close

Вход

Log in using OpenID

A.R.- F.A.Q..rtf - Prijatelji životinja

embedDownload
1
Prava životinja: cesto postavljana pitanja
A.R. F.A.Q.
Animal Rights: Frequently Asked Questions
Prevela Morea Banicevic, aktivistica udruge Prijatelji životinja, www.prijatelji-zivotinja.hr
Prijatelji životinja su neprofitna nevladina udruga cija je svrha promoviranje zaštite i prava životinja te
vegetarijanizma kao eticki, ekološki i zdravstveno prihvatljivog životnog stila. Prijatelji životinja bore se protiv
mucenja , ubijanja i eksploatacije svih životinja , jer životinje nisu namijenjene ljudskoj koristi, kao što crni ljudi
nisu namijenjeni bijelima ili žene muškarcima .
2
'Umjerenost u naravi je uvijek vrlina, a umjerenost u nacelima
mana' – Thomas Paine
Cilj odgovora na cesto postavljena pitanja je pružiti informacije i razloge za prestanak
iskorištavanja životinja. Navedeno je tek 96 odgovora (na najcešce postavljana pitanja),
iako ih je znatno više ako ukljucimo religijsku, pravnu ili znanstvenu kategoriju.
Odgovori su najcešce eticke prirode te se temelje na potpuno nespecistickim nacelima.
Odgovori obiluju primjerima, a podaci su najcešce iz Sjedinjenih Država i Velike
Britanije, odakle su i autori ovih odgovora. Ipak, eticki primjeri se odnose na sve zemlje
bez razlike, tako da se (uz neke varijacije) mogu pokazati i u nas.
U Hrvatskoj postoji malo literature o životinjskim pravima prevedene na hrvatski jezik,
tako da sam listu knjiga samo navela u prijevodu za one koji mogu nabaviti knjige, a
dobro razumiju engleski jezik. Ipak, umjesto liste etickih proizvodaca koji svoje
proizvode nude u stranim zemljama, unijela sam listu nekih proizvodaca koji proizvode
uvoze u Hrvatsku (lista je dostupna na stranici udruge Prijatelji životinja –
www.prijatelji-zivotinja.hr).
Uz navedeno, takoder sam dodala fusnote za manje poznate pojmove, za neke izraze i
dr. Koristila sam se uglavnom Anicevim i Filipovicevim rjecnikom te Casellovim
rjecnikom sinonima. Katkad mi se cinilo prikladnim u fusnote ubaciti još neki primjer
sa stranice udruge Prijatelji životinja ili iz knjige 'Oslobodenje životinja' Petera Singera.
Nadam se da ce vam prevedeno poslužiti u sakupljanju dodatnih informacija.
Morea
3
#1 Koja su temeljna nacela pokreta za prava životinja?
Temeljno nacelo pokreta koji se bavi pravima životinja jest da ne- ljudske životinje zaslužuju
živjeti dosljedno njiho voj vlastitoj prirodi, za šticene od nanošenja štete, zloporabe i
iskorištavanja. Ovo nacelo ide dalje od izjave koja tvrdi kako bismo trebali dobro postupati sa
životinjama dok ih iskorištavamo ili prije nego što ih ubijemo i pojedemo. Nacelo govori o
tome da životinje imaju pravo zaštite od ljudske okrutnosti i iskorištavanja, kao što i ljudi
imaju to isto pravo. Nepriznavanje ovoga prava ne- ljudskim životinjama zbog njihove
nepripadnosti ljudskoj vrsti ukazuje na 'specizam' . 1
Borci za prava životinja pokušavaju proširiti ljudski krug uvažavanja i suosjecanja i dalje od
naše vrste kako bismo ukljucili i ostale životinje koje su takoder sposobne osjecati bol, strah,
glad, žed, samocu i bliskost. Kod takvog pokušaja, mnogi od nas dodu do zakljucka da više ne
možemo podržavati mesnu i mlijecnu industriju, vivisekciju2 , i iskorištavanje životinja za
zabavu, krzno i tome slicno. Istodobno, još uvijek postoje podrucja za raspravljanje i medu
borcima za prava životinja, primjerice, je li bilo koje istraživanje koje šteti životinjama ikada
opravdano, gdje treba povuci crtu za izjednacavanje ne- ljudskih vrsta i njihovih prava, u
kojim bi slucajevima civilna neposlušnost mogla biti pogodna itd. Medutim, ova podrucja
potencijalnog neslaga nja ne negiraju postojanost nacela koje nas sve ujedinjuje: suosjecanje i
briga za bol i patnju ne- ljudskih životinja.
Glavni cilj ovih odgovora na cesto postavljana pitanja se odnosi na uobicajena opravdanja
koja se pojavljuju kad postanemo svjesni sustavne zloporabe i iskorištavanja životinja od
strane našega društva. Takva 'opravdanja' nam pomažu otkloniti teret s naših savjesti, ali ovi
nam odgovori pokazuju kako nema nikakve isprike za zlo koje nanosimo ostalim životinjama.
Osim u našim odgovorima, detaljniji se argumenti mogu naci i u tri klasicna djela koja se
bave pravima životinja:
The Case for Animal Rights, Tom Regan
In Defense of Animals, Peter Singer
Animal Liberation, Peter Singer3
Uz uvažavanje važnog doprinosa ove dvojice autora, mnogi borci za prava životinja
naglašavaju ulogu suosjecajne brige kao pravog i najprimjerenijeg poticaja za pokret prava
životinja uz razlikovanje Singerovih i Reganovih osvrta.
Za citatelja koji se pita 'zašto bi mi trebalo biti stalo?', možemo izdvojiti sljedece razloge:
–
–
–
–
–
–
–
1
Težnja je smanjiti patnju.
Težnja je promoviranje suosjecanja u ljudskim djelovanjima.
Težnja je briga za poboljšanje zdravlja covjecanstva.
Težnja je briga protiv ljudskog izgladnjivanja i neishranjenosti.
Težnja je sprijeciti radikalno uništenje ekosustava našeg planeta
Težnja je ocuvati životinjske vrste.
Težnja je ocuvati divljinu.
Specizam jest predrasuda ili stav ili pristranost u korist interesa clanova necije vlastite vrste, a protiv interesa
clanova drugih vrsta. ('Oslobodenje životinja', Peter Singer)
2
Vivisekcija (lat. secirati na živo) je rezanje, paranje žive životinje u znanstvene svrhe
3
'Oslobodenje životinja', Ibis grafika, Zagreb, 1998.
4
'Mogao bi doci dan kad ce i ostala životinjska stvorenja steci ona prava koja bi im samo ruka
tiranije mogla uskratiti.' Jeremy Bentham (filozof)
'Život je život – bilo macji, pseci ili covjecji. Nema razlike izmedu macke i covjeka. Ideja
razlike je ljudska zamisao za covjekovu vlastitu korist.' Sri Aubindo (pjesnik i filozof)
'Nenasilje vodi do najviše etike koja je cilj cijele evolucije. Dok ne prestanemo nanositi zlo
svim drugim živim bicima, mi smo još divljaci.' Thomas Edison (izumitelj)
'Doci ce vrijeme kada ce ljudi poput mene gledati na ubojstvo životinja kao što sada gledaju
na ubojstvo ljudi.' Leonardo Da Vinci (umjetnik i znanstvenik)
Pogledaj: #2 - #3, #26, #87 - #91
#2 Prava i dobrobit životinja
Teorije dobrobiti životinja prihvacaju cinjenicu da životinje imaju interese, ali dozvoljavaju
manipulaciju ovih interesa dokle god postoji ljudska korist za koju se misli da opravdava
žrtvu.
Prava životinja znace da životinje, kao i ljudi, imaju interese koji se ne mogu žrtvovati
ili s kojima se ne može manipulirati jednostavno zato jer to koristi drugima. Pozicija
prava, ta ista prava ne drži apsolutnima; prava životinja, kao i ljudska prava, moraju imati
granice, a prava se mogu i sukobiti.
Prava životinja znace da životinje nisu namijenjene za naše iskorištavanje u svrhu proizvodnje
hrane, odjece i obuce, za zabavu ili eksperimentiranje. Dobrobit životinja dozvoljava ovo
iskorištavanje dokle god se slijede odrednice humanosti.
Pokret za dobrobit životinja priznaje patnju ne- ljudskih životinja i pokušava smanjiti tu patnju
'humanim' tretmanom, ali njezin cilj nije eliminacij a uporabe i iskorištavanja životinja. Pokret
za prava životinja ide znatno dalje odbacujuci iskorištavanje životinja, i dajuci im prava u
tome pogledu. Osobu vezanu uz nacela dobrobiti životinja moglo bi zanimati dobivaju li
krave dovoljno mjesta, pravilnu ishranu itd., ali ne bi imala primjedbi na ubijanje i jedenje
krava, dokle god se uzgoj i ubijanje smatraju 'humanima'.
Pokret za dobrobit životinja predstavljaju organizacije kao: Society for the Prevention of
Cruelty to Animals, i Humane Society.
Prema iskazanome, trebalo bi se shvatiti da neki posjeduju širu interpretaciju pokreta za prava
životinja. Neki brane stav da skupine za dobrobit životinja, zapravo, podržavaju prava
životinja (primjerice, pas ima pravo da ne bude zlostavljan). Pod ovom interpretacijom, prava
životinja mogu se shvatiti kao široko podrucje koje pokriva i prava i dobrobit. Ovakva
interpretacija ima prednost približavanja prava životinja opcem mišljenju.
Medutim, postoji valjana razlika izmedu prava i dobrobiti, kako je vec opisano.
Oslobodenje životinja je, za mnoge ljude, sinonim za prava životinja. Neki ljudi preferiraju
termin 'oslobodenje' zato jer priziva ideju ostalih uspješnih pokreta za oslobodenje, kao što su
to pokret za oslobodenje od ropstva ili pokret za oslobodenje žena, buduci da termin 'prava'
cesto nailazi na otpor u pokušaju da se primjeni i na ne- ljudske životinje. Pojam 'oslobodenje
životinja' je postao popularan nakon izdavanja istoimene knjige autora Petera Singera.
Medutim, uporabu termina 'oslobodenje' treba razlikovati od doslovnog znacenja
raspravljenog u pitanju #88, primjerice, osloboditelj životinja ne mora neophodno biti onaj
koji se ukljucuje u snažni civilni neposluh ili nezakonite akcije.
5
Napokon, intelektualno nas poštenje natjerava da usvojimo ovaj problem koji je iskazan
širokim potezima (ali je bar približno ispravan), i koji namjerno izbjegava opisivanje
postojece rasprave o znacenju termina 'prava životinja', 'oslobodenje životinja', i 'dobrobit
životinja', raspravu o povijesti ovih pokreta, te raspravu o stvarnom položaju istaknutih
mislioca. Za opisivanje karaktera takvih raspravi, poslužit cemo se slijedecim koje opisuje
jedno od pripadajucih stajališta. (Naravno, ovo ce stajalište biti povodom napada sa svih
strana.)
Netko bi mogao primjetiti da se izmedu pokreta za 'oslobodenje životinja' i pokreta za 'prava
životinja' može napraviti mala razlika. Pokret za prava životinja, kako to prikazuju Regan i
njegove pristaše, sadrži potpuno ukidanje postupaka kao što je, primjerice, eksperimentiranje
na životinjama. Pokret za oslobodenje životinja, kako to prikazuju Singer i njegove pristaše,
odbacuje potpuno ukidanje nekih postupaka i brani stajalište, da u nekim slucajevima (kao što
je eksperimentiranje), neki postupci mogu biti moralno obranjivi. Medutim, kako takvi
slucajevi takoder opravdavaju eksperimentiranje na ljudima, nije sasvim jasno da opisano
ukazuje na razliku izmedu pogleda od strane prava i strane oslobodenja, u toj mjeri gdje se
cini šira razlika unutar etickih teorija, kao što su to apsolutizam i utilitarizam.
S povijesnoga gledišta, skupine za dobrobit životinja su pokušale poboljšati sudbinu životinja
u društvu. Djelovale su protiv popularnog zapadnjackoga koncepta životinja kao bica bez
duše, nevrijednih ikakvih etickih razmatranja. Pokret za prava životinja je postavio
oslobadajucu alternativu onima koji su htjeli reformu unutar pokreta za dobrobit životinja.
Kako se pokret za prava životinja širio i postajao sve utjecajniji, iskorištavatelji su životinja
bili primorani odgovoriti. Možda su, inspirirane nastojanjima Toma Regana da razlikuje
prava i dobrobit, industrijske skupine odlucne da održe 'status quo 4 ', prigrlile termin
'dobrobit životinja '. Vivisekcija, lov, zarobljavanje životinja, uzgoj životinja za hranu i
iskorištavanje životinja u svrhu zabave sada sami sebe drže pristašama dobrobiti životinja.
Došlo je i do stvaranja nekih novih skupina ciji je cilj obrana ovih postupaka iskorištavanja.
Klasican slucaj dvostrukosti vezanih za javnost priznaje problem okrutnosti nad životinjama
samo vlastitim imenom, dok s druge strane dozvoljava kontinuiranu uporabu i zloporabu
životinja. Ucinak propagande dovodi do žigosanja pristaša prava životinja kao ekstremnih
aktivista u njihovom pokušaju da se prikažu razumnima i umjerenima. Danas, na dobrobit
životinja pozivaju se i pokreti za zaštitu životinja i industrija za iskorištavanje životinja. – L.J.
Pogledaj: #1, #3, #87 - #88
#3 Što su zapravo prava i koja prava možemo dati životinjama?
Prava, (bilo moralna ili zakonska), služe za zaštitu izvjesnih temeljnih interesa od
manipulacije. Ako ja imam pravo na slobodu, to znaci da ce moj interes za slobodom biti
zašticen, a ne žrtvovan samo zato jer bi bilo u interesu ostalih da ga ignoriraju. Životinje
nemaju uvijek ista prava kao ljudi, zato što njihovi interesi nisu uvijek isti kao naši, pa bi tako
i neka prava bila nebitna za živote životinja. Primjerice, pas nema interesa za glasovanje pa
tako nema ni pravo da glasuje, buduci da je to pravo psu bezvrijedno, isto kao što je
bezvrijedno i djetetu. Medutim, životinje imaju pravo na jednako razmatranje njihovih
interesa. Pas zasigurno ima interes da mu se bespotrebno ne nanosi bol. Mi smo zato
obvezatni da razmotrimo taj interes te da poštujemo pravo psa da se njemu ili njoj ne nanosi
bol.
4
postojece stanje stvari
6
Prava životinja znace da životinje zaslužuju izvjesnu vrstu razmatranja – razmatranja onoga
što je najbolje u njihovu interesu bez obzira koliko su one 'slatke', potrebne ljudima, pripadaju
li ugroženim vrstama, i bez obzira vodi li ijedan covjek brigu o njima (isto kao što retardiran
covjek ima svoje pravo iako ne spada u kategoriju 'slatkog' ili korisnog te cak i ako ga nitko
ne voli). To znaci raspoznavati da životinje ne služe za našu uporabu – za hranu, odjecu,
zabavu ili eksperimentiranje.
Usprkos diskutabilnosti o tome je li upravo on bio temeljem Zapadne liberalne tradicije,
koncept 'prava' je bio izvor kontroverznosti i zabluda u raspravi oko prava životinja.
Uobicajeni prigovor ideji da životinje imaju prava ukljucuje ispitivanje podrijetla ovih prava.
Takav se argument može razraditi na slijedeci nacin:
Odakle proizlaze ova prava? Jeste li u posebnoj komunikaciji s Bogom, te vam je on rekao da
životinje imaju prava? Jesu li ova prava bila potvrdena od strane zakona? Jesu li prava nešto
što ljudi moraju nekome podariti?
Istina je u cinjenici da se koncept 'prava' mora pažljivo analizirati.
Takoder je istina da koncept 'prirodnih prava' obiluje filozofskim poteškocama. Nejasnoca
izmedu zakonskih i moralnih prava dovodi do daljnjeg otežavanja ovoga pitanja.
Jedan pokušaj izbjegavanja ovog prigovora jest njegovo prihvacanje, ali i ponuda argumenta
koji tvrdi: ako nema zapreke u ideji da covjek ima svoja prava, tada ne bi trebalo biti
zapreke u ideji da i životinje imaju svoja prava. Henry Salt je napisao: ''Imaju li niže
životinje 'prava'? Naravno, ako ih ljudi imaju. To je bît koju želim prikazati u pocetnome
poglavlju...'' Prikladnost ovakvoga nazivlja je sporna, ali postojanost istovrsnih nacela se
teško može dovesti u pitanje; tako da je rasprava vezana uz pitanje prava nešto drugacija od
akademske borbe rijecima koje ne dovode do prakticnih rješenja. Pretpostavit cu, prema tome,
da su 'prava' sastavni dio covjeka, u smislu definicije Herberta Spencera; i ako ijedan od
mojih citatelja ima prigovor na oznacenu uporabu ovoga termina, mogu samo reci da sam
potpuno spreman promijeniti rijec cim se pojavi neka druga, prikladnija. Neposredno pitanje
koje plijeni našu pozornost je ovo: ako ljudi imaju prava, imaju li onda prava i životinje?
Koliko god ovaj argument bio zadovoljavajuci, ipak nas ostavlja nemocnima da odgovorimo
skepticima koji ne priznaju ideju prava cak i ljudima.
Srecom, postoji otvorena interpretacija 'prava' koja je uvjerljiva i dozvoljava nam da
izbjegnemo polemicnu i pojacanu retoriku. To je ideja da je termin 'pravo' obrnuta strana
moralnog imperativa. Ako se, gledano s etickog stajališta, moramo suzdržavati od
izvodenja nekoga djela na nekome bicu, tada se za to bice može reci da ima 'pravo' da se
djelo ne ucini na njemu. Primjerice, ako nam naša etika govori da ne smijemo ubiti nekoga,
tada taj netko ima pravo da ga ne ubijemo. Ova interpretacija prava je, u osnovi, ono
intuitivno, ono što ljudi spremno provode i usvajaju. (Naravno, 'prava' interpretirana na ovaj
nacin mogu biti kodificirana kao zakonska prava pomocu pogodnog zakonodavstva.)
Važno je shvatiti da, iako postoji temelj za ideju prava životinja, to ne podrazumijeva ili
zahtijeva da životinje posjeduju sva prava koje posjeduje i covjek, te da covjek posjeduje sva
prava koja posjeduju životinje. Razmotrimo ljudsko pravo da glasuje. ( U ovom pogledu,
pravo bi proizašlo iz etickog imperativa da ljudi moraju dobiti moc djelovanja na odluke koje
utjecu na njihov život.) Buduci da životinjama nedostaje sposobnost racionalnog prosudivanja
njihovih djelovanja i implikacija, sposobnost razumijevanja koncepta demokracije i
glasovanja, one ne posjeduju pravo za glasovanje. Slicno tome, neke ptice imaju snažnu
biološku potrebu da šire svoja krila, i da udaraju njima po zraku; ljudi ispravnoga mišljenja
ovdje osjecaju eticki imperativ koji bi pticama omogucio da to i cine. Dakle, može se reci da
ptice imaju pravo udarati krilima. Ocigledno, takvo se pravo ne odnosi i na ljude.
Prava koja posjeduju životinje i ljudi su odredena njihovim interesima i sposobnostima.
Životinje imaju interes za životom, izbjegavanjem boli, cak i za potragom za srecom (kao i
ljudi). Kao rezultat etickog imperativa, one imaju prava ciniti ove stvari (kao i ljudi). One
7
mogu provoditi navedena prava živeci svoj život, slobodne od ljudske zloporabe i
iskorištavanja. – D.G.
Pogledaj: #1 - #2
#4 Nije li ideja prava životinja licemjerna, jer ista prava ne dajete i
kukcima ili biljkama?
Opci argument o licemjerju se pojavljuje u mnogo oblika. Uobicajeni oblik je slijedeci:
'Nije li licemjerno braniti prava krave a ne braniti prava biljke; prema tome, krave ne mogu
imati prava.'
Argumenti ove vrste se cesto upotrebljavaju protiv prava životinja. Ne treba mnogo analizirati
kako bi se vidjelo da imaju vrlo malo težine. Prije svega, netko može braniti pretpostavku A
koja kao zakljucak ima pretpostavku B. Ako netko podbaci u obrani pretpostavke B, on je
licemjeran, ali to ne mora neophodno uciniti pretpostavku A neistinitom. Sigurno, braniti
pretpostavku A ali ne i B bi dovodilo u pitanje neciju vjerodostojnost, ali to ne govori ništa o
vrijednosti pretpostavke A.
Kao slijedece, cinjenicna je predodžba o licemjerju cesto neopravdana. U navedenom
primjeru postoje temelji za razlikovanje krava i biljaka (biljke nemaju središnji živcani
sustav), što optužbu za licemjerje cini neopravdanom. Netko bi mogao ne složiti se s ovim
kriterijem, ali obrana takvoga kriterija 5 poništava optužbu o licemjerju.
Naposlijetku, optužba o licemjerju u vecini se slucajeva može svesti na specizam. Tako se
navedeni primjer može prekrojiti u smislu: 'licemjerno je braniti prava ljudi a ne braniti prava
biljaka; prema tome, ljudi ne mogu imati prava.'
Kako bi izbjegao ovaj r' eductio ad absurdum 6 ' prvoga navoda, netko mora izaci s kriticno
važnim razlikama izmedu krava i ljudi, drugim rijecima, netko mora opravdati specisticko
pridavanje prava ljudima ali ne i kravama. (U pitanju #24, mi primjenjujemo slicno svodenje
na optužbu licemjerja koja je vezana uz pobacaj. Za pitanja koja se pobliže bave kukcima i
biljkama pogledaj odgovore od #39 do #46.)
Napokon, moramo se pitati tko su pravi licemjeri. Slijedeci navod Michaela W. Foxa opisuje
surovi i licemjerni postupak prema iskorištavanim životinjama, te životinjama za društvo. –
D.G.
'Životinje se na farmi mogu držati po pet u kavezu od dvije stope, neprestano zavezane
lancem dugackim dvije stope, kastrirane bez anestezije ili oznacene vrelim željezom. Vlasnik
kucnoga ljubimca za tretiranje svoje životinje na ovakav nacin bio bi ništa manje nego
krivicno gonjen; štoviše, jedan je americki predsjednik bio moralno osuden samo zato jer je
vukao za uši svoja dva bigla.' - Michael W. Fox (potpredsjednik HSUS -a)
Pogledaj: #24, #39 - #46
#5 Imaju li aktivisti pravo nametati svoje stavove drugima?
5
u ovom slucaju kriterij je posjedovanje središnjeg živcanog sustava
Reductio ad absurdum je apsurdni zakljucak, dokazivanje neistinitosti neke tvrdnje pokazivanjem apsurdnosti
njezine logicne posljedice.
6
8
Dok mi postavljate ovo pitanje, vi meni govorite što da radim! Svatko ima pravo na mišljenje,
ali sloboda razmišljanja uvijek ne podrazumjeva i slobodu djelovanja. Slobodni ste misliti što
god hocete dokle god to ne šteti drugima. Možete vjerovati da životinje treba ubijati,
crnce zarobljavati, a žene premlacivati, ali vam to ne daje pravo da provodite svoja
vjerovanja u djelo. A što se tice govorenja ljudima o tome što moraju ciniti, društvo utvrduje
pravila koja ce rukovoditi ljudskim ponašanjem. Istinska suština reformatorskih pokreta jest
govorenje o tome što se mora raditi – primjerice, 'ne koristite crnce kao robove, ne
zlostavljajte svoje žene' itd. i svi se pokreti vec u pocetku susrecu sa suprotnim stavovima
ljudi koji bi željeli nastaviti s osudujucim ponašanjem.
Razlika izmedu nametanja necijih stavova i njihovih reklamiranja nije baš mala. Borci za
prava životinja sigurno ne namecu svoja prava u smislu kako je to cinila španjolska
inkvizicija ili kako je crkva nametala svoje mišljenje Galileu. Medutim, mi osjecamo moralnu
obvezu ovaj problem iznijeti u javnost, te cesto i našim prijateljima i poznanicima. Za ovo
postoje veliki presedani poput protesta protiv ropstva, protesta protiv Vijetnamskog rata,
protesta za osudu rasizma, itd.
Netko bi mogao naglasiti da je najgore iskorištavanje upravo ono koje se vrši nad nevinim i
bespomocnim životinjama. – D.G.
'Ako sloboda išta znaci, ona znaci pravo govorenja ljudima ono što ne žele cuti.' George
Orwell (autor)
'Nikada im ne dajem pakao. Ja im samo govorim o istini za koju oni misle da je pakao.' Harry
S. Truman (trideset i treci predsjednik SAD-a)
Pogledaj: #11, #87 - #91
#6 Nisu li prava životinja tek još jedno lice politicke ispravnosti?
Kad bi bar to bilo istinito! Pojam politicke ispravnosti obicno ukazuje na pogled koji je u
suglasnosti s opcim mišljenjem ali i prema kojemu su neki skloni ne slagati se. Primjerice,
neki ljudi mogu biti skloni u odbacivanju jednakog tretmana za sve vrste kao oblika 'politicke
ispravnosti'. Ideja o pravima životinja je trenutno vrlo daleko od opcega mišljenja.
Jednako tome, bilo bi glupo smatrati da se vrijednost nekoga gledišta može preokrenuti
jednostavnim oznacavanjem kao 'politicki ispravno' ili 'politicki neispravno'. – D.G.
#7 Nisu li prava životinja tek još jedna religija?
Ne. Rjecnik religiju oznacava kao obracanje natprirodnim silama. (Alternativna definicija
ukazuje na predanost nekoj svrsi, a to je vrlina koju bi pokret za prava životinja rado izjavio
da posjeduje.)
Ljudi koji podržavaju prava životinja imaju razlicita vjerovanja i razlicita razmatranja 7 . Ono
što ih povezuje je vjerovanje u važnost suosjecanja za sve individue, bilo ljudske ili neljudske. – L.K.
7
razlicite religije i filozofije
9
#8 Ponižava li ljude pridavanje prava životinjama?
Ironicni, ali valjani odgovor na ovo pitanje daje David Cowles – Hamar: 'Ljudi su životinje,
dakle, prava životinka su i prava ljudi!'
U puno ozbiljnijem pogledu, možemo opaziti da davanje prava ženama i crncima ne ponižava
bijele muškarce. Po analogiji, u tom slucaju, davanje prava ne- ljudskim životinjama ne
ponižava ljude. Ako ništa drugo, biti moralno postojan i širiti krug suosjecanja na ne-ljudske
životinje, znaci oplemenjivati same ljude. (Pogledaj pitanje #26 za ostale važne argumente.) –
D.G.
'Velicina nacije i njezin moralni napredak se može suditi prema nacinu na koji se tretiraju
životinje.' Mahatma Ghandi (državnik i filozof)
'Covjekovo suosjecanje sa svim bicima je upravo ono što ga i cini covjekom.' Albert
Schweitzer (državnik i nobelovac 1952.)
'Dokle god ljudi masovno ubijaju životinje, ubijat ce i jedni druge. Zaista, onaj koji sije
ubojstvo i bol ne može žeti radost i ljubav.' Pitagora (matematicar)
Pogledaj: #26
#9 Nisu li Hitler i Goebbels bili za prava životinja?
Ovaj je argument besmislen i gotovo nevrijedan ozbiljnog razmatranja. Postavljac ovoga
pitanja pokušava dati na znanje kako su Hitler i Goebbels navodno podržavali gledište koje
daje potporu pravima životinja (primjerice, Hitler je neko vr ijeme bio vegetarijanac), te je
prema tome, to gledište pogrešno ili nepouzdano.
Problem koji proizlazi iz ovoga argumenta je jednostavan: i loši i dobri ljudi mogu imati
ispravno vjerovanje u neke stvari. Odnosno, samo zato jer osoba ima jedno loše uvjerenje
(primjerice nacizam), to ne cini sva njezina uvjerenja pogrešnima. Za pojašnjavanje ove
cinjenice, dovoljno je tek nekoliko primjera. Npr. nacisti su provodili kampanje za smanjenje
pušenja. Prema tome, je li pogrešno odvracati ljude od pušenja? Prvi su Amerikanci
uskracivali obzir i slobodu crnim ljudima. Znaci li to da su cinili krivo dajuci obzir i slobodu
ostalima?
Tehnicki, ovaj je argument 'ignoratio elenchus fallacy8 ', jer se sukobljava nevažnim.
Naposlijetku, mnogi ucenjaci sumnjaju da su Hitler i Goebbels podržavali prava životinja na
ikakav znacajni nacin. – D.G.
Pogledaj: #54
8
"Ignoratio elenchus fallacy" znaci korištenje nekih argumenata koji nemaju nikakve veze s glavnim problemom
rasprave.
10
#10 Vjerujete li zaista da 'štakor je svinja je pas je djecak'?
Uzeta izolirano i doslovno, ova je ideja besmislena. Medutim, ovaj je citat bio besramno
izvucen iz svog orginalnog konteksta i pogrešno prikazan od strane protivnika prava životinja.
Orginalni kontekst je naveden pri dnu teksta ovoga pitanja. Gledan u kontekstu, ovaj citat nije
ni pogrešan ni besmislen.
'Kad se radi o posjedovanju središnjeg živcanog sustava i sposobnosti za osjecanje boli, gladi
i žedi, štakor je svinja je pas je djecak.' Ingrid Newkirk (aktivistica u borbi za prava
životinja)
Pogledaj: #47
#11 Je li istina da moral ne poznaje ispravno ili pogrešno; vi imate vaše, a ja
imam svoje?
Postoje 3 odgovora:
1. odgovor:
Ovo je stajalište, poznato i kao moralni relativizam, prilicno staro, ali postaje pomodno na
prijelazu dvadesetog stoljeca kad je predodžba o obicajima društva drukcijih od onih
osnovanih u Europi postala dostupna. Ponovno se gubi u razdoblju nakon Drugog svjetskog
rata, iako se povremeno ponovno pojavljuje. Eticke ponude 9 , koje su nam date da u njih
vjerujemo, nisu ništa više nego osobne izjave i, prema tome, ne mogu imati apsolutnu težinu.
Osnovni problem ovoga stajališta jest da su eticki relativisti nesposobni osuditi izvodenje
neetic nih praksi, kao, primjerice, rasizam. Na temelju cega relativisti mogu osuditi (ako uopce
i mogu osuditi) Hitlerovu ideju o cistoci rase? Trebamo li vjerovati kako je on iskazivao
eticku istinu kad je branio konacno rješenje?
Kao dodatak nesposobnosti za osudivanje djelovanja ostalih društava, relativisti su nemocni u
reakciji cak i na argumente vlastitoga društva. Oni ne mogu prigovoriti nekome tko predlaže
uzgajanje i ubijanje djece za industriju hrane za kucne ljubimce, primjerice, ako ta osoba to
vidi kao normalno u moralnom pogledu. Doista, oni se ne mogu povezati s idejom
društvenoga moralnog napretka, buduci da im nedostaje temelj za osudivanje.
Besmisleno je obratiti se relativistima za savjet koji se tice etickih pitanja kao što su to,
recimo, eutanazija, cedomorstvo, ili uporaba ljudskih fetusa u istraživanjima. Suoceni s
takvim argumentima, eticki relativisti katkad tvrde da je eticka istina utemeljena na
uvjerenjima samoga društva – ona se promatra kao ništa više nego odraz društvenih obicaja i
navika.
Klanje životinja je prihvatljivo na Zapadu, oni bi rekli, upravo zato jer vecina ljudi tako misli.
Ovdje nema cvrstoga stajališta. Trebamo li mi prihvatiti da je ropstvo bilo ispravno prije
Americkoga civilnog rata, a poslije ne? Trebaju li sve eticke odluke ovisiti o trenutnome
stanju javnoga mnijenja?
Istina je da razlicite kulture imaju razlicita uvjerenja koja neki mogu vidjeti eticnima, a drugi
ne. Ipak, ove razlike proizlaze iz razlicitih okolnosti. Primjerice, u društvu gdje je cilj tek
preživljavanje, davanje ionako ogranicene hrane djetetu bi moglo znacajno nauditi boljitku
9
promatrane sa strane relativizma
11
postojecim clanovima obitelji koji pridonose u nabavljanju hrane. S tog stajališta,
cedomorstvo izgleda eticki ispravno.
Zakljucak nas navodi na postojanje eticke istine (inace bi etika bila beznacajna i lišena
preskriptivnosti). Kontinuitet mišljenja, onda, izmedu onih koji odbacuju ropstvo, rasnu i
spolnu diskriminaciju kao zlo, i onih koji izjavljuju da je specizam jednako zlo, postaje
ocitim. – A.E.C.W.
2. odgovor:
Mnogi pobornici prava životinja (ukljuc ujuci i mene) vjeruju da je moral relativan. Mi
vjerujemo da je ideja prava životinja mnogo uvjerljivije obrazloživa kad se brani s moralnog
stajališta vašeg protivnika, a ne s neke nestvarne, teško objašnjive, univerzalne moralnosti. U
raspravi protiv moralnog apsolutizma, postoji vrlo jednstavna primjedba: odakle dolazi ova
apsolutna moralnost? Moralni apsolutizam je argument autoriteta, tautologija 10 . Kad bi
postojala takva pojava poput 'eticke istine', tada mora postojati i nacin da se ona odredi, a
ocito, to se ne može. U nedostatku dokaza o 'etickoj istini', ja ne znam kako A.E.C.W. može
utvrditi njezino postojanje.
Kako bi pokazali metodu s kojom se utjece na neciji moral, osobu treba pitati zašto sadrži
suosjecajnost za ljudska bica. Gotovo uvijek, osoba ce se složiti da ova suosjecajnost ne
proizlazi iz cinjenice da: 1. ljudi se koriste jezikom, odnosno govorom, 2. ljudi skladaju
simfonije, 3. ljudi mogu planirati za daljnju buducnost, 4. ljudi imaju pismenost, tehnološku
kulturu, itd. Umjesto toga, osoba ce se složiti da suosjecajnost proizlazi iz cinjenice da ljudi
mogu patiti, osjecati bol, biti ozlijedeni, itd. Necije proizvoljno protuslovlje u nepriznavanju
morala ne- ljudskim životinjama, u tom slucaju, ostaje istaknuto u svojoj nepopustljivosti. –
J.E.H.
3. odgovor
Postoji središnja ideja izmedu stajališta A.E.C.W. i J.E.H.. Netko može tvrditi da je eticki
sustav, baš kao i matematicki, neophodno izgraden na skupu nedokazivih aksioma 11 . U osnovi
su etickoga sustava moralni aksiomi, poput 'nepotrebna bol je zlo'. Pridodavanjem skupa
aksioma, razumskih metoda (poput indukcije i dedukcije 12 ) i empirijskih cinjenica, moguce je
izvesti eticke pretpostavke. U ovome se smislu eticka izjava može smatrati tocnom. Naravno,
netko može ne slagati se što se tice aksioma, i svakako da takvo neslaganje prikazuje etiku
'relativnom' , ali ideja eticke istine ipak nije besmislena.
Srecom, najosnovniji su eticki aksiomi gotovo univerzalno prihvaceni, obicno zato što su
neophodni za društvenu funkciju. Postojece se razlike mogu razjasniti, te se o njima može
raspravljati na nacin slican onome koji govori o 'utjecanju' kako to opisuje J.E.H.. – D.G.
'Slobodoumnome je covjeku uvijek nešto nepodnošljivije u životinjskoj, nego u ljudskoj
patnji. Zato, jer se potonjima bar priznaje da je patnja zlo i da je covjek koji je uzrokuje
zlocinac. Ali tisuce se životinja nepotrebno kolje svaki dan bez ikakvoga trunka žaljenja. Kad
bi netko ukazao na ovo, smatrali bi ga smiješnim. A to je neoprostiv zlocin.' – Romain
Rolland (autor i nobelovac 1915.)
Pogledaj: #5
10
Tautologija je ponavljanje istih ideja istim ili razlicitim rijecima
Aksiom je neposredna jasna spoznaja koju se ne treba i ne može dokazivati
12
Dedukcija je izvodenje pojedinacnih sudova iz opcenitih ili iz aksioma, a indukcija je opceniti zakljucak
logicki izveden iz pojedinacnog slucaja s pretpostavkom opce zakonitosti
11
12
#12 Životinje su uzgojene kako bi bile pojedene; što s tim nije u redu?
Ovo mi se pitanje uvijek cinilo poput naizgled prihvatljivije verzije od: 'ali mi želimo ciniti
ove stvari, pa što s tim nije u redu?' Ideja da se neko djelo može moralno rasteretiti na temelju
naše namjere je sasvim nelogicna.
Medutim, još je gora cinjenica da je opasno prihvatiti takvo uvjerenje, jer to isto uvjerenje
može nekome omoguciti da opravda djelovanja koja su za opcenitu osudu. Kako bi uvidjeli
ovu cinjenicu, razmotrite sljedecu izjavu izvedenu iz osnove pitanja: 'patnja se može
opravdati u toj mjeri dok ih uzgajamo za svrhu.' Ne može li se jednaki argument koristiti za
obranu stavova robovlasnika koji su uzgajali i zarobljavali ljudska bica i pritom to
opravdavali govoreci 'ali oni su uzgojeni da budu naši radnici'? Nisu li nacisti mogli braniti
ubijanje židova govoreci 'ali mi smo ih sakupili kako bi ih ubili'? – D.G.
'Sramotan je takav moral, koji je dostojan prezrenih, i koji ne uspijeva prepoznati vjecnu bît
prisutnu u svemu što živi i sjaji, zagonetnom znacajnošcu, dalje od svih ociju što vide sunce!'
– Arthur Scho penhauer (filozof)
Pogledaj: #13, #61
#13 Nije li istina da te životinje ne bi postojale kada ih ne bi uzgajali za
klanje?
Postoje dva nacina za tumacenje ovoga pitanja. Prvi nacin: ispitivac bi mogao ukazivati na
životinje kao na vrstu, a u tom bi se slucaju argument mogao preciznije opisati: 'ekološka je
zadatost krava da budu uzgajane; one preživljavaju unutar ove zadatosti, a za uzvrat, mi ih
iskorištavamo.'
Drugi nacin: ispitivac bi mogao ukazivati na životinje kao individue, ili: 'individualne krave
koje mi uzgajamo u svrhu prehrane, ne bi živjele da ta svrha ne postoji.'
