ZNAČAJ POŠUMLJAVANJA U FUNKCIJI ODRŽIVOG UPRAVLJANJA ŠUMAMA Autor: Slavica Malešević e-mail: [email protected] SAŽETAK Šume su prvenstveno biološki sistemi. Ali, sa ekonomske tačke gledišta, možemo ih posmatrati kao kapital, ili fond, koji ljudima može da donosi prinos. Meñutim, to ne opravdava nekontrolisanu eksploataciju i uništavanje šumskih površina. Zato politika održivog upravljanja šumama i jeste od izuzetne važosti – biomasa koja se nakupljala godinama ostaće i dalje dostupna za korištenje ako ostane sačuvana. Principi upravljanja komercijalnim šumama često mogu biti u suprotnosti sa ekološkim ciljevima što je dovelo do ozbiljnih problema gubitka šuma i biodiverziteta širom svijeta. U kontekstu održivog upravljanja šumama i ekonomska i ekološka teorija trebaju da ponude odrednice za kreiranje boljih pristupa u upravljanju šumama. Svi smo svjedoci da je od ključnog značaja jedan strateški pristup za uzgoj i očuvanje zdravlja šuma, kako bi se dugoročno pripremile za ulogu ublaživača klimatskih promjena, koje su već prisutne i kod nas. Trenutno je u Republici Srpskoj relativno visok stepen prekrivenosti teritorije šumama i šumskim drvećem te ona može značajno da doprinese stabilizaciji CO2 u atmosferi, te i smanjenju globalnog zagrijavanja i zagañivanja štetnim materijama. Ali to, nikako ne znači da je to trajno stanje koje će tako trajati zauvijek. Iz tog razloga je neophodno voditi konstantne aktivnosti vezane za brigu o šumama uključujući i kontinuirano pošumljavanje. Ključne riječi: očuvanje šuma, očuvanje biodiverziteta, ublažavanje klimatskih promjena, stabilizacija ugljen-dioksida u atmosferi, strateški pristup, uzgoj i očuvanje zdravlja šuma, pošumljavanje. 1. UVOD „Šume niti su igda, niti mogu biti svojina jednog naraštaja, one su opšte blago, koje je svaki naraštaj dužan da sačuvano i neokrnjeno, onako kako ga je nasledio, preda pokoljenju koje za njim dolazi. Ono može uživati samo kamatu, ali glavnicu ne sme krnjiti“. (Iz Izvještaja Skupštine Kraljevine Srbije iz 1891. godine) Najveće prirodno blago naših prostora (a šire) su šume i voda. Da bi naša zemlja bila zdrava, naše šume moraju biti zdrave i voda čista. Priroda nam nesebično daje sva svoja blaga i mi trebamo da joj uzvratimo bar djelić toga. Pomaganjem prirodi mi pomažemo i sami sebi. Jedna od osnovnih pretpostavki privrednog napretka i blagostanja jedne zemlje jeste održivo upravljanje i korišćenje njenih prirodnih resursa, uključujući i šume. Republika Srpska trenutno nema dokumentovanu šumarsku politiku i strategiju razvoja šumarstva.1 Meñutim, to nikako ne znači da ne postoji potreba i obaveza da se prema šumama odnosimo na jedan održiv i brižan način, kako institucionalno tako i pojedinačno. 1 Izvor: Strategija razvoja šumarstva Republike Srpske za period od 2011. do 2021. g. – nacrt, Vlada Republike Srpske, Banja Luka, maj 2011. g. Ako se osvrnemo na istoriju šuma samo ovog područja vidimo da šume od davnina čine jedno od glavnih prirodnih bogatstava prostora na kojem se danas nalazi Republika Srpska i Bosna i Hercegovina. Istorijski podaci o njihovom korišćenju datiraju još prije nove ere, u doba Ilira. Ilirima je drvo trebalo za rudarstvo i za izradu predmeta od željeza. Njihovu tradiciju su nastavili Rimljani, koji su pored željeza eksploatisali i srebro. Velike količine drveta iz Hercegovine upotrebljavanje su i za proizvodnju brodske grañe. U srednjem vijeku u naše krajeve stižu Sasi. Za njihov dolazak vezan je novi zamah u razvoju rudarstva i manufakturne prerade metala. Za te potrebe trošene su velike količine drvenog uglja. Meñutim, stvarna ekonomska vrijednost naših šuma dolazi do izražaja tek početkom XIX vijeka, kada počinje masovno iskorišćavanje bukovih i hrastovih šuma za proizvodnju potaše (pepeljike). 