S^Mit listopad*'1902.
'inmatsM Hsf»
Br. 9. i 10.
u ZAGREBU, 1. rujna 1902.
God. XXVL
U v r s t b i n a o g l a s a : za 1 stranicu 16 K.; za '/2 stranice 8 K.; za Vs stranice
5 K. 20 fil.; za 'A stranice 4 K. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina.
Šumske štete.
Piše Grašo Vac, kr. kot. šumar.
O ovom velevažnom pitanju — toj »rak rani našega šu­
marstva«^ — pisano je mnogo u našem cienjenom »Šumarskom
Listu«.
Idemo i mi ovo velevažno pitanje promotriti sa našega
stanovišta, ne bi li i naše mnienje razbistrilo ovu velevažnu
stvar.
Svi mjerodavri faktori brinu se, kako bi se ovo pitanje
riešilo, t. j . kako bi se bar donekle šumske štete umanjile.
Ali kako znamo ide sve na gore, umjesto na bolje !
Š u m s k e štete u Hrvatskoj i Slavoniji rastu
sve više i više na š t e t u šumo v l a s t n i k a i n a r o d a !
Kada bi mi sve statističke podatke, n. pr. nazad 10 godina
sa sadašnjima sravnili, vidili bi golemu razliku.
Jest, vidili bi istinu izraženu u ciframa; koja je istina
— kako rekosmo-^— o d o g r o m n e š t e t e z a r a c i o ­
n a l n o š u m a r s t v o , a Ogroman t e r e t z a n a š n a r o d .
Šumskih šteta bit de uviek. — Jest, to je nepobitna
stina. Trebamo ali nastojati, da ih sve manje i manje bude.
^ To je jedna od zadada svake šumske uprave i svih javnih
organa, koji obdenitu upravu i sudbinu našega naroda, naro­
čito hrvatskog seljaka —• u rukama imadu.
S te strane promatrati ćemo i mi ovo pitanje. — U prvom
redu valja nam pred očima imati kategoriju šumovlastnikah.
— 522 —
— Država, kraj. imovne obćine, zemljištne zajednice, gradovi
i trgovišta, pl. Turopolje, veliki vlastelini, manji vlastelini i
šumoposjednici, nadbiskupska nadarbina, kaptoli, župne nadarbine, te one redovah, manastirah, beneficijah itd. te konačno
šume naših seljakali (naročito u Zagorju, Primorju itd.) imadu
sasma raznolično šumsko uredjenje i kućanstvo. Dapače imademo mi u Hrvatskoj i Slavoniji mnogo šumah gdje šumsko
gospodarstvo dosada ni uredjeno nije!
Dakle mi moramo naše pitanje sa raznih strana proma­
trati. — Tu je u prvom redu po sriedi prava strana našega
pitanja.
»Kradja ili prekršaj šumskog zakona?!«
D r ž a v a i svi i n i š u m o p o s j e d n i c i j e s u od
»zaraze š u m s k i h š t e t a « o č u v a n e , d o č i m naj­
v i š e t r p e — od te rak rane — i m o v n e o b ć i n e i z e m I j i š t n e z a j e d n i c e ! •— U kratko rečeno:
»Koji šumoposjedi sastoje iz pravoužitnika ili suovlastenika, trpe najviše od šumskih šteta!« To je nepobitna istina!
P o postojećim propisima, t. j . po ustanovsma šumskoga
zakona, smatraju se sve šumske štete počinjene u ovakovih
šumah kao prekršaj šumskoga zakona. Prekršaj šumskoga za­
kona je, ako pravoužitnik posječe najdeblji hrast ili najtanju
trušljiku itd.
To sliedi iz §. 60. š. z. koji u uvodu glasi: »Osim pre­
kršaja, koje počine i m a j u ć i p r a v o na drvarenje (§. 18) itd.
A §. 18. š. z. glasi; »Glede sumnjah, poteškočah i parbahi koje se u šumah » o b t e r e ć e n i h p r a v o m d r v a r e n j a « , porode u obziru uporabe ustanova gore sadržanih, imadu
o d l u č i v a t i v l a s t i p o l i t i č k e , izključenjem puta pravde.
Evo, iz ovoga sliedi, da štetočinac ako je pravoužitnik ili
suovlaštenik (ma najokoreliji i od tog zanata bio) — imade
za sve svoje čine odgovarati samo političkoj oblasti. Obratno
je ali za državne šume i sve ostale napred spomenute šumovlastnike izim šuma imovnih obćina i zemljištni zajednica.
Nastaje pitanje: »Prekršaj šumskog zakona ili kradja?«
— 523 —
Pošto je to pitanje dugo neriešeno bilo, a nije se znalo
što spada pred političke oblasti ili sud, to je naredbom c. kr.
zapovjedničtva u Zagrebu od 4. svibnja 1879. br. 7534. to
pitanje shodno razjašnjeno. — Ne će po našu razpravu biti
od štete, ako nekoje ustanove te naredbe predočimo. — Evo i h :
Državno nadodvjetničtvo opazilo je, da je p o l i t i č k i m
i s u d b e n i m o b l a s t i m a nejasna granica, gdje »šumski kvar«
prestaje i gdje »kradja« počima.
Uzrok tomu je, što dotične oblasti neznadu razlikovati, što
se smatrati imadu suharaci i sitnim drvljem, i što se smatrati
ima mladimi razsadi drva i grmovja itd.
Ne ćemo cielu naredbu donašati. — Nu svrha joj je bila
raztumačiti »sitno drvlje« itd. — Neshodnost ove naredbe po­
kazala se je ; jer od pomenutih »sitnih vrsti drveća« moglo je
biti debelih dimenzija (n. pr. vrba).
S toga je naredbom bivšeg glavnog napovjedničtva od 15.
srpnja 1880. br. 3173 ovo pitanje riešeno kako sliedi: »S raz­
loga, što je državi osobito do toga stalo, da se mladi naraštaj
izdašno štiti, ima se na temelju šumarsko-strukovnih načela
drvo b e z r a z l i k e v r s t i u red kolosjeka uvrstiti, koje u
srednjem promjeru d o 10 c e n t i m e t a r a m j e r i .
Svako stablo, preko označene debljine, i m a s e v e ć k a o
deblo smatrati.
Tako smo evo letimice predočili, kada se nepovlastnim
prisvajanjem drva počini u smislu šumskog zakona »kradja«,
ili »prekršaj«.
Kako nam je znano, naš seljak rado u šumu zalazi, a na­
ročito ako ga još k tomu potreba goriva i gradje nuka i goni.
On dobro zna (naročito u bivšoj Krajini), da ako ide sjeći
u državnu, privatnu, ili sličnu šumu, pak ako usječe debelo
drvo (preko 10 cm.), da će imati odgovarati pred kaznenim
sudom i da se izdašnijega zatvora dokopati može.
Pošteni seljak od toga bježi, pa ima i pravo.
Da on ali svojoj želji i potrebi udovolji, ide naš seljak
(štetočinac) tamo, gdje i on njeko pravo imade. — A kamo?
-
524
-
»U šume imovne obdine, ili zemljištnih zajednica«. — Ta to
je i naravna stvar!
U prvoj liniji ne čeka ga zatvor (izim iznimakah), a u
drugoj liniji »likvidira« on pošteno svoju štetu, prizna griehe
i ostane vjekovječni pošteni dužnik (izim častnih iznimaka).
Pa i on ima njeko idealno pravo na taj novac!
Ako je ali okorjeli štetočinac, što no se kaže »od zanata«,
toga ne smeta zatvor. Još ako k tomu ništa ne ima (npr. pre­
pisao grunt na ženu i t. d.), taj se ne boji zatvora, pak ide u
sve šume, ma bila državna, vlastelinska itd. šuma. Koliko ga
puta lugari i čuvari ne ulove na činu; a ako ga uhite, to on
ili njegov rodjak, sluga itd. (to mogu biti samo iznimke. Ur.)
svoj zatvor kod suda odsjedi, a šumsku odštetu za pokradjeno
drvo ostane pošteno dužan.
I tako se ima šumovlastnik boriti sa stotinu neprilika, a
jedna od najvedih — jesu štetočinci! Valja nam ali u mnogim
slučajevima, rekao bi pretežnim slučajevima, tražiti u z r o k e
šumskih šteta.
To je pitanje od zamašne važnosti.
Uzroka imade mnogo, da je naš seljak baš upućen, da u
šumu samovoljno ide !
Pomanjkanje gorivnog đrya jeste uzrok, da su
šum. štete danas tako ogromne!!!
To je nepobitna istina
Idemo malo to pitanje s bližega stanovišta promotriti;
vratimo se ali nazad 30 — 40 godina, dok u bivšem provinci­
jalu segregacija šumah provedena nije bila, a u bivšoj Krajini
dok su postojale samo državne šume. Bilo je tada drva dosta,
naš seljak podmirio je svoju potrebu i nije ni mislio na »šumsku
štetu«. To njemu u ono doba na pamet došlo nije, niti je znao
što je to. Karoda bilo je mnogo manje, nego li danas, i usljed
toga vladalo je s ove strane i zadovoljstvo u narodu!
Cim je provedena segregacija nastale su urb. občine, da­
našnje zemljištne zajednice, i naš je seljak — ratar — upuden
samo na svoju šumu.
— 525 —
Isto su tako segregacijom državnih suma nastale imovne
obćine, te je usljed toga za 'A površine manje za uživanje,
nego li što je u prijašnje doba bilo.
S tim okolnostima i činjenicama danas računati moramo,
jer druge nije!
Nakon provedene segregacije, nije bilo u početku »šumskih
šteta«, jer su postojale zadruge i naroda je malo bilo. Peći
bilo je tada u polovicu manje nego li danas!
'
Pogledajmo mi danas naša sela. -— Sve su zadruge razdieljene; od jedne stare zadruge proizašlo je množtvo kuća. A
sve k u ć e t r e b a j u d r v a !
K tomu dolazi i ta okolnost, da imademo u Hrvatskoj i
Slavoniji množtvo naseljenika, koji prije u računu ni bili nisu.
A Boga mi, i oni ne mogu bez drva živiti!
D o k a z a j a s n i j e g a ne t r e b a m o , v e ć t a j , da je i
p o m n o ž a n j e n a r o d a i n j i h o v i h k u ć a k r i v o , da nam
danomice »šumske štete« rastu!
To je rekao bi jedini razlog, da »šumske štete« u obce
rastu, na propast i štetu šume, i racionalnog šumskog gospo­
darstva !
Mi želimo obratno, t. j . da što manje »šumskih šteta«
bude! — To je želja svakoga prijatelja našega naroda; to je
želja svih zvanih faktora današnje uprave; to je želja svih
šumovlatnika; a napokon želio bi i sam narod, da se tome
teretu (takorekući novoj vrsti poreza) što prije otme. Jest želi
i narod, jer mu je plaćanje »šumskih šteta« .dozlogrdilo.
Tu zadaću težko je riešiti, t. j . onako, kako naša hrvatska
poslovica kaže, »da bude vuk sit i koza ciela«.
Šumske štete jesu — kako rekosmo, a svakom je to dobro
i znano — na uštrb racionalnom šumskom gospodarenju. S toga
valja, d a m i š u m a r i n a s t o j i m o , kako da ovoj rak-rani,
na put stanemo! Mi smo u prvom redu zvani, da prigodom
uredjenja ili revizije šumskog pospodarstva na to pazimo,
da » g o r i v n i d r v n i e t a t « bude što veći; da se narodu
namakne što više goriva, da ne bude prisiljen krasti i šumske
— 526 —
štete činiti! — T o je d u ž n o s t s v a k e š u m s k e u p r a v e
k o j a i m a da p o d m i r i g o r i v n u p o t r e b u s v o j i h suovlaštenika i pravoužitnika!
Gradjevna potreba naših pravoužitnika ih suovlaštenika,
jeste u razmjeru gorivne potrebe jako malena. Kada naš seljak
kuću i ostale zgrade sagradi, ne traži on više gradje; jer prvo
istu ne treba, a drugo — znamo svi — jeste svaka gradnja
sa troškom skopčana! A to naš seljak izbjegava!
Dični naš pjesnik stavlja raji u usta rieči: »hljeba, hjeba
gospodaru«, dočim naš seljak danas često vapi: — »gorivog
drva gospodo!«
Ne kažemo gospodaru, jer pravoužitnici ili suvlastnici jesu
gospodari, t. j . vlastnici šumah, dočim gospoda šumari — pod
nadzorom oblasti — uredjuju šume i upravljaju sa istima.
Moje nemjerodavno mnienje jeste takovo, da su napried
spomenuti navodi doista sasvim istiniti.
P r e m a l e n a d r v n a k o m p e t e n c i j a , daleke sječine i
težki izvoz drva, pomanjkanje leževine i suharaka — naročito u
zabranama i branjevinama — sile potrebovnika, t. j . seljaka, da
u šumu ide, i tako se u skrajnoj nuždi i potrebi — moguće
do sada i skroz neporočan — ogrieši o šumski, ili kazneni zakon.
Ruku na srdce, pak priznajmo da je tako!
Još je jedna velika mana, da se »šumske štete« Često
vanredno umnažaju; — a ta je, da trgovina sa drvi nije na
mnogim i mnogim mjestima uredjena. N e i m a m o u m a n j i m
mjestima drvnih tržišta!
Suovlaštenici i pravoužitnici recimo dobiju ma i najmanje
drva, pak mogu da pokriju bar donjekle svoju potrebu. AF —
pitajmo se — što če oni, koji tih prava ne imaju, a ne imaju
gdje da drva k u p e ? ! Z a r č e s e s m r z n u t i , ili ne trebaju li
ni oni drva za kuhati, prati, i t. d. — Znamo svi da trebaju
di'va ! Od kuda drva?
» U p u ć e n je s v a k i , d a k u p u j e d r v a od š t e t o č i naca i da s njima zajedno k r i o m č a r i . «
Pitajmo se sada: »Je li to moralno?«
— Odgovor — nije!
, — 527 —
Ta od kuda dolazi mirni i pošteni gradjanin do toga, da
bude sudionikom (ako potajice i nekažnjen ostao) kradje iliti
prekršaja šumskoga zakona?
A to sve još za svoje novce, koje je pošteno i krvavo za­
služio ! J e d i n i j e r a z l o g t a j , j e r n e i m a g d j e d a
drva kupi.
Zar mi možemo kupcu drva zamjeriti, da je on »u skrajnoj
nuždi« drva kupio od — recimo — »okorielog šumskog štetočinca?« — Ne ćemo! Ne možemo! »Nužda zakon mienja«,
veli stara hrvatska poslovica. — Tako je i u ovom slučaju.
Da je imao i da ima gdje drva kupiti, podmirio bi svoju
potrebu na pošteni način, a sa »šumskim štetočincem« se ni
upoznao ne bi, bar u tom pogledu.
Iz prednavedenog sliedi istinita nauka i pouka, da bi se
šumske šttete umanjile, eventualno i prestale bi, da je gdje
gorivnog drva za kupiti i da su uredjena »drvna tržišta«.
Tu je polje za šumovlastnike i državu, da se ovo pitanje
uredi, pak bi se s i g u r n o s vremenom »šumskih šteta«, —
ako ne sasvim, a ono prilično — riešili!
»Zašto u naprednijim zemljama ne ima šumskih šteta ni
iz daleka u tolikoj mjeri, kao kod nas?« Jer je prodaja drva
uredjena! Toga kod nas na žalost na mnogim mjestima ne ima.
U gradovima je lahko, jer sve u grad hrli, ali na ladanju je
težko. I s t i n a j e t o p r a v a ! Doživio sam i sam ove zime
nezgodu za drvi: pak je to doprinjelo, da mislim i razmišljam:
»kada je tebi tako kao šumaru, kako je istom drugom — re­
cimo onomu sa malenom drvnom kompetencijom, ili onom koji
ne ima gdje drva da kupi?« Upravo kao i meni — mislim si ja.
Suovlaštenik ili pravoužitnik ne smije da proda svoju drvnu
kompetenciju. A šta će i prodati, kada ni za sebe i svoju kuću
dosta ne ima! Pošteni gazda ne prodaje, dočim »šumski štetočinac« — da!
Od ovakovih ljudi — »zakona radi« — ne smijemo da
kupimo, t. j . ni ja, a Boga mi ni drugi, ako ee točno propisi vrše.
O okolici dosta liepih, dapače krasnih »državnih šumah«.
To je istina, ali i opeta neima gdje gorivnih drva za kupiti.
— 528 —
I to je istina! Privatnih šuma u okolici ne ima! Od onih, koji
— recimo — svoje sume ih drvom obrasle pašnjake harače,
ne smiješ kupiti.
Što sad ? Drva treba! mislim si ja, — lahko se je onomu
po ziipi u toploj sobi smijati, koji ima 24 i više prost, metra
prima bukovih ciepanica u dvorištu, — u ime deputata! —
Težko nama, koji ne ima gdje ni da kupi. — A novaca?!
— »Nisam im zavidan. — Treba, i zaslužio je, — ali
k o d t o l i k i h p o v r š i n a š u m a u o k o l i c i , d a se s m r z a ­
v a m o , to n i j e p r a v o !
— »K^ tomu biti još izručen na milost i nemilost šumskih
štetočinaca« ! ?
— Što to znači, — prosuditi će svaki misaoni čitaoc. —
Valjalo mi je drva posudjivati (što je častno po šumara.?)
Da ne bude dobrih prijatelja t. j . učitelja i imov. šumara,
smrzo bi se, »šumar šikaraš« — kako nas narod ovuda zove.
— Hvala im! — ne samo ja, i mnogi drugi bili su u nepri­
lici ; — a što dalje, biti će sve gore, u ovoj — a i u drugoj
okolici. —
— Razlog? — »Neuredjena drva tržišta, — t. j . što nije
na mnogim mjestima uvedena prodaja drva na malo, odnosno
nije konsumentima pružena prilika, da drva kupe.« —
Ova mala moja i dragih — »kubura«, i s t i n i t i dogodjaj,
ilustrira u tom pogledu odnošaje ovoga — a i mnogih drugih
krajeva Hrvatske i Slavonije!
Promotrimo dobro sve odnošaje, prilike i neprilike našega
naroda, pak će drugo mnienje mnogi imati, nego li sada ima.
Predjimo sada nakon ove male ilustracije na dalnja proma­
tranja ove naše raspravice.
Napried smo spomenuli, da je »premalena drvna kompe­
tencija« pravoužitnika ili suovlaštenika kriva, da se danas
»šumske štete« nerazmjerno množe. Naše mnienje je, da to
ponajviše doprinaša, da se šumske štete danomice umnožaju!
J e s t , t u l e ž i k r i v n j a ! Već čujem unapried sud, d a r e d o ­
v i t i g o d i š n j i d r v n i e t a t n e d o z v o l j a v a , da se više
— 529 —
drva dati može, nego li to šuma (prirastom i uvedenom obho
dnjom) pruža, a da se u tome »potrajno šumarenje« ne prieci!
To je istina. Ali ako imamo pred očima potrebu naroda s jedne
strane — a s^ druge strane opet, da su »šumske štete« rakrana racionalnog šumskog gospodarstva, to moramo ozbiljno
promisliti i pitati se — kamo to vodi?
Nadalje uvažiti valja i tu okolnost, da za utjeranje đrž.
poreza i inih daća treba posebnih ovrhovoditelja, a sudbina i
tek vremena doprinesla je, da imademo mi danas množtvo
»ovrhovoditeljah šum. šteta.« To je doprineslo »napredno raci­
onalno šumsko gospodarstvo,« sa neumoljivo osnovanim visokim
šumi uzgojem, visokom obhodnjom i t. d- Idemo malo, da se
razumiemo i porazgovorimo. Mi recimo (pa i svaka druga kuća)
trebamo godišnje za vodjenje našega kućanstva 20—24 pro­
strana metra, a i više, gorivnih drva. To odvisi već od raznih
prilika, što se samo po sebi razumije. Uzmimo primjera radi
same škole (čije se prostorije 4—5 mjeseci u godinu dana griju)
učitelje, šumare i t. d. pak manje više redovito nalazimo 24.
pr. mtr. deputatnih drva.
Dakako ima iznimaka, da je drvni kvantum veći ili manji,
prema već postojećoj potrebi. Nu godišnju potrebu gorivnih
drva, za svaku prostoriju možemo naći, ako znamo broj kubičnih
metara iste. To možemo dakle dakle ako treba proračunati.
Ovo pravilo valja kod solidno gradjenih kuća.
Kakove su ali po mnogim selima kuće, kućice i potleušice. Ljuti sjever u zimi kada počne duvati i što narod kaže
brijati, istjera svaku toplinu iz kuće. Ta mi u zidanicama osje­
ćamo »ljuti sjever,« a ne bi li ljudi u takovih kucah. Uzmimo
nadalje okolnost, koliko goriva drva treba seljak ratar, gdje se
veće kućanstvo vodi, gdje se kuha za družinu blago i t. d.,
što obrtnik, činovnik i t. d. ne treba; nadalje uvažiti valja
uredbu peći kod seljaka, banci, ognjišta, te jednu važnu okolnost,
da još na mnogim mjestima ni štednjaci uvedeni nisu.
Kada sve to uvažimo, imati će o životu seljaka ratara i
0 njegovim potrebama sasvim drugo mišljenje; a o uzrocima
»šum. šteta« sasma druge pojmove, nego li mnogi danas imadu.«
— 530 —
Naše je nemjerodavno mnienje: » P r o u č i p r v o s a m
sebe i svoje potrebe, pak ćeš znati d r u g o g a prosud j i v a t i , te n j e g o v u n u ž d n u p o t r e b u p r i z n a t i i
uvažiti. «
Kada to svi zvani faktori i u šumarstvu činili budu, razja­
snit će nam se jasno postanak i neprestani prirast »šumskih štetš,«
Kapried predočili smo potrebu od 24. pr. mtr. za jedno
kućanstvo, koje se skromno vodi, te taj drvni kvantum neukazuje se obzirom na zimsko doba — ni previsokim. Mi će mo
ići i niže, pak će mo kazati, da za jednostavno vodjeno ku­
ćanstvo trebamo 16—20—24 pr. metr. drva. Niže već nemožemo ići. To nam svaki šumar i gospodar priznati mora. Kako
su gdje šumska gospodarstva uredjena kod imovnih obćina i
zemalj. zajednica odpada, kako nam je iz izkustva poznato,
najviše na 1 cielo selište 16—20 pr. mtr. drva, a na mnogim
mjestima i manje t. j . 10—12—14—16 pr, mtr. gorivih drva
U bivšoj Krajini, t. j . kod imovnih obćina, pada taj kvan­
tum na minimum kod 'A selišta i razmjerno raste, kod 73,74
do 1 cielog selišta.
U bivšem provincijalu t. j . kod urb. obćinah, današnjih
zem. zajednicah, imademo, 1, 2 i više cielih selištah; dočim
se 1 cielo selište dieli na Vs/Vs.Vs.Vs.Vs.Vs,"/« i Vs t. j . 1 seHšte.
Kod imovnih obćinah ne imamo manjeg diela od V4 selišta,
sto je i pravo, t. j . za razdiobu gor. drva prigodom doznake
vrlo prikladno. Obratno je kod urbara. — Usljed zadružnih
dioba, prodaja i t. d. imademo mi danas Vie, V33, Vci, Vg« i još
manji dio od 1 cielog selišta.
Tu imademo najvećih neprilikah prigodom doznake gorivnih drva.
Podjimo i promotrimo sada sve okolnosti, koje smo napried istaknuli. — Istina je, da kod imovnih obćina ne ima
manjega diela od ^|^ i "-U diela m e d j u s a m i m n a d i e l j e n i m
p r a v o u ž i t n i c i m a , prema provedenoj zadružnoj diobi.
Š u m s k a u p r a v a t e m i n i m a l n e d i o b e t. j . n a p o jedine zadružne dielove — neprovadja.
— 531
-
Doznačuje se prema katastru pravoužitnika, t. j . prema
stanju, koje se mienja. — Kako će si pojedinci drva medju
se podjeliti, to je — misli se — njihova stvar ? Kada se izradjena drva premjere, tim je pravoužitnik podmiren. Ako je
sam na pravoužitničkom kudištu — bože pomozi, jer ga donjekle tješi, da je od zime osiguran. — Nu imade li ih dva i
više, to tužno klimaju glavama. Ako na 'A selišta odpadaju
n. pr. 6—8 —10 i više pr. mtr. pak su samo dva brata ili
diobenika, to zapadne svakoga 3—4—5 pr. mtr.; a ako su
3 ili 4 brata, loze diobenike i t. d. ŠtO n a m n o g i m m j e s t i m a
Često d o l a z i , to odpada na svaki dio 2—4—3-33 pr. mtr.
odnosno 1*50—2—2-50 pr. mtr. gorivnog drva na cielu godinu.
Za sve koji imaju ^/gi 74 i 1 selište jeste bolje, ali mo­
žemo i na cielo selište gore navedeni razmjer navesti. N . pr.
1 cielo selište ima pripadnost od 16 ili 20 pr. mt. Ako se
dieli, na 2 ili više djelova, odpada na pojedinca t. j . na
diela 8—10 pr. mtr., t. j kvantum pada, prema broju dielovah
Kod urb. zemalj. zajednicah, jeste to još gore.
Recimo prema drvosjecnoj osnovi odpada, odnosno redoviti
godišnji drvni etat dozvoljava, da na jednu selištnu pripadnost,
dolazi n. pr. 16 pr. mtr, gorivnih drva. — Koji ima 1 i više
selišta dobro je; a ako ima Vsi Vs, Vs i Vs još može uz suharke
i ogranke — da životari. — Što ali manje suvlastničkog prava
pojedinac ima, naopako po njega.
Mi iz prakse znamo, da je razdioba drva provedena prema
napred spomenutom godišnjem drvnom etatu — kako sliedi:
Na 1 selište 16"^^ V^—U-a' 78—12«^', 78—10°^^ Vs—Sm^
Vs—6"'\ Vs—4"!' 78—2°^\ Vie ln^^ %,—0-50'^\ Uzmimo sada
tu okolnost, da se ovaj drvni kvantum dieli prema provedenoj
diobi, prodaji i t. d., n. pr. na '/g kućišta i zemlje.
Dvidjamo tada i sami da je pojedinog suovlaštenika ili
pravoužitnika pripalo prema onoj hrvatskoj poslovici, toliko
gor. drva, »ni z a ž i v j e t i , n i z a u m r i e t i ? « To je žalostno,
ali istina je!
Kako smo napried razložili, doznačuje se pojedinoj pravoužitničkoj ili suovlašteničkoj kuci (obitelji) u ime c i e l o g o d i š n j e
— 532 —
g o r i v n e p r i p a d n o s t i od V^ prostornoga metra pa dalje do
maksimalnog drvnoga kvantuma, prema šumsko gospodar­
stvenom uredjenju pojedine imovne obćine, ili zemljištne zajer
dnice t. j= prema drvodoznačnoj osnovi i prema toj razdiobi
goriv, drva!
Pitajmo se sada, da li je taj drvni kvantum dovoljan, da
podDiiri za cielu godinu potrebu pojedine kude i obitelji?
Iskreni odgovor neka bude — nije! Ta napried smo doka­
zali, da za jednostavno vodjenje našega kućanstva trebamo za
c i e l u g o d i n u gorivnoga drva prosječno 16—24 i više prost,
metara.
Uzmimo da pojedinac može i sa manje od 16. prit met.
da podmiri svoju godišnju potrebu gorivnog drva; ali izpod
12m' ili ti 3 hvata ne ima seljačke ni ine kude, koja bi mogla
sa tim kvantumom cielu zimu i ljeto svoje potrebe namirivati.
Mi — prema gore razloženom — z n a d e m o s a d a p o ­
t r e b u našu, a znademo, što pojedinog p r a v o u ž i t n i k a ili s u o v l a š t e n i k a , p r i g o d o m r e d o v i t e d o ­
znake gorivnih drva — pripada!
Stavimo se mi sada u položaj onoga pravoužitnika ili
suovlaštenika, t. j . našega seljaka — ratara, koji ima kroz
c i e l u g o d i n u kako smo gore razložili podmirivati s v e s v o j e
p o t r e b e , sa doznačenom gorivnom kompetencijom od 0.25.
pr. met., O-SO^; Im^^ l-SO-n^ 2^', 2-50^' 3 kr. m. i t. d.
»Jeli to moguće?«
Ruku na srdce, pak priznajmo —• »nije« !
Njemu t. j . seljaku — rataru isto je tako po zimi studeno
kao i nama; on za svoje kudne i ine potrebe treba goriva drva
kao što treba i svaki drugi čovjek; samo više ili manje, prema
razvijenom kućanstvu i od tuda proizlazećoj potrebi.
Ta i najveći siromak ima — recimo po zimi iste potrebe,
kao i najveći bogataš! Zima mu je, a proti studeni neda se boriti!
Zato pri razsudjivanju ove v e l e v a ž n e stvari, uvažimo
sve okolnosti, n a r o č i t o d o z n a č e n u d r v n u k o m p e t e n ­
c i j u i lokalne odnošaje — pak priznajmo: » O b z i r o m n a to,
— 533 —
da pojedinac ne može sa pripadajućim i doznačenim
mu k v a n t u m o m g o r i v n o g drva, da p o d m i r i s v a g ­
dašnje p o t r e b e kroz cielu godinu, u p u d e n j e , da
tu p o t r e b u p o d m i r i na ini ili n e d o p u š t e n i način.
T i m e p o č i n i a l i o n t. j . p r a v o u ž i t n i k i l i s u o v l a š t e n i k »šumsku kradju« ili »šumsku š t e t u « !
Najnuždniju svoju potrebu podmiruje si tim načinom —
mnogi i mnogi (koji nije pravoužitnik i suovlaštenik) — ne
samo seljak-ratar, već i drugi u nuždi se nalazeći ljudi.
Jest, to je nepobitna istina, da je usljed obćenitog nedo­
statka na drvu i d o z n a č e n o g g o r i v n o g d r v a mnogi pra­
voužitnik ili suovlaštenik upućen, da u sveobćoj nuždi počini
»šumsku štetu« ; — mnogo puta ne u spekulativne svrhe, —
već naprotiv, da uzdrži svoje kućanstvo i obitelj, jer pored
najbolje volje n e i m a g d j e d r v a n i d a k u p i .
Krivac je; ako ali sve napried spomenute okolnosti uva­
žimo, ne smijemo takovoga prekršitelja šum. zakona prosudjivati kao onoga štetočinca »od zanata«.
Evo tu su glavni uzroci, zašto u obće pravoužitnici ili
suovlaštenici, te nepravoužitnici i nesuovlaštenici čine »šumsku
štetu« i »kradju«.
Razložili smo napried sve uzroke, zašto pravoužitnici ili
suovlaštenici čine šumsku štetu, t. j . dokazali smo, da to čine
usljed » n u ž d e « i » v l a s t i t e p o t r e b e « radi!
Sada ali promotrimo one, koji niti imaju suvlastničkog,
niti pravoužitničkog prava, a drva trebaju — kao mi i svaki
drugi živući čovjek.
Uvažimo sada još i tu okolnost, da ne ima gdje drva ni
za kupiti!
Sto će sada?
Upućen je, da svoju drvnu potrebu podmiruje na nedo­
pušteni način, t. j . upućen je na šumske stetočince i kradljivce.
Po gradovima, trgovištima i većim mjestima namješteno
je množtvo »kontrolnih lugara«, samo da se ne bi sa drvom
kriomčarilo.
-
584 —
Svi javni redarstveni organi i lugari moraju strogo paziti,
da li 8U vozari drvah providjeni u smislu §. 17. š. z. posto­
jećih naredaba sa izvoznicami. Strogo se pazi, ali što vidimo?
Svi oni, koji niti su pravoužitnici, niti suovlaštenici, a
n e i m a j u g d j e d r v a n i d a s i k u p e , svi ti imaju drva,
pak nijedan nije se u Hrvatskoj — što no redi — od zime i
pomanjkanje gorivnih. drva smrznuo!
Nastaje pitanje :, Od kuda podmiruju ti ljudi svoje drvne
potrebe ?
Jednostavan odgovor:
Šumski štetočinci i kradljivci o d z a n a t a skrbe, da i ovi
ljudi živjeti mogu! Na razne načine kriomčare ovakovi indi­
vidui po bielom danu. A po nodi? »Noć ima svoju mod!« —
kaže hrvatska poslovica, tako i u ovom slučaju. Po danu se
pogodba za drva sklopi i štetočinac uputi, gdje leži ključ od
kapije, komore, drvarnice itd. Kada gospodin kontrolni lugar
(i svi drugi lugari) najbolje spava, a straža »sigurnosti« ide
na počinak, tada šumski štetočinac i kradljivac ne spava! On
je poranio! Vozi drva, da pogodbu — sklopljenu po danu —
po noći izvrši. Kada pievac naviešćuje zoru, već su drva do­
vezena i propisno složena. Kada gazda ustane i vidi, da mu
je njegov »prijatelj« (obično na selu ima množtvo tih imenica)
drva dovezao i u redu složio, tada dobije taj »poštenjak« svoju
plaću; a da i za buduće vjeran ostane, malo rakijice i na­
pojnice.
Tim i sličnim načinom pokrivaju mnogi i mnogi svoje
drvne potrebe; tim načinom prehranjuje se mnoga obitelj štetočinaca i kradljivaca; tim ali načinom uništuje se bivstvo
šume n a š t e t u r a c i j o n a l n o g š u m . g o s p o d a r s t v a , a
naš seljak-ratar — što dalje — sve više i više šumske štete
duguje!
Mnijem, da nas nijedan ovakovo pokriće gorivne potrebe
ne odobrava; ali dok se sadašnji odnošaji ne promiene, ne
iraamo se boljku nadati boljku.
Treba da svi naoto zvani faktori nastoje, kako da se još
za vremena ovoj rak-rani na put stane. Ovo je pitanje važno
— 535 —
i sa raznih šumsko-gospodarskih razloga. Evo primjera: Mi
svi » n a p a p i r u « računamo sa drvnom gromadom u sumi
i sa »redovitim godišnjim drvnim etatom«. Taj redoviti go­
dišnji »drvni etat« dielimo mi prigodom doznake na broj sehšta svih pravoužitnika i suovlaštenika, i ne smijemo ga u » na­
čelu« prekoračiti.
Tako se u praksi provadja!
Uzmimo mi ali sada na um onu drvnu gromadu, što štetočinci i kradljivci preko godine odnesu i odvezu, odnosno onu
drvnu gromadu, koja tečajem v i š e godina iz šume gore opi­
sanim nestaje, a mi s njom ipak računamo. Sto odatle sliedi?
D a nam f a k t i č n o d r v n a gromada u šumi pada,
a s n j o m e i p r i r a s t na cieloj s a s t o j i n i !
»Redoviti godišnji drvni etat« imamo točno po formulah
proračunati na papiru i prema tomu mi drva doznačujemo.
O n a j » d r v n i k v a n t u m « (za koji se po prijavnici zna
ili nezna), š t o p r e k o g o d i n e p u t e m k r a d j e i l i š u m .
štete iz šume nestaje, ne uračunava se u odbitak od
„ g o d i š n j e g e t a t a « . Doznaka provadja se prema etatu pro­
računatom na papiru.
Tim načinom, što ovaj manjak na drvu ne stavljamo u
u odbitak, pada u šumi drvna gromada, što je na štetu šumovlastnika i racijonalnog šumskog gospodarstva, pa ma ono po
najboljim formulama i velikim turnusima n a p a p i r u uredjeno bude !
Kada znamo, da šumskih šteta i kradja uviek bude i u
buduće, možemo si predstaviti, koliko de tim putem drva ne­
stati n. pr. za 30, 40, 50 i više godina, a koliko do konca
obhodnje. Mi šumari smo u toj obhodnji p r e k r a t k o g a ž i ­
v o t a , a da taj polagani ali trajni veliki manjak drva u poje­
dinoj sastojini i periodi opažamo, tim više, ako kod jednoga
šumovlastnika, ili šumovlastnika dugo ne službujemo. Ako gornje
naše razlaganje promatramo, kao i pojedina šumska uredjenja
i gospodarstva, te lokalne prilike dobro proučimo, doči ćemo
do sliededeg zaključka:
— 536 —
1. » D a š u m s k e š t e t e i k r a d j e t e r e t e n a š e g a seI j a k a - r a t a r a f i n a n c i j a l n o i m o r a l n o « . (Sto dalje —
to više!!!)
2. » D a s u š u m . š t e t e i k r a d j e , b e z r a z l i k e g d j e
se o n e d o g a d j a j u , n a listrb r a c i o n a l n o m š u m s k o m
gospodarstvu«.
3. »Da šumske štete u redovitom i racijonalnom šumskom
gospodarstvu u m a n j u j u u s t a n o v l j e n u d r v n u g r o m a d u
— i prirast — a time i redoviti godišnji drvni etat«.
4. D a j e u t j e r i v a n j e š u m . š t e t a h s k o p č a n o s a
m n o g o p i s a r i je i t r o š k o v a h na š t e t u š u m s k o g ku­
ć a n s t v a . Posebni ovrhovoditelji i njihovi postotci od utje­
ranih šteta, znatno terete šum, gospodarstvo i kućanstvo.
5. Da šumske štete i kradje t e r e t e u redovitom poslo­
vanju političke i sudbene oblasti, a na koncu i obćine.
6. Da su šumske štete uzrokom, da se čuvarsko i lugarsko
osoblje m o r a umnažati.
7. Da su neutjerive i odpisane šumske štete ,,rak-rana",
jer s jedne strane drva je u šumi nestalo, a da s druge strane
