REPRODUKTIVNO
OPASNA DOMAĆA HRANA
Franjo Plavšić
UVOD
Na razmišljanje me potaknuo kratki članak na jednom našem portalu o izraelskoj
znanstvenici, koja je sa svojom skupinom istraživača otkrila da visoke doze vitamina A, C i E
mogu izazvati neplodnost u ženki nekih životinja. Odmah sam naravno potražio na internetu
sve što mogu o toj znanstvenoj ekipi i shvatio kako se zapravo rečeni učinak odnosi na sve
antioksidanse a ne samo na naprijed spomenute vitamine i to u visokim dozama danima
izravno u ovarij. Mehanizam djelovanja nije bio sasvim jasan, ali objašnjavalo se to štetnim
utjecajem na ovulaciju ili da nastaju problemi kod oslobađanja jajnih stanica iz folikula. Nije
to naravno bilo ni bitno tog časa, jer vremena za istraživanja o npr. mogućem utjecaju na FSH
ili LH ima dovoljno, ali je podatak bio važan za razmišljanje o dosadašnjim čvrstim
stavovima endokrinologa i odmah naravno sumnjiv. Na tisuće radova pišu o tome da upravo
vitamini dovode do poboljšanja plodnosti, kako kod muških tako i kod ženskih predstavnika
sisavaca. Liječnici na sve strane daju savjete o potrebni uzimanja što većih količina voća i
povrća kad čovjek hoće poboljšati svoju plodnost. To isto preporučuju trudnicama radi boljeg
napredovanja ploda, a preporučuje se i uzimanje istih vitamina u dodacima hrani, jer to
«sigurno neće škoditi». Tu i tamo se pojave čudni članci, kao npr. da uživanje u trešnjama
smanjuje libido kod žena, ali na to nitko pametan ne obraća pozornost. Naravno da sam kao
toksikolog prihvaćao u potpunosti činjenicu da i vitamini (pogotovo A i D) mogu biti opasni
kod uzimanja visokih doza, ali one su ipak još uvijek puno više od onih koje uzimaju ljudi u
svakodnevnoj prehrani. Bilo je više članaka upravo o vitaminu A (retinol) i problemu
smanjivanja plodnosti kod davanja visokih doza pokusnim životinjama, pa on po nekima
pripada kategoriji III reproduktivno otrovni tvari. Isto je tako pisano o njegovoj teratogenosti
kod vrlo visokih doza. Može li onda prekomjerno uživanje u mrkvi biti krivo za smanjivanje
plodnosti u žena? Mislim da to treba svatko zaključiti sam koristeći logiku zdravog razuma.
Općenito je ovo područje utjecaja na reprodukciju (pozitivnih i negativnih) izrazito
složeno i zbrkano, a pouzdanost u podatke iz literature (znanstvene ili pjesničke) često treba
gledati sa sumnjom. Treba se samo podsjetiti na brojne podatke o tvarima ili proizvodima koji
dižu potenciju ili libido, a to je jako važno, jer ako je netko impotentan onda nema ni
pravljenja djece. Valjda ste čuli za orahe, celer ili kamenice, koji navodno mogu jako podići
potenciju? Jedino je problem u tome što nema znanstvenih dokaza da nakon pojedenih 20
kamenica muškarac postaje zvijer što se tiče potrebe za seksom. Ja pak imam neugodno
iskustvo s kamenicama uz koje sam u Stonu još jeo riblje mliko, jer nakon toga nisam uopće
razmišljao o seksu zbog intenzivnog povraćanja i snažnog proljeva. Možda sam pretjerao u
količini pojedenih delicija. Pa onda različiti abortivi poput npr. čaja od oleandrovih listova ili
kore bukove, koji su čuvali žensku čast u onim starijim vremenima. No, to nije uobičajena
hrana i nikom ne savjetujem čak ni grickanje listova oleandra. Naravno, tu su također lijekovi,
aditivi hrani itd., ali ovdje o svemu tome ovdje neće biti govora. Namjeravam se držati
uobičajenih prehrambenih proizvoda u koje se nije previše interveniralo različitim aditivima.
Ne baš sasvim domaće, ali barem ono što dobar broj građana smatra domaćim
OSNOVNI PODACI O REPRODUKTIVNOJ OTROVNOSTI
Uspješna reprodukcija znači produženje vrste zdravim potocima i u većini slučajeva se
to ostvaruje. Možda čak u «prevelikoj» mjeri obzirom na stalni porast broja stanovnika na
ovoj sirotoj planeti. Međutim, ne uspijeva baš svima dobiti potomke i to još uz to sasvim
fizički i psihički zdrave. Postoje brojni razlozi zbog kojih se ne ostvaruju želje za potomstvom
u ljudi, ali ovdje će biti govora samo o kemikalijama kao uzrocima problema i to
kemikalijama koje se «normalno» pojavljuju u našim obrocima. Reprodukcija može biti
ometana ili spriječena na nekoliko mjesta ili može na nekoliko mjesta krenuti krivim
smjerom. Grubo bi se to moglo podijeliti kako slijedi:
1. Problemi sa smanjivanjem plodnosti bilo kojeg od partnera
2. Štetni učinci na plod
3. Štetni učinci na potomke razvijeni tek nakon poroda, a uzrokovani izlaganjem
kemikalijama od ranije.
4. Stvaranje neke nove vrste čovjekova potomka, boljeg ili lošijeg od nas.
Prva skupina poremećaja obuhvaća seksualnu nemoć i nedostatke u plodnosti uzrokovane
organskim nedostacima kod jednog ili drugog partnera. Naravno da nastaju brojni problemi
kod impotencije ili gubitka libida, jer bez seksa se još uvijek ne može prirodnim putem praviti
potomke. Tu uskače u pomoć medicina umjetnom oplodnjom i različitim pomagalima (npr.
Viagra), ali je uvijek pitanje koliko na želju za seksom mogu utjecati vanjski činitelji poput
kemikalija. Puno je teže kad je neplodnost uzrokovana organskim nedostacima (npr. smanjena
pokretljivost spermatozoida, problemi sa sazrijevanjem i oslobađanjem jajnih stanica itd.).
Nažalost, kemikalije mogu imati utjecaja na mušku i žensku plodnost na brojne načine. Jedino
je pitanje je li kod kemijskih uzroka moguće popraviti stanje, npr. prestankom izlaganja
kemikalijama iz različitih izvora. Posebno je o tome zanimljivo razgovarati vezano uz hranu.
Teratogenost se odnosi na pojave štetnih učinaka na plodu. Štetni učinci mogu biti
različiti, od pobačaja ili rađanja defektne djece bez udova do pojave teških učinaka
neurotoksičnosti ili npr. mongoloizma. Definitivno je sigurno dokazano da u većini slučajeva
do šteta dolazi zbog nekih vanjskih učinaka, bilo da su to kemikalije, zračenje ili neke
infekcije. Greške na plodu i ne moraju biti velike, ali svi slučajevi rađanja djece s defektima
su teško traumatično iskustvo za roditelje. Naravno, treba uzeti u obzir i smrt ploda ili
njegovo abortiranje zbog vanjskih utjecaja, a kemikalije (znači i lijekovi) mogu tu imati
velikog utjecaja.
Štetni učinci na potomstvo teško su mjerljivi, jer stotine činitelja nakon poroda može
utjecati na zdravlje i razvoj djeteta. Kod ljudi je izrazito teško otkriti zbog kojeg razloga se
dijete ne ponaša normalno, deblja se ili mršavi, slabo pamti ili se ne može koncentrirati na
ničega itd. Nije sasvim jasno niti da li je izloženost majke nekim kemikalijama mogla dovesti
do prerane pojave tumorskih bolesti kod potomka (npr. rak dojke kod curice od 16 godina),
jer opet brojni činitelji mogu imati utjecaja na pojavu štetnog učinka. Ipak se na tome radi i
može se pronaći manje ili više pouzdane podatke.
Najmanje istraženo područje se odnosi na promjenu vrste. Sumnja se da bi izloženost
kemikalijama ili možda ionizacijskom zračenju moglo dovesti do značajnih mutacija u
potomaka, tako da oni više nisu ljudi. Moglo bi se reći npr. da mongoloidi zapravo prema
broju kromosoma nisu ljudi, ali se inače malo razlikuju od prosječnih građana (uglavnom
prema slabijem duševnom i tjelesnom razvoju), ali ovdje se misli na naizgled prosječna bića,
koja više nisu ljudska stvorenja. Mogu oni biti pametniji i ljepši od ostalih ljudi, ali više nisu
ljudi. Do sad nije dokazana takva pojava, ali se nije ni istraživalo da li se rađa nova
ljudska/neljudska vrsta. Neki stručnjaci smatraju da se to možda i događa u pojedinačnim
slučajevima, ali takvi potomci nisu u stanju imati djecu s današnjim ljudima i njihove veze sa
suprotnim spolom bi trebale ostati bez ploda ili taj plod ne bi bio sposoban dalje produživati
svoju vrstu. Primjer iz života su konji i magarci, koji čak mogu dobiti potomka mulu, ali taj
potomak nije u stanju produžiti novu vrstu. Morali bi se naći parovi s istim genetskim
promjenama da mogu stvoriti neku novu vrstu, pa bi onda oni bili novi Adam i Eva. To je već
stvar znanstvene fantastike, barem prema našim saznanjima o ovim vremenima, ali nikad se
ne zna.
A podataka o reproduktivnoj otrovnosti baš i nema puno. Prva ozbiljna istraživanja
reproduktivne otrovnosti su započela krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Bilo je
puno lutanja u istraživanjima i standardne metode ispitivanja su propisane tek prije 15-20
godina, a još uvijek se preispituju nove. Štetni učinci su izrazito brojni i teško je to sve
pokriti. Bio sam 1994. na svjetskom pregovaračkom sastanku u Otavi, gdje se puno
pozornosti posvećivalo upravo reproduktivno toksičnim učincima, a dileme su bile brojne.
Jedno od pitanja zapadnih stručnjaka je bilo vezano uz ispitivanja libida u pokusnih životinja.
Kakvim pokusom će se ustanoviti pad libida u štakorica izloženih nekoj kemikaliji? I pitanje
je bilo na mjestu uz tadašnja znanja i iskustva znanstvenika. Naravno da se može postaviti
svakakve pokuse, ali je pitanje koliko će njihovi rezultati biti vjerodostojni. To se i danas
osjeća kod planiranja posebnih ispitivanja, npr. o endokrinim disruptorima (npr. priča o tome
da zabranjeni herbicid atrazin pretvara muške punoglavce u hemafrodite i onda više nema
dovoljno žabaca). Područje je vrlo nesigurno, barem u nekim slučajevima, a onda se naravno
svašta i piše u stručnim časopisima i pogotovo na internetskim stranicama. Osnovno pitanje je
kome i zašto vjerovati.
Treba biti vrlo kritičan prema podacima, posebno onima s interneta, ali i članci u
ozbiljnim časopisima znaju davati sasvim nesigurne podatke. Netko bi mogao reći da treba
vjerovati samo službenim podacima, posebno na takvom području koje obrađuje impotenciju
ili pad odnosno porast libida. Međutim, niti tu se ne može biti sasvim siguran, posebno kad se
radi o neumjereno visokim dozama pojedinih kemikalija. Etanol službeno nije opasna
kemikalija, ali kad se uzima u visokim dozama može izazvati svakakve poremećaje, pa
naravno i reproduktivnu otrovnost (npr. pad potencije u uživatelja alkohola ili probleme za
plod majke sklone visokim dozama alkohola). Ono što valja snažno naglasiti, jest činjenica da
se u hrani prirodno nalazi izrazito mali broj kemikalija, koje se razvrstavaju u kategoriju I.
reproduktivno otrovnih tvari. Naravno da se to odnosi na one doze u kojima dolaze prirodno u
namirnicama, a kod znatno povišenih doza mogu djelovati svakako. Problem je u tome što se
hrana često uzima u golemim količinama, pa se onda i doze pojedenih opasnih kemikalija
izrazito značajno povećavaju. Ovdje neće biti govora o aditivima hrani nego samo o tzv.
domaćim namirnicama svih mogućih vrsta pripremljenih na koliko toliko tradicionalni način.
S golemom sigurnošću se može reći da plod žene, koja stavlja bijelo vino u gulaš ili voli
flambirati određene obroke, neće imati nikakvih štetnih učinaka. Treba uvijek uzeti u obzir
moguću dozu opasne kemikalije u hrani i učestalost uživanja u njoj. Umjerenost u jelu i piću
je, kako to kaže Sv. Pismo, ključ poštenog i zdravog života. Ipak je možda dobro pokazati na
primjerima što danas smatraju stručnjaci i nestručnjaci opasnim za reprodukciju u našoj
svakodnevnoj hrani. I to uglavnom domaćoj hrani. Čitajte te podatke vrlo kritično, jer danas
ne treba nikome vjerovati u potpunosti. Naravno da ne trebate vjerovati ni meni, jer možda
sam neke stvari previdio a neke pak krivo shvatio. Tvari su ovdje podijeljene u prirodno
prisutne navodno reproduktivno otrovne tvari, tvari koje nastaju u hrani djelovanjem
mikroorganizama te one koje dolaze u hranu uobičajenim načinom prerade ili pakiranja.
PRIRODNO PRISUTNE REPRODUKTIVNO OTROVNE TVARI
Zapravo se mora reći da nema mnogo prirodnih reproduktivno otrovnih tvari ili nema
