Mato Artukovi}
SRBI U HRVATSKOJ
(Khuenovo doba)
BIBLIOTHECA CROATICA: SLAVONICA, SIRMIENSIA ET BARANYENSIA
STUDIJE
Knjiga 2
Recenzenti:
prof. dr Petar Koruni}
dr Zlatko Matijevi}
Uredni~ko vije}e:
dr Mirko Valenti}, dr Milan Kruhek, dr Stanko Andri},
dr Suzana Le~ek, dr Mato Artukovi}
Izdava~i:
HRVATSKI INSTITUT ZA POVIJEST - PODRU@NICA ZA POVIJEST
SLAVONIJE, SRIJEMA I BARANJE (izvr{ni nakladnik)
GRAFIKA d.o.o., Osijek
Grafi~ki urednik i naslovna strana:
Dragutin-Dado [tebih
Lektor:
dr Stana Vukovac
Korektor i izrada kazala:
@eljka Mari}
Priprema i tisak:
GRAFIKA d.o.o., Osijek
CIP Katalogizacija u publikaciji
Gradska i sveu~ili{na knji`nica
UDK 94(497.5=163.41)»18»
ARTUKOVI], Mato
Srbi u Hrvatskoj : (Khuenovo doba) / Mato
Artukovi} . - Osijek : Hrvatski institut za povijest,
Podru`nica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje :
Grafika , 2001 . - 376 str. : ilustr. ; 24 cm . - (Bibliotheca Croatica - Slavonica, Sirmiensia et Barayensia.
Studije ; knj. 2)
Bibliografija: str. 347-353 i uz tekst . - Kazala
ISBN 953-6659-09-3
Mato Artukovi}
SRBI U HRVATSKOJ
(Khuenovo doba)
Slavonski Brod, 2001.
Ivani, Stanislavu i Domagoju
s ljubavlju
ZAHVALA
Ni jedna knjiga ne nastaje kao plod rada samo jednog ~ovjeka. Da je ova
nastala, zahvaljujem ponajprije nesebi~nom trudu i velikom razumijevanju
prof dra Petra Koruni}a. Jako me zadu`io svojim naputcima, sugestijama, intervencijama. Zahvaljujem tako|er za popravke rukopisa prof dru Nik{i
Stan~i}u i dru Zlatku Matijevi}u.
Hvala mojim prijateljima i suradnicima: mr Josipu Kljaji}u, koji me
opskrbljivao literaturom i stajao na raspolaganju za svaku vrstu pomo}i, dr
Stani Vukovac koja je lektorirala ovaj tekst i kolegici @eljki Mari}, koja je rukopis korigirala i slo`ila kazala. Mojem sinu Domagoju hvala na strpljivom
prepisivanju manuskripta. Iskrena hvala supruzi Miri {to je mjesecima s razumijevanjem pratila ovaj rad i tako pridonijela da se ova knjiga napokon pojavi.
Najve}a hvala mojoj djeci, koja su strpljivo ~ekala da im se vrati pa`nja i vrijeme koje im pripada.
[to je ovdje objavljeno, sve je prije negoli gotovo. Ne trebam ni govoriti
da ova knjiga nema ambicija bilo koji problem iscrpiti. Jedina mi je `elja da
ona bude prilog raspravi, koju }e drugi kriti~ki dalje razvijati.
Autor
U Slavonskom Brodu, svibnja 2001.
4
UVOD
Kad je 1860, nakon desetgodišnjeg apsolutizma, Hrvatskoj vra}en Ustav,
bila je ona mala, zaostala, agrarna zemlja. Sabor, koji je sazvan 1861, imao je
ambicija svojim raspravama otvoriti nove perspektive zemlji. Osim dr`avnopravnih pitanja, odnosa Hrvatske prema Austriji i Ugarskoj, Sabor je raspravljao gotovo o svim podru~jima `ivota Hrvatske: o politi~kom i sudbenom
preustrojstvu, o gospodarstvu, školstvu, kulturi, znanosti, zahvatio je u društvene odnose naslije|ene iz feudalnog sustava odnosa bivših vlastelina i bivših kmetova, o zadrugama, itd. Iako u~inci Sabora nisu bili veliki, zbog dojma
koji je ostavio raspravljaju}i ponajprije o dr`avnopravnim pitanjima, ve} su
ga suvremenici zvali “Veliki Sabor”. Za idu}a desetlje}a odredio je strana~ku
scenu na hrvatskoj politi~koj pozornici, fragmenti njegovih politi~kih doktrina ugra|eni su uskoro i u Nagodbu 1868, trasirao je putove za rješavanje velikih i slo`enih društvenih problema.
Ogromna ve}ina hrvatskog stanovništva su bili seljaci, nedavno (1848)
oslobo|eni kmetovi, koje je prodor kapitalizma na selo još više osiromašio.
Cijela druga polovica 19. st. optere}ena je tim problemima: došlo je do socijalne diferencijacije, propadale su ku}ne zadruge, kapitalisti, uglavnom stranci,
stvaraju prili~na bogatstva, a seljak dospijeva u ruke lihvara, odlu~uje se na
najsudbonosniji korak: prodaje zemlju, u potrazi za poslom bje`i u grad, i što
je nadasve dramati~no, odlazi u prekomorski svijet. Iako je banska Hrvatska
po Nagodbi (paragraf 59) “politi~ki narod”, što je zna~ilo da ima odre|enu
dr`avnost, ~ime je pravno onemogu}eno stvaranje unitaristi~ke dr`ave, ipak
su u praksi prisutne stare ambicije vlada u Pešti o pretvaranju Hrvatske i Slavonije u provinciju Ugarske. Financijski polo`aj Hrvatske utvr|en Nagodbom, ovisio je o interesima i politici ma|arske vlade te o financijskim
odnosima Austrije i Ugarske. Hrvatska je optere}ena porezom koji nadilazi
njenu poreznu snagu, a ustavni faktori Hrvatske nemaju uvid u izvore i na~in
obra~unavanja prihoda. Kasnije je Nagodba blago revidirana, banom je postao
Ivan Ma`urani}. Njegova vlada je razvila zakonodavnu djelatnost koja je nadvisila sve budu}e do raspada Monarhije. Odvojio je upravu od sudstva, modernizirao je pravosu|e i ustrojio upravu, reformirao školstvo i u~inio va`ne
korake u zapuštenom zdravstvu, sucima je zajam~ena neovisnost, donešen je
5
zakon o kaznenom postupku, kojim se pojednostavljuje istra`ni postupak i
skra}uje istra`ni zatvor u korist “osobne slobode”; donešen je zakon o ukidanju tjelesne kazne i okova, dato je aktivno pravo glasa `enama na izborima za
Gradska vije}a, ali je kasnije Khuen i aktivno izborno pravo ograni~io samo
na muškarce, te je u Hrvatskoj samo 2% stanovništva moglo glasovati (u biti
samo 1%, jer se ovo pravo ograni~avalo samo na muškarce). Donesen je nadalje zakon o tisku s porotom, koja je pala kao prva `rtva Khuenovog antima`urani}evskog rada, zakon o pravu sastajanja, zakonska osnova o otkupu
od rabote, te proglašavanje @idova ravnopravnim gra|anima, samo su neki od
Ma`urani}evih reformnih pothvata, kojim su Hrvatska i Slavonija krenule
prema modernome gra|anskom društvu.
Poseban dojam ostavio je Ma`urani}ev reformni zakon o prosvjeti. U Zakon o pu~kom školstvu i preparandijama od 14. listopada 1874. unio je mnogo i osobnog truda. Tim je zakonom oduzet Crkvi nadzor nad školom i predat
novoj ustanovi školskih odbora u koji su ulazili u~itelji i roditelji. No ovaj zakon imao je desetlje}ima jaku opoziciju: dio katoli~kog sve}enstva, te srpsku
Crkvu i srpske politi~ke strukture, koje su smatrale da ovim gube najva`niju
1
domenu svojeg utjecaja, odnosno vjersko-nacionalnog (Srbi) djelovanja.
Ne do~ekavši san o ujedinjenju Krajine, ban se povukao tiho, ali je tu tišinu
uznemirio mladi pravaš Ante Kova~i} travestijom “Smrt babe ^engi}kinje”.