vlastnik zaoto u m n o g i m slučajevima neostećeil ostane. Neoštečen — rekosmo — ostaje šumovlastnik, a ipak mora pod­
mirivati porez, trošak uprave i nadzora.
8. Da su šumske štete i kradje več mnogoga lišile kuće
i kućišta.
9. Da je usljed šum. šteta i kradja već mnogi životom
stradao, ili tvorno ozliedjen bio itd.
10. Konačno pored sve energije sudovanja i utjerivanja
imademo o g r o m n u svotu šum. šteta na dugu.
Mogli bi još mnogo toga navesti, kako su šumske štete
u mnogome krive našem naroduo-gospodarstvenom nazadku i
razvitku, a n a p o s e b r a c i o n a l n o m š u m s k o - g o s p o d a r s t v e n o m u r e d j e n j u , kažemo: »Državni p o r e z i I i n e
d a ć e j e s u p r v e n a r e d u za p o d m i r i t i , a z a š u m s k e
š t e t e — k a k o n a m B o g d a d e , k a ž e n a r o d ! « I tako se
dogadja i provadja godine i godine! Scienimo, da su i gornja
razlaganja dovoljno ovo pitanje razsvietlila.
— 537 —
Priedjimo sada na razmatranje, kako bi se bar donjekle
ova narodna » n e v o l j a « ublažila, da ne bude od štete ni na­
rodu a ni šumovlastniku. — Naprotiv udesimo s v i p o z v a n i
naš rad tako, da ovo »velevažno pitanje« čim prije uredimo i
bar donjekle ga kraju privedemo. Učinimo b r z o svi, što tko
more, jer »što dalje, to sve gore«. Prije nego li priedjemo na
daljna razmatranja, idemo vidjeti naše šumovlastnike, na koje se
ova naša razprava ponajviše odnosi.
Mi imademo pred očima 4 glavne kategorije šumovlastnikah, na koje se u glavnome odnosi naša rasprava. Ti jesu:
Država, krajiš. imov. obćine, zemalj. zajednice, vlastelini-veleposjednici.
Da vidimo njihov posjed:
P r i j e d i o b e imala je država u bivšoj Krajini 1,245.4'/6
rali 2 1 I D " šuma.
Jfakon provedene diobe — provedene g. 1873.—1880.
ostalo je državi 493.543 rali 2920« šuma.
Navesti ćemo, što je pripalo pojedinoj bivšoj krajiškoj pu­
kovniji, — od kuda su kasnije nastale imov. obćine — i t o :
Ličkoj (do danas neoživotvorena)
. . 89.704 jut.
99L]"
Otočkoj
137.658 » 1 3 6 8 0 "
Ogulinskoj
105.173 » 1 2 9 6 0 "
Slunjskoj
27.846 » 1 4 3 9 0 °
I. banskoj
25.249 »
5690"
II. banskoj
39.877 » 1 2 1 8 0 "
Križevačkoj
51.739 »
7660
Gjurgjevačkoj . . , . , . , . .
77.295 > 6 9 2 0 "
Gradiškoj
. . . •
58.349 »
7220"
Brodskoj
74.036 »
6820"
Petrovaradinskoj
64.997 »
6680°
1)
Imov. obćinama dopitauo je ukupno 751.932 jut.
1519D" š u m a , z a u k u p n i b r o j d u š a o d 855.245.
Da se je kroz 20—30 godina broj duša preko Vs pomnožao, ne treba nam ni dokazivati.
38
538
Trede su na redu sa svojim šumskim posjedom Z e m l j i Štne zajeflllice i to one urbarnih obdina u biv. provincijalu,
i one u bivšoj krajini t. zv. selske, mjestne i t. d.
Njihov posjed predočujemo po županijama — kako sliedi:
Z e i n l j i š t n e z a j e d n i c e pos. e duj u
b'
u županiji
grun.
nap. ili
H
ukupnu 30višinu
pašnjaka
rali
D°
Opazka
šume
rali
D°
1.
ličko-lirbavska
157
247979
1080
15427
972
krajiške zem. zaj.
2.
mođruško-riečka
241
95597
921
21960
770
kraj, i urb z. z.
3.
zagrebačka
896
62718
138
96738
1016
većim djel. urb. z. z.
4.
belov.-križevačka
547
44772
1305
15923
1117
kraj. i urb. zera. zaj.
5.
varaždinska
473
13095
708
17627
752
jedine urb, z. z.
6.
požeška
482
77268
226
51534
230
pretežno urb. z z.
7.
virovitička
301
58984
1435
37619
527
petežno urb. z. z.
8.
sriemaka
179
84064
4^0
8931
245
pretežno urb. z. z.
3276
684,380
1433
:?64.762
829
Uku pno '2134 por. obdine
Pašnjaci z. z. jesu većinom obrašdeni drvom.
S b r o j i m o li p o v r š i n u p a š n j a k a i š u m a , t o zem.
zajednice u H r v a t s k o j i S l a v o n i j i posjeduju ogro­
m n u p o v r š i n u o d 950,143 r a l i 662n°
Da je to znatan narodni imetak, uvidja — svatko!
Konačno dolaze sva vlastelinstva u Hrvatskoj i Slavoniji
i svi šumski veleposjednici, kojih posjed iznaša do 600.000
ralih šuma.
Na manje šumo posjednike ne demo se ovom razpravom ni
obazirati, akoprem i oni isto tako trpe na ovoj »rak-rani,« ali
u maloj mjeri. U uvodu rasprave spomenuli smo i razložili
»kradju i šumske štete« ; te jasno jedan i drugi pojam pro­
tumačili.
Prema tomu — država, vlastelini, veleposjednici i ini
šumoposjednici lahko (akoprem ne uvjek) „šum. kradjivce"
— 539 —
pameti nauče, jer sa ovima ima sud (što je preko 10 % posje­
ćeno) raspravljati.
Od toga imaju mnogi kradljivci straha, jer kod suda se
,,ne l i k v i d i r a " kao kod oblasti ili obćine, ved odšteta se
dosudjuje po § 460. i drugim §§. k. z. a k' tomu dobije još
»kradljivac« odgovarajuću kaznu zatvora, koju i o d s j e d i !
Sudbeni postupak dobro je došao napomenutim šumovlastnicima (dugotrajan je), ali gdje neima j a s n o g a i t e m e l j i t o g a d o k a z a , mnogi »kradljivac šume« »umakne ruci pravde,«
i šumovlastniku!
»Sebi ali na hasnu!«
A gdje su oni neuhićeni, neprijavljeni, zatajeni i t. d.
»Tajnost ili krije« — na štetu šume i šumovlastnika.«
N a š o j r a s p r a v i j e s u » š u m s k e š t e t e « — c i l j , pak
nam stoga preostaju naše imovne obćine i zemljištne zajednice,
k a o g l a v n i o s l o n , na koje jeste naš narod jedino upućen i
vezan, u pogledu vjekovitog pokrića potrebštinah na drvu! Da
vidimo, koliki je taj narodni imetak.
Imovne obćine posjeduju šumž, 751.932 z. 1519n''
Zem. zajednice
„
„
265.762 z. 829D"
Ukupno šuma 1,017.675-rali'748n''
Pašnjaci zemlj. zajednica
684.380 „ 1433U"
Sveukupni zajednički narodni
imetak (suma i pašnjaka) iznaša 1,703.076 ,, 581D"
' Ako se k' tomu pribroje još držav. šume, od kojih narod
n e i m a direktnu korist, već indirektnu, to dobijemo znatnu
površinu šuma, od 3,195.915 rali 8730° t. j . dolazi skoro 1
ral i više šumskoga tla na pojedinog stanovnika Hrvatske i Slavo­
nije, pak ipak pored ogromne te površine šuma narod strada
u mnogim krajevima — na gorivnom drvu. Usljed pomanj­
kanja drva jesu »šumske štete« u tim mnogim krajevima uvjek
i na dnevnom redu. '
Diljem naše rasprave, predočili smo nevolju i pomanjkanje
na gorivnom drvu. — Predočili smo, kako i koliko se gorivnoga drva doznačuje ; predočili smo, da je »uzrok šum. šteta«
p r e m a l e n a d r v n a k o m p e t e n c i j a i t. d.
^
— 540 —
D o k a z a l i s m o po n a š e m n e m j e r o d a v n o m m n i e n j u
s v e r a z l o g e i u z r o k e , z a š t o i k a k o se » š u m s k e š t e t e «
d o g a d j a j u i kako se g o d i m i c e p o v e ć a j u i t. d.
Sada ćemo nastojati, prema našim slabim silama d a p r e ­
d o č i m o s v e n a č i n e , k a k o b i se » š u m s k e š t e t e « u m a ­
n j i l e ; t. j . kako bi se narodu što više goriva podalo i dozna­
čilo, da nebude prisiljen svoje potrebe podmirivati putem
šumskih šteta.
Idemo prvo toga da vidimo kako stojimo sa površinama
šum ah i koji odnošaji vladaju:
Površinu državnih šuma od 493.543 rali 2920° moramo
iz naše rasprave izlučiti. — Državne šume imadu svoju po­
sebnu svrhu. Njihova je svrha da putem veleprodajah daju
di'žavi stalni godišnji prihod, na kojem Hrvatska participira sa
447o- Maloprodaje u državnih šumah uvedene su samo ondje,
gdje su slaba prometila izvozi i t. d.
Tu narod (većinom u gorskim predjelima) kupuje na malo
a drž. šumah, u spekulativne svrhe i da ponajviše svoje kućne
potrebe podmiri.
Kako rekosmo »cilj naše rasprave,« jesu naše imovne
obćine i zemljištne zajednice.
Kazali smo, da imovne obćine posjeduju šuma 751.932 rali
1.5190°.
Jel t e : » m a t e m a t i č k i i z r a ž e n o , j e s t e t o o g r o m n a i
velika površina šuma.
Mi ćemo ali pogledati tu ogromnu površinu iz bližega
stanovišta.
Lička imovna obćina sa izlučenom površinom od 89.704 rali
9 9 0 " nije ni do d a n a s ustrojena. — Razlog?
»Pošto su Ličani uvidili, da sa tom površinom (valjda
jako slabo pošumljena i t. d.) ne mogu sve svoje potrebe pod­
mirivati, to nisu ni primili izlučenog diela.
Oni uživaju i sada od države pogodnosti §. 9. š. z. i
država im drva doznačivati mora, sve dotle, dok se lička imov.
obćina ne osnuje. Pri tome bolje se drvare i izlaze, nego sve
•movne obćine i njeni suovlaštenici.
— 541 —
Slunjska, I. i I I . banska imovna obdina jesu vrlo slabo
stojede (naročito u šumarskom pogledu) kao i neosnovana licka
imovna obdina. To se je već prigodom razdiobe državne šume
jasno izrazilo. Sliedi to iz sliededega: />U s m i s l u u s t a n o v a
§. 2 1 . c, i k r . n a r e d b e od 15./VII. 1881. i m a d e se
u g a r s k a v l a d a p o s t a r a t i , d a se l i č k o j , s l u n j s k o j , 1. i
2. b a n s k o j i m o v n o j o b d i n i p r u ž i p o d p o r a , u k o l i k o
je d o i s t a p o t r e b n a ujl'hovom o b s t a n k u ! Ovo vriedi na­
ročito »za u m n o g o s p o d a r s t v o i p o t r a j n o u z d r ž a v a n j e
n j e z i n i h š u m a ! Da li su te imovne obdine podporu dobile,
ili dobivaju redovito, nije nam znano.*
Sto vidimo. Ove 4 imovne obdine ved su prigodom raz­
diobe »na slabim nogama bile«, što no narodna poslovica kaže.
Da su kod istih »šumske štete« na dnevnom redu ne treba
nam ni dokazivati!
Otočka i ogulinska imovna obdina jesu najsretnije, jer su
n a j v i š e površina dobile. — Pored šuma — najbogatije su od
svih imovnih obdina i na »kamenju«. Od Kleka pak do male
i velike Kapele, te Plešivice i Velebita ima ga dosta.
Obzirom ,na »goiske i ine prilike«, trpe i te imovne obdine
od »šumskih šteta«'
Ostaju nam 5 najbolje stojedih imovnih obdina Križevačka
i gjurgjevačka jesu prilično stojede. Potonjoj pripalo je mnogo
pjeskulja; a osim drva, pokriva (baš radi pomanjkanja drva)
i sa kamenim ugljenom gorivnu potrebu svojih suovlaštenikah,
Radi p r e m a l e n e d r v n e k o m p e t e n c i j e , jesu i ove
imovne obdine prilično bogate na šumskim štetama!
Ostaju nam »posavske imovne obdine« t. j . gradiška,
brodska i petrovaradinska. — One su dobile cienjene stare
hrastike, koje vedim djelom unovčuju. Pravoužitnici trpe usljed
pomanjkanja šuma za ogriev i u ovim bogatim imovnim obdinama na gorivu, radi raznih okolnosti i premalene gorivne
pripadnosti, i t. d.
S toga ne manjka ni kod »bogatih imovnih obdina« na
šumskim štetama. Dapače i njih tišti ta »rak-rana«, kao i one
* Jedanput 60.000 for., a poslie nikada vise ništa. Op. ur.
— 542 —
najsiromašnije imovne obćine. Da vidimo naše zemljištne za­
jednice.
P a š n j a k a ima kod nas u svemu 685.380 r a l i 1 4 3 3 0 " .
Od te površine odpada na ličko-krbavsku i modruško-riecku
županiju p o l o v i c a p o v r š i n e t. j . 343.597 r a l i 9 2 l D " . Ovi
pašnjaci, pak oni u županiji varaždinskoj, djelomice (u brdu)
belovarsko-križevačkoj, požeškoj i virovitičkoj (Papuk i Rrndija),
zagrebačkoj (Sljeme i petrinjsko-glinske gore) leže manje-više
svi na a b s o l u t n o m š u m s k o m t l u ! Svi ovi pašnjaci obrašćeni
su drvom, šumom, grmljem. šikarom i t. d. Jedino ličkokrbavska i modrusko-riečka županija ima osim drvom i šumom
obraslih pašnjaka, pod oznakom pašnjaci još goljeti i kamenja
(kras).
»Sriemski pašnjaci« (izim oni u Friiškoj gori) i oni n
Posavini i Podravini jesu većinom u ravnici slabo obrašteni
drvom (u virovitičkoj, požeškoj, i t. d. županiji, imade na
pašnjacima starih cienjenih hrastova), ili su u obće bez drva.
Š u m a imadu zem. zajednice 265.762 r a l i 8 2 9 0 " t j .
Vs površine, od površine šuma imovnih obdina. Po županijama,
ima zagrebačka županija najviše šuma (najveća je. i najviše
urb. zem. z. imade) 96.738 r a l i 1016D", a najmanje (izim
sriemske, gdje su pretežito vlastelinske i manastirske šume, te
šume petrovaradinske imovne obćine), ima ličko-krbavska —
15.427 r a l i 9 7 2 0 " , doČim obratno ima najviše pašnjačke
površine.
Kod urb. zem. zajednicah u bivšem provincijalu — uredjivano je šumsko gospodar.stvo odmah nakon provedene se­
gregacije.
I kod urb. zem. zajednica jesu »šumske štete« na dnevnom
redu, radi premalene drvne kompetencije, a l i ne u t o l i k o j
mjeri, kao kod i m o v n i h o b ć i n a ! R a z l o g p a k t o m u
jeste i taj, što su mnoge arb. obćine dobile pri­
godom segregacije premalenu površinu šuma u ime
o d š t e t e s l u ž n o s t i d r v a r e n j a iz v l a s t e l i n s k i h š u m a h !
Za tu služnost ipak su zem. zajednice pravomoćnom osudom
ili nngodom nadieljene.
— 543 —
Sravnimo u pojedinim županijama površinu šuma urb.
zemljištnih zajednica i one pojedinih vlastelinstva, raznih nadarbina, i t. d.! ?
Mi smo ovdje letimice predočili stanje imovnih obćina i
njihovih površina šuma, kao i stanje naših zemlj. zajednica,
njihovih šuma i pašnjaka. Predočili smo hrvatski narodni
imetak, vlastničtvo svih pravoužitnika i suovlaštenika kralje­
vina Hrvatske i Slavonije!
Sada ćemo prieči na razmatranja, kako bi mogli ^ ako
ne sasvim — a ono bar djelomično prepriečiti »šumske štete«.
Njih će biti dok je šuma, svieta i vieka; ali se dade kao
svakomu zlu^ tako i ovomu, na put stati!
Da vidimo:
1. Imovne obdine, te velike i male zemljištne zajednice,
smatraju se kao jedna gospodarska cielina.
Gospodarstvo u ovih šumah, uredjuje se jedinstveno i
trajno tako, da bude »potrajui užitak« na vjekove osiguran!
Gospodarstvo u imovno obdinskih šumah osnovano je na
načelu »visokoga« uzgoja šuma sa odgovarajućim visokim tur­
nusom (obhodnjom).
Isto takovo je uredjenje i u šumah mnogih velikih zemlj.
zajednicah, gdje to iziskuje vrst drva. a dopušta površina šuma
i potreba suovlaštenikah.
Priznajemo, da sa »visokim uzgojem« i odgovarajućom
obhodnjom poiučujemo najveći financijalni i drvni dobitak, na­
ročito što se tehničke strane tiče! — Priznajemo ali i to, da
ni taj način uredjenja i uzgoja obično sasvim n e p o d m i r u j e
potrebe pravoužitnika i suovlaštenika!
Dok mi — odnosno naši potomci — taj konačni dobitak
(plod racionalno-uredjenoga šumskoga gospodarstva) uživali
budemo, treba da čekamo obhodnju uvedenu — prema potrebi
i okolnostima — sa 10 — lOO — 120 — 150 (a gdje-gdje
i više) godinah.
Što naši ljudi kažu: »mnogoga ne će ni glava zaboljeti«
dok samo prvu ili drugu periodu osnove preživi, a gdje su oni
— 544 —
za nama, dok konac obhodnje prežive. To su uživatelji našeg
pokoljenja i bududnosti! Tri — četiri generacije proći će, dok
to doživjeli budu.
Priznati moramo, da su (po teoriji) jedino veliki komplexi
šumiL (u prvome redu države, vlastelinstva itd.) najprikladniji
za veliki uzgoj i velike obhodnje, pak stoga jeste danas ta­
kovo šumsko uredjenje kod naših činovnih obćina i velikih
zemljištnih zajednica uvedeno.
Zakonom od 8. V I . 1871. t, j . zakonskim člankom X X X .
godine 1873. provedena je dioba imovno obćinskih i državnih
šuma. Da je u cielosti udovoljeno §. 4. istog zakona, ne bi
mi danas imali imovno obćinskih šuma.
Zakon glasi: » D a l n j a r a z d j e l b a p o m j e s t i h i
obćinah pukovnijskim obćinama
pripadaju­
ćega š u m s k o g a tla, isto t a k o i n a č i n i mjera,
k a k o i k o l i k o ga i m a j u i l i p u k o v n i j s k e obć i n e in c o n e r e t o , i l i m j e s t n e o b ć i n e
polag
svoga d i e l a , - i l i p a k o n a o t o o v l a š t e n e kra­
j i š k e obitelji ili p o j e d i n i m j e s t n i
stanov­
n i c i u ž i v a t i , p r e p u š t a se, uz
sudjelovanje
o b l a s t i h, p o s t a v l j e n i m z a s t u p s t v o m
krajiš­
kih pukovnija — kao posao obćinski!!!
Da je to (dioba na sela i obćine) odmah provedeno, imali
bi danas u cieloj Hrvatskoj i Slavoniji j e d n o l i č n e mjestne
i urb. zemljištne zajednice, kako i predmjeva zakonodavac u
zakonu od g. 1894. z o. n. z. z.
Imali bi danas pred sobom sasma drugu sliku, a i p r a v a c
»šumskih šteta« bio bi drugi, nego li danas t, j . nebi ih bilo
toliko, koliko ih danas ima. Evo dokaza:
U bivšem provincijalu t. j . kod urb. zem. zajednicah, ako
sravnimo »šumske štete« sa onima kod imovnih obćina, viditi
ćemo o g r o m n u i veliku razliku.
Dok kod imovnih obćina posebni zaoto namješteni i pla­
ćeni, te sa 7o utjeranih od šum. šteta providjeni ovrhovoditelji
»šumske štete« utjeruju, dotle kod zem. zaj. eventualne štete
— [545 —
utjeruju urb. odbori, obdine itđ., i to lahko, jer ih malo —•
obzirom na dosta veliku površinu šuma i pašnjaka — (izim
riedkih iznimaka) ima!
Koliko se ovrha provadja kod imovnih obdina — na
n e p o k r e t n i n e p r a v o u ž i t n i k a , koliko je takovih
već i prodano itd., dočim toga svega — koliko nam je po­
znato — kod zemljištnih zajednica do danas nije bilo!
Razlog tomu jeste jednostavan.
Pogledajmo malo §. 6. zakona od 8. lipnja 1871,, koji
glasi : »Pri diobi šum. tla, valja shodan obzir uzeti na zaokruženje državnog diela, a u koliko mogude i na to, d a o n a j
dio, k o j i c j e l o k u p n o s t i s v a k e
pukovnijske
o b ć i n e z a p a d a , b u d e i z l u č e n t a k o , da k o d za­
j e d n i č k o g a u ž i v a n j a bude potrelbštiiia drva sva­
koga mjesta istomu što moguće bliže trajno osigurana,
i l i d a s e p r i p o r a z d i e l b i š u m e u z m o g n e pri­
padali s v a k o g a m j e s t a š t o b l i ž e d o n j e g a i z l u č i t i « !
Sto mi ali vidimo? Šumsko gospodarstvo imovnih obdina
uredjeno je, s obzirom na cjelovitost iste, t. j . prema okolno­
stima i potrebama c i e l e i m o v n e o b ć i n e i s v i h n j e n i h
p r a v o u ž i t n i k a h (Nije baš tako. Ur.).
Drvna potreba pravoužitnikah doznačuje se putem šuma­
rija u već po osnovi opredjeljenim sječinama, koje su mnogo
puta j a k o u d a l j e n e za pojedina sela i njene pravoužitnike.
Kada je drvna kompetencija premalena, a k tomu još pravoužitnici u daleke sjeciue po drva idi moraju, to prouzročuje
zlovolju — te narod radje po drva ni ne ide. Dogadja se i to,
da se u šumi selu najbližnjoj doznačuju drva drugim selima,
a oni takorekudi od kude tjeraju preko brda i dolina u druge
sjedine. — Takova sela napuštaju drvariju (znamo mnogo primjerah), pak narod svoju drvnu potrebu podmiruje radje putem
,šumskih šteta« — iz najbliže šume.
Da je to na uštrb dotičnoj šumi i o s n o v a n o m racio­
nalnom šumskom gospodarstvu — netreba nam ni dokazivati!
Mi moramo imati na umu još jednu velevažnu okolnost,
d a Sli n a š e z a d r u g e r a z d i e l j e n e , i da je svaki pravo-
— 546 —
užitnik (izim iznimakah) samac na gospodarstvu, a da ima i
takovih, koji nemaju ni voznog blaga itd.
Zadruge imale su dosta voznoga blaga i svojih članova,
koji su se u jesensko i zimsko doba lahko mogli baviti do­
vozom gorivih drva.
»Danas to ne ide tako!"
U udaljene sječine treba brzine radi idi sa konjima, a ne
volovima. Koliko je predjelah, a i pravoužitnikah, koji konja
ni ne imaju! ? Dosta!
Radi premalene drvne kompetencije ne izpladuje se mno­
gima uzimati predprege itd., pak tako s tih i drugih razloga
ostaju doznačena drva po više godina u šumi.
Ovakova po pravoužitnicima ne primljena i zaostala drva
doznačuju se iznovice po više godina.
Šumska uprava misli, da je s tim drvom — što no kažu
— dobila »profit«. Upravo je obratno.
»Svi o n i p r a v o u ž i t n i e i , k o j i s v o j a d o z n a č e n a
d r v a ne p r i m e ili ne izvezu, p o d m i r u j u sve svoje
p o t r e b e na n e d o p u š t e n i način, p u t e m » š u m s k i h
šteta, iz njima pristupnih 1 najbližih šuma, bile to
b r a n je v i n e ili o t v o r e n e š u m e ! ! l
To je nepobitna istina!
Ovim načinom, t. j . putem »šumskih šteta«, odkroji si
pravoužitnik sam svoju »drvnu kompetenciju« u onoj mjeri,
kolika je njegova potreba!
Tim putem podmiruju svoje potrebe i svi oni suovlaštenici, koji drva izvezu, ali to moraju činiti radi »premalene
drvne kompetencije«, jer ne imaju svojih šuma, da manjak na
drvu u istinu pokriju, a niti gdje da drva kupe. Ako sve prednavedeno uvažimo, doči demo do zaključka, da je više puta i
samo šumsko uredjenje i drvno porazdieljenje krivo, da narod
»šumske štete« i nehotice činiti mora!
Da se ali vrši §. 6. spomenutoga zakona od god. 1871.,
t. j . »da j e p o t r e b š t i n a d r v a s v a k o g m j e s t a i s t o m u
š t o m o g u d e b l i ž e trajUO OSigurana, n e b i b i l o m n o g i h
— 547 —
i m n o g i h š u m s k i h š t e t a . Jest, to je nepobitna istina, i
u eielosti evo sam zakon utvrdjuje našu tvrdnju i uvjerenje!
5. Kod zemljištnih je zajednica upravo obratno, nego li
kod imovnih obdina.
Po urbar, zakonima izlučene su šume i pašnjaci na poje­
dina sela — ili na više njih skupa — tako, d a s u z a j e d ­
nička uživanja potrebštine drva svakoga mjesta
(ili v i š e n j i h ) i s t o m u b l i z u t r a j n o o s i g u r a n a !
Vidimo svagdje u biv. piovincijalu, da su urbar, šume i
pašnjaci (n. pr. na Sljemenu, Ivančici, u Maclju itd.) izlučene
blizu selah, dočim su vlastelinske Šume dalje iza ovih ležede.
U bivšoj Krajini vidimo, da su sume i pašnjaci zem. zaj.
tik i okolo sela i mjesta, dočim su riedko kad jako udaljene,
a ako i jesu, to su ipak u suvislosti sa selom, a leže u dot'čnoj poreznoj občini; dočim su i m o v n e o b d i n s k e š u m e
porazdieljene bez obzira na sela i mjesta. (? Ur.)
Zaoto se i dogadjaju »šumske štete«.
Hrvatska narodna poslovica kaže: »Koliko seli,, toliko
običaja!«
Tu poslovicu mogli bi mi i na našu razpravu prenieti.
S v a k o selo može svoje g o s p o d a r s t v o bolje pri­
l a g o d i t i i u d e s i t i p r e m a o d n o s a ju i p o l o ž a j u , do­
čim i m o v n a o b d i n a to ne m o ž e č i n i t i , pa ma i n a j ­
b o l j e i n t e n c i j e i m a l a . (Ovaj nazor g. pisca mi podnipošto
ne dielimo, jer se shodnim zaokruženjem pojedinih »gospodar­
stvenih jedinica« može sve ono polučiti, što interesi pojedinih
sela iziskuju. Ur.)
Vezana jt na cielokupnost posjeda i na cielokupno uredjeno gospodarstvo
Zaoto za uredjenje pitanja »šumskih šteta« možemo stvo­
riti sliedede zaključke:
a) Svi šumski posjednici, koji su vezani na pravoužitnička
ili suovlašteniČka prava, treba da osnuju i urede svoje gospo­
darstvo onako, kako de tomu pravu najbolje odgovarati.
b) Visoki uzgoj i.veliki turnus treba zamieniti — prema
potrebi, selu i mjestu — da bude gorivna drvna potreba veća
— 548 —
i cielji shodnija — naročito, ne bi li se kod nas posvetila što
veća pažnja »srednjem šumanju«.
c ) N e b i l i p o n a š n a r o d s h o d n i j e b i l o , d a se u
c i e l o s t i p r o v e d e §. 4. z a k o n a o d 8. l i p n j a 1871.
d) Da se u bivšoj Krajini — radi dokazanoga pomanj­
kanja gorivnih drva — što bolje i svrsi shodnije urede paš­
njaci i šume zem. zajednice, na podlozi »potrajnoga uživanja«,
koje će tada manjak kompetencije na gorivnom drvu pokriti.
Tim uredjenjem umanjiti će se »šumske štete«.
e) Zemljištne zajednice m a l o g a p o s j e d a neka nikada
ne uredjuju svoje šum. gospodarstvo na podlozi visokoga šumarenja i velikoga turnusa, — Jer dok one čuvaju i ne sieku
svoje šume, moraju svoju gorivnu kompetenciju da podmiruju
putem »šumskih šteta« i novcem t. j . moraju drva da kupuju
(ako samo ima gdje?)
g) Velike zemlj. zajednice moraju sliediti smjer »visokog
šumarenja i turnusa«, ali samo u toliko, ako mogu podpuno
udovoljiti potrebama na ogrievu svojih ovlaštenika.
g) »Sitno šumarenje« preporučamo u kraj. zemlj. zajednicah
i onih malenih urbar, obćinah (zem. zajednica); na toj podlozi
osnovano gospodarstvo, najbolje odgovara narodnim potrebama.
»Srednje šumarenje«, uvedeno racionalno, moglo bi spasiti
imovne obdine i zemlj. zajednice, t. j . tim načinom (najtežim)
podmirivali bi mi bolje potrebe pravoužitnika i suovlaštenika,
nego li danas sa visokim šumarenjem !
i) U »gorskim predjelima« treba sve drvom obrasle i izlučene pašnjake z. z. urediti na podlozi šumskog gospodarenja,
a da se pri tomu ne krati i ne stegne pašarenje. To je mo­
guće — bez financijalnih žrtava — na podlozi srednjeg i sitnog
šumarenja (? Ur.)
1. Keka »uredjenju šuma« ne bude nikada glavni cilj pro­
daja, dražba i licitacija šume, već obratno zadovoljiti pravo­
užitnika i suovlaštenike t. j . podmirenje njihovih potreba!
A k o sve p r e d n a v e d e n o u v a ž i m o i naše gospo­
d a r s t v o t a k o u r e d i m o , u m a n j i t i će se k o d n a s
» š u m s k e š t e t e « . Daj Bože!
— 549 —
Nešto 0 boru kod nas.
Ništa me nije viša mrzilo, nego kad sam morao saru do­
laziti na stvari, koje su mojim starijim bile poznate, ali za
mene praktična tajna; kad si moram sam tražiti put, kojim
da udarim. Mislio sam gutajuč mrtva slova doći do cilja toga,
ali mi je narav pokazala drugi p u t : da bez nje ne računam i
da dobro otvorim oči. Mnoga se stvar čini, da je neznatna, ni
rieči vriedna, a ipak tomu nije tako. Ako ova mala razpravica
i nije nešta osobito novoga, ipak će nadam se gdje koga pod­
sjetiti, da pazi što će raditi.
Kad sam došao k imovnoj obćini gjurgjevačkoj (g. 1892.)
bila je u velike rozmaliana sadnja četinjača, koja inače nije
ueumjestna, samo se je mjestimice neumjestno uporabila, što
su pokazali pozniji loši rezultati tih sadnja. Išlo se je sa sta­
novišta: 1. da se uzgaja mješovita šuma sa četinjami; 2. da
se na lošem tlu, gdje je bio predmievan (nedovoljno osnovan)
neuspjeh vladajućih listača, podigne sjegurna sastojina; 3. da
se usljed brzoga rasta bora dobije čim prije upotiebiva drvna
gromada za sve to veće potrebe u podmirivanju pravoužitnika
gradnjom^ a naročito gorivom. Za miešanje sa naravnim bu­
kovim podmladkom uzimao se hrast i smreka. Mislim, da je
tu bila smreka skroz suvišna, te nema opravdanog razloga,
zašto da se kultivira kod nas (mislim uvjek gjurgjevačku imov.
obćinu), gdje ju sama narav nije postavila ni uzgojila, poduebje
ni položaj tla, a ni potreba ne govore za nju. Nije mjerodavan
mjestimični uspjeh njezin u mladosti, ona'' nam se može izne­
vjeriti u najljepšoj dobi, kad bi valjalo da bude najljepša i
najzdravija. Kao gorivo ne će nam modi bukve nadomjestiti,
a kao gradja još manje hrast, pa kad imademo smjesu bukve
i hrasta, čemu da umećemo četi ijaču, koja nam znatno povećaje uzgojne troškove i snizuje kamatnjak, kojim se rentiraju
šumske glavnice.
Ako je bila pogrieška učinjena sa kulturom smreke, to
je još veća počinjena na mnogo mjesta sa borom. Bilo je pre­
djela (a imamo ih i danas dosta), gdje je usljed loše vodjenih
— 550 —
sječina prije segregacije, kad se je davalo često bez osnove i
reda, izvadjeno sve ljepše drvo, preostalo samo nevaljalo, ostali
pojedini preostatci, ispod kojih je nikao podmladak razne dobe
i oblika i obgrižen, uništen, da se je moralo sve čistom sječom
maknnti; jer niti su stari preostatci mogli naploditi tlo, niti
je uništeni podmladak mogao stvoriti valjanu sastojinu. Naravno
da je takovo tlo, ostavši kroz tolike godine bez zaštite, postalo
lošo, mršavo, da je na pogled bilo nesposobno za kulturu hrasta
a bukovog podmladka jedva nešto kržljava i obgrižena Tu je
dakako došao odmah na red bor, poznat kao najzadovoljniji.
Pa što se je dogodilo ? Za nekoliko godina izbijao grabrik, pa
bukvik i druge manje vriedne vrsti (breze i iva obično), tako
da je došao u stisku i njegova kultura postala dvojbena. Ne­
kako se je protezao, ali izgleda »žalostno«. Dosegao nekoliko
metara i onda se razgranio u zpodobi lire, u podpunom smislu
rieči bez vriednosti i ugušen, da de nam samo kod prve pro­
rede dati neki kvantum goriva. To tlo je naime prije sadnje
bilo obrašteno korovom, trnjem, te obgriženim podmladkom
bukve i graba, jer je naravno bilo prepušteno paši. Tečajem
sadnje maknuto je trnje, kržljavo sasječeno, potišteno došlo na
zrak, a što je glavno: zabranjena paša, pa je to pomalo uzbujalo. Na oko mršavo tlo nije smetalo, jer je zadržalo još do­
voljno snage, ako i ne odmah u početku. U drugom slučaju u
sličnim okolnostima posadjen je žir. Kod kontrole o uspjehu
slabo se je pokazao i dosta riedko. Uzrok je odmah konsta­
tiran u mršavosti tla, na komu može samo bor uspjeti. A što
se posije pokazalo ? Bor je dakako, a negdje bogme i nekako
uspio, ali i druge vrsti, zastupane u prijašnjoj sastojini, natječu
se a ponajbolje onaj hrast, koji se je tako riedko vidjevao. Žir
je bio dublje sadjen, pa je, usljed pomanjkanja zaštite — kora
zemlje izvržena sunčanoj žegi, suši — težko izlazio, prvi uslovi
napredka nisu bili dovoljni, pa je istom druge godine iztjerao.
Nije li mu možda kod sadnje bila klica prekinuta, pa je tre­
balo dulje vremena nego onomu, koji je liepo čitavom klicom
posadjen? Može biti uzrok i u samom sjemenu (žiru), pošto
— 551 —
prve godine dobiva klica (biljka) hranu iz sjemena (reserva).
Mnogi se pritajio, tek nikao, radi mršavosti gornjega sloja
nije mogao napredovati, dok mu se nije dublje korjenje razvilo.
I tako imademo danas mladih sastojina, gdje se sedam vrsti
bori za obstanak: bukva, grab, hrast, smreka, bor, breza (ili
topola) i iva. Bor je dakle posve suvišan bio, suvišan toliki
trošak dobave i saduje, i ine neprilike. Gledam jednu 27 go­
dišnju branjevinu. Tu je hrast i bor. Hrast je dosegao 20 cm.
u prsnoj visini, a bor do 18 cm., a popriecna visina do 9 m.
ali vedinom je bor već na 2 m. razgranjen u podobi lire, nekim
slučajem ostao bez vrha, pa se postraoe grane razvile i tjeraju
u vis. Medju time ima i tankog hrašća oko 2 cm. prsnog pro­
mjera, koji je očevidno posije sadnje bora potjerao, i bori se
sa borom, i sasma liep. Taj bor je bez svake vriednosti, i kod
prve prorede valjati će ga izsjedi, da nam ostane liepa čista
hrastova sastojina. A takovih branjevina imade više. Neznam,
je li bi se mogao ikako ovdje opravdati nazor, da je bor zato
dobar, što brzo raste i daje nam u kradoj dobi veću drvnu
gromadu (makar samo za podmirenje potrebe na gorivu putem
prorede bilo), nego ikoja druga vrst. Kod ovog poslednjeg slu­
čaja bacio nam je hrast u nazadak — onaj od 2 cm. debljine —
i ne može ga nikako nadomjestiti. S toga boru nema mjesta kod
nas nigdje, osim ako je tlo, koje se imade pošumiti doista
mršavo, da je uspjeh svake druge vrsti dvojben, a to se pozna
po vegetaciji, jer je slično vezanim pjeskuljam, ništa na njemu
čestita ne raste doli trava, kao : Euphorbia, Festuca, Thymus,
Cytisus(!), Centaurea, Potentilla, Arrundo, Triticum repens, oso­
bito Carex i dr. Jer bor se kod nas ne smije kultivirati radi
njega samoga, već radi stojbine, i kad nam bor, tamo, gdje
smo ga morali saditi, tlo popravi, ne ćemo više na onom tlu
bor saditi, ved drugu vriedniju ili potrebniju vrst. Rekao sam:
»morali saditi«, jer nam druga vrst ne bi bila mogla stvoriti
sastojine.