2. NESTAJANJE ŠUMA Procjenjuje se2 da u Africi 80% stanovništva kuha koristeći drva. Inače, Afrika bilježi najveću stopu porasta stanovništva uopšte i najveću stopu porasta gradskog stanovništva na svijetu. Zbog toga su oko nekih gradova na području Sahela, širokog polupustinjskog pojasa na južnom dijelu saharske pustinje, posječena sva stabla u okrugu od sto kilometara. Meñutim, ta stabla nisu posječena iz obijesti. Ogromna većina afričkog stanovništva primorana je uništavati okolinu da bi preživjela. U Južnoj Americi situacija je nešto drugačija. Npr. samo u Brazilu postoji gotovo 7600 registrovanih kompanija za sječu šume. Mnoge od njih su vlasništvo bogatih meñunarodnih konglomerata. Svako oboreno stablo mahagonija kompaniji donosi zaradu od oko 25 €. No, nakon što posrednici, trgovci i proizvoñači ostvare profit, to isto stablo može dostići vrijednost od čak 110 000 € prije nego što namještaj izrañen od njega dospije u salon namještaja.3 Iz navedenih primjera možemo da vidimo potpuno različite motive i razloge eksploatacije ovog, veoma značajnog prirodnog resursa. Kada posmatramo prvi primjer, emotivno odobravamo ovaj čin jer je ovo postupak preživljavanja. Meñutim, stvarno opravdanje ne postoji, no, to treba da se rješava na mnogo višem nivou odlučivanja. Druga situacija je primjer stvaranja profita (i to značajno visokog) na uštrb eksploatacije resursa. Ovdje se vidi da država podržava ove aktivnosti s obzirom da kompanije legalno posluju. Da li je, u ovom slučaju, prisutna ekonomska opravdanost ovih radnji ili ne, ne možemo zaključiti na osnovu malog broja podataka. Meñutim, ako pokušamo vizuelizirati te aktivnosti – izgleda zastrašujuće. 2.1. Problem deforestacije Deforestacija je sječenje šuma da bi se dobilo zemljište za neku drugu namjenu. Često se navodi da je krčenje šuma jedan od glavnih uzroka pojačanog efekta staklene bašte: stabla koja su spaljena ispuštaju ugljen-dioksid a isječena stabla više na uklanjaju ugljen-dioksid iz atmosfere. Deforestacija je postala ogroman problem za okruženje zato što troši jedan od Zemljinih najvažnijih prirodnih resursa. U isto vrijeme dolazi do povećanja koncentracije ugljen-dioksida u atmosferi, čime se značajno utiče na klimatske promjene. Takoñe se remeti i uništava stanište više hiljada vrsta biljaka i životinja. Neki naučnici predviñaju da će, osim ako se ne preduzmu neke ozbiljne mjere, do 2030. g. ostati samo deset procenata zdravih šuma i deset procenata koje će biti u lošem stanju. Kako postoji problem sa deforestacijom4, kao smanjenjem šumskog pokrivača, tako postoje i problemi sa degradacijom šuma, koje nikako ne treba isključiti niti zanemariti. Degradacija šume se 2 http://prirodaimi.forumotion.net, pristup stranici: 16.5.2013., 15.05 Zato je razumljivo zašto se mahagonij negdje naziva i zeleno zlato. Glavni faktor koji uzrokuje deforestaciju je čišćenje šumskih površina za uzgoj stoke. Budući da je stočarstvo poprilično unosna grana koja ne zahtijeva velike troškove održavanja a daje veoma solidnu zaradu, postaje prilično jasna činjenica zašto se puno brazilskih šuma krči zbog toga. 3 4 2 više odnosi na kvalitetu šume, nego na veličinu pokrivača. Degradacija šume se dogaña usljed fragmentacije staništa, upotrebe pesticida, lošeg gazdovanja šumom i sl. To je poremećena struktura (slojevitost – slojevi drveća, grmlja i prizemnog raslinja) i kvaliteta (u ekonomskom smislu, ali i smislu ekološkog funkcionisanja) šume. 2.2. Amazonska šuma i deforestacija Šume mijenjaju klimu oblasti koja je neposredno oko njih, i izazivaju padavine i povećavaju vlažnost: oko polovine padavina u bazenu Amazona5 potiče od isparavanja iz same prašume. Tako brzina kojom voda kruži kroz sistem zavisi, djelimično, od brzine fotosinteze i od toga koliko se brzo stome otvaraju da bi vezale ugljenik. Amazonska tropska kišna šuma je