ISSN 1847-2281
Ljubite
jedni druge !!!
Glasilo ne samo za mladež! Važno! Pročitaj i daruj drugima! God. X (2011)
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
2Sveti Maksimilijan
Pročitaj
i daruj drugima
Kolbe (1894.
-1941.)
Uvodna riječ........................................................................................................................................................4
Riječ urednice......................................................................................................................................................5
Pobožnost Milosrdnom Isusu i sv. Faustini
Litanije sv. Faustini.............................................................................................................................................6
Devetnica Božjem milosrđu................................................................................................................................8
Što je veće tvoje pouzdanje, to više dobivaš......................................................................................................11
Euharistija: Klanjanje ljubavi..........................................................................................................................12
Presveto Trojstvo: Gospodin moj i Bog moj ..................................................................................................13
Tema broja: Dokazi uskrsnuća: Torinsko platno…..........................................................................................19
»Suvremenost« čovjeka, New Age, bioenergija, alkoholizam…
Poziv na obraćenje!............................................................................................................................................32
Diktatura demokracije.......................................................................................................................................35
Mračni izvori New Agea...................................................................................................................................38
Oprez, bioenergija!............................................................................................................................................42
Prvi ti prilazim...................................................................................................................................................45
Obitelj
Brojna obitelj – dobar izbor................................................................................................................................51
Budi vjeran sve do smrti….................................................................................................................................52
Vjerujte i primit ćete!.........................................................................................................................................54
Čistoća
Klinika čistih srdaca..........................................................................................................................................55
Po šestoj Božjoj….............................................................................................................................................58
Pornografija – najveća opasnost........................................................................................................................60
Zatrovao sam svoj život.....................................................................................................................................62
Svjedočanstva
Sačuvao im je život...........................................................................................................................................65
Hvala Ti, blaženi Alojzije!................................................................................................................................65
Velikani Crkve, molitveni kutak…
Blažena Chiara Luce Badano..............................................................................................................................68
Sluga Božji Leon Ivan Dehon............................................................................................................................70
Sveti Maksimilijan Kolbe...................................................................................................................................74
Blaženi Ivan Pavao II........................................................................................................................................78
Molitva za sretan i blagoslovljen pohod Pape Benedikta XVI. Hrvatskoj........................................................82
Nakladnik: RKT župa B. D. Marije Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea, Trnovčica - Zagreb, Tomaševa 22
Prema poljskom izvorniku: Miłujcie się (izdavač: Družba Kristovih misionara – TCHr)
Odgovara: p. Andrzej Wośko SCJ, župnik
Urednica: Jelena Vuković ([email protected])
Prijevod s poljskog: Jelena Vuković
Lektura: Marija Vuković
Grafičko uređenje: Boris Šmajgel
Tisak: Grafocentar
Donator: Štovatelji Božjeg milosrđa, Faustinum, RKT župa B. D. Marije Majke Crkve, Trnovčica – Zagreb
Broj je besplatan i izlazi jednom godišnje.
Broj posvećujemo sv. Maksimilijanu Kolbeu i sl. B. Leonu Ivanu Dehonu i dajemo na dar Svetom Ocu Benediktu XVI.
povodom njegova pohoda našoj Domovini 4. i 5. lipnja 2011.
www.scj.hr
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
3
Isuse, ja se uzdam u Tebe!
Dragi štovatelji Božjeg milosrđa i čitatelji glasila Ljubite jedni
druge!, od srca Vas pozdravljam.
U Vašim je rukama novi, jubilarni, broj Ljubite jedni druge! Deseti!!!
Nisam se mogao ni nadati da ćemo izaći desetu godinu za redom. Za tu
milost zahvaljujem Trojedinom, Milosrdnom Bogu!
Kad se samo sjetim poteškoća s kojima smo se susretali kod izdavanja prvih brojeva, tim više sam svjestan koliko treba Bogu zahvaljivati.
Prvi sam broj fotokopirao i slagao. Mislim da je bilo oko 500, možda
nešto više primjeraka, i to samo na 12 stranica. Bilo je u njemu sve
o pobožnosti, pokoje svjedočanstvo i koji zanimljiv članak... Tražio se
primjerak više... Shvatio sam da za ozbiljniji pothvat treba osigurati prevoditelja, lektora, urednika, grafičkog dizajnera... Postavilo se i pitanje
financija. Na glasilu jasno piše: besplatno, dakle, nije potrebno platiti...,
pa opet, sve to prilično košta... No, Milosrdni Isus se za sve pobrinuo!
Izlazimo desetu godinu za redom, u nakladi od gotovo 10.000 primjeraka, a financijski se pokrivamo zahvaljujući dobrotvorima, osobito
štovateljima Milosrdnog Isusa. K tome, Milosrdni je Isus, posljednjih
nekoliko godina, zadaću uređivanja glasila, a time i prevođenja, povjerio Jeleni Vuković, koja je svojim vlastitim marom naučila i poljski jezik te sada članke, većinom iz poljskog
istoimenog glasila Miłujcie się!, prevodi sama. Njoj od srca zahvaljujemo za dobrovoljan rad i za ovo veliko
djelo. Da nje nema, vjerujte mi, niti jedan broj ne bi ugledao svjetlo dana; ako i bi, onda sigurno ne u ovakvom
obliku i s ovoliko sadržaja.
Niti jedan broj nije izišao bez »dodatnih« poteškoća. Ako nije jedno, onda je drugo... Ili ogrebani novi
automobil s prtljažnikom punim glasila na putu iz tiskare ili otisnuta stranica bez jedne od fotografija koja je
u pripremi bila, ali se u tisku »nije otisnula« ili..., ili... Svake godine nešto... To smo znali, znamo i dalje svjesno prihvaćamo sve poteškoće povezane s Glasilom. Isus poručuje po svetoj Faustini: nagrađujem poniznost i
trpljenje. Po tome će se prepoznati i »stablo« Ljubite jedni druge! Po plodovima se stablo prepoznaje. Glasilo
dopire mnogo dalje nego što to možemo i zamisliti. Glasilo čita jedna baka koja živi podno Velebita, jedan mladić (danas je već odrastao) iz Bosne koji je zahvaljujući Glasilu »progledao«, jedna slušateljica Radio Marije
koja redovito prati emisije Svjedoci Srca, koju vodi Jelena zajedno s mladima iz Dehonijanske mladeži, a čitaju
ga čak i zatvorenici u jednom zatvoru u Hrvatskoj, i to fotokopiju glasila koju je moguće skinuti s Interneta
(www.scj.hr), jer starih nam brojeva nije ostalo.
Osjećamo da naš rad oko Ljubite jedni druge! s neba prati sveta Faustina kojoj se redovito utječemo, a čija
će relikvija kroz dane velike devetnice Božjem milosrđu, od Velikog petka do svetkovine, u Nedjelju Božjeg milosrđa, biti u župi B. D. Marije Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea u Trnovčici, u kojoj list i izlazi.