Reklo se je, da se bor sadi : jer da brzo raste, da lahko
uspije, i da mršavo tlo množinom četinja popravlja, a negdje
— 552 —
bogme i iz običaja, po šabloni. Ni bor ne uspieva tako lahko.
Ako je tlo odviše mršavo, težko i on uspije. Imao sam mladu
branjevinu borovu, koja je više puta popunjivana, pa primiv
upravu u tom kraju, nisam se usudio drugačije saditi, popu­
niti čistine, nego da sam dao dovesti humusa i na humke sadio,
ili bolje poluhumke, jer je polovina humusa došla u zemlju a
mali humČič gore s toga razloga, da vlagu zadrži i da se obo­
rina, kiša ne razlije usljed kapilarnosti mršavog, više pjeskovitog tla, nego da ju gornji dio humke primi i zadrži i pre­
daje doljnjemu. Nema dvojbe, da je to skupa sadnja i da dodje
ral po 30—60 kruna. Posije mene se primio posla g. A. B.
mnogome poznat kao vrstan stručnjak, on je sadio na sgrnutu
tratinu i, kako reče, sa dobrim uspjehom. To je naravno mnogo
jeftiniji način. Nekada se moraju i starije biljke uzimati, čak
do 4 godine stare, pa koje tu potežkoće nastaju! Uspjeh dakle
nije baš tako sjeguran.
J e li bor popravlja tlo? O tom nema dvojbe, ali u kojem
vremenu. Cetinje istina obilno padaju, ali vrlo težko trunu
usljed sadržine smole, da treba dugo vremena dok strunu, dok
se smola u vodi nerastopiva odluči, a ni tada nije tlo tako
popravljeno kao od listača. Da pako dade veću drvnu gromadu
od svih drugih vrsti ne stoji uvjek, jer poznam jedan mali
kompleks gdje se hrast uspješno natječe sa borom, nu svakako
njegova kvantiteta ne može se natjecati sa kvalitetom uzmimo
hrasta. Dopustivši i to i korist neku toga prirasta, dvojim da
<5e stajati u razmjeru prama skupoći kulture. Ved u biljevištu
kolike njege traži, nekada kroz 4 godine. Popunjivanje borovih
nasada nije riedka stvar, i nakon svega truda dodje kakov
neprijatelj i uništi ga posvena, tako naročito požar ili zareznik.
Kad sam spomenuo popunjivanje ne mogu mimoići, a da ne spo­
menem, da sam vidio popunjivanja borom takovih sječina, gdje
je bio bukov i grabrov naraštaj već poodraso, samo mjestimice
ostale prazne krpe, koje su se onda, u misli da je tlo lošo,
borom popunile. Takov postupak drži C. E . Ney šumarskom
glupošću i kritiše na strani 144. u svojoj knjigi »Forstliche
Dummheiten« :,
— 553 —
Dennoch sah ich Kiefernjahrling'
Pflanzen in ganz kleine Liicken
Z\viscken dichtea Buchenaufschlag,
Dessen GipfeJtrieb schon Fusshoch,
In der Absicht, dort ein Nutzholz,
Fiir die Zukunft einzusprengen,
Nach drei Jahren waeJi8 die Buche
Ihre fiinfzig Centimeter
Und die Kiefer hoclistens dreissig,
W a r sie nicht schon totgewachsen,
Was gew6hnlicli der Erfolg war.
Iz svega dosadanjeg vidimo, kolike opreznosti, koliko
brige zahtjeva uzgoj bora, a sad ću da spomenem njegove ne­
prijatelje. Koliko ih bor imade, može se svatko osvjedočiti iz
ovih izvrstnih djela: Hartig, die Baumkrankheiten, te JudeichNitsche, Lehrbuch der Mitteleuropiiischen Forstinseetenkunde,
pa smatram suvišnim nabrajanje i opisivanje njihovo; neka mi
bude dozvoljeno, da se samo nekojih taknem po mojim bilježkama, onih vrsti, koji se kod nas pojavljuju i s kojima je ved
mnogi od nas posla imao. Tako je pogibeljna Borova pilatka
(Lophyrus pini). Njezina gusjenica obgrize starije četinje a posije
i mlade izbojke. Proti toj gusjenici dobro je tjerati svinje u
šumu, koje ih žderu, jer samo pobiranje je skupo i nije sjegurno, jer ih mnogo popada, odkale opet uzpužu. Svinje se
tjeraju na jesen, kad se gusjenice zakukulje i s rana proljeća,
a svinje ne će štetu napraviti, pošto duboko ne ruju, već na
plitko, jer se gusjenice na površini zakukulje. Pilatka je vrlo
slična osi, a gusjenica ima glavu smedje boje, tielo zeleno.
Poznata je šteta, što ju pravi Borov pisar (Pisodes notatus),
koji napada 4 — 8 godišnje biljke, a nekada i još stabla stara
i do 30 godina. On se u blizini korena ubuši i tako biljka
požuti. Kukac (kornjaš) je do 8 mm. dugačak, crvenkastosmedje boje, na ovratnjaku ima 8 žutkasto-bielih pikanja, a
po tom i po dvim oširokim bjelkastim prugama lahko je pre­
poznati toga kornjaša, a kod nas nije riedak. Od njega je
39
— 554 —
obrana težka, jer kad biljka požuti, već je uvehla, a kukac
prešao na drugu, zdravu. Koncentriranje štete u tomu dosta
pomaže, ako se naime uzmu friški kolci 1—IV2 m. dugački,
do 10 cm. debeli, i zakopaju u razmak od 30 koraka dosta
duboko, da komad samo viri iz zemlje van. U te kolce ženke
snesu jaja, koji se onda u rujnu i listopadu pokupe i spale.
Taj način valja i za nekoje druge podkornjake. Stoga je sadnja
mješovitih sastojina sa toga gledišta od neprocienjive vriednosti. Borov prelac (Gastropacha ili Bombyx Pini) je žalibože
dosta poznati leptir, zdepnast, prednja krila tamno-sivkasta sa
jednim tamno-crvenkasto smedjim popriečnim širokim potezom
a bliže tiela na svakom krilu po jedan svjetli polumjesec, po
čemu ga je lahko i poznati. U Dalmaciji bilježe 1885. i 86.
godine silno haranje. Pacanje sačmom medju četinje, kako su
neki kušali, nije donielo uspjeha. Ne mogu mimoiči još jednog
leptira, koji kod nas ved od nekoliko godina veliku štetu j^ravi.
To je Borov savijač (Retinia Buoliana, Kieferntriebwickler), i
pošto mislim, da će ga biti i u drugim predjelima, pozabavit
ću se s njime potanje. To je mali leptir, razkriljen do 22 mm.,
prednja krila ciglaste boje sa srebro-bielimi pjegami, a stražnja
tamnosiva. Leptir leti u mjesecu srpnju i kolovozu, a živi
jednu godinu. Koncem kolovoza izleže ženka jajašca u terminalno i ovršno puplje mladih borića. Iz tih jajašca izvale se
ličinke, koje se te godine slabo hrane, bolje istom druge godine.
Ipak se vide, ako bolje pazimo, još zimi zaražena mjesta po
tome, što smola curi i izbojci dobivaju tamnu boju. Tekar
druge godine u proljeće počme ličinka jače grizti, dok se u
svibnju i lipnju ne zakukulji, a u srpnju izleti leptir. Ime
Buoliana imade po jednom bečkom Entomologu Buolu. Šteta,
koju ličinka napravi, je ubitačna. Dugačka do 14 mm, ubuši
se najradje u mlade izbojke, koji se podgriženi previnu, ali
imajuć još životne snage, jer ostaju jednim dielom čitavi, dalje
rastu i rana se smolom zalije, nu u sasma drugom obliku
poput roga ili kao C. Po tom se i pozna šteta odmah. Da
takovo drvo gubi tehničku vriednost nema dvojbe, naročito,
— 555 —
ako se to kroz nekoliko godina opetuje tako, da dobijemo
sasma grbava stabla, jedan C više drugoga. J a sam ga prvi
put opazio u pitomačkoj šumariji godine 1897. u šumi Seča,
gdje je napao površinu oko 50 rali mladog borovog nasada.
On obično napada 6—12 godišnje kulture, a da bi preko 30
godina stare napadao, nije poznato. Najviše na lošim stojbinama, ali ima slučajeva, gdje je i na najboljim pravio šteta.
Tražeć način, kako da mu stanem na put, nisam mogao nadi
ni jedan način zgodan. Obični recept poznatih mi entomologa
bio j e : spaliti napadnute izbojke, a negdje sam paČe čitao, da
se do temelja posjeČe napadnuto stablo. Svakako najradikalniji
liek, ali sam ostao onda bez težkom mukom stečene sastojine.
Ako kidam napadnute grane i izbojke, nisam ništa postigao,
jer sam redovito našao ličinku izpod onoga pregiba, izpod
mjesta, gdje se je izbojak prekinuo, previnuo, te bi ličinka
svejedno ostala. Valjalo ju je na koji drugi način uništiti. U
tu svrhu dao sam napraviti oštre drvene šiljke, i tim šiljkom
su radnici pomno pretražili svaki bor i uništili ličinku, da
nisam boru ni četinje trebao skinuti. Za taj posao sam uzimao
ženske radnike, jer su one mnogo strpljivije i marljivije od
mužkaraca, a pažnja je vrlo nuždna, jer se na jednom boru
po više ličinka nadje. Ako je posao rano počet, ako se naime
opazilo, još prve godine razvitka, u jesen ili raao s proljeća,
ali svakako prije mjeseca srpnja, dok nije leptir izletio, mo­
žemo predusresti grbavom rastu drveta, ako smo u njemu
uništili ličinku prije, nego se je svinuo, jer će se rana zaliti
smolom i dalje napredovati. Ako svaki radnik do 600 ličinka
utamani, kolikoj je time šteti predusreto, a i trošak je po mom
mnienju ipak manji, nego kidanje i spaljivanje grana, kako
neki preporučuju, a svrha se ne postigne, dapače se kidanjem
stabla ozledjuju. Nadzor mora biti oštar i radnici dobro upu­
ćeni, a nisu se ni tužili, da ih četinje bodu, jer sam posao
nije naporan, više igračka. Čekati pako, dok sama narav uništi
leptira, kako sam čuo to od flegmatika, ne čini mi se pametno,
jer ako se kroz više godina to opetuje, a da narav nije našla
— 556 —
za shodno uništiti ga, uništi on posvema sastojinu, da nećemo
imati ni jednog komada za gradju sposobnog.
Spomenuti mi je još izmedju gljiva jednog običnog nepri­
jatelja boru, a to je : Hjsterium Pinastri, koja ništi četinje 15 do
20 godišnje borove. Napadnuta stabla ginu, ako su mladja, doČim
starija se neko vrieme drže, isto tako najprije ginu potištena,
a od vladajućih ona slabija. Gdje se ta gljiva pojavi, valja
prestati sa kulturom bora, a jedino dosad prokušano sredstvo
je smjesa od 2 kg. modre galice i 2 kg. gašenog vapna na
100 litara vode. Tu gljivu smatra Goppert uzrokom osipa
(Schiitte), da njegov parasitički, epidemički značaj potiče od
spomenute gljive. Prema tomu ne bi stajalo uvjek mnienje.
koje smo dosad držali, da je uvjek nagla promjena tempera­
ture uzrokom osipa, jer o tom ovisi i način uztuka. Ako je
osip nastao usljed nagle promjene temperature, onda se preporuča gnojenje sa bukovim listincom (u biljevištu), jer da
bukova crnica, gnojivo, prieči naglu promjenu temperature.
Takodjer se preporuča (Nordlinger) otvoren položaj, i rana
sjetva, da se biljke mogu prije zime dovoljno razviti. Borovac,
Pinus Strobus, ne trpi od osipa, pa bi stog gledišta bili zgodni
pokusi s njime, kad u Njemačkoj povoljno uspieva.
Hartig nam navadja u svojem gore spomenutom djelu 25
vrsti bolesti bora, a u entomologiji srednjoeuropejskih šumskih
zareznika nalazimo preko stotinu neprijatelja bora. Od prvoga
početka njegovog, od sjemena (Blaujulus guttalarius i Elateridae)
neprestano ga prate i ako svemu sretno umakne, eto požara i
uništi ga sasvim.
Hotio sam ovime da upozorim na neumjestnu kulturu
bora, a gdje ga moramo da uzgajamo ili ga več imamo, na
neke važnije okolnosti, te specijalno na borovog savijača, o
komu kod nas nije nigdje ništa javljeno. (Jest, jer je u kraškim
nasadima crnoga bora poznati štetnik. Ur.) Koliko je meni
poznato, napao je godine 1897 šumu Seču, i lanjske godine
nekoliko rali šume Bukvik kod Ivanovogsela, gdje sam ga
odmah tamanio gore navedenim načinom i uspješno, jer se
— 557 —
više ne pokazuje. — Završujem onim, što zgodno i istinito
kaže šumarnik pruski Fromhling i što sam trebao za motto
da metnem: »Wie schwer es falit, und mit v e l c h e n O p f e r n
fiir d e n W a l d . e 8 verkniipft ist, ganz allein aus eigener Kraft
heraus durcli fest eingewurzelte Irrthiimer oder Unerfalirenheit
zur richtigen Erkentniss sich durchdringen zu missen.«
Vaclav
Fuksa,
kot. šumar im, obd. Gjurgjevačke.
Sume i šumarstvo u Srbiji.
(Nastavak)*
Srbija je velika 4,830.206 ha. i ima stanovnika oko 2,500.000
Srbija je zemlja planinska, brdovita i šumovita. Visina brda
ne prelazi granicu šumske vegetacije.
Od celokupnog prostora Srbijinog zauzimaju šume oko
1,546.000 ha.
Od te površine ima:
1. državnih šuma
666.982 ha. ili 37-70Vo;
2. opštinskih i selskih
658.260 ha. ili 42.607°:
3. manastirskih i crkvenih
17.083 ha. ili I""/";
4. privatnih šuma
303.675 ha. ili 19*l7oPrema tome Srbija spada medju najšumovitije zemlje u Evropi.
Sume su u Srbiji ogranci od četiri velika planinska sistema,
koji prelaze u našu zemlju, i prave na srazmerno malom pro­
storu veliku razgranu u svima mogućim pravcima, kao veće
ili manje grane i ogranci.
Tako sa istočne strane ulazi u Srbiju veliki ogranak planine
B a l k a n a ; sa juga ulazi ogranak R o d o p s k i h p l a n i n a iz
Makedonije; treći lanac ulazi u Srbiju od A l b a n s k o - S t a r o s r b i j 8 k i h planina, od Š a r p l a n i n e ; a četvrti najveći i najrazgranitiji lanac planinski dolazi od D i n a r s k i h A l p a .
Ova četiri velika lanca raznih sistema planinskih, koji
ulaze u Srbiju razgraniti su u raznim pravcima na srazmerno
Glede pravopisa vriedi već prije spomenuto. Ur.
— 558 —
maloj prostoriji t. j . u duže i kraće vence, kose, povijarce,
grane i ogranke, klikove i rtove, sa većim i manjim visovima.
Ovu razliku planinsku razgranu sačinjavaju i raznovrsnu
zemljinu formaciju raznog geološkog postanja.
Opis šumske
podloge.
Najveći pi'ostor podloge Srbijine zauzima » i s k o n s k i
š k r i l j e v a c « kao probitna formacija i podina svima drugim
formacijama. Ona je u geološko doba mestimice tonula u more,
i na njoj su se naslagale mladje formacije zemljišta, pa se
opet izdizala.
I s k o n s k a f o r m a c i j a zauzela je najveći dio severo-iztocnog i jugo-istočnog dela Srbije, a južna Srbija, zauzela je
većim delom iskonskim škrijjcima od D e š c a n o g k l a d e n c a
na K o p a o n i k , do J a v o r a i S t u d e n i c k e p l a n i n e pa do
planine J e l i c e . Sva brda Vranjskog i Toplickog okruga, sasta­
vljena su od iskonskog škriljca, a isto tako i K u š e v i c a ,
B a b i č n a planina i S e l i č e v i c a k o d N i š a , za tim K o p a ­
o n i k , L e p e n a c , veliki i mali J a s t r e b a c sve do Ražnja.
Sredina Srbije ima najviše iskonskog škriljca u Jagodiuskom kraju, kao: T e m n i ć s k e planine, B l a g o t i n , J u h o r ,
C r n i v r h , L i p a r do Kragujevca i Batočine, pa zatim V e n č a c ,
B u k u l j a i A^agan.
U zapadnoj Srbiji ima ga u mestima: C e r , B o r a n j a ,
K o š u ć a s t o p a , i nešto kod Cajetine i Bioske.
Na iskonskim škriljcima naposredno naslagani su p a l e o z o i č k i š k r i l j c i , po negde crveai pesčar, jura, krečnjak, i
kretacejska formacija.
K r e t a j s k a f o r m a c i j a zauzima najveće prostranstvo u
Srbiji, a naročito u njenom istočnom delu, sva su brda od
krečnjaka u okruzima: Požarevarkom, Krajinskom, Moravskom,
Timočkom, Niskom, i Pirotskom. Samo mestimice proriven je
izdancima starijih terena, ili je ovde onde pokriven eruptivnim
i tercijarnim naslagama. Ovom brdskom masom veže se Balkan
sa Karpatima kod Dunava
•
— 559 —
I tercijerna formacija rasprostranjena je takodjer mnogo
kod nas. Za doba one formacije otvorile su se sve naše visoke
planine, i postale granitoidne, trahitoidne i druge stene, pa i
serpentinske, kojih tako mnogo ima u južnom, jugozapadnom
i severnom delu Srbije.
U sastav prvobitnog zemljišta dolaze ove vrste kristalastih škriljaca kao: g n a j s t r a h i t o i d n i , g r a n i t o i d s k i i
amf i b o l i t s k i , a m f i b o l i t i , m i k a š i s t , t a n k i š i s t , f i l i t i
kvarcit, mermeri i grafit.
Od jezerskih i šljunkovitih nanosa, šljunka i gline, poslednja je formacija kvaterna. Posle pravi l e s , diluvijalna glina
sa slatko vidnim pužićima i školjkama; živi pesak, pesterski
nanosi, treset, bigar, i aluvijalni nanosi. Najviše aluvijalnog
nanosa ima po ravnicama, rečnim dolinama duž Save, Dunava
Timoka i njihovih pritoka.
Najveće aluvijalne ravnice kod nas jesu: Mačva, kraj
Drine i Save, Kolubarska ravan, Pomoravlje i Timočka dolina.
Prostorije ove formacije najviše su zauzete zemljoradnjom
a samo na podvodnim i močvarnim mestima, podižu se vrbaci,
topoljaci, jošja i lužja.
Kroz mnoge vekove trošile su se i raspadale raznovrsne
stene na površini zemljinoj usljed neprestane promene tempe­
rature i drugih fizičkih sila, sa biljnim otpacima stvorio se na
površini brda, gde deblji gde tanji sloj meke zemlje, zemljina
pokorica t. zv. živica, koja je vrlo pogodna za porast i razvitak
biljnog sveta, a naročito šuma.
Neizmerne prostorije zemljišta, koje su postale od s i l i k a t n i h , k r i s t a l a s t i h s t e n a , odlikuju se bujnim i razno­
vrsnim biljnim svetom, p r o s t r a n i m š u m a m a i a u v a t i m a ,
češćim živim izvorima, većom i postojanijom vlagom, i manje
krševitim brdima.
Na krečnim zemljištima, koja zauzimaju većim delom istočni
kraj naše zemlje, a i u zapadnom delu znatne prostorije, šume
su redje, suvati slabiji, brda često krševita i goletna, živica
plića i suvlja, izvori redji ali bogati vodom, rečne doline ždre-
-
560 — •
lovite, reke plahovite, ima ranogo vrtača pomornih i čestih, i
velikih pećina.
, Prema "raznovrsnom, napred pomenutom, sastavu naše
šumske podine, treba, razume se, odredjivati i naročiti način
eksploatacije u našim šumama. Tako na mestima, gde je pro­
izvodna snaga zemljina velika, stalna i trajna, tu se vrši i intensivnija seča, gazdovanje sa niskim šumama, pa i gola seča gde
terenske prilika dozvoljavaju, i na taj način koristi se iz njih
češde i više.
Razume se, da šume treba štedljivije i obazrivije šeći i
manje ih proredjivati na onim mestima, gde je podloga šumska
— zemljište sastavljeno od serpentina, trahita i dr,
U potvrdu ovoga, navešdemo jedan očigledan primer iz
jugozapadne Srbije.
U predelu reke I b r a s' leve i s' desne strane njegove u
dužini od 10—20 kilometara od varošice Raske pa prema
Kraljevu, stoji ogoljeno i opustošeno zemljište, ispresecano
mnogim jarugama i rovovima, kroz koje često udaraju jake
bujice. Ove se jaruge svake godine sve to više šire, a naročito
s proleda kad se topi sneg, kad su dugotrajne proledne i jesenje
kiše, i kad voda teče sa ogoljenih brda neizmernom brzinom.
Sve ovo dolazi otuda, što je u tom predelu šuma u svoje vreme
suviše proredjena, a druga nije porasla.
Ovo se isto vidi i u predelu reke Toponice, pa izmedju
Gor. Milanovca i Čačka, izmedju Ražnja i Kosjeriča i t. d.
gde su brda sastavljena od serpentina i trahita. Svuda na ovim
mestima izložene su štečenju i njive, i livade, i putovi, i drumovi.
Svima ovim i podobnim opasnostima krivo je jedino obezšumljenje strmenitih brda.
Uzmimo n. pr. planinu M a l j e n , koja se nalazi u severozapadnom delu Srbije, pa demo se uveriti, da je sastavljena od
skoro samog serpentina, koji karakteriše na istočnom kraju
porasla mešovita šuma i hrastova, crnoborova i bukova, a na
visini ima još i jelovine, no ova mešavina još dobro i uspeva,
jer ima dovoljno hrane i vlage, koje je očuvao sušanj i opale
— 561 —
Cetine; ali južna strana Maljena sva je ogoljena i šuma je
preobracena u pašnjake.
Od Ražane do Kosjerida nema više ni jednog drvceta, sva
je okolina upropašdena tako, da će skoro postati sa svim ne­
sposobna za pošumljavanje. Otuda je i dobila ime »klisura.«
Podloga joj je čisti serpentin. Usljed toga biva reka Kladoruba
svake godine po više puta zatrpana kamenjem, što je uzrok
čestim poplavama u cieloj, inaČe veoma siromašnoj okolini.
Ovakvih i sličnih primera ima mnogo i u drugim kraje­
vima Srbije, i u toliko je teži zadatak srpskog šumara u po­
gledu podizanja šuma i pošumljivanja goleti.
K r e č n j a c i , koji su rasprostranjeni po istočnoj Srbiji, od
velike su važnosti za vegetaciju šume po prisojnim stranama.
-Krečnjaci se teško raspadaju, ali pošto zemlja, koja pokriva
sve krečnjake, postaje od prašine, od spora, i od semena drugog
bilja, kao i od mahovine i od korova, koji se slažu na ispre­
pletenim lišajima, to se na taj naČin uskorava raspadanje krečnjaka, i najposlje podiže se šuma.
Samo se po sebi razume, da ako na takvim mestima
suviše proredimo i isečemo šumu, i ako još pored toga pustimo
na takva mesta veću masu stoke na pašu, onda če se plodna
zemlja
humus raspasti i nestade je, usljed kiše i vetra, a
gole ste ne ponovo će se pokazati.
. Ovakvih strašnih slika krša . vidjamo na istočnoj strani
krečovitih brda i planina Srbije.
Isto tako vidja se i u zapadnome delu Srbije potpuno
ogoljenih i krševitih predela na k r e t a c e j s k i m i t r i a d i j s k i m
k r e č n j a c i ma, na podlozi serpentina. Da na takvim mestima
treba šeći šumu oprezno i štedljivo, samo se po sebi razume.
Iz ovoga u kratko opisanoga geološkoga sastava naše zemlje
jasno se vidi, da je dosta veliki dio srpskih šuma i šumskoga
zemljišta sastavljena iz one podloge, koju treba neprestano
održavati u pošumljenom stanju. U tom pogledu do sad se
kod nas obraćala mala pažnja redu, načinu i jačini seča u
pojedinim šumskim predelima, i stoga su po Srbiji mnoga
— 562 —
strmeuitija i kamenita mesta, gde su nekad uspevale bujne
šume, danas ogoljena, provirena večim i manjim vododerinama,
koje su, kao što je poznato, vrlo štetne za okolinu.
U oskudici, do skora, na stručnim i praktičnim šumarima,
srpske su šume sečene i proredjivane i onamo, gde ih, pri­
rodnim i narodno-ekonomnim zakonima nije trebalo ni šeći.
Stoga danas i imamo s razmerno malo lepih većih šumskih
prostorija, a prema visini, konfeguraciji i sastavu terena i predela
koji su samo za šumu stvoreni, mi hi danas trebali da imamo
mnogo više i mnogo lepših i uredjenijih šuma.
Milan
Obradović-Ličanin.
Uredjenje bujica i vododerina u Hrvatskoj
i Slavoniji.
Cesto čitamo u raznim novinama, da je bujica ovdje ili
ondje snagom svoje vode odplavila ljudske stanove, razrovala
obronke gora, te uništila i neplodnim učinila zemljišta, gdje je
uaniela oblučja šljunka i mulja. Zanimati će s toga naše čita­
telje, ako im u kratko podamo sliku o tom, što je radi zapriečenja toga zla u novije doba učinjeno kod nas u Hrvatskoj
i Slavoniji. Nu prije toga spomenuti ćemo još u najkraćim cr­
tama povjest pustošenja bujica i kako se je uredjenje istih do­
sele razvilo.
Dr. Pavao Lehman veli: »Bujice postoje i pustoše zemlju
od kad voda teče«, pak ih je bilo i u predhistoričko doba. A
da su stari kulturni narodi poznavali silnu snagu bujica i protiv
njih se borili, za to imamo dovoljno dokaza. Tako već Plato
u šestoj knjizi svojih zakona stavlja predloge, kako da se bu­
jice urede i njihove vode učine zemlji koristnima. Horace, Livius i drugi stari pisci opisuju takodjer živim riečima sliku
bujice, dovodeći jih u svezu sa krčenjem i uništavanjem šuma.
Poznato je takodjer, kakove je potežkoće imao Hanibal da
svlada, kada je prelazio preko nizina, zamuljenih povodnjom
— 563 —
rieke Durance. Stari nasipi od kamena, sto ih nalazimo u
Egiptu, daju nam naslućivati, da su u starom vieku i u toj
zemlji zagađivali vode i ustavljali mulj i piesak. Čovjek se je
dakle borio proti snagi divljih bujica od davnih vremena sve
do dana današnjega. A stare kronike i bilježke svjedoče nam
o njihovom pustošenju. Snaga bujice donosi u nizine silnu mno­
žinu kulturne zemlje, koju rieke dalje raznose i u mora talože.
Tako su po Breitenlohneru g. 1882. sniele bujice u Tirolu i
u Koruškoj za 24 sata 18,000.000 metričkih centi taložine a
profesor I n t z e veli, da u Francezkoj odnesu vode godimice
gnojivih taložina u more u vriednosti od 30 milijuna franaka.
D u i l e tvrdi, da je francuzka pokrajina Haute Provence od
XV.— X V I I I . vieka izgubila na taj način polovicu svoje kul­
turne zemlje. A dr. O t t o U l e piše, da je razarajuća snaga
brdskih voda u francuzkih Alpah za povjestničara vrlo zna­
čajna činjenica, jer ga uči poznavati razloge, s kojih su se ljudi
razselili i opustili mnogi predieli u Sjriji, Grčkoj, Maloj Aziji,
Afriki i Spaniji. Ali niti imade u starom, a niti u srtdnjem
vieku znakova, da su bujice sistematski uredjivane, premda je
poznato, da su stanovnici dolina, izloženih navalama bujice, na­
stojali obraniti se od pogibelji, koja je prietila njihovim ku(ama i zemljištima. Nu ova sredstva obrane nisu bila od trajne
već samo od Časovite koristi. Pri tom se nije na ime uzimao
obzir na uzroke bujičnih provala, već se je ponajviše išlo za
tim, da se podizanjem pregrada i ogromnih nasipa u najdolnjem
toku bujice ustavi cjelokupni materijal, sto su ga bujice na­
nosile iz brdskih krajeva. Nu usljed neprestanog donašanja ka­
menja i pieska, podizalo se je neprestano i korito, koje je time
često puta nadvisilo susjedna zemljišta, čime je samo iivećana
bila pogibelj od povodnje, kada si je voda, probivši nasip, prokrčila put na susjedna kulturna zemljišta.
Tek u novije doba, i to početkom prošlog stoljeća, počeli
su se dublje izpilivati uzroci štetonosnog djelovanja bujica, pak
se je sve to vise uvidjala važnost podržavanja šume u obće,
a naročito u bujičinom području. Ali je i ovo bilo samo doba
— 564 —
teoretskog razpravljanja, dok nijesu izvanredne katastrofe, što
ih je povodanj prouzročio, prisilile ljude, da se ozbiljno posla
late i da se stvore legalne i materijalne podloge za akciju oko
uredjivanja bujica. U tom pogledu prednjačila je svietu, kao u
mnogom tako i ovdje, Francuzka. Tamo su se doduše još po­
četkom X V I I I stoljeća bavili pitanjem, kako da se razaranju
bujica na qut stane, pak je tim povodom god. 1718. bilo za­
branjeno haračenje šuma na strminah pod pretnjom znatne
globe i konfiskacije dobivenih užitaka. Nu tek povodnje od g.
1856. dovele su zakonodavstvo u Francuzkoj u pravu kolote­
činu, te su (g. 1860. i 1854) izdani nuždni zakoni za novopošumljenje i pobusivanje gorskih predjela.
Zajedničke odredbe svih zakona bile su u glavnom dvovrstne, naime: da se pojedinci na pošumljenje svojeg ogorjelog
i opustošenog zemljišta podavanjem državne subvencije potaknu
zatim, da se državnoj vlasti osjegura pravo, da može u javnooi
interesu pošumiti sva ona mjesta, gdje bi se to ukazalo nuždnim.
Prvom odredbom išlo se je za tim, da se odstrane uvjeti,
kojima se stvaranju bujica pogoduje, a potonjom mjerom imale
su se već nastale bujice suzbiti i ugušiti u šumskom plastu.
Kasnijim zakonom i naredbom (od g. 1882.) pošlo se i dalje
naime zatim, da se gorsko tlo ne samo održi u izvjestnom
kulturnom stanju, već da se ono privede kulturno povoljnijem
stanju. Ovim zakonima imade se pripisati početak ogromnog
pošumljenja kao i dosadašnji znatni uspj^si. postignuti u Fran­
cuzkoj oko pošumljivanja a najviše i oko uredjenja bujicah i
to s u s t a v o m š u m s k o - t e h n i č k i m , što ga je uveo glasoviti
francuzki šumarski nadzornik Prosper D e m o n t z e j . Do sada
su tamo ne samo uredjene mnoge bujice, već su uredjeni i
kultivirani bujični nanosi, te izuzev s tim postignute prednosti
privedena je šumskoj kulturi površina od 170.000 ha sa troškom
od blizu 63 milijuna franaka, od čega odpada do 547-2 milijuna
samo na eksproprijaciju zemljišta. Ove ogromne brojke poka­
zuju uam ipak samo početak zasnovanog podhvata da se urede
sve bujice, do 3000 na broju, i da se sve goljeti pošume U
— 565 —
Francuzkoj pak ozbiljno svađaju važnost ovog poduzeća te po­
stojano i dosljedno provadjaju te radnje, koje ni ratom od
god. 1870. nisu prekinute bile. Za Francuzima, koji su tek
opustošenjem alpinskih dolina u jugoiztoćnim departementima
bili upozoreni na potrebu energičnih mjera oko uredjenja bu­
jica, povela se je Švicarska i Austrija. I u Austriji su poslje­
dice poplava od g. 1882. neposredno potakle na brzo izvadjanje
obsežnih radnja oko uredjenja bujica i provadjanje šumskih
mjera, te je god. 1894. stvorena zaklada za melioraciju tla od
godišnjih 1,000.000 K. koja je kašnje povišena na 1'/a milijuna
kruna, te je istodobno organizirana odnosna služba ustrojenjem
šum. tehnič. odjela za uredjenje bujica kod ministarstva poljo­
djelstva, kojemu su neposredno podredjene sekcije za uredjenje
bujica u Villachu-Linzu, Insbrucku, kralj. Vinohradih, Samboru i u Zadru.
Da se okoriste rezultatima, koji su do tada postignuti na
polju uredjenja bujica u Francuzkoj, proputovao je ponajprije
bivši ministar poljodjelstva groE Falkenhayn odnosne predjele
u Francuskoj god. 1883. sa pok. profesorom Seckendorffom,
a zatim odaslata je god. 1884. njekolicina austrij. šum. tehni­
čara u Francuzku, da na licu mjesta upoznadu shodnost izve­
denih radnja, te da to upotrebe kod uredjenja bujica u Austriji.
Medju ovim šumarima bio je tadašnji zemalj. šumar, nadzornik
u Dalmaciji a sadanji upravitelj šum. odsjeka kr. hrv.-slav.dalm. zemaljske vlade, kr. odsječni savjetnik Ferdo Z i k m u n d o v s k y , pod čijom su upravom i nadzorom kao predstojnika
odsjeka c- kr. šum. teh. odjela za uredjenje bujica u Zadru,
uredjivane kašnje bujice u Dalmaciji.
Povodnje zadnjih decenija, koje su i u Hrvatskoj i Sla­
voniji silne štete naniele, tražile su nuždno, da se i kod nas
poprime mjere, kojima će se popraviti i ublažiti stanje, nastalo
plahom silom bujica. Ogolićivanje gorskih pristanaka i pogor­
šanje gorskog tla, moralo je naime imati štetnih posljedica i
na gospodarstvo u ravnici. Kadi uzkog saveza, u komu se go­
spodarenje na gorskom tlu, — gdje se većinom šume prostiru
— 566 —
— nalazi prema gospodarenju u dolini, nuždno je bilo ono
prvo udesiti ne samo obzirom na najveću rentu, ved i obzirom
na očuvanje same vegetacije izloženo uplivu atmosferilija te ga
bujice lahko odnose na kulturna tla u dolinu S toga se mo­
ralo nastojati, da se ne samo uredjenjem potoka odstrane po­
stojeće štete, ved se je s popravkom šumsko-gospodarstvenih
odnošaja imala bujica trajno primiriti, a tim podjedno i ne­
plodnom i zanemarenom zemljištu u vrelovju rieka i potoka
produktivnost povratiti i stvoriti uvjete, koji de spriečiti stva­
ranje novih bujica.
Tom nastojanju, da se po narodno gospodarstvo štetne
posljedice poprave, a podjedno i podigne vriednost zapuštenog
zemljišta, najvećom pripravnošdu je pošla u susret Njegova
preuzvišenost svietli ban, koji je sve moguće žrtve doprinosio
ostvaranju tog nauma.
Imenovanjem kr. odsječnog savjetnika Ferde Zikmundovskoga za upravitelja šumarskoga odsjeka zemaljske vlade, moglo
je i uredjenje bujica poći novom snagom i životom. Izvanredno
svoje praktično znanje, koje je u tom pravu stekao ved prije,
mogao je sada najboljim uspjehom upotriebiti u svojem novom
položaju. — Lativ se s toga odmah posla izradio je za naše
prilike važnu » o s n o v u z a k o n a o u r e d j e n j u b u j i c a (vodo­
derina)«, koja je ved god. 1895. zakonom postala. Namješteno
je zatim odmah i osoblje, koje de radnje pod njegovim nepo­
srednim nadzorom i uputama izvadjati, i to ponajprije u našem
Primorju i bivšoj gornjoj Krajini, gdje su bujice najviše hara­
čile. Za te radnje Njegova preuzvišenost ban veledušno do­
značivala iz sredstva krajiške investicionalne zaklade znatne
iznose.
Ovo de biti tim nuždnije, što su kr. inžiniri na mnogim
potocima uredili dolnje tokove, pak de se s toga gornji tok, u
koliko je bujične naravi, morati naknadno Čim prije po bujičarima urediti, da se dolnji tok potoka ne zamuljuje šljunkom,