najveća tropska kišna šuma na Zemlji i predstavlja ogroman ekosistem s nekoliko miliona vrsta insekata, biljaka, ptica, riba, gmizavaca i drugih oblika života od kojih mnogi još nisu ni upoznati. Na samo dva ili tri kvadratna kilometra može se naći oko tri stotine vrsta drveća.6 Riječ je o najrazličitijim biološkim sistemima na svijetu. Biljke u procesu fotosinteze apsorbuju ugljen-dioksid i stvaraju kiseonik, a u tom procesu daleko prednjače tropske kišne šume koje apsorbuju više ugljen-dioksida od bilo kog drugog ekosistema na zemlji. Da bi se odreñeno područje moglo klasifikovati kao područje tropske kišne šume, mora se raditi o zatvorenim krovovima u kome vrhovi drveća dodiruju jedni druge stvarajući tako osjenčenu unutrašnjost šume. Upravo zbog svoje veličine i važnosti amazonska tropska kišna šuma nosi naziv „pluća svijeta“. No, budući da su tropske kišne šume takoñe bogat izvor resursa kao što su drvo i minerali, vrlo često se nekontrolisano iskorištavaju što predstavlja ozbiljan problem i jedan je od glavnih uzroka globalnog zagrijavanja i promjena klime. Tropske šume su velike i njihovo drveće brzo raste na višoj temperaturi, Zbog toga može izgledati da su one najvjerovatnije dugoročni rezervoar za ugljenik, ali taj biom trenutno trpi najveću sječu drveća. U mnogim dijelovima svijeta postoje bezbrojni primjeri uništavanja šuma, meñutim, ako bismo obrañivali sve, to bi onda mogla da bude zasebna tema jednog rada. Ono što bi trebalo naglasiti, u kontektstu prikazivanja ozbiljnosti situacije jeste da je jednom bjelogoričnom drvetu potrebno šezdeset do sto godina da se u potpunosti razvije, a tek koja minuta da ga se sruši. Treba li se onda čuditi što šume ne mogu pratiti tempo kojim ih se uništava? 3. UTICAJ ŠUMA NA KLIMATSKE PROMJENE Šume zahvataju oko 4,1×109 ha površine na Zemlji i predstavljaju značajan rezervoar ugljenika. Kao takve, identifikovane su kao važan potencijal za ublažavanje globalnog zagrijavanja preko njihovog kapaciteta za vezivanje i akumulaciju ugljenika. Klimatske promjene i šume su suštinski povezani. S jedne strane, globalna promjena klime je već pogodila šume kroz povećanu srednju temperaturu, promjenom količine padavina i sve češćim ekstremnim vremenskim dogañajima. Istovremeno, šume vezuju i čuvaju ugljen-dioksid koji ima glavnu ulogu u podržavanju klimatskih promjena. Sa druge Drugi veliki uzročnik deforestacije je povezan s farmama. S obzirom da je većina brazilskog stanovništva još uvijek orijentisan na poljoprivredu, velike površine šume se krče kako bi ostavile prostora obradivim površinama i to naročito od strane siromašnih farmera koje čak vladina politika podstiče da se nastanjuju na površinama koje su prethodno iskrčili. Budući d ase u tom procesu najčešće koristi vatra, cijeli proces ima dvostruko negativan učinak, tj. ne samo da se uništavaju velike šumske površine već se takoñe velike količine ugljen-monoksida i ugljendioksida ispuštaju u atmosferu negativno djelujući na čitav biološki sistem i zagañuju vazduh. http://ekoloskiproblemi.blogspot.com, pristup stranici 17.7.2012. 5 Amazonska tropska kišna šuma je ogromno područje koje se nalazi u južnoj Americi, izmeñu Anda, Gvajanske i Brazilske visoravni, u slivu rijeke Amazona. 6 Vidjeti: Alan Beeby, Anne-Maria Brennan: „Osnove ekologije“, Ekološki principi i problemi zaštite životne sredine, Clio Beograd, 2008. str. 499 3 strane, uništene, prekomjerno eksploatisane i paljene šume postaju izvor gasova staklene bašte, naročito ugljen-dioksida. Poznato nam je da se sagorijevanjem fosilnih goriva oslobaña ugljen-dioksid u atmosferu doprinoseći povećanju njegove koncentracije u atmosferi7. Drveće i šume ublažavaju klimatske promjene uklanjajući ugljen-dioksid iz vazduha i konvertujući ga fotosintezom u ugljenik, koji zatim čuvaju u obliju