Sasvim slu~ajno s banovim odlaskom povezan je doskora odlazak i Augusta Šenoe “istinskog bana hrvatske knji`evnosti.”(Ivo Frangeš)
Do revizije Nagodbe 1873. Hrvatska je dobivala za svoje unutarnje potrebe 2 200 000 for, a nakon revizije tangenta za autonomne potrebe iznosila je
45% (kasnije sni`ena na 44%), a za zajedni~ke poslove izdvajano je 55%
hrvatskih prihoda. Potvrdila se prakti~ki ma|arska interpretacija Nagodbe:
ma|arska vlada ljubomorno je ~uvala financijske manipulacije od kontrole
predstavnika jedne “pokrajinske” autonomije, kako bi pokazala da hrvatska
autonomija nije dr`avna. Bez pomo}i i investicija dr`ave, bez komunikacija
koje su najva`nije za gospodarski razvitak, a koje uglavnom zadovoljavaju
gospodarski razvitak Pešte, banska Hrvatska je osu|ena na stagnaciju. Veliki
porezi, nedostatak agrarnih kredita, porast hipotekarnih optere}enja, tjerali su
2
seljaka u ruke lihvara, a ovi u ruke ovrhovoditelja. Nerodica i velika, duga
agrarna kriza (1873-1895), izazvana padom cijena `ita, predstavlja nam povijest agrarne Hrvatske kao kroniku samih nevolja.
1
2
6
Šidak, Gross, Karaman, Šepi}, Povijest hrvatskog naroda 1860-1914, Zagreb 1968, 87.
M. Gross, Financijski temelji nagodbene autonomije civilne Hrvatske i Slavonije 1868-1880,
HZ, XLI, Zagreb 1988, 89-122; ista, Ma|arska vlada i hrvatska autonomija u prvim godinama
nakon nagodbe, HZ, XXXVIII, Zagreb 1985, 1-29.
Sudbonosne trenutke do`ivjelo je i ni`e plemstvo, koje je izgubilo besplatnu radnu snagu – kmetove, osiromašilo, potra`ilo je spas u kakvom
dr`avnom ~inovni~kom poslu ili se proletariziralo. Visoko plemstvo, uglavnom stranoga podrijetla, naj~eš}e se dobro snašlo uvode}i na svojim imanjima
kapitalisti~ki na~in proizvodnje. Uz to, oni su imali i velika bogatstva izvan
Hrvatske.
Gra|anstvo je bilo u za~etku, još je napola selja~ko, a strani element
igra u strukturi gra|anstva vrlo va`nu ulogu. Najviše je ma|arskog podrijetla. Cilj ovih stranih kapitalista bile su bogate slavonske šume. @eljezni~ka
politika, od izgradnje i smjera `eljezni~kih pruga do jezika na `eljeznicama,
~uvaju ma|arske interese. ^injenica je da je `eljeznica bila privatno poduze}e Ugarske dr`ave, da je na njoj slu`beni jezik ma|arski, da je `eljeznica
postala `arište ma|arizacije. Svaka `eljezni~ka postaja postala je simbol
hrvatske pod~injenosti, o ~emu je i hrvatska knji`evnost ~esto gorko i dramati~no govorila.
S više od 5 000 stanovnika bilo je u Hrvatskoj i Slavoniji 1890. osam naselja, 1890. deset, a 1910. ~etrnaest. Jasan je to pokazatelj kako je preobra`aj
seoskih sredina u urbanizirane zajednice tekao vrlo sporo. Na prijelazu stolje}a 17 naselja imalo je status grada. Gradsko stanovništvo 1890. ~inilo je
samo 7% ukupnog `iteljstva, a 1910. tek 8%. No, velik postotak gradskog stanovništva `ivio je od prvotne produkcije. Sve nam to govori da je sjeverna
Hrvatska do kraja nagodbenog sustava agrarna zemlja, da je u strukturi naselja
3
prevladavalo selo, a u gospodarskim granama poljoprivredna djelatnost.
U ovom razdoblju bitni politi~ki problem jest rascjepkanost hrvatskih zemalja: Dalmacija i Istra pripadaju Austriji, Hrvatska i Slavonija su u sferi
Ugarske, Bosna i Hercegovina su pod zajedni~kim ministrom financija Monarhije. Anakronizam zvan Vojna krajina ujedinjen je s Hrvatskom tek 1881.
Najva`niji problemi koji zaokupljaju stranke su dr`avnopravne naravi. I s tim u
vezi Hrvatska je podijeljena na nepomirljve stranke s vrlo opre~nim programima. Narodna stranka, s izrazitim osloncem na Ugarsku, ~uvar je Nagodbe, a to
podrazumijeva izrazitu distancu od Dalmacije i potpunu šutnju spram Bosne i
Hercegovine. Nakon nemira 1883. i izvanrednog stanja, za bana je došao malo
poznati ma|arski plemi} iz Hrvatske Khuen-Héderváry, koji je na banskoj stolici vladao dugih i presudnih 20 godina i ostavio primjer koji se u povijesti slijedio kako Hrvatsku podjarmiti. Potkupio je potkupljive, namještenjima darivao
odane, uništavao egzistenciju onih koji se nisu dali slomiti. Ideal je bio kakvo
3
B. Vranješ-Šoljan, Stanovništvo gradova banske Hrvatske na prijelazu stolje}a, Zagreb 1991,
267.
7
~inovni~ko mjesto i dovoljno savitljiv vrat da se taj ideal sa~uva. Ovu vje~nu
borbu za uhljebljenje u "`ivac" }e dirnuti novinstvo Stranke prava, osobito
satiri~ne pjesme Ante Kova~i}a, te roman “U no}i” Ksavera Šandora \alskog. Neodvisna narodna stranka naglašava dr`avnost Hrvatske, ali s jakim
slavenskim i jugoslavenskim osje}ajem. Stranka prava desetlje}ima je svoju
popularnost gradila na zahtjevima za potpunom samostalnoš}u Hrvatske, no
nakon raskola 1895, do tada najpopularnija hrvatska stranka, raspala se na
dvije struje, koje su, svaka na svoj na~in, zanemarile klasi~ni nauk tvoraca
pravaštva. Struja dra Josipa Franka popustila je front prema Austriji, a
u~vrstila ga prema jugoslavenskoj ideji i Srbiji, dok su domovinaši opet potpuno napustili front prema Srbiji, zanemaruju}i njene pretenzije, stvaraju}i
Hrvatsko-srpsku koaliciju, koja }e Hrvatsku dovesti sasvim nemo}nu pred
odlu~uju}e povijesne trenutke 1918.
Srpska politika u Hrvatskoj kretala se od najstro`e suradnje s Khuenovom Narodnom strankom do prividne opozicionalnosti re`imu, što ju je zastupala Srpska samostalna stranka. Ona je bila toliko malo opozicija Khuenovoj
vladi, da je Supilo s pravom za nju rekao da je ova stranka bila opozicionalna
“samo zato što joj je Khuenova vlada bila još premalo ,srpska’ (jadnoga
srpstva!) te da ,Srpski klub’ i Srbi u Hrvatskoj uop}e za veliku potporu, što ju
4
sistemu, re`imu i vladi daju, premalo dobivaju”. I doista, srpska opozicija je
naj~eš}e napadala borbu hrvatske opozicije za neovisnu Hrvatsku, te je svoje
snage uglavnom trošila na sukobe s njom.
Ante Star~evi} je svakako najslavljeniji hrvatski politi~ar, njegove zasluge za razvoj hrvatske nacionalne svijesti su nemjerljive, on je sigurno najsudbonosnije utjecao na hrvatsku politi~ku misao. Njegova “politika ~ekanja” da
se Hrvatska osamostali i to preko ruševina Austrije, kao najve}eg zatornika
hrvatske slobode, da bi se prešlo na konkretan rad na svim podru~jima `ivota,
svakako nije sretna inspiracija, a u Hrvatskoj je me|u najrodoljubivije snage
unio mentalitet pasivnosti, za kojega bismo mogli re}i da još i danas djeluje.
No, jedno je sigurno: njegove nacionalne ideje budile su nadu u svemo} narodne energije i hrvatskog dr`avnog prava. One su cijelo stolje}e i pol bile
svjetionik u našim bespu}ima.