donesenim iz gornjeg bujičnog, nu dosele neuredjenog diela
potoka.
— 567 —
Kod drugih pako potoka je uredjenje istih radi redovite
poplave u dolnjem području od potrebe. Nu pošto se ne bi
smio dlnoji tok potoka prije gornjeg toka urediti, to ce se
morati bujičari požuriti, da prije urede gornje bujične dielove
potoka. Pri tomu morati će svakako obćine i interesenti mnogo
više doprinieti za pokride troškova, nego dosele, jer zemaljski
budget ne može rastude potrebe sam da podmiri. Da se pako
u tom pogledu povoljniji uspjeh postigne, bilo bi shodno, kada
bi obćine kod nas po primjeru posestrime Dalmacije kod hypotekarne banke sklopile zajmove uz amortizaciju, jer nije pra­
vedno, da sadašnja generacija nosi sve troškove, premda će
buduće generacije imati više koristi od sadanje. Isto tako mogu
u slučaju potrebe postupati i privatni interesenti.
Iz izkaza, što ga je sastavio šumarski odsjek kr. zem.
vlade 0 dosadašnjim radnjama oko uredjenja bujica, vidimo,
koliko je na tom poliu učinjeno kod nas u razdoblju od god.
189T. do uključivo 1901., t. j . odkad su te agende prešle na
šumarski odsjek. Za to vrieme je sasvim ili većim dielom uredjeno 24 bujica, te gdje je još nedavno bjesnila divlja sila
prirode, vidimo, mirne potoke u svježem zelenilu, što pokriva
korito i veže nekad popuzive i odronjive obronke. Da predočimo
dimenzije izvedenih naprava, donosimo neke podatke iz tog
izkaza, U koritu bujica izvedeno je 541 p r e g r a d a i b r a n a ,
što u suhozidu, što u mortu i cementu, a medju tima imade
pregrada od preko 60 m. dužine, a osim toga je načinjeno
180 živih poprečnih pletera; za obranu i učvršćenje obala
popuzivih obronaka izvedeno je 608.1 m. obalnog i 225.1 m.
horizontalnog zida, te 1421.7 m. uzdužnog živog pletera, a što
u koritu, što na popuzinama, izvedeno je 561.8 m. kunete
(Schalenbauten); za prosušenje i učvršćenje povodnog zemljišta,
koje se spuzalo i obrušivalo, izvedeno je 4718.9 m. procjeduica.
Da prikažemo veličinu tih naprava, navodimo količinu
pojedinih vrsta radnja, koje su bile nuždne za te naprave.
Zemlje je izkopano 32.702.9 kub. m., stiene 1103 kub. m.,
suhozida za pregrade i brane izvedeno je 12.624.8 kubm., a
— 568 —
taraca u suhom 1860.8 četv. m , zida u mortu zafuganog ce­
mentom 2356.9 kub. m., a taraca u mortu 361.4 četv. m.,
zida u cementu 90.4 kub. m., suhozida za obalne zidove 745.4
kub. m., za horizontalne zidove 132.4 kub. m. kunete 2553.06
četv. m., izprocjednica 16.108.6 kub. m., betoniralo se 59.1
kub. m., a živih pletera izvedeno je 1286 četv. m. Ove su
radnje izvedene troškom od K 371.764.74. Nadalje je za k o - .
rekciju potoka, planiranje obronaka, pilotiranje, mostove i ba­
rake, ekspropriaciju zemljišta, za gradnju i popravke puteva,
te za premjeravanje potoka u svrhu sastavka osnove za uredjenje bujica, potrošeno 8.882 K 96 fil. U svemu dakle
380.647 K 70 fil., pri čemu nije još uračunato pošumljenje i
pobusivanje bujičnih područja.
S v e r a d n j e i z v e d e n e s u u s a m o u p r a v i , te se taj
način izvadjanja pokazao ne samo n a j j e f t i n i j i m , već gledom
na solidnost radnja n a j b o l j i m , te do sada n i s u
bili
n u ž d n i p o p r a v c i , premda su radnje već bile izvrgnute
najvećim povodnjama. Jedinične ciene pojedinih vrsti radnja
kreću se u ovim najnižim i najvišim brojevima: odkop zemlje,
i zemlje sa stienom pomiešane 0.6—1.0 K po kub. m,, odkop
stiene 1.8—4.0 K, suhozid za pregrade i brane 3.56—22.54
K, zid u mortu 30—40 K, zid u cementu i to za svodjenje
zidova 47.14—50 K, suhozid za obalne zidove 4.0—28.0 K,
za horizontalne zidove 1.2 — 4.6 K, betoniranje 13.0 K, procjednice 1*5—5.33 K, sve po kubičnom metru, nadalje po
kvadratnom metru: tarac u suhom 1.16 —10.94, tarac u mortu
16 — 19.31 K, kunete 2 - 1 2 . 4 4 K, pleteri 0.66 — 3.0 K. Ovi
rezultati pokazuju nam znatni rad i uspjeh, te novčane žrtve,
koje su doprinjete na korist žiteljstva, koje je najviše strada­
valo, a bilo nemoćno obraniti se od sile bujica.
Dodajemo napokon, da je uredjenje bujica kod nas našlo
priznanje i na zadnjoj svjetskoj izložbi u Parizu god. 1900.,
gdje je po šumarskom odsjeku izložena osnova za uredjenje
bujica, nagradjena zlatnom kolajnom. Ovo odlikovanje tim je
veće, što su u Francezkoj, tom sielu bujica, nikli prvi početci
— 569 —
sistematskog uredjenja bujica i gdje se je naiika o uredjeiiju
bujica na današnju visinu zavila.
Na koncu ne možemo, nego iz dna grca zahvaliti se preuzvišenom gospodinu banu, koji je u pravo doba povjerio ovu
važnu granu narodno-gospodarstvene djelatnosti u prave ruke,
te dozvolio potrebita sredstva iz zemaljskog budgeta i iz iuvesticionalne zaklade, i t i m e o s i g u r a o u s p j e h
radnja
na j b l a g o d a t n i je n a r a v i , k a k o v e su o v e o k o
u r e d j e n j a b u j i c a.*
Poučno putovanje na Deliblatske pjeskulje.
Piše Ante Mark, nadšumar procjenitelj imovne obćine Gjurgjevačke.
Godine 1899. kupila je imovna obdina Gjurgjevačka od
visokog financialnog erara sve u području porezne obdine Gjur­
gjevačke ležeće pjeskulje zapremajude ukupnu površinu od 661
rali 841 • " , izim toga od visokog zemaljskog erara pjeskulje
u površini od 136 r. 523 D", dakle ukupno 797 r. 1364 O".
Od te, u jednom spoju ležeće površine, zaprema polovicu ne­
vezani živi piesak, doČim je ostalo mjestimice sasvim a mjesti­
mice na pol travom vezani, dakle smireni piesak.
Kupom tih pjeskulja, naročito onih od financialnog erara
preuzetih, obvezala se je imovna obdina iste šumskoj kulturi
privesti, kako bi te puste, neplodne površine danas sutra po­
tomcima koristi donjele.
Ved u jeseni godine 1899. i sliededih godina radilo se je
svom ozbiljnošću oko pošumljivanja pjeskulja i to prije svega
na sjevernoj strani, s razloga toga, da se sa te strane stvori
zaštita proti hladnim od Drave dolazedim vjetrovom, koji štetno
uplivaju na kupljeni od visoke kr. zemaljske vlade vinograd.
Pošumljivale su se sadnjom biljkah crnog i bielog bora
te akacije pretežno vezane, travom obrasle površine, a samo
neznatna površina živog ležedeg pieska.
* Ovaj članak preštampasmo iz »Narodnih Novinah«, nu kako nam je gosp.
kr. šum. povjerenik S. Petrović obećao potanki članak o uredjenju naših bujica,
nadamo se, da ćemo ga moći još ove zime u »fS. 1.« priobćiti. Dr.
40
— 570 —
Uspjeh dosadanjeg pošumljivanja na »Gjurgjevačkim pieskima« bio je mjestimice povoljan, dok je pak na mjestima bio
srednje ruke, a i nepovoljan unatoč uvaženja topoglednih naputaka
i savjeta, koje smo mogli crpiti iz odnosnih strukovnih djela
naročito Wess6ly-evog »der Furopaische Flugsand und seine
Kultur«.
Uvidiv, da bi imovna obćina izvadjanjem kojekakovih po­
kusa pošumljivanje zategla, a uz to, bez' da postigne svrhu,
nerazmjerni novac potrošila, predloži gospodarski ured svojem
gospodarstvenom odboru, da se izašalje u susjednu Ugarsku u
svrhu proučavanja kulture pieska koji od šumarskih činovnika,
koji predlog bje u cielosti uvažen i po visokoj kr. zemaljskoj
vladi odobren.
Odobravajud spomenuti zaključak, odredila je visoka vlada
izaslanje dvojice činovnika, koji će na licu mjesta u Ugarskoj
imati pošumljenje živih pjeskulja prouč.ti, te na temelju tamo
stečenog izkustva izraditi osnovu i predlog, kako bi se gjurgjevački Pieski što prije s uspjehom šumskoj kulturi priveli.
Opredieljen, da u družtvu sa gospodinom šumarnikom
Slavoljubom Slapničarom podjem na tu vrlo poučnu ekskursiju,
zapadne me zadača, da traženo izvješče o tamo vidjenom pod­
nesem, što ovime činim, predajući ga istodobno javnosti u našem
stručnom organu uvjeren, da će zanimati i ostalu gospodu
stručne drugove.
Neznajud točno, gdje se u Ugarskoj veće, naročito neve­
zane pjeskulje nalaze i posumljuju, pjeskulje takove, kojih bi
karakter odgovarao onima kraj Gjurgjevca, obratismo se nepo­
sredno na visoko kr. ugarsko ministarstvo za poljodjelstvo za­
molbom, da isto naznači, kamo nam je krenuti, da što bolje i
svrsi shodnije svoju zadaću riešimo i da se što više tim putem
okoristimo. — Na ovu zamolbu dodje u kratkom vremenu
riešitba preuzvišenog kr. ugarskog ministra za poljodjelstvo,
kojom nas upućuje na upravu kr. ugarskog državnog dobra u
Deliblatu, gdje kr. ugarski državni erar posjeduje ogromne
pjeskulje, koje kroz decenija sa uspjehom pošumljuje.
— 571 —
Istodobno bude gospodarstvenom uredu priobćeno, da je
spomenuta uprava posebnom ministarskom naredbom upudena,
da izaslanikom imovne obćine gjurgjevačke za vrieme njihovog
boravka u Deliblatu u svakom pogledu na ruku ide, te im
sve važno i vidjenja vriedno pokaže.
Dogovorno sa spomenutom upravom podjosmo preko Za­
greba, Zemuna i u Deliblat, kamo stigosmo dne 23. travnja
t. g. oko podne. Na željezničkoj postaji Mramorak-Deliblat
dočeka nas i pozdravi od strane Deliblatske kralj, državne
uprave gospodin kr. državni šumar Ajtay Jeno, koji nam bi­
jaše dodieljen za provodića i tumača za vrieme našeg boravka
na Deliblatskim pjeskuljama.
Gospodin šumar riešio je svoju zadadu da ne može ljepše,
jer nije žalio truda ni rieči, kako bi nam što više vidjenja
vriedno pokazao i sve vidjeno što bolje raztumačio.
Budi mu na ovom mjestu za sav oko nas uloženi trud i
susretljivost izrečena naša najljepša hvala i priznanje, pa neka
bude uvjeren, da demo se vazda ugodno sjedati časova, koje
smo u njegovom družtvu, putujud po onih nepreglednih pjeskulja u strukovnih razpravah proveli.
Prije no što du opisati način i uspjehe današnjeg vezanja
i pošumljivanja Deliblatskih pjeskulja, potrebno je, da se u
kratkih crtah osvrnem na postanak i mjestne okolnosti tih
pješaka, kako bi čitava ova razpravica što shvatljivija bila.
Nuždne podatke crpio sam na licu mjesta učinjenimi
opažanji, zatim iz tumačenja prednavedenog gosp. kr. državnog
šumara Ajtaya kao i njegovog članka izašlog u 1. broju ovo­
godišnjeg »Erdeszeti Lapok« konačno iz opisa Deliblatskih
pjeskula, koji se nalazi u Wessely-evom djelu »Der europaische
Flugsand und seine Kultur«.
U predhistoričko doba ležala je današnja nizina Morave
(Marchebene), kao što gornja i dolnja Ugarska nizina pod
vodom, tvoredi velika jezera, dok se nije gorje kod Theba,
Grana i željeznih vrata, valjda vulkavičkima erepcijama, razklopilo i silnu tu vodu koritom Dunava i njegovih pritoka u
— 572 -^
Crno more propustilo. Odstupajuda voda ostavila je iza sebe
tvrdo tlo, kojega gornji sloj tvori talog bivšeg jezera, razan
prema mjestim, u ono predhistorično vrieme vladajudim okol­
nostima. Tako je taj gornji sloj sastavljen ua ušću velikih
gorskih rieka i potoka u tadanje jezero iz šljunka, kojeg je
velikom silom tekuća gorska voda sobom donašala i taložila,
kako to vidimo naročito u nizini Morave i na rubovih ugarske
nizine.
Dalje prema sredini Ugarsko nizine, oko Szegedina i Kecskemeta, gdje je sila vode malaksala, nalazimo gornju naslagu
sastavljenu iz finog, sitnog šljunka, odnosno krupnog pieska,
koji prema jugu, gdje Dunav ugarsku nizinu ostavlja, sve finiji
biva, te je struja stagnirarie vode tamo već tako oslabilž,, da
nije bila kadra drugo, doli najfiniji mulj sobom nositi.
Dok su dakle nizina Morave, te sjeverni dio i rubovi
Ugarske nizine pokriti sad krupnijim, sad sitnijim šljunkom i
pieskom, pokriva južni dio potonje nizine najfiniji piesak, koji
svuda, gdje nije travom ili drvom obrašten, postaje živim i
kao takav igračkom vjetra.
Prema tomu su pjeskulje u Ugarskoj nizini diluvialne
naslage, potičuće prije eksistencije čovjeka iz vremena, kad su
te nizine pod vodom ležale.
Predočiv tako predhistorički postanak ugarskih pjeskulja
u obće, prelazim na Deliblatske pjeskulje, koje su bile predmet
našeg proučavanja.
Deliblatske pjeskulje, najveće i najinteresantnije u Ugarskoj
leže izmedju 44—45" sjeverno širine, na 21° (od Greenwicha)
iztoČne duljine, 90—195 m. visoko nad morem, protežu se u
dugačkom ovalu od Alibunara prema Dunavu kod Palanke u
duljini oko 34 km., a u najvećoj širini 12 km.
Ne ima dvojbe, da su Deliblatske pjeskulje, nakon što je
voda iztekla, tiekom vremena opetovano puta travom, grmljem
i drvećem obraštene bile, dok nije došao čovjek, koji je sto­
ljetno djelo naravi u svako vrieme razarao.
Prema stanju kulture, naročito napučenosti onih predjela
— 573 —
u histerično vrieme, bile su te pjeskulje sad više, sad manje
vezane.
Za vrieme Rimljana, koji su osvojenu Daciju sa još danas
postojećimi nasipi proti navali ugarskom nizinom prolazedih
barbarskih naroda branili, bile su Deliblatske pjeskulje bez
dvojbe obrašteno kulturno tlo.
Ležedi te pjeskulje med ju prv^obitnim i kašnje po RimIjanih podignutim vanjskim obranbenim nasipom, mora se
predmjevati, da nije taj razuman osvajački narod branio pu­
stinju, od koje ne bi imao nikakove koristi, već samo neprilike.
Po nadjenim ostancima rogovlja jelena i srna, zatim strielica, te pieskom zatrpanog okamenjenog korjenja i drva, sudi
se, da su u davnini Deliblatske pjeskulj velikimi šumami
obraštene bile.
Kronika pripovjeda o porazu Turaka godine 1691., kao
što, da je Kubin i Stara Palanka bila pod turskim gospod­
stvom od godine 1701. —1716.
Nedvojbeno je, da su za to vrieme Turci nemilo haračili
tamošnje šume i drvo bližim Dunavom u ogromnim količinama
na iztok iz vazali.
Godine 1778.. kada su se okolna sela Vračev gaj, GajtasoU, Grebenac, Deliblat, Kubin Galya, Mramorak, Dubovac
i Palanka počela nakon odstupa Turaka naseljivati, silno su
Deliblatske šume trpjele, jer su za podignude novih stanova
velike količine gradje odanle izvučene, a i blago tih sela u sve
većih množinah u pašu na pjeskulje tjerano.
Godine 1788. izdaje car Josip I I . zapovjed, da se deva­
stirane oko Deliblata šumske površine, koje su prouzročile
daljne ubitačno širenje živog pieska, ponovno pošume.
Početkom prošlog stoljeća preoteo je živi piesak tako
mah, da je tvorio u sredini Deliblat'^kih pjeskulja oko 3 četv. milje
veliku pustinju, koja je tu i tamo sa nješto trave i kržljavog
drva prekidana bila i samo na sjevero-zapadnom i jugo-iztočnom kraju bijahu već tada veće travom obrasle površine,
u kojih medjutim nikada nevezanih mjesta manjkalo nije.
_ 574 —
Godine 1807. putuje tadanji generalni nadzornnik Vojne
Krajine nadvojvoda Karlo po Deliblatskim pjeskuljama, nakon
kojeg putovanja nalaže, da se odmah temeljito prouči, kako bi
ee najjeftinije i najprije te pjeskulje vezale i zasipavanje su­
sjednih polja prepriecilo.
Povodom te odredbe mapirane su Deliblatske pjeskulje
godine 1808.—1812., a godine 1815. bude po tadanjem temišvarskom vojnokrajiškom šumarskom ravnatelju Franji Baehofenu
pl. Echt izradjena osnova pošumljenja.
Tom sgodom bude konstatirano, da erarske pjeskulje za­
premaju površinu od 70.660 rali, od koje površine ođpada
29.169 rali na nevezanu neprestano šireću se pustinju.
Već tada naglašuje Bachofen u svojoj osnovi, da je uzrok
širenja nevezanog pieska barbarsko pustošenje šuma, žetva ruja,
a poglavito neograničena paša blaga, koje prolazeći pieskiraa
oštećuje gaženjem travom obrasle površine, koje iza toga uplivom
vjetra postaju nevezanimi i živimi.
U smislu višjeg naloga imalo je vezanje Deliblatskih pjeskulja u razdobju od 5—15 godina prevedeno biti, u koju
svrhu predlaže Bachofen sve pjeskulje u šest odiela razdieliti
i u svakom odjelu istodobno sa vezanjem pieska početi, te
topolovim šibami (Stecklinge) i rujem zasaditi
Usljed votua odbornika bečkog gospodarskog družtva Dr.
viteza Heintl-a bude spomenutom osnovom odredjeno, da se
Deliblatske pjeskulje samo na rubovih pošume, jer se je predmjevalo, da će se time sirenje pieska na okolne oranice prepriečiti, a u sredini ostavljeni nevezani živi piesak umiriti, te
kašnje succesivno pošumiti moći.
Ta osnova, nakon što je po Baehofenu godine 1817.
preradjena i po ministarstvu izpitana, zadobi godine 1818.
odobrenje cara Franje I.
Kulturi podvržene Deliblatske pjeskulje zapremale su u to
vrieme kako gore spomenuto 70660 rali. Od te površine zau­
zima 29.196 rali nevezani živi piesak, na kojem se nalazi samo
do gdjekoji grm ili čbunj, kao oaza u pustinji, dočim ostalih
— 575 —
40.464 rali, dobro travom obrasle površine, gdje samo gdjegdje
otvoren živi piesak na površinu izbija, bijaše razdieljeno u t. zv.
pradie, koje su u zakup dane pojedinim okolnim obćinam za
pašu blaga, košnju trave i žetvu ruja, koji potonji je osobito
traženi predmet industrije bio, te se tada dobro pladao.
Na tima pradiama paslo je blago bez broja i reda, zalazeći
iz opredjeljenih pašnjaka na otvoreni živi pješak i šumu, bolje
rekuć grmljem obrasla mjesta, gdje je brstilo i oštećivalo po­
raslo drvlje i tako priečilo dalnje naravno obrašdivanje pieska
Gazeć po travom zaraštenom tlu, pravilo je prolazede blago
nove rane, koje je vjetar širio i time sve veće površine neve­
zanog živog pieska stvarao.
Za vrieme Bachofenovog službovanja, provadjajuć njegovu
ogojnu osnovu, uzgojeno je sa uspjehom na rubovih Deliblatskih pjeskulja uz oranice susjednog žiteljstva do g. 1842.
ukupno 8832 rali šume, pretežno na nevezanom pjesku.
Pošumljivalo se je poglavito sa šibami (Stecklinge) crne
i kanadske topole, te jablana, zatim rujem, u početku troškom
od 130 for., kašnje troškom od 30 for. po rali.
Baehofeu stekao si je neprolaznih zasluga oko pošumIjenja Deliblatskih pjeskulja, što se još danas u tamošnjem
narodu sa zahvalnošću spominje. — On je unatoč svojem vi­
sokom položaju, kao šumarski ravnatelj, sve kulturne radnje
na pieskima sam nadzirao i rukovodio, upućivajuć i podučavajuć osobno dodieljeno mu šumarsko i čuvarsko osoblje,
kako će na kojem mjestu tu pustoš kultivirati.
Od godine 1842., kada se je Bachofen povukao iz službe,
ne radi se kroz sliedede dvije godine ništa oko pošumljenja
pieska, jer su odlučujući faktori kod General-komande mislili,
da je podignutimi oko Deliblatskih pjeskulja kulturami sve
zlo uklonjeno, pa da će se sada, kada su ti rubovi pošumljeni,
piesak u nutrašnjosti smiriti.
Netemeljitost te predpostave uvidila se je brzo, jer nakon
obustave radnja oko vezanja piesaka nadodjoše godine sa jakimi vjetrovi, koji odkriše žilje mnogim nadobudnim sastojinam,
— 576 —
dočim druge zasipaše i ugušiše i time površinu golog pieska
proširiše.
Odstup Bachofeua bio je po Deliblatske pjeskulje tim
kobnijim, što iza svog 25-godišnjeg rada promatranja i stečenog
na pieskima izkustva nije ostavio nikakovo literarno djelo ili
bilježke, što bi bilo od neprocjenive vrieduosti za njegove na­
sljednike, koji su njegov rad nastaviti imali. Uz to su njegovi
suradnici razpremješteni na druga službovna mjesta, pa tako
nije ostalo niti ljudi, koji bi htjeli i znali to kulturno djelo dovršiti.
Na to dolazi prevrat godine 18 i 8 . za kojega su uzbudjene strasti svaki poredak razvrgle, okolni narod tada u mje­
stimice već liepe šume navalio, te ih devastirao, a neograničenom
pašom mnogu jur vezanu površinu razrovao, ostavljajudi za
sobom pusto pjeskovito tlo. God. 1852., iniciativom generalnog
gouvernera grofa Coroninia, počima se opet intensivnije oko
pošumljenja Deliblatskih pjeskulja nastojati, pa je u razdobju
od godine 1852. 1860. pošumljeno oko 5600 rali sa troškom
od 12 for. po rah.
Medjutim taj rad, jeftino izveden, usljed sadnje biljkah n
velikom razmaku, bez istodobnog vezanja letedeg pieska, bio je
bezuspješan, jer su vjetrovi u brzo korenje biljkah razkrili i
time najvedi dio u tom vremenu uzgojenih kultura uništili.
Ova kulturna perioda važna je u toliko, što se je počela
uz topolu sa uspjehom saditi akacija i time odkrila vrst drva,
koja je pozvata, da na pieskima stvara nove šume.
Godine 1858. putuje po nalogu ratnog ministarstva na
Deliblatske pjeskulje zagrebački c. i kr. komorni šumarski
savjetnik Franjo Meguscher, koji imade zadadu, da o tamo
pronadjenom izvješde podnese. U to vrieme upravlja Deliblatskimi pjeskuljami od strane ilirsko-banatske krajiške pukovnije
1. šumarski upravitelj (Waldbereiter), 4 šumska nadglednika
(Forstaufseher) i 12 pomodnika (Forstgehilfen).
U razdobju od godine 1855.—1857. iznaša na erarskim
deliblatskim pjeskuljama popriečni godišnji prihod 9584 for.
sastojedi se iz utržka za prodano drvo, šumske štete, paše
-
577 —
blaga i pčela^ žetve trave i ruja, konačno zakupnine za zem­
ljišta i doznačne pristojbe; naprotiv tomu prihodu iznašaju
troškovi 8813 for.
Od godine 1861.—1869, pošumljeno je u svemu 815 rali
piesaka sa ukiipnim troškom od 80—90000 forintili, dakle
troškom od nješto preko 100 for. po rali.
Kako se niti u tom razdobju nije prije sadnje biljkah
piesak vezao, već takove u živi piesak stavljale, propale su i
ove kulture većim dielom.
Godine 1859. stupa u kriepost novi šumski zakon, koji
u svojih ustanovah za obračunavanje odštete šumskog kvara u
šumama na piesku uzgojenim nikakove strožije propise ne
uvadja, naprotiv postojeće do tada topogiedne stroge kazne
ukida, i time haračenje tih šuma uvećaje.
Ukinuće tjelesne kazne god. 1868. doprinjelo je takodjer
da je pučanstvo od tada sve više u šume navaljivalo, te velikim
troškom i trudom uzgojene sastojine uništavalo.
Godine 1869. počelo je ratno ministarstvo opet pošum-'
Ijivanju pjeskulja veću pažnju posvećivati, izaslav poznatog
strukovnjaka Josipa Wessely-a, generalnog nadzornika državnih
dobara i ravnatelja šumarske akademije, da isti proputuje sve
europejske, zatim Deliblatske pjeskulje, pa da tom sgodom
prouči kulturne prilike i onda na temelju vlastitog opažanja i
izkustva izradi predlog, kako bi se potonje neproduktivne
pjeskulje što prije kulturi privele. Tom častno nalogu udo­
voljio je Wessely napisav poznato djelo: »Der europaische
Flugsand und seine Kultur«.
Prigodom razvojačenja Vojne Krajine pripalo je kr. državnom
šumskom srezu od sveukupnih 70660 rali deliblatskih pieskulja
površina od 51490 rali 8 2 9 0 ° , dodieljena pod upravu kr. ugar.
šumarije u Deliblatu.
U prvo vrieme upravljao je tom šumarijom kr državni
šumar kasniji nadšumar Josip Mattusch, koji se je hvalevriednom marljivošću ozbiljno latio pošumljivanja piesaka, te
uzgojio 40—200 rali poglavito akacijeve šume. — Iz tog
— 578 —
vremena potičude akacijeve sastojine, uzgajane ko nizka šuma,
donašaju danas već liepe koristi davajuć: grede, rogove i ogriev,
što se dobro unovcuje.
Od godine 1898. ovamo spadaju Deliblatske pjeskulje pod
upravu kr. ugar, državnog dobra u Deliblatu, koja uprava je
neposredno kr ugar. ministarstvu za poljodjelstvo, odsjeku za
kolouisaciju podčinjena, a na čelu joj stoji gospodarski činovnik
kao upravitelj gospodarstva, zatim 2 šumarska činovnika (nadšumar i šumar) inžinir i vinogradski nadzornik, uz 12 lugara
i 4 državna vincilira.
Opisav u kratko povjest Deliblatskih pjeskulja od njihovog
postanka do današnjeg dana, prelazim sada na opis sadanjeg
stanja tih pjeskulja, koje su nakon segregacije ostale vlastničtvo
kr. dršavnog šumskog erara.
Položaj
i
površina.
Deliblatske pjeskulje, okružene obćinama Dubovac, Gajtasol, Nikoline, Karlsdorf, Alibunar, Mramorak i Deliblat pri­
kazuju se kao valovit terain sa dugoljastim i, kadkad bregovitimi humci, koji se protežu od jugo-iztoka prema sjevero-zapadu
u smjeru tamo vladajudeg jugo-iztočnog vjetra.
Ti humci uzdižu se sa sjevero-iztoČne strane položito, a
spuštaju prema protivnoj strani strmo, dosišu 30—-60 m. rela­
tivne visine tvoreći medju sobom doline, jame i gudure.
Od cjelokupnog segregacijom kr. državnom eraru pripalog
posjeda 51490 rali 8 2 9 0 " izluČena je i kolonieirana površina
od 5144 rali SGG" zasadjena većim dielom vinogradima. — Od
ostajućih 46346 rali 7 2 3 D " zapremaju starije, prije g. 1898.
nasadjene šume i kulture oko 12000 rali, novije od g. 1898.
amo podignute kulture površinu od 3000 rali, u zakup dani
pašnjaci zauzimlju oko 7000 rali. Nevezanog živog pieska ima
još oko 6000 rali, dočim ostala površina odpada na poluvezani
jur umireni piesak, zatim na čistine medju šumskim parcelama,
koje su paši blaga zatvorene.
— 579 —
Pođnebje.
^
Popriečna godišnja toplina na Deliblatskim pieskima jest
l l - S " C, u najhladnijem zimskom mjesecu poprečno —O'S" C
u najtoplijem popriečno 23" C. Razlike u temperaturi po godinah, mjesecih i pojedinih dana jesu koli popriečne toli maksi­
malne i minimalne vrlo velike.
Zima je u pravilu vrlo stroga, nastupa koju godinu već
polovicom studena i traje obično do konca veljače, gdjekad
pak i do konca ožujka.
Ipak znade biti i blaga zima, kako je to bio slučaj u
posljednjih godina. Sniega ne pada mnogo, a kada pada, ostaju
glavice napuhanog letečeg pjeska gole, dočim ga vjetar nanese
u mnogobrojne doline i kotline, gdje zapuhan leži 4—6 m.
visoko. Za to vrieme budu lugarski stanovi, koji su po nizinah na pjeskuljah sagradjeni kroz 2 — 3 nedelje tako snjegom
zametani, da je pristup k njima i od njih upravo nemogud.
Proljeće jest pretežno suho radi vladajućeg tada suhog
jugoiztočnja, počima obično polovicom ožujka, kadkad koncem
veljače, a gdjekad tek u travnju. Kasni mrazovi, naročito u
dolinah i kotlinah česti su, te uplivaju vrlo štetno na vegetaciju.
Do polovice svibnja mjenjaju se topli sa hladnimi vjetro­
vitim! dani, na što nastupi obično naglo ljetna žega. Ljeto
traje do konca kolovoza, najdulje do polovice rujna.
U obće su ljeta više sušna i vruća nego vlažna i hladna,
pa znade u tako vrućem ljetu temperatura po više dana na
27—35" C stajati. Ljetnu sparinu i žegu uvećava nemalo bieli
piesak, koji sunčane zrake odbija i time okolni zrak još više ugrije.
Jesen počima obično početkom rujna, te je u pravila stalna
i ugodna.
Velika studen u zimi do ožujka, koja odgovara mnogo
sjevernijim predjelom, zatim brzim dizanjem topline do svibnja,
te potrajna žega koja dosegne visinu one u sjevernoj Italiji,
čini pođnebje Deliblatskih pjeskulja za kulturu šume nepovoljnijom neg je južno jadransko.
Kiše su ljeti riedke a dolaze obično samo olujami koje
proleto a da ne ostave dosta vlage. Visoka ljetna temperatura
580
zraka razpline dolazeće oblake i time osujećuje obilne oborine,
a ne ima tu ni izdašnih aequinoktialnih kiša, koje bi s proljeća
tlu veću vlagu podale.
Povoljno na klimu Deliblatskih pjeskulja upliva blizi
Dunav, kojega izhlapljujuće vodene pare tvore u toj pustinji
obilne rose i tako ljeti za suše naknadjuju bar donjekle kišu.
Napredovanje i širenje živog pieska ovisno je u prvom
redu od vjetrova, koji ga dižu i raznašaju, te daleko napred
nanesu, dotično na drugih mjestih izpušu mienjajuć tako ne­
prestano konfiguraciju pjeskulja.
Štetni upl.v vjetrova mogosmo prosuditi na pjeskuljama,
gdje vidimo kako se na pieskom zapuhanih mjestih samo vršci
starih topola i jablanova pomaljaju na drugih pak izpuhanih
mjestik stara stabla sa svojim korenjem 2 do 3 metra nad
pieskom kao strašila stoje.
Polag u niže navedenoj skrižaljci izkazanih meteoroložkih
opažanju na deliblatskih pjeskulja od godine 1871. do 1897.
ustanovljeno je koliko puta koje godine pojedini vjetar duva.
smjer vjetra
Godina
S.
S. I.
I.
J. I.
J.
J. Z.
Z.
S. Z. Tišina
1891.
52
86
61
443
41
44
34
329
2
1892.
26
123
49
450
29
60
33
320
5
1893.
47
105
61
389
52
30
34
371
6
1894.
35
81
45
454
40
11
61
367
1
1895.
32
88
26
503
29
15
28
372
2
1996.
31
'63
54
434
48
12
32
417
1
Ib97.
37
59
41
466
28
13
36
408
17
sedamgodišnji
prosjek
37
48
449
38
26
37
369
5
83
— 581 —
Doba opažanju: jutro l'^ popodne 2^ večer 9^
Ovi podatci od velike su važnosti za tamošnjega šumara,
koji provadja gojitbene radnje, te mora u prvomu redu raču­
nati sa svojim največim neprijateljem — vjetrom.
Iz prediduće skrižaljke razabire se, da u godini najčešde
duva na deliblatskih pjeskuljah suhi jugoistočnjak, kojega tamo
nazivaju »Kosova«. Dolazeći iz kotline kod Bazijaša, gdje Dunav
ostavlja Ugarska nizinu te nastupa svoj put kroz Kazansko
tiesno, znade Kosova silnom žestinom po više dana duvati i
tada silne štete napraviti. Štetnost Kosove sastoji u tom, što
dolazi redovito bez kiše, te izsuši gornje slojeve pieska, kojeg
onda svom silom nosi tako, da je na te dane nemogući svaki
boravak na pjeskuljama, jer zasipava pješak u oči, usta i uši;
a pošto Kosova najradje i najžešće duva u proljeće kada se
izvadjaju kulturne radnje, to ona nemalo posao oko vezanja i
pošumljenja preskulja zaustavlja.
Kosova odnasa humus, velikom silom tjerajućim suhim
pjeskom oštećuje puplje, cviet i nježno lišće drva, zameće puteve, te pjeskom zatrpava travom i šumom obrasle smirene
površine, koje time neproduktivnimi postaju.
Da se prosuditi može sila i šteta, koju je u stanju Kosova
nanesti, navadjam sliedece:
Za vrieme našeg boravka na Deliblatskim pjeskuljama
vezao se je piesak i sadile akacieve biljke, koja radnja je radi
Kosove prije našeg dolazka onamo kroz četiri dana prekinjena
bila. Na mjesto kultura naveženo bijaše prije prekinuća radnje
oko 300—400 velikih vozova borovice, opredieljene za vezanje
pieska. Kada su radnici nakon toga prekinuća na isto mjesto
došli, da radnju nastave, nisu našli niti traga velikoj hrpi bo­
rovice, koju je medjutim Kosova pieskom zatrpala.
Gdjekoju godinu znadu silni vihrovi i vijavice na Deli­
blatskim pjeskuljama uništiti 3 do 4 godišnje kulture, kojim
otkriju korenje i povaljaju biljke, da na drugom mjestu posto­
jeće kulture pieskom zatrpaju i uguše.
— 582 —
Ostali suhi vjetrovi, ako i nose pješak, nisu tako opasni,
jer nikada dugo ne duvaju, ili pusu u vrieme kad je tlo vlažno,
da tada ne mogu piesak dizati.
Sliededi najčešdi vjetar iza jugoiztočnjaka je sjeverozapadnjak,
koji obično dolazi kišom, a ako dodje i suh nepravi štete, jer
izravna ono, što je Kosova izrovala.
(Nastavak slieđi).
Domaći drvarski obrt zemalja sv. krune ugarske.
Po Karla Graulu, profesoru budimpeštanske obrtne više škole i
privatnom docentu na politehnici priobćio P. Dianorszkj.*
Onaj prastari oblik obrtnoga zanimanja, kada članovi obi­
telji za kudanstvo potrebite predmete sami sebi priredjuju, zo­
vemo : domaćim obrtom.
Glava obitelji, ili i nekoji drugi njezini članovi, uz prastaro
njihovo glavno zanimanje, kada je ono mirovalo, proizvadjali
su vremenom osim one za vlastitu porabu potrebite robe, još
i suvišne obrtne predmete, koje su onda svojima bližnjima pro­
davali, ili pako s njima zamjenjavali. I ovaj, sa poljodjelstvom
skopčani oblik obrta je prastar, t. j . tradicionalan, te je važno
nuzgredno zanimanje naroda. Ovaj oblik tjeranja obrta zove se