drveta i vegetacije8. Prema procjenama na osnovu istraživanja, u svjetskim šumama je akumulirana ogromna količina ugljenika9. Dok atmosfera sadrži oko 750 milijardi tona ugljenika u vidu ugljen-dioksida, šume sadrže oko dvije hiljade milijardi tona ugljenika. Približno petsto milijardi tona ugljenika je akumulirano u drveću i žbunju i 1500 milijardi tona u tresetištima, zemljištima i šumskoj prostirci. Možemo, dakle da vidimo da šume skladište enormne količine ugljenika. Destrukcija šuma, s druge strane, dodaje oko šest milijardi tona ugljen-dioksida u atmosferu svake godine, a prevencija oslobañanja ovog zarobljenog ugljenika je važna za ravnotežu ciklusa ugljenika i vitalna za konzervaciju životne sredine. Približno 7,6 milijardi tona ugljenika se emituje u atmosferu svake godine, od čega šest milijardi tona potiče od sagorijevanja fosilnih goriva, a 1,6 milijardi od uništavanja šuma.10 Naučnici smatraju da je uporedo sa redukcijom emisija, zaštita ovih skladišta ugljenika kritično za zaštitu planete od globalnog otopljavanja. To implicira da preventivne mjere ublažavanja klimatskih promjena obuhvataju povećanje rezervoara ugljenika11 – šume recikliraju CO2 i pretvaraju ga u kiseonik; očuvanje šumskih područja i širenje obnavljanja šuma imaju značajan uticaj na neto emisije CO2.12 Korištenje šume u borbi pritiv klimatskih promjena ne podrazumijeva samo njihovu zaštitu od sječe već i pošumljavanje novih područja i reforestaciju obešumljenih predjela. Posebno u tropskim predjelima, gdje vegetacija rapidno napreduje i samim tim brže uklanja ugljenik iz atmosfere, pošumljavanje može dovesti do uklanjanja velikih količina ugljenika iz atmosfere za relativno kratko vrijeme. 4. ODRŽIVO UPRAVLJANJE ŠUMAMA Održivo upravljanje šumama znači da je upravljanje šumama organizovano na ekonomski održiv način, poštujuću pri tome biološku i društvenu funkciju šume te uvažavajući interese zainteresovanih strana (vlasnika ili upravnika šume, šumskih radnika, lokalne zajednice, ljubitelja prirode, države i ostalih). Ako želimo za nekog vlasnika šume da kažemo da održivo gazduje, odnosno upravlja šumom, on onda mora da zadovoljava odreñene standarde: privredne, ekološke, društvene (tri komponente održivog razvoja). Tek kad su zadovoljeni standardi iz sve tri komponente održivog razvoja, može se reći da se šumom upravlja na održiv način. Dakle, vlasnici šuma, u održivom upravljanju šumama moraju da vode brigu o održavanju i poboljšanju šumskih ekosistema i njihov doprinos globalnom ciklusu ugljenika, da održavaju zdravlje i vitalnost šumskog ekosistema, moraju da održavaju i podstiču proizvodne funkcije šume, te da održavaju, čuvaju i poboljšavaju biološke raznovrsnosti u šumskom ekosistemu. Moramo naglasiti i da je od velike važnosti održavanje i poboljšanje zaštitnih funkcija u upravljanju šumom, naročito zemljišta i voda (sprečavanje erozije i poboljšanje kvaliteta vode) kao i održavanje drugih socijalno-ekonomskih funkcija i uslova. 7 i kao posljedica toga, globalnom otopljavanju i klimatskim promjenama u procesu nazvanom „zarobljavanje ugljenika“. 9 http://www.bionet-skola.com,vrijeme učitavanja: 26.1.2014., 16.06 10 Npr. kanadske borealne šume čuvaju oko 186 milijardi tona ugljenika u šumskim i tresetnim ekosistemima što je ekvivalentno vrijednosti emisije ugljenika za 27 godina stopom iz 2003. g., porijeklom od fosilnih goriva.. 11 Rezervoari ugljenika su područja gdje se višak ugljenika može pohraniti. Prirodni rezervati su okeani i šume. Ljudska intervencija može da umanji ili da proširi te rezervoare putem upravljanja šumama i poljoprivredne prakse. 