Dolazak Khuena-Hédervárya u Hrvatsku višestruko je va`an. Kao eksponent Ugarske vlade on je u~vrstio dualizam i tako se preporu~io kralju kao
stup Minarhije u budu}nosti. Još je dalekose`niji njegov primjer po kojemu je
stvarao hrvatsko-srpske odnose. Supilo, dobar poznavatelj hrvatskih prilika u
vrijeme bana Khuena, napisao je: “Grof Khuen i njegovi organi su, gdjegod
4
8
F. Supilo, Politika u Hrvatskoj, Zagreb 1953, 118.
su mogli, upravo ostentativno izbjegavali isticanje hrvatstva, te zabašuruju}i
sve izraze i emanacije, koje bi, ma i indirektno, mogle slu`iti za razvijanje i
bu|enje hrvatske svijesti. U Slavoniji je Khuen bio pokrenuo, na ustuk hrvatstvu, kult ,slavonstva’. Mo`e se bez pretjerivanja re}i, da je on hrvatstvo kao
takovo, uz slavonstvo htio degradirati skroz na geografsku ekspresiju u`e
Hrvatske, bez Slavonije. Srpstvo je naprotiv sa strane samih predstavnika
oblasti, po~am od Khuena, bilo vrlo gojeno, šti}eno, te se srpsku svijest, u
opreci sa hrvatskom svijesti i srpsko ime u pravoslavnom pu~anstvu isto tako
ostentativno po predstavnicima oblasti isticalo, kako se hrvatsko ime pre5
šu}ivalo.” Kao primjer nepreporu~ljivosti ~estog spominjanja hrvatskog imena mo`emo navesti intervenciju Izidora Kršnjavog u prologu Stjepana
Mileti}a za otvaranje kazališta 1895. U pismu Kršnjavom Mileti} protestira
što mu je ovaj svugdje kri`ao rije~ “hrvatski”. “Ako sam si i potpuno svjestan
da me moj sadašnji polo`aj isklju~uje iz svake politike, ipak od du`nosti Hrvata i rodoljuba – kako ih ja shva}am odustati ne mogu. Prije svega dojmilo me
se je bolno što je Presvjetlost Vaša svuda rije~ ,hrvatski’ izbrisala, prekri`ila ili
6
promijenila…”
S raznih strana znamo tako|er kako je hrvatska himna teškom mukom izvojevala pravo na opstanak u Khuenovom re`imu. Kršnjavi u svojim Zapiscima piše o tome: “Vra}aju}i se ku}i sa svibanjskih pobo`nosti, ljudi su pjevali
himnu ,Lijepa naša’; konji~ko redarstvo jurnulo je na njih isukanim sabljama.
7
Dva su dje~aka bila ranjena.”
No, ipak je Hrvatska baš u Khuenovo vrijeme puno toga do`ivjela osobito u izgradnji. Zahvaljuju}i poduzetnom predstojniku Odjela za bogoštovlje i
nastavu, Zagreb dobiva nekoliko impresivnih kulturnih zgrada. Kršnjavi je
osnovao i izgradio Obrtnu školu, Muzej za umjetnost i obrt, Hrvatsko narodno
kazalište, kojim je kao intendant ravnao poletni Stjepan Mileti}, pravoslavni
Hrvat, koji je, zbog vrije|anja hrvatstva, izazvao na dvoboj urednika Srbobrana Pavla Jovanovi}a. Kad se, nakon nešto više od desetgodišnjeg banovanja
Khuen htio pohvaliti kralju kako je pacificirao Hrvatsku, i pozvao ga da otvori
kazalište 1895., obojicu su iznenadile demonstracije i paljenje ma|arske i
srpske zastave. Bio je to znak za mnoge preokrete u hrvatskoj politici.
Društveni i politi~ki okvir sna`no je utjecao na kretanja u knji`evnosti i
kulturi uop}e. Šenoina smrt (1881.) slu~ajno se podudara s nastankom novoga
smjera u knji`evnosti – realizma, koji se inspirira na konkretnim zbivanjima u
`ivotu. Sve ve}e i vidljivije promjene u društvenoj strukturi Hrvatske (agrarna
5
6
7
Isto, 207.
I. Kršnjavi, Zapisci – Iza kulisa hrvatske pollitike, 1, Zagreb 1986, 88-89.
Isto, 255.
9
kriza 1873-1895, raspadanje seoskih zadruga, osiromašenje seljaštva, propadanje plemstva) ~injenice su koje su izravno utjecale na po~etak razdoblja realizma u hrvatskoj knji`evnosti, i to u onim krugovima koji su pripadali
pravaškoj opoziciji. Pisci pravaške politi~ke orijentacije dominirali su u našem
knji`evnom `ivotu u razdoblju realizma. Iako se i u Šenoinim nastojanjima
mo`e na}i realisti~kog izraza, po~etak hrvatskog realizma vezan je uz
knji`evno stvaranje Eugena Kumi~i}a, i to osobito uz roman “Olga i Lina”
(1881.). Roman je nastao na osnovi Zolinog naturalisti~kog pripovijednog postupka, s kojim se Kumi~i} upoznao za vrijeme boravka u Parizu i pokušao ga,
8
ali ne s puno uspjeha, presaditi u Hrvatsku. Nije teško shvatiti i opravdati ~injenicu da su pisci pravaške orijentacije svoj knji`evni rad ponekad podre|ivali svojim oporbenim, pravaškim politi~kim gledanjima. Njihova djela analiziraju teške društvene probleme, koji put na uštrb umjetni~kog izraza, ali ipak
velika ve}ina pisaca realizma izbjegla je toj zamci. Pri tome su te konkretne socijalne i politi~ke probleme pisci rješavali “~esto jasnije i odre|enije negoli su
9
to radili i sami naši profesionalni politi~ari.” Kozarac je npr. zapazio mnoge
teške probleme u hrvatskom društvu, pokušao je ustanoviti dijagnozu i preporu~iti lijek. Stvorio je nekoliko likova na ~ija je usta izrekao svoje misli. Takav
je npr. ekonom Leši} u “Mrtvim kapitalima”. Kompleksi neobra|ene zemlje,
izbor laganijega, ali neproduktivnoga, prividno sigurnijega ~inovni~kog, pisarskog, ili stra`arskog posla – sve su to “mrtvi kapitali”, koje je trebalo druga~ije
osmisliti da postanu “`ivi kapitali”, prava snaga za `ivot naroda. Na usta ekonoma Leši}a, be~kog studenta ekonomskih znanosti, koji se vratio u Slavoniju,
Kozarac neprestano poziva da ljudi ostaju na zemlji, da joj se vra}aju, da izobrazbom i uporabom mehanizacije pove}aju produkciju i blagostanje. Pozivao
je hrvatsku inteligenciju da se okrene više gospodarskim i trgova~kim zanimanjima. Tako bi bila manje ovisna o Khuenu i o utjecaju austrijskog i ma|arskog
gra|anstva. Kozarac je likom Leši}a dao inicijativu da hrvatsko gra|anstvo preuzme plemi}ke pozicije i njihove veleposjede, koji su sve više propadali i prelazili u ruke stranaca.
Roman je ona knji`evna vrsta kojom se mo`e najdublje analizirati i izraziti
smisao dubokih socijalnih i politi~kih problema. U literaturi hrvatskog realizma, osim onih bitnih problema koje smo spomenuli, teme pisaca su tako|er i
odnosi Hrvatske prema Austriji i Ma|arskoj, me|usobni odnosi hrvatskih stranaka. Mnogi pisci, koriste}i povijesnu gra|u u svojim romanima, iznosili su
svoja vi|enja sadašnjosti (Kumi~i}, \alski, Novak). Kao literarna tema nametnuo se i problem propasti plemstva, koje je po~elo baš u ova dva posljednja desetlje}a 19. stolje}a gubiti pozicije i društvene i politi~ke. Tom se temom bavio
Ksaver Šandor \alski (1854-1935), jedna od najmarkantnijih knji`evnih li~nosti hrvatskog realizma. Odnos grad-selo tako|er je aktualna tema. Siromašenje
8
9
Mali leksikon hrvatske knji`evnosti, Zagreb 1998, 307-308.