Prvo cemo se pozabaviti interpretacijom koja se tice argumenta o vrsti, a zatim onoga koji se
tice individualnosti. Ispitivacev se argument vjerojatno primjenjuje na sve životinjske vrste,
ali kako bi konkretizirali ovo pitanje, poslužit cemo se kravama u sljedecem primjeru.
Nepravilno je tvrditi da bi krave mogle postojati jedino ako se uzgajaju za ljudsku
konzumaciju. Kao prvo, danas su, u mnogim dijelovima Indije i ostalim zemljama, ljudi i
krave ukljuceni u reciprocnu vezu s osjecajem poštovanja. Tek je, u novijoj povijesti
covjecanstva, ova veza iskrivljena u jednostranu eksploataciju kojoj smo danas svjedocima.
Postoji zadatost za krave izmedu klanja/konzumacije i izumiranja. (Zainteresiranome citatelju
knjiga 'Beyond Beef' Jeremyja Rifkina može prilicno pojasniti ovu temu.)
Kao drugo, neke organizacije imaju program spašavanja životinja od izumiranja. Nema
razloga za pretpostavku da se krave ne bi kvalificirale za taj program.
Argument o vrstama je isto tako i manjkav, jer zapravo, naš intezivan uzgoj stoke rezultira
uništenjem našega staništa i gubitkom ostalih vrsta13 . Primjerice, uništenje prašuma zbog
stvaranja pašnjaka je dovelo do izumiranja nebrojeno mnogo vrsta. Uzgoj stoke uništava
staništa na šest kontinenata. Zašto je onda ispitivac zabrinut za krave, dok ga nije briga za ove
13
biljnih i životinjskih
13
ostale vrste? Može li ta briga biti povezana s cinjenicom da on želi i dalje nastaviti jesti
krave?
Napokon, važni se dokazi eticke teorije mogu upotrijebiti protiv argumenta o vrstama.
Argumenti slicni ispitivacevim se mogu razviti u takve argumente koji od nas traže da
prihvatimo djelovanja koja su za opcu osudu. Razmotrite, primjerice, društvo koje uzgaja
posebnu rasu ljudi za ropstvo. Oni tvrde da ta rasa ne bi postojala ako ne bi bila uzgojena
upravo za tu svrhu. Prihvaca li citatelj ovako opravdanje?
Sada se osvrcemo na interpretaciju pitanja koje se tice individualnosti. Pokušati opovrgnuti
ovaj argument znaci odgovoriti slijedece: 'bolje je uopce se ne roditi, nego se roditi u životu
punom patnje i prerane smrti.'
Mnogima je ovo dovoljno. Medutim, netko bi mogao tvrditi, da prije smrti ne mora
neophodno biti i patnje. Pretpostavimo da su krave dobro tretirane prije nego što su ubijene
bezbolnim nacinom i pojedene. Nije li istina da individualne krave ne bi uživale u svojemu
kratkome životu da ih nismo uzgojili za konzumaciju? Nadalje, što ako nadomjestimo
uzimanje života donošenjem novih života?
Peter Singer je u pocetku vjerovao da je ovaj argument apsurdan zato jer ne postoje duše
krava koje negdje cekaju da budu rodene. Mnogi ljudi prihvacaju ovo stajalište smatrajuci ga
dostatnim, ali ga Singer sada odbacuje jer smatra da donošenje bica na ugodan život daje
koristi tome bicu. (Postoji proširena rasprava ove teme u drugome izdanju knjige
'Oslobodenje životinja'.) Kako bi onda trebali nastaviti? Zakljucak je da pokret za životinjska
prava tvrdi da ljudi i ne- ljudske životinje imaju pravo da ne budu ubijene od strane ljudi.
Eticki se problem jasno može vidjeti kad se ovaj argument primjeni na ljude. Zamislite da
postoji slucaj u kojemu bracni par donese na svijet dijete, a onda ga pojede u dobi od devet
mjeseci, baš onda kada se rodilo njihovo drugo dijete. Devetomjesecno dijete nema ništa više
racionalnog znanja o svojoj situaciji nego što ga ima krava, te u tom slucaju nema razloga
razlikovati ovo dvoje. Ipak, naravno, mi bismo osudili bracni par. Mi bismo ih osudili jer je
dijete individua kojemu dajemo za pravo da ne bude ubijeno. Zašto se ovo pravo ne bi dalo i
kravi? Mislim da odgovor leži u tome, što ispitivac želi pojesti tu kravu. – D.G.
'Bilo bi bolje kad osjetno bice ne bi nikada postojalo, nego da postoji samo kako bi podnosilo
neublaženu patnju.' Percy Bysshe Shelley (pjesnik)
Pogledaj: #12
# 14 Nemaju li životinje koje mi koristimo sretniji život, buduci da su
nahranjene i zašticene?
Ovaj se argument koristio za tvrdnju da je crncima bilo bolje kao robovima na plantažama
nego slobodnim ljudima. Isto bi se moglo reci i za ljude u zatvoru, a ipak, zatvor se smatra
jednim od najtežih društvenih kazni. Životinje na farmama toliko pate da je nezamislivo da bi
im u divljini moglo biti gore. Divljina nije užasna životinjama koje su njezini stanovnici; ona
im je dom.U njoj životinje imaju svoju slobodu te sudjeluju u svojim prirodnim aktivnostima.
Cinjenica da bi one mogle patiti u divljini ne smije biti razlog koji ce im osiguravati da pate u
zatoceništvu.
Ispitivac ovdje izvodi dvije pretpostavke. Prvo, da sreca ili ispunjenje proizlaze iz
nahranjenosti i zašticenosti, i drugo, da su životinje, u stvari, nahranjene i zašticene. Obje se
premise mogu dovesti u pitanje.
14
Naravno da su životinje nahranjene; napokon, one se tove za ljudsku konzumaciju. Malo je
vjerojatno na bilo koji nacin gledati farmske kokoši kao na zašticene. One nisu zašticene od
unakaživanja, zato jer se njima reže kljun na vrlo bolan nacin14 . One nisu zašticene od
psihološkoga stresa, zato jer su masovno nagurane u neprirodnim uvjetima. Naposlijetku, one
nisu zašticene od predacije, jer bivaju zaklane i pojedene od strane ljudi.
Isto tako, možemo dovesti u pitanje ideju da sreca proizlazi samo iz nahranjenosti i
zašticenosti. Robovi na rimskim galijama su bili nahranjeni i zašticeni; ipak, oni bi vrlo
vjerojatno mijenjali svoje stanje za ono koje je možda i neizvjesnije u svojem pružanju srece.
Isto se može reci i za robove ranije Amerike.
Napokon, ovdje leži važan eticki argument. Ponovno razmotrite bracni par u pitanju #13. Oni
ce hraniti i štititi svoje dijete do one tocke u kojoj ce ga pojesti. Mi to ne bismo prihvatili kao
opravdanje. Zašto bismo to isto opravdanje prihvatili i za pilice? – D.G.
Pogledaj: #13
#15 Smatra li se uporaba službenih i teglecih životinja iskorištavanjem?
Jednostavni bi pristup ovome problemu mogao ukazivati na to kako svi mi moramo raditi za
život, pa tako i životinje. Problem je u tome što mi želimo na životinje gledati kao na djecu,.
dati im, primjerice, ista prava i zaštitu, kao nesposobnima da budu moralno odgovorne. Ali mi
ne tjeramo djecu da rade!
Medutim, netko može napraviti razliku kao: životinje su u trajno poniznome stanju
(nesposobne da dobrovoljno pristanu na rad); djeca nisu. Mi ne namecemo izbor rada djeci,
zato jer djeca trebaju vremena kako bi se razvila u potpuno odrasle ljude i moralne jedinke. Za
životinje, mi izabiremo ulogu koja im dozvoljava da pridonose; za uzvrat, ne zloporabljamo ih
ubijanjem u svrhu proizvodnje mesa, itd. Ako se ovo provodi s iskrenom brigom da su njihovi
radni uvjeti prikladni a ne iskorištavajuci15 , da životinje imaju dovoljno odmora i opuštanja,
itd., tek onda se može izgraditi oblik upravljanja koji je prihvatljiv i blagonaklon prema
objema stranama, i ne izražava neslaganje prema filozofiji životinjskih prava. – D.G.
#16 Ne daje li Biblija covjecanstvu pravo na vlast nad životinjama?
Vlast nije isto što i tiranija. Engleska kraljica ima vlast nad svojim podanicima, ali to ne znaci
da ih ona može jesti, oblaciti njihovu kožu, ili eksperimentirati na njima. Ako mi imamo vlast
nad životinjama, to znaci da ih moramo štititi, a ne koristiti za naše vlastite potrebe. U Bibliji
ne postoji ništa što bi opravdalo djelovanja modernog doba, djelovanja koja oskvrnj uju okoliš,
uništavaju citave vrste divlje faune te nanose patnju i smrt milijardi životinja svake godine.
14
Debekacija je rezanje kljunova peradi. 'Taj postupak s kojim se prvi puta zapocelo 1940-tih godina u San
Diegu, obicno se izvodio pomocu lemilice. Farmer bi spalio gornji kljun pilica tako da oni ne bi jedan drugom
mogli kljucati perje. Tu priprostu tehniku uskoro je zamijenila modificirana lemilica, a danas najomiljeniji
instrument predstavljaju specijalno dizajnirani izumi nalik giljotini s vrucim noževima. Kljun mladog pilica
stavlja se u taj instrument, a oštar nož odstranjuje njegov vrh. Ta se procedura izvodi veoma hitno, brzinom od
oko petnaest ptica u minuti. Takva žurba znaci da temperatura i oštrina noža mogu varirati, rezultirajuci u
nepažljivom odsijecanju i ozbiljnim povredama kod ptica.' ('Oslobodenje Životinja', Peter Singer)
15
u originalu se navodi: 'sweat-shop nature' - dakle, odnosi se na posebnu vrstu iskorištavanja s
nezadovoljavajucim i mizernim radnim uvjetima
15
Biblija iskazuje poštovanje za život; ideja Boga koji proizlazi iz ljubavi govori o zgroženosti
nad nacinom na koji se životinje tretiraju.
Istina je da Biblija sadrži odlomak koji covjecanstvu daje za pravo vlast nad životinjama.
Smisao ove cinjenice proizlazi iz pretpostavke da je Biblija božja rijec, i da je Bog krajnji
moralni autoritet. Ako razmatranje o smislu vlasti ostavimo za sada na stranu, ovaj problem
možemo uzeti s osvrtom na ideju traženja moralnog autoriteta iz Biblije. Kao prvo, postoje
ozbiljni problemi kod interpretacije biblijskih odlomaka, mnogo stihova koji proturjece jedni
drugima; i mnogo ucenjaka koji rade veliku razliku u tumacenju tih istih stihova.
Kao drugo, postoji mnogo potreba za božanstvima medu razlicitim kulturama ovoga svijeta;
neki od ovih bogova od nas zahtijevaju da poštujemo sav život i da ne ubijamo bez potrebe.
Cijeg bismo boga trebali odabrati kao krajnji moralni autoritet?
Naposlijetku, (kao što to zakljucuje i Tom Regan), mnogi ljudi ne vjeruju u Boga, te im tako i
pozivanje na njegov moralni autoritet ništa ne znaci. Za ljude koji ne vjeruju u božanstva,
valjanost sudova navodnoga 'Boga' mora se preispitati ostalim metodama kojima se odreduje
prihvatljivost. Koje su provjere za biblijske tvrdnje?
Ove se napomene jednako primjenjuju i na ostale tvrdnje biblijskoga odobravanja ljudskoga
djelovanja (kao što je to konzumacija životinjskoga mesa).
Cak i ako prihvatimo da je Bog iz Biblije moralni autoritet, možemo istaknuti da je 'vlast'
nejasan termin, koji znaci 'upravljanje' ili 'kontroliranje'. Prilicno je jednostavno tvrditi da se
prikladno upravljanje ili kontrola sastoji od poštivanja životinjskih života te njihovih prava da
žive sukladno svojoj vlastitoj prirodi. Prijelaz s pojma vlasti na prihvacanje brutalne
eksploatacije životinja nije obuhvacen u navedenome biblijskome odlomku, ni u implicitnom,
ni u eksplicitnom obliku. – D.G.
#17 Moralna su pravila iskljucivo ljudska konstrukcija (životinje ne
razumiju ta pravila); ne znaci li to da je nerazumno primjeniti naš moral
na životinje?
Nemogucnost životinja da shvate i poštuju naša pravila je nebitna u toj mjeri kao što je
nebitna i u slucaju djeteta ili mentalno retardirane osobe.
Nevaljanost se ovoga argumenta može lako prikazati izvršenjem jednostavne zamjene:
Dojencad i mala djeca ne razumiju moralna pravila, ne znaci li to da je nerazumno primjeniti
naš moral na njima? Naravno da ne znaci. Mi se suzdržavamo od ozlijedivanja dojencadi i
djece zbog istih razloga kao što to cinimo i kod odraslih. To što su dojencad ili djeca
nesposobna pojmiti sustav moralnih pravila i njegovih pogodnosti je nebitno.
Važna je odlika oblikovana u pojmu 'moralni subjekti' nasuprot pojma 'moralni objekti16 '.
Moralni je subjekt pojedinac koji posjeduje razvijeniju pojmovnu sposobnost za donošenje
moralnih nacela kao dio odluke o djelovanju, i nakon donošenja te odluke, on posjeduje
slobodnu volju za samo djelovanje. Na temelju ovih sposobnosti, ispravno je držati moralnog
subjekta odgovornim za svoja djelovanja. U paradigmi, moralni subjekt je normalno odraslo
ljudsko bice.
S druge strane, moralni objekti nemaju sposobnosti moralnih subjekata, te ih tako nije
ispravno držati odgovornima za vlastita djelovanja. Medutim, oni posjeduju sposobnost
osjecanja patnje kod ozlijedivanja i prema tome, postaju prikladni objekti razmatranja za
moralne subjekte. Ljudska dojencad, mala djeca, mentalno ošteceni ili poremeceni, i neljudske životinje su primjeri moralnih objekata.
16
u originalu 'moral agents versus moral patients'
16
Ako se uzme da su životinje moralni objekti, one pripadaju u djelokrug moralnog razmatranja,
te je prema tome, sasvim razumno dodijeliti im isto moralno razmatranje koje dodjeljujemo i
nama samima. – D.G.
Pogledaj: #19, #23, #36
#18 Ako su borci za životinjska prava toliko zabrinuti zbog ubijanja, zašto
ne postanu frutarijanci17?
Ubijanje, samo za sebe, nije središnji cilj razmatranja filozofije prava životinja, koja se
ponajprije bavi izbjegavanjem bespotrebne boli i patnje. Prema tome, kako biljke ne osjecaju
bol i ne pate, filozofija prava životinja ne nalaže frutarijanizam (nacin prehrane u kojoj se
jedu samo plodovi, kako se ne bi ubila biljka koja ih proizvodi). – D.G.
Pogledaj: #42 - #46
#19 Životinje nije briga za nas; zašto bi nas bilo briga za životinje?
Ispitivacevo stajalište koje tvrdi da bi, u biti, mi trebali davati prava samo onome, tko poštuje
naša prava. To se zove argument reciprocnosti. Argument je neuvjerljiv, racunajuci na to kako
naše društvo živi, te kako bi to isto društvo trebalo živjeti. Njegova opisna moc je oslabljena
jednostavnim opažanjem koje pokazuje da mi ipak pridodajemo prava velikoj kolicini
pojedinaca koji su u nemogucnosti poštivati naša vlastita prava. U ovo su ukljuceni neki stariji
ljudi, ljudi s degenerativnim oboljenjima, ljudi s teškim retardacijama, dojencad i mala djeca.
Za instituciju, koja bi svakodnevno žrtvovala takve pojedince za isprobavanje, primjerice,
nove vrste gnojiva, bi se smatralo da opasno krši njihova prava. Takva izjava nije ništa više
nego eticki propis. Primjerice, buduce generacije su u nemogucnosti uzvratiti nam našu brigu.
Unutar tog stajališta 18 , nikakva eticka šteta nije uc injena u zanemarivanju brige zbog uništenja
okoliša koji ce pogoditi te buduce generacije. Glavni nedostatak ispitivacevoga stajališta leži
u neuspjehu za ispravno razlikovanje slijedecih mogucnosti:
– Mogucnost za razumijevanje i poštivanje tudih prava (moralni subjekti)
– Mogucnost za posjedovanje privilegija prava (moralni objekti)
Pojedinac može biti uživatelj nekog prava bez da bude i moralnim subjektom. Unutar ovoga
gledišta, može se braniti razlika u tretiranju dvaju pojedinaca (ljudskog i ne- ljudskog) s
objektivnom razlikom koja je BITNA u razlikovanju dvaju tretmana. Primjerice, ako želimo
iskljuciti osobu s nekog sveucilišnog predavanja, mi je ne možemo iskljuciti zato, jer je,
recimo, ona pjegava. Ipak, mogli bismo se pozvati na cinjenicu, da ta osoba nema odredene
akademske preduvjete. Pjege su nebitne, akademski preduvjeti bitni. Slicno tome, kad
razmatramo pravo koje nekome dozvoljava da živi bez boli i patnje, moralna subjektivnost je
nebitna, a moralna objektivnost bitna. – A.E.C.W.
17
u originalu 'frutarians'. U nedostatku boljeg prijevoda, koristit cu naziv frutarijanci, što se odnosi na ljude koji
konzumiraju samo plodove koji sami otpadnu, kako ne bi oštetili biljku.
18
misli se na stajalište onoga tko izjavljuje: 'životinje nije briga za nas; zašto bi nas bilo briga za životinje?'
17
Pretpostavka da životinje nije briga za nas je takoder upitna. Za neke kucne životinje se zna
da u vecini slucajeva pokušavaju dovesti pomoc kada je njihov vlasnik u nevolji. Za njih se
zna da donose utjehu svojim vlasnicima kad su oni u lošemu stanju. One tuguju, kad njihovi
ljudski prijatelji umru. – D.G.
Pogledaj: #17, #23, #36
#20 Kuca gori, a unutra se nalaze pas i malo dijete. Koga cete prvoga
spasiti?
To što cu prvo spasiti jednoga, a ne drugoga, nam ništa ne govori o etickoj odluci pred kojom
smo suoceni. Ja mogu odluciti spasiti svoje dijete prije nego što spasim tvoje, ali to svakako
ne znaci da ja smijem vršiti eksperimente na tvojem djetetu, ili ga iskorištavati na bilo kakav
drugi nacin. Uostalom, mi se ne nalazimo u tako urgentnoj situaciji kao što je to požar. U
svakodnevnom životu, mi možemo uciniti takav izbor, koji ce štititi prava i pasa i djece. –
L.K.
Kao svatko drugi u situaciji požara, vjerojatno bih spasio onoga s kojim sam povezaniji u
emocionalnom smislu. Vrlo vjerojatno, to bi bilo dijete. Netko bi, medutim, prije spasio
svojega psa nego tude dijete. Ipak, kao što se L.K. izjašnjava, ovo nam ništa ne govori o
etickim nacelima. – D.V.H.
#21 Što ako iskoristim životinju koja je vec mrtva?
Postoje dva nacina za interpretaciju ovoga pitanja. Prvo, ispitivac bi se mogao opravdavati u
smislu: 'ali ja nisam ubio životinju', ili drugo, ispitivac bi mogao pitati o moralnosti korištenja
životinje koja je umrla prirodnom smrcu (ili, nekim nesretnim slucajem koji nije povezan s
potražnjom životinjskih proizvoda, kao što su nesrece na cesti). Za prvu interpretaciju,
moramo odbaciti izgovor, odnosno opravdanje. Ubijanje životinja za meso radi se prema
potražnji (kroz tržišnu potražnju), i ono ukljucuje financijsku potporu (kroz placanje) od
strane samih konzumenata. Njihovo je sudioništvo neizbježno. Društvo ne opravdava
primatelja ukradenih dobara zato što on 'nije pocinio pljacku'.
Za drugu interpretaciju, u uporabi prirodno umrlih životinja se cini da nema moralnih
poteškoca. Mnogi ne bi, zbog estetskih razloga, koristili životinjske proizvode dobivene na
ovaj nacin. (Biste li koristili tijela pokojnih ljudi?) Naravno, prirodna smrt životinja ne bi
mogla zadovoljiti (u brojcanome smislu) veliku potražnju za životinjskim proizvodima koja
postoji u današnjem svijetu; bilo bi potrebno uvesti mnogo proizvoda koji ne potjecu od
životinja. Trebali bismo izbjeci uporabu proizvoda dobivenih od unesrecenih životinja, jer bi
na taj nacin sprijecili potražnju za životinjskim proizvodima koja bi išla dalje od korištenja
prirodno umrlih životinja. – D.G.
Ovo se može promatrati s aspekta poštovanja koje bi trebali iskazivati prema preminulima. Mi
osjecamo prirodno gnušanje kad promatramo ideju oskvrnjivanja grobova na ovaj nacin.
18
Prirodno umrle životinje bi trebale biti ostavljene na miru, a ne reciklirane kao dio
industrijskog procesa. Takvo se stajalište vidi kroz povijest – Egipcani su mumificirali svoje
macke nakon njihove smrti. – A.E.C.W.
'Upravo ste rucali, i koliko je god klaonica brižljivo skrivena na pristojnoj kilometarskoj
udaljenosti, sukrivnja ipak postoji.' Ralph Waldo Emerson (autor)
#22 Gdje bi se trebalo povuci crtu: životinje, kukci, bakterije?
Filozofija prava životinja tvrdi da se prava moraju dodijeliti onim bicima koji imaju
sposobnost za osjecanje boli, onim bic ima koja su sposobna biti 'subjektom života'. 19 Takva se
sposobnost sasvim sigurno ne može naci i u bakterijama. Medutim, ona se može naci u,
primjerice, sisavcima. Postoji rasprava oko životinja kao što su to mekušci i beskralješnjaci
(ukljucujuci i kukce). Osoba mora odluciti, temeljeci se na postojecim dokazima te prema
vlastitoj savjesti, gdje treba povuci crtu, ali tako da se slaže s nacelom filozofije prava
životinja opisanom u prvoj recenici. Pitanja #39 i #43 raspravljaju o dokazima koji su bitni za
odredivanje stajališta.
Pogledaj: #39, #43
#23 Ako je ubijanje pogrešno, zar ne biste trebali sprijeciti predatore da
ubijaju druge životinje?
Ovo je jedan od zanimljivijih argumenata protiv prava životinja. Mi sprjecavamo ljudske
moralne objekte da si medusobno nanose štetu, primjerice, ne dopuštamo djeci da se tuku, pa
zašto ne bi isto cinili i za ne- ljudske moralne objekte? (Pogledaj pitanje #17 ako želiš vidjeti
što je moralni objekt.) U slucaju životinja, još bi više trebali reagirati, jer je u pitanju ubijanje.
Prvi odgovor za sobom povlaci isticanje cinjenice koja govori kako predatori moraju ubijati u
svrhu preživljavanja. Ako bi ih u tome sprijecili, uzrokovali bismo njihovu smrt. Naravno,
mogli bismo tvrditi kako je intervencija20 u širokim razmjerima sasvim neprakticna ili
nemoguca, ali to nije uvjerljivo u moralnome pogledu. Zamislite da pokušamo odvratiti
macku od ubijanja ptica. Tada shvatimo da su ptice ubojice mnogih vrsta zmija. Bi li trebali to
shvatiti na taj nacin koji bi nam onemogucio da sprijecimo macku? Stvar je u tome da ljudima
nedostaje širok pogled koji bi im omogucio sve ove kalk ulacije i odredivanja. Pravi je
odgovor cinjenica da bi intervencija protiv životinjske predacije uništila cijeli ekosustav o
kojoj ovisi biosfera 21 , a svi bi životi na zemlji bili pogodeni. Milijunima godina, biosfera je
razvijala kompleksne ekosustave koji ovise o životinjskoj predaciji, o predaciji koja tim
sustavima omogucuje stabilnost i ispravno funkcioniranje. Ljudska bi intervencija ovim
ekosustavima nanijela ozbiljnu i nemjerljivu štetu, s razarajucim posljedicama za postojeci
život. Cak i ako prihvatimo ideju takve intervencije (a to nikako ne cinimo), to ne znaci da
nismo protiv toga da ljudi iskorištavaju životinje. Ako ne uspijemo sprijeciti ljudske ratove i
19
pod ovime se misli na ona bica koja su sposobna brinuti se sama za sebe, koja mogu imati emocije, ukljucujuci
srecu, zadovoljstvo, ljubav, patnju i bol. Tu spadaju i životinje, iako su mnogi ljudi pokušali to osporiti.
20
intervencija za sprijecavanje predacije
21
Biosfera je ukupnost prostora Zemlje i atmosfere naseljenog živim bicima.
19
medusobno kla nje u nekim zemljama, to ne znaci da moramo sudjelovati u tim istim
ratovanjima. Slicno tome, naš neuspjeh u sprjecavanju predacije ne može opravdati naše
iskorištavanje životinja. – D.G.
Pogledaj: #17, #19, #36, #64
#24 Je li pokret za prava životinja protiv pobacaja? Ako nije, nije li to
licemjerno?
Borce za prava životinja neprestano se pokušava smjestiti u jednu od strana rasprave oko
pobacaja. Necije tvrdnje koje govore da pristajanje na etiku prava životinja odreduje stajalište
oko prava ljudskoga zametka su jednostavno protuintuitivne, osim ako je taj netko spreman
braniti tvrdnju i da obrana prava ljudi nekoga prisiljava na odredeno stajalište o pobacaju. Je li
istina da netko ne može dosljedno prezirati mucenje, ropstvo i ostala barbarska djelovanja bez
izražavanja stava o pobacaju? Borci za prava životinja traže da ona prava koja ljudi sebi
priznaju budu važeca za sva bica slicna po moralno relavantnome nacinu. Primjerice, buduci
da društvo ne prihvaca da se zreli ljudski objekti22 (pogledaj pitanje #17 za kratku definiciju
razlike izmedu moralnih subjekata i objekata) mogu uništavati u ime znanosti, logicno slijedi
da isto vrijedi i za životinje. S druge strane, pobacaj je još uvijek sporna tema. Vrlo je
nelogicno ocekivati od pokreta za prava životinja da odražava išta osim cijelog spektra
mišljenja koji se može naci oko pitanja o pobacaju. U osnovi, pobornici filozofije prava
životinja su spremni podastrijeti dovoljne uvjete za pripisivanje prava pojedincima, uvjete
koji objašnjavaju neprijepornu zaštitu koju ljudi uživaju. Oni ne ohrabruju, ali i ne
obeshrabruju pokušaje za proširivanje zaštite i na ljudski plod, odnosno fetus. – A.E.C.W.
Postoje razlicita stajališta medu borcima za prava životinja koja se ticu pobacaja. Mnogi ljudi
vjeruju, (poput A.E.C.W.-a), da su pitanja oko pobacaja i prava životinja nepovezana, te da je
problem pobacaja sasvim nebitan za stajalište prava životinja. Drugi, (ukljucujuci i mene),
smatraju da je pitanje pobacaja ve zano za prava životinja. Naposlijetku, davanje prava svim
životinjama (i ljudima) temelji se na njihovoj sposobnosti da pate i budu životnim subjektima.
Cini se jasnim da veci fetus može patiti kod pobacaja. Neki fizicki odgovori, poput kucanja
srca i postojanja potpuno osposobljenog živcanog sustava, podržavaju ovu cinjenicu. Takoder
se može tvrditi da je fetus na putu da postane životni subjekt, i da pobacaj, po tome pitanju,
šteti samome fetusu. Neki pobijaju ovu cinjenicu tvrdeci da je fetusova potencijalnost23
nedostatna za pridavanje prava, te se oko toga vode mnoge filozofske rasprave. Primjerice,
ako je osoba u komi iz koje ce se probuditi nakon nekog vremena, ta ista osoba ima potencijal
za povratak u život kao razumno bice. Gubi li ta osoba svoje pravo dok je u komi?
Dok navedeni dokazi mogu pokazivati da pobacaj nije važan za gledište prava životinja, oni
ne pokazuju da je sam pobacaj neophodno i pogrešan. Razlog tome je, da je moguce tvrditi
kako fetusova prava dolaze u sukob s pravima žene, i da prava žene dominiraju24 . Svi se nece
složiti s ovom tvrdnjom, ali to je postojano i nelicemjerno stajalište koje ne dolazi u sukob s
filozofijom prava životinja. (Pogledaj pitanje #4 za opcenite argumente protiv licemjerja) –
D.G.
22
ljudi koji su sposobni osjecati
misli se na mogucnost fetusa da postane razvijeno bice
24
prava žene dominiraju nad pravima fetusa zato jer je žena svjesno bice, a to se isto pokušava dokazati i za
fetus. Sa zametkom, odnosno embrijem, je drukc ije, jer neki smatraju da veci fetus može osjecati a embrij ne,
upravo zbog razvijenosti živcanog sustava
23
20
Pogledaj: #4
#25 Ne pokazuje li eticka teorija ugovora25 kako životinje nemaju svoja
prava?
Teorija ugovora je eticka teorija koja pokušava dati objašnjenje za naša moralna pravila tako
da se poziva na prešutne i medusobno korisne dogovore, odnosno ugovore. Primjerice,
cinjenicu da ne tucemo jedni druge bi objasnila tvrdnja da imamo podrazumjevajuci ugovor,
odnosno dogovor: 'Ako ti mene ne udariš, necu ni ja tebe udariti.' Važnost teorije ugovora
proizlazi iz pretpostavke da su ne- ljudske životinje nesposobne sudjelovati u takvim
ugovorima, pa se, prema tome, njima ne mogu pridati prava. Drugim rijecima, pobornici ove
teorije smatraju da životinje ne mogu imati prava jer im nedostaje razumska mogucnost
pristanka na ugovor koji ce osiguravati da one poštuju naša prava. Teorija ugovora je možda
jedna od najimpresivnijih pokušaja opovrgavanja prava životinja; prema tome, ovaj je
problem potrebno detaljnije razmotriti. Vrlo je moguce napisati mnogo toga o ovoj temi, ali se
moramo ograniciti na osnovne argumente. Ako citatelji ovo smatraju nedostatnim ili
nedovoljno preciznim, onda im se savjetuje da se konzultiraju odgovarajucom literaturom.
Pocinjemo s cinjenicom da teorija ugovora ne uspijeva ponuditi uvjerljivi opis našeg odnosa
prema moralu, te naših motiva. Ako netko upita prosjecnu osobu zašto misli da je pogrešno
krasti od susjeda, ona nece odgovoriti da se suzdržavanjem od krade osigurava da susjed nece
krasti od nje. Ta osoba takoder nece odgovoriti da ima prešutni ugovor sa svojim susjedom.
Umjesto prizivanja pojma ugovora, ljudi ce tvrditi nešto poput nacela o šteti: oni ne kradu jer
bi to naštetilo susjedu. Slicno tome, mi ne ucimo djecu da ne smiju krasti zato da drugi ne bi
krali od njih. Drugi nacin za isticanje neslaganja izmedu teorije o ugovoru i našeg stvarnog
odnosa prema moralu je pitanje koje govo ri: ako ste riskirali svoj život da spasite moje dijete
od utapanja, je li to rezultat obveze zbog ugovora? Naravno, netko bi to ucinio zato jer
pokušava spasiti bice od nesrece u kojoj se ono nalazi, a ne zbog obveze prema ugovoru.
Teorija o ugovoru se, na ovaj nacin, može promatrati kao takva koja ne uspijeva opisati naše
moralno ponašanje. U ocekivanju, tu bi teoriju njezini predstavnici preporucili kao
najpoželjniju. (Smatra li se ona poželjnom zato jer uskracuje prava životinjama, te opravdava
njihovo iskorištavanje?)
Ipak, najozbiljniji prigovor teoriji ugovora je to da se ona može koristiti za odobravanje nekih
djelovanja koja bi bila za opcu osudu. Zamislite skupinu bogataša koji bi sastavili, odnosno
izmislili ugovor koji bi osiguravao da bogatstvo bude pod njihovim nadzorom. Oni se u tom
ugovoru slažu da se mogu koristiti nekim prigušenim taktikama kako bi osigurali da veliki
udio ljudi bude siromašan. Oni tvrde da na temelju postojanja njihovog ugovora, ne cine ništa
pogrešno. Slicno tome, nastali bi mnogi drugi ugovori, koji bi u sebi ukljucivali rasizam,
seksizam, itd. John Rawls pokušava nadvladati ovaj problem pretpostavkom da ugovaraci
moraju poceti s 'inicijalne pozicije' u kojoj još nisu utjelovljeni kao bica, te moraju oblikovati
ugovor u neznanju svojeg 'finalnoga utjelovljenja.' Prema tome, tvrdi se, buduci da dati
pojedinac u pocetnoj poziciji ne zna primjerice hoce li biti utjelovljen kao bogata ili
siromašna žena, on nece oblikovati ugovore koji se temelje na tim kriterijima. Netko se može
cuditi stupnju koji bi teoreticari mogli doseci u stvaranju specificnih prilagodbi za svoje krnje
teorije. Što je još važnije, ova se specificnost može preoblikovati tako da podržava filozofiju
25
u originalu 'ethical theory of contractarianism' - dakle teorija ugovora. Pod pojmom ugovor, u ovome
kontekstu odgovara i rijec 'dogovor'
21
prava životinja. Sasvim sigurno, ako su pojedinci u inicijalnoj poziciji potpuno nesvjesni
svoje sudbine, oni bi se mogli utjeloviti i kao životinje. Prema tome, takav bi ugovor štitio i
životinje! Drugi problem Rawlsove zamisli je taj koji govori da bi vjerojatnosti mogle biti
takve da ce cak uz neznanje, ljudi ugovore smatrati nepravednima. Ako postoji 90% šanse da
se netko utjelovi kao cuvar robova, ugovor koji bi dopuštao ropstvo bi imao dobar rezultat,
zato jer bi mnogi pojedinci smatrali kako imaju bolju šansu za utjelovljenje u cuvare robova.
Prema tome, Ra wlsova ideja ne uspijeva cak ni u obrani vlastite svrhe. Je li teško vidjeti kako
teorija o ugovoru može omoguciti udaljavanje od postojeceg stanja? Kako su oni ugovori koji
ne priznaju slobodu robovima, te glasovanje ženama postali nevažecima? Teorija ugo vora je
takoder nesposobna prikladno govoriti o pravima koje pridajemo nesposobnima za sklapanje
tih istih ugovora, kao što su to: dojencad, djeca, senilni ljudi, ljudi s mentalnim poremecajima
te životinje. Razlicita su se sredstva unapredivala kako bi obuhvatila pridavanje prava takvim
pojedincima. Mi se necemo baviti sa svima njima, vec cemo za primjer uzeti samo neke.
Jedan pokušaj ukljucuje pozivanje na interes onih koji posjeduju prava. Primjerice, ja ne
jedem tvoje dijete zato što je ono tvoj interes te ja ne želim da ti pojedeš moje dijete, kršeci
tako moj interes. Ali što ako nitko ne mari za to dijete? Zar bi to mogao biti razlog za njegovo
iskorištavanje i maltretiranje? Naravno da ne. Još jedno pitanje leži u tome da mnogi ljudi
izražavaju interes u zaštiti životinja. To bi trebalo zahtijevati od drugih da se suzdrže od
zlostavljanja životinja. Dok je ovaj rezultat vrlo privlacan zajednici boraca za prava životinja,
on ujedno i oslabljuje argument koji teoreticari ugovora koriste za opravdavanje
iskorištavanja i zlostavljanja životinja. Drugi pak žele, da pitanje nekih pojedinaca 'ostane po
strani', sve dok oni ne postanu sposobni sami poštivati ugovor. Medutim, što je s onima koji
nikada nece biti sposobni poštivati taj ugovor, kao što su, recimo, senilni ljudi? I zašto ne bi
dopustili životinjama da ostanu po strani?
Neki govore o ideji 'reduciranih prava'. Takva se prava pridaju djeci kako bi ih zaštitili od njih
samih, itd. Problem ove ideje je u cinjenici koja govori da je redukcija prava životinja daleko
izvan takvih razmjera. Ljudi prihvacaju da se ne može eksperimentirati na djeci ili ih ubijati
za jelo, upravo zbog tih prava. Zašto to nije prihvaceno i kod životinja?
Neki tvrde da je sudjelovanje u ugovoru nevažno, te da je uistinu bitna samo teoretska
mogucnost za sudjelovanje. Ali, pošto buduce generacije imaju tu mogucnost, a ipak ne mogu
biti u reciprocnoj interakciji s nama, temelj teorije ugovora gubi svoju dosljednost (osim ako
ne tvrdimo da nemamo moralne obveze prema tim generacijama).
Peter Singer pita 'Zašto se moramo moralno ograniciti na one koji imaju sposobnost
sudjelovanja u ugovorima, ako, u stvari, ne postoji vjerojatnost da ce to oni ikad i uciniti?'
Takoder postoje prakticni problemi u vezi teorije ugovora. Primjerice, što može biti naš
odgovor u slucaju da neki pojedinac odbije sudjelova nje u nekim od moralnih ugovora te time
iskazuje kako se može baviti necime što bi drugi nazivali nemoralnim? Postoji li kakav nacin
za njegovo diskreditiranje? I što nam je ciniti kod kršenja tih ugovora? Ako neki pojedinac
krade od nas, on je prekršio ugovor, te je tako i nas oslobodio od ugovorenoga. Imamo li
moralno opravdanje da mi krademo od njega? Ili da cinimo nešto još gore?
Ako skratimo cijeli tekst dolazimo do zakljucka da teorija ugovora podbacuje u ovim
tockama:
a) ne može opisati naš odnos prema postojecim i stvarnim moralnim ponašanjima, te
samim motivima
b) odobrava djelovanja koja bi mnogi ljudi smatrali nepravednima
c) ne može opravdati obzir za one koji ne mogu sudjelovati u ugovorima
d) posljedice su nadasve neprakticne
22
Naposlijetku, postoji bolji temelj u etici koja se bavi nacelom smanjivanja štete. Ona je
jednostavna, valjana u opcenitom pogledu, lišena ad hoc zamisli, i slaže se s našim zbiljskim
moralnim razmišljanjem. – T.A. / D.G.