12 Više vidjeti: Jonathan M. Harris: „Ekonoma životne sredine i prirodnih resursa“, savremeni pristup, Datastatus, Beograd, 2009. str. 417-419 8 4 5. ZNAČAJ POŠUMLJAVANJA Poslije industrijske revolucije ljudi su znatno smanjili „rezervoar“ ugljenika paljenjem fosilnih goriva i sječom šuma. Urbanizacija i sječa šuma smanjile su obim biosfere, koja je prirodnim procesima održavala nivo ugljen-dioksida u normali.13 Kada ovome pridodamo i mnogobrojne šumske požare vidljivo je da je sve to rezultiralo rekordnom koncentracijom ugljen-dioksida u atmosferi i pokretanjem, sada gotovo nezaustavljivog, procesa globalnog zagrijavanja. Zasićenje je dostiglo nivo na kojem prirodni rezervoari ugljenika nisu u mogućnosti da prime dodatni ugljenik iz atmosfere.14 Projekcije globalnih klimatskih promjena govore da se efekti staklene bašte ne prostiru ravnomjerno po čitavoj planeti, te se proučavanju regionalnih posljedica mora posvetiti velika pažnja. Smatra se da će područje Jugoistočne Evrope biti naročito pogoñeno sušom, tj. da će se ispoljiti sinergijsko dejstvo porasta temperature vazduha i smanjenja padavina.15 Još jedan veliki problem za šume u Evropi jeste i to što ih je mnogo zasañeno izmeñu dva svjetska rata, te je riječ o stablima koja su stara već više od osamdeset godina i ne upijaju ugljenik kao mlaña. Kao moguće rješenje ovog problema je krčenje starih šuma i sadnja mladih stabala. Zašto pošumljavanje? Za jedan ekosistem možemo reći da je stabilan ako se poslije nekog poremećaja vraća u prvobitno stanje. Da bismo doprinijeli stabilnosti šumskih ekosistema možemo da prirodi damo svoj doprinos kroz aktivnosti vezane za oporavak, odnosno da kroz akcije pošumljavanja degradiranih površina pomognemo povratak u prvobitno stanje. Šume najviše uništavaju ljudi neplanskom sječom, štetni insekti, glodari i požari. U proteklom periodu naučili smo mnogo o ulozi požara i posljedicama njihovog obima u prirodnim ekosistemima. Svjedoci smo mnogih nekontrolisanih požara u svijetu koji dramatično uništavaju šume i dovode do nacionalnih katastrofa. Šumski požari jesu kratkoročni dogañaji ali, ako su velikih razmjera mogu da ostave nesagledive posljedice. I to jedan od razloga za ozbiljan pristup pošumljavanju. Jer, na mjestima gdje je izvršena sječa šume i gdje su goleti potrebno je posaditi mladu šumu. Pošumljavanje je vještačko podizanje šuma sadnjom sadnica ili sjetvom sjemena16 na površinama koje su dugo bile bez šume. To znači osnivanje nove mlade šume na površinama na kojima nema šume ili ih u skorašnje vrijeme nije bilo. Ekonomski gledano, pošumljavanje iskrčenih područja ili požarišta može da doprinese povećanju prinosa drvne grañe i prihoda a ako se sprovodi planski i kontinuirano manja je mogućnost narušavanja ravnoteže. Novopošumljene površine će svakako poboljšati sveukupni kvalitet života. Pošumljavanje degradiranog zemljišta, izloženog eroziji, ima dugoročan karakter. Iako će njegovi efekti biti vidljivi tek za nekoliko godina možemo reći da je svako novoposañeno drvo poklon budućim generacijama. 6. ZAKLJUČAK Uništavanjem šuma nastaju ekološke promjene sa velikim posljedicama meñu kojima se prvenstveno promjene zemljišta i klime, kao i nestanak mnogih biljnih i životinjskih vrsta. Zemljište nakon sječe šume ostaje golo i bez zaštite drveća i njihovog korijena te ga postepeno odnose rijeke i vjetrovi. 13 Prema Kjoto protokolu koji je potpisan 1997. a stupio na snagu 2004. godine, države koje smanjuju emisije gasova koji pojačavaju efekte staklene bašte moraju u svoj proračun uključiti promjene u njihovim zalihama ugljenika koje nastaju usljed pošumljavanja, krčenja i obnavljanja šuma. 14 Emisija ugljen-dioksida mnogo se povećala u posljednjoj deceniji. 