jer je i zavrijedio zaborav, a njegovi potomci jo{ traè, i ne}e na}i, rije~ svemira.

Download Report