Pogledaj: #11, #17, #19, #96
#26 Postoje mnogo važniji problemi kao što su to beskucnici; zar se nemate
s cime boljim baviti?
Postoje vrlo ozbiljni problemi u našem svijetu koji zaslužuju našu pozornost; okrutnost prema
životinjama je jedna od njih. Trebali bismo umanjiti patnju gdje god možemo. Pomaganje
životinjama je ni više ni manje važno od pomaganja ljudskim bicima – oboje je važno.
Životinjska i ljudska patnja medusobno su povezane.
U ovom je pitanju izdvojena pretpostavka koja govori da je važnije pomoci ljudima nego neljudskim životinjama. Neki bi ovo odbacili kao specisticko stajalište (pogledaj pitanje #1).
Medutim, moguce je pozvati se na ljestvicu života i tvrditi da su veca patnja i gubitak
povezani s okrutnošcu i zanemarivanjem ljudi, nego što je to slucaj sa životinjama.
Ovo bi se moglo ciniti kao evidentan dokaz za trošenje necijega truda na ljude, radije nego na
životinje. Ipak, i ako prihvatimo ideju 'životne ljestvice', postoje sasvim prihvatljivi razlozi da
trud i vrijeme utrošimo i na životinje, odnosno njihova prava.
Mnoge posljedice izvršavanja zamisli prava životinja vrlo su korisne i za ljude. Primjerice,
sprjecavanje proizvodnje i konzumacije životinjskih proizvoda rezultiralo bi bitnim
poboljšanjem opceg zdravlja ljudske populacije te velikim smanjenjem uništavanja okoliša.
Poticanje suosjecanja prema životinjama ce vrlo sigurno donijeti dobitak u obliku opcega
suosjecanja u ljudskim djelovanj ima. Tom Regan to promatra na ovaj nacin:
'... pokret za prava životinja dio je pokreta ljudskih prava, a ne njihov antagonist. Teorija koja
razumski podržava prava životinja, podržava i prava ljudima. Prema tome, pristaše pokreta za
prava životinja su sudionici u bitci za osiguravanje uvažavanja ljudskih prava – kao što su
prava žena, manjina, ili radnika'.
Pokret za prava životinja dio je iste moralne ideje kao i pokret za prava ljudi.
Naposlijetku, ponašanje sukladno ideji prava životinja zahtijeva mali utrošak truda,
odnosno energije. Mi tražimo od ljudi da NE cine ove stvari: ne jedite meso, ne
iskorištavajte životinje za zabavu, ne nosite krzno.
Ova negativna djelovanja ne utjecu na našu sposobnost da brinemo za ljude. U nekim
slucajevima, ona zapravo mogu oduzeti mnogo vremena predvidenog za brigu prema ljudima
(vrijeme potrošeno za lov ili posjecivanje životinja u cirkusima ili zoološkim vrtovima.) –
D.G.
Živjeti bez okrutnosti nije cijelodnevni posao, vec nacin življenja. Kad nešto kupujem,
provjeravam sastojke, i razmišljam nije li taj proizvod testiran na životinjama. Ovakve stvari
zahtijevaju samo nekoliko minuta na dan. Ostaje vam dovoljno vremena za pomaganje i
ljudima i ne- ljudskim životinjama. – J.L.S.
'Naklonjen sam pravima životinja onoliko koliko sam naklonjen i pravima ljudi. To je nacin
potpunog ljudskog bica.' - Abraham Lincoln (šesnaesti predsjednik Sjedinjenih
Americkih Država)
23
'Mojemu umu, život janjeta nije ništa manje vrijedan od života ljudskoga bica.' – Mahatma
Gandhi (državnik i filozof)
'Naš zadatak mora biti naše vlastito oslobodenje... širenjem krugova suosjecajnosti prigrlit
cemo sva živa bica, prirodu, i njezinu ljepotu.' – Albert Einstein (fizicar i nobelovac 1921.)
Pogledaj: #1, #87, #95
# 27 Kad bi svi postali vegetarijanci i prestali imati kucne životinje, što bi se
dogodilo svim tim životinjama?
Nerealno je ocekivati da ce svi prestati jesti životinje preko noci. Kao što se potražnja za
mesom bude smanjivala, tako ce se smanjivati i broj životinja uzgajanih za tu svrhu. Farmeri
ce prestati s uzgojem tolikog broja životinja i okrenuti se drugim vrstama poljoprivrede. Kada
bude manje tih životinja, one ce moci živjeti prirodnijim životom.
Kako ce vegetarijanstvo rasti, tako ce i broj životinja uzgojenih za hranu opadati, buduci da
više nece biti tržišta. Slicno tome, postupno opadanje bi bilo praceno i manjom potražnjom za
uzgojem kucnih životinja. U oba slucaja, one preostale životinje ce biti bolje zbrinute od
strane suosjecajnijeg društva. – L.K.
Pogledaj: #75
#28 Životinjska ispaša na podrucju koje nije pogodno za agrikulturu
povecava zalihu hrane; kako se to može smatrati pogrešnim?
Na svijetu postoje podrucja pogodna za ispašu stoke ali nepogodna za poljoprivredu. Ako su
uvjeti takvi da ljudima koji žive unutar njih onemogucavaju trgovinu usjevima, te oni moraju
uzgajati stoku kako bi preživjeli, mnogi nece dovoditi u pitanje takva djelovanja. Medutim,
takva su podrucja u vrlo malom broju u usporedbi s plodnim i polusušnim podrucjima koji se
trenutno koriste za intezivnu ispašu i koja ne daju znatan prilog svjetskoj zalihi hrane. (Neki
bi tvrdili da je moralno poželjno ne živjeti na takvim podrucjima.)
Pravi problem je intezivna ispaša na plodnim i polusušnim podrucjima. Uporaba takvih
podrucja za uzgoj stoke smanjuje svjetske zalihe hrane. Keith Acker26 u svojemu djelu piše:
'Zemlja, energija i vodene zalihe za uzgoj stoke se posvuda troše 10 do 1000 puta više od
onoga što se troši za uzgoj jednake kolicine biljne hrane. Uzgoj stoke ne samo da troši
prirodna bogatstva, vec ih i iscrpljuje. Ovo se vidi u i povijesnim zapisima. Veliki broj
negativnih cinitelja kao što su to svjetske mocvare, erozija, iscrpljivanje podzemnih voda i
uništavanje šuma, prijete samome temelju našeg prehrambenog sustava – a posljedica su ovog
osobito destruktivnog nacina prehrambene proizvodnje.'
Uzgoj stoke je najveci uzrok uništavanja šuma na svijetu, gledano s povijesnog i trenutnog
stajališta (od 1967. do 1975. godine, dvije trecine od 70 milijuna jutara šume je uništeno zbog
ispaše). Od 1950. do 1975. godine, podrucje za ispašu u Srednjoj Americi (stvoreno od strane
ljudi) se više nego udvostrucilo, a sve na racun prašuma. Iako se ova tendencija nešto
smanjila, još se uvijek nastavlja uznemiravajucim i nemilosrdnim tempom.
26
u svojemu djelu 'A Vegetarian Sourcebook '
24
Ispaša stoke zahtijeva velike površine zemlje, pa su tako posljedice pretjerane ispaše i erozije
tla vrlo ozbiljni ekološki problemi. Prema suzdržanoj procjeni, 60% svih americkih ispaša je
iscrpljeno u toj mjeri da dolazi do gubitka milijardi tona tla svake godine. 75% površinskoga
sloja tla samo u Sjedinjenim Americkim Državama je izgubljeno do sada, a 85% od toga je
izravno povezano s uzgojem i ispašom stoke. Pretjerana ispaša je najveci uzrok nastanka
pustinja koje su nacinili ljudi.
Netko bi mogao tvrditi da se ispaša zamijenila 'obrascem hranjenja na zemljištu predvidenom
za tu svrhu27 '. Ovim sustavom stoka pase prije transporta na predvideno zemljište, gdje dolazi
do konacnog 'tovljenja' žitaricama tih poljoprivrednih podrucja. Iako je na ovaj nacin ispaša
nešto smanjena, ona nije zanemariva, te predvideno zemljište takvoga obrasca još uvijek znaci
visoko neucinkovitu uporabu žitarica (za prehranu covjeka mesom od stoke se koristi 16 puta
više žitarica od onoga što bi se moglo izravno konzumirati). Procjenjeno je da su samo u
Sjedinjenim Americkim Državama 80% usjeva kukuruza i 95% usjeva zobi potrošene na
uzgoj stoke. – T.A.
'Odrasla sam u stocarskoj zemlji – zato sam i postala vegetarijanka. Meso je užas, za
životinje, za okoliš, i za tvoje zdravlje.' – K. D. Lang (glazbenica)
#29 Ako eliminiramo sve proizvode životinjskog podrijetla, vratit cemo se
natrag u kameno doba; tko bi to želio?
Baš naprotiv! Tek bi nas ovisnost o životinjskim proizvodima mogla vratiti u kameno doba, i
tehnološki i misaono. U sjevernim klimatskim podrucjima, ljudi kamenog doba morali su
nositi krzno kako bi izbjegli smrzavanje. To više nije slucaj, zahvaljujuci centralnom grijanju
i izobilju dobrih biljnih i tvornickih tkanina. Ako moramo opisati moderno doba, to možemo
uciniti unutar pojma vece slobode i izbora koje nam nude tehnološke pogodnosti i socijalni
napredak. Ljudi iz kamenog doba imali su malo izbora te su bili prisiljeni oslanjati se na
životinje zbog hrane, odjece i materijala za svoja oruda. Danas, mi imamo mnoštvo izbora
bolje hrane, toplije odjece i korisnijeg materijala, a ništa o toga ne ovisi o ubijanju životinja. –
T.A.
Cini mi se da je jedina opasnost ulaska u kameno doba prisutna zbog stalnog uništenja
životinjskih stanovnika u korist asfaltne džungle! 28 – D.G.
Pogledaj: #60, #62, #95
#30 Prakticki je nemoguce eliminirati sve proizvode životinjskog podrijetla
iz konzumacije; cemu sve to ako još uvijek možeš uzrokovati smrt životinje
i bez znanja?
Istina, vrlo je teško odbaciti sve životinjske proizvode iz svakodnevne konzumacije, kao što je
nemoguce eliminirati sva slucajna ubojstva i nanošenje štete koji rezultiraju iz naših
aktivnosti. Ali ovo ne može opravdati bilo kakve namjerne zloporabe životinja. Razumni cilj,
27
28
u originalu 'feedlot paradigm'
u originalu 'Portland-cement concrete jungle' cime se misli i na odredenu tvrtku proizvodnje cementa
25
s obzirom na okolnosti, je smanjiti patnju koju ne tko uzrokuje. Svrha toga je sprjecavanje
velike kolicine patnje. – D.G.
Pogledaj: #57 – #58
#31 Ne bi li mnogi obicaji, tradicije i neki zanati bili izgubljeni prestankom
iskorištavanja životinja?
Prije svega, razmotrimo pojam obicaja i tradicija. Istina je da neki obicaji i tradicije
jednostavno moraju izumrijeti. Primjeri se pokazuju kroz povijest: ropstvo, rimske borbe
gladijatora, mucenje, javna pogubljenja, spaljivanje vještica, rasizam. Borci za prava životinja
ovome popisu dodaju iskorištavanje i zarobljavanje životinja.
Ljudska je životinja gotovo neograniceno prilagodljiva jedinka. Gubitak navedenih obicaja
nije rezultirao nikakvom štetom za covjecanstvo. Isto se može predvidjeti (sa sigurnošcu) i za
eliminaciju iskorištavanja životinja. Zapravo, covjecanstvo bi imalo koristi od velike kolicine
suosjecajnosti u svakodnevnim djelovanjima.
Što se tice zanata, odnosno poslova, procitajte više o ekonomskim aspektima u pitanju #32.
Istice se, da je za covjeka u pitanju samo posao, koji se može zamijeniti nekim drugim poslom
ispravnijim u moralnome smislu, dok je za životinju u pitanju eliminacija mucenja i
iskorištavanja te mogucnost za sretan život, slobodan od ljudskoga ugnjetavanja i brutalnosti.
– D.G.
'Ljudi cesto kažu da je covjecanstvo oduvijek jelo životinje, kao da je to opravdanje za
nastavak ovakvoga djelovanja. Prema ovoj logici, mi ne bismo trebali nastojati sprijecavati
ljude da se ubijaju medusobno, buduci da se to radi od najranijega doba.' - Isaac Bashevis
Singer (autor i nobelovac 1978.)
Pogledaj: #32
#32 Industrija životinjskih proizvoda je veliki posao; ne bi li privreda bila
znatno oslabljena kada bi došlo do prekida takve proizvodnje?
Izum automobila, abolicija ropstva, i prekid Drugog svjetskog rata takoder su zahtijevali
prekvalifikaciju i ponovno ustrojstvo. Ovo je dio svakog društvenog napretka – a ne razlog za
njegovo zaustavljanje.
Nitko ne može opravdati djelovanje na temelju profitabilnosti tog istog djelovanja. Mnogi
zlocini i prakse, koji nam se cine užasnima, bili su ili nastavljaju biti profitabilni: trgovina
ropstvom, prodaja djecjih mladenki, trgovina opijatima, razne prijevare, prostitucija, djecja
pornografija.
Dobar primjer ovoga, i ono što istice još jedan nacin razmatranja, jest duhanska industrija. Ta
je industrija multimilijarderska, a ipak, mnogo se truda ulaže u njezino zatvaranje. Glavni
problem te industrije leži u njezinim nuspojavama – zdravstvene posljedice u velikim
razmjerima, rezultirajuci smrtni sluc ajevi i ostalo – što ce vrlo lako prevagnuti nad trenutnom
profitabilnošcu. Takoder postoje nuspojave u iskorištavanju životinja, medu kojima se isticu
zagadivanje okoliša i uništenje šuma, što je povezano s velikim uzgojem životinja. Kao što je
26
vidljivo u pitanju #28, ovakva djelovanja tvore neprihvatljivu uporabu prirodnih bogatstava.
Vjerojatnije je da ce doci do slabljenja privrede ako se ova djelovanja nastave!
Naposlijetku, dobici povezani sa životinjskom industrijom proizlaze iz tržišne potražnje i
pritjecanja. Nema razloga za pretpostavku kako se ova potražnja ne bi mogla postupno
preusmjeravati na druge industrije. Umjesto vrhunske govedine, možemo imati vrhunske
articoke, vrhunsku paštu, itd. Ljudska potražnja za ukusnom hranom nece nestati s nestankom
mesa. Slicno tome, poslovi vezani za industriju životinjskih proizvoda ce se postupno
preusmjeravati u one industrije koje ce nastati kao zamjena dotadašnjih. (Potpredsjednik Gore
je istaknuo slicnu ideju kod ukazivanja na pritužbe koje se ticu gubitka posla kad bi došlo do
prestanka sjece šuma. On je tvrdio da bi pokreti za ocuvanje okoliša otvorili ogromne
mogucnosti za poslove koji su do tada bili nedostupni.) – DG
'Moje je stajalište, da bi vegetarijanski nacin življenja, sa svojim cisto fizickim ucinkom na
ljudsku narav, vrlo korisno djelovao na cijelo covjecanstvo.' – Albert Einstein (fizicar i
nobelovac 1921.)
Pogledaj: #28, #31
#33 Ljudi su na samome vrhu evolucije; ne daje li im to pravo da koriste
životinje onako kako to oni žele?
Ovo je jedan od mnogih argumenata koji pokušava izvesti eticke zakljucke iz znanstvenih
zapažanja. U ovome slucaju, znanost je nesigurna, što eticke zakljucke cini dvosmislenima.
Kao prvo, razmotrimo pojam znanosti.
Ispitivacevo stajalište brani cinjenic u da je evolucija stvorila pravocrtno stupnjevanje opce
prikladnosti, drugim rijecima ljestve, s kukcima i ostalim 'nižim' vrstama na dnu, i ljudima
(naravno!) na vrhu. Ova je ideja proistekla kao dio šireg, danas diskreditiranog sustava koji se
zove lamarkizam. Darwinovo je otkrice prirodne selekcije preokrenulo ovaj sustav.
Darwinova slika prikazuje 'razgranato drvo 29 ' vrsta, unutar kojega svaka vrsta evoluira kako bi
se što više prilagodila svojoj okolini, zajedno s vlastitim dosegom. Unutar ovoga gledišta,
ideja 'vrha' postaje nejasna: istina, ljudi su se dobro prilagodili okolini u kojoj žive (iako bi
mnogi ovo osporavali, pozivajuci se na naše nemilosrdno iscrpljivanje prirodnih bogatstava),
ali, isto tako, i bakterija se vrlo dobro prilagodila svojoj okolini. Možemo li zaista reci da su
ljudi bolje prilagodeni svojoj okolini nego bakterije, i bi li to išta znacilo, buduci da su te
okoline toliko drukcije?
Vjerojatno ono što ispitivac ima na umu dok se koristi rjecju 'vrh' jest cinjenica da su ljudi
nenadmašivi u osobitim svojstvima i da se ljestvica može stvarati prema tim istim svojstvima.
Primjerice, na ljestvici mentalnih sposobnosti, ljudi su na višem stupnju od bakterije. Ali,
razlicit izbor svojstava može dovesti do razlicitih rezultata. Bakterije stoje 'na vrhu' kad je
rijec o reproduktivnoj mogucnosti. Ptice stoje 'na vrhu' kad je rijec o letenju.
Razmotrimo i pojam etike. Odložimo na trenutak dvosmislenu ideju o vrhu evolucije te
prihvatimo ideju o ljudima kao najinteligentijim stvorenjima. Daje li nam to pravo da cinimo
što želimo sa životinjama, jednostavno zato jer su one manje pametne? Ako kažemo 'da',
otvaramo Pandorinu kut iju, te i sami sebi prizivamo probleme. Znaci li to da inteligentiji ljudi
mogu iskorištavati manje inteligentne ljude kako žele (zar da svi mi budemo robovima
svjetskim Einsteinima)? Razmatrajuci razlicita svojstva, može li onaj koji je superiorniji u
29
u originalu 'radiating bush '
27
fizickome pogledu zlostavljati onoga slabijega? Samo bi se moralno bešcutna osoba složila s
ovim opcenitim nacelom. – A.E.C.W .
Pogledaj: #34, #37
#34 Ljudi su na vrhu hranidbenog lanca; nije li to opravdanje za njihovo
ubijanje radi hrane?
Ne, inace bi potencijalni ljudožderi u našemu društvu na isti nacin branili svoje djelovanje.
Ako smo u mogucnosti da nešto radimo, to ne znaci da je to neophodno i ispravno. Mi imamo
veliku moc nad drugim stvorenjima, ali s velikom moci dolaze i još vece odgovornosti, kao
što ce posvjedociti svaki roditelj.
Ljudi su na vrhu hranidbenog lanca zato što izabiru da jedu ne- ljudske životinje. Prema tome,
ovo ukazuje na tautologiju u ispitivacevu stajalištu. Ako odaberemo da ne jedemo životinje,
necemo biti na vrhu hranidbenog lanca.
Ideja o superiornosti svojstava koja daje prava nad inferiornijima se može razmotriti u ovome
pitanju. – A.E.C.W.
Pogledaj: #33
# 35 Životinje su samo strojevi; zašto bi trebali brinuti o njima?
Prije nekoliko stoljeca, filozof imenom Rene Descartes dolazi do ideje da su sve ne-ljudske
životinje strojevi koji ne mogu osjecati bol. Njegovi su sljedbenici vjerovali da je izraz
životinjske patnje tek refleks, neka vrsta reakcije koju bi mogli dobiti i od mehanicke lutke.
Posljedicno, oni ne vide razlog za poštedu životinja od eksperimentiranja bez anestezije.
Zgroženi su promatraci bili upozoreni da se ne obaziru na vrisak životinja.
Ova je ideja opovrgnuta od strane moderne znanosti. Životinje nisu ništa više 'strojevi' od
ljudi. Sve što je znanost naucila o ostalim vrstama istice biološku slicnost izmedu ljudi i
životinja. Kao što je Charles Darwin napisao, razlike izmedu ljudi i životinja su razlike
stupnja, a ne razlike vrste. Buduci da su se i ljudi i životinje razvijali milijunima godina i
dijelili slican živcani sustav te ostale organe, nema razloga da mislimo kako ne dijelimo i
slican mentalni te emotivni život. (Pogotovo s ostalim sisavcima). – L.K.
#36 U prirodi životinje ubijaju i jedu jedne druge; zašto ne bi i mi cinili
isto?
Vecina životinja koje ubijaju za hranu ne bi mogle preživjeti da to ne cine. To nije slucaj s
nama. Za nas je bolje ne jesti meso. Osim toga, u drugim slucajevima mi ne uzimamo
životinje za naše kriterije, zašto bi to cinili u ovome slucaju?
Predatorske životinje moraju ubijati kako bi jele. Ljudi, naprotiv, imaju izbor; oni ne trebaju
meso kako bi preživjeli.
28
Ljudi se razlikuju od životinja po pitanju shvacanja i djelovanja prema sustavu morala; prema
tome, mi ne možemo tražiti moralno vodstvo od ne- ljudskih životinja. Filozofija životinjskih
prava tvrdi da je jednako krivo ubiti i jesti životinju sposobnu da osjeca, kao što je krivo ubiti
i jesti covjeka koji je takoder sposoban za osjecaje.
Kako bi prikazali besmislenost traženja moralnih uzora u životinjskome ponašanju,
razmotrimo slijedece varijante:
'U prirodi, životinje kradu hranu jedna od druge; zašto bi onda bilo pogrešno da i ljudi kradu
hranu od drugih?'
'U prirodi, životinje ubijaju i jedu ljude; zašto bi onda bilo pogrešno da i ljudi ubijaju i jedu
ljude?' – D.G.
Pogledaj: #23, #34, #64
#37 Prirodan odabir i darvinizam su prisutni svuda na svijetu; ne znaci li to
da je nerealno pokušavati nadvladati takve sile?
Ako pretpostavimo da se ideja prava životinja u nekoj mjeri ne podudara s darvinskim silama,
ispitivac se mora suociti s postojecim fatalizmom u našemu moralu: naš osjecaj za moralnost
se ne temelji na zakonima prirodnoga odabira. Zašto se, u tome slucaju, osjecati
bespomocnima pred nekim ucincima, a ne i pred drugima?
Muška dominacija, ksenofobija, korištenje ratnih prilika prisutni su u mnogim ljudskim
društvima. Trebamo li spekulirati o misticnim i univerzalnim silama koje stoje iza ovih
poroka te odbaciti sve pokušaje zatomljavanja ovakvih djelovanja? Ako to izrecemo na
izravniji nacin, dodemo do ovakvih pitanja: napuštamo li bolesne ljude zato što to od nas traži
nacelo koje tvrdi da 'najjaci' preživljavaju? Mi ih ne napuštamo; mi ne mucimo sami sebe
pokušajima nadvladavanja prirodnoga odabira.
Nema razloga za vjerovanje da su prakticne implikacije filozofije prava životinja
neprilagodljive ljudima. Baš naprotiv, kao što to i objašnjavamo u našim odgovorima,
poštivanje prava životinja dovelo bi do ucinaka koji su korisni za ljude, poput kvalitetnije
poljoprivrede i boljeg okoliša, te unapredenja ljudskoga zdravlja. – A.E.C.W.
Pojava darvinizma je dovela do zamjene dotadašnje ideje nepromjenjivih vrsta idejom
individualnih organizama. Moralni individualizam (kojega brani filozofija prava životinja)
zamjenjuje ideju o tretiranju organizama prema njihovim individualnim mogucnostima sa
starom idejom koja životinje promatra kao nižu vrstu. Prema tome, moralni se individualizam
jako dobro uklapa u teoriju evolucije. – D.G.
Pogledaj: #62 - #63
#38 Ne suprostavljaju li se prava životinja filozofiji ambijentalne
ekologije30?
Ne. Trebalo bi biti jasno iz mnogih odgovora ukljucenih u ovaj FAQ, te pomnim citanjem
knjiga navedenih u pitanju #92, da su filozofija i ciljevi pokreta za prava životinja
30
u originalu: 'Isn't AR opposed to enviromental philosophy (as described, for example, in 'Deep Ecology')?'
29
komplementarni ciljevima ambijentalnih ekoloških pokreta. Michael W. Fox prava životinja i
ambijentalizam vidi kao dva aspekta dijalektike koji uskladuju brigu za pojedince (ljudske i
ne- ljudske) s brigom za ocuvanje biosfere.
Neki tvrde da se moralna pravila utemeljena na pravima pojedinaca sukobljuju s onima
utemeljenima na holistickim ekološkim pogledima, kao što je, recimo, netaknutost biosfere.
Medutim, može doci i do razvoja ambijentalne etike koja pridodaje neki oblik prava svim
pojedincima, ukljucujuci i nežive tvari ili predmete. Takva etika poštuje sve pojedince koji
cine biosferu, gleda na nju kao na cjelinu i na taj nacin postiže ciljeve holistickog
ambijentalizma. Jasno je da se stav o pravima ne more neophodno sukobiti s holistickim
stavom.
Na zamisao 'dosljedne ekologije' 31 i tvrdnju da se ona kosi s pravima životinja, Fox reagira
govoreci da su tvrdnje o neslaganju izmedu tih dvaju koncepata potpuno neutemeljene. Za
primjer ce poslužiti slijedece (izvadak iz knjige 'Inhumane society' Michaela W. Foxa):
''Pripadnici dosljedne ekologije podržavaju filozofiju ocuvanja prirodnoga obilja i raznolikosti
biljaka i životinja u njihovim prirodnim ekosustavima... Pripadnici ove ekologije trebali bi se
protiviti industrijaliziranoj eksploataciji divljine, (koja onemogucava postojanje) zato jer je to
temeljno neprihvatljivo u ekološkome pogledu, zato jer neke vrste izdiže iznad drugih, zato
jer to dovodi do populacijske neravnoteže i neizbježnog izumiranja 'neželjenih' vrsta.
U knjizi 'Deep ecology', autori Bill Devall i George Session govore o filozofu koji se bavi
pravima životinja, Tomu Reganu, i 'izraženoj brizi holisticke ekološke etike koja rezultira
vrstom ekološkoga totalitarizma ili fašizma' kako oni to nazivaju, te George Sessions predlaže
kretanje prema netotalitarnim rješenjima, koje bi zaht ijevalo neku vrstu holisticke ekološke
etike u kojoj se poštuju prava svih živih bica (ljudskih i neljudskih).
Ipak, iako ova dva autora kritiziraju pokret prava životinja, citiraju Arne Naess (za kojega se
smatra da je osnovao dosljednu ekologiju). Tako Naess tvrdi: 'Intuicija biocentricne
jednakosti leži u tome da svi dijelovi biosfere imaju jednaka prava da žive i razvijaju se, te da
dosegnu pripadajuce oblike vlastite realizacije...''' - Michael W. Fox (po dpredsjednik
HSUS-a)
Pogledaj: #28, #59
#39 Što je s kukcima? Imaju li i oni svoja prava?
Prije nego razmotrimo pitanje o pravima, osvrnimo se na pitanje 'što je s kukcima?'. U strogo
definiranom pogledu, kukci su mali bezkralješnjaci razreda Insecta, koji u odrasloj dobi imaju
tri para nogu, segmentirano tijelo s tri veca dijela, te je uobicajeno da imaju dva para krila.
Poslužit cemo se nešto proširenijom definicijom koja u sebe ukljucuje bezkralješnjake poput
paukova, stonoga i krpelja.
Kukci imaju ganglijski živcani sustav, koji se razlikuje od središnjeg živcanog sustava koji
posjeduju bica s kralješnicom. Takav se sustav sastoji od lokalne skupine neurona (ganglioni)
koji su povezani i zaduženi za odredeni dio tijela. Postoje meduveze izmedu gangliona, ali
one ne funkcioniraju samo kao globalni upotpunjujuci putevi, vec cine lokalnu segmentalnu
koordinaciju. Primjerice, valovi nožnih pokreta koji se šire kroz tijelo stonoge se posreduju
medusegmentalnim vezama. U nekim vrstama, cefalicni ganglioni su toliko složeni da mogu
dovesti do vrlo složenog ponašanja (jastog ili hobotnica). Za sipu, (koja ne spada u kukce vec
31
u originalu 'deep ecology'
30
u beskralješnjake s ganglijskim živcanim sustavom) neki tvrde da posjeduje inteligenciju
ravnu psecoj.
Kukci su sposobni za jednostavno ucenje i pokazuju ono što bi mnogi oznacili inteligencijom.
Paukovi su poznati po svojim vještinama i umjecima, iako neki smatraju da se radi o pukom
instinktu. Ipak, pcele mogu uciti na ogranicen nacin. Kad su nagradene necim što je
obilježeno odredenom bojom, pri sljedecem letu ce se opet vracati toj istoj boji. Pcele takoder
pamte mjesta na kojima su pronašle hranu te ce ostalim pcelama poslati informaciju o tome
gdje se ta hrana nalazi. Ipak, takvo je ucenje ograniceno i specijalizirano na odredeno
podrucje.
Cinjenici koja govori u prilog postojanja primitivnog mentalnog života (primjer s pcelama)
dodaje se i dokaz o patnji i osjecaju boli kojoj su podložni i sami kukci. Uzmimo za primjer
živcani sustav kišne gliste koji izlucuje opijatsku tvar prilikom ozlijedivanja. Slicne reakcije
su vidljive i u kralješnjaka i smatraju se mehanizmom za otklanjanje boli. S druge strane,
opijati se otpuštaju i u funkcijama kojima primarni cilj nije izazvati analgeziju, recimo
termoregulacija i kontrola apetita. Ipak, otpuštanje opijatske tvari se izravno vezuje s
ozlijedama tkiva. Gliste se takoder opiru i izvijaju kada bivaju nabadane na udicu. Neki
smatraju da to nije pokazatelj boli, a kao dokaz je to da se, recimo, osi može odrezati želudac,
a glava ce i dalje tražiti hranu (pretpostavlja se da se ovo može izvesti bez bolnih reakcija...?)
Singer navodi tri kriterija koji odlucuju o tome ima li organizam sposobnost osjecati bol:
1. Pokazatelji bolnoga ponašanja
2. Pogodni živcani sustav
3. Evolucijska korist od osjecaja boli
Ova tri kriterija zadovoljavaju i kukci, iako samo na primitivan nacin.
Sada se možemo pozabaviti pitanjem prava kukaca. Kao prvo, netko bi mogao tvrditi da ovaj
problem nije toliko važan kao onaj što se dotice ostalih (složenijih) životinja, zato jer se kukci
ne eksploatiraju u industrijskome pogledu. Ali, to je neistina; mnoge su industrije izgradene
zbog produkcije meda, svile i košenila 32 , te se kukci masovno uništavaju uporabom
insekticida. I da je argument o nevažnosti kukaca istinit, on nas ne bi trebao sprijecavati da
primjenimo naša nacela o pravima životinja na sve životinje. Kukci su dijelovi životinjskoga
svijeta, i filozofija prava životinja uzima i njih pod svoju zaštitu.
Neki bi razgranicili stupnjeve složenosti živcanih sustava, primjerice prava bi se priznala
samo onim životinjama koje su sposobne djelovati na odreden nacin. Drugi se pak, ne slažu s
ovakvim stavom i svoje granice postavljaju služeci se drugacijim kriterijima. Neki utemeljuju
ljestvicu života s padajucom sposobnosti za osjecanje bola i patnje. Takva ljestvica bi imala
razgranicavajucu liniju ispod koje bi se nalazila sva živa bica kojima bi se uskratila odredena
prava. Jesu li takva bica kukci i beskralješnjaci? Smije li se povlaciti takva linija? Ovakva su
pitanja još uvijek aktualna u filozofiji prava životinja.
Ljudi koji potpuno teže životu bez okrutnosti pokušat ce granicu pomaknuti što dalje,
davajuci prednost sumnji ondje gdje je ona moguca. Svakako, svatko bi mogao izbjeci
nepotrebne okrutnosti prema kukcima.
Prakticna pitanja koja su ukljucena u pridavanje prava kukcima su slijedeca. – D.G.
'Želim ostvariti bratstvo i identifikaciju ne samo s bicima nazvana ljudi, vec se želim
identificirati sa svim životom, cak i s onime koji puže po zemljinoj površini.' - Mahatma
Ghandi (državnik i filozof)
32
Košenil je grimizna boja koja se dobiva od štitaste uši.
31
'Što je to što bi znacilo nepremostivu liniju?... Pitanje nije: mogu li oni razmišljati?, niti mogu
li oni govoriti?, vec je pitanje: mogu li oni patiti?' – Jeremy Bentham (filozof)
Pogledaj: #22, #40 - #41, #47
#40 Moram li paziti da ne hodam po mravima?
Neki bi Indijci33 odgovorili potvrdno. Odredeni broj njihovih ortodoksnih vjernika nosi
mrežastu masku kako bi izbjegli inhaliranje (i ubijanje) manjih kukaca i mikroorganizama.
Ipak, koliko god mi bili oprezni, ne možemo izbjeci nuspojave našega postojanja. Cilj je
izbjeci nepotrebnu patnju i smanjiti bol koju uzrokujemo drugim bicima na minimum. Treba
izbjeci obijest, namjerno nanošenje raznih okrutnosti. U to bi spadalo namjerno cupanje krila
kukcima u svrhu zabave, paljenje mravinjaka itd. ...
Ovo pitanje leži na savjesti pojedinca koji mora odabrati ispravan odgovor. Možda nitko ne bi
trebao neprestano paziti i gledati u tlo kako ne bi pogazio kojega mrava, ali ako vec ugledamo
jednoga, a lako možemo izbjeci da ne stanemo na njega, zar je teško to i uciniti? – D.G.
#41 Iako postoje neki dokazi o postojanju svijesti kod kukaca, zar nije
apsurdno tražiti od ljudi da ih ne ubijaju?
Pridodavanje prava kukcima ne znaci da ne postoji opravdanje za ubijanje kukaca. Zbog
razlicitih prijetnji s kojima smo suoceni postoje pravila o samoobrani. Ako nekome prijeti
ozbiljna šteta koju nanose kukci, filozofija prava životinja ne tvrdi da je pogrešno te iste
kukce i eliminirati. Danas se u svrhu masovnog uništenja kukaca koriste mnogi pesticidi i
herbicidi. Iako se ovo može shvatiti kao nacelo samoobrane, moramo biti svjesni neželjenih
ucinaka na okoliš, na druge bezazlene životinje, i na vlastito zdravlje. (Pogledaj pitanje #59)
Pokušaj smanjivanja patnje koju uzrokujemo, nipošto nije apsurdan. – D.G.
'Trebali bi suosjecati s muhama i ostalim kukcima koji se muce da se oslobode zamki
ljepljivih traka. Postoje i humanije alternative.' – Michael W. Fox (potpretsjednik HSUS-a)
Pogledaj: #39 - #40, #59
#42 Nije li licemjerno ubijati i jesti biljke?
Trenutno ne postoji razloga vjerovati da biljke, lišene središnjeg živcanog sustava, živcanih
završetaka i mozga, osjecaju bol. Smatra se da je glavni razlog što životinje osjecaju bol neka
vrsta samozaštite. Ako dotaknete nešto što vam nanosi bol i što vas može ozlijediti, od te cete
boli nauciti da to nešto treba izbjegavati u buducnosti. Buduci da se biljke ne mogu kretati i
nemaju potrebe da nauce izbjegavati odredene stvari, ova bi sposobnost bila suvišna i
evolucijski nelogicna. Nadalje, cinjenica da biljke imaju ili nemaju sposobnost osjecanja boli
33
u originalu 'The Jains of India' - nisam prevela na koje tocno pleme misle
32
nije dovoljna da opravda nanošenje boli i patnje životinjama kao što su to psi, krave, štakori
ili pilici za koje znamo da mogu užasno patiti.
Bilo bi licemjerno kad bismo iste kriterije i moralno važna svojstva koja koristimo za
opravdanje prava životinja koristili i za biljke. Kriteriji, navedeni od strane filozofije prava
životinja ukljucuju 'bol i patnju' i odnose se na 'subjekte života'. Procjena koja govori kako
biljke zadovoljavaju ovakve kriterije dovodi do sljedecih zakljucaka.
Kao prvo, posljednja rijec znanosti pokazuje da biljke ne sadrže središnji živcani sustav ili
bilo kakav drugi sustav za tako kompleksne mogucnosti poput svjesne patnje zbog osjecanja
boli.
Kao drugo, biljke jednostavno nemaju evolucijsku potrebu za osjecajem boli. Životinje su
pokretne i imaju koristi od osjecanja boli, biljke nemaju tu istu korist. Priroda ne pridodaje
tako složene mogucnosti nekome bicu, ako to ne igra nikakvu ulogu u preživljavanju istoga.
Prva tocka se detaljnije obraduje u pitanju #43 i #44. Opceniti argument o licemjerstvu se
obraduje u pitanju #4. – T.A.
Pogledaj: #4, #39 - #44
#43 Kako možete dokazati da biljke ne osjecaju bol?
Kako ne bi zaboravili najvažnije tocke koje slijede, nemojmo zaboraviti središnja nacela
filozofije prava životinja. Jednostavno receno; do odredene granice, ostale životinje s nama
dijele odredena moralno važna svojstva, na osnovu kojih im pridodajemo odredenu obzirnost i
brigu. Dva važna svojstva su:
a) naša mogucnost za osjecanje boli i patnje
b) mogucnost postojanja kao 'subjekt života', primjerice takvo postojanje koje je nekome
važno bilo da se taj netko osjeca dobro ili loše.
Obje od ovih kvaliteta zaht ijevaju postojanje mentalnog stanja. Takoder, treba primiti na
znanje, da bi morali pokazati34 da su takva stanja obilježena stanjem svijesti. Oznacavanje
mentalnih stanja vidljivom prisutnošcu korisnosti ili namjere je nedovoljno, jer, kako cemo
uskoro vidjeti, mnogi materijalni objekti posjeduju ponašanje koje je uskladeno s korisnošcu.
Prema tome, kako pravovaljano pridodati postojanje mentalnih stanja drugim životinjama, ili
cak nama samima? Mi ne možemo ukazivati na to da bol postoji samo zbog prisutnosti
odredenog ponašanja koje je funkcionalno u svrhu poboljšavanja života ili izbjegavanja
štetnih utjecaja. Ocito je da, recimo, termostati reagiraju na temperaturne promjene u
atmosferi, tj. da djeluju na prigodan nacin kako bi postigli inicijalno 'poželjno' stanje. Ipak,
bilo bi smiješno pretpostaviti da termostat osjeca neku vrstu termalne 'boli' . I dok stavljamo
ovu izjavu pod navodnike, ona se ne cini nimalo manje apsurdnom.
