stajnica knjiga.pmd

5. Vrijeme od Osmanlija do Prvog
svjetskog rata
Ustade smjelo vedri junak dana,
Smirene du{e i velebna uma,
Da dijeli megdan s hordom D‘ingis-Kana,
Izbavi Liku od turskih zuluma.
Volja je, brate, kao ljubav ‘arka,
Ko kremen vjera u Mesi}a Marka.
Htjede sam du{man skovat novi lanac,
Povratit silu nevjerna barjaka.
Topot se ~uo kroz Plo~anski klanac,
Jo{ razbi Marko Turke kod Kurjaka.
Zmaj otomanski razmrskane glave,
Ne dirnu vi{e Like i Krbave.
Tu silni Mesi} stoji na braniku
S malenom ~etom hrabrih grani~ara,
A protiv takvom ljutom bojovniku,
Slaba je vojska divljih janji~ara.
Planinskog vuka oja~a sloboda
Ko surog orla beskraj modrog svoda.
Prohujala su ljeta nepovratno
Prah ~ovje~ji Mu zemljica sakriva.
Ne mr~i Njemu ljudsko pismo zlatno,
Spomenik trudbe pod kojim po~iva.
Miluje da{ak Jadranskoga mora,
Velebit-plo~u divovskog timora.
Po~ivaj mirno u svom zavi~aju,
Ljubav je Tvoja bila za njeg jaka.
Hrvati jo{ se s ponosom sje}aju,
Ko kremen divnih starinskih junaka.
I hrvatska je u{~uvala ruka,
Ba{tinu slavnu Tvoga Mu{aluka.
Mate Rukavina, “Li~ki grudobran” 1940.
5.1. Uvod
Za vrijeme okupacije Like i Krbave vo|en je tzv. Mali rat koji je imao zna~ajke trajnog
regionalnog sukoba niskog intenziteta za sve vrijeme austrijsko-turskog razgrani~enja u Lici.
Gotovo stolje}e i pol dugo ratno iscrpljivanje postupno je sve vi{e donosilo prevagu austrijskoj
strani. Ona, me|utim nije toliko bila rezultat kraji{kih vojnih uspjeha, koliko unutra{nje
degeneracije osmanlijskog dru{tveno-gospodarskog sustava, {to se izravno odra‘avalo i u
slabljenju njihove vojno-imperijalne organizacije.
Velika najava skorog rata za oslobo|enje hrvatskih krajeva od turske okupacije bila je
glasovita pobjeda Petra Zrinskog 1663. godine kod Jurjevih stijena (Zalu‘nica kod Oto~ca).
Nakon nje dolazi do bitke kod Sv. Gotharda u zapadnoj Ugarskoj - 1. kolovoza 1664, nakon
~ega car Leopold potpisuje s Turcima sramotno primirje, poznato kao Va{varski mir. Tim su
mirom Turci pro{li kao da su dobili rat a ne izgubili. Ovaj }e doga|aj biti uzro~nik poznate
51
Zrinsko-Frankopanske urote i njihovog tragi~nog kraja. Time su za skoro dvadesetak godina
obustavljene sve vojne akcije protiv Turaka.
Austrijanci shva}aju svoju gre{ku tek onda kada Turci opkoljavaju Be~. Ipak uz pomo}
“koalicije” opsada je slomljena 12. rujna 1683. godine. Odmah nakon toga pokre}u se {ire
vojne akcije. Spontano se di`u na okupiranom podru~ju bune naroda protiv aga i spahija.
Treba ipak napomenuti da su aktivnosti na pripremi protuturskog rata zapo~et daleko
ranije - 1583. godine - i on je u biti plod jedne katoli~ke koalicije koja s sastojala od Austrije,
Poljske, Venecije, pape ali i hrvatske banske vojske, zatim ustanika, hajduka i uskoka. Na
okupiranim podru~jima bune se i pravoslavni Vlasi. Bio je to pravi domovinsko-oslobodila~ki
rat koji se vodio od Knina, Udbine, Petrinje, Po‘ege, Vukovara, Iloka i Slankamena.
Stotinu godina nakon Krbavske bitke odigrava se veli~anstvena bitka kod Siska - 1593.
godine - u kojoj hrvatska vojska nanosi najte‘i poraz Turcima, {to je ujedno i najava “O‘ivljene,
obnovljene Hrvatske”. A ta CROATIA REDIVIVA djelo je na{ih Zrinskih, Frankopana, popa
Marka Mesi}a te brojnih na{ih ponosnih i hrabrih predaka. Bila je to ‘estoka i krvlju natopljena
borba za biolo{ki opstanak hrvatskog naroda za svaku stopu hrvatske zemlje i za svaku utvrdu.
Bitka kod Jurjevih stijena 1663. godine
U drugoj polovici 17. stolje}a slavne su hrvatske obitelji Zrinski i Frankopani bile izuzetno
vezane za hrvatsku povijest. Posebno je interesantna njihova borba za hrvatske interese protiv
Be~a, zbog ~ega su dali i svoje ‘ivote. Ban i pjesnik Nikola Zrinski i brat mu Petar, neustra{ivi
ratnik i tragi~an sudionik Zrinsko-frankopanske pobune protiv protuhrvatske politike Be~kog
dvora te njihov ro|ak, mladi pjesnik i vitez, Fran Krsto Frankopan nestaju s pozornice hrvatske
povijesti kao velikani ma~a i pera.
Petar je u to vrijeme imao zna~ajnih uspjeha u borbi s Turcima. Cilj mu je {to prije
osloboditi posjede pod turskom vla{}u, zbog ~ega je zagovarao ustrojavanje stalne hrvatske
vojske, koja bi, doli~no pla}ena i zadovoljna,
mogla voditi djelotvorniju oslobodila~ku
borbu protiv Turaka. Naravno, habsbur{ki
dvor nije prihva}ao taj prijedlog hrvatskog
bana. Jedna od prvih velikih Petrovih
pobjeda bila je ona izvojevana 1655. kod
Peru{i}a. Godine 1657., zbog ratnih zasluga
imenovan je velikim kapetanom ogulinskim,
senjskim i kapetanom svega Primorja. Od
toga vremena Petar na poseban na~in radi
na obrambenoj sigurnosti primorskih luka i
putova koji do njih vode iz unutra{njosti
zemlje.
Godine 1663. zapo~eo je “Prvi veliki
protuturski rat”. Petar je jedva do~ekao
takav razvoj doga|aja. Sam je odmah
zapo~eo ratne operacije protiv bosanskih
Turaka. Ljeti - dakle prije jesenskog boja s
Ali-pa{om ^engi}em - Petar je s 1500 svojih
Zemljovid sjeverne Like i ogulinskog
vojnika provalio u Bosnu, uni{tio u okolici
podru~ja (HDA, zbirka karata)
52
Biha}a sve utvrde i naselja i ugrabio veliki plijen.
Na povratku, po~etkom kolovoza odstupnicom od
300 konjanika kod Rakovice, izme|u Dre`nika i
Slunja naletio je na 1.300 Turaka koje je vodio Delipa{a Badnjakovi}. U tom srazu opet je Petar svojom
osobnom hrabro{}u odnio sjajnu pobjedu. Najprije
je u dvoboju pogubio Deli-pa{u, a potom je brzinom
i odlu~nim udarom razbio mnogostruko ve}u tursku
vojsku.
U jesen iste godine provali iz Bosne Ali-pa{a
^engi} s 10.000 vojnika i usmjeri se prema Lici i
Oto~cu. S tako velikom vojskom, gotovo svom
vojnom silom {to ju je mogao sakupit Bosanski
pa{aluk, Ali-pa{a ^engi} imao je velike ratne
planove. Njegov je ratni pohod trebao vezati na sebe
sve hrvatske obrambene snage i time zaprije~iti
pomo} koju bi Hrvati mogli poslati na ugarsko
rati{te. Petar je poduzeo sve da Turke pobijedi,
odnosno, u~inio je ono {to je ina~e trebao u~initi
karlova~ki general Herbart Auersperg. No, dok je
Kraji{nik
Auersperg, na vijest o dolasku tako velike turske
vojske, pohitao u Ljubljanu po pomo}, a mo‘da i boje}i se suprotstaviti tako velikoj turskoj
vojsci, Petar Zrinski je velikom brzinom skupio svoje vitezove i kraji{nike iz utvrda Karlova~ke
i Primorske krajine, me|u njima i na{e Brinjane. Utaborio se s tom vojskom kod kule
[i{manovke u Drenovom Klancu, ne{to sjevernije od Oto~ca. Kao iskusan vojskovo|a uspijeva
premo}nim Turcima nanijeti te‘ak poraz od kojega se nisu brzo mogli oporaviti.
Put prema kona~nom turskom slomu
Nakon prijelomnih turskih poraza kod Be~a i Siska pokre}u se uspje{no {ire ratne
operacije u Ugarskoj, te slavonskim i li~kim dijelovima Hrvatske, {to je natjeralo Turke na
sklapanje mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine. Tim sporazumom Turci napu{taju
Liku i Krbavu. Za ovo podru~je se ustrojava 1712. godine Velika kapetanija Lika i Krbava kao
sastavni dio Vojne krajine.
Kako je sve po~elo? Sklapanjem 5. o‘ujka 1684. saveza ili Svete lige izme|u cara Leopolda
I., poljskog kralja Jana Sobieskog i Republike Venecije, a posredovanjem pape Inocenta XI.
u ratu protiv Osmanskog Carstva, u rubnim grani~nim podru~jima stvaraju se i uvje‘bavaju
vojne formacije koje su sposobne upadati u okupiranu Liku, plja~kaju}i i pale}i posjede
turskih aga i begova. Trebalo je, dakle, stvoriti strah i nesigurnost kod tamo{njih vlastodr‘aca.
Ove operacije koordinirao je i planirao austrijski general Wassenhofen, ~iji je temeljni
cilj bio osim oslobo|enja Like i Krbave sprije~iti mleta~e pretenzije na Dalmaciju i Primorje.
Karlobag je bio glavno vojno polazi{te za izvo|enje svih vojnih operacija u Lici. Prve operacije
zapo~ele su u ljeto i ranu jesen 1685. kada su kraji{nici pod zapovjedni{tvom karlova~kog
generala von Herbersteina izvr{ili dva sna‘na napada. U njima je osvojen Buni} na Krbavi.
Ipak vojni zapovjednici shva}aju da se za sveobuhvatne oslobodila~ke operacije moraju
bolje pripremiti. Provodi se intenzivna obuka kraji{ke vojske, nabavlja se naoru‘anje, dolaze
53
sa strane kvalitetni ~asnici. Nakon sveobuhvatnih pripreme zapo~inju u prolje}e i ljeto 1689.
vrlo intenzivne borbe. General von Herberstein u po~etku osvaja Novi. Da bi se u cijelosti
istjerali Turci iz Like i Krbave trebale su daleko ve}e snage. Zato su pozvani Dalmatinci.
Serdari (starje{ine) Jankovi} i Smiljani} prodiru sa ju‘ne strane od Ravnih kotara i Zrmanje.
General von Herberstein s vojvodama Kne‘evi}em, Do{enom, Zduni}em, Holjevcem,
Ore{kovi}em, Pezeljem i Nova~i}em, knezovima Jerkom Rukavinom i Dujmom Kova~evi}em,
te vojnicima iz Kompolja, Krmpota, Ledenica, Stajnice, Brloga i Oto~ca, i uz koordinaciju
popa Marka Mesi}a, kre}u sa oto~kog i brinjskog podru~ja (Fras). Ova je vojska brojila oko
3.000 ljudi (Horvat, 35-42).
U po~etku su osvojena podru~ja od Novoga do Peru{i}a i [iroke kule, ~ime je Lika u
cijelosti oslobo|ena. U srpnju na red dolazi Krbava. Osvojene su utvrde Bilaj i Buni}, a
nakon tvrdokorne obrane i sama Udbina. Tijekom ovih ratnih operacija kr{}anske su vojske
po~inile pravi kulturocid. Poru{ene su sve d‘amije, dvorovi aga i spahija, te brojni drugi
objekti kulturne vrijednosti.
5.2. Pop Marko Mesi}
“Mislim u utorak pojti u Liku... “
Pop Marko Mesi}
54
Ipak, ovdje moramo ne{to vi{e re}i
o jednom izuzetnom ~ovjeku toga vremena - du{i tog povijesnog i veli~anstvenog pokreta, hrabrom, neustra{ivom
brinjskom ‘upniku i senjskom kanoniku,
popu Marku Mesi}u (1640.-1713.)
U vrijeme oslobo|enja Like i Krbave
brinjski ‘upnik bio je upravo pop Mesi}.
Kao ‘upna crkva slu‘ila je tada tvr|avna
kapela Presv. trojstva. I upravo je 1689.
Marko na ru{evinama samostanske crkve
zapo~eo podizati zidove budu}e ‘upne
crkve Uznesenja Marijina. Tijekom
izvo|enja tih radova imao je dosta problema s pojedincima iz senjske biskupije.
Dana 25. srpnja iste godine pi{e on u Senj
da su zidovi crkve ve} podignuti, grede,
rogovi i daske nabavljeni, “ali crkvu ne}e
pokrivati prije nego do|e o. Marin, da mu
se poslije ne bi prigovaralo da zidovi nisu
dovoljno visoku”. No prekid radova imao
je va‘niji razlog. Marko se u to vrijeme
sprema da ide pou~avati i krstiti Turke u
Liku, a iz Senja mu poru~uju da ne prekida
s gradnjom ‘upne crkve. (Bogovi}, Crkvena
obnova...)
Ipak Mesi} se javlja 25. srpnja 1689. godine, senjskom vikaru, kanoniku Stjepanu Bo‘i}u
kako ipak odlazi u Liku i Krbavu. “Mislim u utorak pojti u Liku... Ovo je Crikva ‘iva kamo ja
odem i potribuje okolo onih du{ truditi se (vi{e), nego okolo crikve koja kada je po~eta o}e se i
sver{iti s vrimenom.” Ujedno moli da bi mu jednog sve}enika za pomo} dali (Lopa{i},
Spomenici…, knjiga II, str. 395.). Me|utim, vikar mu u po~etku ne dozvoljava odlazak zbog
gradnje brinjske crkve ali i drugih razloga. Obavje{tava 16. listopada 1689. karlova~kog
generala za{to mu to brani. Smatra da zbog njegovih velikih aktivnosti u Lici “dva senjska
kanonika Domazetovi} i Rub~i} ve} preko godine danah na stro{ak kapitula u Brinju slu‘buju”
(Sladovi}, str 179, Lopa{i}, Spomenici…, knjiga II, str. 396.)
Pop Mesi} zasigurno je smatrao da se u Lici otvaraju pastoralne prilike kakvih nije bilo
ve} nekoliko stolje}a. Ako se ukazane prilike odmah ne iskoriste, propu{teno se kasnije vi{e
ne}e mo}i nadoknaditi. Marko je imao onu duboko vjerni~ku, domoljubnu i izrazito humanu
dimenziju. Bio je on du{om i tijelom domoljub, ali je pokazao istan~ani osje}aj za pravdu
prema svim stanovnicima bez obzira na vjeroispovijest. Nalazio je izlaz i u najzamr{enijim
pitanjima jednostavno zato {to je bio svjestan svoje izuzetno odgovorne misije. Vjerojatno
uz pritisak vojnih vlasti Mesi} ipak dobiva sve potrebne dozvole iz Senja i kre}e u misionarstvo.
Sve}eni~ko dostojanstvo toga ~ovjeka, njegov vojni~ki zna~aj i imponiraju}i ugled, njegov
utjecaj me|u stanovni{tvom u tim izuzetno te{kim vremenima, kao i humani postupci prema
zarobljenima, ranjenima i pod~injenima, mnogo su pridonijeli {irenju katoli~ke vjere, te za{titi
nacionalnih interesa i zapadne kulture na ovim prostorima. (Fras str 129.).