Ta velika milost štovanja relikvije sv. Faustine lijepo se podudara i s činom proglašenja Ivana Pavla II. blaženim,
na svetkovinu Božjeg milosrđa, 1. svibnja 2011. Nisu li to divna djela Božja! Tim više ako se prisjetimo da je
papa Ivan Pavao II. proglasio sestru Faustinu svetom upravo na svetkovinu Božjeg milosrđa i obvezao svijet
štovati Božje neizmjerno milosrđe, osobito na prvu nedjelju po Uskrsu. »Bijela nedjelja« postala je tako Nedjelja Božjeg milosrđa! Bilo bi to dobro utisnuti u svoju svijest i pamćenje...
Na koncu Vam od srca želim da čitate Ljubite jedni druge!, i ne samo ovaj list, već i sav katolički tisak, i
da tako rastete u znanju i vjeri. Neznanje je veliki propust, rekao bih gotovo grijeh suvremenog čovjeka. Čitajte
list, kopirajte ga, dijelite drugima... Budite misionari i apostoli Božjeg milosrđa, poput svete Faustine i blaženog
Ivana Pavla II.
Ovaj broj posvećujemo papi Benediktu XVI. povodom njegova pohoda domovini Hrvatskoj!
S blagoslovom
p. Andrzej Wosko SCJ
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
4
Pročitaj i daruj drugima
RIJEČ UREDNICE
»Nova evangelizacija, koja će postati jedna od glavnih značajki pontifikata Ivana Pavla II., proizlazila
je odatle: iz konstatacije koliko je žurno potrebno dati novu limfu, nov život Crkvama u zemljama
drevnoga kršćanstva. Pogotovo u Europi, kontinentu koji se sve više udaljavao od svojih korijena...
Stoga je potrebno vratiti se izvorima vjere kako bi evangelizacijsko poslanje ponovno postalo dinamično
i učinkovito.« (Stanislaw Dziwisz, Život s Papom, Verbum 2008.).
U posljednje vrijeme, uspijevajući »krasti« malo vremena za čitanje knjiga, članaka na Internetu ili u
tisku, osobito sadržaja posvećenih doskora blaženom Ivanu Pavlu II., postala sam svjesna odgovornosti
koja leži na svima nama, na svakom vjerniku: djetetu, mladiću i djevojci, obiteljima, starijima... Svi smo
pozvani na novu evangelizaciju: biti gorljivi apostoli i svjedoci svoje pripadnosti Bogu... Potrebno je
osloboditi se okova ovoga svijeta koji nas sve više zarobljuje svojim materijalnim pogledom na svijet,
»slobodom« koja »oslobađa« od Boga – Stvoritelja. Potrebno je oduprijeti se medijskim pritiscima
koji, stvarajući »buku i košmar u komunikacijskom kanalu«, pokušavaju zbuniti čovjeka i svojom (ne)
istinom odvratiti pogled od jedine i prave Istine, a to je Bog u Presvetom Trojstvu: Stvoritelj, Otkupitelj,
Posvetitelj.
Pozivam vas, dragi čitatelji, uzmite i čitajte ovaj jubilarni broj lista koji u naslovu nosi zahtjevan
poziv Ljubite jedni druge!, i učite, razmišljate i molite, i tako budite Kristovi svjedoci! Dopustite Kristu,
Isusu Milosrdnom da liječi vaše rane, vaše strahove, da raskida okove grijeha koji za sobom povlači
neprestano nezadovoljstvo, depresije, ovisnosti – o alkoholu, drogi, seksu, »jogama«, bioenergijama,
»drugim bogovima«, o Internetu, »društvenim mrežama«, novcu i »imanju«, o svome »Ja«...
U listu ćete pronaći brojne članke, svjedočanstva koja govore upravo o ovim ovisnostima i problemima
s kojima se susreće suvremeni čovjek... Nudimo vam i protulijek – Božje neizmjerno milosrđe!
List je prožet uspomenom na papu Ivana Pavla II., možda više slikom nego riječima, čime se htjelo
na poseban način zahvaliti Bogu za njegovu beatifikaciju na svetkovinu Božjeg milosrđa, koja je veliki
znak za sve nas. Tu su i sjećanja i poticaj upoznati i druge velikane suvremene Crkve: slugu Božjeg oca
Leona Ivana Dehona, utemeljitelja Družbe svećenika Srca Isusova, dehonijanaca, koji djeluju u našoj
župi u Trnovčici. Otac Dehon svojom je neizmjernom ljubavlju prema Srcu Isusovu proročki pokazao
kako je izvor spasenja u Probodenom Božjem Srcu prepunom milosrđa. Tu je i Maksimilijan Kolbe
koji je poziv Ljubite jedni druge! shvatio u njegovoj punini, položivši vlastiti život za bližnjeg, kao i
»mlada« blaženica Chiara Luce Badano, čiji kratki, ali Kristom ispunjeni život može biti uzor svima
nama, osobito mladima. Neka vam ne bude teško, pročitajte, malo po malo, od korica do korica sve što
smo pripremili…članke o otajstvu Presvetog Trojstva, o Euharistiji, o dokazima Kristova uskrsnuća
koji su nam ostavljeni po Torinskom platnu i Velu čuvanom u Manoppellu, zatim svjedočanstva koja
se tiču čistoće, one mladenačke i među supružnicima, o problemima alkoholizma, i sve učestalijem
zlu pornografije. Čitajte i razmišljajte, i prepoznajite opasnosti »Dikature demokracije«, New Agea,
okultnih praksi i ine druge.
Počela sam citatom, njime i završavam: »Nova evangelizacija neće imati veće snage bez nove jakosti
molitve. Nadahnjujmo se, ne samo onime što je Ivan Pavao II. govorio i kako je učio, već i načinom na
koji je molio: gorljivo i pun žara, pretvarajući molitvu u osobni razgovor s Isusom.« (www.scj.pl)
Budite gorljivi apostoli Božjeg milosrđa: životom i molitvom!
Urednica
[email protected]
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
5
pobožnost milosrdnom isusu i sv. faustini
LITANIJE U ČAST SVETE FAUSTINE
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,
Sveta Marijo, moli za nas!
Sveta Faustino, živi svjedoče milosrdnog Nebeskog Oca,
moli za nas!