domaćim, osobito pako poljodjelstvenim domaćim obrtom, (Hausindustrie).
Vremenom se je, uslied dalnjega povišenja poslovne raz­
diobe, iz ovoga obrta razvio t. zv. malo - obrtnički stališ, kod
kojega je obrt već glavnim zanimanjem postao. Konačno pako
iz maloga obrta postala je proizvodnja u velikoj mjeri, te iz
izvršivanja kod iste nastalih uvjeta, tvornički obrt.
Značajno je, da su se ovi tipi obrtnih gospodarstva svagdje
razvili, te se je tečajem vremena iz tvorničkoga obrta u svakoj
onakovoj zemlji, gdje je promet cvao, nanovo jedna nova vrst
domaćega obrta razvila.
Trgovac ili tvorničar, u obće poduzetnik, više puta proti
svomu vlastitomu interesu radi, kada svoju obrtnu robu u ve* Po ug. šumarskom družtvu iz DeAkove zaklade nagradj ena je ova Gaulovarazprava.
— 583 —
likom središnjem gospodarstvu proizvadja, posto je ondje uložna
glavnica velika, a i gospodarstveni troškovi su znatniji. Mnogo
bolje će poduzetnik proći u tom slučaju, kada surovine kod
svojih kuća radećim radnicima izda, te od istih, za unapred
ustanovljenu plaću, stalnu množinu pro zvoda zahtjeva. U ovakovim slučajevima tvorničar njima više puta još i skuplje orudje
ili strojeve dade, dočim s druge strane domaći obrtnici kadkada robu iz svojega vlastitoga materijala proizvadjaju, te po
unapred ustanovljenoj cieni u poduzetnikova skladišta odpremaju.
Kod ovoga načina tjeranja domaćega obrta prodava obrtnik
svojim naručiteljima samo ovršbu radnja, a ne proizvode (?),
a uz to je ovaj način gospodarstva i za proizvadjanje u velikom
sposoban. Ovaj sustav domaćega obrta karakterizuje još i to,
da radnik u krugu svoje obitelji kod svoje kuće radi, kod ko­
jega rada ga ondje i obiteljski članovi podpomagati mogu; na­
dalje, da sa vremenom te upotrebljavajućom tehnikom slobodno
razpolaže, da ne radi na svoju, već na naručiteljevu odgovor­
nost, ali s druge strane ipak od velike glavnice ovisi. Od poIjodjelstvenoga domaćega obrta se još i u tome razlikuje, da
ovdje postaje obrt glavnim zanimanjem.
Ovaj, na t. zv. poduzetničtvu temeljeći se oblik domaćega
obrta, podielio se je tečajem vremena u raznim zemljama na
raznovrstne izvode, te tako postoji: plaćevni, posredujući, radionički itd. sustav.
Tragovi ovih, na različitom poduzetničtvenom temelju počivajućih domaćih obrta, već se i u našoj zemlji opažaju.
Kod drvarskoga obrta postoji obično samo plaćevni sustav
(kod obrta savijanoga pokućtva, kod proizvadjanja šindre i posudja). Iznimno, bez stalnoga ustrojstva, još i taj oblik nala­
zimo, da poduzetnik, koji je obično i trgovac, na taj način
naručuje, da domaći obrtnici za proizvadjajuće naručene pred­
mete potrebiti materijal iz vlastitih sredstva nabavljaju. U ovom
je slučaju domaći obrt poljodjelstveni podredjenoga značaja.
Po tome će nas kod sliedeće razprave polodjelstveni (od­
nosno šumsko-obrtni), te poduzetnički domaći obrt zanimati.
— 584 —
Ovdje ved unapred moramo iztaknuti, da na ovu speci­
jalnu granu obćega gospodarstva odnoseći se podatci, u našoj
domovini još do danas nisu sustavno sakupljani, isto tako nisu
niti oko iste vladajući socijalni odnošaji proučavani, tako, da
je faktično jako težko makar i ponješto o vladajućim okolno­
stima jasnu, u svakom pogledu pravu i vjernu monografičku
sliku pružiti.
I. Sadašnje stanje našega domaćega obrta.
A) Gospodarstveni domaći drvarski obrt.
a) G l a v n i je g r a n e i s t o g a .
Razmatrajud naš gospodarstveni domaći drvarski obrt, opa­
ziti ćemo, da se na temelju načina obradjivanja materijala, te
na temelju upotrebljavan]a proizvoda, ovako značajno grupirati
može :
1. Imamo proizvoda domaćega obrta, koji kao poljodjelstveno orudje više manje u kolarski obrt spadaju. 2. Jedan
se dio za kućanstvo potrebitih predmeta putem rezbarstva priredjuje, te kao takav spada u rezbarski obrt. 3. Bačvar kao
domaći obrtnik, izrabiv ciepljivost drva, takodjer pravi važno,
za kućanstvo potrebno drveno po3udje, osobito od čamovine;
obručar pako za pravljenje sudja potrebite obruče. 4. Medju
stolarske radnje spada takodjer, u nekojim okolicama, po do­
maćem obrtu proizvadjajuće se raznovrstno pokućtvo. 5. Kod
ovoga nižega stepena obrta naći ćemo takodjer i tokarski obrt.
Konačno 6. pletenje košara te ovomu donekle slično vezanje
šiba za metle, takodjer spadaju k domaćemu obrtu.
b) G e o g r a f i č k i
namještaj.
Prvi uvjet kod geografičkog namještaja ma kojega god
obrta jeste: prisutnost odgovarajućih surovina. Od tuda sliedi,
da se domaći drvarski obrt naći može u svakom onom dielu
zemlje, u kojemu šuma imade.
Nu i ovo pravilo imade iznimaka. Tako na primjer ve­
lika dolnja ugarska ravnina (Alfold), gdje u gradovima Kecs-
— 585 —
kemet i Szegedin i t. d. znatnije naselbine domaćega obrtnoga
žiteljstva nalazimo, koje drvenu robu proizvadja. Ipak se ne da
zatajiti, da se ova poduzetničtva za svoj obstanak jako boriti
moraju; i doista samo su ona poduzetničtva u stanju ove potežkoće svladati, koja se glede drvnoga materijala osloniti mogu
na one u blizini postojeće šume.
Abstrahirajuć od gore već iztaknute razdiobe, uzevši za­
jedno sveukupni poljodjelstveni drvarski obrt, opazit ćemo, da
se tako rekud u svakom dielu naše domovine naći može. Po
onima, nama na razpoloženje služećima izvorima, ako i nisu
podpuno pouzdani, domaći obrt od 63 županije u 56 postoji.
Stvar u ostalom tako stoji, da se i u preostalim (7) župani­
jama ipak bave domaćim drvarskim obrtom, samo nam podatci
za oto manjkaju.
Sve pod krunu ugarske države spadajuće šume na pri­
rodnom se temelju, obično na pet šumskib kotara diele: na
sjeverni, iztočni dolnjo ugarski, zapadni i južni. Mi ćemo se
kod naše razprave ove razdiobe držati, pošto izmedju doma­
ćega obrta, te onoga, u dotičnim šumskim kotarima nalazećega
se drveća, tiesan vez postoji.
Ondje, gdje četinjače dominiraju, a gdje je i materijal raz­
mjerno još jeftin, kao n. pr. u iztočnom i sjevernom šumskom
kotaru osobito na granici Sedmogradske, te n županijama Lipto,
Arva, Gomor i Marmaros proizvodi se od čamovine razno dr­
veno posudje, tako: kace, škafovi, čabri, kabla, bačvice, kao i
ini k bačvarstvu spadajući predmeti.
U takovim okolicama, gdje još smrekovih prašuma ima,
proizvadjaju se i obruči za sita, pošto se ondje za otu svrhu
potrebiti fini materijal još uviek naći može.
One, kod zapadnoga podnožja iztočnih pograničnih planina,
odnosno na obronku ondješnjih prašuma ležeće obćine, u žu­
paniji Haromszek, bile su nekada glavna siela cvatućemu, a i
danas još znatnomu bačvarskomu domaćemu obrtu. Na pod­
nožju hargitske planine, u županiji Udvarhelj, cieli se niz sela
bavi proizvodnjom kuhinjskog posudja; nekoja sela, kao što
41
— 586
-
8u: Malomfalva, Szt. Lelek Firtosvaralja, Magyar-Hermany i
dan danas se s time bave u velike.
Čudnovato je, da se izradbom drvenoga posudja toliko ne
bavi domaći obrt u županiji Csik, kao u susjednim županijama.
U selima: Gjimes-Bukk, Csicso, Karcfalva, Madefalva, Tekeropatak, Al- i Feltiz, Imper i t. d. i sada još nalazeći se obrt
drvenoga posudja dokazuje to, da je ondjesnji domaći drvarski
obrt nekada jako živahan bio. Glavna proizvodna mjesta od
čamovoga drva izradjenog drvenog posudja, šindre, te dielomično obruča za sita jesu; županije Beszterce-Naszod, H u n j a d ,
Kolozs, Szolnok-Doboka, Torda-Aranjos, Maros-Torda, Marmaros i Krasso Szorenv.
U sjevernom šumskom kotaru takodjer Četinjače igraju
glavnu ulogu, a po tome je posve naravno, da ondje u većim
sastojinama istih one iste domaće obrte nalazimo. Drveno
posudje proizvadja u gomorskoj županiji Tiszok i okolica, u
zoljomskoj Zoljom-Lipcse, u saroskoj Bartfa i okolica, u arvaj-skoj Also-Lipnica nadalje bave se sa ovim domaćim obrtom
još u županijama Ung, Zemplen, N j i t r a ; istina je doduše, da
su u pogledu proizvedene množine ove županije, osim gomorske,
saroske i zoljomske, jako zaostale proizvodnjom iza iztočnoga
šumskoga kotara. U ovom šumskom kotaru proizvadja se takodjer
i znatna množina šindre.
Njekoji obrt drvenoga posudja nalazimo još i u zapadnom
šumskom kotaru, i to u županiji Vat^, ali ondje već više ma­
lomu obrtu naliči. Drveno posudje proizvadja se konačno i u
južnom kotaru, t. j . u Hrvatskoj i Slavoniji od Čaraoviue, a
sudje za vodu i od voćnoga drveća.
K obrtu ciepane robe, kao domaći obrt, spada još i prav­
ljenje drvenih obruča. Za ovu svrhu najbolji materijal pružaju
breza i ljeska, a glavno mjesto ovoga domaćega obrta je po
tome ondje, gdje se ove dvie vrsti drva u većoj množini na­
laze. Takova mjesta su krčevine u onima gorskim kotarima,
i to u blizini sela ležećim takovim šumama, u kojima od šum­
skoga ogoja niti traga naći ne možemo. Glavnija proizvodna
— 587 —
mjesta ove robe jesu u nogradskoj županiji sela Uhorska i IpolyRona, u abanjskoj Debrod, osim toga županije Kolasz. Szilagj
i Szolnok-Doboka.
Za izradjivanje sindre takodjer se osobito čamovo drvo
upotrebljava Njezino glavno prastaro sielo nalazi se u selu
Ponik županije Zoljom. U većoj množini, putem domadega
obrta, izradjuje se inače još u županijama: Kolozs, Torda-Aranyos, Udvarhelj, Csik, Szolnok-Doboka, Beszterce-Naszod i
Krasso-Sz6reny, u obce u svakom onom šumskom kotaru, u
kojemu su vladajuća drveća Četinjače, tako u sjevernom šum­
skom kotaru još u županijama Szepes, Arva, Lipto, Saroa, Turoc
i Trencsen.
U južnom šumskom kotaru takodjer nalazimo proizvadjanje
šindre, osobito pako u onim dielovima Hrvatske, u kojima se
četinjače u većoj mjeri pojavljuju. U prekodunavskim okoli­
cama, gdje se najviše crnoga bora nalazi, ovoga domaćega
obrta nema.
Znamo, da je za obruče, za sita, te za škatulje od tresaka
potrebita smrekovina jeftina i najbolje kvalitete. Ondje, gdje se
takav materijal još naći može, postoji i ovaj domaći obrt. —
Obruči za sita proizvadjaju se samo u iztočnom šumskom ko­
taru, naime u županijama Haromszek, Csik, Beszterce-Naszođ,
Hunjad, Udvarbelv, Ung i Marmaros.
Obručna kora jeste specijalitet domaćega obrta u župa­
niji hunvad-skoj, dočim se škatulje od treska iznimno još i u
županijama Szepes i Saros proizvadjaju. Spomenuti ćemo još
ovdje, da se u borsodskoj i njitranskoj županiji, a takodjer i
u drugim županijama, ljeskove treske putem domaćega obrta
prave, a od ovih košare.
Za proizvadjanje gospodarstvenog orudja, te ine kolarstvu
spadajuće robe domaćega obrta, glavnu surovinu bukovo drvo
pruža, a uz to se još upotrebljava: jasenovo, brestovo i hra­
stovo, dapače u nekojim okolicama bagremovo, jalšovo, brezovo,
topolovo i vrbovo drvo.
— 588 —
Svi domaći, kolarstvu spadajući proizvodi, priugotavljaju
se svagdje, gdje se spomenute vrsti drveda u vedoj mjeri na­
laze, te gdje ostali odnošaji na ovaj domaći obrt povoljno
djeluje.
Buduć se ovi uvjeti diljem ciele naše domovine pronaći
mogu, vrlo je malo takovih okolica, u kojima se ne bi ovaj
domaći obrt tjerao. Unatoč pomanjkanja pouzdanijih podataka,
ipak znamo za 32 županije, u kojima ovaj obrt postoji.
Ovaj obrt može se samo u onim županiji.ma sjevernoga
šumskoga kotara naći, koje su u nepi srednom dodiru s oko­
licama, u kojima je poljodjelstvo razvito; takove županije jesu:
Abanj-Torna, Saros, Bereg, Ncgrad, Borsod, Njitra, Hont i
Pozsonj. U bukovim šumama marmaroske županije n. pr. u
selu Dolha, ovo gospodarstveno orudje kadkada poduzetnici
proizvadjaju, ali u zimsko doba i pojedini domaći obrtnici.
U županijama iztoČnoga šumskoga kotara: Haromszek,
Csik, Udvarhelj, T o r d a - A r a n j o s i Maros-Torda do g. 1886.,
t. j . sve dotle, dok nije Rumunjska pred Austro - Ugarskom
Bvoje granice zatvorila, obrtničko se je zanimanje u pogledu
izradjivanja kola i točkova u većoj mjeri tjeralo, te su se tim
osim poljodjelstva ciela sela bavila. I dandanas se još bave,
ali u znatno manjoj mjeri, sa proizvadjanjem kola, točkova te
gospodarstvenog orudja, i to putem domaćega obrta.
Znatniji je još ovaj obrt u županijama: Kolozs, Szilagj,
Szolnok-Doboka, Beszterce-Naszćd, Arad, Krasso-Sz6reny i
Temes.
U šumskom je kotaru dolnje Ugarske ravnine (Alfold)
sbog pomanjkanja šuma od manje važnosti ovo zanimanje doma­
ćega obrta, akoprem se njegovi tragovi i ovdje svagdje nalaze.
U zapadnom šumskom kotaru ima nekoliko takovih glavnijih mjesta, u kojima se sa izradjivanjem gospodarstvenoga
orudja bave u okolici Bakonja, u vespremskoj i komaromskoj
županiji, nadalje u baranjskoj i tolnajskoj, te koji uslied svoga
geografičkoga položaja sasvim dobro uspieva.
Sa proizvadjanjem gospodarstvenoga orudja bave se u Hr­
vatskoj i Slavoniji u okolici Otočca (u planinama Velebita) i Ora-
— 589 —
hovice (u šumama Krndije), u ostalom se bave sa istim u
cieloj Hrvatskoj i Slavoniji oadje, gdje se bukovo drvo nalazi.
Medju rezbarske domade drvene proizvode brojimo: korita,
drvene žljice, valovo, drvene cipele, finije rezbarije i ine manje
važne predmete. Po pristupnim podatcima ovi predmeti se u
21 županiji proizvadjaju. Za nje se upotrebljava topolovo, vr­
bovo, jalševo, javorovo, bukovo drvo, a kad-kada i ine vrsti
drveća, dakle u prvom redu one manje vriedne vrsti, koje oso­
bito na vlažnom tlu, kraj voda i po nizama uspievaju.
Mnogobrojna središta rezbarskoga obrta nalazimo u go­
rama sjevernoga i iztočnoga kotara naše domovine. Udomaden
je osim toga još u županijama Veszprem i Baranja zapadnoga
šumskoga kotara, te u bacsbodroskoj i torontalskoj županiji
šumskoga kotara dolnje Ugarske.
U svim okolicama Hrvatske i Slavonije možemo nadi ta­
kovih domaćih obrtnika, koji se sa svakovrstnom jednostav­
nijom rezbarijom bave, a glavni temelj tomu jeste taj, da se
ondje razmjerno u tu svrhu dobro upotrebljavajude liepo topo­
lovo drvo bolje vrsti nalazi, a to osobito u Slavoniji kraj rieka
i potoka na močvarnom tlu.
Središte rezbarije u pogledu proizvadjanja drvenih cipela
jeste bacs-bodrožka županija i to okolica Apatina, Gomboša,
i u Slavoniji E r d u t a ; proizvadjaju se osim toga još u baranj^skoj, veszpremskoj, tolnajskoj županiji, t. j . u onim okoli­
cama, u koje je onamo prije naseljeni narod nošnju ovih dr­
venih cipela iz svoje pradomovine sobom donesao. Ovo zani­
manje domadega obrta nalazi svoj obstanak u prvom redu u
narodnom običaju. Dok se sva roba u bacs-bodrožkoj i tol­
najskoj žapaniji iz topolovoga, vrbovoga, a kadkada i od jalševoga proizvadja, t. j . od onoga, koje se u tima okolicama u
većoj mjeri nalazi, a uz to se i lahko izradjuje, dotle se u
veszpremskoj i baranjskoj županiji od bukovoga drva proiz­
vadjaju.
Moramo još i to primjetiti, da drvene cipele osobito u
onima krajevima, gdje se rudokoplja nalaze, vrlo dobro pro-
— 590 —
laže, a osim toga i kod svijuh onih. obrtnih gospodarstva, kod
kojih radnik cieli dan u vodi stajati mora; po tome dakle one
u onima gradovima, u kojima znatniji tvornički obrti postoje,
takodjer znatnu ulogu igraju.
Stolarski domaći obrt vrlo se težko može od značaja gospo­
darstvenoga obrta razlikovati. — Seoski stolar, koji je svoj
zanat sustavno izučio, više je puta radi toga, da se uzdržati
može, prinužden i sa poljodjelskim poslom se baviti, isto tako,
kao domaći obrtnici. Često se i to dogadja da pojedini ne
izvade za sebe obrtnicu, i to radi toga, da nemoraju plaćati
posebni porez. Dapače se dogadja i to, da se u onom slučaju,
kada razmjerno malo naručba imadu, iz listine obrtnika jedno­
stavno brisati daju.
U zimsko doba, uza sve to bave se ovakovi stolari, poput
domaćih obrtnika, sa svojim zanatom. Sa stolarskim obrtom
bave se u zimi takodjer i seoski tesari.
Predmeti pravoga stolarskoga domaćega obrta jesu, jedno­
stavno kućno pokućtvo, osobito pako ono za služinčad opredieljeno, vrtno pokućtvo u oblom drvu, krasna u onakovima
okolicama, kojima narodno glavno zanimanje na obrtnom polju
tkanje sačinjava, onda stolci, stolići i t. d.
Središta ovoga domaćega obrta kod sjevernoga šumskoga
kotara jesu županije; Abanj-Torna, Saros, Szepes, Ung i Zemplen;
kod zapadnoga pako Veszprem i Gy6r. — Ovaj dorhaći obrt
dapače i u blizini samoga glavnoga i stolnoga grada nalazimo.
Predmeti tokarskoga domaćega obrta, uslijed razno!ičitosti,
od prijašnjih su mnogo razniji. — Svi oni višebrojni tokarski
predmeti, koji se kod raznovrstnih grana kućanstva upotreblja­
vaju, i t o : u kuhinji, u pivnici, kod stola dobre kuće gazdarice,
kod dječjih igračaka, dapače višeputa i ona tokarska roba,
koju stolar potrebuje, više puta takodjer izpod ruku domaćeg
obrtnika izlaze.
Ovi predmeti proizvadaju se redovito od jeftinoga tvrdoga
javorovoga, a kadkada i od bukovoga, drenovoga, grabovoga,
dapače brestovoga i jasenovoga drva. Od kuda proizlazi to, da
— 591 —
se ovaj obrt izključivo u okolicama listaca i nižim gorskim
kotarima naći može.
U sjevernom šumskom kotaru, pravo središte ovoga obrta
nalazi se u selu O ' - F u r a županije njitranske, sa raznovrstnima za prodaju opredieljenim
kudanstveuim predmetima
a takovi su; frule, zdele, tanjiri. zdjelice, vretena, preslice,
žljice, lijevci, mlinčanice, pipe, štapovi te ina u ondješnjoj
okolici proizvadjana te u velikoj množini u promet se stavljajuea roba.
Ovakovi predmeti proizvadjaju se takodjer i u saroskoj,
abanj-tornajskoj, szepeskoj, borsodskoj i ungskoj županiji.
Domovina ovoga zanimanja kod iztočnoga šumskoga kotara
nalazi se u zemlji Sikulaca. Takodjer imade i u Hrvatskoj više
okolica, u kojima se ovi predmeti prigotavljaju
Obširniji domadi obrt jeste pletenje košara. Za ovaj obrt
potrebiti materijal uzima se od onih na obalama potoka, jezera,
u obde na obalima močvarnib mjesta i okolica uspjevajućih. za
tu svrhu prikladnih razno vrstnih vrba; ovamo spadaju razne
i u svakojake svrhe upotrebljavajuće se košare, koševi za kola
i pleteri ograda.
Na temelju naših izvora možemo tragove ovoga domaćega
obrta u 48 županija naći, ali je vjerojatno, da se sa ovim
obrtom više manje širom ciele naše domovine bave.
Sa ovim domaćim obrtom je donekle u srodstvu pravljenje
brezovih metla. Znamo, da se breza u mnogim okolicama naše
domovine na manjima površinama kao vladajuća vrst drveća
nalazi; u većoj mjeri ima nje osobito u onim sječinama, koje
se naravnim putem pošumljuju, te ondje obično, nakon obaranja
stabala, za kratko vrijeme cielo tlo pokrije. — Sa ovakovih
površina, ako se u blizini sela nalaze, uzima se redovito za
brezove metle i brane potrebiti materijal.
Ovaj domaći obrt jako je razširen, a s time se u prvom redu
pastiri bave, a osim njih i za ini rad već nesposobni starci,
i to kroz cielu godinu; za ini rad sposobni muškarci pako
bave se u zimsko doba, kao sa nuzgređnim zanimanjem.
— 592 —
Po našima podatcima 22 županije se sa ovim obrtom bave.
Prednjače u tom pogledu županije: Krass6-Sz6reny, Torda-Aranjos, Arad, Bars, Njitra, Torontal i Szolnok-Doboka.
Iz priloženih skrižaljka uviditi se dade; u kojima se župa­
nijama pojeđiniii šumskih kotara ovaj drvarski domaći obrt
nalazi, kako su to od raznih vremena sakupljeni podatci do­
zvolili ; koliko sela se sa istim bavi; nadalje množina i vriednost,
te konačno vrst proizvadjajuće se robe.
c) B r o j s e l a i o b i t e l j i k o j e se b a v e
obrtom.
domadim
Na temelju onih, do konca godine 1900. poznatih poda­
taka, bavila su se u Ugarskoj u 763 sela domadim drvarskim
obrtom 11.958 obitelji.
Uzevši za temelj geografičku razdiobu šuma, najviše sa
domadim drvarskim obrtom bavedih se sela u iztočnom šumskom
kotaru nalazimo, a onaj znatniji broj se na prirodnim odnošajima
one okolice temelji. Sa domadim drvarskim obrtom bavi se u
tom kotaru 7507 obitelji u 493 sela. Na drugom mjestu nalazi
se sjeverni kotar sa 3871 obitelji u 187 sela, nakon toga oko­
lica dolnje Ugarske sa 364 obitelji u 187 sela. Ovamo spadajude podatke iz Hrvatske i Slavonije nismo mogli dobiti, i to
stog razloga, pošto ovi do danas u obde niti sakupljeni bili
nisu, osim onih sa Krndijske planine i iz okolice Otočca kraj
Velebita spomenutih, sa drvarskim domadim obrtom bavedih
se sela, za koja imademo podatke.
Sa predmetnog gledišta razmatrajud ove podatke, sliedede
ćemo nadi, naime da gospodarstveno orudje, te ine kolarstvu
spadajude predmete 3004 obitelji u 270 sela izradjuje. Od ovih
sela navesti ćemo slijededa: Lupsa, Szassavnicsa, A. Szolcsva
u županiji Torda-Aranjos; u nj-itranskoj županiji, u hontskoj
B6rzs(3ny, nogradskoj Uhorska-Hradište, u Krasso-Szorenjskoj
Kurtja, u kolosskoj Fuldo i Mako, u pozsonjskoj Szeleskui,
Ottovolgj, u szolnok-dobokajskoj Brebfalva, u abanjtornajskoj
Telkibanj^a, u aradskoj Zaraiid, u biharskoj Tende i Arpad,
u veszpromskoj Badanybel, bez da bismo cieli niz takovih sela
— 593 —
izcrpili bili. Nadjemo i takovih sela, u kojima se sveukupno
žiteljstvo, kroz cielu godinu sa proizvadjanjem gospodarstve­
noga orudja bavi. U ovom pogledu moramo spomenuti obćinu
Orahovicu, i njezinu okolicu u Slavoniji.
Sa rezbarskom se radnjom 347 obitelji bavi u 56 sela
U ovom pogledu druga sela nadmašuju n. pr. u baćsbodrožkoj županiji Gombos i Apatin, u aradskoj Talacs i Kikinda, u abanskoj Telkibanja, u krasso-szorenjskoj Lapusnik
i Mocsaris, u szilagjskoj Varmezo i Kasapatak, u szolnokdobakajskoj Negerfalva, u torontalskoj Rudna i Deyk.
Sa bačvarstvom se bavi 2034 obitelji u 107 sela. Zname­
nitija mjesta jesu: u beszterce-naszodskoj županiji liva i Majer,
u arvajskoj Lipnica, u gomSrskoj Tisrolc, z6lyomskoj Z61yomLipesa, u haromszeskoj H a r a l j , Jagon, Jalolga, Tapulca itd.,
u hunyadskoj Barbalenj, u udvarlielyskoj Hermanj, Malamfalva; u nogradskoj Uhorska, Ipaly-Il6na i Korna; u nyitranekoj Butfalu i Lubina; u saroskoj Berzevice; u szolnok-dobokajskoj Ponorel i Albak; u ungskoj Stavna i Hussar; u zemplenskoj Albora; u vašskoj Pinkafo; u biharskoj Csunoha'iza itd.
Sa izradjivanjem šindre, putem domaćega obrta, bavi se
2647 obitelji u 47 sela Ona sela, u kojima se znatniji broj
obitelji bave, jesu: u besrterce-naszodskoj županiji Kosna i
Borgo; u kolozskoj Keleoel, N . Valko, Magura, Marisele, Kogozsele, Meredjo, Kis-Ujfalu, Szekatuva i Hesdat; u saroskoj
Ossik, Hervat, Hertnek i Fricske; u szepeškoj Hedermark,
Majorka, Sz. Gy6rgy; u szilagyskoj Moz6kanya; u szolnokdobokajskoj Czokas i Kotelesmeso; u tor-aranyosskoj Szolesva
i Bisztra; konačno u selu Ponik-u županije Z61yom.
Glasom naših podataka sa stolarstvom bavi se 145 obi­
telji u 37 sela, dočim sa tokarstvom 800 radnika u 28 sela
svoj kruh zaslužuje. Tokarski domaći obrt u većoj mjeri tjera
se u selu 0-Tura i njegovoj okolici u nyitranskoj županiji, gdje
se 800 radnika izključivo sa izradjivanjem manjih tokarskih
predmeta bavi. Ovakav specialni tokarski obrt nalazimo još u
selu Kokos županije Haromszek, ali sa sasvim drugim pred­
metima.
594
.i
.„
o
Županije
K3
^
'3
'C 60 rt
O5 §
m
^bc
o
O^
C3
m
n s ^
-® ^ s
Proizvoda
o
vriedmnožina
,
nost
kom. 1 ,
kruna
W
us M
cfl -a
Vrst proizvoda
•-0 3
2 .> •=,
• ^ '*- "rj
I. Sjeverno šumski k o t a r .
1 Poz3ony
13
2 Nyitra
26
3
4
5
6
7
8
9
10
11
Bars
Trencsžn
Arva
Lipt6
Szepes
Tiiroc
Z61yom
Hont
Nogrdđ
8
18
2
1?
22
—
6
4
12
12 Heves
13 Borsođ
5
22
14 Gomor
15 Abanj-Torna
8
20
16 Saros
20
Ukupno
187
162
1000 Gospodarstveno orudje, kosita
ko5are
1302? 1200000? J30600? 100-0 Drvene žlice, orudje, kosita,
košare, tokarska roba
2370
6750
60
4 0 0 Košare.
11442
284
6700
23-7 Košare, gosp. orudje.
4100
37-3 Drveno posudje, košare.
6500
110
250
50-0 Košare.
250
5?
364
— Košare.
—
—
— Košare.
—
—
—
51203 116'0 Šindre, košare
314 3064120
54-5 Košare.
1460
980
18
232
10210
13990
60-0 Drveni obruči, gosp. orudje,
košare.
— Košare, gospodarstveno orudje.
—
—
—
35000 6 000? 327-0 Košare, gosp. orudje, tokarska
184?
roba, trešćene košare
50?
— 160000 82000-0? Drveno posudje, gosp. orudje.
9
Gosp. orudje, drvene obruče,
1300?
187? 71400?
žlice, korita, košare
8000?
7040
599?
— Drvena roba svakojake vrsti,
košare.
438.676
3871
18247
18246
11. Iztočni šumsk k o t a r .
17 Zampl^n
19
418
—
—
18
19
10
21
20
6
5
7
223
—
—
170
31023
8823
—
—
—
Ung
Bereg
['gocsa
MArmaros
—
22 Szatmdr
23 BziWgy
16
75
679 1407937?
—
—
26642?
24 Szolnok-Doboka
76
640
547811
19742
25 B. Naszođ
16
479 1525302
41212
Ukupno 250 2609
46419
— Košare rezbarije, gosp. orudje
baćve, stolarstvo
Drvena roba svake vrsti, košare
Košare, gospodarstveno orudje.
Košare, gospodarstveno orudje.
Drveno
posudje,
rezbarije,
obruči za sita.
Košare, sedla, gosp. orudje.
39-5 Svakojaka drvena roba, košare,
metle, osobito mnogo šindre.
31-0 Svakojaka drvena roba, košare,
metle, osobito mnogo šindre.
86-2 Svakojaka drvena roba, košare,
metle, osobito mogo šindre.
—
—
—
—
595
Proizvoda
Jo
^
Županija
03
^cu
03
>
M
^-<
"Z^
'O:;*
03
a:
o
s->
cq
t-t
n
mozina
kom.
Prenos 250 260
26 08ik_
27 Haromszek
28
29
30
31
32
38
Brasso
Udvarhely
Maroa-Torda
Torda-Aranyo8
Kolozs
Also-Fehšr
20 110
55 218?
vrieđnost
kruna.
i
a
Vrst proizvoda
•II
46419
34130?,
29780'.
4
72
11
28 162
32 1454 825813
32 1864 30115681
26
1
—i
49746
73884
1060
Svakojaka drvena roba, košare
Svakojaka drvena roba, košare
i metle
Gosp. orudje, rezbarski predmeti
Gosp. orudje, košare i metle
Košare, metle
34-4 Košare, metle
39-6 Svakojaka drvena roba, košare
40'8 Drveno posudje
34 Kis Kukiillo
35
36 Fogaraa
1
—
37 Szeben
38 H u u y a d
1
8
189
4000?
8500
39 Bihar
10
169
31690
3836?
40 Arađ
41 Krasso Szoršny
42 Temes
16 402?
30 239
16 163
36626?
355480
38215?
15436?
36220
13250?
Košare
Ukupno 505 7677?
Rezbarski predmeti, košare.
Drveno posudje i obruće od
kore.
Drvene vile, košare, drveno
posudje
Svakojaka drvena roba, košare
154-6 Svakojaka drvena roba, košare
Svakojaka drvena roba, košare
308132?
III- Šumski kotar dolnje Ugarske (Alfold)
43
44
45
46
47
48
49
50
51
Szaboles
Hajdu
Hasz N. K. Szolnok
Pest. P . S. K.
CsongrAd
Osanžd
Bacs-Bodrog
Toronta!
Ukupno
3
—
—
—
Sedla
—
7
2
1
2
Gospodarstveno orudje, košare
Gospodarstveno orudje, košare
—
5
160
—
2
14 199?
240000
86000
31 364?
1469??
16290
—
—
—
— Drvene cipele, košare
541? Drvene žlice, drvene vile, košare
596
a;
Proizvoda
nO
o
Žu panija
03
c3
TJl
SO
!^
m
množina
kom.
.:o ,
^
cq
vriednost
kruna
i
Vrst proizvoda
ili
IV. Zapadni šumski kotar
52
53
54
55
56
57
Pozony
Gyor
Komžrom
Esztergom
J^ejer
Tolna
58
59
60
61
62
63
Somogy
Baranya
Vesrprem
Zala
Vas
Sopron
_
2
3
—
25000
6
1?
3?
24
5
2
9900
36?
180? 170000?
1200?
8700?
—
— Košare, tožkovi
Košare.
Drvene cipele, gosp. oruđje
košare
Košare
Drvene cipele, gosp. orudje
Svakojaka drvena roba
Drveno posudje.
Ukupno 44? 219?
34900?
V. Južni šumski kotar (Hrvatska Slavonija i Eijeka)
Belovarska
Požega
Virovitička
Mođruško-Eijećka
Ličko-krbavska
Zagrebačka
Sriemska
Varaždinska
100
223000
*)
—
Ukupno
*) Takorekuć izključivo gospodarstveno oruđje.
Drveno posudje, gosp. orudje
čaše drvene
Gosp. oruđje, palice, žlice, ko­
rita, lule
Frulice, preslice, vretena
— Prveno orudje, zdjele, čuture,
čaše, đržalice, čepovi itd.
597 —
Proizvoda
III
Vrat proizvoda
Županija
množina
kom.
m
vriednost
kr u i; a
III
1. Gospodarstveno orudje, te ini u krug kolarskoga obrta spadajući proizvodi.
Abanj-Torna
Arad
Baranya
Berek
B. XoszM
Bi'har
Borsod
8
9
10
U
12
13
14
16
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
2
28
29
30
31
32
33
34
.S5
Brasso
Csik
Giimor
Haromszšk
Kolozs
Krasso-Szor^nj
Miirmaros
Maros-Torđa
N(5grđd
Nj'itra
Pozsony
SAros
Szabolcs
Szatmfir
Szlliigy
Szolnok Doboka
Temes
Torda-Aranyos
TorontAl
Trencsen
Udvarhely
Ugocsa
Ung
V( szpršm
Pest
Csongriid
Komarom
Virovitička
4 69 10000
650?
7 138
4
20 2900
3
2
7
32
3 126 302C0
7 134? 35000?
1
13
1
10
15
10
1
17
6
3
2
3
3
10
47
52
1
18
1
1
7
2
9
4
—
41
3
—
41
—
191 1328
71 42080
3
—
—
49
143 4830
10
—
44 2000
9
—
486 5200?
400?
358
15 4500?
824 22482
1
200
3
24
11
—
—
9932
116
—
180 170000
2
3
—
1
2
—
980
5800
29C0
640
860
10000
—
—
—
2634
10754
—
6130
3400
1200?
—
z302
2000
1350
15952
60
240
—
Svakojako gospodar, orudje.
Držala, korita.
Držala, jarmovi, tačke, lopate, vile.
Tačke, pojedini dielovi kola.
80.0 Kola, tačke.
6.82 Drvene vile.
74.8 Drvene vile, grablje, držalice,
lojtre, levče itd.
Drvene vile, grablje.
—
Gospodar, orudje, dielovi kola.
Drvene vile, grablje.
—
Kola, gosp. orudje.
—
26.2
1515 Drvene vile, lopate, grablje, tačke.
Drvene vile, lopate, grablje.
—
.— Kola, gosp. orudje.
43.0 Gosp. orudje
i dielovi kola
340.0
14.2
42.1
145.0
"
—
—
91.0
19.5
60.0
80.0
Drvene vile.
Gosp. orudje i dielovi kola.
Drvene vile.
Gosp. orudje
.
i dielovi kola.
,
_
Tačke i držala.
—
Točkovi.
Gosp. orudje.
"
3
100 223000
Ukupno 273 3007 564768?
25000
—
93044
'•
Sedla.
Sedla i dielovi kola.
Gospodarstveno orudje.
—
—
2842
—
—
—
»
?7
j>
598
.^
o
Proizvoda
.J=
Županija
O
03
C3
-3
fH
W
03
&0
;H
množina
kom.
m
vriednost
kruna
i
Vrst proizvoda
o p. o
2. Rezbarske radnje.
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
la
13
14
15
16
17
18
19
20
'21
:22
Abanj-Tolna
Arad
Bads-Bodrog
Baranja
Bor^od
Kolozs
Krasso-Szorenj
M^rmaros
Nj'Itra
Pozaony
Siiros
Szeben
Szepes
SziMgy
Szolnok-Doboka
Temes
TorontAl
Trencsen
Ung
Zemplen
Veszpršm
Tolna
Ukupno
6
4
2
1
6
2
6
4
1
1
1
1
3
4
5
1
2
1
1
4
4
?
14O0?
40
58?
100 240000
8
1800
260
3060?
40000 400
1800 100
59
6600
1200
20-03
27
4
250
1000
37-2
22450
2160
1100
3150
56
812
438
200
80
112
60 397? 278956
48962
6
23
31
6
27
2
2
35-4
14-4
38 33
2-96
56-00
4?
Žlice i korita.
Valovi, korita i drvene žlice.
Drvene cipele, korita.
Drvene cipele.
Žljice.
Drvene žljice i korita.
Drvene žljice i korita.
Korita, zdjele, drvene žljice.
Drvene zdjele i ina razna roba.
Korita.
Korita.
Drvene žljice.
Kezbarije, korita.
Korita, drvene žljice.
Korita, drvene žljice.
Korita, drvene žljice.
Drvene žljice.
Korita.
Drvene žljice.
1
Korita, drvene cipele.
Korita, drvene cipele.
161?
3. Bačvarske radnje:
a) d r v e n o p o s u d j e , d r v e n i o b r u č i .
Abanj-Torna
Arva
B. Naszođ
Bihar
Braaso
Csik
Gomor
Haromszšk
Hunvad
Koloza
n Kra3s6-Sz6ršny
Marmaros
i 12 Maros-Torda
113
Ukupno
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
2 10 60000
4000
1 60
6 280 171000
37
—
1
11 30
1 50?
—
13 77 34130?
8 200
—
3 502
—
400?
2 12
5 28
53
1396 ?
—
3200
9220?
—
80-0
Drveni obruči i nešto buradi
Drveno posudje.
—
—
80000 KlOO-O
29780? 386-7
—
Drveno posudje i obruči.
—
—
—
—
—
—
—
—
269539? 122200?
—
— 599 —
Proizvoda
3
Županija
cS
os
1>
•3
3
IH
(D
«
H
Prenos
14
15
16
17
18
19
20
21
'22
23
24
N(5građ
]SJyitra
Sdvos
Szilžgv
Szolnok-Doboka
Torda-AraDyos
Udvarhely
Ung
Vas
Zemplšn
Z61yom
Sveukupno
ffl
vri­
množina jednost
kom.
kruna
III
k:
Vrst proizvoda
m
o
CB
fto
53 13'6? 269539? 122200? —