Predaja ka‘e da je pop Mesi} prije pohoda na Liku i Krbavu ispred stajni~ke kapelice na
Koli{}u postrojio svoje vojnike, odr‘ao im izuzetno domoljuban govor i sa njima krenuo preko
Dabra i Oto~ca prema Lici.
Podrijetlo popa Mesi}a
O njegovom podrijetlu postoji nekoliko neprovjerenih teorija, poput one po kojoj je
ro|en u Stajnici! Naime, iz Lopa{i}evih i Frasovih dokumenata vidljivo je da pop Mesi} svoje
Stajni~ane najve}im dijelom uzimao za ostvarenje svojih ratnih i populacijskih ciljeva u Lici
i Krbavi. To se posebno odnosi na njegova vojna djelovanja, ali i u ponovnom naseljavanju
tih pustih krajeva.
O njegovom podrijetlu povjesni~ar Radoslav Lopa{i} ka‘e: “Me|u vite{kim porodicama,
koje izgubiv{i svoja starinska imanja, lutahu u kraljevskoj vojsci na Krajini, spominje se ve} u
prvo doba, kako Turci planinsku Hrvatsku pod ma~ okrenu{e i svojoj vlasti pokori{e, i hrvatska
obitelj Mesi}a. Ne zna sa pravo, gdje joj je iskon; ali po{to je Brinje poslije, kako je u zimi god.
1530. od Turaka opsjednuto a mjesto pred gradom sa manastirima i crkvama popaljeno, god.
1537. od Vuka Frankopana poradi bolje obrane izru~eno kraji{kim kapetanom kralja Ferdinanda,
pa na novo naseljeno, ‘ivjeli su Mesi}i u Brinju, te je god. 1550. u posadi brinjskoj pod kapetanom
Franjom Mudrov~i}em slu‘io Ivan Mesi}, pradjed brinjskih Mesi}a. Ovoga su unuci bili Marko
Mesi}, zastavnik vojske brinjske i Bla{ko Mesi}...”(Lopa{i}, Dva hrvatska junaka)
Prema najnovijim istra‘ivanjima postoji velika vjerojatnost da je pop Mesi} sudjelovao
u Zrinsko-frankopanskoj uroti. Zbog toga je, navodno, bio uhi}en, ali je zbog nedostatka
dokaza pu{ten je na slobodu (Nikola Bi}ani}, Vila Velebita br 1 (93)/2000, str 49.)
Lopa{i} bilje‘i da je 21. srpnja 1689. legendarni pop Mesi} na ru{evinama stare biskupske
katedrale u Krbavi odslu‘io misu zahvalnicu, prvu nakon tragi~nog hrvatskog poraza 1493.
godine! (Lopa{i}, Spomenici... knjiga III, 449-458)
55
Za vrijeme biskupa Martina Brajkovi}a (1698.-1703.) pop Mesi} djeluje na li~kokrbavskom podru~ju punom snagom svog intelekta i domoljublja. Bori se protiv te{kog
socijalnog stanja, zaostalosti, brojnih moralnih i }udorednih devijacija. Zbog op}eg siroma{tva
i pusto{i novi naseljenici su vrlo nezadovoljni. ^este su bune zbog raznih nepravdi. To je
vrijeme kada je na ovim prostorima vrlo aktivna i pravoslavna crkva. Zbog toga se narod
podvaja na vjerskoj osnovi. Pop Mesi} bori se protiv negativnog djelovanja pravoslavnih
episkopa, koji utje~u na jedinstvo naroda. Da bi zbog djelovanja pravoslavnog sve}enstva
sprije~io sukobe na terenu, biskup dozvoljava djelovanje samo onim pravoslavnim sve}enicima
za koje je ocijenio da su podobni. Da bi se izbjegle vjerske podjele me|u stanovni{tvom
Katoli~ka crkva poku{ava stvoriti crkvenu uniju s pravoslavcima, me|utim bez ve}ih uspjeha.
O ovoj problematici ne{to vi{e u VLASI.... Godine 1694. bilje‘imo u Lici misionara Izidora
Holjevca-Brinjanina (Izvje{}a, str 97).
Tako|er treba zabilje‘iti jedan zanimljiv doga|aj vezan za djelatnost popa Mesi}a. Kao
borac u brojnim okr{ajima s Turcima ubijao je protivnike, {to se protivilo njegovom crkvenom
zvanju. Zbog toga su mu pojedini crkveni dostojanstvenici prigovarali i tra‘ili pred papom
njegovo pokajanje. I on je stvarno po{ao u Rim na pokajanje. Mjeseca svibnja 1676. godine
papa Klement X. rije{io ga je svih grijeha bulom, koja se jo{ i danas ~uva u Senju. Treba
shvatiti da je Papin prvenstveni interes bio oslobo|enje od islama ovih prvotnih katoli~kih
krajeva. U znak tih zasluga Mesi} je izabran 1678. za arhi|akona i kanonika senjskog kaptola.
Po odluci cara Leopolda I. (1693. godine), imenovan je za zapovjednika i poglavara Like, i tu
je ~ast u‘ivao 20 godina. (Fras, str. 122. i 129.)
Tijekom prikupljanja gra|e za ovu knjigu saznao sam od vreme{nih kaziva~a za jedan,
dodu{e, neprovjeren doga|aj. Turci su nakon li~ko-krbavskih poraza u Biha} odnijeli cjelokupnu
dokumentaciju o zemlji{nom vlasni{tvu. Po{to je pop Mesi} mogao podijeliti slobodne ku}e,
problem je bio sa zemlji{tem. Bez dokumentacije to se nije moglo u~initi. Uputio je pa{i u
Biha} zamolbu da mu dostavi dokumentaciju i po{alje svoje stru~njake koji }e utvrditi me|e.
Ubrzo je stigao pa{in odgovor: “Po{to sam ja sabljom osvojio Liku i Krbavu a ti si je sabljom
~asno povratio Caru, ~estitam Ti na vite{koj pobjedi, vra}am Ti tra`ene dokumente i {aljem svoje
stru~njake”. Pa{a je odr`ao rije~ i vratio dokumentaciju. Neka i to ostane zabilje‘eno.
5.3. Gospodarsko i socijalno stanje
Okupirana podru~ja u oslobodila~kom ratu od 1603.-1689. po drugi su puta oplja~kana,
spaljena i uni{tena u svakom pogledu - bila su zemlja bez stanovni{tva i gospodarstva. Trebalo je
po~eti s novim naseljavanjem tih prostora, iznova izgraditi naselja, utvrde i crkve. Komorski
upravitelj Antun Coronini zapisao je da “na Udvini jo{ 1697. godine nema stanovni{tva osim {to
tamo dolaze na stra`e vojnici iz Oto~ca, Brinja i Brloga” ( Lopa{i}, SHKR, III, 268-269). Pojavio se
problem naseljavanja oslobo|enih podru~ja koja je opet trebalo naseliti katoli~kim `ivljem, sve u
cilju samostalne obrane od mogu}ih turskih upada. Bilo je potrebno promijeniti i etni~ku strukturu
zbog naseljenih Vlaha iz vremena turske vladavine. I opet je na potezu pop Mesi}. Uspio je
nagovoriti gospodare pojedinih ku}nih zadruga na brinjskom podru~ju da mu daju mla|e ljude
za naseljavanje. Iako je bilo otpora, pop Mesi} i njegovi vojni zapovjednici uspjeli su sakupiti
zna~ajan broj ljudi iz Brinja, Stajnice, Jezerana i Kri`polja, i tako naseli{e Udbinu, Mu{aluk i
Podlapa~u. Ovo naseljavanje na podru~ju Podlapca vodio je kapetan Mato Holjevac. U isto vrijeme
i Oto~ani sa svojim starje{inom Mudrov~i}em naseljavaju Ribnik, Budak dio [iroke Kule i Mutili}.
56
Popis stajni~kih rodova koji su naseljavali Liku i Krbavu navedeni su za svaki rod u
poglavlju “Stajni~ki rodovi”.
Tako su Lika i Krbava pre‘ivjele tre}e naseljavanje, gotovo posve novim stanovni{tvom.
Naime, prvi stanovnici bili su Hrvati koji su se pred Osmanlijama najve}im dijelom iselili.
Drugi su bili naseljeni Vlasi, Muslimani i islamizirani Hrvati. Odlaskom Turaka nastupa
tre}e naseljavanje... Premda je car Leopold dao pismeno obe}anje da }e sva podru~ja koja
su nekada pripadala Hrvatskoj biti njoj i vra}ena, te stavljena pod bansku vlast, Be~ki dvor
nije pomi{ljao da to stvarno i u~ini. Smatrao je da sve osvojeno u ratu s Turcima jeste nova
te~evina koja pripada isklju~ivo caru, odnosno Dvorskoj komori. To }e samo produbiti sukobe
izme|u domicilnog stanovni{tva i vlasti (vidi: Kraji{ke bune).
Stanje na brinjskom podru~ju
I brinjsko podru~je se intenzivno naseljava. O tome detaljnije u poglavlju: O stanovni{tvu
i migracijama. Slaba naseljenost, lo{i stambeni uvjeti, pomanjkanje kvalitetnih cesta, slaba
obrada zemlji{ta i lo{e stanje sto~arstva, te op}a nepismenost i surovost naravi, glavne su
zna~ajke ‘ivota u tada{njem brinjskom kraju. To }e razdoblje dugo potrajati. Podru~je }e
postati velika vojarna u kojem vladaju strogi vojni~ki zakoni.
Situacija nakon naseljavanja bila je dosta slo‘ena. Velik broj novopristiglog stanovni{tva
nije mogao osigurati egzistenciju na oskudnom zemlji{tu. Iako nakon prestanka turske
opasnosti o‘ivljava ratarstvo, to sve nije moglo prehraniti li~ko stanovni{tvo. “U Lici prakti~ki
vi{e nema ni~ega ozbiljnijeg i nema, osim zdravog zraka i vrlo o{tre prirode koja stvara mu‘evne
i hrabre vojnike” (oto~ki ‘upnik Vukasovi}, 1777.) Da bi se pobolj{alo socijalno stanje vojne
vlasti poduzimaju razne mjere. To ih je natjeralo da pojedine porodice presele na okolna
podru~ja koja su prete‘ito naseljavali Vlasi. Nakon odlaska Vlaha iz Glibodola 1698. tamo
se naseljava desetak hrvatskih porodica iz rodova Krznari}a iz Letinca i [ebalja iz Brinja. U
isto vrijeme kr~e se {ume na dabarskom podru~ju i pretvaraju u obradive povr{ine, pa i na to
podru~je sele Hrvati iz stajni~kog, lipi~kog i letina~kog podru~ja: Bi}ani}i, Dra‘enovi}i,
Kli{ani}i, Krznari}i, Rajkovi}i, Smol~i}i, [ebalji i Vi~i}i.
Stanje se i nadalje pogor{ava. Tada{nji prirodni resursi nisu mogli prehraniti naraslo
stanovni{tvo. Umjesto boljitka ubrzo su se osjetile sve negativnosti neplanskog naseljavanja.
Zemlji{te je ubrzo postalo ograni~avaju}i faktor koji je sna‘no utjecao na socijalno stanje.
Zavladala je velika glad i neima{tina, zbog ~ega dolazi do iseljavanja ali ovaj puta u Slavoniju,
Srijem i Ugarsku. Zabilje‘eni su i odlasci u “Mletke”, dakle, primorsko podru~je pod upravom
Venecije. Da bi sprije~ilo tu pojavu zapovjedni{tvo Vojne krajine donosi 9. travnja 1715.
odluku o ustrojavanju povjerenstva koje }e istra‘iti uzroke iseljavanja iz Like, Krbave, Oto~ca
i Brinja. Nakon provedene istrage povjerenstvo zaklju~uje da postoji dosta problema oko
uspostave i organizacije vlasti na ovim podru~jima, ali i te{kom socijalnom stanju. Vojni
zapovjednici samovoljno se pona{aju prema stanovni{tvu. ^este su kazne (“globe”) poput
oduzimanja stoke i sli~no, {to je znatno osiroma{ivalo ionako siroma{no stanovni{tvo. Tom
se prilikom Stajni~ki porkulab Miho Serti} i jezeranski knez Ivan Serti} ‘ale povjerenstvu na
nedostatak soli i malene povr{ine obradivog zemlji{ta. Me|utim, ne navode da se stanovni{tvo
iz ovih krajeva iseljava. Iz ovoga se vidi da su na tim prostorima postojali izuzetno veliki
problemi oko osiguranja minimalnih ‘ivotnih uvjeta (Lopa{i} III, str. 306).
To }e te{ko stanje dovesti do velikih pobuna, poput Brinjske bune iz 1693, nove Brinjske
bune iz 1719. i Brinjsko-li~ke iz 1746. (Vidi: Kraji{ke bune)
57
Iz izvje{}a navedenog povjerenstva bilje‘imo da su na podru~ju tada{nje Like i Krbave pojedini naseljeni brinjaci zauzimali visoke polo‘aje. Tako je u Budaku porkulab Vuk Mesi}, u Peru{i}u kapetan Ivan Mesi}, u Jo{anima kapetan Juraj Holjevac, a u Udbini je kapetan Ivan Mesi}.
Glad je bila ~est gost na podru~ju Like. Posebno su bile oskudne 1769. i jaka glad zbog
su{e 1774. godine kada se mnogo ljudi iselilo u Slavoniju. Tako|er se su{ne i neplodne godine
spominju 1782. i 1783. godina, a ove posljednje vladala je i gove|a kuga, {to je jo{ vi{e
osiroma{ilo tamo{nje pu~anstvo. Godine 1784. bila je su{a, u kolovozu je pao snijeg i zavladala
studen od koje je uginulo dosta ovaca. Te je godine hrane za narod bilo malo, sijena za stoku
jo{ manje, ljetinu su uni{tili razni nametnici. Zavladala je stra{na glad. Jo{ stra{nija je bila
idu}a godina kada u selima nije ostalo stoke, pa su ljudi morali sami orati. U ku}ama iz kojih
su mu{karci oti{li u rat, orale su ‘ene. Narod je neizmjerno patio. Sre}om slijedilo je nekoliko
plodnih godina kada su ra|ali usjevi i divlje vo}e. (A. Tomljenovi}, str 59.)
Vrlo su{na bila je i 1811. godina, a u jesen su pale jake ki{e koje su poplavile li~ka polja,
a zasigurno i stajni~ko i okolna polja.
Zbog izuzetne te{ke socijale i gospodarske situacije u carstvu 1. lipnja 1815. godine
donesena je carska zapovijed br. 2387 da “soldate u slu`bi stoje}e moraju njihove ku}e (zadruge)
hraniti. (A. Tomljenovi}, str. 63). To je jo{ zna~ajnije opteretilo ionako siroma{no stanovni{tvo.
Li~ani su ~esto stradavali od raznih bolesti koje su donosili vojnici iz ratova ili su bile
posljedica te{kih ‘ivotnih uvjeta. Uz svakodnevnu tuberkulozu, ponekad su se javljale
epidemije zaraznih bolesti. Takva je bila epidemija kolere 1835. godine, “koja se pojavila
najprvo u Liki zemlji” (A. Tomljenovi}, str. 63).
Mo‘emo zaklju~iti da je u vremenu poslije velikog naseljavanja ovdje vladala izuzetna
bijeda i vrlo slo‘eni odnosi sa vojnim vlastima.
5.4. Vrijeme vladavine Karla VI. i Marije Terezije
Uvod
Vladavinom habsbur{kih vladara 18. stolje}a- Karla VI. (1711.-1740), Marije Terezije
(1740-1780), i Josipa II. Po~inju se provoditi reforme u duhu cjelokupnog napretka monarhije.