Dakle, kriterij ponašanja i obrambena funkcionalnost izbjegavanja boli jednostavno nisu
dovoljni za pridodavanje sposobnosti za osjecanje mentalne boli.
Znanost, ukljucujuci i bio loške znanosti, je sklona prihvacenoj pretpostavci o pojmu
materijalizma ili tjelesnosti35 . Prema tome, ona zapocinje s opceprihvacenim znanstvenim
pretpostavkama o materiji kao jedinoj postojecoj ili praiskonskoj gradi svemira. Za pocetak
pretpostavimo da znanstveni materijalizam kao takav potpuno ne iskljucuje mogucnost
34
35
kako bi mogli prikladno govoriti o 'mentalnome stanju'
više o toj temi govori 'The Metaphysical Foundations of Modern Science', E. A. Burtt, 1924.
33
postojanja refleksivnih ili funkcionalnih svojstava kao, primjerice, svojstva uma: svijest,
osjecaji, pa cak i slobodna volja, ali sve ove karakteristike moraju biti povezane s materijom.
Jednostavno receno: ako nema hardwarea, ne postoji mjesto ni za software. Ako nema živog i
funkcionalnog mozga, nema ni misli, odnosno uma. Takoder treba napomenuti da cak i
suvremenije varijante dualizma 36 ili nekih drugih teorija o umu tvrde da misaoni procesi
zahtijevaju utjelovljenje, za što je potrebna sustavna materija.
Prema tome, kognitivne funkcije poput svijesti i uma su promatrane kao refleksivna svojstva
prikladno organizirane materije. Kao što je disanje funkcija kompleksnog sustava
respiratornih organa, tako je i svijest funkcija neizmjerno kompleksnih mogucnosti obrade
podataka centralnog živcanog sustava. Teoretski je cak moguce, da ce racunala buducnosti,
ako im se pruži dostatno složena i uredena organizacija hardvera i 'pametnog' softvera, moci
pokazati neka neophodna, odnosno refleksivna svojstva.
Dok znamo da takva racunala ne postoje, takoder smo svjesni da odredeni živuci organizmi
ovoga planeta posjeduju neophodnu složenost specijalizirane i visoko organizirane strukture
za refleksiju mentalnih stanja.
U teoriji, biljke bi mogle osjecati mentalno stanje poput boli, ali SAMO onda ako bi
posjedovale toliko složenu strukturu tkiva koja bi mogla služiti tim visoko uredenim
mentalnim stanjima svijesti i osjecaja boli.
Nema morfoloških dokaza o tome da takvo tkivo u biljaka i postoji. Biljke nemaju
specijalizirane strukture koje su potrebne za izazivanje osjecaja. To ne znaci da biljke ne
mogu pokazivati složenije reakcije, ali mi takve reakcije ipak pogrešno tumacimo ako ih
objašnjavamo kao bol.
Ako u obzir uzmemo sve sisavce, ptice i gmazove, mi znamo da oni posjeduju dostatno
složenu živcanu strukturu koja im omogucava osjecanje boli i evolucijsku potrebu za tako
svjesna osjecajna stanja. Oni imaju složene i specijalizirane osjetilne organe, složenu i
specijaliziranu strukturu za obradu podataka te struktur u za izgradena i prikladna ponašanja u
skladu s mentalnim opisima, upotpunjavanjima i reorganizacijama tih podataka. Upravo
stoga, opravdano je reci da životinje osjecaju bol. Za biljke se to isto ne može reci, koliko se
god pokušavali koristiti našom maštom. – T.A.
Apsurd, (te cesto i lažne izjave) onih koji 'promoviraju' biljke tvrdeci da one osjecaju bol
može se razotkriti ako ih upitate sljedeca dva pitanja:
1. Slažete li se da bi životinje poput macaka i pasa trebale primati anesteziju prilikom
operacije?
2. Mislite li da bi biljke trebale primati anesteziju prilikom podrezivanja? – D.G.
Pogledaj: #42, #44
#44 Ne postoje li istraživanja koja pokazuju da biljke mogu vrištati, itd.?
Kako nešto bez govornog aparata može vrištati? Možda postavljac ovoga pitanja nastoji
naslutiti da biljke nekako pokazuju osjete, odnosno osjecaje. Ova je teorija popularizirana u
knjizi 'The Secret Life Of Plants' (Tompkin i Bird, 1972.). Knjiga opisuje 'eksperimente' u
kojima se tvrdi da su biljke reagirale na povredu, te cak i na misli i osjecaje ljudi u blizini. Te
se reakcije sastoje u elektricnom naboju njihovih listova. Ipak, ponovljeni su pokušaji
36
Dualizam je vjerovanje u podvojenost bica – na tijelo i na duh
34
obavljanja ovog istog eksperimenta rezultirali velikim neuspjehom (vidi Science 1975.,
189:478 i The Skeptical Inquirer, 1978., 2 (2): 57.).
Kako, pak, objasniti reakcije biljaka na invaziju kukaca? Znaci li to da biljke osjecaju bol? Ni
jedna objavljena knjiga ili znanstvena rasprava (iz znanstvenih casopisa) ne sadrži tvrdnju
koja govori da biljke uistinu osjecaju bol. Postoje zanimljivi podaci koji govore kako biljke
reagiraju na lokalna oštecenja tkiva te da cak emitiraju signalizirajuce molekule koje
stimuliraju kemijske odgovore za obranu kod okolnih biljki. Ali kako je ovo važno u tvrdnji
da biljke osjecaju i pate zbog boli? Gdje su prikladni eksperimenti i znanstveni citati za ovu
navodnu cinjenicu? Nema ih.
Ipak, kako bi nastavili argumentirati tvrdnju da biljke ne osjecaju bol, prikažimo logiku onih
koji tvrde da biljke imaju osjecaje:
Prva premisa: biljke reagiraju na osjetilne podražaje
Druga premisa: kao što rjecnik definira, sve što reagira na osjetilne podražaje je osjecajno
Prvi zakljucak: biljke posjeduju osjecaje
Treca premisa: osjecajna bica su svjesna svojih osjetilnih podražaja
Drugi zakljucak: biljke su svjesne svojih osjetilnih podražaja
Cetvrta premisa: biti svjesan štetnih podražaja je neugodno
Treci zakljucak: štetni podražaji su neugodni za biljku, tj. one osjecaju bol
Ovdje postoji velika logicka nedosljednost. Znacenje rijeci 'osjecajno' se mijenja izmedu
druge premise (reagirati na osjetilne podražaje) i trece premise (biti svjestan svojih osjetilnih
podražaja). Prema tome, dvosmislenost u uporabi ove rijeci se koristi za donošenje lažnog
zakljucka 37 . Rijec 'bolno' takoder dobiva dvostruki smisao ('neugodno' nasuprot
opceprihvacenog znacenja). – T.A.
I da se uspijemo natjerati na apsurdnu pretpostavku da biljke osjecaju bol, opet imamo
argument koji podupire našu teoriju nenasilja prema životinjama, zato što se za uzgoj
životinja ubija mnogo više biljaka te ironija leži u tome da teorija o boli biljaka zapravo
podupire filozofiju prava životinja. Više o tome u pitanju #46. – D.G.
Pogledaj: #42 - #43, #46
#45 Iako biljke ne osjecaju bol, ne uskracujete li im njihovo pravo
življenja? Zar to nije dovoljno za pridavanje moralnog statusa biljkama?
Filozofija prava životinja se u opcenitom pogledu odnosi samo na osjecajna bica. Biljke su
jedne od mnogih, ne-osjecajnih, živih bica. Kako bi bili dosljedni nakon pridavanja moralnog
statusa biljkama, mi ga moramo dati svim postojecim bicima 38 . Netko bi mogao misliti da bi
takvo stajalište bilo najpoštenije, ali davanje moralnog statusa svim bicima vodi do krajnje
nevjerojatnih granica.
37
38
misli se na treci zakljucak
ovdje se izricito misli na bica koja nemaju sposobnost osjecati
35
Takva briga za život bi, primjerice, osudivala bilo kakvo izdavanje spermicida, cak i
prenapucenim zemljama treceg svijeta. Cak bi i moralnost spolnog odnosa bila upitna buduci
da pri svakome odnosu na tisuce spermija biva uništeno. Takoder, sama raznolikost životnih
oblika stvara poteškoce; 39 a i neki ljudi cak idu toliko daleko da tvrde kako su racunalni virusi
neka vrsta života. Treba li im se onda pridati moralni status?
Postoje dvojbe i u slucaju biljaka. Kako onda braniti uporabu sredstava za uništavanje
korova? Ako je ubijanje biljaka nemora lno, zašto bi se njihovo oštecivanje cinilo
ispravnim? Je li podrezivanje živice nemoralno?
Rasprava o ovome problemu nije pokušaj obeshrabrivanja etike prema okolišu. Ona samo
istice da pridavanje moralnog statusa svim živim bicima obiluje teškocama.
Ipak, neki tvrde da se oduzimanje života treba svesti na najmanju mjeru gdjegod je to
moguce; ovo izgraduje moralni status koji se odnosi na živi svijet.
Zanimljivo je da ovakvo stajalište podupire filozofiju prava životinja umjesto da je ruši. Zašto
je to tako, provjerite u pitanju #46 – A.E.C.W.
Pogledaj: #46, #59
#46 Nije li bolje jesti životinje buduci da tako ubijete najmanji broj živih
bica?
Postoje dva problema u ovome pitanju. Kao prvo, postoji pretpostavka kako je ubijanje
cinitelj kojega treba smanjiti, ali kao što je to objašnjeno u pitanju #18, ubijanje nije jedina
briga filozofije prava životinja, vec su to bol i patnja, svojstva od kojih se nijedno ne može
pridodati biljkama.
Kao drugo, osoba koja bi postavila ovakvo pitanje zanemaruje cinjenicu da se uzgojne
životinje hrane biljnom hranom, tako da se uz konzumaciju životinja indirektno konzumiraju i
biljke. Ipak, u prolazu biljaka kroz probavni sustav tih životinja gubi se 80 do 90% njihove
vrijednosti. Dakle, ako se netko brine samo zbog ubijanja, onda bi isti morao prihvatiti
vegetarijanski nacin života (pogotovo u slucaju današnje dominirajuce industrije uzgoja
stoke). – D.G.
Pogledaj: #18, #28, #45
#47 Priroda je kontinuum; ne znaci li to da netko može negdje povuci
granicu, te da ta granica nije ništa bolja od necije tude granice?
Vecina ce ljudi prihvatiti da je raznovrsnost Prirode takva da se može ucinkovito nositi sa
svojim kontinuuom. Charles Darwin je bio u pravu kad je tvrdio da razlike pocivaju na
stupnju, a ne na vrsti.
Medutim, treba se shvatiti kako ovo znaci da se granica ne povlaci samo zato kako bi se
nekome pridala nekakva prava. Postoji kontinuum u uporabi sile, od nježnog dodira voljene
majke pa sve do paklenih postupaka prema zatvorenicima koncentracijskih logora – dakle, u
jednom se slucaju poštuju, a u drugome krše ljudska prava. Ljudi prihvacaju eticku granicu
negdje izmedu ova dva ekstrema.
39
filozofija prava životinja pod svoju zaštitu uzima sve što ima osjecaje i što može patiti
36
Slicno tome, dok neke životinje posjeduju veci broj svojstava za pridavanje prava nego druge,
netko ce ovdje postaviti granicu. Ipak, to je navika ljudskoga društva; ono granice postavlja
ispod samoga sebe, tako da one malo, ili nikako ne obuhvacaju i životinje.
Dakle, takva se granica (koja ne obuhvaca i životinje) ne može logicno obraniti, buduci da su
neka stvorenja koja posjeduju cak više svojstava za pridavanje prava od pripadnika ljudske
zajednice iskljucena iz obzira (normalna odrasla cimpanza ima "viši" mentalni život od
ljudske osobe koja leži u komi; ipak, mi branimo samo ljude od medicinskih pokusa, a ne
branimo i životinje.) Prema tome, granice moraju omogucavati i ne- ljudskim životinjama
njihova prava.
Štoviše, teškoce u odredivanju granice ne opravdavaju postavljanje granice na pogrešno
mjesto. Naprotiv, ovakve poteškoce znace da se s etickog stajališta granica mora postavljati
oprezno i suzdržano, zato što specisticke granice urušavaju moralna pravila koja su bitna za
održivost ikakvog etickog sustava te zato što neke zrele ne-ljudske životinje posjeduju
moralno bitna svojstva koja su usporedna sa svojstvima nekih ljudskih nositelja prava.
Navedeno dovodi do zakljucka da se status quo gubi u oba slucaja, te da se napredak okrece
moralnim vidovima koja osim ljudi, u sebe ukljucuju i ne- ljudske životinje.
Treba spomenuti da se kod pomicanja granica prema eticnijoj stvarnosti (što je sasvim lako
uciniti) ne ohrabruje neodgovorno uništavanje onih koji ne posjeduju nikakva prava. Poželjno
je da se moralno okružje stvori na takav nacin da pridaje brigu o interesima i dobrobiti svih
živih bica bez obzira jesu li ona nositelji prava ili ne. – A.E.C.W.
Zamisao koja govori o tome da je u kontinuumu nemoguce povuci granice, ili da jedna
granica nije bolja od druge je lako pobijena. Još jedan primjer: razina alkohola u krvi je
kontinuum, ali društvo povlaci granicu na dozvoljenih 0,10% prilikom vožnje te je to vidljivo
bolja granica od recimo 0.00000000000001%. – D.G.
Pogledaj: #22, #39 - #41
#48 Životinje se ubijaju takvom brzinom da ne osjecaju nikakvu bol ili
znaju da ih ubijaju; što je loše u tome?
Brzo ubojstvo životinja u prirodi je daleko manje okrutno od industrijskog uzgoja. Uzgoj
takoder zanemaruje temeljno pravo životinja da ih se pusti da žive svoje živote. Da zbilja
želimo zaštititi životinje od gladi mi ih ne bi lovili, vec bi poduzimali mjere koje bi smanjile
njihovu plodnost. 40 Mi bi takoder trebali ocuvati vukove, pume, kojote i ostale prirodne
grabežljivce. Mnoge se skupine jelenje i pacje populacije pažljivo nadziru i umjetno
manipuliraju kako bi proizvele što više životinja za lov, odnosno ubijanje. I ako bi zbog nekog
neobicnog razloga doista bilo potrebno ubiti neku životinju, trebalo bi zaposliti precizne
strijelce koji bi brzo ubili životinju bez toga da je samo rane te koji bi odabrali one životinje
koje imaju manju mogucnost preživljavanja u prirodi, a ne pucali nasumce.
Pozitivne poglede o lovu i uzgoju imaju samo oni koji nisu upoznati s nacinima proizvodnje
mesa. Životinje pate od ogromnog stresa vec prilikom transporta, u kojemu mnoge izgube
život na najjadniji nacin. Tekuca vrpca koja primice životinje raznim strojevima za klanje
uzrokuje da se one bore za vlastiti život pritom osjecajuci užasnu agoniju smrtnoga
40
lovci cesto tvrde da se izlovom životinja stvara ravnoteža, negirajuci da se te životinje zapravo ubijaju iz
zadovoljstva i ljubavi prema lovu
37
straha. Samo ljudi koji ovo nikada nisu vidjeli mogu vjerovati da te životinje ne osjecaju bol i
da su sasvim nesvjesne kad ih se ubija.
Mnogi su ljudi nesvjesni da se perad izuzima iz propisa 'Humanog nacina klanja' 41 . Nesilice
se ne omamljuju prije no što bivaju zaklane. Izuzete su i one životinje ubijene pod 'košer42 '
uvjetima (vidi pitanje #49).
A cak ako i zamislimo da te životinje ne pate, ubijanje osjecajnih i inteligentnih životinja u
ogromnome broju (samo u Sjedinjenim Americkim Državama godišnje se ubije šest milijardi
životinja!) se ne može smatrati moralno ispravnim, buduci je danas i više nego jasno da je
jedenje mesa ne samo suvišno, vec i štetno za ljude. Naši sustanari životinje nisu poput
kukuruza ili mrkve. Odnositi se prema njima kao prema bezosjecajnim bicima znacilo bi
ovjekovjeciti oskudnu moralnost koja se ne temelji na razumu, vec tradiciji. – D.V.H.
Cak i modernizirani proces ubijanja nije cist i bezbolan kako se vjeruje. Svaka metoda
ubijanja baca sumnju na njezinu 'ljudskost'. Za primjer možemo uzeti ubojstvo strujnim
udarom. Ljudima koji primaju terapiju elektro-šokovima daju se anestetici upravo zato jer je
takva terapija bolna. Zamislite tek mesarsku sjekiru. Potrebno je mnogo vještine da se
njome nacini savršen i brz smrtonosni udarac. Rijetko koji mesar posjeduje tu vještinu
te mnoge životinje pate zbog nepreciznosti samoga posla. Prilikom klanja za košer,
životinja se mrcvari tako da se objesi i ostavi da iskrvari do smrti bez ikakvoga omamljivanja.
Cesto se zbog vješanja prekinu ligamenti, što smrt cini polaganom i svjesnom.
Zamisao ciste i bezbolne smrti je izmišljotina koju su promovirali upravo oni koji iz
ubijanja imaju korist. – D.G.
#49 Što je industrijski uzgoj i što je pogrešno u vezi s tim?
Industrijski uzgoj je industrijski proces koji primjenjuje ideju i djelovanje masovne
proizvodnje na uzgoj životinja. Životinje se ne gledaju kao individualna i osjecajna bica, vec
kao strojevi za proizvodnju jaja, mesa, kože, itd. Cilj je povecati proizvodnju i profit.
Životinje bivaju manipulirane kroz njihov uzgoj, prehranu, zatocenje i davanje kemijskih
sredstava kako bi brže snijele jaja, brže se debljale, ili proizvodile nemasno meso.
Troškovi su smanjeni uz pomoc recikliranja leševa koji postaju hranom za uzgojne životinje,
smanjivanjem prostora, ukidanjem ležajeva za životinje (ležajeve treba cistiti), i na druge
nacine...
Proizvodnja jaja metodom 'baterijskih nesilica' je možda jedna od najpoznatijih. Kokoši su
utrpane u minijaturne kaveze koji im onemogucavaju kretanje i ikakvo prirodno ponašanje.
Njima se odstranjuje kljun na vrlo bolan nacin te im se nekad režu i kandže kako bi
onemogucili da napadaju druge kokoši u istome kavezu. 43 Kavezi nemaju podove, kako pticji
izmeti ne bi padali na njih, vec su podnožja gradena od žice. Kavezi su naslagani jedni na
druge u dugim redovima te se drže u prostoriji s kontroliranom klimom. Tako se ptice koriste
kao mehanizmi za pretvaranje hrane u jaja. Poslije kratkog i jadnog života, one postaju
brojleri44 , ili bivaju reciklirane.
41
u originalu 'Humane Slaughter Act'
košer spada u židovske obicaje
43
kokoši ponekad napadaju jedne druge zbog ocite frustracije pomanjkanja životnog prostora
44
Brojleri su ptice predvidene za klanje. One se hrane i održavaju na kratkome životu kako bi odebljale i bile
spremne za klanje. Cerupaju se žive i bez anestetika, na milijarde njih.
42
38
Još jedan tipican primjer industrijskih tehnika je onaj koja se koristi u proizvodnji svinjskog
mesa, gdje se životinje drže u betonskim torovima bez sijena ili zemlje, gotovo onemogucene
da se krecu, kako bi se osigurala 'najbolja' svinjetina. Kad krmace dobiju mlade, prašcici se
odvoje od majke tako da samo mogu sisati, dok s majkom ne mogu uspostaviti bilo kakav
drugi kontakt. Slicno tomu je proizvodnja teleceg mesa. Telad se drži u uskim pregratcima u
kojima se u vecini slucajeva ne mogu niti okrenuti; mogu samo ili stajati ili leci. Uskraceno
im je svijetlo i kontakt s ostalim životinjama.
Industrijski uzgoj uznemirava ljude zbog odnosa prema životinjama; one se drže u
neprirodnim uvjetima u vidu nedostatka prostora, sputavanja prirodnog ponašanja i interakcije
s ostalim životinjama. Držanje životinja u ovim uvjetima nije samo okrutno prema
životinjama, vec i zasjenjuje humanost onih koji su u to ukljuceni, bilo u proizvodnji uzgojnih
životinja ili njihovoj konzumaciji.
Takoder, uporaba kemijskih sredstava i hormona za povecanje proizvoda smanjuje
zdravstvene probleme kod životinja, ali ih zato povecava kod ljudi.
Pogledaj: #12, #14, #32, #48, #50
#50 Neka stoka nije uzgojena na industrijski nacin, znaci li to da je
ispravno jesti takve životinje?
Seoski uzgoj stoke nije dosegao one ekstreme poput industrijske proizvodnje – krave se i
dalje puštaju na pašu. Medutim, zagovaraci industrijskog uzgoja obicno razmatraju
mogucnosti širenja svojih tehnika, te tako male farme nestaju i prave mjesto vecoj i složenijoj
proizvodnji, koja nastoji pridobiti financijska sredstva od svojih potrošaca i pozajmljivaca.
Povecava se broj životinja na pašnjacima, u prehranu im se dodaju razliciti preparati te se
nadzire cjelokupni uzgoj. Primjenjuju se i ostala dostignuca.
Medutim, kao što je to raspravljeno u pitanju #49, razlozi za zabrinutost ne leže samo u
metodi uzgoja. Transport do klaonice (obicno je to dugo putovanje) u pretrpanim
uvjetima bez pristupa hrani ili vodi, cekanje da ih se zakolje te naposlijetku i klanje su
užasni i brutalni procesi.
Ubijanje životinja nije ni cisto ni bezbolno (pogledaj pitanje #48). – J.K.
Možemo pobiti tvrdnju koja govori da seoska stoka nema veze s industrijom; to jednostavno
nije istina. Ako bi i bila istina, to ne bi opravdalo ubijanje i jedenje životinja.
Širok pogled na industrijsku proizvodnju ukljucuje djelovanja koja poticu razlicite prilagodbe
(narocito u procesu uzgoja) te tako povecavaju 'proizvodnju' u uzgojnoj industriji. Takva
povecanja proizvodnje se stalno postižu uz posljedicu povecanja životinjske patnje. To
ukljucuje i seoske životinje, koje se uzgajaju radi mesa i mlijecnih proizvoda.
Proizvodnja teletine je primjer industrijske proizvodnje. David Cowles-Hamar to opisuje
ovako: 'Telad predvidena za klanje drži se u izolaciji u malim kavezima koji im
onemogucavaju i da se okrenu. Vecinu vremena provedu u tami. Ne daje im se sijeno ili bilo
kakav materijal za ležaj (kako bi ih se sprijecilo da ga pojedu) te su na tekucoj dijeti bez
željeza ili vlakana kako bi njihovo meso bilo anemicno i blijedo. Nakon 3 do 5 dana, šalju se
na klanje.'
Uzgoj životinja za dobivanje mlijecnih proizvoda se takoder svrstava u industrijski uzgoj. Evo
nekoliko uocljivih cinjenica:
39
– Telad je oduzeta svojim majkama nakon 1 do 3 dana što uzrokuje stravican stres i za
kravu i za tele; telad se obicno šalje na klanje.
– Preko 170.000 teladi godišnje umire zbog lošeg gospodarenja i užasnih postupaka.
– Krave se muzu 10 mjeseci i proizvode 10 puta više mlijeka nego što bi prirodno
proizvele za svoju telad. To rezultira mastitisom (upala vimena).
– Krave su hranjene visoko-proteinskom dijetom kako bi povecale proizvodnju; nekad
cak ni ovo nije dovoljno te se kravino tkivo uništava, što dovodi do acidoze i jadnog
stanja. Oko 25% krava pati od navedenog.
– Krave stare oko 5 godina su potrošene i iscrpljene te se vode na klanje. Normalni vijek
krava je 20 godina.
Naposlijetku, ne možemo prihvatiti da je moralno ubiti i jesti seosku stoku. David CowlesHamar to obrazlaže na ovaj nacin: 'Pretpostavka koja tvrdi da životinje moraju cijenu slobode
platiti svojim životom je moralna glupost.' – D.G.
Pogledaj: #14, #48-#49
#51 Nije li istina da krave nece proizvoditi mlijeko (ili kokoši nesti jaja) ako
nisu zadovoljne?
Da bi krava proizvela mlijeko, mora imati tele. Krave muzare bivaju oplodene svake godine
kako bi održale svoju zalihu mlijeka. U prirodi, to je mlijeko za njezino mladunce (ne postoji
prirodna potreba da se krave moraju musti od strane ljudi). Medutim, netom rodena telad se
odvodi 1-3 dana nakon rodenja kako bi ljudi mogli uzimati mlijeko koje je namjenjeno za
kravlji podmladak. Ženski dio podmlatka se ili kolje ili ostavlja kako bi i ono ubuduce moglo
biti krava muzara. Muška se telad zatvara na 16 tjedana u zbijene kaveze bez mogucnosti
kretanja. Današnji porast potreba za mlijecnim proizvodima zahtijeva da se krave natjeravaju
iznad svojih prirodnih granica, geneticki obraduju i hrane hormonima kako bi proizvele velike
kolicine mlijeka. Cak i nekolicina farmera koji ne uzgajaju životinje u tako intenzivnom
obliku moraju kravi uzeti tele (jer bi ono pilo svoje mlijeko) te, s vremenom, poslati sasvim
iscrpljenu kravu u klaonicu. Netocno je da su takve krave zadovoljne.
Laktacija ili dojenje je prirodni odgovor koji slijedi rodenje svih sisavaca. Krava mora
izlucivati mlijeko, kao što mora izlucivati i mokracu. Isto je i s kokošima nesilicama; nesenje
jaja je manipulirano selektivnim uzgojem, pažljivo propisanim uvjetima koji simuliraju
neprekidne klimatske osobine ljeta, i pažljivo nadziranom dijetom.
Za daljnji prikaz, treba znati da su se, u zadnjih pet desetljeca, uvjeti u kojima se drže kokoši
nesilice znatno pogoršali u vidu neprirodnosti i zatocenja (pogledaj #49), a proizvodnja jaja se
povecala. Takve kokoši ce cak nastaviti nesti jaja i pri vecim fizickim ozljedama; zatocene
kokoši su u nemogucnosti uciniti išta drugo. – D.G.
Pogledaj: #49, #52, #55
#52 Ne nesu li kokoši neoplodena jaja koja bi ionako propala?
Da, ali to nije izgovor da se one okrutno i barbarski muce kako bi se umjetno ubrzala
proizvodnja jaja. Ako nekoga zanima je li u redu koristiti jaja kokoši koje su uzgajane na
40
selu45 , on mora znati da ni takav uzgoj nije sasvim 'idilican' kao što bi to netko mogao
zamišljati (pogledaj pitanje #55). Takoder, takav izvor jaja nije dostatan za današnju potražnju
istih. – D.G.
Pogledaj: #49, #51, #55
#53 Nije li istina da životinje i ne znaju za bolje?
Sprijeciti izvodenje osnovnog i instiktivnog ponašanja znaci prouzrociti ogromnu patnju. Cak
i životinje rodene u kavezima osjecaju potrebu da se krecu, ciste, protežu svoje udove ili krila
te opuštaju na neki drugi nacin. Životinje stada ili jata pate kad su prisiljene živjeti u izolaciji,
ili u skupinama toliko velikima da ne mogu prepoznati ostale clanove. Povrh toga, sve
zatocene životinje pate od intezivne dosade – nekad takvo stanje dovodi i do
samoozlijedivanja ili drugih destruktivnih ponašanja.
Kad bi netko uzgajao ljudsku rasu za ropstvo, biste li prihvatili izgovor da robovi jednostavno
ne znaju za bolji život? Poanta je u tome da bolji život POSTOJI, a njima je uskracen. – D.G.
'Nepoznavanje necega boljeg ne ublažava patnju životinje. Njezine osnovne želje ostaju, te se
iz njih stvaraju frustracije koje cine veliki dio patnje. Toliko je primjera: krava muzara kojoj
nikad nije dozvoljeno da zadrži svoje mlado, baterijska kokoš koja ne može hodati ili
protegnuti svoja krila, krmaca koja si ne može napraviti prirodni ležaj ili rovati hranu u
prirodnom okružju, itd. Naposlijetku, mi uništavamo najosnovniju životinjsku potrebu –
život.' – David Cowles-Hamar
#54 Nisu li poljoprivrednici bolje od gradana upuceni u to kako treba
postupati s životinjama?
Ovo cesto zagovaraju sami poljoprivrednici (i njihove obitelji). Oni brane ovu tvrdnju buduci
da su u vecem kontaktu sa životinjama, o kojima oni stjecu nekakvo 'znanje'. Kad su
primorani služiti se tim 'znanjem' u obrani svojih djelovanja (u ovom slucaju iskorištavanje
životinja i umanjivanje vrijednosti njihove patnje), nemaju nikakvih postojanih argumenata
osim onih vec navedenih u dosadašnjim pitanjima. Ukratko – nemaju nikakvo dodatno znaje.
Treba uzeti u obzir i to da poljoprivrednici imaju svoje interese u iskorištavanju životinja.
Znaci li to da, primjerice, drvosjeca najbolje zna što je najbolje za šume?
Tehnicki, ovaj je argument eksplicitni primjer površne zablude. Ideje bi se trebale vrednovati
prema vlastitim kvalitetnim svojstvima, a ne prema statusu onoga tko ih donosi. – D.G.
#55 Nije li ispravno jesti ono što je proizvedeno u seoskim
gospodarstvima 46?
45
mnogi ovdje cesto misle da su sve kokoši slobodne da se krecu, jedu i ponašaju onako kako im je to priroda
podarila
46
u originalu 'free-range'. Za taj mi se pojam nekako najprikladnijim cinio termin 'seosko gospodarstvo' iako
neki prevode i 'slobodan uzgoj'
41
Pojam 'seoskoga gospodarstva' koristi se za oznacavanje metoda proizvodnje koje (navodno)
ne iskorištavaju životinje na industrijski nacin, vec im je sasvim dopušteno da izraze svoje
prirodno ponašanje. Neki ljudi smatraju da su životinjski proizvodi dobiveni na takav nacin
eticki prihvatljivi. Možemo razmotriti dva slucaja:
1. Životinja se kolje zbog ljudske koristi
2. Životinju se iscrpljuje kako bi se dobio neki njezini proizvod (kokoši kojima se
uzimaju jaja, ili krave kojima se uzima mlijeko)
Zajednicko objema slucajevima je krivo tumacenje 'seoskih' uvjeta. Mnogo toga što se ubraja
u seoske uvjete se ne razlikuje mnogo od industrijskoga uzgoja; pogotovo velike 'seoske'
farme jaja.
U nutritivnom pogledu, ovakvi proizvodi nisu ništa bolji od onih indutrijskih, te i jedni i drugi
djelomicno ili potpuno pridonose vrlo dugackom popisu bolesti.
U slucaju životinja koje su uzgojene u seoskom gospodarstvu, mi se moramo zapitati zašto bi
te životinje imale manje prava na život od ostalih. U dosad pruženim odgovorima mi smo
istakli kako bi životinje trebale imati pravo od ljudske brutalnosti. Naša brutalnost se ne može
opravdati time što smo tim životinjama pružili kratak i 'sretan' život. Dakle, David CowlesHamar kaže: 'Pretpostavka koja tvrdi da životinje moraju cijenu slobode platiti svojim
životom je moralna glupost.'
Još jedan primjer koji nas navodi na razmišljanje je primjer para iz pitanja #13. Njihova djeca
nisu uzgojena na industrijski nacin, pa ih je sasvim u redu jesti (!?).
Kod seoskog uzgoja životinja, takoder se javlja nekoliko problema :
–
–
–
–
Dolazi do nedjelotvorne uporabe prehrambenih izvora, odnosno biljaka
Uništava se okoliš
Životinje se ubijaju cim su njihova tijela iscrpljena
Ubijene životinje se mijenjaju novima; neproduktivni mužjaci su ili zaklani, ili se
otpremaju na industrijske farme (to je najcešce sudbina muške teladi; otprema se u
kaveze za tovljenje, a zatim u klaonicu). – B.R.O.
Što nije u redu s jajima proizvedenima na ovakav nacin? Kako bi se dobile kokoši nesilice,
jaja moraju biti oplodena, od kojih otprilike polovina sadrži muški podmladak. Muški pilici se
odmah ubijaju (plinom, drobljenjem, gušenjem, dekompresijom ili utapljanjem) ili uzgajaju
kao brojleri kako bi ih se zaklalo kada dostignu željenu težinu. Dakle, za svaku seosku kokoš
koja ceprka hranu po dvorištu ili farmi (i koju koriste za nesenje jaja) postoji nekoliko muških
pilica koji životare u brojlerskim kavezima ili su baceni na hrpu vec zaklanih. Samo u
Britaniji godišnje se ubije više od 35 milijuna mladih pilica (obicno su stari tek jedan dan).
Njihova se tijela koriste kao gnojiva ili su odbacena na smetlišta.
Kokoši bivaju zaklane cim razina njihove proizvodnje opadne (obicno je to nakon dvije
godine).
Treba biti svjestan da su mnoge farme koje spadaju u kategoriju seoskog gospodarstva
zapravo velike prostorije s pristupom u nepokriveni prostor. Kokoši rijetko izlaze, buduci da
su hrana i svijetlo unutar tih prostorija. – M.T.
42
Pogledaj: #13, #49-#50, #52
#56 Što nije u redu s konzumacijom meda?
U proizvodnji meda, pcele cesto pogibaju u slucajevima kad ih pcelari ne zašticuju preko
zime. Ovako ne postupaju svi pcelari, ali ipak, i ovdje vlada opce usvojeni stav kako neka
živa bica imaju samo materijalnu vrijednost te im je jedina svrha da bi mi na njima zaradivali.
Umjetno oplodivanje koje dovodi do ugibanja mužjaka je jedan od nacina stvaranja pcela
matica. Metoda dobivanja sjemena se provodi tako da se insektu išcupa glava (što stvara
potrebne elektricne impulse za izlucivanje). Bezglavo se tijelo pritisne tako da izluci sjemenu
tekucinu za oplodivanje koja se onda sprema u potkožnu injekciju. – M.T.
Pogledaj: #22, #39-#41
#57 Nije li istina da žetva i prijevoz žitarica dovode do smrti životinja?
Postavljac ovoga pitanja vjerojatno želi dokazati da se za uzgoj žitarica namijenjenih prehrani
ubijaju životinje te da onda nemamo pravo osudivati primjerice uzgoj i klanje životinja za
proizvodnju mesa, koje takoder služi kao hrana. Kako se suprostaviti ovom argumentu?
Jasno je da se u nekim slucajevima u uzgoju žitarica može prouzrociti smrt nekim životinjama
(nesretnim slucajem, nenamjerna smrt). Isto tako je jasno da se u uzgoju mesa uzrokuje
namjerna smrt. Ako mi prihvacamo da se nekome dogodila smrt nesretnim slucajem, to ne
znaci da prihvacamo kako bi smrt trebalo uzrokovati. (Razmjere neke posljedice možemo
vidjeti u uspjehu nekog pothvata koji uzrokuje tu posljedicu. U našemu slucaju, uspjeh u
uzgoju žitarica ne mjeri se brojem nesretnih smrtnih slucajeva, dok je u mesnoj industriji
bitno koliko ce životinja biti zaklano.)
Kao što se vidi da pomak od slucajnog do namjernog nije opravdan, mi se i dalje možemo
pitati što opravdava smrt izazvanu cak i nesretnim slucajem. Moramo shvatiti da se ovo
pitanje ne odnosi samo na prava životinja, vec i na opcu moralnost. Ako se svedemo na
nacelo neophodnosti, odgovor bi bio da se prava nekih jedinki u posebnim slucajevima
moraju zanemariti. Ako dode do sukoba prava u vecim razmjerima, pomoci cemo velikoj
vecini tako da zanemarimo prava vrlo malom broju jedinki. 47
Ipak, kad se takvo zanemarivanje mora dogoditi, moramo voditi racuna da to smanjimo na
NAJMANJU mogucu mjeru.
Prema tome, uzgoj žitarica je nemjerljivo prihvatljiviji od uzgoja životinja za meso. U
kasnijim objašnjenjima, vidjet cete kako više žitarica treba proizvesti za prehranu životinja
namijenjenih za klanje nego što je to potrebno za prehranu ljudi. Povrh svega, svake godine
strada veliki broj životinja.
Naposlijetku, mnogi se bore za organski uzgoj žitarica koji smanjuje broj smrtnih slucajeva.
Moglo bi se reci da imamo odgovornost za vlastito preživljavanje, ali isto tako mi moramo
preživljavati s odgovornošcu! – D.G.
47
primjerice, ako uzgajamo neku žitaricu i zbog toga dode do smrti nekog insekta ili glodavca, još uvijek cinimo
manju štetu nego kad za industriju mesa namjerno ubijamo milijarde životinja. Jedno od temeljnih nacela
filozofije prava životinja je svodenje štete na minimum.
43
Pogledaj: #58-#59
#58 Moderna poljoprivreda nas prisiljava da uništimo životinjske pašnjake
kako bi na tim zemljištima proizvodili žitarice; nije li to kršenje prava
životinja?
Protjerivanje životinja s njihovih nastamba zbog poljoprivrede je manje ozbiljno od problema
objašnjenog u pitanju #57, koje se bavi smrcu životinja kao rezultatom poljoprivrede. Za
temeljitije objašnjenje pogledaj to pitanje.
Glavnu temu rasprave gradi cinjenica da vegetarijanstvo nasuprot mesojedstva i poljoprivreda
nasuprot mesne industrije nastoje smanjiti kolicinu patnje.
Tako je veca površina zemljišta potrebna za uzgoj životinja nego za uzgoj žitarica istih
prehrambenih svojstava. Prema tome, uzgoj životinja daleko ozbiljnije ugrožava ekosustav i
prirodna staništa nego što to cini uzgoj žitarica. Ne možemo sasvim eliminirati negativne
efekte, ali ih možemo pokušati svesti na minimum. – D.G.