Sveta Faustino, ponizna službenice Isusa – Utjelovljenog milosrđa,
Sveta Faustino, poslušno oruđe Duha Posvetitelja,
Sv. Faustina,
Sveta Faustino, pouzdana kćeri Majke milosrđa,
posljednja fotografija svetice
Sveta Faustino, posrednice poruke o Božjem milosrđu,
Sveta Faustino, vjerna tajnice riječi Isusa Milosrdnog,
Sveta Faustino, ključarice Boga bogatog milosrđem,
Sveta Faustino, dare Božji za čitav svijet,
Sveta Faustino, koja si vidjela Božju dobrotu u svakom stvorenju,
Sveta Faustino, koja veličaš Boga u otajstvu Njegova utjelovljenja,
Sveta Faustino, sudionice Gospodinove muke i uskrsnuća,
Sveta Faustino, predvoditeljice na Isusovom Križnom putu,
Sveta Faustino, koja si susretala Isusa u svetim sakramentima,
Sveta Faustino, sjedinjena sa Zaručnikom u svojoj duši,
Sveta Faustino, očarana milosrđem Boga u životu Blažene Djevice Marije,
Sveta Faustino, koja ljubiš Crkvu – Mistično Tijelo Kristovo,
Sveta Faustino, jaka pravom vjerom,
Sveta Faustino, ustrajna neslomljivom nadom,
Sveta Faustino, goruća vrućom ljubavlju,
Sveta Faustino, lijepa istinitom poniznošću,
Sveta Faustino, jednostavna djetinjim pouzdanjem,
Sveta Faustino, uzore vršenja volje Božje,
Sveta Faustino, primjeru požrtvovne službe,
Sveta Faustino, čuvarice svećeničkih i redovničkih duša,
Sveta Faustino, zaštito mladih i duša male djece pred Zlim,
Sveta Faustino, nado palih i očajavajućih duša,
Sveta Faustino, jakosti bolesnika i patnika,
Sveta Faustino, koja jačaš pouzdanje u srcima umirućih,
Sveta Faustino, žrtvo za grešnike,
Sveta Faustino, zabrinuta za spasenje svih ljudi,
Sveta Faustino, posrednice duša u čistilištu,
Sveta Faustino, koja moliš milosrđe Božje za cijeli svijet,
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine!
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
6
Pročitaj i daruj drugima
Moli za nas sveta Faustino,
da životom i riječima naviještamo divna djela i poruku Božjeg milosrđa.
Pomolimo se!
Milosrdni Bože, primi našu zahvalu za dar života i djelo svete Faustine i po njezinu zagovoru pomozi nam rasti
u nadi prema Tebi i milosrđu spram bližnjih. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
MOLITVA PAPE IVANA PAVLA II. SVETOJ FAUSTINI
Sveta Faustino, Božji dare našem vremenu, dare za cijelu Crkvu, isprosi nam da mognemo shvatiti dubinu
Božjeg milosrđa i pomozi nam da ga osobno doživimo i svjedočimo našoj braći. Tvoja poruka svjetlosti i
ufanja neka se širi po čitavom svijetu, neka vodi grešnike obraćenju, neka ublaža­va svađe i mržnju, neka
daruje svim narodima snagu za djelatnu ljubav i međusobnu solidarnost. Mi, danas promatrajući zajedno s
tobom lice Krista Uskrsloga, ponavljamo tvoje riječi pune povjerenja i pouzdanja:
Isuse, ja se uzdam u Tebe!
MOLITVA SVETE FAUSTINE BOŽJEM MILOSRĐU
Toliko često kao što dišu moje grudi, toliko često kao što bije moje srce, toliko često kao što krv pulsira
mojim tijelom, toliko tisuća puta slavim Tvoje Milosrđe, o Presveto Trojstvo.
Želim se sva pretvoriti u Tvoje Milosrđe da bih tako bila živa Tvoja slika. O, Gospodine, ovo najveće
Božje svojstvo, Tvoje neizmjereno Milosrđe, neka dospije do mog bližnjeg kroz moje srce i moju dušu.
Pomozi mi, o Gospodine, da moje oči gledaju milosrdno, da nikada ne sumnjičim i ne sudim po vanjštini,
nego spoznajem što je lijepo u dušama mojih bližnjih i pomažem im.
Pomozi mi, da moje slušanje bude milosrdno, da budem naklonjena potrebama svojih bližnjih,
da moje uši ne ostanu ravnodušne za boli i žalopojke bližnjih.
Pomozi mi, Gospodine, da moj jezik bude milosrdan, da nikad prezirno ne govorim o svojim bližnjima,
nego da za svakog imam riječ utjehe i praštanja.
Pomozi mi, Gospodine, da moje ruke budu milosrdne i pune dobrih djela,
da svojim bližnjima činim samo dobro, a teže i mučnije poslove uzimam na sebe.
Pomozi mi, da moje noge budu milosrdne, da mojim bližnjima žure uvijek u pomoć i svladavaju vlastitu
iznemoglost i umornost.
Moj pravi odmor neka je u službi bližnjima.
Pomozi mi, Gospodine, da moje srce bude milosrdno, da osjećam sve patnje bližnjeg,
da nikom ne uskratim svoje srce, da iskreno susrećem i one za koje znam da će zloupotrijebiti moju
dobrotu.
Ja sama zatvorit ću se u Srce Milosrdnog Isusa.
O vlastitim patnjama šutjet ću.
O, moj Gospodine, neka Tvoje Milosrđe počiva u mom srcu.
Ti Sam zapovijedaš mi da se vježbam u tri stupnja milosrđa:
Prvo: djelo milosrđa – svake vrste.
Drugo: milosrdna riječ – što djelom ne mogu izvršiti neka se ostvari riječima.
Treće: molitva – što ne mogu ostvariti ni djelom niti milosrdnom riječju,
to uvijek mogu molitvom.
Svoju molitvu proširujem tamo, kamo ne mogu dospjeti tjelesno.
O, moj Isuse, promijeni me u Sebe, jer Ti sve možeš. (Dn. 163)
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
7
DEVETNICA BOŽJEM MILOSRĐU
»Ja želim, da ti vodiš duše za vrijeme devet dana izvoru
Mojeg milosrđa, da bi crpile snagu, utjehu i svekolike milosti
što su im potrebne za muku života, a posebno u času smrti.
Svakog dana Mojem Srcu privodit ćeš drugu grupu duša i
uranjati ih u more Mojeg milosrđa. A Ja ću voditi sve te duše
u kuću Mojeg Oca. Tu djelatnost ćeš obavljati u ovom i u
budućem životu. Ja neću ništa uskratiti nijednoj duši, koju
ti privodiš izvoru Mojeg milosrđa. Ti ćeš moliti Mojeg Oca
svaki dan za milost tim dušama, po Mojoj gorkoj muci.«
(Dn. 1209)
Prvi dan: »Privedi Mi danas cijelo čovječanstvo, a posebno
sve grešnike i uroni ih u more Mojeg milosrđa. Time Me
tješiš u Mojoj gorkoj žalosti, u koju Me utapa gubitak duša.«
Drugi dan: »Danas Mi privedi sve duše svećenika i
redovničkih osoba i uroni ih u Moje neistraživo milosrđe.