Reforme provodi strogi upravni aparat. U to su vrijeme Hrvati bez jedinstvenog vodstva, bez
povezane organizacije, dru{tveno rascjepkani, bez dose‘nih vidika i sposobnosti za ocjenjivanje
reformskih koristi i {teta. Otpor reformi je vi{e instinktivan nego li opravdan. Razvija se novi
sustav {kolstva i manufakture, osobito drvne na li~kim prostorima. Dakle, u zemlji se osje}a
jedan veliki napredak.
Upravni sustav u Krajini u to je vrijeme suvremeniji nego li u Banskoj Hrvatskoj provincijalu. Sam kraji{ki militaristi~ki sustav, kako je god bio nepovoljan s hrvatskog nacionalnog interesa, ipak je bio pozitivan u dvije stvari: prvo, nau~io je ljude raditi, i drugo, u Vojnoj krajini nadarenost
i sposobnost, a ne podrijetlo, odlu~uju o dru{tvenom napretku pojedinca. Tome je pogodovao sustav
kraji{kog {kolstva, koje je za tada{nje prilike kvalitetno organiziran zbog vojnih potreba. Ovime
je kraji{ki narod nesumnjivo postao napredniji od onoga pod vla{}u «stale‘a i redova».
Uz ovakav dru{tveni razvoj trebalo je reorganizirati i zastarjeli vojni sustav. U to vrijeme
europske velesile mijenjaju nefunkcionalnu organizaciju vojske i na~in ratovanja. Uzrok tome
je stvaranje novih oru‘ja sa velikom vatrenom mo}i, poglavito modernijeg topni{tva i pje{a~kog
naoru‘anja. To je ujedno vrijeme kada turska mo} nepovratno slabi.
58
Reorganizacije vojnog i civilnog sustava u Vojnoj krajini
Godine 1701. ju‘na Hrvatska podijeljena je na dva upravna dijela. Jednim }e dijelom
upravljati Vojna krajina a drugim “nutarnjo-austrijska dvorska komora” (careva financijska
oblast) Toj }e komori pripasti Senj, Oto~ac, Brinje, Dabar, Jezerane i Stajnica sa svim
podru~jem Krajine sjeverno od planine Kapele.
Vrijeme koje }e nastupiti opteretiti }e stanovni{tvo brojnim problemima. Prema izvje{}u
senjskog biskupa Benzonija iz 1741, {to ga je poslao u Rim, on se opravdava da predmetno
izvje{}e nije mogao ranije dostaviti iz razloga {to se “na se na ova podru~ja 1731. {irila kuga iz
Bosne, 1734. zbog Lombardijskog rata u kojem su mnogi vojnici morali oti}i na boji{te, i 1737.
zbog rata s Turcima”.
Kako su se pove}ale potrebe Carevine za kvalitetnom vojskom zbog mnogobrojnih ratova
trebalo je u cijelosti reorganizirati vojno-civilni sustav. Vojska je trebala postati operativna a ne
nekakva prostorna cjelina (milicija) (Fras, str. 42.) Cilj je vojne reorganizacije dobiti lake pje{a~ke
postrojbe koje }e biti mobilne i uporabljive daleko izvan podru~ja ustroja. Osim toga trebalo je
osposobiti i civilnu strukturu za novonastale potrebe, osobito u borbi protiv razbojnika, razvoju
{kolstva, uvo|enje obrta i ostalog. Htjelo se podi}i sustav ‘ivota na vi{u razinu.
Godine 1746. princ von Hildburgshausen reorganizirao je vojni sustav Gornje krajine,
ukinuv{i postoje}e kapetanije i ustrojio ~etiri pje{a~ke (infanterijske) pukovnije - grani~arske
regimente - Grenzregiment: Li~ka-broj 1 sa sjedi{tem u Gospi}u, Oto~ka-broj 2, Ogulinskabroj 3 i Slunjska broj 4, s ukupno 18.181 vojnika. (Fras, str 41.) Brinjsko podru~je tada je
pripalo Oto~koj pukovniji. Ni‘e ustrojbene cjeline bile su satnije - kumpanije. Za stajni~ko
podru~je bila je nadle‘na Jezeranska kumpanija. U tada{njoj Li~koj pukovniji spominju se
satnici Miko, Jure i Dane Holjevac, Ive i Marko Mesi}. To su zasigurno potomci ranije raseljenih Brinjana. U Lovincu tada bilje‘imo prezimena Rajkovi} i Smol~i} koja su tako|er
porijeklom sa brinjskog podru~ja (M. Japun~i}: «Lovina~ki kraj», Zagreb 2000.). Ova }e reforma
biti uzrokom bune na podru~ju Brinja (vidi: Kraji{ke bune)
Treba napomenuti da je nova vojna organizacija nametnula tamo{njem stanovni{tvu
vrlo proturje~ne mjere. Vojnom slu‘bom ‘eljelo se obuhvatiti gotovo svakog sposobnog
mu{karca, {to je u praksi zna~ilo veliko smanjenje proizvodnog rada pu~anstva. Mu{ki dio
postao je redovita vojska, uvijek spremna za izvr{enje borbenih zada}a, uglavnom po raznim
europskim boji{tima. Zemljoradni~kim aktivnostima izdr‘avaju sebe, svoje obitelji i cijelu
kraji{ku vojnu infrastrukturu. Naime, zemlji{ni posjedi smatrali su se prema kraji{kim pravima
(Granitz-Rechten) iz 1754. godine vojnim lenima, a kraji{nici njihovim korisnicima. Ovime je
Krajina pretvorena u prinudni sustav, dehumanizirani svijet, u kojem je pojedinac imao malo
prava ali zato puno obaveza.
Narodni sudovi zamijenjeni su vojnim. Ustrojene su stalne bojne postrojbe (Feldtruppen)
kao temeljni ustrojbeni dijelovi redovne kraji{ke vojske. Popisano je i unova~eno kompletno
ljudstvo od 16. do 60. godine ‘ivota, koje je podlijegalo vojnoj obavezi. Obveznici su
raspore|eni u bataljune (Feldbataillonen) kao privremene sastave, koji su se prema potrebama
ratnih zada}a ustrojavali i raspu{tali.
Odvajanje od Oto~ke i pripajanje Ogulinskoj pukovniji
U cilju ravnomjernijeg optere}enja pojedinih podru~ja sa vojnim obavezama dolazi do
potreba za novom reorganizacijom vojno-kraji{kog sustava. U vojni sustav uvedeno je
59
topni{tvo i specijalni strijelci kao
novi rod vojske. Godine 1765. od
Oto~ke pukovnije odvajaju se i
pripajaju Ogulinskoj pukovniji
mjesta: Krmpote, Ledenice, Brinje,
Krivi Put, Jezerane, Stajnica, Kri‘polje, Prokike i Vodote~. Stajnica
je pripadala pod tre}u satnijukumpaniju, ~ije je zapovjedni{tvo
bilo u Jezeranama. Tada su u
Stajnici stalno boravila dva kraji{ka
~asnika (poru~nik i natporu~nik).
U njoj je bio i vojni~ki magazin kod
dana{njeg Dvora, koji se sastojao
od tri velike zgrade. U njima se
~uvala hrana za grani~are i vojna
oprema. Godine 1769. uveden je
Vojna zastava Ogulinske pukovnije
njema~ki vje‘bovnik.
Reorganizacijom vojske iz godine 1860. u svim kraji{kim regimentama uvodi se dodatno
jedan odred {ere‘ana za unutra{nju redarsku slu‘bu (Valenti}, Vojna krajina...). Vojni~ki sustav
u Krajini zasnivao se na satniji, od koje, u pravilu, kre}e svaki korak u nekom poslu. Satnija
je bila ne samo vojni~ka, ve} i upravna i sudbena jedinica. Sva se lokalna vlast nalazila u
zapovjedni{tvu satnije, koje se dijelilo na vojni~ko i vojni~ko-upravno osoblje. U zadru‘nim
i drugim civilnim raspravama sudio je kapetan pomo}u tzv. seksija koje su se sastojale od
nekoliko seoskih starje{ina (Dujmovi}, str. 72). Kapetan je bio ovla{ten suditi na kazne koje
su se izvr{avale u satniji, na “re{t” ili “batine”.
Zanimljive su bile kazne batinanjem, odnosno
tr~anja “kroz {ibe”. Na {ibe osu|eni vojnik
morao je tr~ati kroz dva reda postrojenih
vojnika. U redove je bilo postrojeno do 300
vojnika, postrojenih jedni nasuprot drugih, svaki
s brezovom {ibom u ruci. Ka‘njenik je golih le|a
do pojasa na zapovijed morao brzo tr~ati. Svaki
vojnik ga je {ibom po le|ima morao udariti, ako
nije dobio bi batine. Tr~anje se obavljalo onoliko
puta na koliko je osu|enik osu|en. Dvanaest
tr~anja bila je gotovo smrtna kazna. Poslije prvog
tr~anja le|a osu|enika bila bi modra, poslije
drugog krvava, a poslije tre}eg i ~etvrtog otpadali
bi komadi ko‘e i mesa. ^esto bi zbog toga
okrivljenima, ali i vojnicima u redovima pozlilo.
U zapovjedni{tvu je bio ~asnik-ekonomist
koji je ubirao porez i ispla}ivao pla}e vojnom
osoblju. Satnije su bile podijeljene, u pravilu,
na ~etiri “fertalja”, a na ~elu svakog stajao je
naj~e{}e zastavnik.
Vojnik Ogulinske pukovnije (regimente)
60
Gospodarsko stanje u 18. stolje}u
Gospodarsko i socijalno stanje u dr‘avi pomalo napreduje. Posebna se pa‘nja poklanja
gradnji prometnica kao temelja za razvoj trgovine. I na na{em podru~ju dolazi do gradnje
modernih cesta. Najve}a cestovna gradnja jozefinizma bija{e cesta Karlovac-Senj; gra|ena
1770-1779. koju je gradio bojnik Struppi. Veliki broj na{ih Stajni~ana radi na ovom projektu.
(Vidi: Razvoj prometa)
Postoje}a cestovna infrastruktura, osobito na pravcu Karlovac-Senj, koristila se i za intenzivan po{tanski promet. Tako je 80-ih godina devetnaestog stolje}a u Jezeranama izgra|ena
po{tanska postaja (Kambiatturs Stazion). Susjedne su izgra|ene u Josipdolu i Vratniku. (@.
Holjevac)
Va‘an izvor prihoda u tada{njoj Stajnici bila je eksploatacija i trgovina drva. [ume Vojne
krajine se u izvorima 18. st. nazivaju “Kammergut” (komorno dobro), {to zna~i da su dio privatnog
vlasni{tva vladara. U to se vrijeme {umama vrlo lo{e i nesavjesno gospodarilo. Godine 1746.
Karlova~ki je generalat preuzeo brigu upravljanja i gospodarenja {umama na ovom podru~ju,
sve u cilju da se uvede red. Donesena je regulativa po kojoj su se {ume eksploatirale i njima
upravljalo. Sve su {ume kartirane, odnosno snimljeno je postoje}e stanje kao temelj za daljnje
upravljanje. Prema inspekcijskim izvje{}ima “{ume su guste, neprohodne i o{te}ene zbog
nekontrolirane sje~e. Stanovni{tvo sje~e drvo za gradnju svojih nastambi, ogrjeva i pravljenja oru|a
za svoje potrebe. Iako su imali pravo na dio besplatnog drva, oni sijeku bespravno, svojevoljno i ne
brinu se za redovito ~i{}enje i ponovno sa|enje mladica.” (Gruenfelder, Senj i Karlobag..str. 142144.) Treba napomenuti da su {ume tada bile izvor brojnih sukoba interesa, zbog ~ega je moralo
intervenirati godine 1768. i Dvorsko ratno vije}e. Ono odlu~uje da se prezrelo i nekvalitetno
drvo mo‘e koristiti za potrebe stanovni{tva za dobivanje ugljena i vapna. Iz ovoga je vidljivo da
su se na{i preci intenzivno bavili eksploatacijom {uma i da su zna~ajnim dijelom od toga ‘ivjeli.
Car Josip II. proputovao je 8. svibnja 1775. godine kroz Jezerane u Liku. Za~udio se da
zbog dugotrajne zime jo{ u poljima nije ni{ta zeleno. Tada je oslobodio katoli~ke Li~ane svih
da}a sve}enstvu. U to vrijeme puk je dosta te{ko ‘ivio. Bori se na razne na~ine da pove}aju
prihode sa usitnjenih posjeda. Zbog toga dolazi do raznih zabluda, poput one iz godine
1786. godine kada su masovno ubijali vrapce kao {tetne ptice. Zbog toga namno‘i{e se kukci
i druge {teto~ine. Zbog toga morao je intervenirati car Josip II, koji je zabranio ubijati vrapce,
jer se uvidjelo da oni prave vi{e koristi nego {tete.
Godine 1787. spaja se u @utoj Lokvi “Dalmatinska cesta” (Gospi} - Oto~ac) na “Jozefinu”
(Brinje - Senj).
Veliku promjenu u ishrani stanovni{tva donijet }e uvoz krumpira i kukuruza sredinom 18.
st. Obje }e se kulture ubrzo udoma}iti pa }e postati, uz tradicionalne ‘itarice, temelj ishrane
cjelokupnog stanovni{tva.
5.5. Stajni~ke ku}ne zadruge i organizacija
‘ivota u naseljima
U novijoj literaturi postoji dosta materijala o razvoju ku}nih zadruga. Ona je bila temeljna
dru{tvena zajednica u naseljeni~kom dru{tvu. Postupno je zakonski “za{ti}ena” ~ak i od
vlastitih razvojnih potreba. Kraji{kom su stanovni{tvu posredstvom apsolutisti~ke dr`ave
61
nametnute velike i brojne obveze, me|u kojima je najizrazitija stalna vojna slu`ba odraslog
mu{kog stanovni{tva. Te su obveze bile u su{tini ve}e nego li kmetova u susjednoj - “civilnoj
Hrvatskoj”. Cilj dvorske politike bio je jasan: Vojna krajina treba postati {to uvje`banija
vojna sila, koja }e biti neovisna od Ugarske, Hrvatske i Slavonije. Izdvajanje kraji{kog prostora
u zatvoren sustav imalo je najte`e posljedice u Hrvatskoj. Svi razvojni tokovi od sredine 18.
pa do sredine 19. stolje}a bili su u ovom podru~ju bitno usporeni i ovisni o ja~im stranim
sredi{tima. To }e u biti dezintegrirati hrvatske zemlje zbog ekonomske prisile (Roksandi}).
Naziv »zadruga« ili »ku}na zadruga« ili »ku}a« podrazumijeva osobitu ustanovu zajedni~kog
‘ivota, {iru od biolo{ke obitelji. U po~etku su zadruge imale relativno malo ~lanova. Sredinom
18. st. prosje~na veli~ina stajni~ke zadruge kretala se oko 8 ~lanova. Porastom broja stanovni{tva
tijekom 19. i po~etkom 20. st. zadruge postaju brojnije i u nekima se znalo na}i i 30-40 osoba,
od kojih je o‘enjeno bilo 7-8 osoba. Nije rijedak slu~aj da je bilo i po nekoliko udovica sa
djecom i ratni invalidi. Djece je znalo biti 15-oro pa i vi{e. Ovakva organizacija zahtijevala je
jaku osobu na ~elu a to je bio gospodar zadruge. On je raspore|ivao i kontrolirao sve aktivnosti
i krojio pravdu me|u zadrugarima. Uz njega, druga je osoba po zna~aju bila planinka tj. gospodarica koja se brinula za poslove u ku}i, pazila na djecu, brinula se za ‘ivad i stoku, i raspore|ivala
poslove za ‘enske ~lanove zadruge. Naime, poslovi su bili raspore|eni na mu{ke i ‘enske. U
zadruzi je bio po jedan ~oban, govedar i konjar. Mu{ki su kosili, sjekli drva, orali i branali, a
‘ene su sadile krumpir i nagrtale ga, sadile kukuruz, okapale ga i brale, a zimi tkale i prele.