15 http://www.gradsubotica.co.rs/projekat-posumljavanja/ pristup stranici: 16.5.2013., 16.25 16 Pošumljavanje sjetvom sjemena je takoñe moguće ali se kod nas manje provodi zbog prednosti pošumljavanja sadnjom sadnica Pored ekološkog i ekonomskog značaja pošumljavanje ima i važan socijalni momenat koji se naročito odražava na našu omladinu 5 Osim što je iloženo eroziji, ono u velikoj mjeri gubi sposobnost apsorbovanja vlage, gdje se rasipa i postaje neplodno. A neplodna zemljišta imaju negativan ekonomski značaj za društvo. Pretjerana eksplotacija šuma često je rezultat institucionalnog neuspjeha. Mnoge vlade ili dozvoljavaju slobodan pristup šumama ili su izgubile kontrolu nad resursima zbog državnih i drvnoprerañivačkih kompanija. Iz ekološke perspektive, šume se moraju posmatrati kao kompleksni ekosistemi da bi se njima tako i upravljalo, sa ciljem da se očuva zdravlje ekosistema i da se sadašnjim i budućim generacijama obezbijedi širok asortiman dobara i usluga. Ekološki ciljevi se često razlikuju od prioriteta privatnih zemljoposjednika, koji teže da od upravljanja šumom ostvare profit, često se odlučujući za brzorastuće vrste drveća i sječu stabala u kratkim ciklusima umjesto u dužim, prirodnim ciklusima koji omogućavaju razvoj zrelih šuma. Šuma je savršena ekološka fabrika. Takoñe je i idealno stanište za brojni živi svijet i blagodat za čovjeka. Koristeći ugljen-dioksid i vodu – isključivo prirodne sirovine, kao izvor energije isključivo sunčevu energiju, u stanju je da proizvede značajne količine biomase (drveta, lišća), uz nešto otpada u tom proizvodnom procesu koji se zove – kiseonik! Pri tom procesu će, kao onako usput, zadržati značajne količine prašine iz vazduha, povoljno uticati na kruženje vode u prirodi, kao i na atmosferske prilike (vremenske i klimatske). Isto tako poslužiće i kao odlično stanište za brojne biljne i životinjske vrste. Ako još dodamo socijalno i estetsko značenje za čovjeka, teze iz prvih rečenica ovog pasusa su zapravo preskromne. Šta mi možemo napraviti? Najvažnije je uticati na ekološku svijest ljudi i pokušati im predočiti negativne posljedice deforestacije i degradacije šuma, a koje bi lako mogle imati i katastrofalan učinak za čitav život na Zemlji te rezultirati još većim klimatskim promjenama. Mnogi ljudi će čekati da neko drugi nešto učini ili doprinese akciji iako bi i oni sami imali koristi od nje. Svaki pojedinac može pridonijeti očuvanju prirode. Nužno je da promijenimo vlastiti stav prema svojoj životnoj sredini kako bismo obezbijedili prirodna bogatstva i za buduće generacije. Važno je da učestvujemo u ekološkim akcijama, podržimo održivo upravljanje šumama, pratimo rad institucija zaduženih za ovu oblast, podržimo i učestvujemo u pošumljavanju i zaštiti šuma u kojima borave ugrožene vrste te dijeliti iskustva sa drugima. Ono što bi trebalo naglasiti, u kontektstu prikazivanja ozbiljnosti situacije jeste da je jednom bjelogoričnom drvetu potrebno šezdeset do sto godina da se u potpunosti razvije, a tek koja minuta da ga se sruši. Uskladiti ekologiju i privredu jeste teško, ali nije nemoguće! U kontekstu toga se nadamo da će ovaj tekst pozitivno uticati na vas i da će vas podstaknuti da i sami posadite jedno ili više drveća u okruženju gdje živite i na taj način date svoj doprinos održavanju ekološke ravnoteže. Takoñe i doprinos smanjenju efekta staklenika, tj. globalnog zagrijavanja!!! Budućnost naše planete je i u našim rukama. 7. LITERATURA 1. Alan Beeby, Anne-Maria Brennan: „Osnove ekologije“, Ekološki principi i problemi zaštite životne sredine, Clio Beograd, 2008., Jonathan M. Harris: „Ekonomija životne sredine i prirodnih resursa“, savremeni pristup, Datastatus, Beograd, 2009., Strategija razvoja šumarstva Republike Srpske za period od 2011. do 2021. – nacrt, Vlada Republike Srpske, Banja Luka, maj 2011., http://ekoloskiproblemi.blogspot.com, http://prirodaimi.forumotion.net, http://www.bionet-skola.com http://www.gradsubotica.co.rs/projekat-posumljavanja/ http://www.vladars.net 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 6
© Copyright 2024 Paperzz