One su Mi dale snagu podnijeti gorku muku. Kroz njih, kao
kroz rukavce, izlijeva se Moje milosrđe na čovječanstvo.«
Prva slika Milosrdnog Isusa (1934.), Vilna
Treći dan: »Danas Mi dovedi sve pobožne i vjerne duše i
uroni ih u more Mojeg milosrđa. Te su Me duše utješile na
Putu križa. One su bile kapi okrepe u moru gorčine.«
Četvrti dan: »Danas Mi dovedi pogane i one koji Me još ne poznaju. I na njih sam mislio za vrijeme Svoje
gorke muke. Njihov budući žar tješio je Moje Srce. Uroni ih u more Mojeg milosrđa.«
Peti dan: »Danas Mi dovedi duše heretika i odmetnika i uroni ih u more Mojeg milosrđa. Gorkim mukama oni
razdiru Moje Tijelo i Moje Srce – to je Moja Crkva. Kad se vrate u jedinstvo Crkve, onda će zacijeliti Moje
rane i time će ublažiti Moje muke.«
Šesti dan: »Danas Mi dovedi tihe i ponizne duše i duše male djece i uroni ih u Moje milosrđe. Te duše imaju
velike sličnosti s Mojim Srcem. One me hrabre u Mojim gorkim mukama smrti. Promatram ih kao Svoje
anđele na zemlji što čuvaju Moje oltare. Na njih izlijevam rijeke milosti. Moje milosti može prihvatiti samo
ponizna duša. Poniznim dušama darivam svoje povjerenje.«
Sedmi dan: »Danas Mi dovedi duše koje posebno časte i slave Moje milosrđe i uroni ih u Moje milosrđe. Te
su duše najčešće oplakivale Moju muku i one su najdublje prodrle u Moj Duh. One su živo ogledalo Mojeg
Milosrdnog Srca. Te duše svijetlit će u budućem životu posebnom svjetlošću. Ni jedna od njih neće propasti u
ognju paklenom. U času njihove smrti posebno ću se brinuti za svaku od njih.«
Osmi dan: »Danas mi dovedi one duše koje su u tamnici čistilišta i uroni ih u bezdan Mojeg milosrđa. Neka
rijeke Moje Krvi ohlade njihov oganj. Te duše posebno ljubim. One daju zadovoljštinu Mojoj pravednosti.
U tvojoj je moći donijeti im olakšanje. Uzmi iz blaga Moje Crkve sve oproste i žrtvuj se za njih… O, kad
bi poznavala njihove muke, neprestano bi davala duhovnu milostinju za njih i odnosila njihov dug Mojoj
pravednosti.«
Deveti dan: »Danas Mi privedi ohladnjele duše i uroni ih u ponor Mojeg milosrđa. Te duše najbolnije ranjavaju
Moje Srce. U Maslinskom vrtu Moja je duša doživjela najveće gađenje od jedne (jedine) ohladnjele duše.
Hladne duše bile su povod Mojim riječima: Oče, ukloni taj kalež, ako je Tvoja volja. Njihovo posljednje sidro
spasenja jest utočište Mojeg milosrđa.«
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
8
Pročitaj i daruj drugima
KRUNICA BOŽJEG MILOSRĐA*
(*U Hrvatskoj se susrećemo s nekoliko načina moljenja Krunice Božjeg milosrđa. Do odluke Hrvatske
biskupske konferencije, koja je upoznata s postojećim stanjem, molimo na sljedeći način:)
Znak križa: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Na prva tri zrnca: Oče naš... Zdravo Marijo... Vjerujem u Boga Oca...
Slijedi pet desetica. Svaku deseticu započinjemo (na velika zrnca):
Vječni Oče, prikazujemo Ti Tijelo i Krv, dušu i božanstvo Tvoga
preljubljenog Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu
za naše grijehe i grijehe cijeloga svijeta.
Na mala zrnca (10×):
Po pregorkoj Muci Isusovoj, smiluj se nama i cijelome svijetu.
Nakon pete desetice doda se (3×):
Sveti Bože, sveti jaki Bože, sveti besmrtni Bože, smiluj se nama i
cijelome svijetu.
Redovnički prsten, krunica i molitvenik
sv. Faustine
Sasvim na kraju:
O, Krvi i Vodo što potekoste iz Srca Isusova kao izvor milosrđa za
nas, ja se uzdam u Te!
Marijo, Majko milosrđa, moli za nas!
Isuse, ja se uzdam u Tebe! (3×).
Smiluj se nama i cijelome svijetu, Gospodine!
Čin posvete svijeta
Božjem milosrđu
Bože, milosrdni Oče, koji si objavio
svoju ljubav u svome Sinu Isusu Kristu,
a na nas je izlio
u Duhu Svetom Tješitelju,
danas Ti povjeravamo sudbinu svijeta
i svakog čovjeka. Sagni se nad nas
grešnike, ozdravi našu slabost, porazi
svako zlo, učini da svi stanovnici
zemlje dožive Tvoje milosrđe da bi
u Tebi, Bogu jedinom i Trojstvenom
uvijek nalazili izvor nade.
Vječni Oče, po pregorkoj muci i
uskrsnuću svoga Sina, smiluj se nama i
cijelome svijetu.
Amen.
Ivan Pavao II.
(Ivan Pavao II. u kapelici Božjeg milosrđa, Krakow, 1997.)
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
9
LITANIJE (ZAZIVI) BOŽJEM MILOSRĐU
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože,
smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,
Milosrđe Božje, što izlaziš iz krila Očeva,
ja se uzdam u Tebe!
Milosrđe Božje, ti najveća Božja osobitosti,
Milosrđe Božje, ti neshvatljiva tajno,
Milosrđe Božje, izvore što izlaziš iz tajne Presvetoga Trojstva,
Milosrđe Božje, neistraživo razumom ljudi i anđela,
Milosrđe Božje, iz kojega teče sav život i sreća,
Milosrđe Božje, više od neba,
Milosrđe Božje, izvore čuda i tajni,
Milosrđe Božje, što obuhvaća svemir,
Milosrđe Božje, došlo na svijet u osobi utjelovljene Riječi,
Milosrđe Božje, što izlazi iz otvorene Rane Srca Isusova,
Milosrđe Božje, što se za nas nalazi u Srcu Isusovu, a posebno za grešnike,
Milosrđe Božje, neistraživo u uspostavi Presvete Hostije,
Milosrđe Božje, u osnivanju svete Crkve,
Milosrđe Božje, u sakramentu svetoga Krštenja,
Milosrđe Božje, u našemu opravdanju po Isusu Kristu,
Milosrđe Božje, što nas posebno obuzima u času naše smrti,
Milosrđe Božje, što nam poklanja Vječni život,
Milosrđe Božje, što je uz nas u svakome trenutku našega života,
Milosrđe Božje, što nas zaštićuje od vatre pakla,
Milosrđe Božje, u obraćenju okorjelih grešnika,
Milosrđe Božje, čuđenje anđela i neshvatljivo svetima,
Milosrđe Božje, neistraživo u svim Božjim tajnama,
Milosrđe Božje, što nas podiže iz sve bijede,
Milosrđe Božje, izvore naše sreće i radosti,
Milosrđe Božje, što nas poziva iz ništavila u život,
Milosrđe Božje, što obuhvaća sva djela Njegovih ruku,
Milosrđe Božje, što kruni sve što jest i što će biti,
Milosrđe Božje, u koje smo svi uronjeni,
Milosrđe Božje, slatka utjeho izmučenih srdaca,
Milosrđe Božje, jedina nado očajnih duša,
Milosrđe Božje, odmore srdaca, mire usred užasa,
Milosrđe Božje, srećo i zanose svetih duša,
Milosrđe Božje, što budiš pouzdanje usprkos beznadnosti,
Jaganjče Božji, koji si iskazao najveće milosrđe u spasenju svijeta na križu, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji, koji se milosrdno žrtvuješ na svakoj svetoj Misi, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji, koji nam opraštaš grijehe, smiluj nam se!