Gospodar je kod stola dijelio hranu, a planinka kruh. Nakon prethodnog dogovora sa zadrugarima gospodar je odlu~ivao i o kupovinama vode}i ra~una da svi ~lanovi zadruge budu jednako
zadovoljeni. Pojedina~ne u{te|evine tako|er su bile mogu}e, ako su se zaradile izvan zadruge,
pa su se zato i zvale pr}ija. Zadruge su morale uzdr‘avati svoje ~lanove na grani~noj stra‘iboji{nici (tzv. kordunu), a kao od{tetu za svakoga pripadnika dobivali su od dr‘ave 12 florina.
Organizacija naselja i obi~aji
u njima
Vojnik u vrijeme oslobo|enja Like i Krbave
62
Do 19. stolje}a glavnu ulogu
u organizaciji ‘ivota u naseljima
imaju knezovi. Kasnijom reorganizacijom sustava u funkciji
tada{nje seoske uprave birani su
od strane seljana starje{ine (po
stajni~ki - “stare{ine”). S takvom
lokalnom samoupravom u}i }e se
u 20. stolje}e. Starje{ine su zastupali interese sela kod vojne i crkvene vlasti, organizirali su zajedni~ke seoske aktivnosti poput odr‘avanja putova, ~i{}enja snijega,
odr‘avanje bunara i ostalog. Starje{ina sela sa svojim pomo}nicima
predstavljao je jednu vrst lokalne
samouprave. Uvedene su radne
obveza za sve posjednike.
Mladi}i su se mogli ‘eniti s 18
navr{enih godina a djevojke s 16, pri
~emu se svaki momak morao dokazati
da je prethodno zasadio 6 do 8 vo}aka
ili drugog drve}a.
Kraji{ke satnije brinule su se na
svojem podru~ju i za izvanbra~nu
djecu, ~ije je majke narod posprdno
nazivao «soldaku{e». Djevojke bi na
posebnim i uo~ljivim mjestima ostavljale djecu, koju bi ujutro prona{li
vojnici. U satniji nisu istra‘ivali tko je
majka djeteta {tite}i tako njezinu i
djetetovu ~ast. U slu~aju da se saznao
identitet tih ‘ena ~ekao ih je prezir i
poni‘enje, ostav{i bez ikakve za{tite i
mjesta u obiteljskoj ku}i, takva je ‘ena
morala i}i “u goru ili vodu”.
U zadrugama je istaknuta uloga
pripadala ‘enama. Za vrijeme ratnih
pohoda one nose sav teret funkcioniranja zadruge i poljodjelstva - jedinog
izvora pre‘ivljavanja. Prisiljene su
Li~anka sredinom XVIII. stolje}a
raditi najte‘e fizi~ke poslove. Ipak, u
biti ‘ene su bile u podre|enom polo‘aju u odnosu na mu{karce. Mu‘eve su morale {tedjeti
za borbu. @ivot u tada{njim zadrugama bio je izuzetno te‘ak. Zadru‘na podjela rada temeljena
je na jasnom razgrani~enju “mu{kih” od “‘enskih” poslova. Prema tada{njim svjedo~anstvima
“sirote Li~anke obavljaju sve zemljoradni~ke poslove. Kao te‘e spominju se oranje plugom bez
to~kova! Osim ovih poslova obavljaju i sve svoje “‘enske” poslove. Naro~ito se od preslice nikad
ne odvajaju. Najte‘e i najprostije poslove u zadru‘nom gospodarstvu mora raditi najmla|a ‘ena,
tako da ‘ene neizbje‘no brzo propadaju. Njihov ‘ivotni vijek zasigurno je kra}i nego li u
mu{karaca.”
@ene su zasigurno bile neobi~no marljive i svestrane, da rade danju u ku}i i na polju, a
no}u predu i tkaju. Iz toga vremena postoji narodna poslovica: Ku}a ne stoji na zemlji, nego
na ‘eni”. Polo‘aj ‘ene osobito se pogor{ao kada je uvo|enjem kukuruza i krumpira morala
preuzeti i velik dio poljskih radova, koje prije po~etka 19. stolje}a nije morala obna{ati.
Ovakvim na~inom ‘ivota bili su {okirani francuski ~asnici, koji su tada{nji ‘ivot na{ih predaka
opisali kao “barbarski”. (Roksandi}). Prekomjerna optere}enost ‘ena u gospodarstvu utjecala
je na promjenu njihove naravi, {to se sna‘no odrazilo na potiskivanje osje}ajnosti, zbog ~ega
najvi{e trpe njihova djeca.
Odnos mu{karca prema ‘eni tako|er je bio nehuman i poni‘avaju}i. Nikad je nije ~asno
imenovao, ve} bi rekao «da prostite, moja ‘ena». @ene su ~esto sa svojim mu‘evima i{le na
polo‘aje prilikom nenadanih turskih provala. Zasigurno su gubici uslijed toga bili dosta veliki.
Velike neprilike pri~injavale su razne turske skupine, koje bi nenadano napadale na{e vojnike
i ostali ‘ivalj. U takvim slu~ajevima vodila se ogor~ena borba na ‘ivot i smrt. Na{i preci nisu
htjeli ‘ivi pasti u zarobljeni{tvo, ve} bi radije odabrali smrt!
63
Na~in stanovanja
Kakvi su bili stambeni uvjeti u Stajnici oko 1750. godine?
Mo‘emo re}i: izuzetno lo{i. Ku}e su bile pletare ili brvnare pokrivene slamom ili rje|e
«{imlom». U ve}ini slu~ajeva nisu imale prozore i dimnjake. Svaka ku}a nosila je zadru‘ni
broj zbog vojne evidencije. Da bi se sprije~ila velika sje~a {uma za gradnju kraji{ke vlasti
naredile su stanovni{tvu da gradi zidane ku}e od kamena kojega je bilo u izobilju. Ve}ina
takvih nastambi ima samo jednu prostoriju u kojoj se hrani i spava, koja je ujedno i {tala i
ostava! U sredini je udubljeno ognji{te, a oko njega ne{to niskih sjedala. Uz zidove su le‘ajevi
(ako ih ima), te ne{to poku}stva i oru‘je. Prostorija je uvijek prepuna dima. Prema nekim
opisima ovih krajeva, ku}e siroma{nih obitelji sli~ne su “ prebivali{tima divljaka”. Dimnjake
su imale jedino javne zgrade i zgrade ~asnika na Koli{}u. Bila je razlika izme|u starosjedilaca
i doseljenika u imovnom stanju i na~inu ‘ivota. Pojedini starosjedioci imali su u sklopu dvori{ta
vi{e zgrada, {to govori o njihovom boljem imovnom stanju. Vrlo bogata bila je obitelj Vu~eti}.
Imali su velike posjede i mlinove. Movri}i su imali tako|er velike posjede kod Dvora i mlin,
kao i Serti}i na Koli{}u. Oni su zasigurno imali ure|ene sobe s pe}ima.
Veliki dio zemlje slabo se obra|ivao ili je bio zapu{ten, iz razloga {to je mu{ka radna
snaga bila ~esto na rati{tima. Najve}i su izdaci za prehranu stanovni{tva. Posebno je te{ko
stanje bilo u vremenu 1788. do 1791. jer je ovaj prostor bio popri{te velikih ratnih operacija
u sklopu Austrijsko-turskog rata koji je trajao do 1790. godine, kada je potpisan za Austriju
nepovoljan Svi{tovski mir. On je bio plod nepovoljnih unutra{njih i vanjskopoliti~kih okolnosti
u svezi s odjecima Francuske revolucije i najavama francuske osvaja~ke ekspanzije. Do{lo je
do posvema{nje zapu{tenosti zemlje, uni{tenja sto~nog fonda, plja~ke skladi{ta hrane, vrlo
veliki gubici stanovni{tva ali i priljeva bosanskih izbjeglica.
U vremenu 1805.-1813. stanovni{tvo je u stalnoj nov~anoj oskudici i nesta{ici ‘ita zbog
ratova s Francuzima. Rat je zna~ajno opteretio tamo{nje stanovni{tvo. U samoj zadruzi zbog
niskog ‘ivotnog standarda proizvodilo se uglavnom sve za ‘ivotne potrebe: hrana, odje}a,
obu}a, sredstva za rad i ostalo. Nije bilo nekih posebnih potreba za razvojem obrta osim
trgovine. Trgovi{ne povlastice dobilo je Brinje 1764. godine, na koje su vezane sve dru{tvene,
upravne i gospodarske aktivnosti ovoga podru~ja. Ove su povlastice ukinute ve} 1787. godine
(@. Holjevac)
Opet nove reforme
Posebno je va‘na kraji{ka reforma iz 1807. godine koja je pre‘ivjela i francusku vladavinu.
Tom je reformom napokon ure|ena kraji{ka uprava koja je obuhvatila pravosu|e, {kolstvo,
redarstvo, crkve, financije, privredu, promet - dakle sve dijelove dru{tva-dakako sve u
vojni~kom obliku i stezi. Stanovnici Vojne krajine podijeljeni su u dva razreda: vojnike i
osobe koje su obna{ale samo ograni~enu vojni~ku slu‘bu, te nove naseljenike - negrani~are
i gra|ane. Uveden je i novi porezni sustav koji je predvi|ao odre|en zemlji{ni, obrtni,
trgova~ki, mlinarski porez, porez na slu‘in~ad i porez na dohodak. Ovime je podru~je Vojne
krajine u prvoj polovici XIX. stolje}a jedini dio hrvatske zemlje, koji u‘iva suvremenu
organizaciju tada{nje zapadne Europe. Zbog toga po~inje cvjetati trgovina stokom, drvnim i
poljoprivrednim proizvodima.
U Stajnici se pove}avaju poljoprivredne povr{ine, zbog brojnog stanovni{tva vi{e za
osobnu prehranu a manje za prodaju. Regulira se potok Jaruga, gradi se “Nova cesta” od
64
Dvora prema starom zaseoku Mesi}i (danas Dumen~i}i) Na potoku Jaruga izgra|en je kameni
most. Prema kazivanju na{ih vreme{nih kaziva~a na kameno plo~i stajala je godina izgradnje
“1807.” Tako|er se sje}aju “Majori~inog mosta” koji je i{ao na Mesi}evo vrilo i dalje na
[tefani}e i Holjevce. Gradila ga je, navodno, svojim donacijama `ena nekog majora koja je
bila grofica. Vjerojatno se radi o nekoj `eni iz obitelji Mesi} (major Ivan) ili Dra`enovi}
(major Stjepan).
Ku}arenje
Na ovim podru~jima po~etkom 19. stolje}a bilo je razvijeno tzv. ku}arenje. Ku}arima
(Hausieren oder Kalagyer) su se nazivali trgovci koji su povremeno prodavali robu, stoku,
vo}e i poljske plodine idu}i od ku}e do ku}e. Ku}arenjem su se osobito bavili Kranjci
(stanovnici Kranjske), @idovi, ~ak i ljudi iz slova~kih ‘upanija i drugih ugarskih krajeva te
mnogi obrtnici i razni {pekulanti koji su ‘ivjeli izvan Vojne krajine. Patentom cara Josipa II.
od 4. lipnja 1787. godine ku}arenje je ograni~eno samo na sajmove. Me|utim, ovaj patent
nije vrijedio za podru~je Vojne krajine nego samo na austrijske nasljedne zemlje (Erblander).
Da bi za{titili tamo{nje trgovce vojni zapovjednici donijeli su zapovijedi kojima su
ograni~ili ovu djelatnost. Prema odredbama Dvorskog ratnog vije}a od 21. sije~nja i 2. svibnja
1801. godine, ku}ari su u Vojnoj krajini mogli prodavati na sajmovima samo one proizvode
koje su sami proizveli. Me|utim, ove propise nitko nije po{tovao pa su vojni zapovjednici
zahtijevali od Glavnog zapovjedni{tva potpunu obustavu ku}arenja s obrazlo‘enjem da se
narod mo‘e opskrbljivati s nu‘nom robom u ovla{tenim prodavaonicama. Ku}ari su optu‘eni
i za varanje kraji{kog puka. (Holjevac).
5.6. Francuska uprava
Kasno 18. stolje}e bilo je doba preokreta u mnogim dijelovima zapadne hemisfere,
preokreta koji se, izravno ili neizravno mogu pripisati previranju ideja poznatih pod pojmom
prosvjetiteljstva. Te ideje - odraz potreba i napetosti dru{tva zahva}enog promjenama temeljile su se na novim znanstvenim spoznajama 17. stolje}a koje su poticale novu vjeru u
razum i napredak. Francuska je revolucija bila odlu~na prekretnica u povijesti Europe. Njezina
sna‘na afirmacija osobnog dostojanstva, bez obzira na vjeru i podrijetlo, nadahnula je ljude
i udarila trajan pe~at idejama i institucijama po cijelom svijetu. Ona je razorila stari re‘im i
bila je veliki katalizator promjena u Europi, poglavito kod pojave liberalizma, samouprave i
nacionalizma, koji su postali sredi{njim temama europske povijesti u 19. st. Ona }e u kona~nici
dovesti i do pojave Napoleona...
Napoleonski ratovi vo|eni u Europi u prvih petnaest godina 19. st. imali su velikog
utjecaja na zbivanja u Hrvatskoj. Pojedine hrvatske pokrajine, napose one na zapadu, me|u
kojima i sada{nja Lika, bile su popri{tem brojnih ratnih operacija koje su doslovce opusto{ile
podru~je. Zavladala je totalna anarhija i devastacija prostora sve dok nije uspostavljena nova
vlast.
Napoleon je izazvao brojne ratove {irom Europe. Oni su uvukli 1792. u ratni vihor i li~ke
grani~are, koji odlaze na daleka boji{ta u Njema~koj i Nizozemskoj, te potom u Italiji 1796.
godine. Posebno se isti~u u bici kod Arcole. Nakon nekoliko te{kih austrijskih poraza dolazi
do sklapanja primirja. Po‘unskim mirom Napoleon je dobio i pravo kori{tenja vojne ceste
65
od Venecije do Dalmacije preko Hrvatskog primorja, Senja, Oto~ca i Gospi}a. Odredbama
Be~kog mira sklopljenog izme|u Austrije i Francuske 14. listopada 1809. godine, a nakon
Napoleonove pobjede nad austrijskom vojskom kod Wagrama na Dunavu 6. srpnja 1809.
godine, Austrija je morala Francuzima odstupiti jo{ i u‘u Hrvatsku izme|u desne obale Save
do Jasenovca, i lijeve obale Une. Od tih i nekih dijelova dana{nje Slovenije i Austrije ustrojena
je posebna upravna oblast zvana Ilirske provincije (les Provinces Illyriennes) sa sjedi{tem u
Ljubljani. Dio te provincije ~init }e i Vojna krajina, ~iji se status ne}e bitno mijenjati, jer }e je
Francuzi zadr‘ati kao vojno podru~je, a nazvat }e ga “La Croatie militaire” - Vojni~ka Hrvatska.
Zaslugama Napoleona godine 1797. nestaje Venecije s hrvatskih podru~ja, ~ime se stvaraju
pretpostavke o donekle “obnovljenoj Hrvatskoj”.