M. Šicel, Pregled novije hrvatske knji`evnosti, Zagreb 1966, 76.
10
seljaka, ukidanje seoskih zadruga, pokušaj seoskih sinova da školovanjem prije|u nevidljivu, a opet ~vrsto postavljenu granicu prema gradu i uop}e višim
klasama, uo~ili su svi naši realisti (Kova~i}, Novak, Leskovar, Kranj~evi}, Harambaši}). Literatura realizma, kako je ve} re~eno, nastoji uo~iti pa i riješiti politi~ke i socijalne probleme. To je njezina osnovna zna~ajka. Ali, vrlo je uo~ljiv
i njezin regionalni karakter. Toj je ~injenici hrvatski realizam dugovao dobar
dio svoje uvjerljivosti. Probleme Zagorja predstavljao je Kova~i}, \alski, Leskovar; Senj, Istru i Primorje Novak i Kumi~i}; Slavoniju Kozarac.10
Od 90-ih godina l9. st. u hrvatskoj knji`evnosti se osje}a zaokret s kriti~kog, op}edruštvenog i objektivisti~kog zahva}anja u tematsku materiju,
prema su`avanju motiva. Sa širokih razmatranja prelazi se u dubinu, te roman
ustupa mjesto sve više pripovijesti. Umjesto rješavanja op}ih problema, pokušava se analizirati unutarnji `ivot junaka. Tu promjenu ne donose barjaktari
moderne (Begovi}, Domjani}, Vidri}) nego najzna~ajniji predstavnici dotadašnjega kriti~kog realizma (\alski, Kozarac, Leskovar). Ovo razdoblje
mo`emo nazvati psihološkim realizmom.
Ve}ina djela naših realista bila je najprije tiskana u izvrsno ure|ivanom
~asopisu “Vienac”, koji je bio oru|e novoga kulturnog stvaranja. Okupljao je
sve naše najbolje pisce bez obzira na politi~ke struje i tako se sna`no afirmirao
kao naš centralni ~asopis.
Upravo u razdoblju realizma po~inje polako otvaranje prozora prema europskim literarnim strujanjima, te je baš taj period dao nekoliko pisaca koji su
se mnogim stranicama svrstali u red stvaralaca koji mogu izdr`ati i najja~e li11
terarne kriterije (Kova~i}, Kranj~evi}, \alski).
Po~etkom 20. st. politi~ke i društveno-gospodarske prilike utjecale su na
pojavu novoga, raznovrsnijeg i zrelijeg smjera u hrvatskoj knji`evnosti: moderne. Nabrojat }emo najva`nije predstavnike: Dragutin Domjani}, Antun
Gustav Matoš, Vladimir Vidri}, Milan Begovi}, Vladimir Nazor, Ivo Vojnovi}, Janko Poli}-Kamov, Fran Galovi}, Ivo Andri}, Milutin Cihlar-Nehajev,
Dinko Šimunovi} te “hrvatski Andersen” Ivana Brli}-Ma`urani}.
Glazbeni `ivot u ovom razdoblju (1870-1914) do`ivio je procvat.
Mo`emo ga nazvati Zajc-Kuha~evo razdoblje. Upravo djelovanjem Ivana
Zajca, kao središnje li~nosti glazbene prakse (prema temeljitom “Popisu
skladbi Ivana Zajca” od Huberta Pettana, Zajc je napisao 1202 djela, od kojih
12
je svakako najpoznatija opera Nikola Šubi} Zrinski), i Franje Ksavera
10
11
12
I. Frangeš, Povijest hrvatske knji`evnosti, Zagreb 1987, 200-218.
M. Šicel, n. dj. 76-86.
H. Pettan, Popis skladbi Ivana Zajca, Zagreb 1956.
11
Kuha~a, kao središnje glazbeno-znanstvene li~nosti perioda “hrvatska glaz13
bena kultura je ponovno uhvatila korak s Europom.” Mnogim zna~ajnim
postignu}ima oni su izravni ili neizravni pokreta~i: zaslu`ni su za otvaranje
hrvatske opere (1870), širi rad Narodnog zemaljskog glazbenog zavoda, veliki i sna`ni zamah zborskog amaterizma što se rasplamsao osnivanjem brojnih pjeva~kih društava u svim hrvatskim krajevima, kvalitetno i trajno
pra}enje europskog suvremenog repertoara, organiziranje koncerata i gostovanje poznatih svjetskih umjetnika, za~etak doma}e glazbene znanosti i
glazbene periodike. Znalo je biti i padova: ukinu}e opere (1889-1894), ali i
velikih slavljeni~kih datuma (1895. izgradnja HNK, stvaranje umjetni~ke
izvanredne ere intendanta Stjepana Mileti}a za koga je obnovljena opera
14
1895-1902).
Veliki i zaslu`ni poslenik na ovom podru~ju, uz Zajca i Kuha~a, bio je
istaknuti hrvatski povjesni~ar Vjekoslav Klai}. Pravog Klai}a-glazbenika “valja potra`iti u njegovim ~lancima, raspravama i studijama, u skoro 40-godišnjem
(dobrovoljnom) radu u Narodnom zemaljskom glazbenom zavodu”, u
ure|ivanju glazbenog ~asopisa (Gusle 1892. s Vjenceslavom Novakom), u pri15
re|ivanju “Hrvatske pjesmarice” (1893).
Stvarni organizator, utemeljitelj i zaštitnik likovne umjetnosti bio je Izidor Kršnjavi (1845-1927). Osniva~ je prvih ateljea na Prilazu u Zagreb iz kojih je nastala Akademija likovnih umjetnosti. Za~etnik je gradnje svih glavnih
nastavnih zavoda, prvih strukovnih škola za umjetnost i obrt. Dvostruki doktor (filozofije i prava), jedna je od najzanimljivijih osoba našega kulturnog i
politi~kog `ivota. Godine 1879. aktivirao je Društvo umjetnosti, 1880. osnovao je Muzej za umjetnost i obrt, 1882. Obrtnu školu. Iste mu je godine Akademija povjerila ure|enje Strossmayerove galerije, ~iji je bio ravnatelj.
Strossmayer je bio dare`ljivi promicatelj hrvatskih znanstvenih i umjetni~kih
zavoda, te nesumnjivo je jedan od najzaslu`nijih ljudi za razvitak hrvatskog
duhovnog `ivota. Osniva~ Akademije, Sveu~ilišta, Galerije slika, ~ovjek koji
je podijelio obilne priloge umjetnicima. Tako je i Kršnjavi bio veliki Strossmayerov prijatelj i šti}enik, dok se nisu razišli zbog prelaska Kršnjavoga u
Khuenovu Narodnu stranku 1884., kada se kandidirao u ime te stranke u brodskom izbornom kotaru za Hrvatski sabor (tim ~inom otkazano mu je ravnateljstvo u Galeriji). Godine 1891. imenovan je predstojnikom Odjela za
bogoštovlje i nastavu gdje je ostao do 1896. Unato~ neospornoj likovnoj nadarenosti “on je sam sebi bio najstro`im kriti~arem, `rtvovao je svoj dugogodiš13
14
15
L. @upanovi}, Stolje}a hrvatske glazbe, Zagreb 1980, 268.
Opera je ponovno ukinuta 1902-1909. zahvaljuju}i trudu srpskih zastupnika i osobito poznatom
“okresiva~u hrvatskih noktiju” , \uri pl. \urkovi}u, vo|i Srpskog kluba u Narodnoj stranci.
L. @upanovi}, n. dj., 250.
12
nji studij na akademijama i u galerijama, i proveo je velebnu kompenzaciju te
`rtve: gradio je mogu}nosti za druge, škole i ustanove, stvarao materijalna i
društvena sredstva za umjetni~ko stvaranje.” “Nije li upravo u njegovu napuštanju slikarstva najo~itiji znak da je bio ro|en samo za ,zasnivanje’, ali ne i za
stvaranje, za ustanovljavanje (institucionalizaciju), ali ne i za dizanje blještave
16
kupole umjetnosti i novih vrijednosti.” Dio onoga što je ostvario, spomenuli
smo. Dolaskom za predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu razvio je veliku graditeljsku djelatnost. Spomenimo samo najva`nije: HNK, Muzej za umjetnost i obrt, preko 90 u~evnih zavoda i 90 crkvi. Godine 1918. bio je
17
Kršnjavi prvi koga je Hrvatsko narodno vije}e umirovilo.