Pogledaj: #57, #59
#59 Ne moraju li poljoprivrednici ubijati štetocine?
Mogli bismo jednostavno odgovoriti da se manje štetocina ubija kod vegetarijanske prehrane
te da je katkad to ubijanje sasvim nepotrebno, ali buduci da je ovo pitanje zanimljivo, pokušat
cemo potpunije odgovoriti.
Ovo pitanje slici pitanju #57, a govori o tome zašto je prihvatljivo ubijati štetocine zbog
uzgoja žitarica, a nije prihvatljivo ubijati životinje izravno za prehranu. Razlikuje se od
pitanja #57 u tome što ubojstva nisu slucajna, vec namjerna. Na ovaj argument možemo
odgovoriti na dva nacina: prvo, možemo tvrditi da je takvo ubijanje prihvatljivo, i drugo,
možemo tvrditi da je ono nepotrebno i da se može izbjeci. Razmotrimo ovo pažljivije.
Naši moralni sustavi obicno dopuštaju izuzetke od pravila koje govori da drugima ne
nanosimo štetu. Jedan od takvih izuzetaka je samoobrana. Ako nas nešto ugrožava, mi imamo
pravo da takvu opasnost uklonimo. Možemo tvrditi da su štetocine prijetnja našim zalihama
hrane, našim naseobinama, ili našemu zdravlju, što nam daje za pravo da se branimo. Katkad
mi imamo odgovornost uporabe sile, iako to nekad ukljucuje akcije koje su smrtonosne za
same štetocine.
Iako se ubijanje štetocina poima pogrešnim usprkos argumentu samoobrane, postoji cinjenica
da za uzgoj žitarica umire ni približno onoliko životinja koliko se ubija za uzgoj mesa.
Jacina se ovih argumenata možda može umanjiti prilikom spominjanja uporabe pesticida,
umjetnih gnojiva, i herbicida, koji su suvišni i jako štetni za naš planet, te bi se njihova
uporaba trebala izbjeci. Pogledajmo prvo problem potrebe, a zatim problem štete koja se
nanosi okolišu. David Cowles-Hamar piše: 'Ljudi diljem svijeta se kroz tisuce godina služe
uzgojnim metodama koje se temelje na zakonima ekosustava gdje se potencijalne populacije
44
štetocina reguliraju prirodnim putem. Takve ideje se danas istražuju u organskom uzgoju i
permakulturi'. 48
Michael W. Fox piše: 'Prilikom uništavanja štetocina najbolje je ocuvanje divljine u okolnim
podrucjima. Prirodni grabežljivci su bolje rješenje u ekološkom smislu nego što je to
kontinuirana uporaba pesticida'. Dakle, za pesticide postoje alternative.
U dodatku napisanome, mnogi se problemi sa štetocinama mogu sprijeciti, i to je
najucinkovitiji pristup. Primjerice, neke prijetnje od štetocina proizlaze iz toga što su one,
zbog slucajnog ili namjernog ljudskoga djelovanja, dospjele u odreden okoliš. U ovome
pogledu, trebali bi biti oprezniji. Još jedan primjer je deratizacija. Za okoliš bi bio ucinkovitiji
i manje štetan takav pristup koji teži održavanju cistih uvjeta, zacepljivanju raznih rupa koji bi
mogli poslužiti kao ulaz glodavcima te postavljanju takvih zamki koje ne ubijaju životinje,
kako bi se one iz njih kasnije mogle pustiti natrag u divljinu. Ucinci kemijskih sredstava
ostavljaju velike posljedice u na šemu okolišu. Dolazi do masovnog onecišcavanja vode, a
time i izumiranja mnogih ugroženih životinjskih vrsta. Neke štetocine razvijaju posebnu
otpornost, što dovodi do potrebe za sve jacim kemijskim sredstvima, koja sama po sebi imaju
pogubna djelovanja za cijeli ekosustav. Kemijskih produkata (kao što su pesticidi) ima više u
životinjskim proizvodima nego u samim biljkama. To je takoder jedna od cinjenica koje
objašnjavaju zašto bi trebalo izbjegavati konzumaciju životinja.
Organski uzgoj i slicne metode odbacuju uporabu pesticida kako bi se ocuvala priroda i
zdravlje. – DG
Pogledaj: #57-#58
#60 Što nije u redu s nošenjem životinjske kože i kako možemo živjeti bez te
navike?
Vecina kožnih dobara su nusproizvodi samih klaonica, dok se neke životinje uzgajaju samo
radi kože. Prema tome, ako kupujete kožne proizvode, pridonosite zaradi industrije mesa i
podržavate potrebu za klanjem.
Evo što kaže izdanje vegetarijanskog casopisa (studeni/prosinac 1991) za kožne proizvode:
Prilagodavanje životinjske kože za razne proizvode troši ogromnu kolicinu energije i zagaduje
naš okoliš. Proizvodnja kože uglavnom zahtijeva namakanje, štavljenje, bojanje, sušenje i
završnu obradu. Preko 95% kože proizvedene u Sjedinjenim Državama se štavi pomocu
kromske soli. Tekucina s kojom se koža tretira vezana je upravo za štavljenje. Ostatak ove
tekucine je opasan za okoliš jer sadrži krom, a to je službeno potvrdeno od udruge za zaštitu
okoliša EPA 49 . Mnogi ostali zagadivaci koji su ukljuceni u proizvodnju kože spadaju u
opasnosti koje prijete okolini i zdravlju. Prilikom odlaganja otpada, mogli biste pomisliti da
su kožni proizvodi biorazgradivi, ali primarna funkcija tekucine za štavljenje je stabiliziranje
kolagena i proteinskih vlakana kako oni više ne bi bili biorazgradivi. – M.T.
#61 Mogu prihvatiti da je hvatanje životinja u zamke nehumano, ali što je s
farmama krzna?
48
u originalu 'permaculture' proizlazi iz PERMAnent agriCULTURE što prema Casselovom rjecniku znaci
razvijanje samoduzdržavajucih poljoprivrednih ekosustava.
49
'Enviromental Protection Agency'
45
I ako zanemarimo cinjenicu da životinje moraju žrtvovati svoje živote zbog ljudske taštine,
ostaje nam mnogo prigovora uzgajanju životinja radi krzna.
Kad su u pitanju farme krzna, vecina ljudi misli da uzgojne životinje ne osjecaju patnju. To je
sasvim netocno. Život ovih životinja popracen je bijedom i frustracijom, one su lišene svojih
najosnovnijih potreba. Žicani kavezi u kojima ih drže su maleni, prljavi i pretrpani. Ovdje,
one bivaju izgladnjivane, pate od razlicitih zaraznih bolesti, trpe veliki stres.
Na farmama krzna, životinje su prisiljene potisnuti svoje prirodne nagone. Dabrovi, koji inace
žive u šumskim vodenim podrucjima, moraju preživljavati na betonskim podovima. Nercevi u
divljini veliki dio života takoder provode u vodi, što njihovu salivaciju50 , disanje i tjelesnu
temperaturu cini stabilnom. Po svojoj prirodi, oni su životinje koje ne žive u skupinama, a na
farmama krzna su prisiljene da žive u bliskom kontaktu jedni s drugima, što vrlo cesto dovodi
do destruktivnog ponašanja poput napada ugrizima i kanibalizma.
Metode koje se koriste na ovim farmama nemaju nikakve veze s dobrobiti životinja, vec samo
s glavnim ciljem uzgajivaca, a to je zarada. Prekid patnje ovih životinja dolazi samo u obliku
smrti, koja je takoder vrlo brutalna i okrutna, pogotovo stoga što se pazi da se krzno ne ošteti,
kako bi se moglo iskoristiti za svrhu uzgajivacnice. Životinje se katkad ubijaju ispušnim
plinovima, tako da se cijevi koje dovode ovakve plinove spoje s kutijom u koje su stavljene
životinje. Plinovi nisu uvijek smrtonosni – u nekim slucajevima oni samo omame
životinju, tako da joj se koža dere na živo.
Još jedan od nacina ubijanja je udar strujom kroz analni otvor. Uzgajivaci na usne životinja
stave željezne štipaljke, a kroz njihov anus uvedu željeznu sondu. Tada puste struju. 51
Osim ovih metoda usmrcivanja, koriste se i metode poput dekompresijskih komora, lomljenja
vrata i trovanja.
Cinjenica da su te životinje uzgajane za odredenu svrhu ne opravdava njihov život pun patnji i
boli. – J.L.S.
'Okrutnost je jedna od modnih izjava koja ne treba nikome.' Rue McClanahan (glumica)
'Nemar kojim žrtvujemo naš smisao za poštenje kako bismo uvecali zaradu u industrijskom
uzgoju cini uzorak nasilja našoj vlastitoj vrsti' Jonathan Kozol (književnik)
Pogledaj: #12, #14, #48-#49
#62 Što nije u redu s vunom, svilom i paperjem?
Što nije u redu s vunom?
50
Salivacija je proizvodnja sline.
‘Ponekad, smrt ne nastupa brzo. Zbog cinjenice da strujni udar ne uspijeva doci do mozga i omamiti životinju,
lisica ostaje pri svijesti pri cemu osjeca stravicnu bol masivnog srcanog udara. Tom Amlung, veterinar i
administrator okruga St. Clair lll., za kontrolu životinja, kaže: ‘Životinje minutu do dvije ostaju pri svijesti. To
vrijeme cini se kao vjecnost, mi možemo samo pokušati zamisliti kako se životinja osjeca za to vrijeme, dok joj
cijelo tijelo trne od boli zbog struje koja njime kola, a temperatura tijela podiže se sve više i više.’
Prema rijecima našeg istražitelja to izgleda otprilike ovako: ‘Oci lisice su zatvorene, a cijelo njezino tijelo se
ukoci. Cuje se zvuk kao da se nešto lomi... ponekad se zubi životinje slome i ispadnu iz usta... Cesto se dogodi da
analna sonda ispadne iz tijela životinje, ukoliko se to dogodi lisica se grci od stravicne boli, trese se i nerijetko
place.’ " www.prijatelji-zivotinja.hr
51
46
Znanstvenici su godinama uzgajali posebne merino ovce koje su stekle pretjerano naboranu
kožu. Što je ovca više naborana, daje više vune. Nažalost, veca zarada se rijetko podudara s
najboljim interesom životinje. U Australiji, ovce s takvom kožom se više znoje te su podložne
razlicitim infekcijama i parazitskim oboljenjima, a u njihovoj se koži gnijezde licinke
insekata. Kako bi se borili protiv ovakvog oštecivanja vune, farmeri izvode 'operacije' bez
anestezije u kojima se dijelovi kože oko anusa režu, a ostaje samo bolna i krvava rana.
Bez ljudskog uplitanja, ovca bi imala upravo onoliko vune koliko joj treba da se zaštiti od
zime, ali znanstvene uzgojne tehnike od ovih životinja cine vunena cudovišta.
Neprirodna težina vune koju nose (koja nekad teži gotovo polovicu njihove tjelesne težine)
životinjama donosi patnju tijekom ljetnih mjeseci, a mnoge umru od toplotnog udara.
Životinje umiru i zbog hladnoce tijekom zime, kad ih se ostriže i ostavi bez zaštite. Na takav
nacin svake godine u Australiji umire oko milijun ovaca. Takoder, u Australiji godišnje umire
i oko deset milijuna mlade janjadi, zbog neprimjerenih uvjeta i velikog broja životinja.
U Velikoj Britaniji, 27% vune dobiva se zajedno s kožom od zaklanih ovaca i janjadi.
Što nije u redu sa svilom?
Licinke dudova svilca se kuhaju u kipucoj vodi, kako bi se natjerale da ispuste svilenu nit. To
proizvodi više svilenih niti nego što ih može proizvesti zreli leptir. Kukci takoder mogu
osjetiti bol te ce se trzati i uzmicati kad ih se ozljeduje.
Što nije u redu s paperjem?
Opceprihvacena metoda dobivanja paperja je cerupanje na živo. Ptice se podižu za vratove,
noge im se vežu, a perje im se cupa. Nemirne guske se ozlijeduju te se nakon mucenja
bacaju medu ostale životinje , prije nego ih se ponovno pocne cerupati. Ova tortura koju
su veterinarski kirurzi opisali kao 'užasno okrutna' (s cime su se složili i sami uzgajivaci
gusaka) zapocinje kad je guska stara samo osam tjedana. Ponavlja se u intervalima od osam
tjedana još dva do tri puta. Nakon toga, ptice se zakolju.
'Sretne' medu pticama se cerupaju mrtve. – M.T.
#63 Ljudi su prirodni lovci i sakupljaci; ne pokušavate li suzbiti prirodno
ljudsko ponašanje?
Da. Kad ne bismo uspjeli suzbiti neka 'prirodna ponašanja' društvo bi ostalo sasvim
necivilizirano. Razmotrite ovo: jedan od izraza prirodnog ponašanja bilo bi loviti sve što se
mice (susjedovi psi i li konji), i sakupljati sve što zaželimo (novac ili namještaj mojeg
poslodavca). Prirodno ponašanje bi nas moglo navesti na nekontrolirano spolno ponašanje ili
ozlijedivanje one osobe prema kojoj osjecamo bijes ili ljubomoru.
U civiliziranom društvu, mi suzbijamo naše prirodne podražaje uz pomoc dva cinitelja: pisani
zakon neke zemlje i nepisana pravila morala. Ovo se takoder primjenjuje i na lov. Lov je na
mnogim mjestima nezakonit, a vecina gradana Amerike sportski lov smatra nemoralnim. –
D.V.H.
Mnogi dovode u sumnju pretpostavku da su ljudi prirodni lovci. U mnogim društvima, ljudi
sasvim dobro žive i bez lova. U našem društvu, vecina ljudi nisu lovci, ali ne zato što
potiskuju svoje prirodne nagone, vec zato što nemaju nikakvu potrebu za lovom. Oni koji love
su cesto podložni unutrašnjim sukobima te se koriste lažnim slikama, mitovima i ritualima
47
kako bi lov održali dijelom nehumane tradicije. Ovo dokazuje kako lov nije priroda covjeka,
vec se sukobi s prirodnom željom koje posjeduje vecina ljudi – da ne nanosi zlo. – B.L.
'Vjeverica koju ubiješ u šali, umire u zbilji.' Henry David Thoreau (esejist i pjesnik)
Pogledaj: #37, #64-#67
#64 Svijet se sastoji od grabežljivaca i njihovog plijena; nismo li mi samo
jedni od grabežljivaca?
Ne. Naše ponašanje je daleko gore od 'samo još jednog grabežljivca'. Mi ubijamo druge ne
samo zbog prehrane vec i zbog sporta (razonode!), kako bi zadovoljili našu znatiželju,
ubijamo zbog mode, zbog zabave, zbog udobnosti, zbog prigodnosti. Ubijamo i jedni
druge zbog teritorija, zdravlja i moci. Neke mucimo prije nego što ih ubijemo. Gradimo
razlicite industrije ogromnih razmjera, na zemlji ili u oceanima. Ni jedna druga vrsta se
ne vlada na ovakav nacin, samo ljudi uništavaju ravnotežu života.
Istodobno, naše ubijanje ne- ljudskih životinja je nepotrebno, dok životinjski grabežljivci
ubijaju i jedu samo ono što je potrebno za njihovo preživljavanje. Nemaju izbora: ili ubiju ili
umiru od gladi.
Jedina stvar koja nas uistinu izdvaja od ostalih životinja je naša moralna sposobnost,
sposobnost koja nas izdiže iz statusa grabežljivaca. Životinje nemaju moralne sposobnosti,
stoga se po tom pitanju i ne moramo ugledavati na njihov nacin života. 52 – D.V.H.
Pogledaj: #37, #63, #67
#65 Nije li istina da lovci cuvaju divlje životinjske populacije kako se ne bi
nekontrolirano širile?
Glad i bolesti s kojima su divlje životinje suocene možda pripadaju nesrecama, ali one su
takoder i prirodni nacin za eliminaciju slabijih jedinki. Prirodni grabežljivci pomažu pri
ocuvanju vrste samoj lovini, tako da eliminiraju bolesne i slabe životinje. Medutim, lovci
ubijaju bilo koju životinju na koju naidu, pogotovo onu za koju smatraju da bi lijepo izgledala
obješena iznad kamina – a upravo takve životinje su potrebne kako bi ocuvale populaciju
snažnom. Zapravo, ljudski lov stvara idealne uvjete za neprirodno i ubrzano razmnožavanje
medu životinjama. Nagli pad populacije snažnijih životinja dovodi do smanjenja suparništva
izmedu preživjelim jedinkama, što rezultira višom stopom nataliteta. Da zbilja nastojimo
ocuvati životinje od izgladnjivanja, ne bismo ih lovili, vec bi poduzeli druge korake za
smanjivanje plodnosti. Zaštitili bismo prirodne grabežljivce poput vukova, puma, kojota, itd.
U stvarnosti, takve grabežljive vrste se namjerno ubijaju kako bi ljudski lovci imali što
više životinja za ubijanje.
52
smatram kako je potrebno nadodati da mnogi ljudi imaju tendenciju da se poistovjete s lavovima koji napadaju
primjerice antilope, a gotovo nikad se ne stavljaju u ulogu životinje koja ne mora ubijati kako bi preživjela,
primjerice slon...
48
Lovci cesto tvrde da njihovo ponašanje žrtvama zapravo donosi korist. Obicno govore kako
spašavaju divlje životinje od izgladnjelosti ('cista smrt od metka u mozak je bolja od polagane
smrti izgladnjivanjem'). Sljedece cinjenice i pitanja o lovu otkrivaju što je posrijedi.
Lovne životinje 53 , kao što su to jeleni, fizicki su prilagodeni sezonskom manjku hrane.
Medutim, mlade životinje takvim naletima izgladnjivanja katkad ne mogu odolijevati. Isto
tako, smrti su podložni i oni odrasli jeleni koji pate od nekakve bolesti ili su prestari za
preživljavanje. Lovci ne traže životinje koje su na rubu gladi; umjesto toga, lovci sebi izabiru
najjace i najljepše primjerke odredene vrste (koje imaju najviše mesa, ili bi mogle služiti kao
impresivan trofej). Ljudski lovci u ruke uzimaju sile prirodne selekcije koje koriste protiv
onih za koje tvrde da su njihovi šticenici.
Lovci ogranicavaju svoje aktivnosti samo na one vrste koje su privlacne zbog svojega mesa ili
izgleda. Kada bi lovci iskreno bili zabrinuti zbog ocuvanja neke vrste od izgladnjelosti, zašto
ne bi lovili i tvorove ili poljske miševe? Zašto se lov ne ogranicava na rizicne sezone 54 , kad je
cilj spasiti životinju od gladi? (Razlog koji govori zašto se jeleni ne love po kasnoj zimi ili u
rano proljece je ocit. U tim godišnjim dobima, tijela tih životinja nisu dovoljno ugojena kako
bi se lovila radi mesa. Takoder, ljudima koji se bave lovom, nije privlacna ideja lovljenja po
snijegu, blatu i proljetnim najezdama insekata.)
Takozvano 'upravljanje igrom' 55 je niz programa koji ukljucuju eliminiranje prirodnih
grabežljivaca onih životinja koje su predvidene za ubijanje zbog razonode te se unutar takvih
programa cak organiziraju i umjetna staništa s hranilištima. Zašto se uklanjaju prirodni
grabežljivci cija je funkcija održavanje prirodnog i ekološkog mehanizma za kontrolu
populacije biljojeda? Ako lov zaista ima cilj smanjivanja populacije nekih životinjskih vrsta,
zašto se stvaraju posebni tereni za njihova staništa razlicitim metodama, kao što su to rezanje
drveca, spaljivanje šuma, ogoljavanje površina, naplavljivanje i rušenje? Umjesto ocuvanja
prirode, lovacke organizacije pokušavaju doseci najviši nivo koristi od životinja predvidenih
za izlov.
'Cuvari prirode' 56 , lovci radije ubijaju muške životinje, što je nacin povecanja broja
populacije. Da se oni doista brinu o tom broju, radije bi ubijali ženke.
Još jedna od uobicajenih navika lovaca (koja takoder pobija tvrdnju da oni mare za
životinjsku populaciju) je uzgoj divljaci. Primjerice, u državi New York, odijel za ocuvanje
okoliša 57 uzgaja fazane i pušta ih u divljinu kako bi mogli poslužiti za lovljenje.
Na svaku životinju koju ubiju lovci, dvije su ozbiljno ranjene i prepuštene polaganoj smrti.
Prema ovim statistickim podacima, jasno je da cilj lova nije ono što sami lovci uporno tvrde –
smanjenje patnje.
Biljojedi i njihovi grabežljivci su vrste koje su u ravnoteži živjele miljunima godina bez
ikakve ljudske 'pomoci' koju tako uporno zagovaraju lovci i organizatori lovackih zbivanja.
Pravi cilj ovih ljudi (i ljudi uopce) bi trebao biti ocuvanje prirodne divlje populacije i
ekosustava.
Uz životinjske, lov uzima i ljudske žrtve, ito stotine njih svake godine.
Naposlijetku, moramo razmotriti i eticki argument. Tisuce ljudi svakoga dana umire od
izgladnjelosti. Trebamo li zakljuciti da neke od tih ljudi zato treba ubiti? Naravno da necemo
53
u originalu 'game animal' oznacava nešto više od pojma lovne životinje, ali taj mi se prijevod ucinio
najodgovarajuci za razumijevanje. 'Game animal' je životinja koja se prepušta lovljenju zbog zabave – tema za
ubijanje koju lovci koriste radi izricito osobnih razloga.
54
rizicne sezone su one u kojima dolazi do nestašice hrane, a time i gladi medu divljim životinjama
55
u originalu 'game management', misli se na organiziranje lova koji bi služio kao vrsta razonode
56
ovdje se misli i na one koji organiziraju lov, pripremaju lovne terene i životinje
57
'Department of Enviromental Conservation'
49
donijeti takav zakljucak. Etika prava životinja bori se za to da ista prava budu pridana i
jelenima. – D.G.
Osim ako je lov dio nadziranog procesa odabira, teško je da ce biti od koristi ijednoj
životinjskoj populaciji. Broj i podjela životinja za ubijanje je neproporcionalan u odnosu na
bilo kakvo nekontrolirano razmnažanje nekih vrsta, ali se zato izvrsno slaže s potraživanjima
samih lovaca. Zbilja, lov se pokazao kao još jedna od utrka za razonodom ili zaradom, a kroz
povijest je vidljivo da se lovom nije spasila niti jedna ugrožena životinjska vrsta, vec sasvim
suprotno, lov je bio jedan od cinitelja samoga uništenja neke životinjske vrste. Za primjere
možemo uzeti populacije bivola i posebne vrste golubova. S nastankom modernih
organizacija za upravljanje divljinom, životinjske populacije koje su privlacne za izlov se
povecavaju na umjetan nacin. Potreba za kontrolom životinjske populacije izvire ili zbog
invazije nekih vrsta životinja poznatih pod imenom štetocine, ili zbog autohtonih životinja
koje se za prirodne resurse natjecu s domacim životinjama (tako imamo primjer klokana koji
nemaju dovoljno hrane zato jer covjek uzgaja stoku na njihovim predjelima). Dakle, ta je
neravnoteža plod covjekova uplitanja.
Bilo bi mnogo prikladnije ispitati kapacitet resursa i potrebe za njihovim iskorištavanjem te u
skladu s prirodnim okolišem pokušati djelovati odgovorno. Umjesto toga, trebalo bi zazirati
od traženja izgovora za moralne probleme koje uzrokuje lov. 58 – J.K.
'...americka javnost placa racun programima za kontrolu grabežljivaca, organizacijama koje
uzrokuju sistematizirane pokolje divljih i poludivljih životinja. Rakuni, crvene lisice,
vjeverice i tvorovi su jedni od mnogih grabežljivaca koji se hrane jajima, te se zbog toga
hvataju u zamke od ovakvih programa za kontrolu divljih životinja. Galebovi se ubijaju
puškama, lisicju mladuncad se truje, a kojote ubijaju strijelci iz malenih niskoletecih
zrakoplova. Ovo ogromno uništenje se dogada i na ono malo prostora što ih je zemlja
dodjelila divljim životinjama!' – Humane Society, Sjedinjene Države
Iza izjava koje govore o 'humanom' postupanju prema životinjama leži želja za najvecim
mogucim dobitkom. Ideal o humanom djelovanju je ocito iskrivljen na vrlo perverzan nacin,
kad prihvaca ili potice djelovanja ciji je cilj ubiti što više životinja! S takvim 'humanim'
prijateljima, divlje životinje uopce ne trebaju neprijatelje.' – Tom Regan (filozof i borac za
prava životinja)
'Pravi lijek za naše ekološke probleme znaci razumjeti naš vlastiti zadatak, a to je spašavanje
Majke Prirode... ovdje, mi smo suoceni sa zastrašujucim neprijateljem. Ti neprijatelji su
lovci... a uvjeriti ih da ne skidaju svoje oružje sa zidova ce biti vrlo težak posao.' – Jacques
Cousteau (oceanograf)
Pogledaj: #66
#66 Nisu li lovacke pristojbe najveci izvor prihoda za ocuvanje divljih
životinja i obnavljanje njihovih staništa?
58
Umjesto da prekinu s takvom okrutnom praksom jer je ona eticki neispravna, ljudi ce radije tražiti razloge koji
ce takvu praksu pokušati prikazati ispravnom. Materijalna ili neka druga osobna profit najcešce je pokretac
ovakvih izgovaranja.
50
U pitanju #65 smo vidjeli da lovacke organizacije nastoje povecati one životinjske populacije
koje lovci najviše vole ubijati. Gledana iz ove perspektive, veza se izmedu lovackih pristojbi i
organizacija za zaštitu divljine doima više incestuozna nego kons truktivna; ne nastoji se
sacuvati divljina što je u opcem interesu. Sljedece cinjenice o tome govore podrobnije. 59
Lovci cine samo 7% populacije, iako svi placaju poreze za lovacke programe i službe.
Vrijednost lovackih dozvola se ubraja tek u mali dio potrošnje lovackih organizacija na
državnom nivou. Primjerice, programi organizacije US Fish and Wildlife Service 90% svojih
prihoda dobiva iz poreza. Na državnoj razini, lovacke pristojbe cine najveci dio, a znacajniji
dio se dobiva i od federalnog fonda poreza na oružje i streljivo. Ovaj se novac dodjeljuje
državama, a podjela se temelji prema broju lovaca u državi! Prema tome, lako je uociti, kako
su programi napravljeni tako da podilaze i ugadaju lovcima.
Važno je zapamtiti da su državni dužnosnici koji se brinu za lov postavljeni na svoje položaje,
ali ne i izabrani60 , te su njihove place ovisne o kupnji lovackih pristojbi. Ovakva situacija
osigurava lovceve sudbine, upravo zato što državnici ovise o njima.
David Favre, profesor prava za ocuvanje divljine na Detroitskom sveucilištu prava, ovako
opisuje situaciju: ''Glavno pitanje koje postavljaju državne lovacke organizacije je kako
pružiti najbolje lovacko iskustvo svim lovcima u državi. Cak postoji literatura puna vodica i
podataka o onome što lovci žele za svoje 'zanimanje', a takva je literatura stvorena u namjeri
da se ugodi ljudima sa željom za lovljenjem.
... Tri cinitelja podržavaju status quo unutar lovacke organizacije. Prvo, kao što to i biva s
birokracijom, individualni lovci oklijevaju promicati vlastite programe... Drugo, osim
ponudenih službenika koji se bave birokracijom, vecina državnih lovackih organizacija imaju
ljude koji brane prava lovaca unutar države. Ti ljudi nemaju neutralna stajališta, vec podupiru
lov u svakoj mjeri. Naposlijetku, najvažnije od svega cini mehanizam fonda... Buduci da
veliki dio fonda (iz kojeg se izdvaja za place državnika) dolazi od lovaca i ribolovaca, postoji
jaka tendencija da organizacija kao takva više uopce ne radi za javnost, vec samo za
udovoljavanje svojim financijskim sponzorima, u ovom slucaju lovcima i ribolovcima. Onaj
cije novcane prilike ovise o lovu, vjerojatno nece preispitivati ekološke ili eticke probleme
koji proizlaze iz istog."
Mnogi uvidaju da ovakvo iskorištavanje fonda dovodi do prodavanja javnog dobra (zemlje)
za dobrobit par ljudi. Umjesto ovakvog nacina dobivanja sredstava za divljinu, možemo
primjeniti drugu mogucnost: svi koji koriste prirodne predjele i prirodne izvore, poput
planinara, ornitologa, raznih entuzijasta koje privlaci divljina, eko-turista, itd. mogli bi
pristupiti fondu bez ukljucivanja perverzne želje za ubijanjem. Što se tice obogacenja ili
zaštite okoliša, organizacije poput Nature Conservancy igraju važnu ulogu u procesu. One
mogu puno toga uciniti i malim dijelom onoga što se dodjeljuje lovackim organizacijama (500
milijuna dolara godišnje). – D.G.
Pogledaj: #65
#67 Nije li lov u redu, dok god jedemo ono što ubijemo?
Je li cinjenica koja govori da je Jeffrey Dahmer 61 jeo svoje žrtve opravdala njegove zlocine?
Što god se cini s truplom nakon što je osoba ubijena ne umanjuje njezinu patnju dok je još
59
ovi podaci vrijede za Sjedinjene Države, kod drugih zemalja variraju
/izglasani
61
psihicki bolesnik koji je jedno vrijeme širio teror Amerikom ubijajuci i jeduci svoje žrtve
60
51
živjela. Prema tome, životinje pate i kad ih lovac pojede nakon što ih donese doma.
Procijenjeno je da za svaku životinju koju ubiju lovci postoje još dvije ozlijedene koje
polagano umiru zbog gubitka krvi, infekcije ili postaju preslabe da si nabave hranu. One koje
ne umru, ostaju s teškim ozljedama. Stres koji životinje proživljavaju zbog buke, straha i
neprestane potjere, otežava njihovu sposobnost za odgovarajucom prehranom kako bi
nakupile masti i energiju koji su uvelike potrebni za preživljavanje zime. Takoder, lov donosi
pomutnju u migracijama životinja i njihovim zimskim mirovanjima. Za vukove, koji se za
svoje partnere vezuju doživotno, lov može dovesti do uništenja citavog copora 62 .
Neki vegetarijanci63 prihvacaju da ljudi koji sami uzgajaju i ubijaju životinje mogu naci neke
argumente kako bi i dalje jeli meso. Prema takvim vegetarijancima životinje ipak moraju
imati dobre uvjete za život, a smrt im se ne smije ciniti okrutnim sredstvima. Lov se ne može
uvrstiti cak ni u ovu kategoriju, buduci da lovci ne provode postupke humane za životinje te
nisu ukljuceni ni u njihovu uzgojnu brigu.
Kao što argumenti u ovome tekstu pokazuju, postoji širi kontekst unutar kojega moramo
promatrati neka djelovanja. Životinje su osjecajna bica koje po mnogim osobinama lice
nama samima. Pitanje ne glasi je li ispravno ubiti životinju ako ce se ona nakon toga pojesti,
vec je li ispravno ubiti neko živo bice ili jesti ono što je neka druga osoba ubila. Zar je
ubijanje ili narucivanje umorstva ispravno djelovanje za navodno razumno bice poput
covjeka? – J.K.
Ovo pitanje podsjeca na pitanje #12, gdje se pokušava objasniti koliko je apsurdna tvrdnja da
je opravdano ubiti životinju koja je uzgajana baš za tu svrhu. Proces kojim se dobiva meso
koristi se za opravdavanje jedenja tog mesa. U ovom pitanju, jedenje mesa se koristi kako bi
se opravdao proces koji do toga dovodi. Oba slucaja uopce nemaju logike. Zamislite da kažete
policiji da ne brine što ste nekoga ubili samo zato što ste tu osobu i pojeli! – D.G.
Pogledaj: #12, #21, #63-#64
#68 Ribe su glupe poput kukaca; što nije u redu s ribolovom?
Ribe nisu 'glupe' samo zato jer ne mogu govoriti. One posjeduju slože ni živcani sustav, koji se
širi od mozga i ledne moždine, baš kao i kod ostalih kralješnjaka. One svakako nisu
inteligentne poput ljudi koji funkcioniraju na složen nacin u svojem društvenom okruženju, ali
sasvim se dobro snalaze u okolini u kojoj žive. Ra zne studije ponašanja tvrde da ribe
pokazuju složenije oblike ucenja, poput djelotvornog reguliranja svojih uvjeta, povratnog
ucenja, ucenja nekih vjerojatnosti, ucenja izbjegavanja. Mnogi znanstvenici smatraju da ne
postoji kvalitativna razlika izmedu ucenja riba i štakora.
Mnogi ljudi koji ribare govore o izazovima ribolova i natjecanju izmedu sebe i ribe (na
temelju 'jedan na jedan', a ne s mrežama potegacama ili nekim drugim mrežama). Ovo može
potvrditi tezu o svjesnosti i nekom stupnju inteligentnog ponašanja kod ribe, koji su dovoljni
da ribolovcima predstavljaju izazov.
Smrt koja se nanosi ribolovom – polagano umiranje zbog gubitka kisika, bilo da su ribe
ulovljene u mreži ili prikacene na bolnu udicu koja im viri iz glave, vrlo je bolna i stresna za
jedno bice sa sposobnosti osjecanja. Oni koji smatraju da ribe ne osjecaju bol ne mogu
62
uz uništenje copora, vukovi proživljavaju psihološke traume jer im se ubija njihov partner. Poznato je da su
vukovi društvene životinje te njihov copor funkcionira kao malo hijerarhijsko društvo.
63
ovakvih vegetarijanaca je malo, buduci da filozofija životinjskih prava ne opravdava nikakva ubijanja za hranu
za koju postoji alternativa
52
objasniti zašto riblji mozak sadrži neke endogene opijate i njihove receptore; ovo je jedan od
mehanizama ublažavanja boli kod svih ostalih kralješnjaka. – J.K.
Neki ljudi vjeruju da je u redu uhvatiti ribu i onda je pustiti u vodu. Ako pažljivije razmotrite
ove slucajeve, vidjet cete da se oni doimaju poput okrutne igre. Kod diranja riblje kože,
možete uništiti njezin pokrov koji ribi pomaže da se bori protiv bolesti. Progutana udica
dovodi do ozbiljnih oštecenja u organizmu, a isto tako može oštetiti i usta ribe prilikom
vadenja udice i uzrokovati infekciju. – J.S.D.
Pogledaj #22, #39
#69 Ne pomažu li zoološki vrtovi ocuvanju nekih ugroženih vrsta?
Zoološki vrtovi cesto tvrde da su oni nešto poput 'arke' 64 koja može ocuvati neku vrstu cije je
stanište uništeno, ili je sama vrsta proganjana i istrebljena od strane lovaca. Oni govore da
mogu držati neku vrstu u zatoceništvu dok ona ne prestane biti ugroženom vrstom, a zatim
takve životinje vratiti u prirodu, u zdravoj i održivoj populaciji. Na ovim temeljima, zoološki
vrtovi brane svoje postojanje pred idejom životinjskih prava.
Medutim, postoji nekoliko problema s ovakvim argumentom. Kao prvo, broj životinja
potrebnih za stvaranje održivih generacija bi trebao biti prilicno velik 65 , a i to nije sigurna
metoda uspjeha. Ako je zarobljenih životinja premalo, medusobno parenje može dovesti do
nekih bolesti, defekata i mutacija što još više može oslabiti jednu ugroženu vrstu i
onemoguciti njezino vracanje u divljinu.
Neke je vrste teško uzgojiti u zatoceništvu: morski sisavci, neke pticje vrste, itd. Pande, koje
ljudi diljem cijelog svijeta vec desetljecima pokušavaju uzgojiti u umjetnim uvjetima, vrlo se
teško razmnožavaju u zatoceništvu. S takvim vrstama, ponekad zoološki vrtovi cine suprotan
efekt i izoliravajuci ih od divljine još više ugrožavaju njihovo postojanje.
Cijela zamisao obnavljanja staništa je prožeta ozbiljnim teškocama. Životinje kojima prijeti
krivolov (slonovi, nosorozi, pande, neke druge vrste medvjeda, i dr.) nikad nece biti sigurne u
divljini sve dok postoje vatreno oružje, materijalne potrebe i želja za jedenjem mesa.
Vrste kojima prijeti kemijsko zagadenje (neke ptice koje su osjetljive na uporabu pesticida)
nece biti kandidati za puštanje sve dok se ne ukloni pravi problem, i dok ne prode toliko
vremena da se otrovne tvari uklone iz okoliša. Buduci da su teški metali i neki pesticidi
dugoga vijeka te imaju tendenciju nagomilavanja u okolišu, potrebna su desetljeca ili stoljeca
prije nego što se životinje vrate u svoje prirodno stanište.
I u slucaju rješavanja ovih problema postoje druge teškoce, poput ponovnog prilagodavanja
tih životinja. One ponovno moraju nauciti biti divlje, letjeti, loviti, graditi gnijezda ili
skloništa, odgajati svoje mlade, što predstavlja zapreku za životinje rodene u zatoceništvu, te
se takvi problemi moraju rješavati posebno za svaku vrstu.
Postoji mali broj vrsta koji zoološki vrtovi mogu ocuvati cak i pri najoptimisticnijim
pogledima. Postoje i veca ogranicenja, kao što su to manjak prostora u kavezima, ogranicena
financijska sredstva, držanje onih životinja koje bi bile sposobne samostalno preživjeti u
divljini. Malo zooloških vrtova, primjerice, drži više od dvije životinje unutar neke vrste kao
što su to veliki sisavci. Potreba za ocuvanjem desetaka ili stotina životinja unutar jedne vrste
64
65
misli se na Noinu Arku, pricu iz Biblije
ispituju se geni zatocenih životinja kako bi se storile nove životinje koje bi mogle produžiti vrstu
53
prelazi mogucnosti i najvecih zooloških vrtova. Cak bi i cijeli sustav zooloških vrtova teško
ocuvao nekoliko desetaka vrsta na ovaj nacin.