General Mate Rukavina kraji{kom vojskom zaposjeda Dalmaciju i podvrgava je vlasti
carske Austrije. Me|utim, nakon poraza carske vojske kod Austerlitza ona }e biti predana
Francuzima nakon sklopljenog mira u Po‘unu 1805. godine. Naknadnim ratovima i austrijskim
porazima na{le su se godine 1809. Lika i Krbava pod vla{}u Francuza…
Bitka kod Brloga
Ulazak francuske vojske na podru~je Hrvatske nije pro{ao bez sukoba i ratova. To je posebno
bilo izra‘eno na podru~ju Like. ^itavim putem povla~enja austrijske vojske vode se te{ke bitke.
Tijekom ljeta i jeseni 1809. godine vode se na ovim prostorima ogor~ene borbe izme|u Francuza
i Austrijanaca. Lika je trebala postati brana za prodor Napoleona prema sjeveru.
U o‘ujku iste godine, kada je zapo~eo pokret Marmontove vojske iz Dalmacije prema
Lici, Kraji{nici su odmah zaposjeli strate{ke polo‘aje na svim pravcima prema Dalmaciji.
Ve} 30. travnja izbio je sukob na Kamenom mostu kod mjesta Prevjesa na dalmatinskoj
granici. U tim borbama austrijske snage izgubile su zapovjednika generala Stoj~evi}a. Nakon
borbi u Lici, nadmo}nija francuska vojska potisnula je kraji{nike prema brinjskom podru~ju.
Kod Brloga dogodila se 25. svibnja 1809. jedna va‘na bitka izme|u austrijskog
Opservacijskog korpusa u povla~enju i snaga francuskog generala Marmonta. U austrijskom
Korpusu ratovali su pripadnici Li~ke regimente, te pri~uvne bojne Li~ke, Oto~ke, na{e Ogulinske
i Slunjske regimente, ali i jo{ neke manje postrojbe (Roksandi}). Zbog velikih ratnih operacija
u Italiji, gdje su anga‘irani vojnici mla|ih godi{ta, austrijske su se snage prete‘no sastojale od
staraca i dje~aka, golih i bosih, bez vojni~ke odore, kvalitetne obuke, slabog i zastarjelog
naoru‘anja. Zapovjednik kraji{kih snaga bio je pukovnik Matija Rebrovi}. Austrijski zapovjednici na brzinu organiziraju obranu kod Brloga, kako bi omogu}ili organizaciju druge crte
obrane na prijevoju Kapela. Pukovnik Rebrovi} glavninu svojih snaga postavio je na cesti Oto~ac@uta Lokva, u tjesnacu zapadno od sela Brlog, a pomo}ne na obli‘njem brdu [kamnica. Da bi
{to prije porazio protivnika, Marmont je glavnim snagama nastupao preko [kamnice i prinudio
puk. Rebrovi}a da prebaci jo{ jednu bojnu sa glavnog pravca na pomo}ni. U tim te{kim borbama
Austrijanci su uspjeli zadr‘ati Francuze i omogu}iti da se njihove snage izvuku preko Brinja i
Jezerana prema Kapeli, gdje je organizirana obrana koju Francuzi nisu uspjeli probiti.
Braniteljima nije stigla pravovremena pomo} iz Karlovca, jer se austrijski vojni sustav
o~ito raspao. Uspjehu Francuza u ovim operacijama pogodovali su i Turci koji su upadali u
nebranjeno podru~je, pri~iniv{i velike {tete, koje Fras procjenjuje na 2.742.603 fl. {to je u
ono vrijeme bila golema svota.
Zbog opasnosti od prodora Francuza ispra‘njena su vojna skladi{ta koja su se nalazila
kod dana{njeg Dvora u Stajnici, a zasigurno je bilo i drugih negativnih pojavnosti.
66
Brinjaci u francuskoj
vojsci
Glavni Napoleonov cilj
bio je da se preko “Ilirskih
provincija” stvori novi trgova~ki put na istok, koji }e biti
pod njegovim nadzorom.
Ovime je htio omogu}iti
izravnu dobavu robe iz Levanta i istodobno razbiti
austrijski monopol i onemogu}iti posljedice engleske
blokade. Taj put i{ao je pravcem Pariz-Ljubljana-Hrvatska Kostajnica-IstambulIzmir. Prema Kostajnici,
najbitnijoj prometnoj to~ki
toga vremena u Hrvatskoj,
slijevaju se svi cestovni pravci.
Zbog toga se grade nove
ceste, organizira promet i
Vojna Hrvatska (Izvor: Roksandi})
po{tanska slu`ba. Li~ko podru~je dobiti }e na prometnoj va`nosti, osobito Senjska luka i ceste koje gravitiraju prema
njoj. I brinjski se kraj u to vrijeme zna~ajno razvija. Francuzi su 1811. godine opet uspostavili
po{tansku slu`bu od Karlovca do Gospi}a preko Jezerana.
Iako je slu‘bena francuska vlast bila mnogo liberalnija od ve}ine tada{njih europskih
zemalja, u Lici je ostavila uglavnom stari sustav jer je on efikasno dr‘ao narod u pokornosti.
Narod je to prihvatio, te je nakon klicanja jednome kralju po~eo jednako “srda~no” klicati
njegovu doju~era{njem neprijatelju. Generalni vikar senjske biskupije do~ekao je Francuze
kod Sv. Kri‘a u Senjskoj Dragi i pateti~no je pred njima uskliknuo: “Etiam nos sumus Galli!”
(I mi smo Francuzi!). Okoristio se, naime, jednim mi{ljenjem prema kojemu su Senj osnovali
Senonski Gali. Za nekoliko godina prestat }e klicanje nepobjedivom Napoleonu i ljudi }e
morati ponovno otkrivati svoju staru ljubav-Austrijsku Monarhiju i njezino presvijetlo
veli~anstvo. Ipak su te promjene utjecale da na{i preci shvate kako nije najva‘nije slijepo
vjerovati i biti privr‘en samo jednoj vlasti i jednom na~inu vladanja (Bogovi}).
Vojni ustroj nije se bitno promijenio. Od postoje}ih kraji{kih pukovnija Francuzi su
ustrojili Regiments croates ili Regiments de chasseurs Illyrie (ukupno 16.518 vojnika), dakle
pukovske snage. Ogulinski puk nosio je broj 3. Zapovjednici pukova bili su Francuzi a njihovi
pomo}nici lokalni ~asnici. Dekretom iz 1810. Ilirija je podijeljena u dvije divizije: 1. divizija
u Ljubljani, koja se sastojala od ~etiri hrvatska puka, me|u kojima i Ogulinski, a 2. divizija u
Zadru, u ~ijem su sastavu bili Oto~ki i Li~ki puk, te postrojbe iz Dalmacije.
U Karlovcu je osnovana trupna {kola za lokalne mladi}e, uglavnom djecu ~asnika gdje
su uz ostalo, u~ili i strane jezike, prije svega francuski, talijanski i latinski. Nadareni mladi}i
odlazili su u ~asni~ke i do~asni~ke {kole u Francusku. Prema vojnim evidencijama iz 1811. u
tada{njim francuskim regimentama susre}emo dva ~asnika s prezimenom Bo‘i~kovi}, tri sa
67
prezimenom Serti} i ~etiri s prezimenom
Holjevac. Tako|er bilje‘imo iz popisa kraji{kih
|aka iz francuskog vojnog u~ili{ta u La Flecheu
i D. Dra‘enovi}a iz Jezeranske kumpanije,
odnosno iz Stajnice. (Roksandi}).
No, Napoleonova Ilirija je zapam}ena i po
stalnim odlascima hrvatskih grani~ara u brojne
ratove po Europi, prvenstveno u okolnim
zemljama. Tako su 1810. i nadalje hrvatske
postrojbe sastava ~etiri bataljuna sudjelovale u
osvajanju Cetingrada kod Slunja, ali i u pohodu
na Dubrovnik, Kotor, te Goricu i Palmanovu u
Italiji. U tim akcijama bilo je i pobune
Ogulinaca. U pohodu na Budvu u rujnu 1813.
ubili su svog kapetana francuske narodnosti, da
bi nakon toga krenuli u neobuzdanu plja~ku i
paljenje ku}a francuskih prista{a.
U no}i 28. na 29. listopada 1813. godine
oko 350 kraji{nika iz Ogulinske regimente, koji
su se nalazili u kotorskoj posadi, u prepadu su
razoru‘ali svoje suborce Talijane i napustili
grad. Francuzi su se pla{ili da }e se ujediniti s
Kraji{nici u francuskoj vojsci
Crnogorcima, zbog ~ega bi Kotor ubrzo pao.
Me|utim, kraji{nici, koji su najve}im dijelom bili Hrvati, bili su u vrlo lo{im, neprijateljskim
odnosima s Crnogorcima, tako da do pada nije do{lo. Gradske klju~eve predali su povjereniku
austrijske vlade, zaklju~uju}i da }e Francuzi uskoro do‘ivjeti krah, {to se na koncu i obistinilo.
Napoleonova propast
Godine 1812. ustrojeni su na podru~ju Vojne Hrvatske 1. i 3. hrvatski provizorni puk
(regimenta) (Rgiments provisioires croates) koji }e sudjelovati u pohodu na Rusiju u sastavu
Velike armije. Prikupljanje snaga za ovu neuspjelu i tragi~nu avanturu zapo~elo je u velja~i
iste godine, kada je Trst napustio 2. bataljun Ogulinske regimente, kojemu je do polovice
o‘ujka pridru‘en jo{ jedan bataljun Ogulinaca. Zapovjednik Betrand bio je ushi}en na{im
vojnicima “op}enito... vrlo lijepi ljudi”. Bio je zadovoljan obu~eno{}u vojnicima, ali su ~asnici
“bili neuki za zahtjevnije vojne operacije”. Da li su na{i vojnici tada znali {to im se sprema,
te{ko je zaklju~iti.
Tijekom 1813. ustrojena je Druga hrvatska provizorna regimenta od 2 bataljuna Ogulinske
i 1. bataljuna Slunjske regimente. Njezinim zapovjednikom trebao je postati pukovnik
Holjevac iz Brinja, ali se od toga odustalo. Zapovjedni{tvo je preuzeo Francuz de Gordom iz
Oto~ke regimente, kojega je ne{to kasnije zamijenio pukovnik Mamula.
Ista}i }e se u mnogim velikim Napoleonovim bitkama. Tako sudjeluju 23. svibnja 1813.
u poznatoj bitci kod Bautzena u Saksoniji (Njema~ka) gdje su pretrpjeli osjetne gubitke u
ljudstvu. Iste godine ratuju u povijesnoj Bitci naroda kod Leipziga u kojoj je francuska vojska
pora‘ena od zdru‘enih Prusa, Austrijanaca, [ve|ana, Engleza i Rusa, te Wurzena kod Leipziga
(21. svibnja). U ovoj posljednjoj bici poginuo je potporu~nik Marko Serti}. U prvoj satniji
68
Povla~enje Napoleonove vojske iz Rusije
spominje se poru~nik Ivan Serti}. Prije toga sudjeluju u bici kod Lützena (2. svibnja), i u
sukobu s pruskim ustanicima kod Radenburga (Dresden-13. svibnja). Postoje vrlo oskudni
podaci o sudbini kraji{nika u ovom pohodu. O tome ne{to vi{e u dijelu knjige «Ratovi {irom
Europe».
Nakon katastrofe u Rusiji 1. puk je kapitulirao u Magdeburgu 1814. godine, a 3. puk se
predao u o‘ujku iste godine kod mjesta Kistrina u Poljskoj. U ovoj tragediji zasigurno je bilo
izuzetno puno ‘rtava iz Stajnice. Li~ka regimenta, koja je i{la prema Moskvi, do‘ivjela je
ogromne gubitke, koji su se mjerili u stotinama poginulih (R. Horvat)
Tijekom jeseni 1811. vidjela se na nebu velika zvijezda repatica (Halleyev komet op.a.).
Na{i preci odmah su shvatili da je to nagovije{taj stra{nog stradanja ili rata. I zaista, Napoleon je Bonaparte godine 1812. poveo veliku vojsku na Rusiju.
5.7. Opet pod Austriju
Nakon kraha francuske vojske u Rusiji Austrija pokre}e 1813. godine velike vojne
operacije na podru~ju Ilirije. Tu su se zatekle slabe snage Narodne garde, ‘andarmerije te
manje francuske snage sastavljene od demobiliziranih vojnika. Austrijski general Nugent
pre{ao je u kolovozu Savu nakon ~ega su mu pri{li bataljuni sa podru~ja Banovine, Korduna
i Ogulina. Tako se Li~ani vrati{e austrijskom caru Franji I. Prestale su postojati Ilirske
provincije, a kraji{ke pukovnije biv{e vojne Hrvatske reinkorporirane su 1814. u habsbur{ki
vojno-kraji{ki sustav.
Treba napomenuti da su Napoleonovi ratovi doveli ~itavu Europu u vrlo te{ko gospodarsko
stanje. Poreme}eni su svi vitalni gospodarski tokovi, zbog ~ega su nastupile nesta{ice i poreme}aji
u razmjeni roba. Zbog vrlo te{kog stanja 1. lipnja 1815. donesena je carska zapovijed da “soldate
u slu`bi stoje}e moraju njihove ku}e hraniti”. To je kod na{ih ljudi izazvalo revolt, me|utim
carska je rije~ bila ja~a i moralo se postupiti prema njoj. (A. Tomljenovi}, str 63.) I crkveni
dokumenti govore o vrlo te{kom stanju u Lici nakon povrata pod austrijsku vlast. Prema izvje{}u
biskupa Ivana Krstitelja Je`i}a 1814. i 1826. zbog Napoleonovih ratova ovo je podru~je do krajnosti
osiroma{eno i te{ko postradalo. (Bogovi}, Izvje{}a…)
69
Poslije poraza Napoleona uslijedit }e razmjerno
dulje mirnodopsko razdoblje
koje }e uvelike olak{ati Stajni~anima teret vojne slu‘be.
Prestanak ratova utjecat }e na
o‘ivljavanje trgovine, kao i na
eksploataciju {uma. Sve se
vi{e trguje i sa stokom, poljoprivrednim i drugim prehrambenim proizvodima. Takvo stanje tra‘i modernizaciju
prometnica. Bojnik Josip
Ogulinska regimenta u Zadru 1813. godine.
Kajetan Kne‘i} po~inje 1833.
rekonstruirati cestu od Karlovca do Senja, koju zavr{ava 1843. godine. Veliki broj Stajni~ana
radi na njezinoj gradnji (Vidi: Izgradnja prometnica).
Izvje{}a Franza Julija Frasa iz 1835. godine
Iscrpno i pouzdano izvje{}e o Karlova~kom generalatu na~inio je 1835. godine Franz
Julije Fras. Po{to se radi o jednom izuzetnom djelu koje analizira stanje Stajnice i okoline iz
prve polovice 19. stolje}a, ovdje donosimo detaljne izvode iz njegove knjige. Stajnica se tada
nalazi u sastavu Ogulinske pukovnije i Jezeranske kumpanije. Svaka kumpanija imala je svoj
broj i zonu odgovornosti. Kakvo je brojno stanje i sastav stanovni{tva, povr{ina poljoprivrednog
zemlji{ta i broj crkava bio u to vrijeme na {irem podru~ju:
Brinjska kumpanija (koja
je nosila broj 2)
...u ovom okrugu ima 10
mjesta s 549 ku}a i 6.091 stanovnikom, od ~ega katoli~ke
vjere 3.783, a grkonesjedinjene
(pravoslavnih op.a.) 2.308.
Postoje 2 ‘upne crkve katoli~ke
i jedna parohijska grkonesjedinjena…
Jezeranska kumpanija (koja je nosila broj 3)
Ovaj vojni okrug brojio 9
mjesta sa 448 ku}a i 5.369
stanovnika, me|u kojima samo
18 grkonesjedinjenih. Tu su 3
katoli~ke crkve (u to vrijeme
jo{ nije izgra|ena crkva u Lipicama, op.a.). Od zemlji{nog
posjeda ova kumpanija ima
pribli‘no 3.450 jutara oranica,
Podru~je Jezeranske satnije (HDA, Zbirka karata)
70
2.383 .jutra livada, 343 jutra vo}njaka i povrtnjaka, 1.998 jutara pa{njaka i 8.807 jutara {uma.