O neshvatljivo i neistraživo Božje milosrđe,
smiluj se nama i cijelome svijetu!
Pomolimo se!
O, Vječni Bože, čije je milosrđe neistraživo i čije je blago smilovanja neiscrpivo, milosno pogledaj na nas
i umnoži u nama svoje milosrđe da u teškim vremenima ne očajavamo i ne budemo obeshrabreni, nego se
predamo s velikim povjerenjem u Tvoju svetu volju, koja je sama ljubav i smilovanje. Amen.
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
10
Pročitaj i daruj drugima
Papa Ivan Pavao II. posvećuje baziliku Božjeg milosrđa, Krakow, 2002.
Što je veće tvoje pouzdanje, to više dobivaš
Kako bismo iskusili svemoguću Isusovu ljubav, primijenimo najjednostavniji, ujedno
najučinkovitiji način koji nam On sam preporučuje: »Milosti Mog milosrđa crpe se jedinom posudom,
a to je pouzdanje. Što se duša više pouzdaje, to više dobiva.« (Dn 1578) »Neka se ne boji nijedna duša
približiti Mi se, pa makar njezini grijesi bili crveni kao skrlet.« (Dn 699)
Kako bi nam pomogao da mu se potpuno posvetimo i predamo, Isus nam je dao po sv. Faustini
Dnevnik i sliku svog milosrđa. Isus govori: »Najbolnije me ranjavaju grijesi nepouzdanja.« (Dn 1076).
»Moje srce ranjava što čak ni odabrane duše ne razumiju koliko je veliko moje milosrđe… Sjećajte se
Moje muke. Ako ne vjerujete Mojim riječima, vjerujte barem Mojim ranama.« (Dn 379). »O, kako
Me boli što se duše tako malo sjedinjuju sa Mnom u sv. Pričesti. Čekam na duše, a one su tako
ravnodušne prema Meni. Ljubim ih tako silno i iskreno, a one Mi ne vjeruju. Želim ih obasuti
milostima. One ih, prezirno odbijaju. Ponašaju se prema Meni kao prema mrtvom, mada imam srce
puno ljubavi i milosrđa. Kako bi spoznala barem djelomice Moju bol, zamisli najnježniju majku koja
snažno voli svoju djecu. Pa ipak, djeca preziru majčinu ljubav. Promotri njezinu bol, nema nikog
da je utješi. Blijeda je to slika i usporedba s Mojom ljubavlju.« (Dn 1447) »Duša nepouzdanjem
razdire Moju nutrinu… Usprkos mojoj neiscrpnoj ljubavi, ne vjeruju Mi; čak im ni Moja smrt nije
dovoljna.« (Dn 50)
U tim riječima, punima boli, koje je Isus uputio sv. Faustini, vidljiv je glavni razlog toj
temeljnoj i najvećoj čovjekovoj bolesti – grijehu. Uzrok toj najgoroj bolesti je nepouzdanje, slaba
vjera, sumnja i nevjera čovjekova u Boga. Na taj se način čovjek sam zatvara i ne dopušta Isusu
da ga otkupi, oslobodi okova zla, da ga promijeni i ozdravi svojom ljubavlju. Jedino Isus može
izliječiti izranjenu ljudsku dušu, štoviše, svladati grijeh koji je izvor svih nesreća i uzrok bolesti na
dušu i tijelu. Prihvaćanje milosrdne Isusove ljubavi događa se po svakodnevnoj molitvi, a osobito po
sakramentima ispovijedi i Euharistije. Isus nam ne obećava život bez trpljenja, već, dajući nam
nositi križ, na sebe preuzima njegov najteži dio. Tada naše trpljenje, u potpunom predanju volji
Spasiteljevoj, postaje put otkupljenja, izvor velikih i predivnih milosti.
Isus želi da se potpuno pouzdajemo u Njega i da težimo samo jednom – da se u našem životu
vrši Njegova volja. Tada ćemo Isusu zahvaljivati za sve: za trpljenje i radost, za zdravlje i bolest,
za život i smrt. U svojim ćemo srcima nositi najveće blago i najdragocjeniji biser – Njegovu ljubav
(usp. Mt 13, 44-46).
MP
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
11
euharistija
Klanjanje ljubavi
Iz Isusove objave rumunjskoj redovnici koja se u tajnosti klanjala Presvetom Oltarskom Sakramentu
za vrijeme komunističkih progona u Rumunjskoj.
Isus u Euharistiji:
Ja sam Ljubav. Ja sam posrednik i objava ljubavi Oca prema svim ljudima, ali i ljubavi čovjekove
prema Ocu, prema Trojstvu Ljubavi. Postao sam čovjek kako bih povratio srca ljudi k Bogu: »Bog je
tako ljubio svijet, da je poslao svoga Jedinorođenoga Sina.«
Bog je oganj koji izgara ljubavlju. Došao sam taj oganj baciti na zemlju – jedina mi je želja
rasplamsati ga i zapaliti u ljudima i među ljudima.
Da, odvijeka sam sjedinjen s Ocem po Duhu ljubavi i želim na taj isti način sjediniti sve ljude s
Ocem, tom istom vječnom ljubavlju.
»Ja u njima i Ti u Meni! Obojica tako sjedinjeni kako bi svijet upoznao da si Me Ti poslao
i da ih Ti ljubiš kao što ljubiš Mene. Oče, želim da i oni, koje si mi dao, budu sa Mnom ondje gdje
sam Ja, kako bi vidjeli Moju slavu kojom si Me proslavio, jer si Me ljubio prije postanka svijeta.