80-0
4 78
6860
1710
3400
37-78
3 90?
—
640
64-0
1 10
—
—
—
5 20
—
61
17 74
4502
55520
25-1
7 316
7920
7000?
10 98
4160? 24850 263-0
—
—
4? 58
—
—
—
2 —
—
—
—
1 27
—
? —
—
—
—
107 2071? 338560? 170460?
—
Brezove i ljeskove obruči.
Drveno posuđje.
Drveno posudje i ino.
Obruči.
Obruče i drveno posudje
Drveno posuđje.
Drveno posuđje i bačve.
Drveno posuđje i duge.
Drveno posuđje.
Bačve.
Kabla, škafovi itđ.
6j Pra-v Ij e n j e ši n d r e .
1
2
3
4
6
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
B. Nassod
Csik
HAromsz^k
Kolozs
Krass(5-Sz6r^ny
Saros
Szepes
Szilagy
Szolnok-Doboka
Torda-Aranyos
Udvarhely
Z61yom
A.va
Lipto
Turoc
Trencsžn
Marmaros
Ukupno
4
81 450000
—
6
4
—
1
1
10 1685 2660000
2
18 168000
—
6 136
4 190
61 1370000
4
56 480000
3
95 1171000
5
31
—
1
2 284 4060000
—
— —
—
— —
—
— —
—
— —
— -—
—
^
—
•
—
5400
—
—
31920
2016
—
16440
5760
20604
—
36720
.—
—
—
—
—
—
66-7
—
—
18-02
12-0
—
—
257-5
103-2
218-0
—
129-5
—
—
—
—
—
—
c) O b r u č i z a ^ i t a , š k a t u l j e , t r e s k e .
1
2
3
4
5
6
7
8
Borsod
Haromszišk
Hzepes
Udvarliely
Hunyad
Csik
B. Naszod
Maramaros
Ukupno
1
7
8?
1 14
2 26
6 i 03
'?
—
9
—
— —
— —
—
—
—
—
8000?
28800
28800
—
—
—
—
77-7
—
—
—
-
—
—
—
—
—
—
Košare, ljeskove treske.
Obruči za sita.
Treske za škatulje.
,,
„ „ i obruči za sita.
Kora za obruči i „
„ „
Obruči za sita.
„
!•
600 —
• ri
CD
/O=
II
Proizvoda
c8
Županija
Vrst proizvoda
cS
a;
•??
•o'
m
w
U) množina
kom.
vrieđnost
kruna
4. Stolarske
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
Abanj-Torna
Caik
Hđramszek
Kolozs
Maros-Torda
Siiroa
Szepes
Sziliigy
i^zolnok-Doboka
Temes
Udvarliely
Ung
Zemplžn
Pest
Gyor
Veszpržm
Ukupno
1
9
7
2
5
4
1
4
4
1
1
3
1
3
11
2
26?
9
10
34
6
20
1
adnje.
—
—
800?
1000?. 40'0
87
60
100
1
17
-
178
360
240
Pokućtvo i gospodar, orudje
Pokućtvo, krosna.
Krosna.
Kudno i vrtno pokudtvo.
Pokudtvo i stolci.
Pokućtvo.
29-67
18-0 Škrinje.
240-0 Stolići za cviede.
Pokućtvo, krcsna.
Pokućtvo.
—
—
—
Pokućtvo ođ tvrdoga drva
Stolci od ljeskovih palica.
—
—
—
—
—
—
5. Tokarski obrt.
6
7
8
9
10
11
12
Abanj-Torna
Borsod
Haromszćk
Maros-Torda
Njitra
2 2
—
3
1
—
1 1
1 800 1200000
Sitros
Szepes
Pest
Torda-Aranyos
Udvarliely
Ung
Brasso
1 10
1 4
—
Ukupno
1
1
1
1
15
2
7
2
—
300
—
—
—
—
60000
75-0
—
30
16-0
Vretena, preslice.
Vretena, preslice i palice.
Mljinćanioe.
Palice.
Čepovi, vretena, mljinćanice,
čekići itd.
Frulice, zdjele, lutke itd.
Preslice, vretena.
Trgovinska roba.
Preslice, vretena i ino.
Preslice, vretena.
Preslice, vretena.
Tokarska roba.
601 —
Proiz voda
o
•5=
Županija
_=a
"5
>
"bf:
"p"
OJ
množina
kom.
H
vriednost
kruna
it>
Vrst proizvoda
ti
6. a) Pletenje šiba.
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
4-2
43
Abanj-Torna
Arad
Arva
Bads-Badrog
Baranja
Bars
Bekes
B. Naszod
Borsođ
Brasso
Bihar
Csandd
Csik
Csongrdd
Feher
Gomor
HAromzek
Heves
Hont
Komdron
Kolozs
Krass6-Szoreny
Lipto
Maramaros
Maros-Torda
Nagj'-Kiikullo
N(5grAd
Nvitra
Pest]
Pozsony
SAros
Somogj
Szatmd.r
Szeben
Szepes
Szildgy
Szolnok-Dobovka
Temes
l'olna
Torontal
Torđa-Aranyo8
Trencen
Ugocsa
57
1
4 215?
50
1
30
1
19
—
58
7
5?
2
16
3
50?
12
1
—
4-^
9
48
1
8
4
2
—
13
6
—
65
16
5
—
18
4
1
—
13
4
33
9
5
1
2
—
67
4
1
—
'2
11
18 282?
7
—
10
91
6
399
5?
3
3
1
—
85?
8
72
«
76
18
12 141?
1
7
171
13
54
G
16
279
170
3
Košare.
10500
1500
—
6000
2700
—
1100
—
—
7460?
39'0
900
18-0
46600 1553-0
4000
—
2050
85-4
—
282
40000?
—
—
17-6
—
—
1490
10000
3500
50CO
83-4
102-5
—
—
—
—
—
—
—
—
—
—
—
—
—.
—
—
—
—
1460
980
n
jj
Fine i obične košare.
Košare, vrbove i brestove treske.
Košare.
,j
rt
H
n
j)
Ij
n
V
)?
n
54-5
—
n
1004
59iJ0
250
700
3610
250
53 8
—
—
—
—
—
—
—
n
—
—
^^
„
3670
—
—
3972?
80OO?
•
-
—
—
6870
1721
32515
400
16960
2910
11812
24091
—
—
500
1176
7000?
20000
5826
6400?
600?
106-8
—
—
—
—
5110
1260
10470
300
16150
2374
6348
5981
84-2
—
—
71-1
16-6
75-8
43-0
192-0
44-0
22-8
351
»
Košare i glogove brane.
Košare.
j)
Košare i grubi koševi.
Košare.
Košnice i ljestvice za kola.
Košare.
!J
W
Košare i brane.
Košare.
„
JI
Ukupno 275 2623
^
42
602 —
2
O
Županija
3
,S
>
m
"3)
"3'
Prenos
44
45
46
47
48
49
50
51
Ili
Proizvoda
O
•1—a
Uđvarhely
Ung
Zemplen
Z61yom
Gv(')r
Vas
Sopron
Zala
VJ
množina
kom.
275 2623
—
6
7
11?
3
—
—
—
—
—
53?
48
3G8
26
—
—
—
Sveukupno 302? 3118?
vriednost
kruna
Vrst proizvoda
i
*« ^
—
Košare.
—
—
—
—
—
—
—
—
—
—
—
—
—
—
—
—
3420
2120
6-7
^
Košare i metle.
Košare.
71
6. b) Brezove metle.
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
Abauj-Torna
A rad
Bars
B. Naaz(5cl
Csik
Fejer
Haromszek
Heves
Kolocs
Krassć-Szorenj
Maros-Torda
Sfiros
Szepes
SziL'igj
Szolnok-Doboka
Torontžl
Torda-Aranyos
Udvarhelj
Ugocsa
Ung
Zemplen
Z(51yom
Ukupno
1
21
2
1
1
—
1
3
1
—
7
17
5
—
1
3
7
46
5
15
1
21?
2
12
3
8
3
18
1 400
1
42
2
8
—
—
1
2
1
48
—
20
30
4
670?
20000
4000
—
—
_
—
—
640
320
30-5
160
—
—
—
—
—
—
—
—
200
112500
16
4600
533
100-0
—
—
—
—
—
—
—
—
320?
1500
4000
21000
—
8000
—
—
760
70
29
160
840
8-75
3 44
0-4
20-0
—
—
—
—
—
—
64
•
—
16-0
•
— 603 —
Košaracki obrt je jedan od najrazgraajenijega domaćega
obrta, te se na temelju naših podataka s njime 2948 obitelji
u 397 sela bavi. Broj ovih sela faktično je veći, u kojima se
sa ovim zanimaju, kao i broj sa istim bavećih se osoba.
Ona sela, u kojima se mnogobrojno žiteljstvo sa ovim
domaćim obrtom bave, jesu ova; u saroskoj županiji Bartfa,
A. Sebes i Margonya ; u temeškoj Hosszuszo, Gjirol i Traunau;
u krassoszorenvszkoj Srilha i Sz. Helena; u szilagjsskoj Ormezo,
u torontalskoj Kis-Jombor i Iktar ; u trencsenskoj Orlove i
Miloeho; u udvarhelyskoj Medeser; u ungskoj F. Ribnice, V 6 rocso i okolica: u zemplenskoj Orosz-Petroc, S. A. Ujhelj i
Kesznyete; u njitranskoj Chvojnica, Tizsina, Sopronga, Bajmocska i Szempte; u požunskoj Valtasuv; u aradskoj Berzava.
Zarand i Szekudvar; u arvajskoj Podbjel; u bacs-bodrožkoj
Apatin; u borsodskoj T, Polkonja. Medju ovim selima nalaze
se i takova, u kojima se 100 200 domaćih obrtnika sa ovim
poslom bave.
Sa vezanjem brezovih metla bavi se 670 obitelji u 48 sela,
ovaj obrt se u većoj mjeri tjera u dole naznačenima selima,
i t o : u torontalskoj županiji u Almasu; u ungskoj u Huszćku;
u krasso-szorenyskoj u Kortyu i Branyestu; u aradskoj u Dezmi;
a u torna-aranyoskoj u Szelištu, ka i u inim mnogobrojnim
selima raznih županija.
(Nastavit 6e se).
0 ovogodišnjem poučnom putovanju slušača kr.
šumarske akademije u Gorski kotar, hrvatsko
Primorje i Istru.
Podpisanoga zapalo je, da ove godine — dozvolom i podporom vis. kr. zem. vlade — upriliči veliko naučno putovanju
sa slušači I I I . tečaja kr. šumarske akademije zagrebačke. —
Po našem mnienju imala bi biti svrha tih putovanja u obće
upoznati u p r v o m r e d u domaće šumarske prilike, a po mo-
— 604 —
gudnosti i one susjednih zemalja; naročito onih zemalja, kojih
su šumarski odnošaji slični našima, a mnogo toga, što se tamo
vidi i nauči, da se s uspjehom i u našem šumarstvu primjeniti može. Uz to još pojedinac mno^o toga na takovom na­
učnom putovanju čuje i vidi, vidokrug mu se ovakoviin puto­
vanjima znatno proširuje, pak za to i pravom držimo, da su
takova naučna putovanja upravo od velike vriednosti. Nijedan
slušač ne bi smio da od putovanja izostane, ako mu je ikako
moguće da u njem udioničtvuje, jer hoće li još ikada u životu
imati prilike da to vidi, vehko je pitanje! Hvala Bogu, te su
i mjerodavni faktori isto tog mnienja, pak se naučna putovanja
i s te strane na našoj šumarskoj akademiji izdašno podupiru.
Svakomu, tko je iole u naše šumarske prilike upućen, po­
znato je, da su naše šumarske prilike vrlo različne i oprječne
unatoč razmjerno male površine Hrvatske i Slavonije. Veliko
Njemačko carstvo primjerice ne pokazuje tih oprječnih prilika
u svojim šumama, kakovih ima kod nas. Dva su, odnosno tri
glavna bitno različna karaktera naših šuma, s kojimi valja da
se upozna svaki naš slušač šumarstva. To su s jedne strane
silni hrastici slavonski, s druge šume i goljeti Krša, a po sredi
toga stoje šume našega humja i nižega gorja. S ovim posljednim
karakterom naših šuma imaju se slušači prigode upoznati pri­
likom omanjih ekskurzija u okolici zagrebačkoj, dočim bi se
onim drugim šumama prigodom ovećih naučnih putovanja upo­
znati imali i to izmjenice tako, da se jedne školske godine po­
hode slavonski hrastici, a druge kraške šume i goljeti. Tako
bi svaki slušač već za vrieme naukovanja upoznao sve tipične
karaktere naših šuma i postalo mu jasno, u čem mora ležati
težište šumskog gospodarstva u pojedinim krajevima naše do­
movine.
Kako su slušači prošle godine posjetili hrastike doista
svjetskoga glasa u području brodske imovne obćiue, pak šume
krasne i pitome Fruške gore, namjera nam je bila da ove
godine naročito posjetimo; ogromne bukove i četinjave šumetine
našega Gorskoga kotara, te naše »hrvatske Sviće;«; da slušači
— 605 —
upoznaju sve strahote gologa Krasa i kako se isti pošumljuje;
da vide naše sinje more; pa da naročito vide u susjednoj Istri
vanredne uspjehe postignute oko pošumljenja kraških goljeti i
to baš u onim stranama, gdje se je u području naše vehke
monarkije n a j p r i j e počelo radnjama oko pošumljena Krasa
i uredjenja bujica
Prema gornjim namjerami sastavljenu putem osnovu odobrala je vis. kr. zetn. vlada, pa su ekskurzenti dne 8. lipnja
0. g. krenuli na put. Uz podpisanog bila je desetorica slušača
I I I . tečaja — slušači I I . tečaja bili su u isto vrieme na velikim
geodetskim vježbama u okolici Podsuseda pak žalibože ne mogoše
na tom putovanja udioničtvovati — osim toga pridružio se je
putovanju za cielo vrieme puta g. prof. F . Kesterčanek, u
prvoj polovini g. prof. dr. A. Heinz a u drugoj gg. profesori'
V. Hlavinka i F . Sandor.
Da bude moguće posjetiti i razgledati vanredno zanimivu
tvornicu drvne robe u Vrbovskome, krenuli su ekskurzenti ponaj­
prije do Karlovca, da u Karlovcu noče i da mogu sliededega dana
rano u jutro lokalnim vlakom što prije otiđi u Vrbovsko. Kako
mnogi nisu poznavali ove nekoć vrlo važne tvrdje, podignute
po nadvojvodi Karlu n obranu Hrvatske od turske sile, pružila
im se je sada k tomu prilika. S osobitim zanimanjem motrili su
mnogi po prvi puta utvrde oko karlovačke tvrdje — zanimalo je to
osobito onoga, koji još nikakove veće tvrdjave vidio nije — koje
su sve do danas u glavnom svoje prvotno lice zadržale. A i
sam Karlovac nije se u obće mnogo promienio; grad je to ljepše
prošlosti nego sadašnjosti; davno su minula vremena kad je
bilo na Kupi toliko ladja, da je ladjar preko njih preskakajuć
mogao s jedne obale na drugu doći, a da nije Čamca ni mosta trebao.
Karlovac je bio nekada ne samo u obće važno hrvatsko
trgovačko mjesto, već prije izgradnje prve hrvatske željeznice
Sisak-Zagreb-Zidani most (1861.) važno mjesto sa trgovinom
drvom. Po Savi i dalje po Kupi do Karlovca vozila se dužica
i druga slična roba, koja bi se tada pretovarivala sa tumbasa
(plitkih širokih ladja) na kola i vozila prekrasnom Lujzinskom
— 606 —
cestom na Eieku. Izgradnjom spomenute željezničke prage kon­
centrirala se trgovina .drvom u Sisku. Lnjzinska je cesta opu­
stila, a sve se je drvo počelo željeznicom iz Siska preko Zi­
danog mosta izvažati u Trst, a istom kasnije, nakon izgradnje
riečke pruge, opet na Rieku.
Ako i jest izgradnjom željeznica izgubio Karlovac vrlo
mnogo, ipak ima usljed svojili velikih sajmova svakoga petka
sliku pravoga trgovačkoga grada, pa bude li se jednoć izgra­
dila već započeta pruga Sisak-Petrinja-Karlovac, a možda uz
nju i druge manje pruge, uvećat će se trgovina u Karlovcu,
jer još uviek velik dio bivših krajiških banskih pukovnija i
dio gor. Krajine sve do Bihaća u Bosnoj gravira u Karlovac.
Budu li se pristupnim učinile šume u bivšim banskim pukov­
nijama, dobit će Karlovac i opet neku važnost za trgovinu
drvom — prem nikada veliku.
U novije vrieme počeo se je Karlovac nešto pridizati, a
a od kad je tvrdja gotovo sasvim, kao takova, napuštena, grad
je dobio mjesta da se širi, poljepšava; hepa okolica, rieka pako
Kupa, Korana, Dobra i Mrežnica —• sve u blizini — čine to
mj(Sto ugodnim boravištem i ljetovalištem. Na ljekovitoj Ko­
rani — koja iztiee iz Plitvičkih jezera, a puna je joda — po­
digao je Karlovac prekrasno kupalište, na kojem mu mogu zamnogi i mnogi veći gradovi, a naročito — Zagreb. Ima već
danas obitelji, koje ljeti dolaze, baš kupanja radi, u Karlovac.
Kai'lovac je svakako i danas za obitavanje jedan od naj­
ugodnijih gradova u Hrvatskoj. — Prenoćiv u Karlovcu, kre­
nusmo rano u jutro prvim lokalnim vlakom, koji obći izmedju
Karlovca i Kam. Moravica, put Vrbovskoga. Silna kiša, koja
se je bila već u noći spustila nije ni u jutro prestala, nu nije
nas smetala, jer smo noć pod krovom, a jutro u željezničkim
kolima sproveli. Uz put imali su prilike ekskursenti, koji su
se prvi puta ovim krajem vozili — a takovih je najviše bilo
— da vide prelaz iz diluvija i aluvija u Krašku formaciju.
Kamenje se sve po malo izdiže i iz ravnih polja i sjenokoša, a
još prije Ogulina, evo nas u pravom kraškom terenu. Od Ogu-
-
607
-
lina ved počinje »Gorski kotar«, a samo je Vrbovsko ved u
tom kotaru; šume dobivaju drugi značaj, po višim brdima ved
ima vedih četinjavih šuma.
U lO'A sati u jutro stigosmo u Vrbovsko, a do toga se
i vrieme popravilo. — U Vrbovskom dočekala su nas gospoda
tvornički činovnici, na čelu im sam gosp. ravnatelj tvornice, a
dočekao nas je i mjestni kr. kotar, šumar gosp. G. Kolibaš.
S mjesta se uputismo u tvornicu, u kojoj se prave ponajviše
forniri i škatulje za cigare, osim toga izradjuje se u najnovije
vrieme i druga, naročito tokarska roba i to dielovi pokuetva,
okviri i slično. Tvornica je doduše prije nekoliko godina iz­
gorjela, ali se je opet na novo još u vadem obsegu podigla. Mi
smo ved o toj tvornici potanje pisali prije nekoliko godina, kad
smo ju sa izletnici našega hrv.-slav. šumarskoga družtva po­
sjetili Spomenut demo s toga samo, da su ekskurzenti imali
priliku mnogo zanimiva viditi i naučiti, tim više, što se u njoj
ne samo pile i reza najraznovrstnije domade vrsti drva, ved i
mnoge eksotične; naročito mnogo troši ta tvornica amerikanske
crne orahovine (Juglans nigra) i skupo ju plada. Kako taj orah
izvrstno kod nas raste, upozorujemo i ovom prilikom naše struč­
njake na što intensivniju kulturu ovoga plemenitoga drva. —
Tvornica je ova prava blagodat za čitav onaj kraj, jer pruža
mnogobrojnim žiteljima ovoga liepoga i razmjerno velikoga
mjesta sjegurnu zaslužbu, i to ne samo odraslima, ved i djeci,
jer ima u njoj i takvoga posla, koji i djeca lahko obavljati
mogu. Kad bi samo bilo i više tvornica u obde u našem »Gor­
skom kotaru«, ne bi bili toliki ljudi prisiljeni tražiti zarade u
inozemstvu, jer jasno je, da se u tom kraju samo od ratarstva
živ"ti ne može !
Razgledav tvornicu, rado smo se odazvali prijaznom po­
zivu na ručak, kojim nas je si. tvorničko ravnateljstvo poča­
stilo u mjestnom svratištu, a nama u čast pozvalo i domade
odlične osobe, a koje nam tu čast izkazaše i ved nas dočekaše
u hotelu. Nakon objeda, kod kojega dakako nije manjkalo ni
liepih i srdačnih nazdravica, a kod kojega bi se možda i dulje
— 608 —
zadržali bili, da nam je to odredjeni putni program dozvo­
ljavao, oprostismo se srdačno sa svom gospodom, koja su imala
dobrotu tako nas liepo dočekati, naročito zahvaliv se cienjenom
tvorničkom ravnateljstvu na trudu i trošku kojega nije žalilo,
da nas što ljepše doč( ka i primi, pa na čem mu budi još i na
ovom mjestu izrečena najsrdačnija hvala u ime sviju ekskurzenata. Krenusmo pješke put Kameralnih Moravica, da tamo
uz put pregledamo šume nekih zemljištnih zajednica, naravno
i umjetno pošumljenje sječina i starih čistina, i primitivno nu
shodno zagradjivanje vododerina, tih prvih početaka pogibeljnih
gorskih bujica. Morali smo se požuriti, da pravodobno stignemo
u Moravice na brzi vlak, kojim nam se bilo odvesti do Del­
nica na noćenje. Vrieme je bilo povoljno, pa je bilo vrlo ugodno
hodati. Stigli smo nešto prije dolazka brzoga vlaka, pa izraziv
g. šumaru Kolibašu nad svim, što smo vidili, priznanje, opro­
stismo se s njim, zahvaliv mu na trudu, kojeg je s nami imao
i pohitasmo u brzi vlak, koji je odma iza nas stigao, te se
odvezosmo put Delnica. Vrieme nam je dozvolilo, da smo mogli
uživati u krasnom vidiku, koji se otvara sa visokih točaka ove
krasne pruge iza Skrada na ogromne šumske površine toga
kraja. U vlaku nadjosmo suputnika na našem dalnjem putu
po »Gorskom kotaru« i Primorju gosp. prof. dra. A. Heinza,
koji je brzim vlakom iz Zagreba za nama pošao.
Za kratko vrieme stigosmo u Delnice, gdje nas je dočekao
domaći kr. kot. šumar g. Josip Majuarić, koji se je poskrbio,
da nas u tamošnjem liepom hotela dočekaju spremni stanovi,
a našao nam i kola, koja demo sutradan trebati. Delnice su
rek bi centrum cieloga »Gorskoga kotara«, veliko i čisto mjesto,
koje rado posjećuju ljeti stranci, da se naužiju svježega zraka
(698 m. nad morem); naročito zalaze ovamo rado Riečani.
Prenoćiv u Delnicama, krenusmo sliedećeg dana, unatoč ki­
sici, koja je stala padati, kolima cestom mimo Lokava do Mrkoplja sve kroz krasne jelove šume, gdje nas dočekaše gg. kr.
drž. šumari Simonffj i Schuster i vježbenik Braxator, s kojima
se odvezosmo preko Begovog razdolja novom šumskom cestom
— 609 —
čak u »Konačku kosu«, koja leži nekoliko kilometara sjev.izt. od Bjelolasice (1533 m.) »Konačka kosa« dielom je još pra­
šuma, jer kako do nedavno još nije. bilo ceste, nije se ništa sjedi
moglo. Danas se ovaj srez eksploatiše i to prebornom sječom,
koja se kod nas, kako kraškomu karakteru terena najbolje od­
govara, stablimično vodi, a ne na krpe i pruge, kako je to po
Alpama, a i po pjeskuljama u Pruskoj običajno. Sječa je, dakako,
uredna preborna. Obhodnjica iznosi u obće po šumama našeg
Gorskog kotara i gor. Krajine po 30 ili 40 godina, a obhodnja
po 120—160 i više godina. Pomladjivanje je u pravilu prirodno
uz težnju, da se uzgoji šuma, kakova je i do sele rasla t. j . u
većini slučajeva mješovita bukva i četinjača, ipak uz nastojanje,
da četinjača, kao mnogo vriednija, dobije prevagu nad bukvom.
Tako je i ovdje. Od četinjača mnogo jevažnija jela, jer je mnogo
više ima, nego li smreka, koje je puno manje i koja se sbog
svojega plitkoga korenja grupiše više u zastiđenim uvalama.
U »Konačkoj kosi« imali su ekskurzenti priliku vidjeti
sječu, izradjivanje i vrlo tegotni izvoz drva, većinom jelovih
bordunala. Ljudi u ovom kraju pravi su majstori u izvlačenju
drva iz kraških ponikava, odpremanju drva po »vlakama«, kao
i izvozu drva u obće. Ekskurzenti imali su baš priliku, da vide
mučni posao oko izvlačenja ogromnoga bordunala iz jedne od
mnogobrojnih ponikava kako se kraj toga postupa i koja se
pomagala rabe.
Kad se uzmu u obzir prilike terena, koji je pun većih i
manjih ponikva, a u kojemu ne ima vode, tad se mora doći
do zaključka, da se u ovim kraškim predjelima ni splavljenje
drva po vodi, ni transport po spuzalicama, ni šumskim željez­
nicama ne može upriličiti, već jedino ostaje transport po putevima, kao jedino racionalni, s t o g i z g r a d n j a š u m s k i h
cesta i puteva, kao jedinog shodnog komunikat i o n o g sredstva, z a s l u ž u j e u ovim k r a j e v i m a
o s o b i t u p a ž n j u . Hoće li se dakle nepristupni dielovi šuma
pristupnimi učiniti i šumska renta povisiti, valja pristupiti
izgradnji puteva. Šumska cesta, koja vodi u »Konačku kosu«,
doista je liepo izvedena, te se nalazi u vrlo dobrom stanju.
— 610 —
Na povratku iz »Konačke kose« stigli smo opet u Begovo
razdolje, to najviše ležeće selo u Hrvatskoj (1090 rn. nad m.).
V
Ziteljstvo se bavi ponajviše šumskim poslom; naročito na glasu
8U to vozari; što oni iz šume ne izvuku, to, vele, ne c^e već niko.
Ime Begovo razdolje svakako će biti u savezu sa svojedobnim
čestim provalama Turaka u ove krajeve i dalje u Kranjsku.
To je pravo »razdolje«, iz kojega vode putevi na sve strane,
pa doista vrlo zgodna strategijska točka za manje čete, koje
ovim krajem prolaze. — Liepe inače kuće nu kojih su zidovi
obloženi daskama, svjedoče, da mora ovdje u zimi biti silni
snieg, a i vladati jaka studen. Ipak ovo selo ima i svoju školu,
u kojoj nadjosmo kao učitelja znanca iz okolice križevačke g.
Salaja. Prije bila je u Begovom razdolju i državna šumarija;
sada se ovdje preko ljeta zadržavaju pojedini organi drž, šum.
uprave, koji su radnjama u bližim šumama zabavljeni. Ujedno
stanuje u zgradi bivše šumarije kr. lugar. Ovdje smo i obje­
dovali i okriepili se, da nastavimo pješke put kroz šume, pa
sve do Mošunja, doČim smo našu prtljagu već u jutro otpra­
vili kolima preko Jesenka, da nas u Mošunju dočeka. Morali
smo se požuriti, jer je to put vrlo dalek, pa da nas noć još
prije zateće, nego li stignemo do Mošunja, bilo bi hodanje po
tom terenu ne samo tegotno, već i pogibeljno.
Domaća gg. držav. šumari šumarija mrkopaljske i ravno•gorske A. SimonlTj i R. Schuster sproveli su nas još dobar
komad puta preko Matić-poljane, nu konačno moradosmo se s
njima oprostiti, zahvaliv im na trudu i ljubaznoj skrbi, koju
su oko nas imali te nastojali, da nam bude boravak u njihovom
području ne samo što poučniji, već i ugodniji — potonje nije
baš lahko, ako se uzme u obzir, da tu ne ima hotela, u kojem
je samo jednostavni nalog dovoljan, da se dodje do onoga, što
je putniku treba — i uputi-mo se pod vodstvom pridieljenih
nam drž. lugara preko Brestove drage put Mošunja.
Pravi jo to šumski predjel, kojim smo prolazili. Na sve
strane sve silne šume državne i imovne obćine ogulinske, u
kojima se samo poput oaza nalaze gorske sjenokoše i pojedine
— 611 —
čistine. Ne ima tu na daleko i široko nikakovoga sela, kude
ni kućišta. Izim lagara, lovca i drvodjelca slabo tko onamo
zalazi; priroda je tu u prvotnom svom krasu i snagi. Svuda
vlada veličanstveni mir. — Hodalo se je dobro, jer se prolazi
dragama, a da se ne treba ni mnogo uzlaziti, ni nizbrdice spu­
štati, ved se hoda više po ravnome, a u visini oko 1000 met.
nad morem« Karakter je šuma isti, naime gotovo izključivo
bukva i jela vladajude su vrsti drva.
Mjestimice otvaraju se kroz prodole liepi vidici; tako ugle­
dasmo na jednod iz daleka bielinu »Bielili stiena«, divljega
predjela, u kojem se iztiče sva strahota kraških stiena. U nepristupnim tim stienama uživaju medjedi idilički mir, u kojem
ih nitko ne smeta, pa su rek bi u ovom svom obitavalištu sjegurni, da im pleme izginuti ne će.
Vrierae bilo je oblačno — nu ipak je oko podne bilo dosta
liepo — pokvarilo se je poslie podne, pak nas je u nekoliko
mahova neugodno iznenadila i laka pljuskavica, pa oni, koji
nisu baš bili sasvim shodno odjeveni, pokisli su baš i do kože.
Iza »Briestove drage« stala se je staza uzpinjati, a prema
niedji šumarije mrkopaljske put bivati sve mučnijim. Na medji
svoje šumarije — jasenačke — dočekao nas je g. drž. šumar
Bela Maier, s kojim nastavismo put prema Mošunju (koje leži
na cesti Ogulin-Novi (989 m.). Počeo se je hvatati mrak, kad
stigosmo na Mošunje. Nije to nikakovo selo, ved su to samo
dvie kude: jedna erarska, u kojoj je smješten drž. lugar i u
kojoj ima nekoliko kreveta za činovnike, pak odmah do nje
kudica gosp. Nikole Sride, posjednika i šumskoga veletržca iz
Novoga, ugledne i poznate ličnosti hrvatskog Primorja, koji već
mnogo godina u okolišnim šumama radi. Gosp. Srida bio je
tako Ijubezan, pa nas je (sam po poslu odsutan) liepo dočekati
dao po svom poslovodji. Isti se je gospodin poskrbio, da nam
se na trošak chefa priredi što bolja večera kod koje ćemo se
nakon dugog i mučnog puta okriepiti i pozabaviti. Ugodno su
nas iznenadili u Mošinju gg. liečnik i narodni zastupnik na
na hrv. saboru Dr. B. Mažuranid, koji nas je u ime odsutnoga
— 612
~
g. Sride primio i pozdravio i Jjr. drž. šumar iiovljaaski J . Zwickelsdorfer od kojih je prvi imao službenog posla u blizini a po­
tonji 8e njemn pridružio, a obojica izkazaše nam čast i preboraviše nekoliko sati u našem družtvu, te se tekar kasno u noći
odvezoše u Novi. Još nas je dočekao u Mošinju kr. kot. šumar
iz Crkvenice, naš bivši djak, g. D. Weiner.
Ugodno smo se pozabavili u ovomu krasnom družtvu do
kasno u noći, a tad umorni krenusmo na počinak. Mlada su
gospoda slušači noćili baš turistički na aienu u velikoj put­
ničkoj sobi, a mi stariji nešto udobnije — kako se je već dalo
u toj šumskoj zabiti, gdje na daleko kuće ni kućišta ne ima.
Bili smo svi vrlo zadovoljni; neku nam je brigu pravila samo
silna kiša, koja se je spustila i cielu noć padala, kao da nigda
prestati ne će. U ovom su šumskom predjelu kiše vrlo česte
i jake, prem mnogo puta lokalne naravi. Dok zna u Mošunju
padati kiša, kao da se je nebo otvorilo, u Novomu je na
moru najljepše vrieme. Upliv gorja i silnih šuma na oborine
tu se najbolje vidi, U zimi pako znade zapasti u tim kraje­
vima na metre visoki snieg, da se dugo vriemena, često cielu
zimu ni iz kuće izaći ne može.
Još je kišilo kad smo se spremili da krenemo što pješke
sto na kolima dalje put Novoga. Kako nam kiša uije dala da
odemo za rana jutra, to smo već vidjeli, da ne bude ništa od
posjeta kraške branjevine »Vrško«, koju smo polag putnoga
programa imali posjetiti. Ta je naime branjevina više kilome­
tara udaljena od »Rudolfove ceste« koja vodi iz Ogulina preko
Jasenka i Mošunja na Novi. Cekajuć dok će kiša jenjati, pre­
gledavali smo šumske nacrte, da se što bolje orientiramo o
gospod. razdjeljenju šuma kojima smo prošli i kojima ćemo
još proći. Podieljenje je ovih drž. šuma dakako u glavnom
osjeguramo naravnimi medjami, a glavno težište leži u sjekoredima, što je obzirom na taj teren i jedino opravdano. Ra­
zumljivo je, da su sve te šume kartirane i uredjenje, jer fcu u
Krajini još za vlade cara Josipa I I . sve državne šume sta­
vljene pod upravu šumarskoga osoblja. Prvo je naime šumarsko
— 613 —
osoblje imenovano za krajiške šume ved 1787. — broj toga
osoblja bio je dašto u početku malen — a kasnije se pristu­
pilo i k samom uredjenju šuma. To se je uredjenje sve više
usavršavalo kako su i šume izgradnjom prometila sve pristupnije i vriednije postajale.
Kiša je stala, a mi podjosmo put Novoga. Liepa Rudolfova cesta, vrlo važna za eksploataciju ovih šuma — izim
drva riedko se što po njoj vozi — presjeca silne šume ovoga
kraja i još se nešto diže od Mošunja prema moru te kod naj­
više točke dosegne visinu od 1082 m. nad morskom razinom.
Odavle dalje počinje se polagano u liepim serpentima spuštati ;
kod »Banskih vrata« (1033 m ) naglo zavija prama jngu i za­
padu i tog se smjera u glavnome dalje sve do mora drži.
Spuštajući se niže dolazi se do do drž. šuma spadajudih
nekod k Novomu, dobru nekada silnih i slavnih knezova Frankopana. — Prestao je teritorij nekadanje Vojne Krajine i dolazi
se u bivši t. zv. Provincial. Šume ove ved spadaju pod kr.
drž. šumariju u Novom vinodolskom, te je u njima nedavno
provedena segregacija u kojem su i Novljani svoj dio dobili.
Segregacija nije ljude baš zadovoljila, pa kako nam je rečeno, ima
nade, da de nove zemljištne zajednice još šume dobiti. Dobro de im
to dođi, jer drva doista trebaju. Sume bivaju sve slabije, podneblje
sve blaže što se k moru bliže spuštamo, kad nam se najednod
stvori pred očima goli Kras a iza njega u znatnoj udaljenosti
ugledasmo naše sinje more.
U Brezama posjedasmo u kola, jer odavle vodi cesta po
golome Krasu dalje. Tužan je to predjel, sve sam goli kamen ;
naročito oko Ledenica predjel je jedna kamena pustinja na
kojoj se jedva gdje gdje koja travica opaziti može. Ogroman
zadatak čeka još naše kultivatore Krasa. Žalibože što ljudi ni
ovu kamenu pustinju rado kultivirati ne de, jer ako se pojedini
komadi u zabranu stave umanji se njihova pašnička površina,
a od stočarstva oni živu.
Bliže k moru nadjosmo prve kraške kulture, dočim samo
iz daleka vidjesmo branjevinu »Vrško«, jednu od najstarijih
— 614 —
kraških branjevina — prve su branjevine od g. 1864. kad se
je počelo kod nas na tom polju raditi — a u koju ne mogosmo pođi, da ne poremetimo našu stalnu putnu osnovu, jer
nam je bilo još istoga dana po podne krenuti parobrodom iz
Novoga put Senja. Prije dolazka u Novi prekrasan je pogled,
koji se s ceste otvora u zeleni »Vinodol« u kojem ima sva
sila vinograda — pa odatle mu i ime — a osim toga još
liepih polja, sjenokoša i šumica. Kamo srede, da je eieli kraj
takav, nu primjetiti moramo, da u Vinodolu ne ima kraške
formacije, već je to eocan i diluvij pa s tog i to bujno zele­
nilo u tom divnom kraju, pravoj oazi u našem primorskom
Krasu.
Stigav iza podneva na morsku obalu, zaustavimo se u
»Lišnju« liepom i otmjenom hotelu, odmah uz samo morsko
kupalište istoga imen. Novljansko kupalište »Lišanj« najljepše
je morsko kupalište čitave naše i istarske obale, a neki vele
i čitavoga Jadranskoga mora. Nije s toga čudo, da se ono
dosta posjećuje, nu ne ima tu osobitoga sjaja — al za to ni
skupoće — pa ga posjećuju više obitelji gradjanskoga i či­
novničkoga staleža; naročito posjećuju ovo kupalište rado braća
Srbi iz kraljevine Srbije već od više godina. Šašav s kola
razgledasmo mlade nasade oko samoga kupališta, te se neki
nas na brzo i okupasmo u moru, a tad pohrlismo u hotel,
gdje nas je munificencijom g. N . Sriće čekao baš gospodski
objed., kod kojega je palo više zdravica, a prvom pozdravismo po neodgodivom poslu na Eieku odputovalog g. Srića i
njegovu vriednu gospodju, koja se tako za nas poskrbila, da
ništa uzmanjkalo nije, čak ni u glasovite »vodice«, tog primor­
skoga šampanjca.
Ukrcav se poslie četvrte ure po podne u parobrod, vrlo
se obradovasmo, da se je tim parobrodom dovezao iz Eieke
g. Srića, pa smo imali tako prilike pozdraviti ga i srdačno
mu se zahvaliti na izkazanom nam osobitom i srdačnom gostoIjublju, koje uživasmo u Mošunju i u Novom.
Na moru je vladalo »jugo«, ali ne u tolikoj mjeri, da bi
uam na parobrodu prouzročilo kakovih neugodnosti. Stigosmo
— 615 —
nakon vožnje od nešto preko jednoga sata u Senj, gdje nas je
prijazno dočekao dobri znanac od ekskurzije, koju smo još prije
dvie godine u ovaj kraj preduzeli, glavar nadzorničtva za pošumljenje Krasa g. O. N j i t r a j , sada već kr. drž. nadšumar.
Smjestiv se u hotelu pohrlili su mnogi od ekskursenata
da se što prije upoznaju sa znamenitostima Senja, prvog ovedeg
primorskoga grada u koji smo došli. Dašto, da je ovo i ono
bilo mnogomu vrlo zanimivo, jer, kako već spomenusmo, ve­