Kršnjavi je okupljao velika imena hrvatskog slikarstva toga vremena. Vlaho Bukovac, ro|en u Cavtatu, pari{ki |ak, kojemu je bila osigurana karijera i u
Parizu, Engleskoj, Americi, došao je 1893. u Hrvatsku i deset godina vodio
glavnu rije~ u našem slikarstvu. Razlaz s Kršnjavim onemogu}io je stvaranje
akademije, a Bukovac razo~aran, odlazi trajno u Prag, gdje je bio profesor Akademije (1903-1922). Ta velika afera našega kulturnoga `ivota na kraju stolje}a
ostaje kao znak hrvatske nezrelosti i “hrvatskog jala”. “Bukovac je zapravo tragi~na umjetni~ka li~nost, koja se `rtvovala za našu sredinu. Pun optimizma, uvjeren da }e koristiti domovini, napušta Pariz, ste~ene pozicije, ugled i slavu, a
jadne, sitne provincijske prilike, intrige, podvale i sva|e, zapravo su ga potpuno
slomile i uništile kao ~ovjeka i umjetnika. Onemogu}en u domovini, istrgnut iz
korijena, zapravo vegetira do konca `ivota.”18
Njegova snaga po~iva na portretima (portret barunice Rukavina, Georgesa
Bizeta, Celestina Medovi}a, obitelji Katalini}) i velikim kompozicijama (Gunduli}ev san, Hrvatski preporod) u ~emu se natjecao s Celestinom Medovi}em.
Bukovac je u zagreba~kom razdoblju središnja osoba našega kulturno-umjetni~kog `ivota. Okupljao je oko sebe mlade umjetnike, inicirao izgradnju Umjetni~kog paviljona, osnovao Društvo hrvatskih umjetnika.
Uz Vlahu Bukovca Celestin Medovi} je bio najva`nija umjetni~ka osoba
u Hrvatskoj na prijelazu stolje}a. Na poziv Kršnjavoga i on je došao u Zagreb.
Sam je sudjelovao u stvaranju i razlazu dviju struja nakon izlo`be 1901. u Zagrebu, od kojih je jednu vodio Bukovac. Portreti, mrtve prirode, brojni pejsa`i
i osobito povijesne kompozicije (Dolazak Hrvata, Splitski sabor, Zaruke kral19
ja Zvonimira) ~ine njegovo djelo nezaobilaznim u našoj povijesti umjetnosti.
I niz drugih umjetnika zaslu`uju više od spomena, kojega diktira ograni~enost prostora. Ferdo Quiquerez (1845-1893) istaknuo se u povijesnoj
16
17
18
19
G. Gamulin, Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz XIX u XX stolje}e, 2, Zagreb 1995, 51-52.
O velikom graditeljskom anga`manu v. O. Maruševski, Iso Kršnjavi kao graditelj, Zagreb 1986.
Isto, 76. bilješka 33.
Isti, Hrvatsko slikarstvo XIX stolje}a, n. dj., 350-381.
13
kompoziciji i još više u motivima s jadranskih obala. Nikola Maši}
(1852-1902) slikao je idili~ni `anr (Guš~arica na Savi) te mnogobrojne studije
u kojima je zahva}ao svijet sela. Bela ^ikoš-Sesija, Mencije Crn~i}, Slava
Raškaj, koja je dala profinjene radove u akvarelu, Vjekoslav Karas i drugi. Na
slikarski razvoj mnogih od njih utjecao je Vlaho Bukovac. Veliki doprinos u
kiparstvu dali su Ivan Rendi} (spomenici Gunduli}a, Preradovi}a,
Ka~i}a-Mioši}a i Star~evi}a), Robert Frangeš i Rudolf Valdec.
Uz umjetnost i znanost je sna`an poticatelj nacionalne svijesti. Ona je,
osobito na prirodoznanstvenom podru~ju, proširila svoje vidike tek posljednjih desetlje}a 19. stolje}a. Afirmacija hrvatskog jezika i povijesti bila je središnja to~ka na koju su usmjerili svoje snage preporoditelji, te je borba za jezik
bila odlu~uju}a za uspjeh cijeloga pokreta. Najpoznatiji i najplodonosniji
me|u hrvatskim leksikografima bio je Bogoslav Šulek (1816-1895), podrijetlom Slovak, ali se srodio s narodom u koji je, na poziv brata lije~nika u Brodu
na Savi, došao 1838. Bio je knji`evnik, leksikograf, prirodoslovac, filolog, teolog, politi~ar, publicist. Prisutan je bio na svim podru~jima javnoga `ivota,
ali je kao leksikograf najzaslu`niji. Prvi se odva`io stvarati znanstvenu terminologiju na hrvatskom jeziku, stvorivši mnoge neologizme i hrvatske termine
umjesto stranih rije~i. Mnogi od tih naziva i danas su u stalnoj uporabi. Znamenito djelo s toga podru~ja mu je “Hrvatsko – njema~ko – talijanski rje~nik
znanstvenog nazivlja” objavljeno 1874. i 1875. Valja spomenuti još nekoliko
imena s ovoga podru~ja: Ivan Ma`urani}, Jakov U`arevi}, August Musi}, Nikola Majnari}, Milan Rešetar, Tomo Mareti}, koji su i svojim djelima i svojim
prijevodima zadu`ili našu kulturnu povijest. U takva djela svakako spada i
Akademijin “Rje~nik hrvatskog ili srpskog jezika”, koji je po~eo izlaziti 1866.
No, preporodni napori, usmjereni, kako rekosmo, ponajprije na jezik i povijest, nisu pokazivali razumijevanje za prirodoznanstvena istra`ivanja. O
stanju prirodnih znanosti jo{ 1860. Bogoslav Šulek je pisao: “Duševno je sredstvo umnom gospodarstvu nauk: bez nauka ni kud ni kamo, nego plesti kotac
ko što i otac. Al’ upravo nauka nema kod nas nit se ~ine ikakve priprave da se
kako valja raširi.” Prema govoru dra Ra~koga zadatak JAZU, utemeljene
1867, nije ponajprije istra`ivanje op}ih znanstvenih problema, nego se prednost davala povijesti, narodnoj ekonomici i jeziku. Egzaktne znanosti u takvoj
20
koncepciji bile su u drugom planu. Pojavom Rada, Glasila JAZU, 1867., rastao je i broj priloga iz prirodnih znanosti, pa je dakle i interes za prirodoznanstvenu problematiku narastao, iako su prirodne znanosti ~esto napadane kao
izvor materijalizma i ateizma. No, prirodoslovci su se trudili dokazati da ta
20
@. Dadi}, Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata, 2, Zagreb 1982,76, 178.
14
opasnost ne postoji, da istra`ivanje prirodnih znanosti vodi k spoznaji zakoni21
tosti i reda u prirodi, što dokazuje postojanje Tvorca toga uzvišenog reda.
Osnivanje matemati~ko-prirodoslovnog odjela Filozofskog fakulteta Sveu~ilišta u Zagrebu 1876. dalo je novi sna`an poticaj raspravama iz prirodnih
znanosti: fizike, kemije, zoologije, botanike, geologije, matematike. Novom
dodatnom interesu pridonijelo je stvaranje “Hrvatskog naravoslovnog
dru`tva” (1885) i pokretanje društvenoga “Glasnika hrvatskoga naravoslovnog dru`tva” (1886.). Prvi predsjednik Društva i urednik ~asopisa bio je Špiro
Brusina, koji je stekao svjetsku slavu svojim malakološkim istra`ivanjima.
22
Otkrio je, opisao i imenovao preko 600 fosilnih rodova ili vrsta.
Brusina je o~ekivao da }e 1885. biti prekretnica za prirodne znanosti u
Hrvatskoj, pa je pisao: “Mi smo se evo za ovo pol vieka liepo ponieli na polju
liepe knji`evnosti, poviesti, filologije itd. a po~etkom druge polovice neka se
ispuni moje nastojanje još od god. 1868. neka o`ivi hrvatsko društvo naravoslovaca u našem bielom Zagrebu, dru`tvo kojemu je Darwin god 1869. `elio
najbolji uspjeh. Pa kad se proslavi stogodišnjica knji`evnoga preporoda, neka
bi Hrvati mogli dokazati, da, pošto su – kao što je naravno ponajprije njegovali, što im je najpre~e bilo – naime poviest svoju i jezik svoj – da su napregnuli
sve svoje sile, mnogo liepa uradili i izkazali se na polju ovih znanosti; kao što
23
su se davno prije preporoda proslavili Dominisi i Boškovi}i.”