Oče pravedni! Svijet Te nije poznavao. Ja sam Te
poznavao i oni su spoznali da si me Ti poslao. Objavio
sam im Tvoje Ime i dalje ću ga objavljivati kako bi
ljubav kojom si me Ti ljubio bila u njima i Ja u njima.«
Na taj način molio sam Oca za apostole i molim Ga
neprestano u Euharistiji i u nebu za sve ljude.
Učinio sam od svoje Euharistije žrtvu i
sakrament ljubavi kako bi svijet upoznao da »Ja
ljubim Oca i činim onako kako mi je naložio Otac.«
Ali i zato da bih sjedinio sve ljude u svojoj ljubavi
prema Ocu i prema svima.
Euharistija je zapovijed i izraz najveće ljubavi
koja sve zaodijeva. Ona obuhvaća nebo i zemlju,
Boga i čovjeka. Tko ljubi Mene u Euharistiji, njega
ljubi Moj Otac.
Potrebno je dobro razumjeti Euharistiju.
Mnoge duše prime Euharistiju s pobožnim
poštovanjem, no, uzimajući u obzir samo Moju
ljudsku ljubav prema njima… Ako čak i misle o
Mojoj božanskoj ljubavi koja ljubi sve ljude, ne shvaćaju da moraju činiti jednako tako. »Kao što je
mene ljubio Otac, tako sam i ja ljubio vas. Ustrajte u mojoj ljubavi.«
Ne zaboravi! Evo Moje zapovijedi: »Ljubite se međusobno kao što sam ja ljubio vas.« To znači
da se morate ljubiti Mojom ljubavlju dajući čak i vlastiti život za bližnjeg.
Euharistija ti daje i nadnaravnu ljubav prema Bogu i svim ljudima, čak i neprijateljima.
Ljubi me u Euharistiji Mojom ljubavlju, zajedno s Majkom Ljubavi, sa Crkvom, sa cijelim
čovječanstvom, s nebom i zemljom, sa cijelim svemirom.
Sjedini se sa Mnom, s Mojom božanskom Majkom, sa cijelom Crkvom, u Mojoj ljubavi prema
Ocu. Prikazuj Mu Mene kao najveću ljubav za čitavo čovječanstvo i cijeli svemir.
Sjedini se sa Mnom, zajedno s Majkom i Crkvom u Mojoj ljubavi prema svim ljudima i živi
konkretnom herojskom ljubavlju, a ne samo iz poštovanja prema bližnjemu.
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
12
Pročitaj i daruj drugima
Duša koja se klanja:
Isuse, moja božanska ljubavi u Euharistiji. Ljubim Te Tvojom vlastitom ljubavlju, Gospodine,
gospodaru mog života i mog bića. Po Tebi ljubim Oca. U zajedništvu s Majkom Božjom,
sa svetima Crkve i sa cijelim čovječanstvom, ljubim Trojstvo Vječne Ljubavi.
Tvojom ljubavlju želim ljubiti uistinu sve ljude. Moja duša Ti pjeva o svojoj ljubavi:
»Isuse, moja čista ljubavi!
Ljubav si po svojoj naravi.
Siđi sa svojim Ocem Nebeskim među ljude,
kako bi od njih učinio prijatelje, a ne sužnje.
Ti si moja ljubav, moje sve.
Zapaljuješ oltar i tabernakul plamenom Božjim,
koji me veže s Tobom, s Ocem, s Trojstvom.
O, Sveti Sakramente, zahvati me i zapali svojom ljubavlju,
kako bih u Tebi razumio čovjeka, svemir, svaki atom…
Zajedno s Majkom, predajem se Tebi, kako bi čovječanstvo uskrsnulo.
I neka se u Crkvi rasplamsa Tvoj oganj i nikada ne ugasne.«
presveto trojstvo
Gospodin moj i Bog moj
Dogma o Presvetom Trojstvu nadilazi racionalno poimanje i izaziva prirodno protivljenje svakog ljudskog uma. Tko je »izmislio« Presveto Trojstvo i zašto? Ne bi li bilo jednostavnije vjerovati da je Bog
jedan i ne baviti se pitanjem čine li ga tri božanske osobe? Naravno, bilo bi jednostavnije, no ne bi bilo
pošteno prema Bogu koji nam je objavio istinu o sebi.
Među Židovima je uvriježeno mišljenje da se Židovu može dogoditi svaki grijeh, nevjera, čak i
zastranjenje, no priznati drugog Židova Bogom može se dogoditi tek teškom psihičkom bolesniku! Takvo se uvjerenje izravno veže s poviješću biblijske Objave koja svjedoči o teškim kušnjama židovskog
naroda kroz koje je prolazio, učeći se razlikovati Istinu o Bogu od istine o čovjeku. Svaki Židov jako
dobro zna tko je Bog, a tko je čovjek. I svaki zna da niti Bog može biti čovjek, niti čovjek može biti Bog.
U tom kontekstu potrebno si je postaviti nekoliko pitanja: Je li se Isus smatrao Bogom? Jesu
li apostoli (Židovi od krvi i mesa) smatrali Isusa Bogom? I općenito, tko je i kada u povijesti Crkve
počeo u Isusu gledati Boga?
O Isusovom božanstvu na početku 2. stoljeća
Malo se tko usudio dovoditi u pitanje postojanje opće proširenog uvjerenja o Isusovom božanstvu u Crkvi na početku 2. stoljeća. Puno je dokaza koji idu tome u prilog, rekli bismo »teških« i
neospornih. Želim nabrojati četiri najuvjerljivija.
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
13
Prvi izvor je općenito poznat tzv. Rylandsov papirus koji nosi signaturu P 52. Na tom
malom komadiću papirusa obostrano se nalazi zapis ispisan grčkim alfabetom koji točno odgovara
ulomcima iz evanđelja po Ivanu 18, 31-33, 37-38.
Ti retci govore o suđenju Isusu koje bi nam samo
po sebi bilo nevažno da nije riječ o tužbi zbog
Njegova božanstva: »Mi imamo Zakon – odgovore mu Židovi – i po tom Zakonu mora umrijeti, jer
se pravio Sinom Božjim.« (Iv 19, 7) S obzirom na
činjenicu da je Rylandsov papirus pisan oko 120.
godine, moramo se složiti da je Ivanovo evanđelje sa svim njegovim tvrdnjama o Isusovom božanstvu opće poznato i da se čitalo u Crkvi 20-tih
godina 2. stoljeća.
Drugi, ništa manje važan, izvor je papirus
P 90 koji potječe iz drugog kodeksa s evanđeljem
po Ivanu pisan početkom 2. stoljeća. Istina je da
se nastanak papirusa P 90 smještao na početak 3.
stoljeća, no u svjetlu najnovijih istraživanja i novih otkrića prof. Thiede, može se zaključiti da je
papirus napisan znatno ranije. Taj komadić papirusa nosi zapis ulomka iz evanđelja po Ivanu 18,
36 – 19, 7, i potvrđuje da je već onda u tekstu
evanđelja bila gore navedena rečenica (19, 7) te
da nije dodana kasnije.