dovoljnih dokaza da su reproduktivno otrovne. Čak ako i ima dokaza, onda nemaju djelovanja
pri koncentracijama u kojima se nalaze u hrani. No, ipak će biti dani osnovni podaci o njima.
1. ACETALDEHID
Svud je prisutan u voću, voćnim sokovima, vinima itd. Gdje god ima
alkohola, ima i acetaldehida. Sasvim sigurno se u organizmu alkohol
metabolizira preko acetaldehida do octene kiseline i dalje do ugljikova
dioksida. Radovi o njegovoj reproduktivnoj otrovnosti nisu izrazito brojni, ali
na miševima postoje nekakvi dokazi o njegovoj teratogenosti. Plod ne
dobiva dovoljno na težini i neki su otkrili određene neurotoksične učinke u
mišjih potomaka izloženih visokim koncentracijama acetaldehida. Međutim, doze su svakako
bile znatno više od onih koje se javljaju kod uživanja u voćnim sokovima ili alkoholnim
pićima, pa nitko službeno ne uzima ove malobrojne podatke kao vjerodostojne. Pogotovo
nitko nikad nije dokazao da bi acetaldehid mogao izazvati bilo kakve probleme u reprodukciji
čovjeka. Čak ne pripada ni kategoriji III reproduktivno otrovnih tvari, pa se radove o njegovoj
teratogenosti treba uzeti s velikom rezervom.
2. BORNA KISELINA
Misli se zapravo ne samo na bornu kiselinu nego i njezine soli poput
borata (npr. vrlo poznati boraks). Do prije nekoliko godina smatralo se ovakve tvari
gotovo sasvim bezopasnima, ali su onda otkriveni podaci o reproduktivnoj
otrovnosti. Borna kiselina se danas razvrstava u reproduktivne tvari
kategorije II i što se tiče utjecaja na plodnost i na plod. To znači da kod
koncentracija viših od 5% nosi obvezno oznaku T i zabranjena je maloprodaja takvih
proizvoda u cijeloj EU i naravno u Hrvatskoj. Dokazano je na životinjskom modelu da
može smanjiti plodnost u žena, ali također da pri višim dozama može izazvati
oštećenje ploda do smrti ili pobačaja. Kod ljudi niti jedan od gore rečenih učinaka nije
opažen, barem za sad. Treba naglasiti kako su se borna kiselina i boraks do sada
učestalo koristili na brojnim mjestima. Pravi kavijar je praktički nezamisliv bez
boraksa, a borna kiselina se masovno koristila kao dezinficijens, npr. ženskih grudi
prije dojenja djece. Nije nikakav problem zabraniti bornu kiselinu i njezine soli kao
aditive hrani iako će se uživatelji kavijara možda buniti. Problem je, ili možda nije, u
tome što ju prirodno nalazimo u brojnim plodovima iz prirode. Još početkom 20.
stoljeća je dokazana borna kiselina u većini europskog voća, od jabuka do višanja.
Međutim, koncentracije su relativno niske i nema dokaza da bi mogle utjecati na
plodnost ili plod.
3. CIKAZIN I METIL-AZOKSIMETANOL
Zapravo sam cikazin ne predstavlja nikakav zdravstveni problem, nego je opasan
njegov metabolit metil-azoksimetanol nastao hidrolizom već u probavnom sustavu. Inače je
cikazin bio vezan uz daleki Istok i njihovu ljubav prema brašnu dobivenom od biljaka cikada,
koje se kod nas koriste za ukras vrtova. Iz određenih vrsta sličnih palmi izolira se složenim
postupkom brašno pod imenom sago (sabudana), koje je važna prehrambena namirnica u
Guamu i na Filipinima. Ako je ispiranje vodom sirovog brašna bilo nedostatno, onda se u
gotovoj hrani može naći cikazin. Inače se brašno sago već koristi i kod nas za pripravu
različitih pudinga i kolača, a vole ga vegetarijanci. Zabilježena su brojna akutna otrovanja tim
brašnom u azijskim zemljama, a onda se pokusima ustanovilo kako je metil-azoksimetanol
potencijalno štetan za plodnost i za plod. Istina, službeno mu nije dodijeljen niti jedan znak
opasnosti, jer se svi pokusi odnose na laboratorijske uvjete ili epruvetu. To znači da bi mogao
biti razvrstan u kategoriju III. reproduktivno otrovnih tvari, a o reproduktivnoj otrovnosti na
životinjama ili čovjeku nema pouzdanih podataka. Vjerojatno nema nikakve opasnosti
uživanja u pudingu od saga, barem što se tiče reproduktivne otrovnosti, ali opreza nikad dosta.
Zapravo bi trebalo preporučiti kupovanje sago brašna od poznatih i provjerenih proizvođača, a
takvih naravno da ima u Aziji. Kod njih se barem garantira da su koncentracije cikazina u
brašnu izrazito niske i sasvim bezopasne. Ne treba kupovati preko interneta s nepoznatih
adresa, jer čovjek tako može naletjeti na velika iznenađenja.
4. ETANOL
Zapravo se od davno zna da alkohol nikako nije dobar niti za plodnost
niti za plod unatoč tome što sam etanol nema neke naročite znakove
opasnosti ili oznake upozorenja. Službeno se ne razvrstava u tvari opasne za
ljudsko zdravlje, ali svi znamo da je on ipak opasan na brojne načine, pogotovo kad se
pretjeruje u ispijenim količinama i to kroz dulje vrijeme. Dakle, službeno etanol nije
reproduktivno otrovan kod niskih koncentracija, ali kod visokih doza već građansko iskustvo
pokazuje da može biti izrazito opasan. Opet se vraćamo na dozu. Kod niskih doza alkohola u
brojnom voću, povrću, voćnim sokovima itd., alkohol ne predstavlja baš nikakvu opasnost.
Međutim, kod visokih doza i kod dugotrajnog uzimanja vjerojatno će izazvati impotenciju u
muškaraca i pad libida u žena. Postoje podaci i o tome da je spermatotoksičan, tj. usporava
pokretljivost spermatozoida. Najgori su njegovi učinci na plod. Sasvim sigurno će kod stalnog
uzimanja alkohola u trudnoći doći do šteta za plod. On će se sporije razvijati, gubiti na težini,
javljati će se neurotoksični učinci itd. Moguća je i smrt ploda ili pobačaj. Kod majki
alkoholičarki javlja se u ploda ovisnost o alkoholu, što će imati opet teške posljedice za
novorođeno dijete. Alkohol je zato dobar primjer relativnosti službenih toksikoloških
podataka, jer na prvi pogled ne izgleda opasan a zapravo je on kod visokih doza vrlo opasan
na brojne načine. Ne treba se naravno bojati alkohola koji normalno dolazi u različitom voću i
voćnim sokovima, kao što se ne treba bojati malih doza alkohola uzetih nakon dobrog obroka,
jer takve doze sasvim sigurno neće štetiti niti majki niti plodu.
5. FITOESTROGENI
genistein
daidzein
Pisati i pričati o fitoestrogenima danas je jako moderno i svatko pokušava iznijeti svoje
mišljenje ili rezultate. Sve su to izoflavoni, koji dolaze vrlo često u različitim biljkama poput
npr. gore prikazanih genisteina i daidzeina. Posebno ih vežu uz soju i njezine proizvode svih
vrsta (npr. tofu, soja sos, sojino mlijeko, soja sirevi itd.), pa su zato izoflavoni jako zanimljivi
istraživačima svih usmjerenja. Zbog prostorne strukture slične estradiolu nazvali su ih upravo
fitoestrogeni. Sasvim sigurno je dokazano kako se mogu vezati na estrogenske receptore, ali
uglavnom nije jasno što to zapravo znači. Ovisno o malim razlikama u strukturi vežu se
različitim afinitetom na rečene receptore, ali u prosjeku je to približno 1000 puta slabije
vezanje nego za estradiol. Znači da se može govoriti o nekakvom djelovanju samo kod vrlo
visokih koncentracija fitoestrogena, a prirodno u hrani oni dolaze u prilično niskim
koncentracijama. Prvo su se pojavili radovi o njihovom antitumorskom djelovanju, uglavnom
preventivnom. Statistički podaci su pokazivali kako žene u krajevima Dalekog Istoka, koje se
hrane pretežno sojom, imaju značajno manju učestalost tumora dojke nego europske žene.
Međutim, to nikad nije sigurno potvrđeno, jer na pojavu raka može utjecati golem broj
činitelja pa čak i genetski. Neki stručnjaci ipak vrlo snažno preporučuju uzimanje soje i
njezinih proizvoda, ako zbog ničeg drugog onda zato što smatraju da fitoestrogeni ne mogu
škoditi. Međutim, onda su se pojavili radovi o reproduktivno otrovnim učincima. Nekako je
izgledalo logično da estrogeni ne mogu koristiti muškoj potenciji, jer je estradiol ipak ženski
spolni hormon. Bilo je nekih radova in vitro, koji su pokazivali da bi pokretljivost
spermatozoida mogla biti smanjena utjecajem fitoestrogena, ali nisu bili uvjerljivi. Ipak se na
temelju tih skromnih izvještaja zaključivalo kako bi pretjerano uživanje u fitoestrogenima
bogatoj hrani moglo kod muškaraca dovesti do smanjenja potencije, ali bez ikakvih potvrda
da su muški uživatelji hrane na bazi soja manje potentni od mesoždera iz Europe. Vrhunac
priče o opasnoj soji nastupio je možda objavljivanjem radova o teratogenosti pojedinih
fitoestrogena poput genisteina i daizdeina, ali uz visoke doze. Nije bilo izrazito teških učinaka
na plod osim onih uobičajenih vezanih uz težinu i veličinu glave, ali takvi učinci će se pojaviti
uz bilo koju tvar danu u visokoj koncentraciji, poput npr. vitamina C. Zapravo nisu pruženi
pouzdani dokazi o teratogenosti sojinih fitoestrogena, ali sad je ostalo još jedno novo područje
vezano uz endokrine disruptore, pa će biti zanimljivo i u budućnosti. Sve u svemu, može se
zaključiti da fitoestrogeni zapravo nemaju nikakvih dokazanih reproduktivnih učinaka, ni
dobrih ni loših, pa korisnici vegetarijanske hrane mogu mirno nastaviti s uživanjem u soji i
njezinim proizvodima, a i mi svežderi možemo bezbrižno jesti paprike punjene smjesom soje
i nekog mesa ili u začinjavanju hrane soja sosom. Preporučujem i jedno i drugo.
6. FORMALDEHID
Svud je prisutan oduvijek, a posebno u voću, povrću i sokovima, a naravno da u novije
vrijeme dolazi i iz industrije odnosno industrijskih proizvoda (npr. namještaj izrađen od
iverice). To znači da ga unosimo svakodnevno u organizam bez obzira na to što su npr. voćni
proizvodi sasvim svježi i uzgojeni prirodnim putem, ma što to značilo. Ima ga približno
jednako u cvjetači, jabukama, bananama ili cikli, a sasvim sigurno najviše u gljivama shitaki.
Trudnicama se preporučuje jesti što više voća i povrća, a to je jedan od načina unosa
formaldehida. Što nam to formaldehid može lošeg učiniti? Pojavili su se brojni radovi, koji
pokazuju kako se na štakorskom modelu može dokazati utjecaj povišenih koncentracija
formaldehida na funkciju različitih enzima u organizmu, ali neke značajnije štetne učinke se
ne opaža. Ključni nespecifični učinak je smanjena težina ploda u odnosu na one s normalnim
unosom formaldehida, ali teže posljedice za plod nisu opažene. Izrazito je teško pratiti utjecaj
formaldehida na plod, kad se on unosi u svaki organizam kod uobičajene prehrane. Svakako
su rezultati istraživanja na životinjskom modelu uz visoke doze formaldehida prilično
nepouzdani i može se zaključiti kako čak ni uzimanje velikih količina voća ili povrća neće
povećati unos formaldehida do te mjere da bi se moglo očekivati neke štetne učinke na plod.
Znači da trudnice mogu slušati savjete liječnika o prehrani bogatoj voćem i povrćem.
7. HIDRIRANA ULJA
Radi se uglavnom o margarinima proizvedenim hidriranjem biljnih ulja, koji se u golemim
količinama troše u ishrani. Masne kiseline u biljnim uljima su nezasićene (dvostruke veze) i
javljaju se u cis obliku. Hidriranjem nestaju dvostruke veze i onda se promijeni prostorna
konformacija masnih kiselina u produktima. Do nedavno su takve masti bile preporučivane u
ishrani i davalo im se prednost u odnosu na prastari maslac. Preporučivalo se zamjenu
maslaca s margarinima i građani su takve savjete slušali, uključujući moju obitelj. Onda su se
počeli javljati radovi u kojima se silno napada margarine kao podmukle ubojice. Optužuje ih
se za srčane bolesti, posebno u bogatim zemljama svijeta. Izgleda da je najednom maslac
ponovo postao dobar ili barem bolji od margarina. Onda su se počeli javljati članci o
karcinogenosti ovakvih proizvoda, a to nije bilo daleko do nalaza teratogenosti. Nisu to neki
snažni učinci, ali npr. linolenska kiselina davana u povišenim dozama trudnim štakoricama.
Izgleda da je dokazan pad težine okota u odnosu na one koji nisu bili izloženi hidriranim
masnim kiselinama. Mislim da se iz toga može zaključiti kako trudnice mogu jesti margarin.
8. KOFEIN