ćina je ekskursenata po prvi puta bila na moru.
O boravku n Senju, nadalje o svem što su vidili glede
uzgoja biljka, pošumljivanja Kraša,zagradjivanjabujicau »Senjskoj
draži«, ne ćemo potanje govoriti i to s razloga, jer je to ved
češće u »Šum. listu« opisano; a i sami smo o tom potanje
pisali u onom izvješću o poučnom putu slušača naše kr. šu­
marske akademije, koje smo putovanje u ieti ovaj kraj, da po­
sjetimo iste objekte preduzeli u listopadu g. 1900. »Senjska
draga« tako je krasan i poučan objekt za svakoga šumara, da
su se šumarska naučna putovanja u taj kraj već češće podu­
zimala i još će se i u buduće poduzimati morati, jer je to
centrum našega kraškoga pošumljivanja, a ujedno prolazi »Senj­
skom dragom« naša najveća i najvažnija, a sad već sasvim
uredjena bujica. Objekta dakle za pouku u njoj ima na pretek.
Spomenut ćemo s toga samo s nekoliko rieči, da smo
sliedeeega dana u jutro kolima pošli do velikoga šumskoga
biljtvišta kraj sv. Mihovila (6 {59 m.) odavle pješke preko branjevina do drugoga biljevišta, pak opet preko branjevina uz
bujice, gdje smo i te radnje pregledali, u Senj kamo smo kasno
pod večer stigli umorni i blatui, jer nas je po nekoliko puta
pljuskavica preko dana uhvatila.
Iza zajedničke večere u hotelu oprostili smo se od upra­
vitelja nadzorničtva za pošumljenje Krasa g. O. Nyitray'a zahvaliv mu srdačno na brizi i trudu kojega je oko nas imao,
preporučiv mu se i za buduće kad nas i opet bude ista svrha
na tu našu najvažniju točku dovela, pa oprostiv se od i ostale
domaće gospode, koja su nas ovdje svojom prisutnošću po-
— 616 —
Častila, te s kojima neko vrieme u ugodnom razgovoru i zabavi
sprovedesmo, — odosmo na počinak. Bili smo ga željni; mnogo
nas je hodanje po ovom kraškom kamenju umorilo tim više,
što nam ni vrieme nije baš osobito služilo.
Iza razmjerno kratkog nu ipak dobrog nočnog počinka
bilo nam je rano ustati, da stignemo pravodobno na parobrod
koji točno u 5 sati u jutro kreće put Eieke.
Smjestiv se na parobrodu uživali smo u krasnom pogledu:
na velebni Velebit i njegove oštre glavice, karakteristične za
to gorje, na otoke, bližu obalu i samo more. Već je ovaj po­
gled prekrasan, nu koliko će bit ljepši dok se jednoć svojskim
nastojanjem šumara i naroda bude opet golo stienje ove obale
obavilo zelenilom, kako je to negda bilo, nu žalibože zadnjih
nekoliko stoljeća s raznih razloga zelenila je nestalo, naročito
nestalo šuma s kojih je ova obala negda slovila pak još za
rimskih vremena te i kašnje izazivala zavist Italije.
Gledajuć te silne površine gologa Krasa ne mogosmo se
oteti bolnom čuvstvu, da još obzirom na pošumljenje istoga
8 tako malim sredstvima razpolažemo, da se ni sve biljke uz­
gojene u Senjskoj draži ne upotrebljuju na Krasu, već ih se
dosta velik broj u gornju Hrvatsku doprema i raznim moliteIjima odstupa. Nadamo se medjutim, da će i to, dok nam financijalno stanje ojaČa, doskora prestati, pa i sve biljke na
Krasu i za Kras uzgojene, na Krasu i ostale budu.
Na našoj vožnji pristali smo uz sva važnija mjesta naše
obale, koja prama Eieci sve zelenijom biva. Naročito liepo su
se pridigli nasadi i šumice uz naša morska kupališta Novi,
Crkvenicu i Kraljeyicu. Oko Selaca i Kraljevice liepo se ze­
lene Čitave šumice uljike, jer je baš u tom kraju bura nešto
slabija nego na ostalim točkama obale. Mnogo žrtvuju ta ku­
pališta za šumske nasade, pa su ta nastojanja već i primjetIjiva. Od godine do godine biva zelenila sve više i više, pa će
s toga i boravak u ovim kupalištima sve ugodniji bivati. Ostat
će dakako uza sva nastojanja pojedinih goljeti, naročito ondje
gdje je Kredina formacija, a kraški se vapnenac u vodoravnim
— 617 —
slojevima razprostro, nu ipak se velika većina te goljeti pošumiti može.
Iza vožnje od kojih 4 sata primakosmo se Rieci, ponosnom
trgovačkom emporijii našega Kvarnera. Taj se grad sve više
širi i povećaje a brodova sve više u luku zalazi; trgovina se
postepeno diže, naročito do osobite v ^ n o s t i došla je u toj luci
trgovina s drvom. Svjedoče to silna skladišta drva na t, zv.
»Delti«, kakova se riedko gdje vidjaju. Za šumara i šumskoga
trgovca ima tu mnogo poučna i zanimiva.
O tom smo već obširnije progovorili izvješćujuć o spome­
nutoj ekskurziji preduzetoj god. 1900., kojom smo prilikom
takodjer Rieku posjetili. Ne ćemo s toga da poznato opetu­
jemo, pa ćemo samo spomenuti, da su ekskurzenti, izkrcav se
na Eieci, a smjestiv se u hotelu na Sušaku, posvetili pre­
ostali dio dana prije podne poučnim i zanimivim objektima
Rieke, dočim je cilj popoldašnjeg izleta bila divna Opatija.
U Opatiji uživa svatko, a naročito . i botaničar, pa tako je i
g. prof. dr. A. Heinz neprestano upozorivao izletnike na oso­
bite zastupnike mediterane i tudje flore.
Vrieme nije bilo osobito nepovoljno, ipak je na moru
vladala žestoka jugovina, pak baš oni od ekskurzenata, koji su
si toliko željeli, da osjete i te slasti voziti se po dobro utalasanom moru, tom su prilikom našli svoj račun i platili ga
— morskom bolešću.
Prenoćiv u našem hotelu »Sušaku«, krenuli smo dne
14. lipnja rano u jutro vlakom na drugi dio našeg putovanja
u Istru. Izgubili smo sada svim nam vrlo milog suputnika
g. prof. dr. A. Heinza, s kojim se svi izletnici srdačno' oprostiše, žaliv da mu nije bilo moguće i dalje s nami putovati.
Zalio je to g. prof. dr. A. Heinz, nu kako je odmah u
početku odlučio, da će se s nama na Eieci razstati i sve
prema tomu već kod kuće razredio, nije mu bilo moguće sve
to preinačiti. Medjutim redovi ekskurzenta popuniše se opet,
jer su nam se na Rieci za daljni put u Istru pridružili gg.
profesori V. Hlavinka i F . Sandor. Prvi da razvidi radnje
43
— G18 —
oko bujica na »Quietu<:< a drugi da se upozna pobliže te­
renskim formacijama pa geoložkim i geognostičnim prilikama
u ovome kraju.
P u t nas je vodio od Rieke na Sv. Petar u Kranjskoj i
odavle preko Divače i Herpelja do želj. stanice Pinguente u
Istri. Krajevi kojimi sn^) prolazili kraškoga su značaja, kao i
oni, kojim smo zadnjih dana prolazili Ipak se ti krajevi znatno
razlikuju medjusobno. Kultura je ovdje u poprieko znatno veća,
ali za to ima i znatno većih površina raladje fomacije — poput
one u našem Vinodolu — medju pravom kraškom formacijom.
Ima s toga ovdje mnogo više zelenila, polja, pašnjaka i šu­
mica, pak i više sela. To vriedi osobito za predjel bliže Rieci.
Sto dalje prema Sv. Petru, predjel biva sve pustiji, ali su
prijašnje grozote toga preglasnoga Krasa danas u velike
obrasle bujnim zelenilom. Oko sv. Petra ima naime već
ogromnih kraških kultura crnoga bora, starije i mladje dobe.
Sve su ove kulture oštrih rubova i vrlo guste, pa se vanredno dižu svojim konturama izmedju bielih kraških škrapa.
Sve dalje prema Divači šire se krasne kulture po pravom
kraškom terenu lievo i desno od željezničke pruge vodeće na
Trst. Blagotvorno djelovanje ovih ogromnih i uspjelih kultura
ne osjeća samo tamošnje žiteljstvo, već i sama željeznička
uprava. Sila se je bure zadnjih godina uslied poraslih nasada
tako umanjila, da već od prijašnjih jakih sniežnih zapuha
pruga ni iz daleka toliko ne trpi kao prije. To je pako od
osobite važnosti po tako važnu i frekventnu prugu kao što je
ova pruga, koja spaja dva glavna trgovačka emporija Austrije,
pomor&ki i kopneni — Trst i Beč.
U Divači ostavismo ovu prugu, te nakon opetovanog prelaza u Herpelju putovasmo dalje prugom, koja vodi sredinom
Istre u Pulj.
Već u Herpelju ušao je k nama u vlak g. c. kr. " šu­
marski savjetnik Josip Pucich, šumarski nadzornik za Trst i
Istru, koji je bio tako Ijubezan, pa nam je sam glavom odlučio
biti tumačem i vodičem u ovom kraju, kuko nas je več prije
— 619 —
pismeno ubavjestiti izvolio. To nas je vrlo obradovalo, jer nas
je ved uz put na neke zanimive objekte upuzorio, a ujedno
mogosmo odmah sve pobliže utanačiti, što se je ticalo ovoga
ekskurzijonalnoga dana.
Na stanici Pinguente izašli smo iz željeznice, a tu nas
dočekašn gg. stari naš znanac i drug c. kr. šumar, povjerenik
iz Pazina L. Bolis, i bujičar, c. k. pristav šum, nadzorničtva
E. Obereiguer, sa lugarima.
Kad smo stigli ovamo bila je već deseta ura prije podne
prošla, pa da uzmognemo polag programa sve obaći i još pred
večer stići na konak u Trst, pošli smo odmah sa želj. postaje
k prvim zagradnjam vododerina na bujici »Riečica«. Riečica
s ostalim malimi* pritoci zove se u daljnjem toku »Quieto«,
koji se kasnije lieno valja uz maleni pad prema moru i utiče
kao opetovano u daljnjem toku regulirana znatnija rieka kod
Novigrada (Cittanuova) u more. Uz put prolazi uz najveću
državnu šumu Istre (1200 hektara), koju žalibože ne mogosmo
ovoga puta u naš putni program povući, a hrastik je to, u kojemu
ima mnogo briesta, poznat pod imenom »Matavunske šume«.
Prve ziagradnje vododerinahoko »Riečice« počinju odmah
izpod kolodvora i to u neposrednoj blizini istoga. Ova je bu­
jica pogibeljna, naročito sbog mnogih opuzina. Nije to prava
kraška bujica — poput senjskoga »Torente« — već se ona
širi po eocanskoj formaciji poznatoj specialno pod imenom for­
macije fliške.
Ova se je formacija razprostrla odmah jugozapadno izpod
kraške visoravni zvane »Ćićarija« — ime potiče od negda ovamo
naseljenih Rumunja, koje je narod prozvao Cičima — te se
izpod glavica: Kuk (532 m.) i Oštri vrh (662 m.) a vehkom str­
minom ruši u dolinu Qaieta, koja je dolina odmah kotlina — u kojoj
leži i mjesto Buzet (Pinguente) •— samo oko 50 m. nad morem
visoka. Nu sam Buzet ne leži tako nizko, već se na strmom
brdu nalik cunju vrlo uzke temeljnice uzdiže oko 100 m. iznad
kotline same, koja ga okružuje. Predjel je dakle vanredno
krasan. Nu velika strmina kojom se Rečica ruši u dolinu
— 620 —
Quieta uzrokom je, da ima vanredno mnogo vododerina a sama
je Rečica prava i vrlo pogibeljna bujica; pogibeljna ne toliko
8 kamenja koliko s gadnih opuzina zemljišta kojim prolazi.
Cieli strmi obronak izpod Kuka i Crnoga vrha došao je u gi­
banje, 8 tog se ni nikakova vegetacija na tom ogromnom
obronku nije razviti mogla. Ugrožen je bio uslied toga znatan
dio željezničke pruge u duljini od nekoliko kilometara, pak se
je toga radi moralo pristupiti k zagradnji tih mnogobrojnih
vododerina i samoga korita Kečice i ostalih potoka.
Sama zagraduja Rečice, toga najpogibeljnijega pritok Quieta, preduzeta je već prije osam godina na trošak zemlje i dr­
žave. Generalnu i detailnu osnovu izradio je odsjek za bujičarstvo. Nadležan je bujičarski odsjek u Bjelaku (Villach).
Jedna oveća pregrada, više malih i sasma malenih — po vodo­
derinama — uredjeno je troškom samo od 20.000 K. Radilo
se je jeftino a uzimao sam pješćenik kamen iz neposredne bli­
zine, da budu radnje što jeftinije.
Uzporedo sa radnjami oko zagradnja, išle su one oko pobusivanja i djelomičnog pošumljivanja. Radilo se je o tom, da
se na goloj zemlji stvori što prije neka vegetacija a to je već
većinom i uspjelo, jer se je sve zemljište smirilo, pa ne ima
više nanosa, koji bi korito Quieta zatrpavao. Neke će se po­
vršine pošumiti. Bujičarski odsjek radi tu sporazumno sa šu­
marskim nadzorničtvom i njegovim organima
Sve ove radnje tumačio je ekskursentima sam g. šumar,
savjetnik J . Purich, a naročito bujičarske g. Obereigner. Za
potonju se je stranu tih radnja živo zanimao g. prof. Hlavinka,
koji inžinirsku struku, pa zagradnju bujica, na akademiji pre­
daje. Dakako da je tu bilo nacrta i troškovnika o kojima se
je ne samo na licu mjesta razpravljalo već i kasnije u gosti­
onici pod krovom.
Pregledavajuć sve radnje stigosmo do pod sam Buzet
(Pinguente) za koji već prije spomenusmo, da se ponosno
usred kotline koči na visokoj pećini na koju se je moći samo
s. dvie strane uzpeti. Stara je to tvrdja talijanstva usred skroz
-
621
~
slavenske — hrvatsko-slovenske — okolice, nu satna obdina
prešla je već u ruke Hrvata, te joj je načelnikom obće po­
znata i uvažena, a i po samim protivnicima visoko poštivana
ličnost, odvjetnik dr. D. Trinajstid, koji je bio tako Ijubezan i
svojim nas posjetom počastio u gostionici izpod Pinguenta, gdje
smo objedovali.
Ugodno smo bili iznenadjeni, kad nas pozvase za prostrt
stol, kod kojega nas liepim riečima u ime šumar, nadzorničtva
odnosno samoga vis. c. i kr. ministarstva za poljodjelstvo, kao
goste istoga, pozdravi g. šum. savjetnik J . Pucich. Za čudo
.kako se već u ladanjskim gostionama u Istri može prirediti
dobar a ne preskupi objed; a još se više čovjek mora čuditi,
da se uz izvrstno istrijansko vino može smoći i dobro svježe
pivo, kojim smo se odmab iza dolazka u gostionu okriepili.
Bili smo okriepe i odmora željni, jer smo toga dana doista
prevalili ogroman put željeznicom a nahodali se po velikim
strminami oko bujica, a kako je vrieme bilo liepo i vedro, još
k tomu bila je i vrućina dosta velika.
Nakon animiranog objeda bilo nam je krenuti opet k že­
ljezničkoj stanici Pinguente, na kojoj smo prije podne iz vlaka
izašli. Do nje se je kolima, zbog velikih serpentina, dosta da­
leko voziti, nu priečkim putem pješice, ali penjuć se po ve­
likoj strmini uzbrdice, može se u mnogo kraće vrieme stići.
Neki od ekskursenata uzpeše se ovim priekim putem do željez.
stanice, i još su na brzo posjetili grad Buset, dočim se mi sta­
riji odvezosmo kolima do stanice, kuda smo oko 5 sati po
podne stigli, nu ipak kasnije nego li pješaci. Za kratko stigao
je na stanicu vlak iz Pulja za Trst (St. Andrea), pa oprostiv
se srdačno s ostalom domaćom gospodom krenusmo put T r s t a ;
putovao je s nama zajedno kući i g. savjetnik Pucich, jer je
sjedište šumar, nadzorničtva kod c. kr. namjestničtva u Trstu.
Vozili smo se u početku istim putem, kojim smo i došli,
naime do Herpelja ; od Herpelja dalje novijom prugom preko
Ricmanja na Trst. Iza Herpelja otvara se prekrasan vidik na
okolicu Trsta s južne strane prema Kopru (Capodistria) i Pi-
— 622 —
ranu, pak na pučinu morsku. Uz prugu lievo i desno sve su
stariji nasadi crnoga bora — vrlo uspjele kulture — od kojih
su pojedini već prave šume. Sve je to za šumara vrlo poučno,
a zanimivo za svakoga prijatelja prirode.
Točno u 7 sati, dakle još za dana, stigli smo u Trst. U
Trstu odsjeli smo u hotelu »Al buon pastore«. Obično ovdje
odsjedaju i austrijski šumari, a odsjeli su ovdje zadnji puta i
slušači bečke c. kr. visoke škole za zemljotežtvo, kad su posje­
tili Trst i okolicu u istu svrhu koju i mi, Blagohotnom inter­
vencijom g. savjetnika Pucicha, bili su slušači dobro a ipak
znatno jeftinije smješteni u hotelu, a to mnogo vriedi, jer smo
imali tri dana u Trstu noćiti.
Još predvečer obilazili su izletnici Trstom, da se nagledaju krasota ovoga najvećega trgovačkoga emporijuma naše
monarkije na moru.
Bili smo baš nedjelju dana na putu. U nedjelju krenuli
smo iz Zagreba, a u subotu pred večer stigli smo u Trst. Kako
je sliedeći dan bio nedjelatnik-nedjelja, bio je taj dan opredjeljen
za odmor i razgledanje Trsta i njegovih znamenitosti. A bilo
ekskursentima i nuždno da malo odpočinu, jer sve se je priašnje dane ustajati moralo oko četvrte u jutro — da i još
ranije, a ipak se nije liegalo rano.
U večer opet nas je počastio svojim posjetom u hotelu
kod večere g. šum. savjetnik Pucich, te smo potanje dogovo­
rili sve nuždno za sutrašnji i prekosutrašnji dan. Kako smo
bili zadovoljni s večerom — hotel »Buon pastore« za Trst je
doista dosta jeftin i dobar — tako smo mi a i svi ostali ekskursenti bili u veliko zadovoljni i krevetima, što baš nije pra­
vilo u predjelima, gdje ljeti vlada velika vrućina.
Odmoriv se po prvi puta od kada smo na putu bili nešto
izdašnije, ]30svetili smo cielo jutro — kako je bila nedjelja —
razgledanju grada; posjetili smo neke crkve i oba gradska mu­
zeja. Bogata je zooložka zbirka, naročito maritimi dio iste;
ujedno ima tu sila velikih životinja iz tropskih zemalja, k a o :
lavova, tigrova, velikih opica i t. d. Nije ni čudo, kad znamo,
— 623 —
da je to velik pomorski grad, koji ima svezu s Afrikom,
Azijom i Amerikom i u obće glavnimi pomorskimi tržisti ze­
maljske kuglje. Ipak se jednom čudimo, naime tomu, da oso­
bito liepo prepariranih životinja — kakovih primjerice ima u
muzeju našega šumarskoga družtva, ako i u samo vrlo maloj
mjeri — tamo ne ima.
U arheološkom odjelu ima krasnih izkopina iz rimske
dobe, koje potječu in neposredne blizine grada Trsta (iz Barcole).
Bili smo i u krasnoj i bogatoj galeriji slika »Revoltella«.
Ova je smještena u prekrasnoj palači pokojnoga baruna E,evoltelle, velikoga gradjanina i mecene Trsta, koji je radom stekao
veliki imetak, naročito kod izgradnje suezkoga kanala, a namro
gradu Trstu bogatu palaču krcatu umjetninami, pak i svoju
vilu na »Obdini«.
Poslie podne odveli smo se, i opet u ugodnom družtvu
g. savjetnika Pucicha, željeznicom u divni Miramar.
Taj je dvorac blagopokojnoga nadvojvode Maksimiljana,
kasnijega nesretnoga cara meksikanskoga, obće poznat biser
okolice Trsta, pa nam nije namjera da o njem koju potanje
rečemo. Značilo bi to sipati vodu u more. Namjera nam je
bila posjetiti uz prekrasni park, pun divnoga stabala južne
flore u kojem ima i čitavih šumica od Parolini bora, još i
sam dvorac. Nu ovoga dana bio je ulaz zabranjen, pa smo mogli
samo iz vana u doljne prostorije zavirivati.
Iz Miramara krenuli smo pješice uz morsku obalu cestom
natrag prama Trstu. Posjetnika, koji dodjoše u Miramar bilo
je na tisuće, pa su se mnogi zajedno s nama cestom vraćali,
drugi opet kolima ili pješice u Miramar hrlili, tako, da je
čitava cesta od Miramara do Barkole i dalje do Trsta vrvila
elegantnim kočijama i silnim množtvom ljudi.
Obronak gorja, koji pada izmedju Trsta i Miramara u
more, u gornjem je dielu kraške u dolnjem eociinske formacije.
Taj posljedni dio na mnogim se mjestima odronjuje, pak je
bilo i većih opuzina. S tog razloga morao se je i taj dio raznimi sredstvi osjegurati. Sve su vododerine malimi pregradami
— 624 —
u neznatnim razmacima podzidane, »cunetami« voda se odvadja,
a osim toga ovim se je sredstvima umireni teren osjegurao
pobusivanjem i šumskimi nasadi. U višim položajima sadjen je
crni bor, a niže i parolinski bor, koji i u Miramaru tako
dobro uspjeva, a tik kraj morske obale sadjena je tamariska
(Tamarix gallica). Ovo je jedino drvo, mediterane flore, koje
ne propada ma ga i poprskali talasi slane morske vode. To
drvo zaslužuje osobitu pažnju svih onih, koji tik uz more, a
na eksponiranim mjestima šumske nasade uzgojiti žele. Žali­
bože, što to drvo ne ima gotovo nikakovih svojstava, da popravi
tlo i stvori na njemu humus. —
Kad stigosmo u Trst počeo se je hvatati mrak, a za su­
trašnji dan ugovorismo da će mo se točno u šest sati svi na ka­
nalu sastati i krenuti u okolicu, da proučimo na licu mjesta
šumske prilike bliže okoline grada Trsta.
U ponedjeljak 16. lipnja posli smo, kako bi ugovoreno,
u jutro još za hlada kroz liepu gradsku šumicu prama kraškoj
visoravni nad Trstom, a u smjeru premaBazovici. Liepim serpentinam vode puteljci kroz ovu šumicu, u kojoj ima još i liepih
hrastovih stabala, na tu visoravan sa koje je prekrasan vidik
na Trst i na pučinu morsku. Ovdje je i krasan perivoj, ljet­
nikovac i grobnica spomenutoga baruna Revoltelle ; sve sada
vlastničtvo obcine grada Trsta. Kraška visoravan nad Trstom
visoka je popriečno oko 400 m. a bila je negda sva obraštena šumom, kako to stare kronike grada Trsta svjedoče; nu
do polovice 19. stoljeda uništena je bila šuma na njoj gotovo
sasvim. Zna se, da su sve šume u području Trsta — Trst
sa svojim teritorijem nije samo grad ved i posebna pokrajina
za sebe — još u 13.. 14. i 15. vieku bile pomno čuvane i
dobro uzdržane. Zator tih šuma potiče tekar iza godine 1550.
kad je bilo žiteljima dozvoljeno bez ikakove stege po okolištnim .šumama sjedi i pasti. Tako su te šume propadati po­
čele i propale. Na izsječenih površina paslo se je silno blago
koje nije dalo šumskoj vegetaciji da se pravo pomladi. Kras
je konačno odkrio svoje strašno lice, a prije nepoznatom silom
— 625 —
stala je bjesniti bura, odnosed ostatke humusa sa sobom.
Narod prije bogat osiromašio je skroz, jer ga sve strašnji goli
Kras već nije uzdržavati mogao.
Na ogromnoj toj pustoj kraškoj visoravni nad Trstom
ostala je samo jedna velika oaza do danas uzčuvana, a to je
šuma državne ergele oko »Lipice«, koja je već preko 300 go­
dina pod upravom države. T o j e š u m a j o š i d a n a s o k o
400 h e k t a r a v e l i k a , p a n a m j a s n o p o k a z u j e k a k o v e
su n e g d a š u m e n a t o m K r a s u b i l e ; u j e d n o n a m
p r e d s t a v l j a i d e a l k r a š k e š u m e za kojim bi u zadnjem
redu pošumljivanjem Krasa težiti morali, da se postigne. To
je šuma pretežno hrastova a u redjem sklopu, pa ima pod
krašnjama hrastova obilno dobre paše. Takova šuma pruža
s toga stanovniku Krasa ono, što mu u njegovomu gospodar­
stvu najviše treba: drva i paše. U toj šumi na kamenu od­
raste mlada ždriebad, izvržena nepogodam vremena i doraste
do konjčeta u kojega su čvrste noge, oštro oko, jaka prsa,
sve svojstva s kojih konji ove glasovite ergele na daleko slove.
Žalibože nije nam vrieme dozvoljavalo, da tu ergelu posjetimo,
previše je bilo objekta koje smo još posjetiti smjerali.
Kultuire koje putem od Trsta ovamo vidjesmo, bile su go­
tovo izključivo nasadi crnoga bora (Pinus austriaca) razne
dobe.
Kako smo već u uvodu spomenuli, područje grada Trsta
onaj je kraj u kojem se je počeo Kras najprije pošumljivati.
Tekar kasnije počela se je tomu šumarskomu problemu i
drugdje, pa i kod nas, posvećivati pažnja.
Prvi pokusi oko pošumljenja kraških goljeti učinjeni su
na teritoriju grada Trsta godine 1842. Ti su se pokusi medjutim gotovo sasvim izjalovili. A zašto ? J e r se je rabila
sjetva a najviše se htjelo gojiti hrast. — Za burnih godina
1848. i 1849. prestao je na više godina svaki rad oko po­
šumljenja.
Iza toga počelo se ozbiljno na tom polju raditi, pa kako
su te radnje osobitim uspjehom okrunjene progovorit ćemo o
njima u sliedećem obširnije.
(Svršit de se).
— 626 —
Osobne viesti.
ImenoTanja i promaknuta. Kr. ug. ministar za poljodjelstvu
obnašao je u području uprave držav. šuma u Hrvatskoj i Slavoniji
imenovati: naslovne šumarnike Augusta R u ž i č k u i Hinka S t r a š a k a
kr. šumarnici u 3. stepenu VIII. činov. razreda ; nadalje promaknuti:
kr. nadšumarnika Vinka N a g y a u 2. stepen VII. činov. razreda, kr.
šumarnika Vilima T o l g a u 1. stepen a kr. šumarnika Nikolu M ih a l ­
ci ć a u 2. stepen VIII. činov. razreda; kr. šumara Krstu P e t e r m a n a
u 2. stepen X. činov. razreda; napokon kr. šum. kandidate Ladislava
S z i l a g y a i Milu V a s s a n v a u 2. stepen XI. činov. razreda.
Umro. Nakon dugotrajne bolesti preminuo je koncem lipnja o. g.
član našega družtva, ajoš u mladjahnoj dobi, šumar Lavoslav 0 ž b o 11.
„Pokoj mu vječni".
Družtvene viesti.
Zapisnik o sjednici lirv.-slav. šum. družtva obdržavanoj u
družtvenih prostorija u Zagrebu dne 38. prosinca 1901., pod pred­
sjedanjem družtv. predsjednika Presv. gosp. Marka grofa Bombelles-a,
te u prisutnosti družtvenih podpredsjednika Vel. gg. kr. odsj. savjetnika
F. Zikmundovsky-a i kr. šum. ravnatelja J. Havasa, te p. n. gg. druž­
tvenih odbornika R. Fisehbacha, D. Laksara, M, de Bone, S. Frkića,
V. Benaka, I. Partaša, A. Kerna, E. Slapničara, D. Mocnaja, družtv.
blagajnika L. Šipeka i družtv. tajnika A. Borošića
Predmeti
viećanja:
T o č k a 1. Čita se zapisnik minule sjednice.
Zapisnik bude bez primjetbe podpisan i ovjerovljen po p, n. gg.
odbornicima I Partašu i R. Fischbachu.
T o č k a 2 Riešenje molba za podpore :
1. Iz družtvene pripomoćne zaklade mole podpore: Marija Furlan
i Milka Gurtler.
Zaključuje se svakoj podieliti podporu od 100 K.
2. Iz družtvenih sredstva mole podporu Roza Šeringer, M. Deml,
M. Petrović, S. Kadić, A. Ćelija K. Dronjak.
Zaključuje se podieliti svakoj podporu od 40 K. Ujedno se zaklju­
čuje, da se u sutrašnjoj glavnoj skupštini stavi pređlog neka se dosadanja
dotacija za podpore u družtvenom proračunu povisi od 200 K. na 400 K.
T o č k a 3. Izvještaj pododbora glede uredjenja družtvenog mu­
zeja i muzealnih zbirka.
Nakon pročitanja izvještaja po družtvenom tajniku zaključuje upr.
odbor sliedeće :
— 627 —
1. da se zamoli vis. kr. zem. vlada neka bi sporazumno sa hrv.slav. šumarskim družtvom namjestila na kr. šumarskoj akademiji još
jednog podvornika, za kojeg bi družtvo dalo u „šum domu" bezplatan
stan i polovicu plaću. Ovo namještanje imalo bi usliediti pod uvjet,
da je dotični podvornik dužan svaki dan posije podne obavljati radnje
u šumarskom muzeju, koje mu po đružtvenom upravitelju muzeja
opredieljena budu, a u nedjelju prije podne, kada će muzej biti za
obćinstvo otvoren, da ima preuzeti službu pazitelja u muzeju ;
2. da se sa zahvalnošću prihvati izjava I. družtv. podpredsjednika
vel. g. Ferde Zikmundovsky-a, da će upravitelju šumarskog muzeja i
družtv. odborniku g. profesoru I. Partašu pridieliti stalno u pomoć jednog
činovnika iz šum. odsjeka kr. zem. vlade, a u slučaju potrebe i više
njih, koji bi obavljao poslove asistenta u šum. muzeju uz njoku na­
gradu tako, da bi odpala potreba namještenja posebnog asistenta;
.3. da se prostorije šumarskog muzeja prema potrebi griju ;
4. da se sbirke istoga nadopunjaju u okviru dotacije, opredieljene
u tu svrhu svakogodišnjim proračunom družtva ;
5. da se šumarski muzej drži otvorenim za obćinstvo svake nedjele od 9 sati prije do 1 sat posije podne ;
6. da se šumarski muzej drži otvorenim za slušatelje kr. šumar,
akademije 3 dana u tjednu i to samo posije podne
T o č k a 4. P r e d l o ž i z a g l a v n u s k u p š t i n u . Tajnik iz­
vješćuje, da je za glavnu skupštinu stigao samo jedan predlog i to : od
člana g. prof. I Partaša u predmetu zaštite proizvodnje hrastove dužice
u Hrvatskoj i Slavoniji.
K jednu čita tajnik predlog i odnosnu osnovu rezolucije, koja glasi:
„Obzirom na to, da je proizvodnja hrastove dužice u našim hra­
sticima mnogo stradala usljed oštre konkurencije, naročito sa strane
Amerike a i Rumunjske, umoljava hrv.-slav. šum. družtvo visoku kr.
hrv.-slav.-dalm. zem vladu, da kod mjerodavnih faktora uloži svoj upliv,
da prigodom obnove carinskih trgovačkih ugovora bude slobodnimi carinskimi mjerami zaštićena naša đužičarska proizvodnja, da se uvozstranoj
dužici u naše carinsko područje otežča, a izvozu te robe što više pogoduje".
Upravljajući odbor zaključuje, da se predlog g. I. Partaša iznese
pred glavnu skupštinu i preporuči na prihvat sa nadopunjkom I. druž.
podpr. vel. g. F. Zikmundovsky-a, glasećim, da se hrv.-slav šumarsko
družtvo podjedno obrati na trgovačku obrtničku komoru u Zagrebu i
Osieku molbom, da družtvenu predstavku i sa svoje strane podupru.
Nakon toga bude sjednica zaključena, a ovaj zapisnik u sjednici
od 7./9. 1902. pročitan, podpisan i ovjerovljen.
F. Zikmundowsky.
A. Borošić, tajnik.
I. Partaš.
A. Kern.
— 628 —
2;a,l3:lj-a.čri.i
0 blagajničkom rukovanju hrvatsko-slavonskoga
I.
R a z h o d.
Bilo je
preliminirano
o'
ti
P o i m e n c e
U istinu
izdano
K.
fil.
Potreba „Šum. doma" (odplata zajma, obć
namet, muzej, vodovod, plin, pazikuda itd.) 9300 11239
360
2 Nagrada tajniku družtva
360
360
•
3 Nagrada blagajniku družtva
360
4 Nagrada uredniku „Šum. lista" i „Lug. ViestD." 860 859 94
200
5 Uredniku paušal za korekturu • • . • •
200
6 Nagrada suradnikom ,Šum. lista" i „Lug. viest." 1100 1048 02
7 Tisak „Šumar, lista" i „Lug. Viestnika"
2500 2752 69
635 54
500
8 Vez i odprema „Šumar, lista" i „Lug. Viestn
120
9 Nabava strukovnih časopisa
405 50
. . . . . . .
200
10 Troškovi za knjižnicu
20
11 Pisaće potrebe predsjedništva
116 14
120
12 Poštarina i biljege predsjedništva • • • •
21
100
13 Razne tiskanice • •
20
14 Trošak glavne skupštine
15 Jubilarni štipendij za polazak šum. akademije 680 680
114
100
16 Vanredni troškovi
280
200
17 Podpore
200
400
18 Razhod pripomoćne zaklade
Ukupno
17140 19271 89
U Zagrebu, mjeseca rujna 1902.
Predsjedničtvo h.rv.-slav.
— 629 —
šumarskoga družtva godine 1901.
II. P r i h o d .
Bilo je U istinu
preliminirano pritnijeno
P o i m e n c e
OJ
K.
H
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
K.
fil.
Novčani ostatak koncem g 1900.
5000 2009 13
Prihod ,Sum. doma"
10000 13059 40
Podpora zemlje za promicanje družtv. svrha 1200 1200
Podpora zemlje za izdavanje „Lugarskog
400
300
Viestnika"
Prinos podupirajućih članova
1280
Članarina I. razreda
2400 2075 84
članarina II. razreda
1600 2584 18
Predbrojnina za „Šumar, list"
380
648 30
loi prihod (upisnina, oglasi, medjutimni
kamati i t. d.)
611 28
150
Prihod pripomoćne zaklade
852 93
400
Ukupno•
Odbiv razhod od prihoda sa
Pokazuje se višak od
Slovi: pethiljada tri stotine četrdeset devet
kruna 17 filira spadajućih đružtvenoj blagajni
4696 K. 24 fil. i priporaoćnoj zakladi 65'^ K.
93 fil.
Šumarskoga družtva.
22410 24621 06
19271 89
5349 17
Opazka
630 —
PPO0 potrebi i pokriću razhoda hrv.-slav. šumarG 0 li n e
1901.
1902.
1903
P r e d m e t
preliminirano
zaista izdano
o
Kruna
Potreba (Razhođ):
„Šumar, dom" (zajam, obć. namet,
muzej, vodovod, plin, pazil£uća itd.)
2 Nagrada tajniku družtva
3 Nagrada blagajnilfu družtva
4 Nagrada urednilcu nŠumar. lista"
i Lugar, viestnika .
6 Uredniku paušal za k o r e k t u r u . . .
6 Nagrada suradnikom »Šum. lista«
i „Lugar. Viestnika"
Tisak nŠum. lista" i , Lug. Viestn."
Vez i odprema rŠumar. lista" i
„Lugar. Viestnika"
9 Nabava strukovnih časopisa
10 Troškovi za knjižnicu
11 Pisaće potrebe predsjedničtva . . .
12 Poštarina i biljege predsjednietva
13 Razne tiskanice
14 Trošak glavne skupštine
15 Jubilarni štipendij za šumarsku
akademiju
16 Vanredni troškovi
17 Podpore
18 Razliod pripomoćne zaklade . . . .
Ukupno...
112;J906
1350
11350
360 —
360-—
360
360
600
600
8&9-94
200--
860
200
860
200
1048-02
1100
3100
1100
3100
116-14
21-—
700
120
200
20
120
iOO
i.0
700
120
200
20
120
50
800
680.114 —
280.—
iiOO.-
680
100
200
400
680
100
400
400
2752-69
635-54
405-50
19271-89
19990
21400
631
račun
skoga družtva za upravnu godinu 1903.
•^ rt
•£.
o'-'
^^
05
g
P r e d m e t
a.
O
Cš]
(U
Kruna
Pokriće (Prihod):
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
Novčani ostatak koncem god. 1902
Prihod „Šumarskoga doma"
Podpora zemlje za promicanje družtvenih svrha..
Podpora zemlje za izdavanje »Lugarskog viestnika«
Prinos podupirajueih članova