Treći izvor su poslanice Plinija Mlađeg.
Bio je on carski službenik i namjesnik provincija
Bitinije i Ponta, koji je između 110. i 112. godine
napisao 247 poslanica. One su poznate znanstvenicima, kategorizirane su i u cijelosti istražene. U
96. poslanici Plinije piše: »Zabluda i krivica kršćana bila je u tome što su se imali običaj u točno
određeno vrijeme dana okupljati se pred hramom
i moliti pohvalne molbe u čast Krista – Boga.«
Naravno, Plinije nije bio kršćanin. Bio
je racionalist poput svakog Rimljanina i zato je
smatrao glupošću stav Crkve da je Isus Bog. U
njegovoj poslanici zapisano je, dakle, da su u to
vrijeme, između 110. i 112. godine, kršćani posvuda častili Isusa kao Boga.
Četvrti izvor, s početka 2. stoljeća, su poslanice sv. Ignacija, antiohijskog biskupa. Ignacije je bio biskup u Antiohiji od oko 69. godine i
vjerojatno je osobno poznavao većinu apostola.
Tradicija govori kako je bio jedan od učenika sv.
Ivana apostola. Uhvaćen oko 107. godine, bio je
osuđen na smrtnu kaznu koja se imala izvršiti u
Rimu. Na putu za Rim, Ignacije se, uz odobrenje
Rimske vlasti, susretao s kršćanima u mjestima
kroz koja su prolazili. Tako je jedan izvanredan
čovjek pod smrtnom osudom nalazio riječi utjehe
za subraću i poticao ih na vjeru u Isusa Krista. Na
putu je Ignacije napisao sedam poslanica. Svaka
je započinjala riječima: »Ignacije, zvani Teofor«,
što znači: »onaj koji nosi Boga« ili »koji Ga navješćuje, Njega i Njegov nauk«. Ispovijedao je u
njima svoju vjeru u božanstvo i čovještvo Kristovo i u sveopće poslanje Crkve koju je tada po prvi
put nazvao »katoličkom«.
Ignacije Antiohijski nije bio Židov, stoga
neki znanstvenici pokušavaju upravo njemu pripisati odgovornost da je Isusa nazvao Bogom.
Ipak, svaki čestit znanstvenik mora računati s činjenicom da on, kao treći biskup Antiohije (nakon
sv. Petra i Evodija) i učenik sv. Ivana, nije mogao
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
14
Pročitaj i daruj drugima
tek tako, sam od sebe, izmisliti
bilo kakvu dogmu, samim tim
što je Istinu o Isusovom božanstvu naviještao vjernicima i nakon što je osuđen na smrt. Bio
je spreman svjedočiti samo istinu pa i pod cijenu smrti.
Nomina sacra – kratica za
Božje ime
Korištenje kratica za
Božje ime u papirusima, koje
su znanstvenici nazvali nomina
sacra – sveto ime, važan je dokaz kako su Isusa, već u vrijeme
apostola i za života Njegovih
prvih učenika, smatrali Bogom.
Uvođenje specijaliziranih oznaka koje se obično
koriste pri pisanju Božjeg imena vrlo je karakteristično za
judaizam i židovstvo. Poznato
je kako su već od 3. st. pr. Krista, Židovi ograničili izgovaranje Božjeg imena isključivo na
hram, a u Isusovo vrijeme smio
ga je izgovoriti samo vrhovni
svećenik i to samo jednom u
godini na svetkovinu pomirenja
(Jom Kippur). Stoga su Židovi,
čitajući svakodnevno ulomke iz
Svetog Pisma ili molitve, na različite načine morali zamijeniti
ime Božje nekim drugim izrazom, npr. Haszem (»ime«) ili
Adonaj (gospodin). Kako bi se
izbjeglo i slučajno izgovaranje
Božjeg imena izabran je tetragram jud-he-waw-ne za označavanje imena Božjeg. Po potrebi,
korištena je druga abeceda kao
primjerice u dokumentima koje
vidimo u ilustraciji. Također, u
hebrejskom tekstu, napisanom
kvadratnim pismom, kao i u
Papirus P 90
grčkom pismu, tetragram judhe-waw-ne zapisan je starohebrejskom abecedom i koristilo
ga se i u vrijeme prije progonstva u Babilon. Svaki čitatelj
koji bi tekst čitao na glas automatski bi zamijenio Božje ime
izrazom Haszem ili Adonaj.
Zahvaljujući takvom zapisu bilo je odmah jasno, napose
u grčkim rukopisima, na kojeg
se Gospodina odnosi zapisana
riječ Kyrios ili Adonaj: na čovjeka ili na Boga. Upravo tu istu
funkciju u grčkim kršćanskim
rukopisima ispunjava nomina
sacra. Izraz Kyrios, ispisan u
cijelosti, mogao je značiti »bilo
Rylandsov papirus
koji gospodin«, a zapisan kraticom KS označavo je samo Boga
i Isusa. Jednako tako izraz theos mogao je značiti bilo kojeg
boga (primjerice u Dj 14,11 ili
Kor 8, 5), no zapis ThS odnosio
se samo i isključivo na Boga.
Praksa korištenja kratica nomina sacra – svetih imena
potpuno je židovska i potječe
iz uvjerenja o neophodnosti
razlikovanja, u pismu, imena
Božjeg. Ako je, dakle, nomina
sacra uvedena za života apostola, onda to znači da su oni
sigurno priznavali Isusa Bogom jer se kratice KS i ThS u
rukopisima odnose i za označavanje Isusa.
Znanstvenici imaju na
raspolaganju značajan broj papirusa koje je moguće datirati
prilično precizno na temelju usporedbe načina pisanja. Primjerice, 24. srpnja 66. godine egipatski dječak Harmijsis napisao
je na grčkom jeziku zamolbu
za kupnju 7 ovaca. Taj događaj
nije imao nikakvo značenje 66.
godine, ali ima iznimno veliko
značenje za nas. Naime, na tom
je dokumentu ispisan datum i
vidljiva su tri potpisa državnih
službenika. Taj je papirus preležao u zemlji sve do današnjih
dana i otkriven je za vrijeme
iskapanja u Oxyrhyndosu, zajedno sa stotinama drugih papirusa.
Stil pisanja Harmijsisove zamolbe (koju je, naravno, pisao učeni pisar) jednak je
onome u papirusu P 64/67, što
znači da su ih u to isto vrijeme
pisali pisari koristeći se istim
osnovama kaligrafije. Daje nam
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
15
to mogućnost smjestiti papiruse P 64/67 na kraj 60ih godina 1. stoljeća. Dodatno, nekoliko glinenih
crjepića iz Masade po kojima je pisano podsjećaju svojim pismom na papiruse P 64/67 (osobito br.