Kofein je sasvim sigurno najšire korišteni dopušteni psihostimulans i o njemu piše
svašta. Zapravo ne razvrstava se u vrlo opasne kemikalije, a posebno ne pri koncentracijama u
kojima ga ljudi obično uzimaju. Ne razvrstava se niti u reproduktivno otrovne tvari, ali radova
o tome da je opasan za plod ima mnogo. Na životinjskom modelu kod vrlo visokih doza može
izazvati na životinjskom modelu sporije napredovanje ploda, a pri porodu potomci imaju
manju tjelesnu težinu nego oni koji nisu bili izloženi kofeinu. Ima naznaka da bi mogao
izazvati kod ploda neku vrstu ovisnosti, ali podaci nisu pouzdani. Općenito se smatra kako su
već i ti podaci dovoljni argumenti da trudnice ne bi smjele pretjerivati s ispijanjem kave, ali
vjerojatno jedna šalica dnevno ne bi trebala imati nikakvog utjecaja na plod.
9. KVERCETIN
Pripada skupini flavonida i nalazi se u većini našeg voća (npr. jabuke, grejp, naranče i
marelice) i povrća (npr. tako zdravi luk i rajčica, brokule itd.), dakako u niskim
koncentracijama. O njemu svašta piše u literaturi. Tako je on anti-inflamatorno sredstvo i
antioksidans te možda ima antitumorsko djelovanje. A možda je i karcinogen po nekim
radovima. Onda su se pojavili skromni radovi o njegovom teratogenom djelovanju kod
miševa. Zapravo se radi samo o biokemijskim promjenama u plodu izloženom visokim
koncentracijama čistog kvercetina. Zapravo su ovi rezultati u suprotnosti sa svim što smo do
danas znali o važnosti davanja puno voća i povrća trudnicama, pa onda na njih ne treba niti
obraćati pozornost.
10. KUKURUZNO ULJE
Moram iskreno priznati kako nisam znao da je kukuruzno ulje tako često korišteno, kako
pišu američki autori. Međutim, možete ga kupiti i u Hrvatskoj, a neki ga kuhari jako
preporučuju kao bogato vitaminom E i nezasićenim masnim kiselinama. Potražite recepte na
hrvatskom za njegovo korištenje u tzv. hladnoj kuhinji kao začin različitih salata. Drugi ga
silno napadaju kao pravo smeće, jer sadrži za srce loše nezasićene masne kiseline (one iste
koje drugi smatraju zdravima), što jasno pokazuje kako je sve relativno. Posebno ga napadaju
u Americi, jer kao jeftino ulje služi za priređivanje fast-food-a, a posebno često za
proizvodnju pečenih krumpira na sve moguće načine. Inače se proizvodi iz kukuruznih klica u
vrlo velikim količinama. Problemi su stvarno započeli kad su ga se dograbili ljudi koji se bave
karcinogenošću i reproduktivnom otrovnošću. Optužili su ga za teratogenost, ali se zapravo to
sve skupa sastoji u smanjivanju rasta ploda miševa kod visokih doza kukuruznog ulja. Nije
isključeno da u pozadini svega stoje trgovinski ratovi, jer nema dovoljnih dokaza o njegovim
opasnostima. Nemam nikakvo osobno mišljenje o tom ulju, ali oprezno čitam članke o njemu.
11. MARIHUANA (THC)
Najbolje je govoriti isključivo o tetrahidro-kanabinolu (THC) kao najzanimljivijem
sastojku indijske konoplje, jer nas može zbuniti rasprava o drugim brojnim sastojcima ove
kultne biljke. Već desetljećima se vode rasprave o korisnim (ljekovitim) i štetnim svojstvima
THC, a također bitke za legalizaciju ključnih proizvoda poput marihuane ili hašiša. Bilo bi
posve besmisleno svrstavati se u tim raspravama na neku od strana, jer ovdje pišemo samo o
reproduktivnoj otrovnosti. Spominje se zato što se na Dalekom Istoku koristi kao začin u
hrani, a onda se sigurno koristi ponegdje i kod nas.
Dobar dio radova se odnosi na plodnost i uglavnom su vezani uz pokretljivost
spermatozoida. Muški partner dugotrajno izložen THC-u biti će zbog toga manje plodan, ali je
zanimljivije kako se tumači ženska neplodnost kod dugotrajnog uživanja marihuane. Kaže da
se u vaginalnom sekretu nalazi puno THC i da on djeluje na spermatozoide smanjujući
njihovu pokretljivost. Zanimljivo je da nikad nitko nije predložio uzimanje THC kao
kontraceptiva za muške i ženske. Istina, broj radova s dokazima da bi THC mogao biti
kontraceptiv u ljudi je zanemarivo mali.
Reproduktivna otrovnost je ispitivana kod različitih životinjskih vrsta uporabom THC
i marihuane ili hašiša, ali nisu nađeni značajni učinci. Kao i u velikom broju drugih
potencijalno teratogenih tvari dokazan je smanjen rast ploda i rađanje potomaka manje
tjelesne težine od prosjeka. Opažaju se određeni biokemijski poremećaji bez značajnog
utjecaja na rast ploda ili na kasniji razvoj potomaka. Neki drugi simptomi poput
preosjetljivosti na svijetlo u prvim danima života potomka nisu izrazito važni. Treba svakako
naglasiti kako se THC jako dobro prenosi mlijekom na djecu koje doje majke uživatelji u
marihuani. Sve u svemu, THC vjerojatno neće izazvati značajne štetne učinke na plod, ali
izgleda da ipak neke učinke ne treba zanemariti.
12. MARINA TOKSINI
Otrovi iz ove skupine u pravilu se unose u ljudski organizam prehranom školjkama ili
ribama, koje su ih nakupile u svojim organizmima. Pravi izvor toksina su diflanogelate, čiji
onda otrovi hranidbenim lancem putuju odozdol prema gore. Među njima ima nekoliko tvari
za koje se sumnja da bi mogle biti reproduktivno otrovne. Međutim, ključno je to što sadržaj
toksina varira i unutar morskih organizama iste vrste, a podliježe također sezonskim
varijacijama. Uz to su uvijek oni snažni simptomi akutnog otrovanja važniji toksikolozima, a
onaj tko se jednom otrovao nekakvom školjkom neće je dugo jesti. U svakom slučaju, podaci
o reproduktivno toksičnim učincima kod čovjeka ili ne postoje ili su jako nepouzdani. Evo
nekoliko primjera takvih toksina.
a. Anatoksin
Proizvod je cianobakterija i obično dolazi do čovjeka od algi spirulina preko
životinja, kojima se za hranu daje te alge. To je izrazito neurotoksični alkaloid.
koji može dovesti do smrti životinje ili čovjeka zatajenjem disanja. Rezultati
istraživanja reproduktivno toksičnih učinaka nisu podudarni, ali izgleda da kod
vrlo visokih doza u pokusnih životinja može izazvati teška oštećenja ploda i
njegovu smrt. Drugi radovi pak pokazuju kako to zapravo nije točno i da anatoksin
može izravno izazvati smrt ploda zbog svoje neurotoksičnosti samo kod
jako visokih doza. Dakle, kada je u opasnosti život majke, onda je u
opasnosti i plod.
b. Saksitoksin
U našim krajevima je ovaj paralitički otrov vrlo poznat i vezan je
uz diflanogelate (Alexandrium sp.), koje se znaju jako razmnožiti
nekih godina. Otrov nakupljaju školjke i na taj način dolazi do
otrovanja. Prije nekih 100 godina u Tršćanskom zaljevu je
zabilježena velika epidemija otrovanja kod uživanja u školjkama.
Radi se o paralitičkom otrovu, koji je neko vrijeme zanimao
vojnike i smatra se kako bi mogao biti dobar bojni otrov.
Može biti smrtonosan kod visokih doza. Zbog njegove visoke citotoksičnosti smatra se
dobrom reproduktivno otrovnom tvari, ali nema nikakvih dokaza na višim organizmima.
13. NARINGENIN
Ovaj flavonid se nalazi u citrusima diljem svijeta, a posebno ga je mnogo u grejpu (50
mg/100 g). To znači da ga se unosi u znatnim količinama kod uživanja u citrusnom voću ili
sokovima. Inače ima inhibitornu ulogu na citokrom P-450 i zato mijenja farmakokinetiku
nekih lijekova. Postao je popularan kao antitumorsko sredstvo te zbog navodne zaštite ljudi
od hepatitis C virusa, ali se smatra da i inače ima antivirusno djelovanje. Također preporučuju
obilno ispijanje sokova zbog navodnog utjecaja naringenina na sniženje kolesterola u
organizmu. Onda se 2004. pojavio rad o njegovoj teratogenosti kod vodozemaca. Zapravo se
učinci javljaju pri koncentracijama od 5 mg/l u krastače. Osim gubitka na težini javljaju se
abdominalni edemi, a pri koncentracijama od 10 mg/l izaziva smrt embrija. S druge strane,
nedavni rad na miševima jest pokazao da se kod doza 0,1-0,3 mg kod miševa izaziva
beznačajno usporenje rasta ploda, ali zapravo zaštićuju plod od reproduktivno otrovne
hidroksiureje. To se pak uklapa u već dugo rašireno vjerovanje o korisnim učincima flavonida
na ljudsko zdravlje. Vjerojatno ne treba obraćati pozornost na pojedinačne članke suprotne
uvriježenom mišljenju, a trudnicama i dalje treba preporučivati prehranu s mnogo voća,
naravno i citrusnog. Ta se ista preporuka još uvijek odnosi na druge flavonide poput
resveratrola. Jedino se kod resveratrola uopće ne govori o nekakvim štetnim svojstvima (čak
štiti plod), a jedino je problem što ga se puno nalazi u crnom vinu. To znači da se samo zbog
resveratrola ne treba preporučivati trudnicama uživanje u većim količinama vina i to zbog
štetnih učinaka etanola.
14. PARABENI
Parabeni su alkil-esteri p-hidroksibenzojeve kiseline (metil, etil,
propil, butil itd.), ali postoje i aromatski esteri, kao npr. benzil ester. I parabeni i phidroksibenzojeva kiselina izrazito se često nalaze u biljnom, ali čak i u
životinjskom svijetu. Inače je p-hidroksibenzojeva kiselina normalni produkt
razgradnje tirozina u svim organizmima i može se lako dokazati, npr. u
mokraći ljudi. Parabeni (najčešće metil- i etil-esteri) nalaze se u brojnom
povrću i voću. Dokazani su u ječmu, kožici rajčica, jagodama, malinama,
grožđu, mrkvi, luku, kvascu itd. itd. Čak neke vrste kukaca izlučuju u slinu
parabene. Vjerojatno se u svim slučajevima radi zapravo o protektivnoj ulozi
protiv mikroorganizama (bakterije i gljivice). Danas se naravno uglavnom
dobivaju sintetski i koriste na stotine mjesta, kao npr. u obliku aditiva hrani ili
u kozmetici.
Problemi su počeli kod dokazivanja da bi mogli biti karcinogeni, ali za nas je važnija
moguća njihova reproduktivna otrovnost. Tako su se pojavila mišljenja da parabeni imaju
snažnu estrogensku aktivnost, a posljedice su jasne na mušku i žensku populaciju izloženu
njihovom djelovanju. Međutim, skupina uglednih francuskih toksikologa je dokazala da je
estrogenska aktivnost parabena 8.000-900.000 puta manja nego kod estradiola. Dakle, kao
sveta vodica. Jedino se povećana aktivnost našla kod benzil-parabena, ali on ne pripada ovoj
skupini alkil parabena i ne koristi se u iste svrhe kao oni. Najviše se istraživanja obavljalo s phidroksibenzojevoj kiselini, jer na kraju svi njezini esteri ju daju hidrolizom. Štetan utjecaj na
plod je dokazan tek kod dugotrajnog davanja u vrlo visokim dozama. NOAEL Zapravo,
jedino što se uspjelo dokazati na voden-buhi jest da su alkil parabeni štetni za organizme koji
žive u vodi. Međutim, opasnost prestaje kad su koncentracije parabena niže od 25 % u
vodenoj otopini, a toga nema ni u kozmetici ni u hrani, a nemoguće bi bilo naći u površinskim
vodama.
Teško je zapravo zaključiti zašto su uslijedili napadi na parabene. Je li to trgovinski rat
između proizvođača kozmetike (prirodna protiv sintetske, a obje imaju slične komponente
prema rizicima ili sigurnosti) ili se radi o još jednoj široko proširenoj zabludi. A možda su i
katastrofičari pronašli dobru temu za plašenje sirotih građana. U svakom slučaju, trudnicama i
dalje treba preporučiti uživanje u voću i povrću, bez obzira što sadrže parabene.
15. SALICILNA KISELINA
Biljke je sintetiziraju iz fenilalanina, jer im je potrebna kao hormon
rasta, u procesu fotosinteze i zbog drugih razloga. Smatra se da ima također
važnu ulogu u očuvanju plodova od patogena, a čini se da u stanjima
obrane od mikroorganizama metabolizmom prelazi u metil-salicilat, koji
je još učinkovitiji. U povećanim količinama nalazi se u nekim biljkama
poput Salix alba, ali se u manjim koncentracijama nalazi u brojnom voću i
povrću poput npr. jabuka, grožđa, rajčica, naranči itd. Na to se mora misliti kod
preosjetljivih osoba. Inače je prvi puta izolirana iz spomenute Salix alba već 1826., ali pravu
izolaciju i identifikaciju napravili su kemičari kasnije. Međutim, nakon što joj je otkrivena
struktura, kemičari su je s lakoćom sintetizirali iz fenola.