Osim spomenutih znanosti razvijaju se i druge discipline. Na Gri~u u Zagrebu postoji meteorološka postaja, koja je razvila svoj rad zahvaljuju}i Ivanu
Sto`iru, te je svakodnevno slala svoje podatke o tlaku, temperaturi i vlazi zra24
ka, o vjetru, koli~ini oborina meteorološkoj centrali u Be~u.
Prve rasprave iz matematike pisao je ^eh Karel Zahradnik, koji je bio i
prvi profesor matematike na Sveu~ilištu. Do 1885. on je jedini pisao rasprave
iz ove znanosti u Radu. Od te godine na njegov poticaj pišu još dva ^eha, a
krajem 19. stolje}a javlja se Vladimir Vari}ak. Prvu raspravu iz kemije napisao je D. ^eh. Aleksandar Veljkov (1847-1878) prvi je profesor kemije na zagreba~kom Sveu~ilištu. Nakon njegove prerane smrti naslijedio ga je Gustav
Jane~ek (1848-1929), ~ije je posebno podru~je interesa bila sudska kemija. S
radovima iz ove problematike bio je poznat u svijetu. Dakle, profesori egzaktnih znanosti nisu bili samo utemeljitelji nastave iz egzaktnih znanosti na
21
22
23
24
Isto, 103-104.
Isto, 218-220.
Citat prema @. Dadi}, n. dj., 223.
Isto djelo, 233.
15
Sveu~ilištu, nego su se uspješno bavili problemima o kojima se u znanstve25
nom svijetu tada raspravljalo.
U astronomiji istaknuli su se Ivo Benko, Spiridion Gop~evi}, Oton
Ku~era. Ivo Benko je u pulskoj zvjezdarnici razvio vrlo plodnu djelatnost.
Nekako u isto vrijeme otvorio je Spiridion Gop~evi} u Malom Lošinju privatnu zvjezdarnicu, koja je u svijetu postala poznata po ~asopisu koji je Gop~evi}
objavljivao (Astronomische Rundschau). Bavio se promatranjem Marsa,
Merkura i Venere. Svoj plodan rad Gop~evi} je okon~ao 1909. kad je prestao
objavljivati ~asopis i prodao teleskop kao i ostali astronomski instrumentarij.
Po~etkom 20. st. pokrenuto je u Zagrebu osnivanje zvjezdarnice Hrvatskog
naravoslovnog dru`tva i sekcije za astronomiju. Sredstva za to namaknuta su
dobrovoljnim prilozima ustanova i brojnih pojedinaca. Uz pomo} Gop~evi}a
postavljen je novi teleskop, te je astronomski opservatorij na Popovu tornju
sve~ano otvoren 5. prosinca 1903. Prvi upravitelj zvjezdarnice bio je Oton
Ku~era, veliki popularizator astronomije. Uloga zvjezdarnice za razvoj astronomije u Hrvatskoj bila je znatna.26
Meteorologijom i osobito seizmologijom bavio se Andrija Mohorovi~i}.
Pokupski potres doveo ga je do otkri}a da na dubini od oko 55 km naglo raste
brzina seizmi~kih valova što nastaje zbog naglog pove}anja gusto}e Zemlje.
Taj tanki sloj na toj dubini nazvan je u svjetskoj znanosti u po~ast Mohorovi~i}u “Mohorovi~i}ev diskontinuitet” (MOHO). Njegovo otkri}e bilo je
svjetskog zna~enja i u to doba jedno od vrlo va`nih za poznavanje strukture
27
Zemlje.
Tehni~ka otkri}a u Hrvatskoj na prijelazu dvaju stolje}a vezana su za
imena Ferdinanda Kova~evi}a (1838-1913), koji se istaknuo u istra`ivanju telegrafije, Dawida Schwarza (1852-1897), @upanjca, izumitelja zrakoplova
(Zeppelin je pokušao njegov izum na temelju neznatnih izmjena prijaviti kao
svoj patent, ali je prioritet priznat Schwarzu nakon drugoga svjetskog rata).28 U
razvoju tehni~kih zanosti posebno mjesto zauzima Slavoljub Penkala
(1871-1922). Konstruirao je mnogo sprava i predmeta od široke potrošnje. Najpoznatiji patent je kemijska olovka (penkalo) za ~iju je proizvodnju, zbog velike
potra`nje, izgradio tvornicu u Zagrebu i Berlinu. Pokušao je poboljšati i avion,
25
26
27
28
Isto, 248.
Isto, 283.
Isto, 289-290.
Isto, 297-299.
16
ali je od tih eksperimenata odustao. Ovdje treba spomenuti i Franju Hanamana
(1878-1941), koji je stekao zasluge za usavršavanje elektri~ne `arulje.29
Najznamenitiji istra`iva~ na tehni~kom polju bio je hrvatski Srbin Nikola
Tesla (1856-1943). Godine 1884. otišao je u SAD. Najprije je radio u Edisonovom laboratoriju, ali se s njime razišao. Sredinom 80-ih godina Tesla je patentirao svoje najva`nije izume: višefazni sustav prijenosa elektri~ne energije,
indukcijski motor i odgovaraju}e transformatore i generatore. Godine 1896.
30
Teslin sustav primijenjen je za iskorištavanje Niagarinih slapova.
Mnogi srednjoškolski profesori odigrali su vrlo va`nu ulogu u razvoju
egzaktnih znanosti u drugoj polovici 19. stolje}a. Pisali su ud`benike, objavljivali rasprave, sudjelovali u izradi hrvatske znanstvene terminologije, pisali
popularne knjige. Posebno se me|u njima isticao Josip Torbar, profesor na zagreba~koj realci i višegodišnji predsjednik Akademije, te Martin Sekuli}, profesor na rakova~koj gimnaziji.
Va`nu ulogu u popularizaciji prirodnih znanosti imala je Matica hrvatska, središnja kulturna institucija hrvatskog naroda, osnovana 1842, i Društvo sv. Jeronima, osnovano 1867. U njihovom izdanju izašla su i prva
popularna djela Bogoslava Šuleka “Prirodni zakonik za svakoga iliti popularna fizika, I-III, Zagreb 1873, 1875, 1876.”, te “Lu~ba za svakoga ili popularna kemija, Zagreb 1881” i još mnoga druga znamenita i popularna djela.
Iste je godine MH pokrenula niz “Novovjeki izumi”, posve}en isklju~ivo
prirodnim znanostima i njihovim primjenama. Prva knjiga u tom nizu izašla
je 1882. Autor je bio Ivan Šah, a naslov joj je “Novovjeki izumi u znanosti,
obrtu i umietnosti, knjiga prva”.
Na kraju spomenimo i to da su u Dalmaciji i Istri mnogi hrvatski autori
pisali na talijanskom i njema~kom jeziku (Ambroz Hara~i}, Eugen \el~i},
Albin Na|).
Prema tome, ukupno uzevši prirodne znanosti su proširile vidike u drugoj
polovici 19. stolje}a stvorivši prosvjetne i znanstvene zavode koji razinom ne
zaostaju za zavodima ve}ih i naprednijih naroda. Tu su se odgojili u~enjaci
svjetskoga glasa, kao što su npr. Vatroslav Jagi}, paleontolog Dragutin Gorjanovi} Kramberger, zoolog Špiro Brusina, geolog \uro Pilar. Velik je, kao što
smo vidjeli, i doprinos pojedinaca i stranaca koji su s bogatim obrazovanjem
29
30
Isto, 301-302.
Isto, 304-311.
17
došli u Hrvatsku. Utemeljenjem znanstvenih institucija i afirmacijom raznih
znanstvenih disciplina znanost je pridonijela i oblikovanju hrvatskoga nacionalnog identiteta.