Na podru~ju kumpanije nalazila su se sljede}a sela:
1. Jezerane su bile u to vrijeme lijepo katoli~ko ‘upno selo s crkvom koja je novosagra|ena
1824. i s po{tanskim uredom, sa 108 ku}a i 1.213 stanovnika, me|u kojima su 4 grkonesjedinjena.
Ovdje je 1832. sagra|ena erarska {kola. Ovdje su nadalje dvije podzemne {pilje. Jedna blizu
kapetanskoga kvartira, a druga na podno‘ju brda Kapela.
2. Stajnica, katoli~ko ‘upno selo u blizini Jezerana, sa ‘itnim magazinom, 116 ku}a i 1.440
stanovnika, od kojih su 12 grkonesjedinjenih. Ovdje je tako|er postaja natporu~nika i
potporu~nika.
3. Razva1a, malo selo ispod Kapele, na cesti, sa 7 ku}a i 77 katoli~kih stanovnika.
4. Lipice, selo sa 43 ku}e i 514 katoli~kih stanovnika.
5. Ma1i Kut, selo sa 35 ku}a i 448 katoli~kih stanovnika.
6. Ve1iki Kut, selo sa 19 ku}a i 279 katoli~kih stanovnika.
7. Je1vica, na Jozefinskoj cesti, selo s 38 ku}a i 440 katoli~kih stanovnika.
8. Kri{po1je, tako|er na Jozefinskoj cesti, katoli~ko ‘upno selo s 29 ku}a i 354 stanovnika,
me|u kojima su 2 grkonesjedinjena. Tu je i ~asni~ki kvartir.
9. Kamenica, selo sa 48 ku}a i 604 stanovnika katoli~ke vjere.”
Drugi vrijedan dokument
o povijesti Stajnice nalazi se u
“Prilozima za Miestopisni
rie~nik kraljevinah Dalmacije,
Hervatske i Slavonije” - anketni list iz 1850. godine, kojega
je uredio Vinko Sabljar “verhovni nadzornik c.k. financijske
stra`e, Zagreb 1866, izuzetno
bitan za pregled stanja u Stajnici sredinom 19. stolje}a. Tim
listinama prikupljeni su brojni
podaci o svim katoli~kim i
pravoslavnim `upama u Hrvatskoj. Autor stajni~kog lista bio
je `upnik je Marko Ger{ag, koji
je izuzetno dobro poznavao
prilike na terenu.
Upitnik je vrlo opse‘an i
donosi dosta vrijednih podataka o Stajnici iz toga vremena. U njemu stoji da “Stajnica spada u Ogulinsku regimentu. Uz ‘upnu crkvu nalazi se
i zgrada plovanije (‘upni dvor) i
pu~ka {kola. Do najzadnje ku}e
u mjestu je sat hoda. Od glavnog
mjesta regimente (Ogulina)
udaljena je 7 sati hoda..
Izvje{}e `upnika Gerga{a iz 1837. o stanovni{tvu (BAS, 1837.)
71
Pod pitanjem koliko ima crkava, odgovor je samo katoli~kih i to 4 i jedna u Lipicama,
mjestu koje ima 559 katolika i radi se na tome da to mjesto postane ‘upa.
U Stajnici se nalazi 131 ku}a.
Polja i doline:
Stainica se nalazi na Stajni~kom polju- uzdu‘ gornjeg “boka” nalaze se dva reda ku}a i
‘upna crkva sv. Nikole B. i kapele SS Apostola Petra i Pavla, i Majke Bo‘je od 7 ‘alostih, a na
doljnjem je dio gdje se nalazi i kapelica sv. Marije Mandalene. Radi toga naziva se uobi~ajeno
Gornja i Donja Stajnica.
Interesantno je da se ovdje ne navodi kapela u Tominac Dragi, ve} samo ona u ^arapovom
Selu- Majke bo‘je od sedam ‘alostih. Da li je to promaklo autoru upitnika ili je u to vrijeme
fizi~ki nije bilo? Naime u katastarskom zemljovidu iz 1775. ona postoji. Da li je naknadno
poru{ena te{ko je re}i.
Brda, {pilje i pe}ine:
Gornju Stajnicu natkriljuju: Trama, Biljevinica, Javorovka, Leskovka, Merkovina, Vla{ka
Kapela, O{tri vrh, Velika Biljevina, @ila, Ravna draga, Velika Kapela, Stojanka, @iva voda, Kr~
i Runjavica.
Donju Stajnicu natkriljuju: Jurasov vr{ak ([a{ina mala), Jelavje, Kalun, Kopanje, Kosa. U
podno‘ju gornje strane nalazi se Careva, a donje Vujakova pe}ina. Prva, ako tri dana (od bure)
pada ki{a, napuni se i u~ini veliku {tetu usjevima i poljima po kojima se razlije, a druga s
trodnevnom ju‘nom ki{om bukne i izliva se u Vujakovo vrelo, ~ije ime i nosi.
Ovdje se vide stari nazivi za pojedine prostorne cjeline i objekte.
Narod:
U Stajnici ima 840 mu{kih stanovnika i 798 ‘enskih stanovnika. Ukupno 1638; svi su katolici
i govore ~akavskim narje~jem.
[kola:
Stajni~ka i lipi~ka pu~ka {kola radi siroma{nog stanja tamo{njih ‘itelja od godine 1848. ne
radi i propada.
Rukotvorine i zanati:
Nema nikakvih rukotvorina; ‘enski spol “zabavlja” se tkanjem, {ivanjem, predenjem i
pletenjem, ali samo za sebe. U selu je jedan kova~, jedan bravar, jedan kosar (i to samouk), ~etiri
drvodjelca, jedan stolar, a lon~ara, opan~ara i drugih zanatlija nema u Stajnici.
Najstarije i najznamenitije knjige u crkvama i knji‘nicama ove ‘upe:
Najstarija i najznamenitija knjiga izme|u jedinih “matica”, koje se u ovoj `upi nalaze je
Liber primus Baptizatorum et Defunctorum filialis Ecclesiae sancti Nicolai Loci Stajnica, Parochiae Briniensis- Incipit A die Jannuarii Anni 1748.- Sub Reverendissimus Domini Marco
de Gerlizie SS. Theologiae Doctore nec non Hochipresbytero, et Parocho Briniensi. Existente
ejusdem loci Capellano Mathias Drasenovich. U Crkvi osim Misala Rimskog (?) Sclaveta i
Rituala Rimskog nema drugih knjiga.
Rijeke, potoci, izvori, utoci, jezera:
Rijeke nema. Posred ravnog Stajni~kog i Jezeranskog polja iz raznih vrela, a najvi{e iz dvaju
vrela Vujakova i Majori~ina izvire i u ponore Jezeranske uti~e potok i jedno jezerce kod poila.
Proizvodi poljski i gorski, stoka, zvijeri, ptice, drve}e i rude:
Poljska p{enica, zimska i jara, kukuruz, je~am jari,....,...., zob, heljda i proja. Od so~iva
grah, gra{ak i ne{to le}e i boba. Uglavnom se sade te kulture, ali ve}inom s lo{im u~inkom.
Gorski ‘ir hrastov i bukov, no i ovaj rijetko kada rodi i guba. Osim rogate marve i “vunja~i” i
koza drugo se ovdje ne goji. Od zvijeri ima zec, lisica,......, kuna, vuk i u kapeli...... i medvjed.
72
Ptice:
Vrapci, lastavice, pastirice, gardelace, antonace, ver‘ulinace, zimovke, sjenice, slavuji,
~e{ljugari, kosovi, ‘uteljice, djetli}i, ‘une, prepelice, kljunbabe, jarebice, grii~ice, {ojke. jastrebi,
sove, golubi, {kvorci, vrane, gavrani.
Drve}e:
Bukva, jela, smreka, javor, hrast, grab, jasen.
Rude: nema.
Razvaline (ruine), crkve i gradine, te ostali spomenici starih vremena, koji se kod ovog ili u
ovome mjestu nalaze: Crkava, gradina i razvalina niti se kod mjesta, niti u mjestu nalazi.
Dru{tvena revolucija u Hrvatskoj god. 1848. godine
Sve su revolucije bu~an zavr{etak dugotrajnog razvitka borbe suprotstavljenih povijesnih
snaga. Zbog toga obi~no ljudi precjenjuju udarnu snagu revolucije. Uvijek je u revolucijama
razmjerno mala sila oborila velikog protivnika, jer se obara ono {to je obamrlo, kao {to malo
ja~i jesenski vjetar ru{i trulo suho li{}e. Revolucije uklanjaju umrlo ~ine}i mjesto novome,
koje }e opet jednom imati svoj svr{etak. Revolucija iz 1848. je drugi juri{ gra|anske klase na
aristokratski feudalni sustav i ujedno je op}eeuropska revolucija. Dolazi do kona~nog
ujedinjenja Italije i Njema~ke, u ve} u ujedinjenoj Francuskoj i Rusiji ide se za promjenom
politi~kog sustava i socijalnih ciljeva.
Obuhvativ{i cijelu Europu u vrlo kratkom roku revolucija je najdulje plamtjela u AustroUgarskoj, izazvav{i i najdalekose‘nije povijesne posljedice. Ta je pojava sasvim prirodna jer
je u ovoj carevini okupljeno desetak naroda koji se prvotno okupio u dr‘avnu zajednicu u
cilju zajedni~ke sigurnosti od turske opasnosti sa istoka. U ovo revolucionarno vrijeme ta je
opasnost nestala, {to je kod udru‘enih naroda postavilo nove ciljeve ali i razlike oko
zajedni~kih interesa. Suprotnosti probitaka razli~itih narodnih skupina u Habsbur{kom
Carstvu, poja~ane dru{tvenim probicima, daju ognju revolucije obilje goriva. Na povr{inu
izbijaju brojne dru{tvene krize koje kompliciraju rje{avanje brojnih problema. Zao{travaju
se kao nikad dotad hrvatsko-ma|arski odnosi, osobito oko uporabe jezika, gospodarskoj
prevlasti i ostalim brojnim pitanjima.
I u Vojnoj krajini situacija nije blistava. Brojni vojnici ratuju po Lombardiji i Veneciji,
bore}i se i ginu}i protiv tamo{njih revolucionara. Gospodarstvo sve vi{e propada, {to dovodi
do osiroma{enja stanovni{tva. Vojni ~inovnici oholo se pona{aju prema lokalnom stanovni{tvu.
Do prijelomnih politi~kih doga|aja u Hrvatskoj do}i }e imenovanjem Josipa Jela~i}a za
bana Hrvatske godine 1848. Ban Jela~i} tada je promaknut u ~in podmar{ala, te vojnog
zapovjednika cijele Hrvatske, kako onog civilnog (banskog) dijela tako i vojnog (kraji{kog).
Ban Jela~i} ukida u civilnom dijelu Hrvatske kmetstvo, {to }e utjecati na smirivanje brojnih
agrarnih nemira. Treba napomenuti da je Jela~i} prije banskog ustoli~enja, slu‘bovao nekoliko
godina kao ~asnik na{e Ogulinske pukovnije, gdje se posebno istakao u borbi s Turcima kod
Iza~i}a (Cazin) 1835. godine. Tijekom burne 1848. ratuje s Hrvatskom vojskom u Ma|arskoj
i Austriji u gu{enju revolucije, o ~emu ne{to vi{e u ~lanku «Ratni pohodi {irom Europe».
U cilju smirivanja stanja uvodi se poznati Bachov apsolutizam. I u Hrvatskoj se javljaju
ideje o ujedinjenju i uspostavi jedinstvenog Hrvatskog sabora u Zagrebu. Vladaju}em re‘imu
to nije odgovaralo zbog bojazni da bi se ujedinjeni Hrvati mogli udru‘iti s ina~e mo}nim
Ma|arima protiv Austrije. Austrijski je cilj da hrvatske zemlje ostanu i dalje razjedinjene, sa
tri zasebna zemaljska sabora u Zagrebu, Zadru i Pore~u. To je ujedno i vrijeme pojave
73
modernih politi~kih stranaka u Banskoj Hrvatskoj: narodnja~ke Narodno-liberalne stranke
prista{a J. J. Strossmayera, F. Ra~kog, M. Mrazovi}a, M. Mesi}a i dr. , unionisti~ke Narodnoustavne stranke prista{a L. Raucha, M. Bogovi}a i dr i Stranke prava prista{a E. Kvaternika,
A. Star~evi}a i dr.
Vanjskopoliti~ke okolnosti i unutarnjopoliti~ke prilike bile su u vremenu 1864. pa do
1866. godine za Austrijsku Carevinu sve nepovoljnije. Poslije niza ratova s Danskom, Italijom
i Pruskom prisililo ju je na predaju cijelog mleta~kog podru~ja Italiji i povla~enje iz Njema~kog
saveza. Na njezinoj unutarnjoj politi~koj sceni sve su ja~i i aktivniji nacionalni pokreti koj su
zahtijevali ostvarenje svojih prava i federalizaciju. Najzad, dva najja~a naroda u Carevini,
austrijski Nijemci i Ma|ari 17. velja~e 1867. dogovorili su se o preustroju Carevine i podjeli
vlasti kako je to samo njima odgovaralo. Tim je dogovorom Carevina podijeljena na dva
dijela: austrijski i ugarski, i otada se zove Austro-Ugarska. Hrvatske zemlje }e u toj dualisti~koj
monarhiji biti jo{ vi{e me|usobno razjedinjene: Banska Hrvatska pripala je ugarskom
(translajtanijskom), a Dalmacija i Istra austrijskom (cislajtanijskom) dijelu Monarhije.
Ta }e nagodba pogoditi i ogor~iti Hrvate. Biskup Strossmayer najbolje je oslikao taj
postupak u poznatoj izrijeci: o nama, ali bez nas. U Hrvatskoj nastupaju dani velike nestabilnosti. Iako je 1868. sklopljena Hrvatsko-ugarska nagodba, kojom je fakti~ki obnovljena
hrvatsko-ugarska dr‘avna zajednica tako kako je to odgovaralo Ma|arima. Nezadovoljstvo
ve}ine banovinskih Hrvata s nametnutom Hrvatsko-ugarskom nagodbom trajalo je
desetlje}ima, {to je nagodbu u nekoliko navrata podvrglo reviziji, ali bez zna~ajnijih promjena.
Najve}i dio stanovni{tva su seljaci koje je prodor kapitalizma jo{ vi{e osiroma{io.
Propadaju ku}ne zadruge a seljak koji dospijeva u ruke lihvara, odlu~uje se na najsudbonosniji
korak: prodaje zemlju, u potrazi za poslom bje‘i u grad, ali i u prekomorske zemlje. Tako
bilje‘imo i na podru~ju Stajnice sudske presude kojima imovina pojedinih zadruga potpada
pod lihvare, poput zadruge kbr. 5. Tomice Serti}a i 66/108. Pave Perkovi}a. Ova je imovina
godine 1875. zbog dugova postala vlasni{tvo trgovca \ure Lagnjevi}a iz Karlovca. (HDA,
Vojni katastar Stajnice)
Godine 1836. i 1855. na{im krajevima harala je azijatska kolera od koje je umro veliki
broj stanovnika. Na‘alost ne raspola‘emo s to~nim podacima o Stajnici, ali mo‘emo cijeniti
da su gubici bili veliki. (Monografija «Ogulin», 2001.).
5.8. Razvoja~enje Vojne krajine
“Mru kraljevstva, mru gradovi, i njih plemstvo trava krije” - pjeva hrvatski pjesnik Ivan
Gunduli}.