Što se primjene tiče, ona nije nova. Već u 5. st. pr. Kr. Hipokrat je preporučivao
ekstrakt iz određenih biljaka kao antipiretik, ali se spominje i u tekstovima drugih naroda
Bliskog Istoka. Navodno su je koristili i Indijanci. Zapravo je počelo medicinskom uporabom
kao antipiretika, ali se onda počelo vjerovati da njezine kreme mogu biti jako korisne u
tretiranju psorijaze, akni, keratoza itd. Onda se počela koristiti i u kozmetici kao
antibakterijsko sredstvo, pa su je sadržavali brojni šamponi. Isto se tako počela dodavati u
sredstva za zaštitu od sunca. Zapravo se najmanje koristila kao aditiv za hranu, ali u nekim
sredinama je bila jako važna kao konzervans zimnice. Starije hrvatske domaćice često ne
mogu bez nje zamisliti kuhanje pekmeza ili priređivanje kompota, a dodavala se i u ukiseljeno
povrće. Zapravo se dodaje i danas u starijim obiteljima.
Gdje je nastao problem? Vjerojatno u povećanoj uporabi. Ne treba zaboraviti važnu
činjenicu da se izrazito važni lijek acetil-salicilna kiselina (Andol, Aspirin) metabolizira u
salicilnu kiselinu, a u nekim vremenima se taj lijek koristio u velikim količinama (npr. u
izrazito mladih ljudi kod upale zglobova). Akutno gledano ona u koncentracijama iznad 20 %
izaziva nadraživanje očiju i kože, ali u većini pripravaka dolazi u znatno nižim
koncentracijama. Problem su postali učinci njezinog kroničnog unosa u organizam. Ključni
problem je zapravo pojava preosjetljivosti na salicilnu kiselinu (salicilizam), jer nije rijetka.
Pokazalo se da preosjetljivi ljudi više ne smiju jesti voće ili povrće bogato salicilnom
kiselinom, a da se o kozmetici ili lijekovima ne govori. Ototoksičnost je pod sumnjom nakon
nekih pokusa na štakorima, ali epidemioloških dokaza o toj pojavi u ljudi nema. Sumnja se i u
štetno djelovanje na plod, a u izoliranim pokusima na bakterijama našlo se da bi mogla biti
mutagena, ali bez dovoljnih dokaza. Međutim, puno su ozbiljnije sumnje na to da acetilsalicilna kiselina može utjecati na pojavu Rey-evog sindroma, što je vrlo ozbiljna bolest. Ako
je salicilna kiselina metabolit acetil-salicilne, onda se ova upozorenja odnose i na nju. Zbog
tih razloga FDA ne preporučuje nikako davanje acetil-salicilne ili salicilne kiseline ljudima
mlađim od 19 godina.
Rađeni su brojni pokusi ispitivanja njezine reproduktivno otrovnosti s vrlo nejasnim
rezultatima. Jedini značajan rad iz 1993. u časopisu Teratology govori o pokusima s
štakorskim embrijima uz koncentracije 100-300 μg/ml. Sasvim sigurno je opažen slabiji
razvoj ploda uz smanjenu tjelesnu težinu. Međutim, te koncentracije su značajno više nego što
se mogu postići uživanjem u voću ili povrću, pa trudnice mogu mirno u njima uživati. Ipak ju
neki razvrstavaju u reproduktivno otrovne tvari kategorije II (dokaz da izaziva teratogenost u
pokusnih životinja). Zato treba biti oprezan kod konzerviranja voća, pekmeza ili povrća,
barem kad se govori o hrani za trudnice.
16. SOLANINSKA SKUPINA
alfa-kahonin
solanidin
alfa-tomatin
solanin
Svi ovi i još neki drugi solanini (npr. jervan) nisu baš slični po strukturi, ali mogu
slično djelovati štetno na ljudsko zdravlje. Nalaze se u biljkama roda Solanaceae, tj.
uglavnom i krumpiru i rajčicama. Kod krumpira mogu biti problem kora i klice, a kod rajčice
alkaloide sadrže uglavnom zeleni plodovi te lišće i stapka. Ima različitih podataka o
termostabilnosti solanina, a izgleda da je problem u tome što svi oni nisu jednako stabilni.
Izgleda da sadržaj solanina varira unutar vrste i neki smatraju da su novi hibridi opasniji nego
starije sorte krumpira i rajčica. Barem na životinjskom modelu kod nekih od njih poput
kahocina i tomatina dokazana je teratogenost, koja može završiti smrću životinja ili njihovim
konginetalnim malformacijama. Slični su učinci dokazani na nekim životinjskim vrstama s
ostalim solaninima. Istina, doze su uvijek bile prilično visoke, pa se to može onda teško
primijeniti na normalne uživatelje zrelih rajčica ili svježeg krumpira. Nema nikakvih dokaza
da bi uživanje u svježim rajčicama ili kuhanom krumpiru moglo donijeti štete plodu, a kod
prženja krumpira više nisu problem solanini nego neke druge tvari. Jedino ostaju sporenja radi
li se o reproduktivno otrovnim tvarima kategorije III ili čak II.
17. VITAMINI
U pravilu se vitamini unose u malim dozama, a otrovanja ili štetni učinci većinom
nastupaju kod vrlo visokih doza. Zapravo bi se moglo reći da do otrovanja obično dolazi kod
uzimanja vitaminskih preparata, jer hranom je teško unijeti izrazito visoke doze bilo kojeg
vitamina. Ti štetni učinci mogu biti izrazito različiti, a logično je da u slučaju teških otrovanja
majke lako može smrtno stradati plod ili biti pobačen. Radova o reproduktivno toksičnim
učincima vitamina naravno da ima, ali uglavnom se vežu uz vitamine A i D3, pa će ovdje biti
riječi samo o njima.
a. Vitamin A
Već barem 50 godina prosječni građani znaju da je vitamin A (retinol) jako važan za
čovjekovo zdravlje i da njegov nedostatak može izazvati brojne poteškoće. Osim one poznate
noćne sljepoće ili promjena na koži znamo da je važan za zdravu reprodukciju, hormonsku
ravnotežu žena, pravilan rast, borbu protiv infekcija itd. Zna se da retinola ima u jetrima,
mlijeku, maslacu, žutanjku i ribama, ali najbolji je izvor beta-karoten, koji se u organizmu
metabolizira u retinol A njega osim u mrkvi ima u brojnom voću i povrću. Onaj tko jede
puno voća i povrća ne mora se bojati nedostka vitamina A. No, onda su se pojavili različiti
preparati na bazi retinola ili još više multivitaminski pripravci s visokim dozama ovih važnih
tvari. Tu se već može očekivati svakakve probleme. Previsok unos retinola može oštetiti jetra,
živčani sustav, zglobove itd. Nama je ovdje naravno zanimljivo njegovo štetno djelovanje na
plod. Na životinjskom modelu je sasvim sigurno dokazano kako retinol u golemim dozama
može izazvati smrt ploda ili barem pobačaj, ali i kod nešto nižih doza (oko 35000 IU na dan)
on će kod štakorskog ploda izazvati štetne učinke poput encefalopatije i defekata organa
poput očiju. Međutim, rijetko koji liječnik će propisati trudnicama divovske doze retinola.
Uglavnom se savjetuje uzimanje obilnih količina različitog domaćeg ili uvoznog voća ili
povrća poput mrkvica. Zapravo nema nikakve mogućnosti dostizanja visokih koncentracija
retinola u organizmu trudnice, koja je čisti veganac i uz to može pojesti dnevno goleme
količine voća i povrća. Međutim, ta ista žena može očekivati brojne pozitivne učinke ovakve
prehrane. Naravno da će i svežderi dobro izabranom prehranom (mlijeko, jaja, birano meso
itd.) jednako koristiti svojem plodu, jer oni uzimaju čisti retinol takvom prehranom.
b. Vitamin D3 (kolekalciferol)
Evo konačno i jednog vitamina iz proteinske hrane, zbog kojeg navodno neki neće
preći na vegetarijanstvo. Ima ga više ili manje u jetrima, ribi, jajima itd., a biljna hrana je na
njemu siromašna. Naravno da to vegetarijacima ne smeta, jer oni dobro znaju da isti vitamin
nastaje u našoj koži pod utjecajem sunčevih zraka. Kroz duga desetljeća su građane učili kako
su unos i vlastita proizvodnja vitamina D3 silno važni. Svi na sunčanje! Nikad ga nije bilo
dosta sve dok se nisu pojavili preparati na bazi ovog vitamina, a onda su ponegdje počeli
problemi. Istina, anegdote pričaju o nekom eskimskom lovcu koji je umro zbog vrlo
uspješnog lova na polarnog medu. Medoubojica je kao hrabar i važan član lovačke skupine
imao pravo i dužnost pojesti još topla sirova jetra, a ona sadrže velike količine vitamina D3.
Junak je završio tragično.
Naravno da su se znanstvenici pokušali ispitati ima li D3 kakva užasna svojstva poput
karcinogenosti, mutagenosti i tko koje još užasne učinke. I našli su da je vitamin D3
reproduktivno otrovan. Sasvim sigurno na životinjskom modelu kod ogromnih doza uzrokuje
barem usporenje rasta ploda, a ima i drugih štetnih pojava. Međutim, u nekim istraživanima se
pokazalo kako se to događa kod doza, koje već predstavljaju opasnost za život majke. Danas
uz dobro izabranu dozu može čovjek dokazati da je apsolutno sve opasno, uključujući vodu ili
kisik. Zato se ne treba obazirati na ovakvu vrstu znanstvenih radova i treba živjeti onako kako
se živjelo kroz tisuće godina, barem što se tiče unosa vitamina u organizam u vrijeme
trudnoće.
MIKROORGANIZMI
Mikroorganizmi su izuzetno važni kad se govori o hrani. Neki od njih sudjeluju u
poboljšanju kvalitete ili očuvanju hrane, a drugi pak kvare hranu i predstavljaju opasnost za
zdravlje i život čovjeka ili životinja. Oni prate čovjeka još iz vremena dok su naši preci bili
čisti sakupljači hrane po afričkim prostorima i naivan bi pomislio kako smo se na njih u
potpunosti privikli te da nam ne predstavljaju nikakvu opasnost. Istina je suprotna i dobar dio
tih mikroorganizama predstavljat će i u budućnosti opasnost, a naravno da ima iznimaka u
vidu dobrih plijesni (npr. za proizvodnju različitih sireve, pršuta, kulena itd.). Zapravo i kod
proizvodnje hrane oplemenjene plijesnima danas moramo jako paziti da se u te dobre plijesni
ne uvuče neki od naših potencijalnih ubojica. Dakle, ovdje će biti riječi o mikotoksinima
(vezano uz plijesni) i bakterijskim otrovima (vezano uz bakterije). Valja vrlo snažno naglasiti
kako smo mi danas sposobni proizvesti hranu s minimalnim količinama opasnih otrova
plijesni ili bakterija, ali za to nisu sposobni svi proizvođači ili oni koji drže robu na
skladištima prije prodaje. Mnogima neće to biti drago čuti, ali tek napredak različitih struka,
materijala i metoda omogućio nam je da imamo hranu s prihvatljivim sadržajem ovih otrova.
To naravno uključuje i sredstva za zaštitu bilja, koja znaju biti opasne kemikalije. Ljudi često
misle da je zdrava hrana ona koja je uzgajana tradicionalno bez uporabe bilo kakvih
kemikalija i po mogućnosti na tradicionalnom seoskom gospodarstvu. Na taj način se
osigurava takva hrana kakvu su jeli naši stari, ali bez ikakve garancije da nije opasna zbog
brojnih mikotoksina ili bakterijskih toksina. Ako je netko proučavao povijest otrova (možete
pogledati tekst o tome na www.otrovno.com), onda će shvatiti kako su na desetine milijuna
ljudi samo od Srednjeg vijeka do jučer umirali ili patili zbog otrovanja hranom
kontaminiranom prirodnim otrovima. Statistički podaci pokazuju da je znatno više ljudi umrlo
zbog takvih otrovanja nego zbog otrovanja sredstvima za zaštitu bilja ili biocidima. Zbog toga
ovaj tekst smatram važnim i preporučio bih ga svima onima što vjeruju jedino u tradicionalnu
proizvodnju i čuvanje hrane.
1.1. MIKOTOKSINI
Izrazito mnogo različitih plijesni su zainteresirane za hranu ljudi ili životinja, a još je
više toksina, koje izlučuju u svoj hranidbeni okoliš. Plijesni to rade da bi se zaštitile od svojih
neprijatelja zainteresiranih za istu hranu, od bakterija do sisavaca. Vrlo je učinkovito zatrovati
hranu tvarima, koje će odbijati i trovati natjecatelje za namirnice. Gledajući sa stanovišta
čovjeka, nisu svi ti potencijalni toksini opasni za njega pri uobičajenim koncentracijama s
kojim dolaze u namirnicama. Neki od tih produkata sasvim sigurno nisu štetni za ljudsko
zdravlje (npr. iz plemenitih sireva) ili su prvenstveno pod imenom antibiotici namijenjeni
nekim drugim živim bićima poput bakterija. Nitko ne kaže da antibiotici nisu opasni i za
čovjeka, kad doza postane dovoljno visoka, ali takve plijesni čovjek smatra korisnima i
prijateljski raspoloženima prema njemu. Mora se spomenuti i druge danas čovjeku korisne
mikotoksine poput imunosupresiva (npr. ciklosporin i takrolimus), koji nam omogućuju