Povijest u ovo vrijeme ima tako|er svoje predstavnike koji udaraju temelje poznanstvenjenju hrvatske historiografije (Ivan Kukuljevi}, Franjo
Ra~ki, Matija Mesi}, Tadija Smi~iklas, Vjekoslav Klai}, Ferdo Šiši}). Historiografija je na poseban na~in nastojala razviti nacionalnu svijest. Vrijedi za sve ono što je za Ra~koga napisao njegov biograf Tade Smi~iklas: on
se uzeo “odmah truditi s historijom u ruci da probudi u narodu hrvatsku misao o dr`avnoj samostalnosti.”31 No, ova nakana nikada nije bila predpostavljena znanstvenoj razini spomenutih autora. U to vrijeme objavljena su
neka kapitalna djela za razvitak hrvatske povijesne znanosti. Smi~iklas i
Klai} objavljuju svoju povijest hrvatskog naroda, Smi~iklas je pokrenuo
dragocjenu zbirku povijesnih izvora za hrvatsko srednjovjekovlje, “Codex
diplomaticus”.
Šime Ljubi}, Frane Buli}, Lujo Marun zaslu`ni su za utemeljenje hrvatske arheologije. Za promicanje ove znanosti osnovano je, uz silna protivljenja
srpskog stanovništva “Hrvatsko starinarsko društvo u Kninu” 1887, te godine
1894. “Biha}” u Splitu.
Veliki doprinos istra`ivanju narodnog `ivota i kulture dala je JAZU, pokretanjem 1896. “Zbornika za narodni `ivot i obi~aje”, dok je Antun Radi} svojom “Osnovom za sabiranje i prou~avanje gra|e o narodnom `ivotu” (1897)
utro put razvitku etnologije.
— — — — — — — —
31
T. Smi~iklas, @ivot i djela dra Franje Ra~koga, Zagreb 1895, 34.
18
Odnosi Hrvata i Srba jedan su od najva`nijih ~inilaca u novijoj hrvatskoj
povijesti. Ti su odnosi postali osobito va`ni u periodu oblikovanja nacionalnih
identiteta, kad se svaki narod `elio ostvariti u vlastitoj nacionalnoj dr`avi, smatraju}i da se samo u njoj nacija – osoba mo`e slobodno izraziti.
Zadatak ovoga rada jest: istra`iti polo`aj Srba u Banskoj Hrvatskoj
1883-1903. Tema nije nova, ni rezultati vjerojatno tako|er ne}e biti osobita novost u našoj historiografiji, ali }e se na jednome mjestu sustavno analizirati
srpska izdava~ka djelatnost. Ovim se razdobljem u nas bavila ponajviše prof
32
33
Mirjana Gross, ali i drugi stariji ili mla|i autori. No moramo ipak re}i da
oskudijevamo i u op}im pregledima ovoga razdoblja kako iz hrvatske povijesti,
tako napose iz srpske, što posebno naglašavamo. Ne `elimo naga|ati razloge
34
ovoj ~injenici, da ne bismo pali u zamke dnevne politike.
Istra`ivanje povijesti Srba u Hrvatskoj smatramo izuzetno va`nim zadatkom hrvatske historiografije. Za razumijevanje hrvatsko-srpskih sukoba upravo razdoblje 1883-1903. izuzetno je va`no. To je razdoblje od kojega je i naše
vrijeme najviše baštinilo.
Glavno pitanje na koje `elimo odgovoriti ovim istra`iva~kim naporima je:
Kakav je stvarni polo`aj Srba u Banskoj Hrvatskoj 1883-1903? Ali odgovor na
ovo pitanje `elimo potra`iti analizom izvora srpske provenijencije, odnosno
analizom srpske izdava~ke djelatnosti toga razdoblja. Uzeli smo ovu temu i ovo
sredstvo za tra`enje odgovora iz dva razloga. Prvo: prema dosadašnjem
32
33
34
Na ovome mjestu nema smisla nabrajati mnogobrojne radove prof. Gross posve}ene raznim problemima vezanim za ovo razdoblje hrvatske povijesti. Upozoravamo ~itatelja na prilog M. Streche, Bibliografija radova prof. dr. Mirjane Gross, Zbornik Mirjane Gross, Zagreb 1999, 19-28.
Ne mogu dati cjeloviti bibliografski prikaz literature o periodu 1883-1903. Zapravo o Khuenu i
njegovom dvadesetgodišnjem banovanju gotovo da i nemamo temeljitijeg monografskog rada. I
ono što }u spomenuti obuhva}a šire vremensko razdoblje ili se pak ti~e pojedinih osoba. Od starije literature izdvojio bih apologetsku knjigu M. Poli}a, Ban Dragutin grof Khuen-Héderváry i
njegovo doba, Zagreb, 1901.
R. Horvat, Najnovije doba hrvatske povijesti, Zagreb 1906; K. Šegvi}, Dr Ante Star~evi}. Njegov `ivot i njegova djela, Zagreb 1911; M. Star~evi}, Dr Ante Star~evi} i Srbi, Zagreb 1936; V.
Bogdanov, Historija politi~kih stranaka u Hrvatskoj, Zagreb 1958; I. Bo`i}, S. ]irkovi}, M.
Ekme~i}, V. Dedijer, Istorija Jugoslavije, Beograd 1972; J. Horvat, Politi~ka povijest Hrvatske.
Jedina sinteza ovoga razdoblja dana je u knjizi Šidak, Gross, Karaman, Šepi}, Povijest hrvatskog
naroda 1861-1914., Zagreb 1968, u kojoj je ovo razdoblje obradila M. Gross. Dosta problema
ovoga razdoblja doti~e i njezina knjiga “Povijest pravaške ideologije”, Zagreb 1973. Dvije knjige Zbornika radova o povijesti i kulturi srpskog naroda u Socijalisti~koj Republici Hrvatskoj,
objavljene u Zagrebu 1988. i 1989. , te tri Zbornika o Srbima u Hrvatskoj objavljenih u Beogradu
1989, i tijekom rata, sadr`e odre|eni broj ~lanaka vezanih za našu temu.
U svojim radovima i zbirkama gra|e o Srbima u Hrvatskoj i Slavoniji (1848-1914) prof Vasilije
Kresti} objašnjava slabu istra`enost povijesti Srba u Hrvatskoj tabuiziranjem te teme, okrivljuju}i za to vlast u Beogradu i Zagrebu. Vrijedni profesor je pri tome previdio da su u obje Jugoslavije vlast u rukama ~vrsto dr`ali Srbi i u Beogradu i u Zagrebu, pa ako je netko pretvorio povijest
Srba u Hrvatskoj u ovom razdoblju u tabu temu, to onda treba tra`iti krivca u tim vlastodršcima.
19
istra`iva~kom iskustvu mogu ustvrditi da je baš u ovom razdoblju u~vrš}en temelj za sve kasnije hrvatsko-srpske nesporazume i sukobe. Drugo: postoji na
prvi pogled paradoksalna pojava. Izvori srpske provenijencije toga razdoblja
uporno ponavljaju kako su Srbi u Hrvatskoj ugro`eni. Za njima se povela kasnije i srpska historiografija, tvrde}i da su baš u ovom periodu Srbi u Hrvatskoj
bili do genocida diskriminirani, da je upravo tada polo`en i zabetoniran panj za
35
genocid, koji da je vršen i izvršen nad Srbima u Hrvatskoj.
No baš u ovom razdoblju velike sjetve suza uo~avamo jednu nadasve
va`nu ~injenicu: centar srpske politike u Monarhiji preselio se iz Novoga Sada
36
u Zagreb. A to nije bezvrijedna ~injenica ne samo za našu raspravu, nego
op}enito za shva}anje karaktera hrvatsko-srpskih odnosa. Ovaj nesklad stvarnosti i onoga što `eli sugerirati osobito srpsko novinstvo u ovom razdoblju, te
~injenica da je “ugro`enost” Srba postala glavna isprika za agresiju na Hrvatsku 1990., razlozi su što smo predlo`ili ovu temu.
Ugro`enost kao element srpske politi~ke misli druge polovice 19. st. , obnovljena je na kraju 20. stolje}a. Jedini na~in da se utvrdi njezino podrijetlo i
razlozi, njezina opravdanost ili neopravdanost jest analiza stvarnoga kulturnog,
društvenog, politi~kog, prosvjetnog i gospodarskog polo`aja Srba u Hrvatskoj i
to na temelju onoga što su nam oni sami o tome ostavili zapisano.