Usporedite ovo s djelotvornošcu prirodnih rezervata koji mogu ocuvati životinjske populacije
s minimalnom ljudskom intervencijom. Veliki rezervati cuvaju svaku vrstu unutar ekosustava
na pretežno samodostatan nacin, a životinje su zašticene u svojem okolišu. Kad bi se
financijski izvori (državni i dobrovoljni) i biolozi preusmjerili sa zooloških vrtova na
rezervate, bilo bi manje briga oko ocuvanja vrste ili obnavljanja staništa.
Zoološki su vrtovi kao sredstvo ocuvanja životinjskih vrsta vrlo skupi, a ovakva je
ucinkovitost upitna. Njihovo je postojanje povezano s ozbiljnim etickim problemima.
Držanje u zoološkim vrtovima šteti životinjama, jer im se oduzima sloboda kretanja i
druženja, što je vrlo važno za društvene životinje. Ako im je druženje onemoguceno, one
postaju frustrirane i neuroticne, trpe dosadu. Dok ljudi misle da postoji dobar razlog njihova
zatocenja (primjerice za ocuvanje neke vrste), to nece nadoknaditi dobrobit koja je uskracena
zatocenim životinjama.
Ovakvi pokušaji za ocuvanjem se mogu slikovito opisati kao: 'žrtvovanje gorile za apstraktnu
(nepostojecu, zamišljenu) gorilu.' – J.E.
#70 Ne žive li životinje duže u zoološkim vrtovima nego u divljini?
U nekim slucajevima ovo je istina. Ali, to je nevažno. Zamislite da zoološki vrt odluci
prikazati ljudsko bice, nakon cega otme neku domorotkinju iz nerazvijene zemlje i postavi je
iza rešetaka kako bi je svi mogli vidjeti. Zbog redovnih obroka i zdravstvene njege, takva
domorotkinja može duže živjeti. Je li ovo prihvatljivo?
Ponekad je kvaliteta života puno važnija od njegove kvantitete. – D.G.
#71 Kako ce ljudi vidjeti divlje životinje i nauciti o njima bez postojanja
zooloških vrtova?
Za stjecanje pravog i potpunog znanja o divljim životinjama, mora ih se promatrati u
prirodnim staništima. Uvjeti pod kojima se drže životinje u zoološkim vrtovima utjecu na
njihovo ponašanje. Postoji nekoliko alternativa zoološkim vrtovima koje služe za obrazovne
svrhe. Jedne od tih alternativa su dokumentarni filmovi o divljini koji se prikazuju na
televiziji, a dostupni su i na video kazetama, CD- ima i DVD- ima. Neke mreže cak nude
posebne programe, poput Discovery Channel koji se bavi informiranjem javnosti o životu
životinja unutar njihovih prirodnih staništa. Casopisi kao što je National Geographic imaju
izvrsne clanke o tom pitanju. Uz spomenute izvore podataka, tu se još mogu naci i knjižnice
koje obiluju informacijama.
Zoološki vrtovi cesto zapostavljaju životinje, drže ih u malim oborima ili kavezima. Ovo je
nepravedno i okrutno. Prirodni nagoni i ponašanje ovih životinja su nasilno potisnuti. Kako
itko može promatrati životinje unutar ovakvih uvjeta i vjerovati da se obrazuje, da vidi pravu
sliku o njihovom prirodnom životu? – J.L.S.
'Sve dobre stvari su divlje i slobodne.' – Henry David Thoreau (esejist i pjesnik)
Pogledaj: #69-#70
54
#72 Što ne valja s cirkusom i rodeom?
Odnositi se prema životinjama kao prema objektu zabave znaci uskratiti im poštovanje koje
zaslužuju. Kad na ovaj nacin obezvrijedimo inteligenciju ostalih sisavaca, ponašamo se onako
kako su se naši primitivniji preci ponašali stoljecima. Oni nisu ništa znali o životinj skoj
inteligenciji, osjetilnosti, osjecajnosti i socijalnim potrebama; nazivali su ih brutalnim
zvijerima. Kad bi nastavili takvu staromodnu tradiciju, cak i bez da ukljucimo okrutnost,
ostali bi bezosjecajne neznalice.
Ali ipak, okrutnost postoji, i ona je vidljiva u industriji zabave. Na rodeu nema zabave ako
životinja nije uplašena ili ugrožena bolom. U cirkusima životinje najviše pate prije i
poslije neke tocke. Njih se kažnjava tijekom uvježbavanja tocke te su izložene fizickom i
emotivnom naporu prilikom neprestanog transporta.
Životinje su prisiljene putovati desetke ili tisuce kilometara godišnje, cesto izložene
nepodnošljivoj vrucini ili hladnoci, poput tigrova u malim kavezima ili okovanih slonova u
prljavim prikolicama. Poduzetnicima životinje su ništa drugo nego trgovinska roba, koja
se može zamijeniti kad postane dotrajala. – D.V.H.
David Cowles Hamar u svojem djelu 'The Manual of Animal Rights' o cirkusima piše
slijedece: ''kao što se i ocekuje, velika je kolicina 'uvjeravanja' potrebna za postizanje
odredenog ponašanja, stoga se cirkusi koriste razlicitim metodama. Ove metode ukljucuju
oduzimanje hrane, izoliranje od društva, zastrašivanje, stavljanje lanaca i brnjica, drogiranje,
kažnjavanje i nagradivanje hranom, sputavanje okovima, bicevanje, elektricnim podražajima,
udaranje štapovima, izazivanje buke vatrenim oružjem... Cirkusne životinje trpe psihicke i
fizicke probleme te poput životinja zatocenih u zoološkim vrtovima, pokazuju stereotipno
ponašanje... Fizicki simptomi ukljuc uju rane od okova, herpes, zatajenje jetre, bolesti
bubrega, katkad smrt... Mnoge od ovih životinja postaju psihicki i fizicki bolesna bica." –
D.G.
Americki rodeo se sastoji od hvatanja i zavezivanja životinja lasom, nasilnog jahanja i hrvanja
s teladi. Dok gledatelji vide samo osam ili više sekundi te predstave, stotine sati je potrebno
za vježbu koju nitko ne nadzire. Takoder, životinje trpe stres zbog neprekidnih putovanja u
slabo provjetrenim vozilima, nakon cega ih se grubo istovaruje, nepropisno hrani i poji, što
život ovih životinja još više cini bijednim.
Kako veliki dio nasilnog jahanja ovisi ne samo o jahacu, vec i o konju ili biku, jahaci poticu
divlje ponašanje životinje tako da oko njezinih slabina vežu posebno remenje. Za provokaciju
se takoder koriste elektricni štapovi i grabljaste mamuze. Na ovaj nacin se nanose razne
ozljede koje variraju od modrica i prijeloma kostiju, pa sve do paralize, oštecenja dušnika i
smrti. Kod teladi se ozlijeduje ledna moždina prilikom natjeravanja u divlje kretanje, zatim
naglog i grubog zaustavljanja. Kad životinja snažno udari u zemlju ona cesto povrijeduje
svoje unutarnje organe, što vodi do polagane i bolne smrti.
Doktor C. G. Haber, veterinar s trideset godina iskustva i inspektor mesa za USDA, kaže:
'Ljudi koji se bave rodeom šalju svoje životinje u prostor za vježbu... Vidio sam telad punu
modrica, a jedina mjesta gdje se koža još uvijek držala za tijelo bila su glava, vrat, noge
i trbuh. Vidio sam životinje sa šest do osam slomljenih rebara koja su probijala pluca.
Vidio sam kako se tri do cetiri galona krvi nakuplja ispod oguljene kože.' – J.S.D.
55
#73 Nije li istina da životinje ne bi izvodile trikove da se ljudi za njih dobro
ne brinu?
Pogledaj pitanja #72 i #74 koja govore o tome kako se u zabavnoj industriji ljudi loše brinu za
svoje životinje.
Stoljecima su ljudi znali kako se kažnjavanjem životinju može natjerati da izvodi trikove.
Sustav kriminalnog prava se temelji na ljudskoj mogucnosti da spoji neko loše djelovanje s
mogucom kaznom. Cak se i vecina religija temelji na strahu od neke kazne. 66 Strah vecinu nas
natjerava da ne cinimo nešto neispravno.
Isto vrijedi i za živo tinje. Mnoge godine nepotrebnih i repetitivnih pokusa sa 'Skinnerovim
kutijama 67 ' (uz ostale naprave) pokazuje da ce životinje uciniti bilo što (odnosno, bit ce
natjerane) da izbjegnu elektricne šokove ili neki drugi vid kažnjavanja. Životinjama je
potrebna hrana kako se ne bi razboljele ili umrle, ali one ne trebaju biti s' retne' kako bi
izvodile pojedine trikove; na izvodenje trikova ih natjera strah ili želja za hranom. – J.K.
Pogledaj #14, #51, #72, #74
#74 Postoji li eticki problem vezan za utrke konja ili pasa?
Utrke su ništa drugo nego primjer još jednog nepotrebnog iskorištavanja životinja za ljudsku
zabavu ili zadovoljstvo, pri cemu se zanemaruju njihove osnovne potrebe. Zadovoljstvo
proizlazi iz kockanja na ishod utrke. Rijetki se ljudi zanimaju za same životinje, ostali samo
žele zaraditi na okladama, pri cemu više cak i ne moraju biti nazocni na utrkama, buduci da
postoje razni mediji koji govore o trenutnoj situaciji. Dok se neki najtraženiji psi ili konji
možda i drže u prihvatljivim uvjetima, to nije slucaj i s drugim životinjama. Postignuti su
njihovi minimalni životni standardi koji se kombiniraju s razlicitim sredstvima za poboljšanje
utrke (katkad se koriste takva sredstva koja osiguravaju i gubitak utrke po potrebi), a ta
sredstva ukljucuju droge, elektricne podražaje, bicevanje, itd.. Iako su neke od ovakvih praksi
zakonom zabranjene (puštanje krvi psima), dokazano je da se one ipak dogadaju.
Logicno je pretpostaviti da ondje gdje se zaraduje velika kolicina novca postoje razni pokušaji
namještanja ishoda utrke.
Narocito za konje, staza za utrke znaci opasnost, dolazi do padova i prijeloma kostiju u
obicnim utrkama i utrkama s preprekama. Cesto se ozlijedenim konjima daje droga kako bi se
mogli nastaviti utrkivati, iako se tako pojavljuje rizik od vrlo teških ozljeda.
Naposlijetku, ako nije zadovoljila ocekivanja, ljudi se takve životinje rješavaju. Katkad, konji
imaju srecu da ih se pošalje negdje gdje ce se za njih netko dobro brinuti, ali obicno, šalje ih
se u živodernicu (klaonica za stare i iscrpljene životinje 68 ). Nedavno se pojavila nova praksa
ubijanja vlastitih konja 69 kako bi se uzeo novac od osiguranja.
S psima je slicno: malo hrtova uspije naci neki bolji dom, ostale se ubija. – J.K.
''Trkaci konji su skloni bolestima kao što su to plucna krvarenja zbog pretjeranog
iscrpljivanja 70 . Ovakve bolesti karakterizira prisutnost krvi u plucima i dušniku konja nakon
66
primjerice, u kršcanskoj religiji, kazna za nedjela je pakao
u originalu 'Skinner boxes' su kutije ili boksevi u kojima se drže životinje na kojima se obavljaju neki pokusi
68
iz živodernice se takoder dobivaju životinjski proizvodi primjerice koža
69
pogotovo onih nemocnih i isluženih
70
u originalu 'Exercise – Induced Pulmonary Hemorrhage (EIPH)'
67
56
napornih i dugotrajnih vježbi. Australijska istraživanja pokazuju da 42% od 1.180 ispitanih
konja pati od ove bolesti.
Veliki postotak trkacih konja pati od šepavosti. Uobicajeni su prijelomi koljena, uganuce
ligamenata i zglobova te upala goljenica.
Utrka sa zaprekama je dizajnirana na taj nacin da uzrokuje padove koji nekada rezultiraju
smrcu zbog slomljenog vrata ili neke 'neizljecive' ozljede zbog koje je veterinar mora ubiti. " –
David Cowles Hamar
Pogledaj: #72-#73
#75 Što je s držanjem kucnih životinja?
U savršenom svijetu, sva bi naša nastojanja bila usmjerena na ocuvanje staništa i za druge
vrste osim naše, mogli bi ne uzimati životinje u naše domove i pustiti ih da žive slobodno u
divljini. Ipak, mi smo daleko od takve utopije te moramo biti odgovorni prema rezultatu koji
je proizašao iz našeg podomacivanja životinja. Kako su neke životinje uzgajane da budu
kucne životinje, one nemaju prirodnog doma, i vecina boraca za prava životinja ne vidi ništa
loše u tome da se takve životinje zadrže kao društvo ljudima. Štoviše, više ce boraca za prava
životinja pružiti dom nekoj odbacenoj životinji nego obicna osoba! Slicno tomu, trebalo bi se
dobro skrbiti i za životinje koje se drže zbog nekih poljoprivrednih potreba.
Medutim, divlje životinje se ne bi smjele donositi doma kao kucne životinje. Kavez u necijoj
kuci je neprirodno okruženje za neku egzoticnu pticu, ribu ili sisavca. Kad prestanu biti
zanimljive svojim vlasnicima, takve se životinje obicno odbacuju na ulicu, u azile za
napuštene životinje, zoološke vrtove ili istraživacke laboratorije. Divlje životinje imaju pravo
da se prema njima odnosi s s poštovanjem, a to ukljucuje da ih se ostavi da mirno žive u
svojim prirodnim staništima. – L.K.
Veza koja obiluje ljubavlju prema životinji odabranoj za naše društvo, takva veza koja
brine o njezinim fizickim i psihickim potrebama se ni najmanje ne protivi nacelima
prava životinja.
Pobornici prava životinja bore se i protiv zlostavljanja i zanemarivanja kucnih životinja.
Mnoga se djelovanja (koja se inace uzimaju zdravo za gotovo) moraju preispitati i mijenjati.
Pitanja koja postavljaju borci za prava životinja vrlo su važna:
– Možemo li ispunjavati potrebe svojih kucnih životinja? Ocigledno, to ne možemo
uciniti kad su u pitanju neke vrste životinja. Tako drža nje ptica u kavezima
onemogucava letenje, što je jedna od njihovih potreba.
– Je li manipuliranje kucnim životinjama zbog naših potreba i u njihovom najboljem
interesu? Ovdje se osuduje rezanje repa kod nekih psecih pasmina.
– Zar se neka djelovanja koja se uzimaju zdravo za gotovo ne smatraju jednim oblikom
iskorištavanja? Za dobivanje zarade koriste se životinje u cirkusima i kod ulicnih
izvodaca što se takoder može smatrati iskorištavanjem.
57
– Koji su stavovi i ponašanja vlasnika iskreni izrazi uvažavanja i ljubavi prema
životinjama, a koji nisu? Uzgoj egzoticnih vrsta koje su genetski podložne bolestima i
bilološkim defektima takoder je zlostavljanje.
Sve što žele borci za prava životinja jest to da dosegnemo takvu vezu koja ce uvažavati i
ljudske i ne- ljudske životinje. – T.A.
Prilikom uzimanja kucne životinje , trebali bi misliti na slijedece:
Nabavite životinju koja odgovara vašoj situaciji – ne držite velike pse u malim stanovima ili
vrtovima. Ne uzimajte životinje koje cete držati zatocene, kao što su to ptice, ribe, itd.
Medutim, dobro je zadržati macku u kuci što je više moguce, pogotovo po noci, jer time
zašticujete i vašu macku i one divlje životinje koje služe kao njezina lovina. Nabavite psa iz
azila ili bilo kojeg društva za zaštitu životinja, tisuce se životinja godišnje eutanazira od
udruga poput RSPCA71 . Vecina tih životinja je izgubljeno ili ostavljeno. Neke od ostavljenih
kucnih životinja imaju problema s ponašanjem i njih nitko ne udomljuje. Ako nabavite takve
životinje spasit cete njihov život i smanjiti potražnju za uzgojem.
Naposlijetku, kastrirajte ili sterilizirajte svoju životinju. Ne postoji poboljšanje zdravlja ili
ponašanja kod plodne životinje ili one koja ima leglo. Uz to, ponekad cete teško naci dom za
svako štene ili mace. – J.K.
Pogledaj: #76
#76 Je li ispravno sterilizirati ili kastrirati kucnu životinju?
Ingrid Newkirk piše: ''Ono što se dogada našim najboljim prijateljima ne bi se trebalo dogoditi
ni našim najgorim neprijateljima. Procijenjeno je da u Americi ima 80 do 100 milijuna
macaka i pasa, a svaki sat ih se rodi 3 do 5 tisuca – puno više nego što ih se može udomiti.
Neželjene se životinje odbacuju u lokalne azile, u šumu ili na cestu, gdje pate zbog gladi,
nedostatka skloništa i veterinarske njege, te zbog zlostavljanja. Mnoge od njih umru zbog
bolesti, gladi ili zlostavljanja, a ako su 'sretne' zauvijek ce ih uspavati u nekom od šinteraja.''
Prema tome, sterilizacija i kastracija sprjecavaju nemjerljivo vecu patnju nego što je kucne
životinje trpe bez svojeg pomlatka. Cilj je svesti štetu na minimalnu razinu. – DG
Pogledaj: #75
#77 Što nije u redu s obavljanjem pokusa na životinjama?
Tvrdnja da se korištenjem životinja u pokusima dobivaju veliki rezultati je jedna od najvecih
rasprava u filozofiji prava životinja. Lakše je pobiti ideju o uzgoju životinja za meso nego o
korištenju životinja za razne pokuse.
71
Royal Society for the Prevention of Cruelty to Animals
58
Prvo, potrebna je definicija. Vivisekcija je bilo koja uporaba životinje u znastvenim ili nekim
drugim pokusima koji iskorištavaju i ozlijeduju životinje. Ova definicija prima na znanje da
postoje neka istraživanja koja koriste životinje na takav nacin koji nije u sukobu s filozofijom
prava životinja (pogledaj pitanje #80).
Borba protiv vivisekcije temelji se na tri nacela:
NACELO A. – vivisekcija je nemoralna i treba biti odbacena
NACELO B. – odbacivanje vivisekcije ne sukobi se sa znanošcu i istraživanjima
NACELO C. – posljedice odbacivanja vivisekcije su prihvatljive
Vrlo je lako pogrešno shvatiti stajalište prava životinja prema vivisekciji. Znanstvenici cesto
otvaraju beskrajne rasprave o znanstvenoj vrijednosti istraživanja u koje se cesto ukljucuju i
borci za prava životinja. Takve rasprave ukljucuju nacelo C. koje pokazuje da su mnoga
istraživanja pogrešna, krivo vodena i beskorisna (što se ogleda u rezultatima). Medutim,
nacelo A. je kljucno, buduci da se vivisekciji protivi zbog etickih razloga. Takoder, mi
pokušavamo dokazati ljudima kako ce se kroz nacela B. i C. takoder napredovati u medicini,
dakle bez ukljucivanja vivisekcije.
U nastavku, svaki cemo tekst definirati s oznakom poput '[NACELO A.]', kako bi se odredeni
dijelovi mogli povezati s cjelinom. Postoji povezanost izmedu nacela B. i C. te je katkad teže
odrediti pripadnost nekog teksta ponudenim nacelima.
[NACELO A. ]
Preko 100 milijuna životinja diljem svijeta godišnje se koristi u znanstvenim istraživanjima.
Sljedece cinjenice prikazuju strahovite primjere koji ce možda otvoriti oci neinformiranima
(primjeri su uzeti iz Ryderovog djela Victims of Science):
– Psiholozi su davali elektricne šokove miševima preko njihovih nožica (jedan pokus je
zahtijevao 1042 životinje), a zatim bi postupno pojacavali struju kroz elektrode u
obliku šalice ravno u njihove oci ili uši.
– U Japanu, izgladnjeli su štakori s elektrodama u vratu i ocnim dupljama satima bili
prisiljeni trcati u posebnim kotacima.
– Skupinu od 64 majmuna ucinili su ovisnom tako da su im uš trcavali drogu preko
vratne vene. Kad su prestali s unosom droge u njihov organizam, promatralo se
njihovo umiranje u grcevima. Prije umiranja, neki su majmuni cupali vlastito krzno i
grizli prste na rukama i nogama.
Temeljni eticki prigovori na ovu vrstu 'znanosti' prezentiraju se i u pitanjima #79 i #85.
Postoje i tehnicki72 prigovori koji se mogu naci u pitanjima #79 i #85. Pitanje #92 sadrži listu
knjiga 73 koje govore o vivisekciji: bilo bi poželjno da se poslužite njima kako bi doznali još
više o pokusima, etickim i tehnickim problemima.
72
misli se na probleme koji su vezani uz beskorisne rezultate. Vivisekcija se odbacuje ne samo kao eticki
neispravna, vec i znanstveno suvišna metoda.
73
na žalost, knjige su uglavnom na engleskom jeziku, iako više o vivisekciji možete saznati u knjizi
'Oslobodenje životinja' autora Petera Singera koja je prevedena i na hrvatski jezik
59
VIVISEKCIJA SE KORISTI ŽIVOTINJAMA KAO ORUÐEM. Vivisekcija srozava
životinje sa statusa osjecajnih bica na status bezosjecajnih stvari, koje se mogu koristiti i
odbaciti za ljudsku dobrobit. Ovime se zaboravlja da životinje imaju vrijednost same za sebe,
te da ne postoje kako bi ljudi od njih imali koristi. Oni koji sumnjaju u potonju tvrdnju trebali
bi se zapitati bi li isto tako podupirali uzgoj ljudskih robova za pokuse?
VIVISEKCIJA SPADA U SPECIZAM. Mnogi znanstvenici za invazivne pokuse ne bi
koristili ljudska bica. Cineci ovakav ustupak samo za ljude, pokazuju stav koji je obilježen
specizmom – predrasuda koja smatra da je neka vrsta bolja od druge, kao što seksizam velica
jedan spol na štetu drugoga.
VIVISEKCIJA DEGRADIRA ZNANOST. Ovakvi su barbarski postupci uvreda onima koji
smatraju kako bi znanost ljudima trebala pružiti moguc nost izdizanja iznad okrutnih prirodnih
zakona 74 .
Rijeci Toma Regana obuhvacaju osjecaj boraca za prava životinja: 'proslavljena dostignuca
znanosti, ukljucujuci pozitivne izume za ljude i životinje, ne opravdavaju nacine s kojima se
do njih došlo. Kao u ovom i u drugim slucajevima, gledište prava ne traži obustavu
znanstvenih istraživanja. Istraživanja bi se svakako trebala odvijati – ali nikako na racun
laboratorijskih životinja'. – A.E.C.W.
''Okrutnosti i dalje ostaju okrutnosti cak i kada se odvijaju u laboratorijima i kad ih se naziva
'medicinska istraživanja'.'' – George Bernard Shaw (dramaticar i nobelovac 1925.)
'Vivisekcija je najcrnji od svih crnih zlocina koje covjek izvodi u današnje vrijeme, zlocin
protiv Boga i onoga što je on stvorio.' – Mahatma Ghandi (državnik i politicar)
'Po pitanju vivisekcije smatram: ako ljudi priznaju da imaju pravo uzeti ili ugroziti neciji život
za dobrobit mnoštva ljudi, nece više biti granice njihovoj okrutnosti.' – Lav Tolstoj
(književnik)
'Uopce me ne zanima donosi li vivisekcija ljudskoj rasi neku dobrobit... bol koju ona nanosi
životinjama cini temelj mojeg neprihvacanja ovakvih postupaka, što moje neprihvacanje
potpuno opravdava i bez traženja dodatnih razloga.' – Mark Twain (književnik)
Pogledaj: #78-#82, #95-#86
#78 Prihvacaju li borci za prava životinja da je vivisekcija dovela do nekih
vrijednih medicinskih otkrica?
[NACELO A. ]
74
znanost je mocnija utoliko što uvažava a ne uništava neciji život, civilizacija se ne može pohvaliti napretkom
dokle god takav 'napredak' donosi patnju živim bicima
60
Neki pobornici prava životinja opcenito vjeruju da je vivisekcija pridonijela u nekim
medicinskim dostignucima, bar nekim od njih. Ipak, oni takoder tvrde da ishod ne opravdava
korištena sredstva, prema tome, rezultat nikako ne opravdava neeticne postupke prema
životinjama.
[NACELO B.]
Postoje strucni dokazi (prikupljeni cak i od strane onih koji su nekad sami obavljali pokuse na
životinjama) koji prikazuju kako je vecina takvih pokusa potpuno beskorisna, te cak i šteti
onima kojima bi trebala služiti.
Prema statistickim podacima, vivisekcija ne vrijedi mnogo: usprkos mucenju 144.000.000
životinja u Velikoj Britaniji od 1950., kvaliteta života kod Britanaca srednjih godina nije se
promijenila. 85% laboratorijskih životinja ubijenih izmedu 1890-ih i 1990- ih umrlo je nakon
1950-e, a porast njihove smrtnosti raste s dolaskom 50- ih godina dvadesetog stoljeca.
Jedan od primjera je broj umrlih od raka, uzeta je stopa smrtnosti od ove bolesti po milijunu muškaraca u Velikoj
Britaniji.
Tip raka 1971-1975 1976-1980 % promjena
--------------------------------------------------------Mjehur 118 123 + 4.2
Gušteraca 118 125 + 5.9
Prostata 177 199 + 12.4
Želudac 298 278 - 6.7
Debelo crijevo 311 320 + 2.9
Pluca, dušnik 1091 1125 + 3.1
Rezultati u borbi protiv kancerogenih bolesti i dalje su slabi unatoc milijunima žrtvovanih
životinja. Kod analize znanstvenih podataka postaje jasno da je doprinos koji je dala
vivisekcija vrlo skroman. Dramatican je pad smrtnosti kod 'starijih' bolesti kao što su to
tuberkuloza, upala pluca, tifus, hripavac i kolera, nastao zbog poboljšavanja životnih i radnih
uvjeta, zbog boljih i obilnijih zaliha hrane i vode, zbog unapredenja higijene. Kemoterapija i
imunizacija su nastale tek kasnije, nakon mnogih drugih otkrica.
Penicilin je slucajno otkriven 1928. godine, a otkrio ga je Fleming. On je obavljao pokuse na
zecevima, i kada zecevi nisu reagirali (danas znamo da oni ubrzano izlucuju penicilin), ovaj je
znanstvenik izgubio zanimanje za tu supstanciju. Ipak, dvoje drugih znanstvenika su slijedili
njegov prvotni primjer i ucinili pokus na miševima:
'... u pocetnim testovima toksicnosti za pokusne su životinje odabirani miševi upravo zbog
svoje velicine, a i inace, miševi su kompatibilniji za testove više nego zamorci, jer njihov
organizam u vecoj mjeri nalikuje covjecjem. Da smo koristili zamorce, penicilin bi se
pokazao toksicnom supstancijom, i mi ga ne bi mogli kasnije uporabiti za lijecenje ljudi.'
Navedeno govori o tome kako vivisekcija ima velike propuste.
– Humana se medicina ne može bazirati na veterinarskoj medicini. To je zato što su
životinje drukcije od nas: imaju drukcije tkivo, anatomiju, gene, imunološki sustav, a
razlikuju se i u psihološkom smislu.
61
– Životinje i ljudi drukcije reagiraju na razne tvari. Neki su lijekovi kancerogeni75 za
ljude, ali ne i za životinje, i obratno.
– Prirodno uzrokovane bolesti (kod ljuskih pacijenata) i umjetno izazvane bolesti (kod
laboratorijskih životinja) vrlo cesto se razlikuju.
VRSTE KOJE SE RAZLIKUJU PO TESTOVIMA ZA UROÐENE MANE
Kemijski Teratogeni (primjerice oni koji uzrokuje urodene mane)
Da Ne
--------------------------------------------------aspirin štakori, miševi, majmuni, ljudi, zamorci, macke, psi
aminopterin ljudi, majmuni
azathioprin zecevi, štakori
kofein štakori, miševi, zecevi
kortizon štakori, miševi, zecevi
talidomid ljudi, štakori, miševi, hrcci
triamcilanon miševi, ljudi
Postoji nebrojeno mnogo primjera (starih i novih) o negativnim ucincima vivisekcije te
nebrojeno mnogo izjava uglednih znanstvenika koji vivisekciju vide onakvom kakva ona u
biti i jest – lošom znanošcu. Neke od njihovih izjava upravo slijede. – A.E.C.W.
'Poznata je beskorisnost mnogih životinjskih modela. Primjerice, otkrice kemoterapijskih
sredstava drži se kao rezultat testiranja na životinjama. Medutim, to pretjerano stajalište
uglavnom proizlazi od strane ljudi koji dobivaju državne novce za pokuse na životinjama.
Malo je cinjenicnih dokaza koji ce poduprijeti ovu tvrdnju (ako ih uopce i ima). Testovi
izvedeni na životinjama su pokazali da zapravo koce i usporavaju razvoj medicine u borbi
protiv raka, i nikad nisu proizveli ni jedan veci rezultat u prevenciji ili lijecenju ove bolesti
kod ljudi. Primjerice, gotovo su sva kemoterapijska sredstva koja služe za lijecenje raka
proizašla iz klinickih istraživanja koja ne ukljucuju vivisekciju.' – Dr. Irwin Bross,
svjedocenje na kongresu 1981.
'Doista, dok su klinicka istraživanja pocinjala sa svojim radom, upozoravalo se na podatke
dobivene vivisekcijom; oni se nisu mogli koristiti u razvijanju lijeka protiv ljudskih tumora.' –
Britanski medicinski casopis, 1982.
'Vivisekcija je barbarska i beskorisna zapreka napretku moderne znanosti.' – Dr. Werner
Hartinger, glavni kirurg, Zapadna Njemacka, 1988.
'... mnogi vivisektori još uvijek tvrde da ono što rade spašava ljudske živote. To je laž. Istina
leži u tome da pokusi na životinjama ubijaju ljude, što ovakve znanstvenike cini odgovornima
za smrt tisuce muškaraca, žena i djece svake godine.' – Dr. Vernon Coleman, clan Felow of
the Royal Society of Medicine društva, Velika Britanija
#79 Kako opravdati gubitak medicinskog napretka u spašavanju ljudskih
života koji bi se pojavio u slucaju odbacivanja vivisekcije?
75
kancerogeno je ono što uzrokuje rak
62
[NACELO A.]
To opravdavamo na isti nacin kao što bismo opravdali zabranu prisilnog izvodenja testova na
ljudima! Mnoga su važna znanstvena saznanja trenut acno neistražena, jer u slucaju da se
pocne koristiti ljudski subjekt za pokuse, to bi izazvalo oštre zamjerke javnosti. Ako se do
nekih medicinska saznanja mora doci pod svaku cijenu, zašto bi se ne-ljudske životinje
morale odabrati za ovakvu vrstu zlostavljanja? Moramo znati da u cijeloj situaciji postoji
necija osobna korist 76 i da tu korist zadovoljava nehumano postupanje prema životinjama.
Ovo se pitanje cak može smatrati uvredom kreativnosti i izvornosti samih znanstvenika.
Iako ljudi nikad nisu krocili na Pluton, oni posjeduju mnogo vrijednih informacija o tom
planetu. Takva se genijalnost u opažanju pojava može primjeniti i u ostalim podrucjima, a ne
samo u astronomiji. – A.E.C.W.
[NACELO B.]
Invazivni pokusi na ljudima nisu alternativa za invazivne pokuse na životinjama. Neki bi ljudi
dragovoljno pristali da budu subjekti u nekim pokusima, kako bi pomogli u lijecenju svoje ili
tude bolesti. U ovakvim slucajevima takoder ne postoji potreba za vivisekcijom životinja.
Zapreku izbora (hoce li netko dopustiti pokuse na svom tijelu ili ne) cine vladini propisi, koji
takoder dovode do ubijanja nebrojeno mnogo životinja, cesto i zbog sasvim beskorisnih
testova. – P.M.
Pogledaj: #77-#78, #80-#82, #85-#86
#79 a) Ne možemo prestati raditi pokuse na životinjama zato jer nam njihova tijela
trebaju za promatranje rada stanica, tkiva i organa.
Cak i kod iskljucivanja moralnoga gledišta, klinicka i epidemiološka istraživanja nude daleko
precizniju sliku i bez nepotrebnog ozlijedivanja. Prilikom promatranja rada životinjskih
sustava ne postoji garancija da ce na isti nacin reagirati i ljudski sustavi. Razlicite vrste
životinja razlicito reagiraju na toksine i bolesti, te na unos nekih supstanci. Tako kolicina
aspirina koja terapeutski djeluje na ljude može otrovati macku, a na konje nema nikakvog
ucinka; benzen uzrokuje leukemiju kod ljudi, ali ne i kod miševa; inzulin dovodi do urodenih
mana kod životinja, ali ga ljudi uglavnom dobro prihvacaju, itd.. Pokusi na životinjama ne
mogu zamijeniti klinicka promatranja ljudskih bica.
#79 b) Kad bi prestali koristiti životinje za naše pokuse, ne bi li lijekove trebali testirati
na ljudima?
Izbor ne cine ni životinje, ni ljudi. Ne postoji jamstvo da je neki lijek siguran samo zato što je
prethodno bio testiran na životinjama. Zbog fizickih razlika izmedu životinja i ljudi, rezultati
se iz istraživanja na životinjama ne mogu sa sigurnošcu primjeniti na ljude, jer katkad može
doci do ozbiljnih nuspojava. Ironicno, nepovoljni rezultati (dobiveni vivisekcijom) ponekad
nisu dovoljni da sprijece pojavljivanje lijeka na tržište.
76
kao što je u tekstu i spomenuto, u igri su i financijska sredstva
63
Postoji mnogo primjera o razlicitim djelovanjima nekog lijeka na ljude i na životinje, pa se
državni organi sve manje oslanjaju na nalaze vivisekcije. U zadnja dva desetljeca, mnogi
lijekovi, poput Phenacitina, Eferola, Oraflexa, Suprola, Selacryna itd. povuceni su s tržišta jer
su uzrokovali stotine smrti i oštecenja. Više od polovine lijekova koje je odobrila Food and
Drug Administration izmedu 1976. i 1985. povuceno je s tržišta, ili preimenovano, upravo
zbog teških nuspojava. Kad bi se farmaceutska industrija s vivisekcije prebacila na pokuse in
vitro 77 postojala bi manja šansa za nuspojave.
#80 Ne postoje li slucajevi u kojima za vivisekciju nema alternative?
[NACELO A.]
Odgovor na ovo pitanje je kratak: 'Pa što ako je tako?'. Sjetimo se da se u današnje vrijeme
koristimo predvidanjem nekih cinjenica koje bi se inace mogle dobiti samo od testiranja na
ljudima, ponekad na djeci i mentalnim bolesnicima, zato jer su za odredene bolesti životinjski
modeli neprikladni (poput HIV-a). Prema tome, došlo je do eticke odluke da se nece
eksperimentirati na ljudima, pa je znanost bila prisiljena do podataka dolaziti na drugi nacin.
Argument filozofije prava životinja kaže: 'buduci da ne postoji bitnija moralna razlika izmedu
testiranja na ljudima i testiranja na životinjama (u oba slucaja pokusni subjekt je živ), takvo je
djelovanje nemoralno i mora se odbaciti.' Kao što je uvid u ljudske pokuse (koje su nacisti
obavljali na zatvorenicima koncentracijskih logora) moralno nedopušten, tako bi iz istog
razloga i vivisekcija trebala biti zabranjena. Tom Regan kaže: 'Ako je naša korist u
istraživanjima dobivena na takav nacin, istraživanja se smjesta moraju prekinuti, bez obzira
na gubitke.'
[NACELO B.]
Prethodni argument potragu za alternativama cini moralnim imperativom, a ako netko tvrdi da
to 'uopce nije moguce', trebao bi znati da se na taj nacin potcjenjuje sama znanost, te da je u
nekim slucajevima doista nadena alternativa za vivisekciju. Sharpe piše 78 : 'Povijesno gledano,
klasicni primjer je invazija žute groznice. 1900-te, nijedna se životinja nije mogla zaraziti te
su se za istraživanje koristili ljudski drago voljci. Dokazano je da bolest prenose komarci.
Nova saznanja o ovoj bolesti dovela su do poboljšanih higijenskih uvjeta i otvaranje
karantena, nakon cega je žuta groznica, do tada vrlo rasprostranjena u Havani, napokon
iskorijenjena.'
[NACELO C.]
Navest cemo nekoliko alternativa životinjskih modela u humanoj medicini. Dva glavna oblika
su:
a) Klinicka istraživanja: ona su vrlo bitna za detaljno razumijevanje svake bolesti. Iz
pažljivih klinickih istraživanja potjekli su izumi poput anestetika, respiratora,
stetoskopa, elektrokardiograma (EKG), tlakomjera, itd.
b) Epidemiološka istraživanja: istražuju se bolesti unutar neke populacije
77
78
pokusi u epruveti
objavljeno u 'The Human Cost of Animal Experimentation'
64
Ove su metode, bez ukljucivanja vivisekcije, identificirale vecinu sastojaka koji uzrokuju rak
kod ljudi. Primjerice, zašto se rak debelog crijeva cešce javlja u Europi i Sjevernoj Americi, a
rijede u Japanu; a zašto se javlja i kod japanskih doseljenika u Sjevernoj Americi?
Tehnološke inovacije današnjice dozvoljavaju nove metode istraživanja, ukljucujuci:
– Kultura tkiva: izolirane ljudske stanice i tkivo mogu se održavati živima kako bi se na
njima vršila biomedicinska istraživanja. Buduci da se koriste ljudski materijali, ne
postoje problemi nekompatibilnosti. Takvim se kulturama koriste znanstvenici FDA79
u istraživanjima kancerogenih tumora, i oni se o takvoj metodi izjašnjavaju na
slijedeci nacin: o' va metoda nudi mogucnost istraživanja rasta tumoroznih stanica i
njezinih invazija na normalnom ljudskom tkivu, te pruža nacin uvida u ucinke
razlicitih antikancerogenih elemenata'.
– Fizicko-kemijske metode: tekuc i kromatografi te spektrofotometri se koriste za
identifikaciju elemenata u nekoj biološkoj supstanciji. Za ispitivanje ucinka vitamina
D, štakorima se izazivao rahitis, a zatim im se davao ovaj vitamin. Danas se koristi
tekuca kromatografija koja je brža i jeftinija me toda od testiranja na životinjama.