prilično sigurno presađivanje organa. Ostaje ipak priličan broj mikotoksina opasnih za ljudsko
zdravlje, a ovdje će biti spomenuti samo oni kod kojih postoje bolji ili lošiji dokazi o štetnom
utjecaju na reprodukciju.
Valja reći da skoro nema hrane koja ne može sadržavati čovjeku opasne mikotoksine.
Prvenstveno se plijesni dobro razvijaju na biljnom materijalu (pretežno plodovi), ali se mogu
naći i u čistoj proteinskoj hrani (meso i mliječni proizvodi). S jedne strane, životinje jedu
biljnu hranu onečišćenu mikotoksinima, pogotovo kad se na farmama štedi kupujući
onečišćenu stočnu hranu. Naravno da se onda mikotoksini nakupljaju u organizmu životinja
namijenjenih našoj prehrani. Najbolje je proučiti koku s nekakve peradarske farme. Možemo
očekivati da će se u njezinom mesu poput bataka ili prsa pronaći aflatoksini, trihoteceni, ergot
alkaloidi, patulin itd. Jetra su obično organ, koji nakuplja svašta, a kod kokoši se posebno u
njima odlažu aflatoksini i ohratoksin. Želudac tako pogodan za juhice rado nakuplja
trihotecene. Toliko preporučivana jaja za trudničke dane mogu sadržavati aflatoksin,
trihotecene i ohratoksin. Mlijeko je također jako važna namirnica za trudnice, a vrlo dobro
znamo da može sadržavati metabolite aflatoksina (M1), vomitoksin kao predstavnika
trihotecena itd. I kod većih životinja poput onih iz roda papkara ili kopitara može se naći
uskladištene mikotoksine u različitim dijelovima organizma. Jetra su tu prilično važno
skladište svega i svačega, npr. aflatoksina, fumonizina, ohratoksina itd. Neki će se od
mikotoksina jako dobro skladištiti u masnom tkivu, a drugi npr. u mozgu. Obrada proteinskih
prerađevina također može doprinijeti povećanju koncentracije mikotoksina u našim
namirnicama. Posebno je to izraženo kod proizvodnje suhog dimljenog mesa poput npr.
pršuta ili u vrijeme loše nadziranog zrenja različitih sireva.
Nisu podaci o štetnim reproduktivnim učincima pojedinih mikotoksina uvijek
dovoljno pouzdani i u nekim slučajevima treba naprosto odmahnuti rukom na upozorenja
samozvanih stručnjaka, ali postoje i prilično pouzdani podaci. Ovdje će biti spomenuti samo
neki od poznatijih mikotoksina, koji se javljaju u proizvodima s našeg tržišta.
a. Aflatoksini
Gore je prikazana formula alfatoksina b1, što znači da ih ima više prisutnih u hrani.
Neki su čak metaboliti u životinjskim organizmima kao aflatoksin M1 prisutan u mlijeku
krava hranjenim namirnicama onečišćenima s aflatoksinima. Inače, naše plijesni ne proizvode
u domaćim uvjetima ove mikotoksine ili ih proizvode u izrazito niskim koncentracijama.
Dolaze nam oni uglavnom iz uvoza, a podrijetlom su iz zemalja tople i vlažne klime. Posebno
ih je mnogo bilo u kikirikiju i različitim oraščićima, ali plijesni proizvođači također rado
naseljavaju različite žitarice. Obzirom na činjenicu da je uglavnom jeftina stočna hrana
onečišćena ovim toksinima, oni se mogu naći ponekad u priličnim koncentracijama u
različitim mesnim proizvodima domaćih životinja ili njihovom mlijeku. Naravno da se mogu
naći i u jajima s peradarskih farmi, koje su poznate po tome da se životinjama daje za jesti
često pravo smeće od jeftine hrane.
Želja za visokom zaradom na jeftinom mesu peradi može se vratiti kao bumerang.
Neki radovi pokazuju kako se fertilitet kokoši nesilica značajno smanjuje kad im daju hranu
obogaćenu aflatoksinima. Istina, kažu da se to događa pri prilično visokim dozama toksina,
kad se već i kod nesilica opažaju simptomi otrovanja. Teratogenost na glodavcima nije
sigurno dokazana, barem ne kod koncentracija u kojima dolaze aflatoksini u hrani. Smrtnost
ploda ili pobačaji dokazani su kod koncentracija pri kojima je i život majke ugrožen, što opet
govori o važnosti doze. Nema dokaza da bi koncentracije ispod MDK u hrani mogle škoditi
plodu žene. Međutim, ipak se ne treba nepotrebno izlagati ovom toksinu. To znači da bi se
namirnice trebale kupovati samo od pouzdanih dobavljača. Uz dobru proizvodnu praksu i
ispravno skladištenje sasvim će sigurno koncentracije aflatoksina u ljudskoj hrani biti znatno
ispod MDK. Trudnica bi se ipak morala propitati o pouzdanosti proizvoda koji koristi. Ne
treba kupovati namirnice na sumnjivim mjestima i od sumnjivih trgovaca. Mojim tvrdnjama
će se sigurno mnogi suprotstaviti, ali sigurnost raste kad čovjek kupuje proizvode od dobro
nadziranih proizvođača i sigurnih trgovaca.
b. Citohalazin
I citohalazina slične strukture ima jako puno, a ovaj gore ima naziv citohalazin B. To
su naši mikotoksini vezani uglavnom uz žitarice. Stručnjak će prepoznati zarazu kao snijet
pšenice ili prugavost ječma. Dakle, javljaju se na poljima tijekom uzgoja biljaka, a pogoduju
im vlažni i topli klimatski uvjeti. Inače su u ovom slučaju najveći problem spore plijesni
Helminthosporium, koje mogu izazivati alergijske reakcije kod udisanja. Radi se o stočnoj
hrani i nije isključeno da se ovi toksini skladište negdje u životinjskom mesu, ali podataka o
tome naprosto nema u literaturi. Nema podataka o učincima kod ljudi, ali u eksperimentalnim
uvjetima kod glodavaca i to pri visokim dozama čistih tvari javlja se teratogenost u vidu smrti
ploda ili pobačaja.
c. Citrin
Ovaj inače neurotoksični mikotoksin izrazito je proširen svijetom, a njegov proizvođač
su različite vrste roda Penicillium. Često dolazi zajedno s ohratoksinom. U našim krajevima
se veže uz sve moguće žitarice te posebno uz kukuruz. Međutim, najviše je vezan uz crvenu
rižu, tako popularnu među gurmanima. Ova se namirnica proizvodi na Dalekom Istoku i
poznata je ne samo kao izrazito ukusna namirnica nego i kao ljekovito jelo. Pišu da je dobra
za sprječavanje bolesti srca i krvnih žila te sprječava aterosklerozu. Međutim, problem je u
tome što zna sadržavati prilično visoke koncentracije citrina. Neki povezuju ovaj mikotoksin s
pojavom endemske nefropatije, ali dokaza za to nema dovoljno. Na životinjskom modelu
nađena je značajna teratogenost čistog citrina usporediva s pesticidom endosulfanom. Nalaze
se različiti defekti na plodu i potomcima, od smanjene tjelesne težine do skeletnih
abnormalnosti ili encefalopatije. Istina, takvi učinci su nađeni kod povišenih koncentracija, ali
ne tako visokih da bi ugrozile život majke. Zbog tih i drugih učinaka citrina danas su ljudi
prilično oprezni pri uzimanju namirnica uz koje se on veže. Posebno se to vidi u slučaju
crvene riže, jer ugledni proizvođači već na pakiranjima garantiraju da u proizvodu nema
citrina. I kod nas se na tržištu nalazi barem jedan proizvod crvene riže s garancijom da ne
sadrži citrin, a na internetu je lako naći recepte u kojima se koristi ova vrijedna namirnica.
Može čovjek vjerovati ili ne podacima s deklaracije, ali ne bi trebalo preporučiti trudnicama
uzimanje loše kontroliranih proizvoda. Nema dokaza da bi citrin u niskim koncentracijama
mogao djelovati štetno na plod, ali treba biti oprezan i barem ne pretjerivati u količinama
pojedene crvene riže.
d. Ergot alkaloidi
Ako itko ima iskustva s ergot alkaloidima (gore je tek najpoznatiji predstavnik
ergotamin), onda su to stanovnici Srednje i Zapadne Europe. Vjerojatno ni jedna pošast osim
zaraznih bolesti nije bila ravna Vatri sv. Antuna ili otrovanju ergot alkaloidima. Ako vas to
malo više zanima, pogledajte tekstove na www.otrovno.com. Proizvođači su pripadnici roda
Claviceps (najvažniji pojedinac purpurea), a vole sve moguće žitarice. Ipak se kod nas
oduvijek vezivala uz raž, a plijesan su zvali snijet ražene glavnice. Prati ljude dugo kroz
povijest i otrovanja su opisana još u Bibliji za vrijeme boravka Židova u Egiptu. Detalje o
strašnim učincima ovog otrova ili o derivatima poput LSD može se pročitati na stotinu mjesta
uključujući naprijed danu adresu. Ovdje treba reći tek ponešto o reproduktivno toksičnim
učincima, koji su najčešće vezani uz domaće životinje. Naime, vrlo se učestalo daje hrana
kontaminirana ovim mikotoksinima upravo životinjama na farmama i to zbog snižene cijene
takve hrane. Onda se naravno takvi toksini mogu naći i u mesu životinja s farmi.
Neki radovi (uglavnom nedovoljno provjereni) pokazuju da bi ergotamin mogao
negativno utjecati na mušku plodnost zbog smanjene proizvodnje sperme i zbog loše
pokretljivosti spermatozoida glodavaca izloženih ovom toksinu. Svakako su više
zabrinjavajući rijetki radovi, koji govore o teratogenosti ergotamina kao tipičnog predstavnika
skupine. Pokusi na životinjama su uglavnom pokazali da je ergotamin štetan za plod pri
koncentracijama kod kojih je ugrožen život majke, što je očekivana posljedica. Epidemiološka
istraživanja kod ljudi nisu dokazala ništa opasnog. Međutim, preporučuje se trudnicama da ne
unose ovaj mikotoksin u organizam. To je vrlo lako reći, ali nije jasno na koji način smanjiti
unos ergotamina. Nitko neće jesti proizvode od pljesnivog kukuruza, a može se i izbjegavati
piliće s farmi ili svinjska jetra, ali nitko ne garantira da će se na taj način posve spriječiti unos
ergotamina u organizam trudnice. Onda je možda najpametnije zaboraviti na ovu znanstveno
sumnjivu priču i jesti umjereno sve.
e. Fumonizini
Fumonizini su također naše europske plijesni vezane najčešće uz kukuruz kao
prehrambenu namirnicu za stoku. Gore je prikazan tipični predstavnik fumonizin B1.
Proizvode ih plijesni roda Fusarium i Alternaria, a smatraju se izrazito opasnim tvarima zbog
dokazane karcinogenosti. Međutim, uglavnom stradava stoka hranjena na farmama
onečišćenim kukuruzom ili krmnim smjesama s tom žitaricom. U ljudi nema dokaza o
stradavanju zbog fumonizina. Ispitivanja teratogenih učinaka fumonizina B1 rađeni su u
nekoliko navrata na štakoricama. Kod relativno visokih doza nije bilo smrtnosti ploda niti
pobačaja, ali su se mladunci rađali sa smanjenom tjelesnom težinom i poremećenim razvojem
kostiju. To što je fetotoksičan kod štakora ne mora značiti da bi u ljudi mogao izazvati neke
malformacije ploda. Naravno da ipak treba biti oprezan na način da se ne kupuje neprovjereno
za prehranu trudnice.
f. Ohratoksini
Vjerojatno su ohratoksini naši najbolje izučeni mikotoksini, a gore je formula
ohratoksina A. Duge godine su brojni hrvatski znanstvenici intenzivno proučavali plijesni iz
roda Penicillium i Aspergilus kao proizvođače ovog mikotoksina, kako bi se istražila
mogućnost da je endemska nefropatija iz Slavonskog Kobaša uzrokovana ovom tvari. Nikad
nije nađen siguran dokaz za to, ali su objavljeni brojni podaci o ovoj skupini tvari. Vezani su
uglavnom uz žitarice i to pretežno kukuruz, ali je nađena također visoka kontaminacija ovim
mikotoksinima u suhom mesu poput šunke, pršuta, kulena i različitih kobasica. Problem je u
tome što se nakuplja u različitim organima domaćih životinja hranjenih kontaminiranim
kukuruzom, pa je i to način unosa toksina u organizam ljudi. Zapravo se mora reći da je
gotovo nemoguće zaštiti naše organizme od ohratoksina.
Na životinjskom modelu je prilično sigurno dokazana teratogenost ohratoksina i može
se usporediti s aflatoksinom. Uz slabi rast ploda opažaju se i drugi učinci poput hidrocefalusa,
srčanih grešaka itd., ali smrtnost ploda nije dokazana kod primjenjivanih doza viših nego se
nalaze u hrani. Ovdje je gotovo nemoguće reći kako trudnice poštedjeti od unosa ohratoksina,
pogotovo domaćom hranom, koja je ipak manje kontrolirana nego ona od uglednih
proizvođača suhomesnatih proizvoda. S priličnom vjerojatnošću se može ipak pretpostaviti da
trudnoća neće trpjeti kod povremenog uživanja trudnica u slavonskom kulenu.
g. Patulin
Proizvode ga različite plijesni poput onih iz roda Aspergillus i Penicillium, a vezan je
uz voće. Zapravo se u pravilu veže uz jabuke, pogotovo one koje su loše skladištene, ali veže