članarina I. razreda
Članarina II. razreda
Predbrojnina za ^iŠumarski list"
Ini prihodi (upisnine, oglasi, kamati i t. đ.) . . . .
Prihod pripomoone zaklade
Ukupno
2009-13
13059'40
1200-300-—
1280-—
2075'84
2584-18
648-30
611-28
852 93
5000
10000
1200
24621-06
24780
400
1280
2400
2400
600
500
1000
U Z a g r e b u , mjeseca rujna 1902
Predsjednietvo hrv.-slav. šumarskoga družtva.
— 632 —
Promet i trgovina.
Ovoga mjeseca počinju velike prodaje u našim hrasticima. Nestrpljivošću očekivali su drvotršci resultate šumarskih procjena izraženim
u izkličnim cienama objekta, koji se na prodaju iznašaju; a još će
većom očekivati prodavači resultate samih prodaja. Na čelu prodaja
stupa krajiška investicijonalna zaklada, koja je dražbu već za 23. o. mj.
razpisala; ista iznosi na dražbu 12 šumskih čestica u površini od 712
rali (20.272 hrastova, 43 jasenova i 107 briestovih stabala) procjenjenih
na 1,918.805 K. Iza toga sliede dražbe kod petrovaradinske imov.
obćine u Mitrovici i kod kr. nadšumarskoga ureda u Vinkovcima. (Vidi oglase
straga). Odmah iza toga sliede bez sumnje prodaje brodske imov.
obćine, pa i ostalih imov. obćina.
Kako li će ovogodišnje dražbe izpasti, ne može se još pravo reći!
Mnienja kao da su podieljena. Rezana hrastova roba počela je opet
bolje prolaziti, ali je u prodaji važnoga artikla, naime hrastove francuzke dužice, nastala stagnacija. Ta je roba još do nedavno dobro išla,
pa smo još prije nekoliko mjeseci, govoreć o prodaji te robe, naglasili,
da je to još jedina svjetla točka u našoj ti'govini s drvom. Nagovieštali
smo ipak iz nekih znakova, da će doći reakcija, a sada je i došla ;
kako se to periodički kod te vrsti robe opetuje. Ne toliko, da bi dužici
ciena pala, već što ju nitko ne traži. Hoće li se medjutim koja partija
te robe na svaki način prodati, tad mora prodavač biti pripravan velike
koncesije u cieni robe kupcu učiniti, hoće li da prodajom uspio. Kakva
li će biti nadalje ciena dužici, ovisi u mnogom u kakovim se rukama
ta roba nalazi. Nije li baš nužda prodavati, mogu se oni, koji tu robu
trebaju, i na bolje ciene prisiliti. Vele, da ima u Francuzkoj sindicat
kupaca te robe, koji bi rado dojakošnju visoku cienu te robe obaliti,
a manje da je tomu kriva slabija potražba a velika ponuda. Svakako
će prilike dužičarskoga tržišta biti od znatnoga dojma na goro spome­
nute velike prodaje u našim hrasticima.— Obćeniti azstoj, koji se već od
druge pole godine 1900. opaža na polju obrta i trgovine, kao da će
polagano prestajali i već se čuju bolji glasovi iz Njemačke, gdje su
ovogodišnje šumske prodaje po prodavače nešto bolje izpadale nego li
prošle godine.
Kako će se dakle ove godine šume prodavati, vidit će se pravo
tekar nakon provedene dražbe kod investicijonalne zaklade. Bilo je do­
duše nekih manjih prodaja, nu te još same ne mogu biti mjerodavne.
Tako su njeki omanji objekti prodani nešto izpod izklične ciene,
dočim je kod dražbe sječine u šumi grada Petrinje postignut višak od
kojih 1 0 % , ali je i sama izklična ciena bila umjerenija nego li prijaš­
njih godina.
-
633 —
Glede bukovine nastale su sada nešto bolje prilike; za nju se
sada nešto više pita i ona bolje plaća; nu slabo se traže i plaćaju
četinjače, naročito krupna četinjava roba ne ima prave ciene. Možda
će i u tom doskora na bolje, jer, ne računajuć neke eksotične državice
amerikanske, vlada svagdje na zemlji mir, kapital je jeftin, pa bi se
s toga mogla i oživjeti trgovina i industrija, i to tim više, što je i ovo­
godišnja žetva nešto bolje izpala.
( P r o d a j a š i š k e). Ove godine urodiše šume Petrovarađinske
imovne obćine obilatom šiškom, pa je dana 14. pr. mj. obdržavana prva
dražbena prodaja cjelokupnog ovogodišnjeg uroda.
Pošto je pak kod te dražbe najviše ponudjeno samo 6000 kruna,
odlučila je uprava imovno obćine drugom dražbom pokušati veću za­
kupninu polučiti, ili u protivnom slučaju pravo pobiranja šiške u vla­
stitom djelokrugu zadržati, izdavajuć cedulje za kupljenje uz cienu od
2 krune po osobi. — Druga dražba dana 21. t. mj. bijaše povoljnija.
Ponuda je u svemu bilo pet a zakupnikom cjelokupnog ovogo­
dišnjeg uroda šiške postao je Albert Beck iz Vinkovaca i Jovan Mijić
iz Mitrovice za zakupninu od 7.160 kruna.
Primjetiti nam je, da je imovna obćina prije kakovih 20 godina
za po prilici isti urod polučila zakupninu od 40.000 kruna.
I. M . . . ć.
Šumarsko i gospodarsko knjižtvoNovo izašlo:
Beneeke, die Teichwirtschaft. Izašlo u Berlinu kod P. Pare'a.
Ciena 2 mar.
Dienstinstruction fur die kongl. preuss. Forster. Izašlo u Berlinu
kod J. Springera. Ciena 50 pfeniga.
Fankhauser, Leitfaden tur schwelzerische Unterforster u. Bannwartenkurse. I. Theil. Izašlo kod F. Semmingera u Bernu. Ciena 2'/,^ mar.
Eibeii, praktische Anweisung zum Ausstopfen der Vogel. IV.
Auflage. Izašlo u Lipskom kod Ernsta. Ciena 75 pfeniga.
Zakoni i normativne naredbe.
Načelna rješitba kr. zemalj. vlade, odjela za unutarnje po­
slove od 33. srpnja 1903, br. 14831, upravljena na kr. županijsku
olblast u Z., kojom se izriče da zapriseženi lugari i poljari
mogu u službi nositi pušku.
44
— 634 —
Riešavajuć pritužbu, pravije priziv F. B., posjednika u K, uložen
proti odluci te kr. županijske oblasti od 17. listopada 1901. br. 2,^).660,
kojom je u cielosti potvrdjena odluka kr. kot. oblasti u P. od 6. rujna
1901. br. 5040, odpućujuća molbu F. B iz K., kojom je zamolio, da se
njegovom zaprisegnutom lugaru i poljaru B. K. u vršenju lugarske i poIjarske službe dozvoli nošenje puške, obnalazi kr. hrv.-slav.-dalm. zem.
vlada, odjel za unut. poslove, uvaženjem priziva F. B. napadnute od­
luke kao neosnovane dokinuti, ter uvaženjem molbe F. B. dozvoliti, da
njegov zaprisegnuti lugar i poljar B. K. u vršenju lugarske i poljarske
službe pušku nositi smije.
Razumije se pako samo po sebi, da se dozvola nošenja puške odnosi
na zemljište njegovu čuvanju izručeno, kao i na puteve, koji k tomu zem­
ljištu vode, pa će se, u koliko ga lugarska ili poljarska služba i u tudje
zemljište vodi, imati na zahtjev ovlaštenih zato osoba izkazati oblastnom
svjeđočbom o zaprisegnuću.
Razlozi dokinuća napadnutih odluka jesu .sliedeći:
Osoblje za službu lugarsku po §. 52. šum. zakona zaprisegnuto
smatra se po §. 58. šum. zakona u službi lugarskoj kao javna straža,
te uživa u ovom obziru sva u zakonih utemeljena prava, koja idu poglavarstvene osobe i straže gradjanske, 1 vlastno je nositi u službi n a v a d n o o r u ž j e.
To isto valja po §. 17. i 19. zak. od 14. siečnja 1873. o poljskom
redarstvu i za zaprisegnute poljare.
Posvud je u zemlji običaj, da lugari i poljari u svojoj službi nose
puške — pa se stoga pod n a v a d n i m oružjem — koje su lugari i po
Ijari vlastni nositi, ima razumievati puška. To gornje proizlazi to jas­
nije i iz ustanove §. 26. al. 3) zak. o poljskom redarstvu, prema kojoj
je ustanovi poljar vlastan u s t r i e l i t i perad i svinje, koje u kvaru zateče, a ne može ih ugnuti i zaplieniti, kao i iz ustanove §. 5., toč. g)
zak. čl. XXUI. 1883., prema kojoj su puške zaprisegnutih lugara izpod
poreza izuzete.
Pošto je pravo nošenja puške po zaprisegnutih lugarih i poljarih
prema iztaknutim zakonskim ustanovama, na zakonu osnovano, slobodno
je vlastnikom i posjednikom šuma i polja, da svoje z a p r i s e g n u t e lu­
gare i poljare puškom oružaju.
Dokaže li se, da lugar ili poljar po tudjem lovištu strelja divljač,
onda on kao lugar ili poljar prema ustanovama ministarske naredbe od
1. srpnja 1857. (str. 447. zem. ol. lista od g. 1857. I.) i po §. 20. zak.
0 poljskom redarstvu gubi prava osobe poglavarstvene i straže gra­
djanske, koju je položenom prisegom stekao, a tim gubi i pravo pušku
nositi.
— 635 —
Uvaživ iztaknute zakonske ustanove, jasno je, da je kr. kot. oblasti
u P. predložena molba F. B. na zakonu osnovana bila, pa ju je doki­
nućem odnosnih uzkratnih odluka uz održanje navedenih uvjeta podieliti valjalo.
Što se kr. župan, oblasti u riešenju izvješća od 14. veljače t. g.
br. 4408. uz povratak razpravnih spisa na dalnjo uredovanje priobćuje.
Različita pravna pitanja.
I.
Jedna imovna obćina dostala je kao kupac na sudbeno-ovršnoj
dražbi sav posjed jednog pravoužitnika.
Nepokretnine bijahu nakon pravomoćnosti dražbenog čina na imov.
obćinu gruntovno prenesene.
U tom se slučaju nalazi taj posjed u rukama pravoužitnika t. j .
imovne obćine same, koja ipak kod doznake ogrievno drvo ne dobije.
Pita se:
a) da li imade prijašnji posjednik pravo dobivati ogrievno drvo i
to tako dugo, dok je taj posjed na imovnu obćinu proveden ?
b) dade li imov. obćina taj posjed u zakup kojem mu drago drugom
pravoužitniku, tko imade onda u tom slučaju pravo dobivanja bezplatne
drvarije, skopčane sa tim posjedom?
II.
U jednom selu dobivalo je prije 0 godina 66 pravoužitničkih kuća
drvariju.
Uselivanjem stranih elemenata t. j . nepravoužitnika, nadalje dobro­
voljnom i sudbenom prodajom pravoužitničkih posjeda, smrću, izselivanjem itd. došlo je dotle, da u tom selu sada samo 38 pravoužitničkih
kuća drvariju dobiva.
Pita se:
a) Kako imovne obćine ovakove svakogodišnje uštednje na gorivnom drvu evidentiraju?
b) Nestane li vremenom svih pravoužitnika u stanovitom selu, bi
li u tom slučaju šume imovne obćine pod kr. zemalj. šumsku upravu
pođpasti mogle, da zemlja amortizacijonalnim putem sesije jednostavno
odkupi ?
— •ese —
III.
Kako se imade tumačiti ustanova §. 32. zakona o lovu, naime:
da li je prema istoj zakupnik lova dužan naknaditi i takovu štetu, koju
počini na poljskom dobru grabežljiva zvjerad, naročito divlje svinje?
Različite viesti.
Kako se r e n t i r a j a g l a r n l e e u poljodjelstvu. Polag „Agramer
LIovda", donosimo sliedeće: U Austriji izračunavalo se je kod 41 gospo­
darstva, kako se rentiraju glavnice, uložene u ta gospodarstva. Ta su
gospodarstva imala površinu od 272 — 11173 hektara, pa se je računom
ustanovilo, da se ta gospodarstva rentiraju popriečno samo sa 1 937oIsto se je tako i u Njemačkoj •— i to u Thiirinžkoj — iztraživalo, ko­
liko nose takova manja gospodarstva. Takovi su računi učinjeni sa 19
gospodarskih posjeda u veličini od 873—36878 hektara. Rezultat bio je
gotovo jednak prijašnjemu, nu ipak nešto malo bolji; izračunalo se naime
popriečno ukamaćenje djelujućih glavnica sa 1-947°. To je svakako vrlo
slabo ukamaćenje glavnica, uloženih u gospodarstvo, a ujedno i dokaz,
da zadužen gospodar napredovati ne može Prigodom proračunavanja
došlo se je ujedno do toga — što je nama a i drugim gospodarima u
nas već dobro znano — da nešto bolje rentiraju ona gospodarstva, koja
se u većoj mjeri bave živinogojstvom, a slabije ona, koja se bave pre­
težno samo ratarstvom.
XoTe nOTiue za d r r o t r ž c e u Zagrebu počelo je izdavati uredničtvo dobroga, nu razmjerno još premalo poznatoga i čitanoga „Agram.
Lloyda" a na njemačkom jeziku pod imenom: „Kroatisch-slavonische
Holz-Zeitung". Ovaj list izlazi kao i „A. LI." svakoga 1., 10. i 20. dana
svakoga mjeseca, a bavi se, kako mu već naslov svjedoči, u prvom redu
s našim šumsko-trgovačkim prilikama. Izdavanjem takovoga lista doista
je udovoljeno jednoj od pravih potreba na tom u nas vrlo važnom polju.
U k r . šumar, akademiju, prislonjenu uz mudroslovni fakultet kr.
sveučihšta Franje Josipa u Zagrebu, počinju redoviti upisi — kao i u osta­
lom sveučilištu — sa 1 listopadom i traju osam dana. Glede upisa vriede
iste ustanove, koje i za ostale slušače na sveučilištu t. j . r e d o v i t i m
slušačem može biti samo onaj, koji se može izkazati svjedočbom zrelosti
kojeg gimnazija, realke ili realne gimnazije. Prvih 14 dana obavljaju se
semestralni izpiti u jesenskom roku, kao i popravni izpiti s onim sluša­
teljima, koji su se o ljetnom roku izpitima podvrgli, ali su iz pojedinih
predmeta reprobovani bili. Naukovanje traje za slušače šumarstva šest
semestara, ili tri godine.
— 637 —
Lov Lapljau^ na Tuka. Lapljani u Norvežkoj — i danas još go­
tovo pravi nomadi — imaju, kako je poznato, velika stada sobora, pak
im je to glavni njihov imetak. Kako ima tamo mnogo vukova, nije čudo,
da oni Lapljanima mnogo štele čine. Ne ima gotovo stada sobova, od
kojega ne bi bar po nekoliko komada vuci raztrgali. Tog svojeg nepri­
jatelja Lapljanin lovi na sliedeći način. Pripovieđa o tom lovu jedan
njemački trgovac, koji po svom poslu — da kupuje kože — češće medju
Lapljane zalazi, te se i po više vremena medju njima zadržava. On veli,
da je bio baš u kolibi, kad je došao sluga jednog imućnijeg Lapljanina,
pak je prijavio, da je vuk provalio u jedan tor medju sobove i neko­
liko sobova raztrgao. Odmah odlučiše, da će tog vuka potražiti i ubiti.
„Gudio sam se tomu", veli trgovac, „da oni kane potražiti vuka, koji
je prošle noći tu štetu počinio, a iza toga svakako već i t dmagiio. Umolim
gazdu, da i mene uzme na lov, a on to i učini. Mene povezoše na ruč­
nim saonicama, a oni natakoše „ski" na noge. Bez prestanka sliedili
smo trag vuka po sniegu, i doista opazismo ga po podne, nu vrlo da­
leko. Vidilo se na kilometre daleko na sve strane, jer ciela je okolica
bila ogromna pusta površina, pokrivena sniegom. Mišljah si, kako će oni
da vuka stignu. Nu moj mi pratioc reče, ako li se vuku po nekoliko
puta put presieče i on se opetovano progoni, tad on više ne bjega, već
će dočekati svoga progonitelja i navaliti će nanj. To Lapljani znadu i
prema tomu svoj lov na vuka udešavaju. Prosjekav vuku nekoliko puta
put, stane on sada, da dočeka svoje uznemiritelje Jedan mu se od lo­
vaca približi na kojih 20—30 koračaja, a ja mišljah: sad će puška pla­
nuti, a vuk svoj razbojnički život dokrajčiti. Medjutim ja sam se pre­
vario, jer umjesto da Lapljanin skine pušku s ledja, on počne razmatati
svoj lasso — uzicu, kojom love sobove — i pripravljati ga za bacanje.
Upitam moga pratioca, zašto se ne puca, a on mi reče, da pravi Lap­
ljanin lov puškom nedostojnim na vuka smatra, već on vuka pravo na­
rodno samo uzicom hvata i nožem zakolje. Sad onaj drugi baci uzicu
i ja mišljah vuk je naš. Unatoč tomu, što je Lapljanin dobro uzicu
bacio, ipak vuk ode. — A zašto? Vuk je uzicu zubima pregrizao i po­
bjegao. Sav satrven od tog lova vratih se do kolibe, a moji Lapljani
lov nastaviše. Oni su vani pod vedrim nebom i noćili, sliedećega dana
lov nastavili i konačno, nakon nekoliko navala, vuka uzicom uhvatili,
nožem zaklali i slavodobitno se kolibi vratili, gdje sam ih ja već težko
izčekivao. Vuka su odmah oderali, a ja sam najpomnije pregledao kožu,
nu u njoj nigdje ni traga puščanome hitcu. .Ja, koji nisam lovac, sad
sam prvi puta upoznao pravu lovačku strast i divio se loj uztrajnostl
ovih lovaca, koja se može samo strašću tumačiti". — Toliko o tom taj
trgovac, a zbilja i zaslužuju ti lovci, da im se mi moderni evropski lovci
— 638 —
divimo, jer ovako lovili može doista samo onaj, kojemu je lov pravom
nasladom, a ne samo vrelom privrede.
Šumski požar. „Nar. Nov." javljaju: „U noći od dne 26. na 27.
prošlog mjeseca porodila se vatra u šumi imovne obćine otočke, i to
na Velikom Griču i u šumi Drenju, a dne 29. prošlog mjeseca u šumi
Tisovac, sve u kotaru otočkom. Oružnici sa narodom pohitili su odmah
u pomenute šume i počeli gasiti, pa im je pošlo za rukom, te su uga­
sili vatru na Velikom Griču i u Drenju, dočim se vatra u šumi Tisovac
sve do 2. o. mj. nije mogla utrnuti, pa seljaci iz sela Lešća i Sinca
marljivo pomažu i dalje gasiti. Na Velikom Griču i u Drenju izgorjelo
je većinom mlade šume šest do sedam'jutara, pa je šteta dosta znatna,
dočim će u šumi Tisovcu biti znatno veća. Što se uzroka požara tiče,
to šumski stručnjaci tumače to tako, da se je uslied silne žege raztalila
jelova smola, koja je padala na vrući kamen i zapalila se, odakle je
nastao šumski požar ("? Ur. Š. 1.)".
Doista su ove godine učestali požari u našim šumama, a ponaj­
više sbog velike suše, jer već iskra dostaje, da se šuma zapali; morat
će s toga naše šumarsko i lugarsko osoblje strogo bditi nad tim, da se
ustanove šum. zakona i odnosne naredbe obdržavaju, da se i veće ne­
sreće sprieče.
Prodaja domaćega šumskoga vlasteliustvu. Bivše vlastelinstvo
grofa Late Pejačevića zvano Podgorač u Slavoniji kupilo je nedavno
vlastelinstvo valpovačko. Imanje Podgorač veliko je oko deset tisuća
rali, a od toga je do osam tisuća šume. Drago nam je,.da je to vlaste­
linstvo došlo u izvrstne domaće ruke, koje ga ne će samo izcrpljivati,
kako to mnogi čine, koji idu ovakova imanja kupovati ne imajući
dovoljne glavnice, već će se ono sjegurno uzorno držati i urediti.
Šumarskimi članovi zem. komasacijonaluoga povjerenstva
imenovani su vel. gosp. kr. odsječni savjetnik i zem. šum. izvjestitelj
Ferdo Z i k m u n d o v s k y kao pravi član, a kao zamjenik mu g. Ante
K e r n kr. žup. šumar, nadzornik.
Žiteljstvo Hrvatske i Slavonije koncem god. 1901. Polag netom
objelodanjenih podataka kr. zemalj. statističkoga ureda bilo je gradj.
žiteljstva u Hrvatskoj i Slavoniji nabrojeno kako sliedi: U županiji je
ličko-krbavskoj nabrojio posljednji popis 2 8.163, u modruško-riečkoj
228.306, u zagrebačkoj 535.430 (od toga u glavnom gradu Zagrebu
57.690 gradjanskih žitelja, a u svem 61.002), u varaždinskoj 279.340,
u bjelovarsko-križevačkoj 300.951, u požežkoj 228.096, u virovitičkoj
240.863, napokon u sriemskoj 379.617. Ukupno dakle gradjanskog ži•teljstva 2,400.766.,
— 639 —
Jfešto iz šumarslte statistike Hrvatske i SlaTOnije. Izvješće
kr. ^umar. statističkoga ureda objelodanjuje neke rezultate, koji mogu
u velike naše stručnjake zanimati. Glasom toga izvješća bilo je prošle
god. 1901. u Hrvatskoj i Slavoniji 2,614.407 rali šume t. j . 35'o7"/o od
ukupne površine. Iz toga se vidi, da se šumska površina sve po malo
umanjuje, jer se mnoga tla sposobna za drugu unosniju vrst težatbe,
takovoj i privadjaju. Tako je god. 1900 pretvoreno 5836 rali šume u
drugu vrst kulture — većinom u oranice. Od spomenute površine odpada oko 3000 rali na virovitičku županiju. Od godine 1886. ovamo
umanjilo se je šumsko tlo za .o4.000 rali, a od toga odpada najviše —
37.000 rali — na županije sriemsku, virovitičku i požežku.
Upliv Tulkaiiskili provala i potresa na životinje dokazan je
i opet prilikom zadnjih provala Mont Pelea na otoku Martinique-u. Već
više dana prije velikih potresa i provale, koja je nedavno prouzročila
poznatu golemu katastrofu na tom otoku, a kojom je žrtvom pao cieli
grad St. Pierre, ostavile su sve životinje i ptice ovaj ugroženi predjel
pače zmija nije bilo dulje vremena prije provale oko Mont Pelea vidjeti.
Žalibože što ljudi svim tim znacima nisu posvećivali nikakove pažnje.
Broj slušača šumarstva na visokim školama u Njemačkoj
god. 1900./1. bio polag podataka Dr. Jentscha objelodanjenih u listu
„Forstwissenschafliches Gentralblatt", koji izlazi u Berlinu, sliedeći:
Zim. semestar 1900/1.
Ljetni semestar 1900/1.
od toga aspiranta
na drž. službu
od toga aspiranta
na drž. službu
Šumarska visoka škola Aschaf- '
46
47
71
fenburg
90
64
21
19
Šum. akademija Eberswalde 56
42
15
13
Šumar, škola Eisenach
40
44
35
25
Sveučilište Giessen
33
9
11
10
Teh. visoka skoka Karlsruhe 12
78
100
79
Sveučilište Monakov
110
56
28
30
Šumar, akademija Mtinden
40
52
10
13
Tharandt 72
33
44
43
Sveučilište Tiibingen
48
473
275
280
Ukupno
501
Na znanje p. n. gg. članovima. K smislu zaključka sjednice
uprav, odbora hrv.-slav. šumar, družtva od 7./9. t. g. obdržavat će se
ovogodišnja glavna skupština dne 19. listopada u Zagrebu. Poziv i
program prileži ovom broju lista. Da se je taj program mogao priložiti
pak i velik materijal potreban za dvogubu svezku lista, razlozi su, da
se je izdanjem lista moralo pričekati do iza odborske sjednice.
— 640 —
Izkaz
vrhu uplaćenih članarina u blagajnu hrv-slav šumarskog
družtva u mjesecu srpnju i kolovozu 1902.
šumarski pristav Ivan Bonel članarinu i upisninu 12 K. ;. Šumar
Ljudevit Szentgy6rgyi 1902. 10 K.; Šum. procjenitelj Dragutin Lasman
n ime članarine 1902. 5 K. ; Šumarnik Edo Slapničar članarinu 1902.
10 K.; Veletržae Lujo pl. Blasich prinos za g. 1902. 20 K.; Kr. nadšumarski ured u Vinkovcih članarine za 1902. 172 K.; Kr. nadlugar Albert Grepić članarine lugara za g. 1902. 31 K.; Kr. šumar, ravnateljstvo
u Zagrebu članarine za g. 1902. 108 K,; Šumarija križevačke imovne
obćine Belovar lugar, članarin 20 K.; Kr. šumarnik Julio Kuzma člana­
rinu 1900. i 1901. 20 K.; Šumarski pristav Sava Milutinović članarinu
god. 1899. 10 K.: Upravitelj šumarije Ljeskoviea Vatroslav Malčić za
šumarski list 6 K.; Kot. šumarija u Kupinovu za lugar, viestnik 3 K.;
Profesor F. X. Kesterčanok članarinu 1902. 10 K ; Gospodarsko učilište
Križevac predplatu za šumar, list 10 K.; Šumarija Kupinovo za lugar,
viestnik lugara Gvejića 3 K ; Kr. šumarski nadzornik Robert Fischbach
članarinu 1992. 10 K.; Kr. nadšumar Ulreich Gvula članarinu za god.
1902. 10 K,; Protustavnik Tomo Bogovieć u ime članarine 1902. 4 K. ;
Šum. procjenitelj Dragutin Lasman u ime članarine 1902. 5 K.; Protu­
stavnik Budislav Dugač članarinu 1902. 10 K.; Kr. rač. savjetnik Leon
Šipek članarinu 1901., 1902. 20 K.; Kr šumarnik Ivan Kolar članarinu
1902. 10 K.; Šumarski vježbenik Stjepan Ferenčić upisninu i članarinu
12 K.; Šumar Elzear Mlinarić članarinu g. 1902. 10 K.
Broj 64.147.
Natječaj.
Na mudroslovnom fakultetu kr. sveučilišta Franje Josipa I. imaju
se početkom listopada t. g. popuniti sliedeća štipendialna mjesta za slu­
šatelje šumarstva:
a) grada Varaždina 1 štipendij sa . . 400 K.
b) obćine Trsat 1 štipendij
400 K.
c) iz zemaljskih sredstvah 2 stipendija
600 K.
Pravo na stipendija pod a) i b) imadu pripadnici odnosne gradske
i upravne obćine; na stipendije pod c) imadu pravo u obće pripadnici
kraljevinah LIrvatske i Slavonije.
Stipendija pod a) podieliti će se slušatelju šumarstva samo u onom
slučaju, ako ne bude podieljena slušatelju gospodarstva na kr. višem
gospodarskom učilištu u Križevcih.
— 641 —
Molitelji za ova štipendijalna mjesta imadu svoje obložene molbe
najkasnije do 10. rujna 1902. podnieti kr. zem. vladi odjelu za unu­
tarnje poslove.
Molbenice imadu se obložiti sliedećimi dokazali:
1. Domovnicom ;
2. Sjedočbom ob imućtvenom stanju molitelja i njegovih roditeljah ;
4. Svjedoćbom zrelosti srednjeg učilišta (realke ili gimnazije);
4. Liečničkom svjedočbom o podpunom zdravlju i sposobnosti
molitelja za šumarsku struku.
U Z a g r e b u , dne 12. kolovoza 1902.
Kr.- hrv. slav. đalm. zemaljska vlada, odjel za
unutarnje poslove.
Natječaj.
u obsegu podpisano imovne obćine izpražnjeno je mjesto šumar,
vježbenika sa godišnjom nagradom od 800 kruna i sa pravom zaračuvanja propisanih paušalnih dnevnica za vanjska službovanja, povodom
česa se razpisuje natječaj, usljed kojeg se imadu odnosne molbe naj­
dulje do 15. rujna t. g. putem predpostavljenih oblastih ili uredah upra­
viti na podpisati uredi obložiti:
1. Krstnim listom.
2. S\gedočbom o svršenih šumarskili naucih.
3. Svjedočbom o položenom višjem državnom izpitu za samostalno
vodjenje šumskog gospodarstva, odnosno natjecatelji, koji taj izpit još
položili nisu očitovanjem, da će isti u joku od 2 godine dana položiti.
4. Svjedočbom o dosadanjem službovanju.
5. Liečničkom svjedočbom o podpunom zdravlju i fizičnoj spo­
sobnosti za obavljanje šumarske službe.
6. Svjedočbom nadležne oblasti o političkom i moralnom ponašanju
Šumsko gospodarstveni ured imovne obćine
križevačke.
u B e l o v a r u 2. kolovoza 1902.
Broj 3370— 1902. (5883).
Ogl
U smislu naredba visoke kr. zemaljske vlade, odjel unutarnji, od
26. kolovoza 1902. broj 59.136, prodavat će se putem javne dražbe
dana 26. rujna 1902. kod gospodarstvenog ureda p e t r o v a r a d i n s k e
i m o v n e o b ć i n e u M i t r o v i c i slieđeća stabla:
45
— 642 —
>
o
Ime
a
d
B3
1
2
">
o
o
3
w
O
OJ
3
4
5
6
7
o
a:
ci
Kubni
sadržaj
u m^
1
•'—i
šumskog sreza
=3
N:5
O
w
0 p a z k a
OJ
^
'5 »
Cd
Draganovci
1001 _
Neprečava
3 125
Smogva
1402
Kadjenovci okr. II. 301
Radjenovci okr. III. 122 —
Vratična
910
Županja
1174 — —
Varadin
64«
Ukupno . . 5556
4i(n —
367 555
4913 1688 —
2241 —
2402
3719 —
2112
90422 Od kanala Bosuta 2 km.
4660 Od kanala Bosuta 5 km.
86084 Uz kanal Bosut
Prodaje se kao jedan
45977
objekt. Od Save 7 km.
40U98 Od Bave 3^2 km.
68103 Od kanala Basuta 2 km.
39452 Od kanala Bosuta 1 km
5 125 19586 555 374796
O b ć e n i t i cl r a ž b e n i u v j e t i :
1. Dražba će se obaviti izltljueivo ustmeno, jedino na osnovu pi­
smenih ponuda.
2. Svaka hrpa prodaje se zasebice.
3. Ponude (oferti) imadu biti dobro zapečaćene, te će se primati
najkasnije do 11 sati prije podne na dan 26. rujna 1902.
4. U ponudi valja naročito naznačiti, da su nudiocu svi uvjeti
dobro poznati i da ih u cielosti prihvaća.
Uz to se ima ponudi priložiti u ime pišmanluka (vadiuma) o^/o od
proeienbene vriednosti one hrpe na koju ponuda glasi.
5. Odobrenje dražbe zavisi od visoke kr. zemaljske vlade.
6. Kod hrpa 1., 3., 4., 5., 6. i 7., jest predmet prodaje samo za
tehničlvu porabu sposobna deblovina do najniže 30 cm. debljine: sav
ostali materijal ostaje imovnoj obćini na razpolaganje. Izradba goriva,
gula za tanin, kocaka za taracanje, kolaca, kolja, tačaka, dužica za šlji­
vare, naplataka, žbica i željezničkih podvlaka nije dozvoljena. Isto tako
nije dozvoljeno izradjivati grane ma koje debljine.
Kod hrpe broj 2., prodaju se cjelokupna stabla, te ih dostalac
može po volji izradjivati.
7. Svi ostali dražbeni uvjeti mogu se doznati za vrieme uredovnih
sati kod gospodarstvenog ureda u Mitrovici i kod šumarija imovne obćine u Moroviću i Bosutu.
Šumsko-gospodarstveiii ured petrovaradinske imovne
obćine.
u M i t r o v i c i , dne 3. rujna 1902.
643
Ogl
K o d kr. n a d š u m a r s k o g u r e d a u V i n k o v c i h obdržavati će
se dne 6. l i s t o p a d a 1902. u 10 satih prije podne diažba, radi pro­
daje na sliedećima, u naravi obilježenima sječinama nalazećih se hra­
stovih, jasenovih, briestovih, grabovih i inih stabala
B roj
Ime
šumarije
Ime i broj
gw
03
F-<
•^
^
"C
-Q
vrieđnost
kruna
197
119.313
2.198
1.190
1.446
7
538
—
56
1.845
Deš
A. 1 2 0 ,
Deš
B/,
Deš
B/, 69.,
Somovac
60.,,
50.„,
Puk
93.,.
Vratična
2.857
2.136
2.273
2.163
1.353
2.-^91
54
20
30
6
163
377
3
28
—
—
—
236.796
228.326
249.849
206.885
75.491
189.085
.528.,., 14.781 1.860
1665
661
Čadjavski bok
NovaGradiška
Medjustrugove
Jamiua
bena
•SCS —
J3
^M -S
62 „
Jasenovac
Morović
Procien-
k o m a d a
k-JLit.
Nemoe
t ab a 1a
T
Is
humskog sreza
S
Ukupno
78
1,307.590
O b ć e n i t i d r a ž beni u v j e t i .
1. Dražba se obdržaje izključivo primanjem dobro zapečaćenih
pismenih ponuda, koje najkasnije dne 6. listopada 1902. do !0 satih
prije podne, kućnoj blagajni podpisanog nadšumarskog ureda predati valja,
kojima je priložena b"/,, na žaobina ponudjenog iznosa, te koje su sa
sliedećim napisom providjene: „Ponuda na stabla, koja prodaje kr. nadšumarski ured u Vinkovcih dne 6. listopada 1902."
2. U podnesenoj ponudi ima se tekući broj sječine, ime šumskog
sreza te broj stabala točno zabilježiti, ponudjeni iznos pako slovi i bro­
jevi označiti; osim toga dužan je nudioc u ponudi izrično iztaknuti, da
su mu dražbeni uvjeti dobro poznati, te da ih od svoje strane bez svakog
prigovora prihvaća.
3. Hrastovo ogrievno drvo izključivo je od prodaje.
4. Potanki dražbeni uvjeti, odnosno obrazac sklopiti se imajućeg
ugovora, mogu se uviditi dod podpisanog kr. nadšumarskog ureda i kod
jasenovačke, novagradiške, nemačke, morovićke te jaminske kr. šumarije.
5. Naknadne ponude neuzimlju se u obzir pod n pošto, kao i one
ne, u kojima su posebni uvjeti ili zahtjevi stavljeni.
Kr. nadšumarski ured.
u V i n k o v c i h , dne 1. rujna 1902.
V
SADRŽAJ.
strana
Šumske štete. Piše Gašo Vac, kr. kot. šumar. •
521—548
Nešto o boru kod nas. Piše Vaclav Fuksa, kot. šumar imov.
obć. Gjurgjevačke
549—557
Šume i šumarstvo u Srbiji Piše Milan Obradović-Ličanin.
(Nastavali)
557—562
Uredjenje bujica i vododerina u Hrvatskoj i Slavoniji. . . 562—569
Poučno putovanje na Deliblatske pjeskulje. Piše Ante Mark,
nadšumar procienitelj imovne obćine Gjurgjevačke. , . 569—582
Domaći drvarski obrt zemalja sv. krune ugarske. Po Karlu
Gaulu, profesoru budimpeštanske obrtne više škole i
privatnom docentu na politehnici, priobćio P. Dianovszkv 582—603
O ovogodišnjem poučnom putovanju slušača kr. šumarske
akademije u Gorski kotar, hrvatsko Primorje i Istru . 603—625
Listak: Osobne viesti: Imenovanja i promaknuća. — Umro
626
Družtvene viesti: Zapisnik o sjednici hrv.-slav. šumar,
družtva, obdržavanoj u družtvenih prostorijah u Za­
grebu dne 28. prosinca 1901. — Zaključni račun
0 blagajničkom rukovanju hrv.-slav. šumarskoga
družtva g. 1901. — Proračun o potrebi i pokriću
razhoda hrv.-slav. šumarskoga družtva u upravnoj
godini 1903
626—631
Promet i trgovina
632—633
Šumarsko i gospodarsko knjižtvo:
633
Zakoni i normativne naredbe: Načelna rješitba kr. zem.
vlade, odjela za unutarnje poslove od 22. srpnja
1902. br. 148al, upravljena na kr. županijsku oblast
u Z., kojom se izriče da zapriseženi lugari i poljari
mogu u službi nositi pušku
633—635
Različita pravna pitanja
635—636
Različite viesti: Kako se rentiraju glavnice u poljo
djelstvu. — Nove novine za drvotržce u Zagrebu.
— U kr šumar akademiju. — Lov Lapljana na
vuka — Šumski požar. — Prodaja domaćega
šumskoga vlastelinstva. — Šumarskim! članovi zem.
komasacijonalnoga povjerenstva. — Žiteljstvo Hr­
vatske i Slavonje koncem god. 1901. — Nešto iz
šumarske statistike Hrvatske i Slavonije. — Upliv
vulkanskih provala i potresa na životinje. — Broj
slušača šumarstva na visokim školama u Njemačkoj
god. 1900./I. — Na znanje p. n gg. članovima. 636—639
Izkaz vrhu uplaćenih članarina u blagajnu hrv.-slav.
šumarskog družtva u mjesecu srpnju i kolovozu 1902.
640
Natječaji i oglasi
640—643
Uredjuje Iran Partaš,prof.šum. akademije u Zagrebu. Tiskara C. Albreeht (J. Wltta8ek).

značaj pošumljavanja u funkciji održivog

Priopćenje

Stanišni tipovi - SUNČANE ŠUME doo

ŠUMARSKI LIST 5

pdf - Šumarski list

program i predavači - Drvno

Časopis Privatne Šume, 2. broj (PDF)

galekovic-katalog

Otvoreno pismo Hrvatskoj javnosti U Hrvatskim šumama

biskupijske šume - SUNČANE ŠUME doo

Čitaj pdf - Duga boje | Početna

Izvještaj o radu za 2013.g.

Strategija sa planom razvoja šuma i šumarstva

PDF format

pdf

Dokument - Vlada Crne Gore

pdf

MUSTAFA-SIDKI EF. KARABEG