Nestade i Krajine te “krvave haljine”, ali osta uspomena na nju i u knjizi i narodnoj predaji
i pjesmi. Na Krajini odigrali su se pro{lih stolje}a nebrojeni ratni prizori, natopila se svaka gruda
njezine zemlje krvlju na{ih praotaca. - Na Krajini je stra`u stra`ario hrvatski Kraji{nik i pod
pu{kom i pod ma~em britkim. Po njezinim milovidnim stranama ~esto je bljeskala posjeklica
ljuta, praskala diljka, grmio top, jer je trebalo braniti doma}e ognji{te, za{tititi ostale narode
srednje Europe od Tur~ina. Na Krajini je stala kolijevka tolikih junaka i vojvoda, koji su se
proslavili svojim juna~kim djelima, okitili su glavu lovor-vijencem. Krajina dade Austriji vi{e
~asnika, nego ih nasmogo{e sve ostale njezine pokrajine.
Kraji{nik se borio na svojoj ro|enoj grudi protiv Osmanlija, ali se proslavio i na boji{tima
raznih europskih dr‘ava. Krv kraji{kih Hrvata natapala je plodne nizine rijeke Po u Italiji, kvasila
74
pola njema~kog carstva; ona je rujila snje‘ne maj~ice Rusije ~ak do gizdave Moskve, prolijevala
se po raznim boji{tima austrijskih pokrajina. Silni car Napoleon Bonaparte rekao je za hrvatske
Kraji{nike ovu zna~ajnu:
“Les Croates sont les premiers soldats du monde”
(Hrvati su prvi vojnici na svijetu)
(Autor: Ivan Dev~i}, Juna~tva hrvatskih grani~ara, Zagreb 1910.)
Sredinom 19. st. dolazi do sve ve}ih kriza vojnog kraji{kog sustava kao i te‘nje da se
Krajina kona~no ukine i pove‘e s mati~nom civilnom Hrvatskom. Godine 1850. donesen je
novi ustav Vojne krajine u kojem je jedna od najva‘nijih odredbi ukidanje lenskih odnosa
~ime }e kraji{nici postati pravi vlasnici svoje zemlje.
O sudbini Vojne krajine u Hrvatskom saboru govorio je 1861. i prava{ Ante Star~evi}
koji se zalagao za potpuno njezino ukidanje rekav{i:”Narodu i prestolju mo‘e se samo onda
uspe{no pomo}i ako se sustav vojni~ke krajine odmah, posve i na veke ukine, te ako se i na ovu
zemlju na{ podpuni ustav udilj protegne”. Zatim je pro~itao prijedlog Odbora o ukinu}u i
ure|enju Vojne krajine, ~iji je bio glasnogovornik, da se Krajina trenuta~no ukine te da se od
Li~ke i Oto~ke pukovnije ustroji krbavska ‘upanija kojoj bi se pridru‘ile Brinjska, Jezeranska
i Krmpotska satnija.
Dana 3. lipnja 1871. iza{la je na~elna carska odredba o razvoja~enju Vojne krajine, kao
posljedica preustroja cijelog vojnog sustava u dr‘avi, na temelju op}e vojne du‘nosti. To je
jedan od najva‘nijih povijesnih doga|aja: postignut je cilj dvjestogodi{nje borbe Hrvata za
svojim cjelovitim ujedinjenjem, izravno zapo~ete Zrinsko-frankopanskim pokretom za
okupljanjem hrvatskih zemalja u dr‘avnopoliti~ku cjelinu. Me|utim, borba za ujedinjenje
biti }e vrlo te{ka, dugotrajna i slo‘ena. Sjedinjenje hrvatskog naroda i njegovu duhovnu i
politi~ku integraciju nastaviti }e se preko ideja Star~evi}a, Kvaternika, bra}e Radi}a do
dana{njih dana. U povijesnom Domovinskom ratu, dakle pola milenija poslije Krbavske i 4.
stolje}a poslije Sisa~ke bitke uspjeli smo ujediniti hrvatsku trojednicu, prevladati u biolo{kom
bi}u “Crvenu” i “Bijelu” Hrvatsku, zatomiti povijesne regionalizme i kolonijalizme koji su
nas stolje}ima pritiskali.
Razvoja~enje je zapo~elo tek 1872. god. a zavr{ilo 1881. kada su razvoja~ena podru~ja
Ogulinske, Oto~ke i Li~ke pukovnije. Budu}i da je po Hrvatsko-ugarskoj nagodbi sva
gospodarska politika pripala ugarskoj vladi, razvoja~enje Krajine donijela je Ugarskoj golem
dobitak. Samo krajinske {ume obuhva}ale su 1.245.467 jutara, ~ija je tada{nja cijena bila
257.042.875 forinti. Velika je vrijednost zgrada, te zajedni~kog kraji{kog imutka. [to je to
zna~ilo, postaje jasnije kada se iska‘u porezni prihodi Hrvatske i Slavonije koji su iznosili
7.436.046 forinti, a susjedne kne‘evine Srbije svega 3 milijuna forinti. Protiv pripajanja Krajine
Banskoj Hrvatskoj bili su Srbi, tra‘e}i da se ovo podru~je zasebno izdvoji. Me|utim, to nije
pro{lo, ali }e u narednim vremenima uvijek biti aktualizirano.
Godine 1871. na{i preci sudjeluju u gu{enju Rakovi~ke bune (Vidi: Kraji{ke bune). Nakon
ukidanja Vojne krajine u Oto~cu se 1873. godine ustrojava 79. ugarska (hrvatska) oto~ka
regimenta (Oto~aner Infanterieregiment Graf Jella~i}, nr. 79.) (M. shematismus 1913.) u ~iju
}e nadle‘nost potpasti i brinjsko podru~je. Ova }e regimenta godine 1878. sudjelovati u
okupaciji Bosne i Hercegovine i to napadom na biha}ko podru~je (@egar i okolica). Imali su
velike gubitke od muslimanskih pobunjenika (ustanika). Ove je borbe vodio austrijski general Zach (Mandi}).
75
U vrlo te{kim politi~kim i gospodarskim uvjetima stvorenim nepovoljnom Hrvatskougarskom nagodbom stvaraju se temelji za razvoj moderne Hrvatske. Novim gospodarskim
poletom o‘ivljava se gospodarski procvat luka Hrvatskog primorja. Tada jo{ nema li~ke
‘eljeznica tako da je sva drvna trgovina jo{ uvijek upu}ena na senjsku luku. Za Stajni~ane to
zna~i da ima dovoljno posla na brojnim {umskim radili{tima i prijevozu drvne mase u Senj.
Strani kapital po~inje sna‘nije ulaziti u eksploataciju {uma i drvnu industriju.
Ipak na{i mu{karci odlaze na rad i izvan zemlje. Tako je poznat slu~aj gradnje dvaju
tunela kod grada Wiesbadena u Njema~koj kojega grade Brinjaci. Duga~ki su preko sedam
kilometara, a slu‘e za vodoprivredne namjene.
Propast selja~kog zadrugarstva
Ipak je najdalekose‘nija posljedica toga vremena dono{enje Zakona o selja~kim
zadrugama. Prema liberalisti~kim shva}anjima toga vremena hrvatska selja~ka zadruga ~inila
se tada{njem nara{taju ostatkom pro{losti, koji je izgubio svoju ‘ivotnu snagu, pa mu treba
pomo}i da {to prije nestane. Godine 1870. izlazi prvi zakon o ure|enju zadruga, potpuno
proniknut idejama liberalne agrarne politike. Diobu po tom zakonu mo‘e, u naravi ili novcu,
zahtijevati ne samo predstavnik loze, nego i djevojka koja se iz zadruge udala i ako joj roditelji
vi{e nisu ‘ivi; tako isto za svoje namirenje i svaki vjerovnik pojedinog zadrugara mo‘e zahtijevati
izlu~enje i prodaju njegova idealnog dijela. Tim je zakonom nastao mete‘ u selja{tvu, tako da
je ve} god. 1872. iza{ao novi zakon kojim su bile obustavljene sve zadru‘ne diobe, a da bi ve}
1874. donesen opet novi zakon, koji smatra da se zadruga mo‘e dijeliti ve} na zahtjev jednog
~lana koji mo‘e zahtijevati diobu, a ujedno su nestale sve granice ispod kojih se zemlji{te pri
diobi zadruge nebi smjelo cijepati. Naime ranije donesen Zakon o razvoja~enju Vojne krajine
predvi|ao da se zadru‘no seli{te ne smije otu|ivati i dijeliti manje od 6 jutara. Time se nastojalo
donekle za{tititi zadrugu u ovim brdskim podru~jima kao posebnu agrarnopravnu ustanovu,
no to je zbog ovog drugog zakona ve} bilo prekasno. Rasulo je uslijedilo punom mjerom.
Zaboravilo se da sve ovakve reformske ideje moraju imati za svoj uspjeh povoljnu klimu. Svojim
razvitkom i odgojem selja~ki svijet nije dozrio za liberalisti~ko shva}anje potpune gospodarske
slobode. Osobni nagoni bili su odlu~niji od razuma.
Ova je zakonska mjera na stajni~kom podru~ju imala izuzetno bolne i tragi~ne posljedice.
Nestalo je povijesnog autoriteta u vo|enju zadruge, {to je dovelo u ve}ini slu~ajeva do potpune
anarhije u raspolaganju sa zadru‘nom imovinom. Maleni i usitnjeni posjedi nisu mogli izdr‘ati
jo{ ve}u diobu. Ve}ina dotada{njih zadrugara postali su puki siromasi i prosjaci. Na usitnjenoj
zemlji ostalo je previ{e ‘itelja. Jedini izlaz iz bijede i krajnje propasti bilo je seljenje u druge,
zemljom bogatije krajeve, odla‘enje u grad za najamnog radnika ili u Ameriku za nadni~ara.
(detaljnije pogledati: “Stanovni{tvo i migracije)
Sjedinjenje s Banskom Hrvatskom
Nakon ukidanja Krajine biv{a se vojna podru~ja kona~no sjedinjuju s Banskom
Hrvatskom. Uslijedit }e promjene u teritorijalnom i upravnom ustroji. Podru~je dviju biv{ih
kraji{kih pukovnija-Ogulinske i Slunjske spojeno je u novu upravnu oblast nazvanu Ogulinskoslunjsko okru‘je, s gradom Ogulinom kao sredi{tem.
Godine 1886. reorganiziran je u Hrvatskoj ‘upanijski sustav. Novoustrojena je Li~kokrbavska ‘upanija. Ovime su kraji{ka podru~ja u{la u pravni sustav Trojedne kraljevine
76
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, ~ime je hrvatski ban preuzeo svu vlast. Brinje i Jezerane kao
sjedi{ta kraji{kih satnija postaju op}ine u sastavu Senjskog kotara. U cilju pobolj{anja
upravnog sustava iz godine 1892. godine odvaja se brinjsko podru~je od Senja, ~ime se
ustrojava samostalni Brinjski kotar.
Iz tog vremena bilje‘imo uspje{nog stajni~kog trgovca Josipa Mesi}a-Josi}a, koji je imao
trgovinu na Koli{}u na mjestu sada{njih Svitinovih ku}a. Kaziva~i se sje}aju predaje da je dio
iz loze popa Marka Mesi}a i da je bio vrlo bogat i {kolovan. Umro je vrlo mlad i njegova se
bista nalazi u centralnom dijelu stajni~kog groblja. Naslijedila ga je supruga koja nije bila
dorasla tom poslu, pa je imanje ubrzo propalo (N. Mesi}).
Godine 1907. bilje‘imo jednu izuzetno domoljubnu aktivnost koju su organizirali hrvatski
intelektualci iz Dru‘be bra}e hrvatskog zmaja. Naime, u svijesti hrvatskog naroda bolno je
odjeknulo pogubljenje knezova Petra Zrinskog i Krste Frankopana. ^ekala se povoljna prilika
da se kosti tih velikana hrvatske povijesti prenesu u Domovinu i dostojno sahrane. Nakon
dugogodi{njeg traganja posmrtni su ostaci kona~no prona|eni i ekshumirani. Na njihov lijes
stavljena je zemlja sa svih frankopanskih posjeda, me|u kojima i iz Brinja. Kosti }e tek 28.
travnja 1919. godine biti prenesene u Domovinu.
Politi~ko stanje krajem 19. stolje}a
Nestankom Turskog Carstva na ovim prostorima mijenja se politi~ki zemljovid Europe.
Nastaju nove dr‘ave: Rumunjska, Srbija, Crna Gora i Bugarska. Dakle, dolazi do novih
pobjeda nacionalnih ideja u europskoj politici, koje i u Hrvatskoj bude velike nade.
Ma‘urani}eva vlada daje poseban prioritet razvoju {kolstva. Zagreb dobiva sveu~ili{te s
tri fakulteta, ~iji je prvi rektor dr Matija Mesi}, Bro|anin, brinjskih korijena (vidi: Povijest
crkve). Treba napomenuti da oko 1860-ih opet o‘ivljavaju ideje ilirizma, sada pod drugim
imenom - ju‘noslovjenskim ili jugoslavenskim. Glavni predlaga~i jugoslovjenstva su biskup
Strossmayer i kanonik Ra~ki, vode}i povjesni~ar i prvi predsjednik Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti. Njihova su nastojanja prvenstveno bila kulturna, iz razloga {to su bili
svjesni da Hrvati nemaju dovoljno potrebnih sredstava za
otpor austro-ugarskim denacionalizatorskim nastojanjima,
te da se zbog toga moraju osloniti na svoje slavenske srodnike na Balkanu i drugdje. Cilj
im je bio duhovno ujedinjenje
Ju‘nih Slavena, utemeljeno na
zajedni~koj kulturi i knji‘evnom jeziku. Financiraju razli~ite kulturne ustanove, koje
imaju svrhu da izvuku Hrvate
iz njihove provincijske zatvorenosti i da ih izlo‘i suvremenim
europskim kulturnim strujanjima. Jugoslavenska akademija,
Hrvatsko sveu~ili{te u Zagrebu
Dr. Matija Mesi} prvi rektor Zagreba~kog sveu~ili{ta (u sredini)
77
i zagreba~ki jezikoslovni krug bili su udarne igre tog programa. Njihov je cilj bio unaprijediti
ujedinjavanje ju‘noslavenskih govora (po ilirskome obrascu) i da Zagreb pretvore u sredi{te
zajedni~kih ju‘noslavenskih umjetnosti, humanisti~kih i prirodnoznanstvenih istra‘ivanja te
odgojnih ustanova.
Propa{}u Austro-Ugarske Monarhije nastupiti }e sasvim drugi odnosi koji ne}e imati
nikakve veze sa ovim programom a Hrvate }e dovesti u izuzetno te‘ak polo‘aj.
Sjedinjenjem Vojne krajine s “civilnom” Hrvatskom 1881. u{la je Lika u politi~ki i
strana~ki `ivot, koji je vodio dubokim podjelama me|u tamo{njim stanovni{tvom. Do tada
nije bilo zna~ajnijih vjerskih podjela pa su ljudi zbog op}eg siroma{tva i ovisnosti jednih od
drugim `ivjeli relativno slo`no. Do tada im je jedini cilj pre`ivjeti na ovim siroma{nim
podru~jima.