Na ovom mjestu nema potrebe govoriti opširnije o izvorima koji su nam poslu`ili za pisanje ovoga rada. Njih }e se upoznati u kasnijim predstavljanjima.
Nastojali smo analizirati svu izdava~ku djelatnost Srba u Hrvatskoj: novine, brošure, knjige, kalendare, govore saborskih zastupnika. Ove izvore dopunili smo
analizom arhivske gra|e te usporednom analizom izdava~ke djelatnosti hrvatske
provenijencije, koliko je to potrebno za razumijevanje. Najva`nija je gra|a svakako u knji`nicama i arhivima u Zagrebu, Osijeku, Vinkovcima. Jasno da se izvanredno vrijedna gra|a nalazi i u knji`nicama i arhivima u Jugoslaviji
35
36
V. Kresti}, O kontinuitetu genocida nad Srbima u Hrvatskoj, Knji`evne novine od 15.9.1986.,br
716. ^lanak je objavljen i u specijalnom broju Studenta – lista beogradskih studenata 27.4.1989.
Ovim ~lankom zapo~eo je duševni trening srpskog naroda da prihvati rat, kojim se `eljelo stvoriti Veliku Srbiju.
Ove ~injenice svjestan je i najve}i zagovornik tkz. ugro`enosti Srba u Hrvatskoj, obnovitelj i ponovitelj te ideje iz 19. st. , dr Vasilije Kresti}, ~lankom “Zagreb – politi~ko središte Srba u Austro-Ugarskoj”, Zbornik o Srbima u Hrvatskoj, knj. 1, Beograd 1989, 91-101., sam pobija svoje
teze o ugro`enosti Srba u Hrvatskoj i o genocidnosti hrvatske politike prema Srbima. Usp. o tom
neskladu u Kresti}evom mišljenju M. Artukovi}, Nesklad vlastitog mišljenja, Danas od
24.10.1989., str. 30.
20
(Beogradu i Novom Sadu, te Srijemskim Karlovcima), ali do nje nismo mogli
do}i, osim one gra|e koju smo koristili u ranijim radovima.
No budu}i da nam je zadatak odgovoriti na pitanje: Kakav je stvarni
polo`aj Srba u Banskoj Hrvatskoj 1883-1903, i taj odgovor potra`iti na temelju
izdava~ke djelatnosti Srba u Hrvatskoj, dr`imo da je i ova gra|a, koju smo koristili, dostatna za mjerodavne zaklju~ke.
I
POLITI^KI OKVIR
Mo`da je samo komunisti~ki re`im, koji je po svojem na~inu upravljanja
podsje}ao na Khuenov, bio u Hrvatskoj omra`eniji od onoga koji je zaveo
grof Khuen-Héderváry. Istina mi nemamo jednu ozbiljniju, opširniju monografsku obradu ovoga sustava; svakako da su opozicioni izvori prije svega
stvarali naša mišljenja o re`imu bana Khuena, ali sva dosadašnja istra`ivanja
pokazuju da je on ovdje bio eksponent ma|arske Vlade, jedan od najutjecajnijih ljudi Tiszine Liberalne stranke, koja `ivi s uvjerenjem da se jedinstvena i
jaka ma|arska dr`ava mo`e stvoriti i sa~uvati u okviru jake Habsburške monarhije. Sna`na Habsburška monarhija u ~ijem je okrilju mo}na Ugarska - to
je i kraljevo trajno opredjeljenje, pa je Khuen-Héderváry bio i kraljev ~ovjek,
jedan od stupova dualizma i Monarhije uop}e. O~uvanje dualizma bila je bitna
misija bana Khuena u Hrvatskoj, a to je zna~ilo odigrati u Hrvatskoj veliku
ulogu i na politi~kom i na gospodarskom podru~ju. Ponajprije je to predpostavljalo dr`ati Dalmaciju daleko od sjeverne Hrvatske, a gospodarsku politiku voditi tako da krajnji rezultat bude gubitak ekonomske i financijske
samostalnosti. Sva dosadašnja istra`ivanja pokazuju kako Vlada Khuena-Hédervárya nije mnogo napravila za rješavanje problema na ekonomskom i
društvenom polju Hrvatske. No bilo bi zaista vrijedno napora, a i pravednost
bi zahtijevala, poduzeti istra`ivanja u kojima bi se sustavno nabrojalo ono što
je podignuto u eri ovoga ~ovjeka, i to dovesti u vezu s tendencijama njegovoga osnovnoga politi~kog stava u ekonomiji, da se dadne kona~na ocjena ovoga va`noga perioda naše povijesti.
Osnovu Khuenove ekonomske politike ~inilo je nastojanje da sprije~i
privredni razvitak Banske Hrvatske, koji bi bio u interesu doma}ega gra|an21
SADR@AJ
UVOD · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 5
I POLITI^KI OKVIR · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 21
II STATISTI^KI POKAZATELJI · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 37
1. Broj i teritorijalni raspored Srba u Banskoj Hrvatskoj · · · · · · · · · 37
2. Srpsko stanovništvo po zvanju i zanimanju· · · · · · · · · · · · · · · 59
a) Poljodjelstvo · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 59
b) Obrt i rudarstvo · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 68
c) Trgovina i vjeresijstvo · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 69
d) Promet · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 69
e) Javne slu`be i slobodna zvanja · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 70
f) Zdravstveno osoblje · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 71
g) Ku}na slu`in~ad · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 71
h) Posebnici i umirovljenici · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 72
III POGLED NA SVAKODNEVNI @IVOT · · · · · · · · · · · · · · · · 73
IV PREGLED SRPSKE IZDAVA^KE DJELATNOSTI · · · · · · · · · 87
1. Izdava~ka djelatnost Srpske samostalne stranke · · · · · · · · · · · 87
a) Srpski glas · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 87
b) Srpski zabavnik · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 103
c) Srbobran · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 105
d) Omladina · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 121
e) Vra~ Poga|a~ · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 124
f) Kalendari, povijesna djela, knji`evnost · · · · · · · · · · · · · · 158
g) Privrednik · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 172
h) Srbin · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 180
i) Srpski glasnik · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 186
j) Srpsko kolo · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 188
2. Ostala izdava~ka djelatnost · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 191
a) Srpski listovi u Srijemu · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 191
b) Srpski dom· · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 210
377
V GOSPODARSKA DRUŠTVA · · · · · · · · · · · · · · ·
Srpska banka. Zemljoradni~ke zadruge. Privrednik · · · ·
VI KULTURNA, PROSVJETNA I HUMANITARNA
DRUŠTVA· · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · ·
VII NARODNO-CRKVENA AUTONOMIJA. POLO@AJ
PROSVJETE · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · ·
VIII POLITI^KE ORGANIZACIJE I NAZORI · · · · · · ·
1. Srpski klub · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · ·
2. Srpska samostalna stranka · · · · · · · · · · · · · · · ·
3. Radikalna stranka · · · · · · · · · · · · · · · · · · · ·
IX STRUKTURA IDEOLOGIJE · · · · · · · · · · · · · ·
1. Povijest, vjera, kulturna baština, “srpske zemlje” · · · ·
2. Ugro`enost s opravdanjem ili kao opredjeljenje · · · · ·
3. Slika drugoga · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · ·
4. Narodno na~elo i povijesno pravo. Srpska dr`avna ideja
X ZAKLJU^NA RAZMATRANJA · · · · · · · · · · · · ·
SCHLUßBETRACHTUNGEN · · · · · · · · · · · · · ·
IZVORI I LITERATURA · · · · · · · · · · · · · · · · ·
KRATICE · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · ·
KAZALO OSOBA I MJESTA · · · · · · · · · · · · · · ·
378
· · · · · · 221
· · · · · · 221
· · · · · · 237
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
·
253
267
267
270
274
279
279
294
309
318
329
337
347
353
355
© Copyright 2024 Paperzz
![Page 1 Razgovor: Mirko Ili} FILMOVE I KNJIGE STOLJE]A IZABRALI](http://s3.paperzz.com/store/data/005156451_1-9ce343a6a69e1b3f838dc0c4da613771-250x500.png)