se također i uz drugo voće. Onda je logično da se nalazi u brojnim jabučnim sokovima, a
posebno ga možemo očekivati kod tradicionalnog uzgoja i čuvanja na seoskim
gospodarstvima. In vitro pokusi pokazuju da značajno smanjuje pokretljivost spermatozoida i
time ga se proglašava štetnim za plodnost u mužjaka. Nema nikakvih epidemioloških
istraživanja utjecaja na smanjivanje plodnosti u ljudi. Pokusi na trudnim miševima pokazali su
citotoksičnost, ali teratogeni učinci nisu nikad dokazani. Jedini važni učinci odnose se na
usporen rast ploda za vrijeme izlaganja patulinu danom i.p. Osnovni savjet trudnicama je da
ne jedu loše kontrolirane jabuke od tko zna kojih uzgajivača. Možda ne treba sumnjati u one
crvljive i po tome garantirano domaće, ali će ipak biti sigurnije kupiti jabuke od uglednih
proizvođača. Isto se odnosi na sok od jabuka. Jedino je problem u tome što nismo sigurni što
je dobro a što loše nadzirano u laboratorijima.
h. Sterigmatocistin
Ovaj mikotoksin kao proizvod nekih plijesni iz roda Aspergillus je relativno slabo
poznat, ali je važan zbog toga što se pojavljuje u sirevima. Plemenite plijesni ne bi trebale
proizvoditi tijekom sazrijevanja sireva ovaj mikotoksin, ali on je vjerojatno moguć kod slabo
nadzirane proizvodnje na seoskim gospodarstvima. Loše je to što ga stručnjaci uspoređuju po
nekim osobinama s aflatoksinom, a i strukturno je sličan tom poznatom mikotoksinu. Dokazi
o njegovoj teratogenosti su prilično nepouzdani, pa vjerojatno povremeno uživanje u loše
nadziranim zrelim masnim sirevima sa seoskih gospodarstava ne bi trebali zabrinjavati
trudnice. Ipak je bolje kupiti plemeniti sir od poznatog i dobro nadziranog proizvođača.
i. Vomitoksin (deoksivalenol)
Tipični je predstavnik trihotecena, o kojima se šire strašne priče i smatra ih se
potencijalnim bojnim otrovima, ako već nisu korišteni za takve prljave svrhe u nekim
područjima sirote planete. Tipičan tijek otrovanja vrlo je sličan radijacijskoj bolesti i smrtnost
je velika, kako u životinja tako i u ljudi. Inače ih proizvode plijesni roda Fusarium uglavnom
na kukuruzu u sjevernoj Europi, ali i kod nas znaju predstavljati problem u nekim godinama.
Kod visokih doza čistih tvari na pokusnim životinjama definitivno su sigurno teratogeni i
izazivaju smrt ploda ili pobačaj. Kod nižih koncentracija uglavnom se daju podaci o
smanjenom rastu ploda. Nema podataka o njihovom skladištenju u životinjskim organizmima,
ali to nije ni isključeno. Hrvatska je osigurala mogućnost praćenja vomitoksina u
namirnicama, ali to nije nikakva garancija da ga se neće naći u tradicionalno priređenoj hrani
na seoskim domaćinstvima.
j. Zeralenoni
Još jedan domaći mikotoksin vezan uz žitarice, a proizvode ga pljesni iz roda
Fusarium. Plijesni proizvođači se dobro razvijaju na vlažnom zrnju pri svim klimatskim
uvjetima. Obzirom na to što je strukturno sličan estrogenim hormonima, optužuje ga se za
utjecaj na plodnosti, pogotovo kod muškaraca. O teratogenim učincima nema izvještaja, pa ga
se trudnice ne moraju bojati. Nema niti podataka o njegovom značajnijem skladištenju u mesu
životinja. Međutim, propisano je njegovo mjerenje u biljnoj hrani za ljude i životinje, pa je za
očekivati da dobro nadzirani proizvođači ne stavljaju na tržište hranu onečišćenu ovim
otrovom.
Što još reći o mikotoksinima?
Zaključno se može reći da podaci o reproduktivnoj otrovnosti uobičajenih mikotoksina
nisu jako pouzdani, barem za većinu od njih. Ako i postoje neki podaci, oni se odnose na vrlo
visoke doze čistih tvari, a za normalan unos hranom nema pouzdanih podataka. Treba također
naglasiti da je naš svijet pun spora različitih plijesni i one često predstavljaju alergijski
potencijal za ljude. Mi se plijesni ne možemo riješiti, jer spore ne vidimo niti ih osjetimo
njuhom, a one se nasele na svakom komadu nezaštićene hrane. Ostaje nam jedino suživot s
njima i vjera da baš nećemo stradati zbog toga. Uostalom, činjenica je da i ne stradavamo niti
mi niti naši potomci, osim u izrazito nepovoljnim okolnostima. Opet ponavljam da je stvar
uvijek bila i biti će u dozi unesenog otrova u organizam.
BAKTERIJSKE REPRODUKTIVNO OTROVNE TVARI
Bakterijski otrovi u pravilu su proteini i onda je logično da teško mogu prodirati kroz
posteljicu do ploda, ali ipak se javljaju teratogeni učinci ili se čak učinci kod barem jedne od
bakterija zadržavaju nakon poroda. Vjerojatno problemi uglavnom nastupaju zbog djelovanja
bakterijskih otrova na organizam majke, što onda može izazvati pobačaj. Bakterijske zaraze
se događaju na stotine načina, ali ovdje će biti govora samo o alimentarnim otrovanjima ili
otrovanjima hranom. Nažalost, otrovanja hranom se događaju posvuda u svijetu i događala su
se, a razvoj društva u smislu bolje higijene izgleda da nije značajno smanjio učestalost
ovakvih otrovanja. Prave epidemije otrovanja su istina rijetke, ali obično vezane uz
industrijske prehrambene proizvode, a manje epidemije uz restoransku prehranu. Međutim,
otrovanja su moguća i česta također u domaćinstvima. Sreća je jedino to što je reproduktivno
otrovnih tvari vezanih uz bakterije ipak značajno manje od onih koje izazivaju uobičajene
probavne poteškoće. Ipak na njih treba upozoriti.
1. Alfa-toksin iz Staphylococcus aureus i Clostridium perfirgens
Uglavnom su ova otrovanja vezana uz meso i morske
proizvode, posebno uz salate. Zapravo ove bakterije dolaze u
probavnom sustavu različitih živih vrsta i otrovanjima je
uzrok loša higijena kod razvrstavanja mesa. Glavni otrov je
alfa-toksin proteinske strukture. Naravno da otrov ne prodire
kroz posteljicu, ali može u majke izazvati teške štetne
učinke. Uz tipične gastrointestinalne simptome 4 h nakon
uzimanja hrane, mogući su svakakvi drugi poremećaji (npr.
teški grčevi i čak smrt). Plod će stradati uglavnom zbog
spontanog pobačaja majke uzrokovanog grčevima. Relativno
se lako čuvati ovakvih otrovanja. Najvažnija je higijena pri priređivanju obroka, a problem je
to što je toksin termostabilan.
2. Botulin
Ovaj toksin iz bakterije Clostridium botulinum je sastavljen
od dvije povezane proteinske podjedinice. Važno je reći da
je toksin termostabilan. Bakterija se nalazi u tlu, biljkama,
morskim sedimentima i ribi, a najčešće otrovanja nastupaju
zbog uživanja u mesnim ili mliječnim prerađevinama (npr.
suho meso, mesne konzerve, sirevi poput maskarponea).
Radi se o tipičnom neurotoksinu, a smatra se da snažnijeg
otrova od botulina nema na planeti zemlji. Danas se koristi
u čistom stanju i kao lijek (npr. kod paralize) ili kozmetičko
sredstvo (npr. uklanjanje bora). U to što je smrtonosni otrov
kod kojeg se umire zbog respiratornog distresa, postoje
dokazi o njegovoj teratogenosti na nekoliko životinjskih
vrsta (miš, štakor, kunić). Problem je u tome što učinkovite
doze nisu jako visoke i ne izazivaju značajne učinke u majki. Uz učinke smanjivanja
težine ploda može doći do njegove smrti zbog neurotoksičnosti ili do pobačaja
uzrokovanog djelovanjem na organizam majke. Jako je teško biti pametan i davati korisne
savjete. Činjenica jest da se botulizam javlja povremeno i rijetko. Zadnji slučaj botulizma
kod nas u nekoliko osoba iz Splita je zabilježen prije 5-10 godina zbog kontaminiranog
sira maskarpone iz Italije. Čini se da je današnji nadzor prerade hrane u Europi i Hrvatskoj
izrazito učinkovit, barem kad se govori o uglednim proizvođačima namirnica. No, ipak
treba obratiti pozornost posebno na konzerve i sušeno meso iz nepoznatih izvora.
3. Enterotoksini iz Bacillus cereus (hemolizin pod nazivom HBL)
Toksin je zapravo predstavnik citolizina i naravno da je
citotoksičan. Dolazi u hrani koja je loše čuvana nakon
kuhanja, a javlja se uz proizvode sastavljene pretežno od
ugljikohidrata. Simptomi otrovanja nisu jako izraženi u
otrovane osobe i tipični su za bakterijska otrovanja
(mučnina, povraćanje i proljev). Ipak radovi na
životinjskom modelu pokazuju mogućnost blage
teratogenosti kod dugotrajnog unosa onečišćene hrane
kod kojih se zapravo ne javljaju značajniji simptomi
otrovanja u majke. Nije potpuno jasan mehanizam
djelovanja ovog bakterijskog toksina, kao što nije
poznato njegovo djelovanje na plod. Izgleda da se
uglavnom javljaju poremećaji rasta ploda kod pokusnih živtinja, a o ostalim učincima nema
podataka.
4. Campilobacter citotoksin
Nemam sliku ovog toksina ali je sasvim sigurno da je proteinske strukture i zapravo je
enzim. Dolazi u različitom mesu, mlijeku i nekim gljivama. Interesantno je da raste broj
otrovanih ovom bakterijom unatoč općem poboljšanju standarda i higijene kod građana.
Otrovanja su uglavnom vežu uz restorane i slastičarnice. Neki smatraju kako je kriva i
trgovina stočnom hranom, posebno iz zemalja s lošim nadzorom u proizvodnji. Zapravo su
simptomi otrovanja slični kao kod drugih bakterijskih otrova, ali se opisuje reproduktivna
otrovnost barem kod domaćih životinja poput ovaca i koza, gdje su pri otrovanju stočnom
hranom mogući abortusi. Kod čovjeka takvi učinci nisu opaženi. Teško je zapravo reći na koji
način se sačuvati od ovakvih otrovanja osim oprezom u pogledu izbora restorana ili
slastičarne gdje će se uzeti obrok.
5. Enteropatogena E. colli i verotoksin
Poznato je da E. coli ima svagdje i na svakom
koraku, ali nisu svi sojevi jednako opasni.
Uglavnom se veže uz sadržaj crijeva, pa i čovjek
može često biti prijenosnik ove bakterije, posebno
ako ne održava higijenu ruku. Neki od toksina su
termostabilni a neki drugi termolabilni, pa kuhanje
ne pomaže uvijek u njihovom uklanjanju. Kod nas
su otrovanja tom bakterijom preko hrane prilično
česta, što sigurno govori o higijeni na mjestima
pripreme hrane. Onaj termostabilni toksin se zove
verotoksin. Postoje neki nepouzdani podaci o
teratogenosti na pokusnim životinjama poput štakora (spontani pobačaj), ali za ljude nema
nikakvih dokaza o takvim učincima. Ključni su opet gastrointestinalni simptomi bez povišenja
tjelesne temperature, kao i kod ostalih bakterijskih toksina.
6. Listeriolizin iz Listeria monocytogenes
Ova bakterija nažalost dolazi u različitim vrstama hrane, kao
npr. mlijeku, svježem siru, povrću, jetrima, nedovoljno kuhanom
mesu itd. Moglo bi se reći da je to rijetka bakterija, ali je
problem u tome što se ipak kod nas javlja. Simptomi otrovanja i
nisu jako izraženi, a najgore je što su nespecifični. Zapravo sliči
na gripu uz normalnu temperaturu, groznicu, glavobolju, bolove
u leđima i možda slabe gastrointestinalne probleme. Danas se
kod nas lako dokazuje laboratorijski i liječi se antibioticima.
Međutim, problem je njezina izrazita teratogenost. Može sasvim
sigurno izazvati pobačaj ili se može roditi mrtvo dijete. Problem
je u tome što se posljedice ovog otrovanja mogu opaziti i na
novorođenom djetetu. Uz pojavu temperature zbog krvne
infekcije, mogu se javiti meningitis i rane na koži, a opisani su
slučajevi smrti malog djeteta. Hoće li netko dobiti infekciju
Listeriom čista je lutrija. Zbog toga bi se moralo paziti na
prevenciju. Sve mesne namirnice bi se morale dobro prokuhati.
Ne bi trebalo jesti hladne nareske i delikatese, paštete, smrznutu i dimljenu ribu itd., osim ako
nismo sigurni u proizvođača. Kod podgrijavanja hranu treba uvijek prokuhati. Ne uzimati
nepasterizirano mlijeko i mliječne proizvode. Ne bi trebalo jesti sireve kupljene na tržnici od
kumica. Voće treba dobro oprati i po mogućnosti oguliti. Ne bi trebalo držati otvorenom
hranu iz konzervi ili sličnih pakiranja. Zapravo se jednostavno može reći kako je ključna
higijena kod pripremanja hrane. U slučaju bilo kakve sumnje treba otići u laboratorij nadležne