– Racunalne simulacije: prema dr. Walkeru80 , 'racunalna simulacija nudi široki domet
pogodnosti umjesto nekadašnje vivisekcije u fiziološkim i farmakološkim
laboratorijima. Ova metoda ukljucuje: eliminaciju troška zbog nabavljanja i
održavanja životinja, gotovo bezgranicnu prilagodljivost studentskim rasporedima,
priliku ispravljanja grešaka i ponavljanja pogrešno izvedenih dijelova pokusa, brzinu
samog izvodenja te ucinkovito iskorištavanje studentskog vremena i stjecenog znanja'.
– Izrada lijekova uz pomoc racunala: ovakve se metode koriste u farmakološkim
istraživanjima kancerogenih tumora i anemije srpastih stanica. Ovdje se kombiniraju
racunalna 3D grafika i teoretsko podrucje kvantne farmakologije, kako bi se izradili
lijekovi tocno po nekim zadatostima.
– Mehanicki modeli: General Motors izraduje umjetne vratove kako bi se simulirao
udarac u automobilskoj nesreci. Nekad su se za takve testove koristili majmuni, ali
danas se koriste lutke koje su izradene po ljudskoj anatomiji kako bi pokus bio
precizniji i ucinkovitiji.
Ova je lista prilicno neiscrpna, zato smo naveli tek par primjera.
Postoje slucajevi u kojima su pokusi korisni za onoga na kome se odvijaju, pa se, primjerice,
neka nova kirurška tehnika primjenjuje na životinji kako bi se ta ista životinja spasila. Nekima
se i ovo cini oblikom iskorištavanja životinja. Stajalište filozofije prava životinja ovdje je
jasno, ono ne osuduje onakve pokuse koji su u dobrobiti pojedine životinje na kojoj se oni
izvode. Tu ne spadaju testovi novih lijekova na nekim životinjama kako bi se spasile
primjerice kucne životinje, ili testovi na bolesnim životinjama kao bi se spasile one zdrave.
Još jedan primjer eticki prihvatljivog istraživanja koje ukljucuje životinje je etologija,
odnosno proucavanje životinja u njihovim prirodnim staništima. – A.E.C.W.
[NACELO B.]
Za mnoge vivisekcije postoje i ove alternative:
79
80
Food and Drug Association
Dr. Walker, University of Texas
65
–
–
–
–
–
–
–
–
–
Kulture stanica, tkiva i organa
Klinicka istraživanja
Ljudski dragovoljci (zdravi i bolesni)
Obdukcija
Materijal iz tijela umrlih prirodnom smrcu
Neinvazivne pretrage
Nadziranje reakcija nakon izbacivanja lijeka na tržište
Statisticki podaci
Racunalni modeli
Ove ce alternative, kao i mnoge druge, u buducnosti istisnuti uporabu vivisekcije u
znanstvenim istraživanjima. – D.G.
#80 a) Kako ce znanstvenici vršiti svoja istraživanja ako potpuno odbace vivisekciju?
Klinicka i epidemiološka istraživanja, ispitivanja na kadaverima 81 i racunalne simulacije su
brži, sigurniji, jeftiniji i humaniji nacini vršenja pokusa od vivisekcije. Neki znanstvenici su,
služeci se ljudskim moždanim stanicama, razvili model mikromozga na kojemu proucavaju
tumore, a stvorili su i umjetnu kožu te koštanu srž. Test nadražljivosti izvodi se na
membranama jajne stanice, cjepiva se proizvode iz kulture stanica, a test trudnoce se provodi
na uzorcima krvi, umjesto nekadašnjeg ubijanja zeceva.
#80 b) Nije li svaki veci medicins ki izum proizašao iz vivisekcije?
Medicinski povijesni izvori pokazuju da je pad smrtnosti od zaraznih bolesti (od 1900-te
godine nadalje) rezultat bolje prehrane, higijene te uvjeta života opcenito, a ne rezultat
testiranja lijekova na životinjama. Najveci pomaci u znanosti se temelje na istraživanjima koji
nisu povezani s vivisekcijom, medu njima su i pronalasci na podrucju anestezije,
bakteriologije; razlicite teorije o mikroorganizmima, izum stetoskopa, pronalazak morfija,
radija, penicilina, izum respiratora, antiseptika, razlicitih radioloških aparata. Otkrivena je
veza izmedu kolesterola i bolesti srca, izmedu pušenja i raka, razvija se znanost o rengenskom
zracenju, uspijeva se izolirati virus koji uzrokuje sidu. Vivisekcija nije pridonijela ni jednom
od ovih polja.
#81 Nije li istina da vivisekcija koristi i veterinarskim istraživanjima, a time
i samim životinjama?
[NACELO A.]
Filozofija prava životinja je neutralna u pogledu životinjskih vrsta, što znaci da jedna vrsta
životinja nije vrijednija od druge. To je vec objašnjeno u našim odgovorima, te se primjenjuje
i na ovom primjeru. Nemoralnost vivisekcije na slabi ako od nje, osim ljudi, koristi imaju i
neke životinje. – A.E.C.W.
81
Kadaver je mrtvo tijelo, leš.
66
#82 Bi li ljudi trebali odbiti medicinske proizvode za koje je korištena
vivisekcija?
Nažalost, mnoge su stvari u našem društvu proizašle iz necijeg iskorištavanja. Mnoge od
naših starih cesta su izgradili robovi. Ne možemo promijeniti prošlost; one koji su patili i bili
ubijeni ne možemo vratiti. Ali ono što možemo promijeniti je buducnost te se nadalje služiti
samo humanim metodama koje ne ukljucuju mucenje ili ubijanje životinja.
[NACELO A.]
Ovo je najdraže pitanje onih koji brane vivisekciju. Oni tvrde da je filozofija prava životinja
nedosljedna i iracionalna zato što i borci za prava životinja uživaju plodove vivisekcije.
Kao i u pocetnom odgovoru, po pitanju vec postojecih proizvoda, šteta je vec ucinjena i
prošlost se ne može promijeniti. Ništa se ne dobiva odbijanjem onih proizvoda koji su nekad
bili testirani na životinjama. Nadalje, oni koji postavljaju ovakvo pitanje tvrde da bi onda isto
trebalo biti s jedenjem mesa, buduci da je životinja vec ubijena. Ipak, postoji bitna razlika
izmedu ta dva slucaja. Znanje je trajna vrijednost, za razliku od mesa, ono je apstraktno, ono
ne trune. Kad bi vivisekcija bila odbacena, znanje bi se i dalje moglo koristiti bez daljnjeg
promicanja vivisekcije. Kod konzumacije mesa, naša potražnja za tom namirnicom dovodi do
bezgranicnog klanja životinja.
Još jedan argument leži u cinjenici da bi se do nekih izuma došlo i bez ukljucivanja
vivisekcije, preko drugih, moralnih i alternativnih metoda. Trebamo li odbaciti onaj apstraktni
dio znanja koji je proizašao iz nehumanog postupanja prema životinjama? Isto se ne može
reci i za meso; za proizvodnju mesa se svaki put mora zaklati odredena životinja.
Ako se citatelju ovo doima neuvjerljivim, on bi morao znati kako je pokretu za prava životinja
jedan od najvažnijih ciljeva ukidanje vivisekcije, cime bi se povecao broj proizvoda dobivenih
na moralan nacin. Kad se taj cilj postigne, ovo ce pitanje postati suvišno, jer ce sve manje
proizvoda biti rezultatom vivisekcije. – D.G.
[NACELO A.]
Ovo je još jedno od pitanja tipa 'gdje treba povuci granicu?', a u ovom slucaju pitanju je
pridodana i briga za vlastito zdravlje. Prema tome, pravi ce odgovor pocivati i na osobnim
prilikama i prosudbama. Teško je smoci snage za apsolutnu odluku, buduci da se ukljucuje
nagon za samoobranom, posebno u slucajevima kad se radi o životi i smrti. Ipak, mnogi su
ljudi spremni boriti se protiv ugnjetavanja životinja, cak i ako oni sami gube korist. Za ovakve
ljude, sljedeci primjeri bi mogli biti vrijedni za razmatranje.
[NACELO C.]
Koji je pravi doprinos vivisekcije u razvijanju nekog lijecenja? Mnoga lijecenja
vivisekciji ne duguju ništa, a katkad je upravo ona bila temeljem nazadovanja.
Dobar primjer je inzulin. Vrlo bitna otkrica nisu proizašla iz proslavljenih pokusa na psima
koje su izvodili Banting i Best, vec iz klinickih istraživanja. Prema dr. Sharpeu, 'vezu izmedu
šecerne bolesti i gušterace je prvi put prikazao Thomas Cowley, 1788. godine, kad je
pregledavao pacijenta koji je umro od te bolesti. Daljnja je obdukcija potvrdila da je šecerna
67
bolest doista povezana s degeneracijom82 gušterace, ali, djelomicno zbog fiziologa
(ukljucujuci i nehumanog Claudea Bernarda), ciji su pokušaji izazivanja dijabeticnog stanja u
životinjama propali, ideja je o toj vezi bila odbacena dugi niz godina.' Ta je veza ponovno
priznata u medicinskoj znanosti tek 1889. godine, kad su dva znanstvenika, Mering i
Minkowski, uspjeli izazvati oblik šecerne bolesti kod pasa kojima su odstranili cijelu
gušteracu. Kasnije su obdukcije pokazale kako su kod dijabeticara ošteceni neki dijelovi
gušterace, što je dovelo do ideje davanja gušteracinih ekstrakata pacijentima.
U ostale primjere koji nisu proizašli iz vivisekcije spadaju: digitalis (lijek za srce), kinin (lijek
koji se koristi u lijecenju malarije), morfij (sredstvo za otklanjanje boli), eter (anestetik),
sulfanilimid (diuretik 83 ), kortizon (koristi se za ublažavanje bolesti zglobova), aspirin, florid
(u zubnim pastama), itd..
Neki od ovih neosporno korisnih lijekova ne bi prošli takozvane 'testove sigurnosti' na
životinjama. Inzulin uzrokuje urodene mane kod pilica, zeceva i miševa, ali ne i kod ljudi,
morfij smiruje covjeka ali nadražuje macku, doze aspirina koje se koriste u ljudskoj terapiji
usmrcuju macke (a ne djeluju na groznicu kod konja); rasprostranjena uporaba digitalisa je
usporena zbog nepovoljnih rezultata proizašlih iz vivisekcije (iako su klinicka istraživanja
pokazivala drukcije), i tako dalje.
Je li lijecenje doista sigurno? Negativni ucinci mnogih novih i 'sigurnih' proizvoda cesto se
zamijecuju tek nakon nekog vremena. Nadzoru mogu izmaknuti i najteže nuspojave. U
Velikoj Britaniji je došlo do trovanja 3500 ljudi isoprenalinim aerosolom, a u pocetku se
znalo samo za smrt desetak ljudi koji su izgubili život uzimajuci ovakvu terapiju. Slicno tome,
bilo je potrebno cetiri godine kako bi se primjetile nuspojave lijeka za srce Eraldin, nuspojave
koje su oštecivale oci. Oba su lijeka bila testirana na životinjama i zato proglašena sigurnima.
Hoce li lijecenje doista pomoci? Ovo pitanje nije neprimjereno iako se možda doima takvim.
1967. godine, službena je istraga pokazala da je jedna trecina vecine propisanih lijekova u
Velikoj Britaniji 'neprikladna'. Mnogi novi lijekovi nisu donosili nikakve koristi uz vec
postojece lijekove slicnog sastava. 1977. godine FDA objavljuje istraživanje u kojemu se
obraduje 1.935 lijekova koji su izdani u travnju te iste godine, a rezultati tog istraživanja
pokazuju da je 79,4 % tih lijekova 'beskorisno u terapijskom pogledu'. 80% novih lijekova
nešto su izmjenjeni stari lijekovi, ili isti lijekovi promijenjenog imena. Izvještaj koji je ucinio
Medicines Division of UK Department for Health and Social Security iz 1980. godine kaže:
'novi lijekovi su u velikoj mjeri bili uvedeni u ona terapijska podrucja koja su i inace imala
previše lijekova, u terapiji za uobicajena stanja, poput nekih kronicnih bolesti koje se cesto
pojavljuju u zapadnim društvima. Prema tome, inovacija više teži komercionalnim, nego
terapeutskim potrebama'.
[NACELO B.]
Postoje li alternative odredenom lijecenju? Zadnjih godina otkrivene su mnoge alternative
starim nacinima lijecenja. Ponekad ucinkovito lijecenje predstavljaju i pravilne prehrambene
navike i promjena životnog stila. Neki oblici dijabetesa/šecerne bolesti povezani su s
prekomjernom tjelesnom težinom te se reguliraju ili lijece zdravom prehranom i gubitkom
težine. U lijecenju stresa, nesanice i boli u ledima, djelotvornom se pokazala akupunktura. –
A.E.C.W.
82
83
Degeneracija je propadanje.
Diuretici su sredstva za izlucivanje mokrace.
68
[NACELO A.]
U modernom društvu bilo bi gotovo nemoguce ne koristiti se medicinskim informacijama
proizašlim iz vivisekcije, pogotovo nekim lijekovima koji su stvoreni prije poboljšanja
životnog standarda opcenito. Medutim, važno je naglasiti kako je došlo vrijeme da se
testiranje na životinjama prekine. Prošlost je izvan naših dosega, ali buducnost još možemo
spasiti. – J.K.
#83 Poljoprivrednici moraju ubijati štetocine kako bi zaštitili naše izvore
hrane. Prema tome, zašto se ne bi ubijali štakori i u svrhu medicinskih
istraživanja?
[NACELO A.]
Kao prvo, postavljac ovog pitanja ima pogrešan stav prema nosiocima prava (životinjama) te
smatra da ih treba ubiti. Nespecisticka filozofija, poput filozofije prava životinja, ne vidi
nikakve razlike izmedu takvog pitanja i onoga koje glasi: 'Ljude ubijaju svakodnevno. Prema
tome, zašto ne bi ubili još par ljudi u medicinske svrhe?'
Nadamo se da je odgovor sad jasan: u prvome pitanju, sudbina je štetocina ovdje nevažna, a
oslobodenje laboratorijskih životinja se mora gledati izolirano. Pokušaj da se obezvrijedi broj
nemoralnih ubojstava tako da se velica broj diskutabilno nemoralnih ubojstava je kreativan,
iako nelogican pokušaj etickog uvjeravanja. – A.E.C.W.
Pogledaj: #59
#84 Nije li seciranje važna metoda za postizanje potpune izobrazbe?
Sve više ucenika i studenata svjesno odbija secirati životinje, te mnogi studenti diplomiraju
medicinu bez ijedne ucinjene životinjske sekcije. Umjesto da koriste ovako nehumane
metode, ti studenti svoj zanat uce asistirajuci iskusnim kirurzima. U Velikoj Britaniji je
zabranjeno vježbati kirurške zahvate na životinjama, što britanske kirurge ne cini ništa manje
sposobnima od ostalih lijecnika diljem svijeta. Mnoga ugledna americka sveucilišta, poput
Harvarda, Yalea i Stanforda, u današnje se vrijeme koriste inovativnim klinickim metodama
umjesto staromodnih laboratorija za životinje. Harvard tako nudi posebnu salu84 gdje studenti
mogu promatrati operaciju srcane premosnice, dok se nekad vježbalo u laboratorijima, na
psima i ostalim životinjama. Osoblje ovog sveucilišta preporuca svoje metode i ostalim
medicinskim sveucilištima diljem svijeta.
[NACELO A.]
Sekcija je izvodenje kirurških vježbi na živim ili mrtvim životinjama u edukacijske svrhe.
Katkad je to seciranje žaba na satovima biologije u srednjim školama, ali se koriste i druge
životinje, poput vjeverica, miševa, zeceva, pasa, macaka, svinja, itd..
84
Cardiac Anesthaesia Practicum
69
Za potrebe seciranja, godišnje umre 7 milijuna životinja. Mnoge od njih se uzgajaju u
industrijskim uvjetima. Druge se dovode iz divljine. Cesto i napušteni kucni ljubimci padaju u
ruke okrutnih ljudi koji na njima vrše sekciju85 .
Praksa poput sekcije je odvratna vecini studenata i ucenika, koji su poceli zagovarati njezino
ukidanje. Neki su studenti cak tužili svoje obrazovne ustanove (i pobijedili) kako bi se izborili
za prekid ovako nepotrebne okrutnosti. Kalifornija ucenicima srednjih škola daje mogucnost
izbora u vezi metode ucenja te ucenici mogu odbiti seciranje bez posljedica. Zakon zaht ijeva
da se uceniku ponudi alternativa te da se on/ona ne kažnjava zbog svoga izbora.
Nadalje, pozabavit cemo se pitanjem 'što je seciranje?' i kako ono nije potrebno za potpuno
usvajanje znanja.
[NACELO B.]
Postoji nekoliko vrlo ucinkovitih alternativa seciranju. U nekim slucajevima, te su alternative
ucinkovitije i od samog seciranja. Filmovi, prikazi i racunalne simulacije dobre su metode
ucenja bioloških cinjenica. Racunalna simulacija ima prednost u ponudi dodatnih
interaktivnih mogucnosti koje su pokazale veliku vrijednost u izobrazbi. Vecina ovih metoda
je i jeftinija u odnosu na seciranje. Racunalni programi mogu se neograniceno mnogo
koristiti, dok se za sekciju moraju konstantno nabavljati nove životinje.
Uz ponudene alternative i njihovu ucinkovitost u svim pogledima (biološkim i financijskim),
seciranje se sve više doima dijelom nemoralne svijesti gdje je ispravno zlostavljati životinje,
te inicijacijom za buduce vivisektore. Seciranje uci studente i uc enike da zanemare patnju
životinja te da su životinje samo predmeti s kojima ljudi mogu postupati kako zažele. Zar je to
lekcija koju želimo prenijeti svojoj djeci? – J.L.S. / D.G.
[NACELO C.]
Seciranje životinja se ponekad opisuje kao neophodna metoda za izucavanje buducih kirurga.
Ovo je stajalište besmisleno. Bezbroj kirurga je izjavilo da seciranjem na životinjama ne
stjecu potrebne vještine za ljudsku kirurgiju. Primjerice, studenti kirurgije koji podupiru
seciranje, za rezanje najcešce odabiru pse, iako su oni od nas drukciji u tjelesnoj gradi, imaju
razlicit smještaj organa te je i elasticnost njihovog tkiva drugacija (pod skalpelom).
Postoperativni ucinci takoder se razlikuju, jer su psi manje podlo žni infekcijama nego ljudi.
Nadalje, mnogi su kirurzi posvjedocili kako neprestana životinjska patnja može studenta
nauciti ravnodušnosti.
Sljedece su iskaze o ovom pitanju dali ugledni kirurzi. – A.E.C.W.
'... životinjske su rane drukcije od covjecjih rana u toj mjeri da cine vivisekciju sasvim
beskorisnom. Vivisekcija je napravila više štete nego koristi u kirurgiji.' – Lawson Tait
'Svaka osoba koja svjedoci eksperimentiranju na životinjama slaže se da bi cak smrt na lomaci
pored takvih pokusa izgledala kao sretno olakšanje. Kao i svi drugi u mojem zanimanju, i ja
sam nekad vjerovao da su pokusi na životinjama zaslužni za prikupljanje gotovo svog znanja
u medicinskoj i kirurškoj znanosti. Danas, ja znam da je upravno obrnuto. Narocito u
kirurgiji, vivisekcija je više odmogla lijecnicima, nego što je od nje bilo neke pomoci.' –
Profesor Bigelow
85
ako ih prije 'znanstvenika' uhvate šinteri, životinje se nehumano zatvaraju, prevoze i ubijaju, najcešce plinom,
lomljenjem vrata ili nekom drugom 'jeftinom' metodom
70
'... kirurg bi se trebao uvježbavati na takav nacin da operira ljude postupno napredujuci s
najlakše razine pa sve do najteže, usput odbijajuci onakvo znanje za koje je potrebno muciti
životinju, i koje je ne samo beskorisno, vec i opasno, posebno u obrazovanju torakalnih86
kirurga.' – Profesor R.J. Belcher
'Onaj koji secira pse možda može biti dobar veterinar, ali pitanje je želite li takvoga lijecnika
za svoju obitelj?' – William Held
'Životinjski život, sumorna tajna. Cijela se priroda buni protiv ljudskoga barbarstva, koji ne
shvaca, koji ponižava, koji muci svoju nižu bracu.' – Jules Michelet (povjesnicar)
''Osakacivanje životinja koje nazivamo 'znanost' osuduje cijelu ljudsku vrstu na moralni i
intelektualni pakao... mi moramo izaci iz ovog mracnoga doba u kojemu bezumno mucimo
životinje.'' – Grace Slick (glazbenica)
Pogledaj: #77-#81, #92
#85 Zašto je testiranje na životinjama nemoralno?
[NACELO A.]
Testiranje na životinjama tretira životinje kao predmete koji se mogu iskorištavati ili
odbacivati po potrebi, kao zamjenjive klonove bez vlastitih života, interesa, i želja. Ovakvim
se postupanjem životinje bešcutno podreduju ljudskom iskorištavanju, te se pretpostavlja kako
se necija korist može dobiti na štetu drugoga.
Testiranje proizvoda je nevjerojatno okrutno. Jedna od užasnih metoda testiranja je Draizeov
test nadražljivosti, u kojemu se potencijalno štetni proizvodi kapaju u oci životinjama (obicno
zecevima). Štetnost tih proizvoda subjektivno se odreduje promatranjem ozlijedenog
podrucja, neprozirnosti rožnice, stupnja crvenila, oteknuca i izlucivanje iz ocne spojnice, te se
u težim slucajevima promatraju i ogromna žuljevita oštecenja rožnice.
[NACELO C.]
Vivisekcija je oštro napadnuta i sa znanstvenih temelja. Jedan od vrlo cestih testova zove se
LD50 test ili test 50 postotne smrtonosne doze 87 . Razina toksicnosti nekog proizvoda se
testira tako da se životinje nasilu nahrane tim proizvodom, sve dok 50% tih životinja ne umre.
Smrt nekad nastupa tek nakon nekoliko dana ili tjedana, a stanje tih životinja je cesto
popraceno grcevima, povracanjem, otežanim disanjem i ostalim tegobama. Ovakav test ništa
ne pokazuje; životinje umiru zbog velikih kolicina tog otrova koji uzrokuje raspuknuca
unutarnjih organa.
Kako ovako primitivna praksa pridonosi znanosti je velika zagonetka, i to ne samo borcima za
prava životinja. Mnogi su toksikolozi vivisekciju proglasili nepouzdanom metodom, s cime su
86
87
torakalno je ono koje se odnosi na grudni koš
u originalu 'Lethal Dose 50 percent'
71
se složili i neki državni savjetnici. Životinjski modeli cesto daju pogrešne rezultate, ili uopce
ne daju rezultate, što je narocito vidljivo u testiranju raznih komercijalnih proizvoda. Jedan
toksikolog piše: 'Došlo je vrijeme da prestanemo koristiti indeks toksicnih reakcija dobivenih
iz testa LD50, zato jer je taj test neprecizan (dolazi do varijacija zbog razlicitih vrsta životinja,
razlicitih životinja unutar iste vrste, spola životinja, prehrambenog stanja, utjecaja okoline,
kolicine toksina kojima su životinje nahranjene,) te nema nikakve uloge u modernijim
istraživanjima'.
[NACELO B.]
Životinje bi se mogle poštediti na mnogo nacina. Primjerice, pokusi bi se trebali pažljivo
bilježiti kako se ne bi trebali ponovno ponavljati u drugim laboratorijima. Uz cinjenicu da
postoji mnogo dobrih alternativa, troškovi za nabavu i održavanje životinja mogli bi se
upotrijebiti u korisnije svrhe. – A.E.C.W.
'Pokret za prava životinja traži ukidanje testiranja toksicnosti na životinjama. Životinje nisu
naše igracke. Mi nismo njihovi vladari.' – Tom Regan (filozof i aktivist u borbi za prava
životinja)
Pogledaj: #86
#86 Kako da znam je li odredeni proizvod testiran na životinjama?
Sadrži li proizvod neke tvari životinjskog podrijetla, ili testira li se neki proizvod na
životinjama, možete saznati na dva jednostavna nacina.
Kao prvo, mnoge tvrtke pružaju besplatni telefonski broj na kojemo možete dobiti informacije
o proizvodu. Ovo je najsigurnija metoda dobivanja najnovijih podataka.
Kao drugo, postoje liste koje pokazuju je li neki proizvod testiran na životinjama. Za takvu
listu, pogledajte zadnji dio ovoga pitanja. PETA 88 takoder nudi minijaturne liste, koje su zbog
svojeg formata prikladne za nošenje u rucnim torbicama ili lisnicama 89 . Još jedna mogucnost
izbjegavanja proizvoda testiranim na životinjama jest da izrazite svoju kreativnost radeci
vlastite proizvode, zdrave i ekološke! Postoje razlicite knjige koje vam u toj namjeri mogu
pomoci – D.G.
LISTA PROIZVODA U HRVATSKOJ KOJI NISU TESTIRANI NA ŽIVOTINJAMA 90 :
Amway
Annyer
Apotheker Scheller
Aromatica
Artdeco
Artsana SPA (Chicco; finalni proizvodi nisu testirani, ali kupuju sastojke koji su testirani na životinjama)
Avon
Basis
Beiersdorf (Nivea, Eucerin, La Prairie, Atrix, Labello)
88
People for the Ethical Treatment of Animals
Takvu listu možete dobiti ako pošaljete zamolbu na adresu PETA P.O. Box 42516, Washington, DC 20015 i
tražite 'PETA – Cruelyt-Free Shopping Guide'
90
listu proizvoda koji testiraju na životinjama možete naci na www.prijatelji-zivotinja.hr
89
72
Bodywise (Natracare)
Bourjois
Chanel
Christian Dior
Clarins
Clinique Laboratories
Collistar
Corsair Toiletries
Decleor
Dietpharm
DM (proizvodi koje oni proizvode)
Donna Karan
Dr. Hauschka Skin Care
Dr. Theiss
Erdal-Rex (Frosch)
ESI s.p.a.
Estée Lauder (Clinique, Origins)
Fairness (Genera)
Freeman Cosmetics Corp.
Ginger kozmetika
Golden
Henkel (još uvijek nisu objavili potpunu i trajnu zabranu testiranja na životinjama)
Interchem (Oxalis)
Ismeg (Frais Monde, Brambles and Moor, Brutia)
Kappus
L'angelica
Labud
Lander
Lush
Mann & Schroder (Fruttini)
Manhattan
Marks & Spencer
Milla (Issa, Rea, Naily, Lee)
Montagne Jeunesse
Natur Erbe
Neutro Roberts
Neva (Rosal, Plidenta)
Oleal
Olival
Oriflame
Paglieri (Cleo, Felce Azzurra , Labrosan)
Phyris
Primavera Life
Pupa
Pyrus kozmetika
Revlon (Almay, Jean Naté)
Sapio (Ulola)
Saponia (Faks helizim, Rubel, Nila, Ornel, Likvi, Tipso, Arf, Vim, Zirodent, Frutella, Kaina, Brinell)
Selectiva S.P.A. (Aqualina)
Sinclair & Valentine
St. Ives
Swiss Formula (St. Ives)
The Wella Corporation (Sebastian)
Tigi haircare
United Colors of Benetton
Upper Canada
Urtekram
Virgin Village
Yves Rocher
73
'Umjerenost u naravi je uvijek vrlina, a umjerenost u nacelima mana.' – Thomas Paine
'Želim vas podsjetiti kako ekstremnost u obrani slobode nije zlo djelo. Takoder, želim vam
reci kako umjerenost u potrazi za pravdom nije nikakva vrlina.' – Barry Goldwater
#87 Koji su oblici aktivizma za prava životinja?
Ponajprije, definirajmo rijec aktivizam kao proces djelovanja u svrhu postizanja ili
podupiranja nekog cilja, za razliku od privatnog jadikovanja i žaljenja zbog postojeceg stanja
stvari. Prema ovoj definiciji, aktivizam prava životinja ima mnogo grana, s relativno
jednostavnim i bezazlenim akcijama s jedne strane, te teškim i politicko-konotativnim
akcijama s druge strane. Svaka osoba odlucuje u kojem ce se segmentu aktivirati. Za neke,
nasilne i nezakonite akcije nose moralni imperativ91 , iako su takve akcije ponekad osudivane
zbog svoje neprakticnosti (jedan odvjetnik može životinjama bolje pomoci zakonskim putem,
nego napadima u kojima bi i sam mogao biti uhvacen i lišen svoje službe).
U sljedecem dijelu teksta iznosimo vam tek mali dio aktivizma, pocevši od najjednostavnijih
stupnjeva.
Aktivizam za prava životinja može se podijeliti na cetiri zone:
1.
2.
3.
4.
Osobne akcije
Razgovori s ljudima i iznošenje istine o zlostavljanju životinja
Organizacija ostalih ljudi
Gradanska neposlušnost
1. Razmotrite osobne akcije kojima možete pomoci životinjama:
–
–
–
–
–
–
–
Ucenje – dobro proucite informacije o ovome pitanju
Vegetarijanstvo i veganstvo – postanite vegetarijanac ili vegan
Eticki proizvodi – izbjegavajte proizvode koji su testirani na životinjama
Eticka odjeca i obuca – izbjegavajte kožu i krzno
Ulažite savjesno – izbjegavajte tvrtke koje vrše vivisekciju
Ekološke navike – izbjegavajte pesticide, detergente, itd.
Zlatno pravilo – primjenite ga na svim živim bicima
2. Razmotrite o tome da informacije date na uvid i drugim ljudima. Evo neki od nacina:
– Recite svojoj obitelji i prijateljima što su prava životinja i zašto su ona važna
91
neke osobe smatraju da se situacija nece riješiti samo mirnim putem, one pokušavaju spasiti što više životinja
koje pate, tako što, primerice, oslobadaju životinje na farmama krzna ili u laboratorijima. Takve akcije cine
pripadnici ALF- a (Animal Liberation Front).
74
–
–
–
–
–
–
–
–
Šaljite protestna pisma zakonskim tijelima, novinama, casopisima, itd.
Pišite knjige i clanke
Snimajte dokumentarne filmove
Dijelite letke i postavljajte štandove
Održavajte predavanja u školama i ostalim ustanovama
Održite rijec na važnim sastancima
Uclanite se u organizacije koje se nastoje zauzeti protiv vršenja vivisekcije
Radite povorke, štrajkove, demonstracije i prosvjede
3. Organizacija je takoder oblik širenja informacija, no ovdje pomažete ostalima da i oni cine
isto. Evo nekoliko nacina:
–
–
–
–
Uclanite se u organizaciju koja promovira prava životinja
Uložite svoje vrijeme i novac za dobrobit životinja
Osnujte organizaciju za prava životinja
Ukljucite se u politicke i zakonske vode kao predstavnik prava životinja
4. Zadnja vrsta aktivizma neke su vrste gradanske neposlušnosti, i one cine najzahtjevnije
nedoumice. Neki ovdje povlace crtu, neki idu do kraja. To je stvar osobne odluke. Ovo su
neke od metoda kojima se koriste oni koji nastoje pomoci životinjama na nasilniji nacin:
– Zauzimanje nekih objekata za mucenje životinja
– Sprjecavanje nekih ljudi da nastave muciti životinje, kao što je sabotaža lova na lisice.
Ovdje se situacija pokušava uciniti što težom za ljude koji zlostavljaju životinje,
nastoji ih se posramiti.
– Špijuniranje i infiltracija u industrije i organizacije koje iskorištavaju životinje. Na
ovakav nacin se mogu dobiti važne informacije u borbi protiv zlostavljanja životinja.
– Uništenje vlasništva vezanog za iskorištavanje i mucenje životinja (laboratorijska
oprema, meso i odjeca u trgovinama, itd.). Cilj takvih ljudi je napraviti što više štete
industrijama zbog kojih pati na milijune životinja.
– Sabotaža samih industrija – zgrada i vozila. Cilj takvih aktivista je onemoguciti
nastavak zlostavljanja životinja.∗
Gradanska neposlušnost izvire iz potrebe za trenutacnim djelovanjem (skupljaju se dokazi,
sabotiraju razni objekti za mucenje, oslobadaju životinje). Dakle, postoji nekoliko vrsta
aktivizma, od onog zakonskog, pa sve do onog nezakonskog, koji izravno prijeti industrijama.
Vecinu boraca za prava životinja ne cine ekstremisti, jer netko može organizirati prosvjede ili
predavanja istovremeno osudujuci nasilne i nezakonske akcije.
Ljudi se, koji žele postati aktivisti, ne moraju bojati da ce od njih netko tražiti nekakve
ekstremne akcije. Oni mogu djelovati u skladu sa svojim sposobnostima (racunalni
programeri, ucitelji, umjetnici, itd.). Ekstremisti su uglavnom neorganizirani individualci koji
se rijetko sastaju zbog straha od privlacenja neželjene pozornosti. – D.G.
∗
Prijatelji životinja kao udruga za prava životinja i promociju vegetarijanstva ne zagovaraju neke od ovih metoda
niti ih primijenjuju u vlastitoj borbi za prava životinja, vec ih se ovdje navodi iskljucivo kao primjere za kojima
se poseže u borbi za prava i oslobodenje životinja u svijetu.
75
'Jedna osoba može promijeniti svijet... Prvi put u zapisanoj povijesti covjecanstva, sudbina
planeta je u našim rukama.' – Crissie Hynde (glazbenica)
'Prava radost u životu jest služiti nekoj svrsi koju prepoznaš mocnom, što znaci da si ti snaga
prirode, a ne boležljivi i sebicni, mali covjek.' – George Bernard Shaw (dramaticar i
nobelovac 1925.)
'Ništa nije mocnije od individue koja djeluje tako da svojom sviješcu oživljava svijest cijele
zajednice.' – Norman Cousins (književnik)
Pogledaj: #5, #88-#93, #95
#88 Nije li oslobodenje životinja92 tek simbolicnog znacenja, buduci da
nema nacina da se udome sve te životinje?
Ako netko razmišlja o akcijama oslobodenja samo kao o postizanju tek nekih ciljeva, samo je
djelomicno u pravu, iako neke akcije zaista mogu izgledati simbolicnima.
Istina je da se pravo oslobodenje životinja ne može dogoditi preko noci, i da se uvijek nece
moci udomiti sve životinje (kojih je zaista mnogo), a da domovi i postoje za svaku životinju,
udomljivanje tolikog broja životinja bilo bi vrlo teško izvedivo. Ipak, za one životinje koje su
oslobodene raznih zlostavljanja, naše akcije nisu nipošto simbolicne, jer postoji razlika
izmedu življenja u toplim domovima ili stajama i zatocenja u hladnim kavezima cekajuci
okrutnu smrt.
Ovakvo oslobodenje životinja se ne mora uvijek shvatiti doslovno. Kao što Peter Singer istice,
ekstremne su akcije cesto ucinkovitije za dobivanje raznih informacija i dokaza o
zlostavljanju životinja 93 nego za oslobadanje zatocenih životinja. Jedan od primjera je upad u
laboratorij Thomasa Genarellija, na pensilvanijskom sveucilištu. U tom su laboratoriju nadene
videokasete koje su poslane u vladinu organizaciju Secretary for Health and Human Services
koja je obustavila njegove okrutne eksperimente.
Osim toga, uz konkretne akcije, i simbolicke su akcije imale mocan odjek u povijesti
covjecanstva. – DG
'Sve što je potrebno za pobjedu zla jest pasivnost dobrog covjeka.' – Edmund Burke
(državnik i književnik)
Pogledaj: #89-#91
#89 Nisu li borci za prava životinja slicni teroristima zato jer uznemiruju i
prijete ljudima te uništavaju njihovo i društveno vlasništvo?
Odgovor na pitanje #87 trebao bi razjasniti kako nisu svi borci za prava životinja nasilni, niti
se njihova djelovanja mogu nazvati terorizmom. Primjerice, mirne okupacije nekih ustanova
teško ce nekoga natjerati u panican strah. Prema tome, aktivizam nije isto što i terorizam.
92
93
ovdje se misli na trenutno oslobodenje, akcije koje izvode ekstremni borci za prava životinja
koji se skrivaju od ociju javnosti
76
Kod ekstremista takoder postoje neka pravila, a glavno pravilo kaže da se tijekom akcija mora
jako paziti da se ne nanese bol niti jednom ljudskom bicu94 . To se pravilo dosad ocitovalo u
svim akcijama, a u rijetkim prilikama kad je došlo do slucajnog ozlijedivanja te su ekstremiste
osudili svi borci za prava životinja. Katkad su organizirane takve akcije koje su trebale ocrniti
ekstremne aktiviste (te su akcije izvodili žestoki protivnici filozofije prava životinja) kako bi
ih javnost mogla osuditi.
Rjecnik definira pojam terorizma kao 'sistematiziranu uporabu nasilja koja usaduje panicni
strah kako bi se postigao neki cilj'. Medutim, razgovori s ljudima koji nose krzno, ili
izvikivanje parola poput 'Meso je ubojstvo!' ispred mesnice nikako se ne mogu sagledati kao
terorizam. Cak se ni uništavanje vlasništva ne može kvalificirati pod tim pojmom, dok god ne
dolazi do necijeg ozlijedivanja. Jesu li se sudionici u poznatom revolucionarnom napadu koji
se zbio u osamnaestom stoljecu u Bostonu smatrali teroristima?
Pravi terorizam leži u ljudima i industrijama koji svakodnevno nanose bol i patnju milijunima
nevinih životinja zbog sasvim trivijalnih razloga. – D.G.
'Ako se kajem zbog necega, to ce najvjerojatnije biti moje dobro ponašanje.' – Henry David
Thoreau (esejist i pjesnik)
'Ja sam za ozbiljnost – ja necu lagati – ja se necu ispricavati – ja necu uzmaknuti ni za jedan
korak i mene ce se saslušati.' – William Lloyd Garrison (književnik)
Pogledaj: #87-#88, #90-#91
#90 Nije li ekstremizam koji ukljucuje nezakonite akcije (poput uništavanja
vlasništva) nemoralan?
Mnogi veliki muškarci i žene su kroz povijest pokazali kako su zakoni oni koji mogu biti
nemoralni, te su se katkad takvi zakoni namjerno kršili. Oni koji osuduju kršenje ovakvih
zakona takoder moraju osuditi: Tiananmen Square demonstratore, sudionike u Bostonskome
napadu, Mahatmu Ghandija i njegove sljedbenike, pokrete otpora u Drugom svjetskom ratu,
poljske pokrete solidarnosti, itd.