Prihva}anjem srpske nacionalne ideje priklanja se pravoslavno stanovni{tvo izrazito
nacionalno obojenim srpskim strankama i s njima se potpuno poistovje}uje. Brojem znatno
manje hrvatsko i katoli~ko stanovni{tvo slijedi svoje nacionalne stranke koje zagovaraju
samostalnost Hrvatske. Nekada{nji grani~arski suborci postaju politi~ki protivnici. Politika
bana Khuen Hedervaryja od 1883-1903. u tim je odnosima i podjelama neprestano dolijevala
ulje na vatru i raspirivala strana~ke i nacionalne strasti. Vrijeme njegovog banovanja mo‘e
se smatrati kao poku{aj odr‘anja dualisti~kog sustava nasilnim metodama. Bio je odlu~ni
neprijatelj ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom. Isklju~ivao je svaki hrvatski interes
u Bosni i Hercegovini. Stvaranjem hrvatsko-srpske koalicije 1905. donekle se sti{avaju te
napetosti, da bi krajem Prvoga svjetskog rata sve krenulo sasvim drugim smjerom.
Da bi se shvatio tada{nji politi~ki trenutak treba ne{to re}i i o strana~kom ‘ivotu u
Hrvatskoj. To je vrijeme kada se hrvatska politika kosi sa dva problema: kako urediti dr‘avu
i kakva }e biti njezina dugoro~na politika. Ante Star~evi} je svakako jedan od najve}ih
hrvatskih politi~ara toga vremena. Njegove zasluge za razvoj hrvatske nacionalne svijesti su
nemjerljive, on je sigurno najsudbonosnije utjecao na hrvatsku politi~ku misao. Za njega su
svi Ju‘ni Slaveni, osim Bugara, Hrvati (Gross,
str. 138.). On je smatrao da od Dunava do
mora i od Koru{ke do Bojane ‘ivi jedan
narod: Hrvatski. To je njegovo velikohrvatstvo
poput Vukovog velikosrpstva ili Strossmayerova velejugoslavenstva, ideologija koje
}e u idu}im desetlje}ima biti u permanentnim
sukobima i previranjima. Vjerovao je da }e
Rusija u ostvarenju svojih politi~kih interesa
pomo}i u oslobo|enju i hrvatskog naroda.
Me|utim, kada je Rusija prepustila Austriji
utjecaj na Balkanu, ova je ideja postala
neostvarljiva. Njegova «politika ~ekanja» da
se Hrvatska osamostali preko propasti
Austrije, svakako je jedna od ideja koja za
ono vrijeme nije sretno rje{enje. Bio je ‘estok
protivnik tada{njim hrvatskim politi~arima
poput biskupa Strossmayera, bana Ma‘urani}a i bana Jela~i}a, jer su, oni po njemu,
pronevjeritelji hrvatske samostalnosti.
Ante Star~evi}
78
Star~evi} je zbog toga me|u domoljubne snage unio mentalitet pasivnosti. No, jedno je
sigurno: njegove nacionalne ideje budile su nadu u svemo} narodne energije i hrvatskog
dr‘avnog prava. Stranka prava je u po~etku djelovanja svoju politiku gradila na zahtjevima
za potpunom samostalno{}u Hrvatske. Me|utim, politi~ka realnost toga vremena donijeti
}e odre|ene promjene. Nakon raskola 1895, raspala se na dvije struje, koje su, svaka na svoj
na~in, zanemarile klasi~an nauk tvoraca prava{tva. Struja dr. Josipa Franka napustila je
frontu prema Austriji, a u~vrstila je prema jugoslavenskoj ideji. Domovina{i su potpuno
napustili frontu prema Srbiji, zanemaruju}i njezine pretenzije, stvaraju}i Hrvatsko-srpsku
koaliciju, koja }e kasnije Hrvatsku dovesti u slo‘enu situaciju pred odlu~uju}e povijesne
trenutke 1918. godine. (Artukovi})
Narodna stranka sastojala se uglavnom od vi{ih slojeva hrvatskog gra|anstva, nagla{ava
dr‘avnost Hrvatske, ali s jakim slavenskim i jugoslavenskim osje}ajem. Njezina politika zasniva
se na stvaranju zajedni~ke dr‘ave svih Ju‘nih Slavena, kako bi se mogli obraniti od mo}nih
susjeda.
Vrijeme bana Khuen-Hedervaryja
Vrlo te{ko razdoblje podjarmljivanja Hrvatske nastupa vladavinom bana i gorfa Karla i
grofa Khuena-Hedervaryja (1883-1903). U Europi je u to vrijeme razdoblje velikog smirenja,
kad je politi~ka sigurnost donijela veliki procvat, a blagostanje je svuda u~vrstilo politi~ke
sustave toga vremena. Khuen-Hedervary imao je zada}u da podigne materijalni probitak u
Hrvatskoj, ali i da preferira ma|arske interese. Ovim mjerama razvoj hrvatske uskladio bi se
s ostalim zemljama Carstva, ali i suzbijao sve radikalne struje koje bi odudarale od te politike.
Glavni mu je oponent u hrvatskoj politici bila Stranka prava kao najopasniji protivnik
dualisti~kog sustava. Cjelokupnu oporbu suzbija ali je ne uni{tava do kraja, samo iz razloga
da bi odr‘ao politi~ku borbenu temperaturu i da Hrvati ostanu u pri~uvi kao protute‘a
ekstremima ma|arskog nacionalizma. Smatra da je hrvatski narod nedorastao za samostalnu
politiku i kako mu treba jaka ruka strogoga vodi~a. Ve}ina Hrvata htjela je sru{iti nagodbu,
me|utim politi~ki trenutak nije za takav radikalan korak, jer bi to ugrozilo i temelje same
monarhije.
Za vrijeme te strahovlade nastala je poznata pjesma “Ustani bane…” koja }e i u narednim
te{kim vremenima biti jedna od najdomoljubnijih hrvatskih pjesama u borbi za samostalnost
hrvatskog naroda.
Nakon smrti A. Star~evi}a i raspadom Stranke prava, po~inje era bra}e Radi}; Stjepana
i Antuna, koji idu na organiziranje obespravljenog selja{tva, sve u cilju stvaranja jedinstva
hrvatskog naroda kao jedne od glavnih ideja preporodne ideje. Ovime su stvoreni temelji za
kona~no dovr{enja preporoda Hrvata i cjelovitog narodnog jedinstva. Hrvatska po~inje bivati
domom cijelog hrvatskog naroda.
Iz tog vremena imamo jednog Brinjaka kao istaknutu osobu iz prava{kih redova, a to je
sve}enik Stipe Vu~eti}, koji u Zagrebu vodi borbu sa slavosrbima, tj. sa osobama koji su bili
prista{e paktiranja s doma}im Srbima, {to je sve}enik Stipe smatrao pogubnim za Hrvatsku.
Na saborskim izborima 1909. godine izabran je na listi Star~evi}anske stranke prava u kotaru
Peru{i}. Drugi istaknuti prava{ki politi~ar bio je narodni zastupnik Kotara Brinje Milan
Pavlovi} iz Kri{polja. Bio je ‘estok prava{ i uvjereni protivnik Ma|ara i ma|arona, koji je na
tim osnovama ~esto istupao na Saboru. Pred Prvi svjetski rat pristupio je HPSS, kasnijem
HSS-u, kada ova stranka postaje politi~ka vodilja na ovom podru~ju. Zasigurno je tome
79
pridonijela du‘a nazo~nost na ovim prostorima Pavla Radi}a koji je u Brinju radio kao
ravnatelj podru‘nice Ogulinske {tedionice (Krpan).
Aneksijom Bosne i Hercegovine iz 1908. stvoreni su vrlo te{ki politi~ki odnosi na
ovim prostorima. Sve se vi{e javljaju ideje o stvaranju zasebne slavenske dr‘ave koja }e biti
sposobna i jaka obraniti se pretenzijama na njezin prostor, ali i ideje o “Velikoj Srbiji”.
Tijekom 1912. godine zapo~inju balkanski ratovi, ~ime Turska zauvijek nestaje s Balkana.
Iste godine zapo~inje na na{em podru~ju gradnja “Li~ke pruge” od O{tarija do Pla{kog. O
tome ne{to vi{e u posebnom ~lanku. Sarajevskim atentatom iz 1914. i odmazdom AustroUgarske zapo~eti }e I. svjetski rat s katastrofalnim posljedicama ne samo za ova na{a podru~ja
ve} i za ~itavu Europu.
Brinjski ~asnici u Austro-ugarskoj vojsci
Po{to je Lika bila sastavni dio Vojne krajine zasigurno je veliki dio tada{njeg pu~anstva
‘ivio od vojnog poziva. Da bi taj sustav mogao funkcionirati {kolovani su brojni mladi}i za
vojni~ki poziv. Na‘alost, ovo podru~je nije do sada stru~no obra|eno, tako da je izuzetno
te{ko kvalitetno pisati o tome. ^itaju}i stare Militär Shematismuse (Militar-Schematismus
des österreichen Kaiserthumes)- popise ~asnika tada{nje vojske – nailazimo na brojna prezimena
s brinjskog podru~ja. Po|imo redom…
U shematismusu za 1832. godinu u Ogulinskoj regimenti nalazimo kapetane Franju i
Alojza Vukovi}a, potporu~nike Juru, Tomu i Luku Serti}a, kapetane Mihaela Bo‘i~evi}a od
Sokolca i Ivana Su{i}a, te kadeta Juru Serti}a. U Oto~koj je regimenti kapetan Jure
Dra‘enovi} od Po‘ertve.
U shematismusu za 1843. godinu u Ogulinskoj regimenti nalazimo natporu~nike Juru i
Luku Serti}a, potporu~nike Alojza i Nikolu Dra‘enovi}a i Juru Serti}a. Kadeti su Stjepan i
Josip Dra‘enovi} od Po‘ertve i Spiridon Vu~eti} u 16. GIR (Grenz-infaterie regiment-grani~na
pje{a~ka regimenta - pukovnija)
Brinje po~etkom XX. stolje}a
80
U shematismusu za 1853. godinu u Ogulinskoj pukovniji (regimenti) nalazimo
natporu~nike Josipa Dra‘enovi}a od Posertve i Karla Serti}a, potporu~nike 1. klase Luku
Tominca, Pavla Serti}a i Antuna Vukovi}a, potporu~nike 2. klase Josipa i Ivana Perkovi}a,
te a|utanta Karla Serti}a.
Ne{to kasnije (1856.) nalazimo kapetana Stjepana Dra‘enovi}a od Po‘ertve, natporu~nika
Karla Serti}a, potporu~nike Pavla Serti}a, Antona Vukovi}a, Luku Tominac, Josipa i Ivana
Perkovi}a, Franju Rajkovi}a i kadeta Nikolu Tominca.
U shematismusu za 1863. godinu u Ogulinskoj regimenti nalazimo ~asnike Ivana i Nikolu
Tominca, Ivana, Ferdinanda i Antona Vukovi}a, Pavla i Danijela Serti}a, Franju Rajkovi}a,
Marka Mesi}a, Danijela i Thomasa Serti}a. U oto~koj regimenti nalazimo Tomu Serti}a i
Josipa Krznari}a u Slunjskoj.
U shematismusu za 1867. godinu u 3. Carlstadter militär-grenz-infanterie-regiment imamo
majora Stjepana Dra‘enovi}a, hauptleute 2. classe Antona Vukovi}a, natporu~nike Josipa
Perkovi}a i Franju Krznari}a, potporu~nike Marka Mesi}a, Danijela i Juru Serti}a i kadeta
Marka Mesi}a.
U shematismusu za 1874. godinu u 79. Ungarisches (croatisches) Oto~aner InfanterieRegiments (Oto~ka pje{a~ka pukovnija), koja je ustrojena nakon ukidanja Vojne krajine,
imamo natporu~nika Josipa Perkovi}a i poru~nika Danijela Serti}a.
Situacija se popravlja u narednim godinama, tako da 1881. i 1883. godine nalazimo u
istoj regimenti Ivana Serti}a i Karla Fröhlicha. U ostalim postrojbama austrougarske vojske
imamo izuzetan broj ~asnika, poput Antona, Emanuela, Jure, Gregora, Ivana, Josipa, Luke,
Maksimilijana, Mihala i Ota Serti}a (!). Imamo i veliki broj Vukovi}a- Aleksandra, Alojza,
Emila, Franju i Petra. U 101. Ugarskoj regimenti nalazimo Ivana Rajkovi}a. U 78. Ugarskoslavonskoj regimenti iz Osijeka nalazimo pukovnika Karla Serti}a-Brinjogradskog,
zapovjednika regimente.
U shematismusu za 1913. godinu, dakle pred sam prvi svjetski rat, bilje‘imo poru~nika
fregate Ivana Tominca, majora Ivana Mesi}a, ni‘e ~asnike Antona, Karla, Juru, Ivana, Luku,
Mihaela, Ota i Rudolfa Serti}a (!), Ivana, Franju, Emeriha i Janka (kasnijeg admirala)
Vukovi}a-Podkapelskog, Juru i Luku Vu~eti}a i Vuka Vu~eti}a-Brinjskog-^enejskog.
Interesantno je da ovdje ne nalazimo na tada{njeg bojnika Matiju Murkovi}a, kasnijeg
visokog ~asnika za vrijeme NDH. Da li je on bio pri~uvni ~asnik ili neki drugi status, te{ko je
re}i. U {ematizmima su dati popisi samo djelatnih ~asnika i kadeta.
Pred Prvi svjetski rat na podru~ju Hrvatske ustrojen 13. korpus koji je u svojem sastavu
imao 36. pje{a~ku diviziju u Zagrebu, koja je pokrivala li~ko podru~je, te 13. artiljerijsku
brigadu sa sjedi{tem u Zagrebu. Te }e vojne snage do~ekati Prvi svjetski rat...
81
Izvori:
Franz de Paula Julius Fras: Cjelovita topografija Karlova~ke vojne krajine,(prijevod Zlata
Derossi, Gospi} 1988.),
Josip Horvat, Politi~ka povijest Hrvatske,
Stjepan Pavi~i}, Seobe i naselja u Lici,
@eljko Holjevac, Gospi} u Vojnoj krajini, Zagreb, 2002.
Mile Bogovi}, Crkvena obnova u brinjskom i oto~kom kraju do 1723. godine, Zvona 5/1989.
Militar-Schematismus des österreichen Kaiserthumes,
Ana Tomljenovi}, Smiljan i okolica, Zagreb-Smiljan 2003.
Mirko Valenti}, Vojna krajina i pitanje njezina sjedinjenja s Hrvatskom 1849-1881.
Zagreb 1981;
Mirela Slukan Alti}, Povijesna kartografija, Samobor 2003.,
Mirjana Gross, Povijest prava{ke ideologije, Zagreb, 1973;
Ante Star~evi}, Politi~ki spisi, Zagreb 1971;
Eugen Kvaternik, Politi~ki spisi, Zagreb, 1971;
Ante Star~evi}, Kulturno-povijesna slika, Zagreb 1940;
A. Marmont, Mmoires du marchal Duc de Raguse, III, Paris 1857 (prijevod)
Ive Ma‘uran, Nesklonost povijesne sudbine Like i Krbave, Li~ka revija br. 2.
Mile Bogovi}, Vila Velebita …
Anna Maria Gruenfelder, Senj i Karlobag u doba merkantilisti~ke gospodarske politike, Senjski
zbornik 29 (2002),
dr. Mihovil Mandi}, Povijest okupacije BiH (1878.) Matica Hrvatska 1910.
Drago Rokasndi}, Vojna Hrvatska 1 i 2, (1809-1813). Zagreb, 1988.
Milutin Nehajev, Rakovica, Zagreb, 1932,
Mate Artukovi}, Srbi u Hrvatskoj (Khuenovo doba),
Ivan Dujmovi}, Povijest zavaljske ‘upe, Zagreb 1999;
Vjekoslav Klai}, Borbe za hrvatske prekosavske krajeve i njihova reinkorporacija g. 18141822. Vjesnik kr. dr‘. arhiva, Zagreb, 1926.
Dokumentacija Ministarstva kulture RH, Hrvatskog dr‘avnog arhiva u Zagrebu i Sakralne
ba{tine u Senju.
82