bolnice i obaviti pretragu na Listeriu.
Što reći na kraju o bakterijskim toksinima?
Iako je jedina Listeria siguran uzrok teratogenosti i treba je se bojati, nema nikakvih
dokaza da ostale bakterije uzročnici alimentarnih otrovanja nisu opasne. Možda čak ovdje
nisu ni spomenute sve bakterije koje bi unijete hranom mogle naškoditi ljudskom plodu. Zbog
toga je izrazito važno od prvog dana trudnoće čuvati se svih mogućih bakterijskih zaraza
hranom. Obzirom na to da je higijena pripreme namirnica najvažniji način čuvanja od
alimentarnih otrovanja, onda je zapravo sve jasno. Ovdje namjerno nisu spominjani drugi
mikroorganizmi poput virusa, jer se oni najčešće ne unose hranom, a jasno je da postoje
reproduktivno otrovna bića iz tih rodova, ali dolaze u organizam drugim putovima.
Virusi ovdje nisu obrađivani, jer definitivan dokaz o teratogenosti postoji samo kod
rubelle, ali ona se ne prenosi hranom. Enterovirusi se pak prenose hranom, ali dokazi o
teratogenosti nisu sigurni.
REPRODUKTIVNO OTROVNE TVARI VEZANE UZ PRIPRAVU ILI
ČUVANJE HRANE
Zapravo je ova tema dobro načeta već u priči o mikroorganizmima, ali se činilo da
ovdje treba posvetiti pozornost kemiji (razgradnja i pregradnja tvari) i fizici (npr. ispiranje
opasnih tvari iz posuđa tijekom pripreme ili čuvanja namirnica). Broj tvari koje se mogu naći
u namirnicama zbog priprave ili čuvanja hrane je izrazito velik, a ovdje će biti obraćena
pozornost samo na one koje možda imaju utjecaja na reprodukciju kod ljudi ili nekih drugih
organizama. Neće biti spomenuti kontaminanti ušli u hranu tijekom uzgoja (npr. sredstva za
zaštitu bilja ili biocidi) iako su mnogi od njih sigurno reproduktivno otrovne tvari, jer bi u tom
slučaju ovi tekstovi bili značajno dulji. Uostalom, nas zanima samo domaća hrana
proizvedena uglavnom tradicionalnim metodama, osim nekih iznimaka poput npr. uporabe
mikrovalnih pećnica. Biti će govora o onoj zadnjoj fazi pripreme hrane prije njezinog
iznošenja pred gladnog čovjeka, dakle zadnja termička obrada i/ili držanje u različitim
spremnicima prije nego što se jede ili pije. Naravno da će i opet biti riječi samo o tvarima ili
postupcima koji se povezuju s reproduktivnom otrovnošću.
1. Akrilamid
To je kemikalija koja se široko koristi u sintezi poliakrilamidnih
smola, a one nalaze uporabu na brojnim područjima, od pročišćavanja
otpadnih voda do analitičkih laboratorija (npr. gel elektroforeza). Koristi
se i u proizvodnji boja, ali ne spada u kemikalije koje se javljaju na tržištu u količinama od
milijun tona. Problemi s njim su započeli 2002. godine, kad su švedski znanstvenici otkrili da
nastaje pečenjem mnogih namirnica poput npr. krumpira ili kolača. Nakon toga su se
razmahala istraživanja na drugim mjestima i u drugim zemljama, jer osobito mlada populacija
voli jesti radije prženo nego kuhano, a navodno se kod kuhanja na javlja akrilamid kao
produkt. Zabrinutost je bila logična zbog izrazito opasnih svojstava ove kemikalije. Uz jasno
dokazanu karcinogenost ova tvar pripada kategoriji III. reproduktivno otrovnih tvari i može
štetno djelovati na plodnost. Uglavnom na mušku. Nije dokazano da može išta loše učiniti
kod čovjeka, ali zabrinutost postoji. Što je temperatura pripreme namirnica viša to nastaje više
akrilamida, a vjerojatno je i vrijeme odvijanja tog procesa izrazito važno. Problem nije
jednostavan iako se zna da su temperature iznad 200 oC povezane s povećanim nastankom
akrilamida, ali već i pečenje na nižim temperaturama dovodi do stvaranja niskih koncentracija
ove tvari. Ipak se može sa sigurnošću reći da pečenje škrobnih proizvoda nije nikakva novost
u našem svijetu. Sasvim sigurno su prema otkrivenim receptima Rimljani pekli kolače slične
našima, pa čovječanstvo nije izumrlo zbog smanjene plodnosti muškarac. Ne treba
histerizirati zabranom plodnim muškarcima da jedu kolače i pečene krumpire na stotine
načina, a posebno odbijam plašenje ljubitelja kolača iz pećnice.
MALO RAČUNICE O AKRILAMIDU
NOAEL 5 mg/kg/dan
MDK (14 dana) 0,02 mg/kg/dan (odrasla osoba 1,5 mg/dan)
MDK (godinu dana) 0,002 mg/kg/dan (odrasla osoba 0,15 mg/dan)
smanjenje plodnosti u ženki štakora 1,8 mg/kg/dan
Visoke koncentracije u hrani (Kanada)
krekeri
60 μg/kg
biskvit 120 μg/kg
Unos u organizam odrasle osobe
Uz MDK 0,02 mg/kg odrasla osoba pojede s kilogramom biskvita 0,12 mg akrilamida
dnevno. To bi značilo da pojede zapravo 0,002 mg/kg/dan ili negdje na granici MDK za
dugotrajnu izloženost. Govore li ovi podaci dovoljno?
2. Heterociklički amini
Ovo je niacin kao jedan od predstavnika heterocikličkih amina nastalih
prženjem mesa na tavici, u pećnici ili na roštilju (ražnju). Što je
temperatura viša, to će nastati više ovakvih produkata sličnih
struktura. Pogotovo treba paziti da meso ne zagori, jer onda nastaje puno
ovakvih produkata i još više policikličkih aromatskih ugljikovodika. Službeno
razvrstavanje niacina nas ne treba plašiti, jer se radi o tvari koja nadražuje kožu i sve
sluznice. Međutim, znanstveni radovi dokazuju da su heterociklički amini u najmanju
ruku spermatotoksični tj. mogu izazvati mušku neplodnost, barem kod pokusnih
životinja. Također postoje izvještaji o smrti ploda kod izlaganja visokim dozama
heterocikličkih amina. Nema dokaza o izazivanju bilo kakvih štetnih učinaka na
reprodukciju čovjeka. Onaj tko se boji heterocikličkih amina neće se pomamiti za
hrskavom koricom dobre pečenke ili janjca s ražnja. Radije će se okrenuti kuhanom ili
pirjanom mesu, jer se proces pripreme hrane tada odvija na temperaturama od oko 100
o
C. Međutim, uvijek je bitna dužina unosa. Ako čovjek ne jede svaki dan pečeno meso
ili ono s roštilja nego samo koji puta u mjesecu, onda se ne bi trebao bojati
heterocikličkih amina.
3. Mikrovalna pećnica
Ovo kuhinjsko pomagalo je predmet brojnih rasprava, posebno u krugovima
nestručnjaka. U svakom slučaju, mora se reći kako dobar dio građana, često mlađe životne
dobi, potpuno odbacuje korištenje mikrovalne pećnice za bilo koje svrhe u vlastitom
domaćinstvu. Smatraju je opasnom za zdravlje već ako stojite pokraj nje dok je u pogonu, a
odbacuju hranu koja je samo podgrijana u «opasnom» uređaju. Na internetu je lako naći
radove u kojima se svašta tvrdi. Posebno se upozorava da trudnice ne bi smjele jesti ništa što
se kuhalo u mikrovalnoj pećnici, jer to je opasno za plod. Kao prvo, navodno nestaju vitamini
i druge korisne tvari, pa se time smanjuje kvaliteta hrane. Vjerojatno je točno da se termički
labilne tvari raspadaju tijekom kuhanja u mikrovalnoj pećnici, ali to se događa isto tako
kuhanjem juhe na bilo kojem štednjaku, a da se o pečenju na 200 ili više stupnjeva Celzijusa
ne govori. Ako se bilo što raspada, onda je logično da nastaju nove tvari s manje ili više
opasnim svojstvima. Istina, to se događa kod bilo kakve termičke obrade hrane, ali svejedno
bi valjalo posvetiti pozornost takvim tvarima. Uglavnom se nitko nije ozbiljnije bavio
produktima raspada tvari zagrijavanjem hrane u mikrovalnoj pećnici. Nema egzaktnih
podataka što se tiče hrane, ali treba pogledati znanstvene radove o utjecajima mikrovalnog
zračenja na neke prirodne ili sintetske molekule. To je izrazito složeno, jer se mikrovalno
zračenje koristi na mnogo mjesta za različite svrhe (npr. kemijska sinteza, dezinfekcija
medicinskih proizvoda ili čak medicinskog otpada itd.), a bilo je lakše i jednostavnije
kontrolirati proces uglavnom zbog jednostavnijeg sastava obrađivanih materijala.
Sam po sebi se nametnuo problem racemizacije optički aktivnih aminokiselina.
Aminokiseline su izrazito važan sastavni dio svih bjelančevina, polipeptida i peptida, a oni su
ključni u životu bilo kojeg organizma na ovoj planeti. Najviše iskustava se steklo u sintezi
peptida ili polipeptida, jer su kemičari davno shvatili da je mikrovalno zračenje izrazito dobar
način dovođenja energije u kemijskim sintezama. Naime, kod dobrog dijela kemijskih sinteza
treba dovoditi energiju na ovaj ili onaj način. Prije se to radilo zagrijavanjem plamenikom,
električnim grijalicama ili na neki treći način. Većina makromolekula iz prirode sastavljene su
od L-aminokiselina, ali se u nekim slučajevima pojavljuju i D-aminokiseline. Dovođenje
energije može dovesti do toga da neke L-aminokiseline prijeđu u D oblik ili obratno. Sintetska
kemija je sasvim sigurno dokazala racemizaciju, pa je onda logično pretpostaviti da će se isto
događati s našom hranom. Zagrijavanjem proteinske hrane bilo kojeg podrijetla doći će do
racemizacije nekih aminokiselina, bez obzira na to radi li se o mikrovalnom zračenju ili
toplini nastaloj izgaranjem gradskog plina. To je činjenica, koju se ne može osporiti.
Međutim, pitanje je što to znači za naše zdravlje. Nažalost, znanstvenici se nisu previše
potrudili raditi na ispitivanju mogućih opasnih tvari nastalih kuhanjem u mikrovalnoj pećnici,
a govori se uglavnom o tome da nastaju slični opasni produkti kao kod termičke obrade hrane
na druge načine. Ipak je možda ovo prilika da se pokuša razmišljati o tome što nam znači
racemizacija.
Prilično je sigurno dokazano da se već L i D aminokiseline mogu razlikovati prema
biološkim učincima, ali i ne moraju. Tako se npr. L-fenilalanin kao važni građevni dio brojnih
proteina i peptida može razlikovati od svog enantiomera D-fenilalanina. D-fenilalanin prema
nekim istraživanjima može biti analgetik (ublažava bol), a posebno su zanimljiva istraživanja
međudjelovanja te tvari s opijatima uz pojačanje njihovih analgetskih učinaka. Iako nisu
obavljena propisana klinička istraživanja, D-fenilalanin se već danas može kupiti preko
interneta ili u nekim ljekarnama na zapadu. Slažemo se da to nije pametno dok se ne ispitaju
mogući štetni učinci D-fenilalanina, ali alternativna medicina ne mari za pravila sumnjičavih
znanstvenika. Niti ima sigurnih dokaza da D-fenilalanin ima ljekovito djelovanje niti pak da
bi mogao činiti neke štete ljudima. Puno se veće razlike opažaju kod peptida sastavljenih od
nekoliko aminokiselina. Primjera ima izrazito mnogo u literaturi. Još prije nekih 40 godina
veliki interes je pobudio tripeptid od tri valina, od kojih je onaj C-terminalni (dakle na kraju
lanca) bio D-oblika i imao dobra antibakterijska svojstva. Tripeptid sastavljen od tri L-valina
nije imao takva svojstva. Zanimljivo je da se kasnije i u prirodi našlo mnogo peptida s
ugrađenima jednom ili dvije D-aminokiseline. Tipičan primjer je otrov zelene pupavke
amanitin, koji ima jednu D-aminokiselinu. Zanimljiv je i jedan kratki peptid iz kamenica, koji
ima ugrađenu D-asparaginsku kiselinu. Bez dovoljnih dokaza neki misle kako je taj peptid
odgovoran za povećanje potencije u muškaraca, koji jedu kamenice. Međutim, niti je
znanstveno dokazano da kamenice kod muškaraca podižu potenciju u muških članova
ljudskog roda niti je to dokazano za neobični peptid s D-asparaginskom kiselinom. Kod
amanitina je sasvim sigurno dokazano da je izrazito opasan za ljudsko zdravlje, ali nema
nikakvih dokaza da se opasnost skriva u D-aminokiselini iz njegove strukture. Usput budi
rečeno, amanitin ne prolazi kroz posteljicu i nije izravno opasan za plod unatoč tome što može
ubiti majku svojim teškim toksičnim učincima. Činjenica je da u prirodi postoje peptidi ili
polipeptidi s teratogenim učincima. Izgleda da je teratogenost prilično sigurno dokazana npr.
kod izrazito važnog lijeka ili mikotoksina ciklosporina, a može se naći manje ili više
provjerene podatke za druge peptide poput npr. beta-endorfina tako važnog za naše dobro
raspoloženje.
Nitko ne tvrdi da racemizacijom peptida ili proteina u mikrovalnoj pećnici neće doći