Naprotiv, zakon ponekad ne odražava naša moralna nacela. Nakon Drugog svjetskog rata,
saveznici su morali užurbano napisati nove zakone kako bi ratni zlocinci mogli biti osudeni u
Nürnbergu. Dave Foreman naglašava kako katkad postoji razlika izmedu moralnosti i
državnih zakona.
Netko bi mogao tvrditi da se to ne odnosi i na borbu za prava životinja. Zakon za zaštitu
vlasniš tva nije nemoralan pa prema tome se ne bi ni trebao kršiti. Medutim, na ovu se tezu
nadovezuje nacelo koje govori o tome ako zakon brani nemoralna djelovanja, ili brani ljudima
da se bori protiv takvih djelovanja, tada se kršenje ovakvog zakona možda i može opravdati.
U završnom razmatranju, ovakve odluke leže na pojedincu i njegovoj savjesti. – DG
'Svakako je slijepo pokoravanje zakonu jedna od viših dužnosti covjeka. Ipak, to nije najviša
dužnost.' – Thomas Jefferson (treci predsjednik Sjedinjenih Država)
94
borci za prava životinja ne mrze ljude (kako bi to neki ljudi pomislili), jer su upravo oni ti koji teže
nespecizmu i toleranciji
77
'Smatram da je katkad neke zakone potrebno kršiti.' – Henry David Thoreau (esejist i
pjesnik)
Pogledaj: #89, #91
#91 Ne daje li ekstremizam lošu sliku o borbi za prava životinja?
Ovo je važno pitanje koje se mora pobliže promotriti. Temeljna ideja ovog pitanje jest da
ekstremisticke akcije mogu zasjeniti neekstremne borce za prava životinja i uništiti neke
pomake koje su stvorili mirni aktivisti. Ovakav se slucaj takoder može pronaci u povijesti.
Martin Luther nije uzmicao u svojim akcijama gradanske neposlušnosti, iako su ga drugi
upozoravali na moguce negativne posljedice. Da je dr. King poslušao njihove savjete, bi li
došlo do pobjede gradanskih prava i jednakih prava za glasovanje?
Dave Foreman, pišuci u djelu 'Confessions of an Eco-Warrior' naglašava kako su antiratni
ekstremisti za vrijeme vjetnamskog rata bili optuženi za produžavanje rata i uništavanje
najuglednije antiratne oporbe. Ipak, strah je od vrlo militantnih demonstracija natjeravao
predsjednika Nixona da ne pojacava ratne prilike, te je njihova oštrina postupno oslabila
zagovaranje rata.
Protivnici nekog pokreta gotovo uvijek postavljaju ovo pitanje. Ipak, do stvaranja loše slike
može doci bez obzira na ekstremne akcije, cim se poremeti status quo u nekome društvu.
Pravo pitanje glasi: 'Može li negativan utjecaj na manje ekstremne akcije biti veci od same
koristi ekstremistickih akcija?'. Odgovor nije sasvim jasan, pa ga mi puštamo na volju
citatelju. Pobliže o ovome pitanju možete procitati u knjizi 'Free the Animals' (Ingrid
Newkirk) i 'In Defense of Animals' (Peter Singer).
Slijedeci argument je iznio Dave Foreman: 'Ekstremne su akcije sofisticirana politicka taktika
koja dramatizira odredeni problem i iznosi ga u javnost (inace taj je problem zanemaren od
strane medija), te vrši pritisak na korporacijske i vladine organizacije koje se ne obaziru na
zakonske prosvjede. Takoder, one šire podrucje aktivizma tako da se stvaranje skupina
gradana za neki cilj više ne smatra ekstremnim'. – D.G.
'Moje uvjerenje glasi: ako smo mi svjedoci nekom okrutnom i nemoralnom cinu, a ne cinimo
ništa kako bismo taj cin i sprijecili, postajemo sukrivci.' – Anna Sewell (književnica)
'Ako nema borbe, nema ni napretka. Oni koji govore da žele slobodu, a osuduju borbu za
stjecanje slobode, spadaju u ljude koji žele kišu bez grmljavine i sijevanja. Oni žele ocean bez
zvukova morskih valova. Moc se ne daje onima koji je ne zahtijevaju, niti ce se ikad dati.' –
Frederick Douglass (abolicionist)
Pogledaj: #87-#90
#92 Koje su prikladne knjige i clanci za dobivanje više informacija o
filozofiji prava životinja?95
95
buduci da vecina ljudi poznaje engleski jezik, navest cu sve knjige napisane o originalu ovoga teksta. One
nažalost nisu prevedene na hrvatski jezik (uz izn imku knjige Petera Singera "Oslobodenje životinja"). Ipak i u
78
Postoji mnogo knjiga o ovoj temi na engleskom jeziku. Ipak, navodimo samo dio njih, koje ne
ukljucuju djecju literaturu o toj temi. – T.A. / D.G. / J.L.S. / A.E.C.W.
Životinjski proizvodi i industrijski uzgoj
'Animal Factories', Jim Mason and Peter Singer, AAVS, 801 Old York Rd, Suite 204, Jenkintown, PA 190461685, [1980, 1990]
'Factory Farming: The Experiment That Failed', Animal Welfare Institute,P.O. Box 3650, Washington, DC
20007. [1988]
'Waste of the West: Public Lands Ranching', Lynn Jacobs, P.O. Box 5784, Tucson, AZ 85703.
'Do Hens Suffer in Battery Cages?', Michael Appleby, The Athene Trust, 5a Charles St, Petersfield, Hants GU32
3EH. [1991]
'Alternative to Factory Farming', Paul Carnell, Earth Resources Research Publishers, London. [1983]
'Chick en and Egg: Who pays the price?', Clare Druce, Green Print Publishers, London. [1989]
'Taking Stock: Animal Farming and The Environment', Alan Durning and Holly Brough, Worldwatch Paper 103,
WorldWatch Institute, 1776 Mass. Avenue N.W., Washington, DC 20036-1904. [1991]
'Assault and Battery', Mark Gold, Pluton Publishers, London. [1983]
'Animal Machines', Ruth Harrison, Vincent Stuart Publishers, London. [1964]
'Facts about Furs', G. Nilsson, et. al., Animal Welfare Institute, (op. cit.).[1980]
'Pulling the Wool, Christine Townend, Hale and Ironmonger Publishers, Sydney, Australia. [1985]
Povijest životinjskih prava
'All Heaven in a Rage', E. S. Turner. Provides [1964]
'Animal Warfare', David Henshaw, Fontana Publishers, London. [1984]
'History of the Humane Movement', Charles D. Niven, Johnson Publishers, London. [1967]
'Animal Revolution', Richard Ryder, Blackwell Publishers, Oxford. [1985]
'The Animal Liberation Movement: Its Philosophy, Its Achievements and Its Future', Peter Singer, Old
Hammond Press Publishers, Nottingham, [1986]
'Man and the Natural World', Keith Thomas, Penguin, London.. [1991]
Donošenje životinjskih prava
'Animals and their Legal Rights', The Animal Welfare Institute, Washington D.C. [1990]
'Animal Rights, Human Wrongs', S. Jenkins, Lennard Publish ings, Harpenden, UK. [1992]
'Up against the Law', J. J. Roberts, Arc Print, London. [1987]
'Animals and Cruelty and Law', Noel Sweeney, Alibi, Bristol UK. [1990]
Filozofija životinjskih prava
'The Case for Animal Rights', Tom Regan, University of California Press. [1983]
'The Struggle for Animal Rights', Tom Regan, International Society for Animal Rights, Inc., Clarks Summit, PA.
[1987]
'Animal Liberation', Peter Singer, PETA Merchandise, P.O. Box 42400, Washington, D.C. 20015,[1975, 1990];
'In Defense of Animals', Peter Singer.
'Animals' Rights', Henry Salt, AAVS (op. cit.),
'No Room, Save in the Heart: Poetry and Prose on Reverence for Life --Animals, Nature and Humankind', Ann
Cottrell Free, AAVS (op. cit.),
'The Unheeded Cry: Animal Consciousness, Animal Pain and Science', Bernard Rollin. [1989]
'Created from Animals: The Moral Implications of Darwinism', James Rachels. [1990]
'Morals, Reason and Animals', Steve Sapontzis. [1987]
"Political Theory and Animal Rights", Clarke and Lindzey (Eds.). [1990]
"The Nature of the Beast: Are Animals Moral?", Stephen Clark.
'Animals, Men and Morals', Godlovitch et. al. [1971]
'Fettered Kingdoms', John Bryant, Fox Press Publishers, Winchester. [1990]
'The Moral Status of Animals', Stephen Clark, Oxford University Press Publishers, Oxford. [1977]
'The Savour of Salt--A Henry Salt Anthology', G. and W. Hendrick, Centaur Press Publishers, Fontwell. [1989]
'Animals and Why They Matter: A Journey Around the Species Barrier', Mary Midgley, Penguin Publishers,
Hrvatskoj postoje knjige na ovu temu, a potpun popis ovakve literature možete naci na www.prijateljizivotinja.hr
79
London. [1983]
'Beast and Man', Mary Midgley, Harvester Press Publishers, Brighton. [1979]
'Animal Rights--A Symposium', David Paterson and Richard Ryder, Centaur Press Publishers, Fontwell. [1979]
'Inhumane Society: The American Way of Exploiting Animals', Michael W. Fox, St. Martins Press, New York.
[1990]
'The Sexual Politics of Meat: A Feminist-Vegetarian Critical Theory', Carol J. Adams. [1990]
'Rape of the Wild: Man's Violence against Animals and the Earth', Andree Collard with Joyce Contrucci. [1989]
'The Dreaded Comparison: Human and Animal Slavery', Marjorie Spiegel, Mirror Books, NY. [1988]
'Eternal Treblinka,' Charles Patterson, Lantern Books, New York [2002], usp. 'Vjecna Treblinka,' Charles
Patterson, prijevod Bernard Jan, Genesis, Zagreb [2004]
Teologija o životinjskim pravima
'Christianity and the Rights of Animals', Andrew Linzey, Crossroad, New York. [1987]
'Animal Sacrifices -- Religious Perspectives on the Use of Animals in Science', Tom Regan (Ed.), Temple
University Press, PA. [1986]
Cirkusi, rodea, zoološki vrtovi
'The Rose-Tinted Menagerie', William Johnson, PETA (op. cit.),
'Animals in Circuses and Zoos--Chiron's World?', Marthe Kiley-Worthington, Little Eco Farms Publishing,
Basildon, UK. [1990]
'The Last Great Wild Beast Show', Bill Jordan and Stefan Ormrod, Constable Publishers, London. [1978]
'Beyond the Bars', Virginia McKenna, William Travers, Jonathan Wray (eds.), Thorsons Publishers,
Wellingborough, UK. [1987]
Eticna prehrana
'Diet for a New America', John Robbins, PETA (op. cit.),
'Compassion: The Ultimate Ethic', V. Moran, American Vegan Society, NJ, USA. [1991]
'Food: Need, Greed and Myopia', G. Yates, Earthright, Ryton UK. [1986]
'Radical Vegetarianism', Mark Braunstein, Panjandrum Books, Los Angeles. [1983]
Vodici, pamfleti i drugi izvori
'Save the Animals! 101 Easy Things You Can Do', Ingrid Newkirk, PETA (op. cit.),
'67 Ways to Save the Animals', Anna Sequoia, Harper Perennial, [1990]
'The Animal Rights Handbook -- Everyday Ways to Save Animal Lives', Berkley Books, New York, [1993]
'PETA's Shopping Guide for Caring Consumers', PETA (op. cit.)
'Keyguide to Information Sources in Animal Rights', Charles R.Magel, AAVS (op. cit.),.
'A Shopper's Guide to Cruelty-Free Products', Lori Cook, Bantam Books, New York, [1991]
'Animal Rights: A Beginner's Guide', Amy Achor, Writeware Inc., Yellow Springs,. [1992]
'The PETA Guide to Action for Animals', PETA (op. cit.),
'The Extended Circle: A Commonplace Book of Animal Rights', Wynne-Tyson (Ed [1989]
'The Animal-Free Shopper', R. Farhall, R. Lucas, and A. Rofe A. (Eds.), The Vegan Society, 7 Battle Road, St.
Leonards on Sea, East Sussex, TN37 7AA, UK. [1991]
'The Animal Welfare Handbook', C. Clough and B. Kew, 4th Estate, London, UK [1993]
Laboratorijske životinje i testiranje proizvoda
'Vivisection and Dissection in the Classroom: A Guide to Conscientious Objection', Gary L. Francione and
Anna E. Charlton, AAVS (op. cit.),
'Animals in Education: The Facts, Issues and Implications', Lisa Ann Hepner, Richmond Publishers,
Albuquerque NM. [1994]
'Entering the Gates of Hell: Laboratory Cruelty You Were Not Meant to See', Brian Gunn, AAVS (op. cit.)
'Animal Experimentation: The Consensus Changes', Gill Langley (Ed.), MacMillan Publishers, London. [1991]
'Slaughter of the Innocent', Hans Ruesch, Civitas Publications, Swaine, NY. [1983]
'Naked Empress: The Great Medical Fraud', Hans Ruesch, CIVIS, Klosters, Switzerland. [1982]
'Victims of Science: The Use of Animals in Research', Richard Ryder, National Anti-Vivisection Society, Centaur
Press Publishers, Fontwell. [1983]
'The Cruel Deception: The Use of Animals in Medical Research', Robert Sharpe, Thorsons Publishers,
Wellingborough, UK. [1989]
'Free the Animals!', Ingrid Newkirk, PETA (op. cit.),
80
Casopisi
'Animals Magazine', 350 Huntington Ave., Boston, MA 02130.
'The Animals' Agenda', P.O. Box 6809, Syracuse, NY 13217-9953.
'Animal People', P.O. Box 205, Shushan, NY 12873.
'The Animals' Voice', P.O. Box 341-347, Los Angeles, CA 90034.
'Between the Species', P.O. Box 254, Berkeley, CA 94701.
'Bunny Hugger's Gazette', P.O. Box 601, Temple, TX 76503-0601.
Divlje životinje
'The Politics of Extinction', L. Regenstein, Collier-Macmillan, London. [1975]
'Wildlife and the Atom', L. Veal, London Greenpeace, 5 Caledonian Road, London N1 9DX, UK [1983]
Pogledaj: #1, #94
#93 U koje se organizacije mogu uclaniti kako bih pomogao/la u
promoviranju prava životinja 96?
Diljem svijeta postoje razne organizacije za promoviranje prava životinja. Takoder, postoje i
razne vegetarijanske/veganske udruge. Navest cemo neke organizacije u Americi i Velikoj
Britaniji.
Sljedeci su podaci o americkim organizacijama uzeti iz knjige 'The Animal Rights Handbook',
Berkley Books, New York, 1993, ISBN 0-425-13762-7. – D.G. / A.E.C.W.
Sjedinjene države
Razni sadržaji:
Alliance for Animals, P.O. Box 909, Boston, MA 02103
American Humane Association, 63 Inverness Drive East, Englewood, CO 80112-5117
American Society for the Prevention of Cruelty to Animals (ASPCA), 424 E. 92nd St., New York, NY 10128
Animal Allies, P.O. Box 35063, Los Angeles, CA 90035
Animal Liberation Network, P.O. Box 983, Hunt Valley, MD 21030
Animal Protection Institute of America, P.O. Box 22505, Sacramento, CA 95822
Animal Rights Mobilization, P.O. Box 1553, Williamsport, PA 17703
Animal Welfare Institute, P.O. Box 3650, Washington, DC 20007
Citizens to End Animal Suffering and Exploitation (CEASE), P.O. Box 27, Cambridge, MA 02238
Defenders of Animals, P. O. Box 5634, Weybosset Hill Station, Providence, RI 02903, (401) 738-3710
Doris Day Animal League (DDAL), 227 Massachusetts Ave. NE, Suite 100, Washington, DC 20002
Focus on Animals, P.O. Box 150, Trumbull, CT 06611
Friends of Animals, P.O. Box 1244, Norwalk, CT 06856
The Fund for Animals, 200 West 57th St., New York, NY 10019
Humane Society of the United States, 2100 L St., NW, Washington, DC 20037
People for the Ethical Treatment of Animals (PETA), 501 Front Street, Norfolk, VA 23510
World Society for the Protection of Animals, 29 Perkins St., P.O. Box 190, Boston, MA 02130
Životinje za društvo:
The Anti-Cruelty Society, 157 W. Grand Ave., Chicago, IL 60616 Massachusetts Society for the Prevention of
Cruelty to Animals (MSPCA), 350 S. Huntington Ave., Boston, MA 02130
96
još jednom, ovdje navodim organizacije iz orginala koje vrijede za Sjedinjene Države i Veliku Britaniju. Ipak,
Hrvatska takoder ima nekoliko organizacija koje promoviraju prava životinja, kao što su to Prijatelji životinja,
Glas životinja itd. Više možete saznati na web stranici udruge Prijatelji životinja (www.prijatelji-zivotinja.hr) ili
se raspitati što vaš grad nudi po tom pitanju.
81
Progressive Animal Welfare Society (PAWS), 15305 44th Ave. W, P.O. Box 1037, Lynnwood, WA 98046
San Francisco Society for the Prevention of Cruelty to Animals (SFSPCA), 2500 16th St., San Francisco, CA
94103
Sport i zabava:
Committee to Abolish Sport Hunting, P.O. Box 44, Tomkins Cove, NY 10986
Performing Animal Welfare Society, 11435 Simmerhorn Rd., Galt, CA 95632
Životinje na farmama:
Food Animal Concerns Trust (FACT), P.O. Box 14599, Chicago, IL 60614
Farm Animals Reform Movement (FARM), 10101 Ashburton Lane, Bethesda, MD 20817
Farm Sanctuary, PO Box 150, Watkins Glen, NY 14891
Humane Farming Association, 1550 California Street, Suite 6, San Francisco, CA 94109
United Animal Defenders, Inc., P.O. Box 33086, Cleveland, OH 44133
United Poultry Concerns, PO Box 59367, Potomac, MD 2088
Laboratorijske životinje:
Alternatives to Animals, P.O. Box 7177, San Jose, CA 95150
American Anti-Vivisection Society, 801 Old York Rd., Suite 204, Jenkintown, PA 19046
In Defense of Animals, 21 Tamal Vista Blvd., No. 140, Corte Madera, CA 94925
Last Chance for Animals, 18653 Venture Blvd., No. 356, Tarzana, CA 91356
National Anti-Vivisection Society, 53 W.Jackson Blvd., Suite 1550, Chicago, IL 60604
New England Anti-Vivisection Society, 333 Washinton St., Boston, MA 02135
Radne organizacije:
Animal Legal Defense Fund (ALDF), 1363 Lincoln Ave., San Raphael, CA 94901
Association of Veterinarians for Animal Rights, 15 Dutch St., Suite 500-A, New York, NY 10038
National Association of Nurses Against Vivisection, P.O. Box 42110, Washington, DC 20015
Physician's Committee for Responsible Medicine, P.O. Box 6322, Washington, DC 20015
Psychologists for the Ethical Treatment of Animals, P.O. Box 1297, Washington Grove, MD 20880-1297
Scientists Center for Animal Welfare, 4805 St. Elmo Ave., Bethesda, MD 20814
Scientists Group for Reform of Animal Experimentation, 147-01 3rd Ave., Whitestone, NY 11357
Zakonodavne organizacije:
Committee for Humane Legislation, 30 Haviland, South Norwalk, CT 06856
The National Alliance for Animal Legislation, P.O. Box 75116, Washington, DC 20013-5116
United Action for Animals, 205 E. 42nd St., New York, NY 10017
Ocuvanje podmorskog života:
American Cetacean Society, P.O. Box 2639, San Pedro, CA 90731
Center for Marine Conservation, 1725 DeSales St., NW, Washington, DC 20036
Greenpeace, P.O. Box 3720, 1436 U St., NW, Washinton, DC 20007
Marine Mammal Fund, Fort Mason Center, Bldg. E, San Francisco, CA 94123
Ocuvanje divljine:
Defenders of Wildlife, 1244 19th St., NW, Washington, DC 20036
Earth Island Institute, 300 Broadway, Suite 28, San Francisco, CA 94133
International Fund for Animal Welfare, P.O. Box 193, Yarmouth Port, MA 02675
Rainforest Action Network, 301 Broadway, Suite A, San Francisco, CA 94133
Wildlife Information Center, Inc., 629 Green St., Allentown, PA 18102
Udruge za pojedine vrste životinja:
American Horse Protection Association, 1000 29th St., NW, Suite T100, Washington DC 20007
Bat Conservation International, P.O., Box 162603, Austin, TX 78716
The Beaver Defenders, Unexpected Wildlife Refuge, Inc., Newfield, NJ 08344
Friends of the Sea Otter, P.O. Box 221220, Carmel, CA 93922
Greyhound Friends, 167 Saddle Hill Rd., Hopkinton, MA 01748
International Primate Protection League, P.O. Box 766, Summerville, SC 29484
Mountain Lion Preservation Foundation, P.O. Box 1896, Sacramento, CA 95809
82
Primarily Primates, P.O. Box 15306, San Antonio, TX 78212
Save the Manatee Club, 500 N. Maitland Ave., Suite 210, Maitland, FL 32751
Posebni interesi:
Feminists for Animal Rights. P.O. Box 16425, Chapel Hill, NC 27516
International Network for Religion and Animals, P.O. Box 1335, North Wales, PA 19454
Jews for Animal Rights, 255 Humphrey St., Marblehead, MA 01945
Student Action Corps for Animals (SACA), P.O. Box 15588, Washington, DC 20003-0588
Velika Britanija
Animal Aid, 7 Castle Street, Tonbridge, Kent TN9 1BH, UK
Animal Concern, 62 Old Dumbarton road, Glasgow G3 8RE, UK
Animal Liberation Front Supporters Group, BM 1160, London WC1N 3XX, UK
Animal Research Kills, P.O. Box 82, Kingswood, Bristol BS15 1YF, UK
Athene Trust, 5a Charles Street, Petersfield, Hants GU32 3EH, UK
Beauty Without Cruelty, 57 King Henry's Walk, London N1 4NH, UK
Blue Cross Field Centre, Home Close Farm, Shilton Road, Burford, Oxfordshire OX18 4PF, UK
Born Free Foundation, Cherry Tree Cottage, Coldharbour, Dorking, Surrey RH5 6HA, UK
British Hedgehog Preservation Society, Knowbury House, Knowbury, Ludlow, Shropshire SY8 3LQ, UK
British Trust For Ornithology, The Nunnery, Nunnery Place, Thetford, Norfolk IP24 2PU, UK
British Union for the Abolition of Vivisection, 16a Crane Grove, Islington, London N7 8LB, UK
Campaign for the Abolition of Angling, P.O. Box 130, Sevenoaks, Kent TN14 5NR, UK
Campaign for the Advancement of Ruesch's Expose, 23 Dunster Gardens, London NW6 7NG, UK
Campaign to End Fraudulent Medical Research, P.O. Box 302, London N8 9HD, UK
Cat's Protection League, 17 King's Road, Horsham, West Sussex RH13 5PN, UK
CIVIS, P.O. Box 338, London E8 2AL, UK
Disabled Against Animal Research and Exploitation, P.O. Box 8, Daventry, Northamptonshire NN11 4QR, UK
Donkey Sanctuary, Slade House Farm, Salcombe Regis, Sidmouth, Devon EX10 0NU
Dr. Hadwen Trust for Humane Research, 6c Brand Street, Hitchin, Hertfortshire SG5 1HX, UK
Earthkind, Humane Education Centre, Bounds Green Road, London N22 4EU, UK
Elefriends, Cherry Tree Cottage, Coldharbour, NR Dorking, Surrey RH5 6HA, UK
Environmental Investigation Agency, 2 Pear Tree Court, London EC1R 0DS, UK
Fund for the Replacement of Animals in Medical Experiments, Eastgate House, 34 Stoney Street, Nottingham
NG1 1NB, UK
Green Party Animal Rights Working Party, 23 Highfield South, Rock Ferry, Wirral L42 4NA, UK
Horses and Ponies Protection Association, Happa House, 64 Station Road, Padiham, N. Burnley, Lancashire
BB12 8EF, UK
Humane Research Trust, Brook House, 29 Bramhall Lane South, Bramhall, Stockport, Cheshire SK7 2DN, UK
Hunt Saboteurs Association, P.O. Box 1, Carlton, Nottingham NG4 2JY, UK
International Association Against Painful Experiments on Animals, P.O. Box 215, St Albans, Herts AL3 4PU,
UK
International Primate Protection League, 116 Judd Street, London WC1H 9NS, UK
League Against Cruel Sports, 83-87 Union Street, London SE1 1SG, UK
International League of Doctors for the Abolition of Vivisection, UK Office, Lynmouth, Devon EX35 6EE, UK
National Anti-Vivisection Society, Ravenside, 261 Goldhawk Road, London W12 9PE, UK
National Canine Defence League, 1 Pratt Mews, London NW1 0AD, UK
People for the Ethical Treatment of Animals, P.O. Box 3169, London NW6 2QF, UK
Royal Society for the Protection of Birds, The Lodge, Sandy, Bedfordshire SG19 2DL, UK
Royal Society for the Prevention of Cruelty to Animals, Causeway, Horsham, West Sussex RH12 1HG, UK
Student Campaign For Animal Rights, P.O. Box 155, Manchester M60 1FT, UK
Teachers For Animal Rights, 29 Lynwood Road. London SW17 8SB, UK
Whale and Dolphin Conservation Society, 19A James Street, Bath, Avon BA1 2BT, UK
Zoocheck, Cherry Tree Cottage, Coldharbour, Dorking, Surrey CR0 2TF, UK
#94 Tko je sve u pokretu za prava životinja?
83
Tom Regan - Profesor filozofije na sveucilištu u Sjevernoj Karolini. Njegova je knjiga 'The
Case For Animal Rights' jedna od najboljih knjiga o pravima životinja. Tekst je prilicno
zahtjevan, ali vrlo vrijedan za proucavanje. Svatko tko se zanima za prava životinja trebao bi
procitati njegovu knjigu. Knjiga zapocinje jezgrovitim zamislima o teoriji urodene vrijednosti,
koja je imala vrlo bitnu ulogu u ljudskim gradanskim slobodama sedamnaestog stoljeca, te se
u devetnaestom stoljecu pocinje primjenjivati i na životinje. Ideja je o urodenoj vrijednosti
važna u promicanju ljudskih i životinjskih prava.
Manje zahtjevna, ali ipak informativa, Reganova knjiga 'The Struggle for Animal Rights'
mogla bi biti bolji pocetni izbor, buduci da je lakša neupucenom citatelju.
Peter Singer – Profesor filozofije na sveucilištu u Melbournu. Singer je najpoznatiji po svojoj
knjizi 'Animal Liberation 97 ', vjerojatno najcitanijem djelu koje se bavi pravima životinja.
Singer, za razliku od Regana nije abolicionist, kako ga mnogi ljudi doživljavaju. Njegovo
utilitaristicko stajalište dozvoljava mogucnost ili potrebu za ubijanjem životinja pod posebnim
okolnostima. Ipak, Regan i Singer se slažu u mnogim nacelima koji govore protiv neprestanog
iskorištavanja životinja. Singer piše i druge knjige o ovoj temi, kao što su to 'In Defense of
Animals' i 'Animal Factories'.
Mary Midgley – Ugledna predavacica filozofije na sveucilištu Newcastlea. Njezina knjiga,
'Beast and Man' nije dobila zasluženu pažnju. U toj knjizi, ona se bavi suvremenim
cinjenicama s podrucja biologije i etologije 98 kako bi pružila eticki argument za bolje
postupanje prema životinjama.
Ona takoder opisuje logicki razlaz izmedu cinjenica i vrijednosti, opisuje ljude kao 'primarne'
životinje i istice slicnosti izmedu ljudskih i ne-ljudskih životinja kao važne elemente za našu
etiku i samorazumijevanje.
Carol Adams – Njezina knjiga, 'The Sexual Politics of Meat' pridonijela je u kombiniranju
kulturne i eticke analize naglašavajuci politicku osobnost simbola koje nepromišljeno
iskorištavamo. Primarni simboli koje Carol Adams u svojoj knjizi analizira su vezani za meso.
najneprimjetniji vidovi ovakvih simbola jesu oni koji 'skrivaju' život kako bi se proizvodnja
mesa ucinila eticnijom. Umjesto krave, na našim se tanjur ima nalazi govedina. Takoder, ona
nalazi neke veze izmedu vegetarijanizma i feminizma (isti sustav se neeticki odnosi prema
životinjama i vecini žena).
Richard Ryder – Ugledni klinicki psiholog u bolnici Warneford, u Oxfordu. Ryder je autor
pojma 'specizam'. Njegova knjiga 'Animal Revolution' pruža povijesnu perspektivu i kriticku
analizu životinjske dobrobiti i stava prema životinjama.
Henry Salt (1851. – 1939.) – Salt je bio znacajni druš tveni reformator koji se borio za
humane reforme u školama, zatvorima, te društvu uopce, a zalagao se i za eticniji tretman
prema životinjama. Imao je veliki utjecaj na Ghandija. Njegova knjiga, 'Animals' Rights' je
prva koristila takav naslov, te se u njoj nalazi vecina bitnih argumenata koje filozofija prava
životinja i danas koristi (iako su oni danas nešto izmjenjeni i unaprijedeni). Knjiga pruža
izvrsnu biografiju ranijih europskih pisaca (osamnaesto i devetnaesto stoljece) koji su se
bavili raznim problemima vezanim za životinje.
Victoria Moran – Autorica knjige 'Compassion the Ultimate Ethic' pridonosi nešto manje
raspravljackim, ali vrlo bitnim, intuitivnim temeljima životinjskih prava.
97
98
'Animal Liberation' / 'Oslobodenje životinja' postoji i u hrvatskom prijevodu
Etologija je proucavanje nacina života pojedinih organizama i živih bica.
84
Marjorie Spiegel – Njezina knjiga, 'The Dreaded Comparison' kratko je ali znacajno djelo
koje postupanje prema afroamerickim robovima usporeduje s postupanjem prema ne- ljudskim
životinjama. U tekstu i slici, Marjorie Spiegel pokazuje nevjerojatne slicnosti izmedu ova dva
sustava postupanja. Slika koja prikazuje robove utrpane na robovlasnickim brodovima se
slaže sa slikom kaveza u koje su prisilno utrpane kokoši neslice. Slika žene s brnjicom se
nalazi pored slike psa s brnjicom. Slicnosti su užasne i otkrivaju mnogo cinjenica. Ona je
jedna od malobrojnih književnika koji su se na ovako otvoren i jasan nacin usudili izjednaciti
životinjske i ljudske patnje. – T.A.
Ovdje nabrajamo još neke od poznatijih licnosti u borbi za životinjska prava:
Stephen R. L. Clark – profesor filozofije na sveucilištu u Liverpoolu
Michael W. Fox – potpredsjednik organizacije 'Humane Society' u Sjedinjenim Državama,
vrlo poznati veterinar i borac za prava životinja
Ronnie Lee – osnivac organizacije 'Animal Liberation Front'
Jim Mason – odvjetnik i novinar
Ingrid Newkirk – suosnivacica organizacije 'People for the Ethical Treatment of Animals' i
jedna od najutjecajnijih boraca za prava životinja
Alex Pacheco – suosnivac organizacije 'People for the Ethical Treatment of Animals',
razotkrio je zlostavljanje majmuna u Silver Springu
"Valerie" - osnivacica organizacije 'Animal Liberation Front' u Sjedinjenim Državama
#95 Što mogu svakodnevno ciniti kako bih pomogao/la životinjama?
Prije svega, mi moramo preuzeti svakodnevnu odgovornost eliminacije i smanjenja djelovanja
koji pridonose zlostavljanju i iskorištavanju životinja.
JEDNA OD NAJVAŽNIJIH STVARI KOJU MOŽETE UCINITI ZA SPAS
ŽIVOTINJA I OKOLIŠA, JEST DA POSTANETE VEGETARIJANAC, ODNOSNO
VEGAN. Postoji izreka koja kaže: 'Ono smo što jedemo'. Još tocnije bi se moglo reci 'Ono
smo što radimo', a ono što mi radimo kako bi mogli jesti mnogo govori o našoj vlastitoj
osobnosti i prisustvu (odnosno odsustvu) suosjecajnosti. Dok god jedemo meso, mi smo
susudionici u namjernom klanju nebrojeno mnogo životinja i uništavanju okoliša zbog našeg
trivijalnog razloga. Zašto trivijalnog? Ni jedno ljudsko bice nije umrlo zbog nezadovoljene
želje za mesnom hranom, ali je zato tisuce krava ubijeno kako bi se zadovoljila ljudska
potreba za okusom mesa. Ipak, vegetarijanci i vegani tvrde da se okus hrane zapravo
poboljšava onda kad se odbaci meso, jer vegetarijanska prehrana ne znaci samo odricanje
odredenog okusa. Prema svim podacima, vegani jedu najraznolikiju hranu, mnogo
raznovrsniju od mesojeda. Prehrana mesom ne nudi bogatstvo okusa onoliko koliko to nudi
primjerice makrobioticka prehrana.
NE KUPUJTE ŽIVOTINJSKE PROIZVODE POPUT KRZNA ILI KOŽE. Postoji
mnogo drugih prirodnih ili umjetnih materijala (kao što je pamuk) koji mogu poslužiti u izradi
odjece i obuce. Cak se i vece kompanije za proizvodnju obuce polagano okrecu humanije
dobivenim proizvodima. (Proizvodi od umjetne kože ili nekog drugog materijala lakši su i ne
uništava ju se nakon kiše ili loših vremenskih uvjeta.)
85
Postoje manje ociti životinjski proizvodi u našem kucanstvu i našoj osobnoj opremi. Kad se
riješite uporabe kože i krzna, pokušajte eliminirati proizvode koje u sebi sadrže životinjske
sastojke ili se testiraju na životinjama. 99
INFORMIRAJTE SE O OVOME PROBLEMU I CITAJTE KNJIGE O PRAVIMA
ŽIVOTINJA. Osim u knjigama glavnih teoreticara, informacije možete naci i u vrlo
prakticnim vodicima i brošurama. Za knjige i brošure na engleskom jeziku, pogledajte pitanje
#92.
Naposlijetku, UCLANITE SE U NAJBLIŽU ORGANIZACIJU KOJA SE BAVI
PRAVIMA ŽIVOTINJA. Ako nemate vremena, ali zato imate sredstava, razmislite o
novcanim donacijama onim organizacijama koje cine dobro životinjama, i koje biste željeli
poduprijeti. – T.A.
Pogledaj: #87, #92-#93
#96 Procitao/la sam vaše odgovore o pravima životinja i niste me uvjerili.
Ljudi su ljudi, životinje su životinje – zar je to tako teško shvatiti?
Ovi odgovori ne mogu odražavati baš sve razloge koji bi i tvrdokornije ljude naveli da pocnu
podupirati prava životinja. Potpuniji tekst bi ukljucivao još mnoštvo argumenata, kao što su to
religijski argumenti. Primjerice, neke istocne religije naglašavaju covjekovu odgovorno st
prema životinjama. Što se tice kršcanske religije, provjeri pitanje #16. Uz religijske, mogli
bismo navesti i zakonske argumente.
Ipak, neki ljudi ostaju skepticni prema svim spomenutim pristupima filozofije o pravima
životinja. Mi želimo da si takvi ljudi postave ova pitanja:
–
–
–
–
–
–
Što nije u redu s kanibalizmom?
Što nije u redu s ropstvom?
Što nije u redu s rasistickim predrasudama?
Što nije u redu sa spolnom diskriminacijom?
Što nije u redu s ubijanjem djece ili psihickih bolesnika?
Što nije u redu s pokusima na ljudima koje su izvodili nacisti?
Filozofija prava životinja na ova pitanja može lako i jasno odgovoriti. Možete li i vi? Nije li
istina da vaši odgovori sadržavaju takva objektivna nacela koja se mogu primjeniti i na
životinje? Jesu li nacisticki pokusi bili užasna djela zato što su subjektima uzrokovali patnju
ili zato što su ti subjekti bili ljudi? – A.E.C.W.
Izjava 'ljudi su ljudi, a životinje su životinje' dovodi do prazne tautologije. Ako netko zna
neke razlike izmedu ljudi i životinja koje opravdavaju razlicita postupanja, trebao bi ih iznijeti
na vidjelo. Protivnici prava životinja ne uspijevaju obraniti ideju o razlikama izmedu ljudi i
životinja, takvim razlikama koje životinje stavljaju u inferioran položaj.
99
postoje dva vodica na engleskom jeziku za provjeravanje životinjskih sastojaka ili je li pro izvod testiran na
životinjama. To su: Shopping Guide for the Caring Consumer, PETA, 1994. i A Shopper's Guide to Cruelty-Free
Products, Lori Cook, 1991. Za eticne proizvode dostupne u Hrvatskoj, pogledaj listu u pitanju #86.
86
Da, životinja je životinja, ali i ona može užasno patiti zbog naše brutalnosti i pomanjkanja
suosjecanja. – D.G.
'Podupirem prava životinja kao što podupirem i prava ljudi. Tako bi trebalo ciniti svako
potpuno ljudsko bice.' – Abraham Lincoln (šesnaesti predsjednik Sjedinjenih Americkih
Država)
'Doci ce takav dan kad ce svi oblici života stajati jednaki pred sudom... djetlic, kojot, medvjed
i leming te pastrva u potocima.' – William O. Douglas (U.S. Supreme Court Justice)
T.A. – Ted Altar
J.E. – Jonathan Esterhazy
D. G. – Donald Graft
J.E.H. – John Harrington
D.V.H. – Dietrich Von Haugwitz
L.J. – Leor Jacobi
L. K. – Larry Kaiser
J. K. – Jeremy Keens
B.L. – Brian Luke
P.M. – Peggy Madison
B.R. O. – Brian Owen
J.S. D. – Janine Stanley-Dunham
J.L.S. – Jennifer Stephens
M. T. – Michael Traub
A.E.C.W. – Allen ECW
Author
Document
Category
Без категории
Views
9
File Size
317 Кб
Tags
1/--pages
Пожаловаться на содержимое документа