do nastanka tvari opasnih za ljudsko zdravlje, pa onda i teratogenih. Međutim, nema nikakvih
dokaza da se to stvarno događa. Ako se i događa, onda je jednako vjerojatno da se isto događa
kod drugih načina termičke obrade hrane (npr. kuhanjem, prženjem i sl.). Dakle, ključna je
vjera. Ako se čovjek boji razgradnih produkata nastalih dovođenjem energije hrani, onda je
najbolje da jede sirove namirnice uz svjesnost da i one mogu biti opasne na puno načina, pa
mogu i štetiti plodu. Na čovjeku je da odluči što mu je činiti, ali bi prije odluke ipak trebalo
razmisliti o rizicima i tek onda donijeti odluku. Najgore je svega se unaprijed bojati.
4. Perfluorooktanska kiselina
Čovjek se izlaže ovoj tvari najčešće kad jede brzu hranu. Uobičajeno je omatati takve
namirnice u papir obrađen površinski perfluorooktanskom kiselinom, a posebno se njezina
uporaba veže uz kokice. Prodaju se zatvorene vrećice sa zrnjem, koje treba samo staviti na
koju minutu u mikrovalnu pećnicu i vrećica puna kokica je tu. Također se koristi kod obrade
tekstila ili kože da bi postali hidrofobni i tko zna gdje još. Službeno razvrstavanje prema
opasnostima za nju ne postoji niti u Americi niti u Europi, ali proizvođači je proglašavaju
nagrizajućom tvari, štetnom ako se proguta te štetnom za organizme koji žive u vodi i može
dugotrajno štetno djelovati u vodi. S druge strane, nekoliko znanstvenih radova je dokazalo
kako se radi o endokrinom disruptoru, a davanje visokih doza trudnim štakoricama može
izazvati smrt ploda i abortus. Istina, nema nikakvog dokaza da bi se nešto sličnog moglo
ponoviti kod ljudi, ali ovi podaci nisu mogli ostati bez odaziva. Iz toga se rodila žestoka
rasprava uz apele ili zahtjeve da se zabrani teflon za uporabu u domaćinstvu, unatoč tome što
ona ima malo veze s teflonom, pa je povika na teflon besmislena. Međutim, ona je postala
globalna nečistoća i nema mjesta na kojem se ne nalazi kao onečišćenje, bez obzira ovaj čas
kolike su to koncentracije. Obavljana su mjerenja u Americi i ona je nađena, kako u hrani i
vodi, tako i u krvi velikog broja ljudi, u oceanima itd. Ne zna se što to znači za zdravlje živih
bića, ali se već približno dobro zna kako je stigla u okoliš. Smatra se još uvijek da je najveći
krivac industrija, koja je koristi u različitim procesima, ali ni građani nisu puno manje krivi
zbog zagađenja okoliša otpadom. Već je rečeno u što se sve danas stavljaju fluoorotelomeri, a
to velikim dijelom dospijeva u smeće i onda okoliš. EPA (Environmental Protection Ageny)
je vrlo zabrinuta zbog globalnog onečišćenja i postojanosti ove tvari u okolišu. Oni izričito
navode (http://www.eppt.gov/oppt/pfoa/) da teflon i drugi fluoropolimeri nisu izvor ove
opasne tvari. Nikada nisu ni tražili da se teflon povuče, ali njihove su preporuke vrlo jasne da
treba smanjiti proizvodnju perfluorooktanske kiseline te njezino ispuštanje u okoliš. Zapravo
su još 2006. predlagali da se do 2010. smanje ispuštanja u okoliš za 95%, a do 2015. da se
potpuno prestane s njezinim ispuštanjem.
5. Policiklički aromatski ugljikovodici (PAH)
Tih tvari ima izrazito mnogo, a značajka im je da nastaju iz organskog materijala pirolizom
pri temperaturama iznad 200 oC, a posebno ih mnogo nastaje pri temperaturi plamena goriva
različitog podrijetla. Uglavnom ih vežu uz roštilj svake vrste, a posebno pri korištenju
drvenog ugljena. Mogu nastati i u mesu kod povišenih temperatura, posebno ako nam obrok
zagori. Razvrstavaju se u kategoriju III. reproduktivno otrovnih tvari, a mogli bi imati štetan
utjecaj na mušku plodnost. Naravno da nema nikakvih podataka o mogućim štetnim učincima
na ljudsku plodnost. Nitko ne zna koji će se sve PAH-ovi stvarati prilikom pečenja prasca na
ražnju ili roštiljanja svinjskih odrezaka. Možda oni opasni poput benz-a-pirena, a možda
sasvim beznačajni. U svakom slučaju, ne bi trebalo pretjerivati s uživanjem ovako priređenih
mesnih obroka, ako ništa drugo onda zbog njihove karcinogenosti.
6. Neki drugi
dibutil-ftalat
bisfenol A
Ftalati su postali poznati prije nekih deset godina, kad su ih neki znanstvenici
proglasili karcinogenima, a onda su počela istraživanja. Međutim, dokazala se njihova
reproduktivna otrovnost kategorije II. Jednako mogu štetno djelovati na plodnost i na plod, pa
su uslijedile zabrane stavljanja u maloprodaju plastičnih predmeta s ftalatima za djecu mlađu
od 4 godine. To je zbog toga što mala djeca guraju u usta svaku svoju igračku i onda je
moguće da će sisati ftalate s površine. Nisu svi ftalati problem, ali su sasvim sigurno to
dibutil- i dietilheksil-ftalati. Zabrana je malo čudna obzirom na to da kod djece do 4 godine
zbilja nema razloga očekivati utjecaj na plodnost i pogotovo ne na njihov plod. Međutim, išlo
se od toga da je reproduktivni sustav male djece još u razvoju i da bi na njega mogle utjecati
ove tvari. Točno je da se možda moglo barem preporučiti trudnicama da ne koriste plastične
bočice za držanje različitih pića, jer unos ftalata u njihove organizme bi logično mogao
izazvati neke štetne utjecaje na plod. Nije se tako postupilo zbog različitih razloga, a valja
uzeti u obzir i zaštitu proizvođača takvih plastičnih materijala. Ima nekih radova koji
povezuju određene «poremećaje» kod djece s unosom ftalata u organizme njihovih majki za
vrijeme trudnoće. Tako jedan od radova povezuje koncentracije ftalata u mokraći majki
(mjereno u vrijeme pokusa) s odlukom muške djece o izboru igračke. Navodno se pokazalo da
djeca majki s povišenim koncentracijama ftalata radije biraju lutke nego autiće, što bi trebao
biti dokaz o njihovoj feminiziranosti zbog utjecaja ftalata. Naravno da to nije nikakav dokaz,
ali opreza nikad dosta kad je reprodukcija u pitanju.
Bisfenol A je još uvijek predmet sporova. On se dodaje u različite plastične materijale
jednako poput ftalata, pa onda postoji mogućnost da će se eluirati u vodu ili sokove koji se
drže u plastičnoj bočici. To da će se on ispirati iz stjenke bočice ili igračke jednako kao ftalati
uopće nije sporno. Jedino je pitanje u kojim koncentracijama. Dokazano je da su te
koncentracije izrazito niske i da se uz njih ne bi trebalo očekivati nikakve štetne učinke
jednako kao kod ftalata. A što je sa štetnim učincima bisfenola A? Tu nisu dokazani štetni
učinci niti na plodnost niti na plod, ali ima radova o endokrinoj disrupciji u nekih nižih
organizama, dakako kod značajno povišenih koncentracija. Što je to endokrina disrupcija? To
je hormonalni utjecaj na plod u prvim danima života i opažen je prvo na žabama s atrazinom.
U fazi punoglavaca djeluje na potencijalne buduće žapce ovaj herbicid (veže se na estrogene
receptore) tako da pretvara mužjake u hemafrodite. Tako oni nisu žapci ni žabe nego nešto
između i vjerojatno su sasvim nesposobni za oplođivanje. Kod ljudi nikad nisu dokazani
ovakvi učinci osim u barem jednom radu s ftalatima. Znanstvenica je mjerila udaljenost
između rektuma i penisa kod malih dječaka čije su majke možda bile izložene potencijalno
endokrinom disruptoru i pokazala kako su kod izloženih dječaka udaljenosti između dva
mjesta bile kraće nego kod onih koji nisu bili izlagani. Nisu to neki naročiti dokazi, ali je sve
skupa bilo dovoljno da se počne raspravljati o zabrani bisfenola A za stavljanje u plastične
predmete (posebno bočice za mlijeko ili sokove) namijenjene djeci do 4 godine starosti. Nema
nikakvih dokaza da je do sad korištenje bočica i duda od polikarbonatne plastike s dodanim
bisfenolom A moglo utjecati na dječicu, ali se krenulo na zabranu zbog čiste savjesti. Naravno
da je to među proizvođačima bočica već koju godinu ranije izazvalo paniku i
preusmjeravanje. Već prije više od godinu dana se reklamiralo bočice za mlijeko bez
bisfenola A. Nekome je omrknulo a nekome osvanulo! Potrošači su jedino morali platiti
skuplje nove proizvode, a nije sigurno da su time profitirali u smislu bolje zaštite svojih
potomaka.
Nešto kao zaključak ovog odlomka
Moglo bi se reći da je strah dobar onome kome ga je Bog dao, kako kaže narodna
uzrečica. Bolje je biti oprezan nego lakomislen, barem što se tiče podataka o reproduktivnoj
toksičnosti tvari nastalih spremanjem ili čuvanjem hrane ili pića. Međutim, to ne smije nikako
preći u paniku i nerazumno ponašanje. Bilo bi glupo odreći se štrudle od jabuka poslije
dobrog ručka samo u strahu od akrilamida. Jednako tako bi bilo nerazumno ne nositi sa
sobom plastičnu bočicu s vodom kad se čovjek penje na Sljeme ili lunja turistički po
gradovima sjeverne Italije. Sumnjam isto tako da će se baš svatko odreći ćevapa u somunu
kad mu se pobudi želja za njima jednom tjedno. Mogli bi nabrajati i dalje, ali ključno je reći
da povremeno izlaganje ipak malim koncentracijama potencijalno ili stvarno reproduktivno
toksičnih tvari neće vjerojatno donijeti baš nikakvu štetu trudnici i njezinom plodu. Jednako
tako niti povremeno uzimanje sumnjivih namirnica neće učiniti mladog muškarca neplodnim
ili impotentnim, a kod onih starih to više i nije važno.
KONAČNI KOMENTAR
Ovi tekstovi su bili pisani s namjerom da u čitatelje probude kritički duh. Nemojte se
svega bojati, jer to je besmisleno i odmah se možete ubiti kad vjerujete svemu što piše po
internetu. Kad bi sve što piše bilo istina onda čovjeku više nema života na ovoj planeti. Što
god pojeo ili popio će škoditi njegovoj plodnosti ili njegovim potomcima. Kad bi to sve skupa
bilo istina onda bi čovječanstvo posve sigurno brzo izumrlo, a vidimo da se neumjereno
množi uz stalni rast broja časnih građana na planeti. Uskoro više neće biti mjesta za sve. Ako
vam to nije dovoljan argument da lažni proroci pišu svakakve gluposti onda je pisanje ovog
teksta bilo potpuno besmisleno. Možda bi bilo dobro malo smanjiti plodnost muških i ženskih
pripadnika ljudske vrste, što su mnogi shvatili tražeći pomoć u kontracepciji. Naravno da
plodni ljudi ne razumiju one neplodne i njihove napore da naprave dijete, ali valja reći da
neplodnost uglavnom nije uzrokovana kemikalijama nego drugim razlozima.
Želio bih da temeljem ovih tekstova odlučite što bi moglo biti opasno za vašu plodnost
ili za zdravlje vašeg budućeg potomka dok raste u maternici. Izbacite takvu hranu iz svojeg
jelovnika ili pripremajte ručak s većim oprezom, posebno što se tiče higijene. Uostalom,
vašem potomku zaštićenom u maternici sasvim sigurno trebaju različite hranjive tvari, pa mu
ih onda morate osigurati ne obraćajući pozornost na to što pišu po internetu lažni proroci.
Vaši preci su kroz tisuće godina također pravili i rađali djecu hraneći se prilično sumnjivim
namirnicama, pa ste na kraju i vi došli na svijet vjerojatno posve neoštećeni unatoč njihova
potpunog nepoznavanja pojma kao što je reproduktivna otrovnost. Odgovorno vam tvrdim da
vam ne bi pomogao ni bijeg u neku pećinu Like radi zaštite budućeg potomka, jer i u tom
čistom kraju postoje reproduktivno otrovne tvari. Nevažne, ali ako ste paničar onda se i njih
trebate bojati.

13 Ova kemikalija se nalazi u brojnom voću i povrću

80 VIKTORIJANSKO DOBA (DOBA ARSENA ILI 19

DOMAĆA «KARCINOGENA» HRANA Franjo Plavšić

ZAŠTITA NA RADU

STRAŠNI E BROJEVI

Ultrazvučni fetalni skrining

Dinamika kemostata

skripta - Vatrogasci Medjimurja

Zašto nema stranih investicija u energetiku?!

Breskva - Poljoprivredni institut Osijek

Seks s neznancima - zbirka erotskih kratkih priča

Untitled - Književnost.org

Samsara – Put na istok

Voda za pdf

TEXO AKRILNI SILIKON

kompletan sistem proizvoda protiv plijesni

Marelica - Poljoprivredni institut Osijek

Persefona – Svjetlo u Tami

Jabuka - Poljoprivredni institut Osijek

Cooling Info 2-2013

Trešnja - Poljoprivredni institut Osijek

pdf