784). Općenito je poznato da Masada nije bila nastanjena nakon 73. godine.
Dolazimo do najvažnijeg zaključka koji
proistječe iz spoznaja o papirusima i nomina sacra.
Upravo se u papirusu P 64, za koji znamo da je pisan 60-ih godina 1. stoljeća, za života gotovo svih
apostola, javlja nomina sacra: KE umjesto Kyrie
u Mt 26, 22 i IS umjesto iesous u Mt 26, 31. To
je najraniji primjer korištenja kratica svetih imena;
dok papirus 7Q4 iz vremena prije 60. godine donosi
izraz theos zapisan u cijelosti. Dakle, nomina sacra
uvodi se u kršćanske tekstove polovicom 60-ih
godina za života većine apostola i bila je izraz
vjere u Isusovo božanstvo. Od tog trenutka u papirusima se mogu naći npr. kratica ThS koja se odnosi na Isusa u retku Ivanova evanđelja 1, 1 (papirus
66, moguća datacija: 125. godina) ili odgovarajuće
kratice istaknutih izraza u tekstu poslanice Filipljanima 2, 6 (papirus P46, oko 85. godine): »Težite
među sobom za onim za čim treba da težite u Kristu
Isusu! On, božanske naravi nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom…«
U kopijama Novog Zavjeta na različit su
se način pisale riječi koje su se odnosile na Isusa
kao na Boga i to u vrijeme kada su živjeli apostoli, autori evanđelja i poslanica. U židovskom
mentalitetu značilo je to priznanje vjere u Isusa
kao u Boga.
Je li se Isus smatrao Bogom?
Uzimajući u obzir značajan broj papirusa iz
2. stoljeća i nekoliko kraćih tekstova nastalih u 1. stoljeću, koji izvrsno odgovaraju Novom Zavjetu, potrebno je znati da se Evanđelje i apostolske poslanice, prepisivane i čitane u Crkvi za života apostola
i drugih vjerodostojnih svjedoka, ne razlikuju
značajno od onih koje imamo danas. Prema dostupnim znanstvenim dokazima nije održiva teza da
se u kasnijim stoljećima bilo što oduzelo ili dodalo.
Svaki čitatelj Novog Zavjeta koji poznaje pomalo
Stari Zavjet, u isti tren primjećuje da Isus u svojim
govorima uvijek ističe svoju jednakost s Bogom:
Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham
posta, Ja jesam! (Iv 8, 58)
Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!
(Mt 28, 18)
Tko je vidio mene, vidio je i Oca. (Iv 14, 9)
Ja i Otac jedno smo. (Iv 10, 30)
Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen,
nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za
mnoge. (Mt 20, 28)
Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu
osim po meni. (Iv 14, 6)
...vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe! (Mk 2, 10)
… i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. (Iv 5,
27)
Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako
i umre, živjet će. (Iv 11, 25)
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
16
Pročitaj i daruj drugima
Čak i takav »klasičan tekst« poput govora
na gori dokaz je tomu da se Isus smatra Bogom.
Prema shvaćanju Jakova Neusnera upravo svaka
rečenica iz govora na gori više definira Osobu Isusa nego li u njima uvodi nove moralne odredbe. U
svojoj knjizi A Rabb Talks with Jesus / Rabin razgovara s Isusom Neusner piše: »Evo dolazi učitelj
Tore koji govori u vlastito ime ono što Tora govori u ime Božje.« Upravo sva Isusova naučavanja
u kulturološko-religijskom kontekstu judaizma
označavaju upravo ono u što mi vjerujemo: da je
On Bog.
Sa židovskog stajališta takva tvrdnja bila
bi zabluda jer čovjeku nije dopušteno izjednačavati se s Bogom. U više navrata Židovi su imali
problema s Rimljanima odbijajući priznati cezara
za Boga – Židov bi radije umro nego izrekao takvu bogohulu. »Stoga su Židovi još više nastojali
da ga ubiju, jer je ne samo kršio subotu, nego i
Boga nazivao svojim Ocem, izjednačavajući sebe
s Bogom.« (Iv 5, 18) Onaj tko se čini jednakim
Bogu, mora umrijeti. (usp. Dj 12, 22-23)
Stoga je suđenje Isusu najneobičniji sud u
povijesti svijeta. Nije mu suđeno zbog onoga što
je učinio, već poradi onoga tko je bio.
»A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: “Ti
li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?” A Isus mu
reče: “Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima
nebeskim.” Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: “Što nam još trebaju svjedoci?“«
(Mk 14, 61-63).
Papirus 8HevXII.gr, grčki alfabet.
Ime Božje zapisano hebrejskim znakovima (u krugu)
Odluka Sinedrija o razapinjanju Isusa znači samo to da su Židovi dobro razumjeli Njegove
izjave na temu Njegova božanstva. Isus je znao da
je Bog. Poradi te istine spreman je i umrijeti.
Apostoli mijenjaju mišljenje
Vratimo se na pitanje postavljeno na početku: zar je moguće da jedan Židov odjednom počne
drugog Židova smatrati Bogom? Promotrimo stav
apostola.
U Evanđelju nalazimo nekoliko mjesta na
kojima su pristalice i učenici Isusovi silno uznemireni i primorani postaviti pitanje o Njegovom identitetu. Najjednostavniji primjer: smirivanje oluje.
Toliko nam je to već običan primjer da najčešće ne
primjećujemo da je upravo to bio događaj koji je
doveo u pitanje poimanje Židova o Mesiji.
Matej evanđelist piše: »A ljudi u čudu rekoše: “Tko je ovaj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?”« (Mt 8, 27). Radi se o tome da svatko može
govoriti da je jednak Bogu. Staviti sebe na mjesto
Gospodara Subote (odnosno Boga koji je ustanovio subotu) može svatko. Ali umiriti vjetar može
jedino Bog: »Tada zavapiše Gospodinu u svojoj
tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. Smiri oluju u
tihi povjetarac, valovi morski umukoše.« (Ps 107,
28-29). Taj put Isus zapravo uopće nije morao govoriti o sebi. Bilo je dovoljno što je utišao vjetar i
upitao učenike gdje im je vjera. Vjera u što? Vjera
u ono što On jest. Prestao je govor, a nastupila su
djela – apostoli su morali, suočeni s činjenicama,
promijeniti mišljenje. Ta je promjena najuvjerljivije
opisana u Ivanovom evanđelju (20, 28) na primjeru Tome apostola. Čitamo: »Gospodin moj i Bog
moj! – izjavi Toma«. Tobože da Toma tako nešto
nije rekao; neki pokušavaju tu njegovu izjavu razdijeliti na: »Gospodin!« što bi se odnosilo na Isusa,
i na »Bog« što bi se odnosilo na Boga Oca. Pa ipak,
problem leži u tome da je Toma Židov, a Židov bi u
takvim situacijama rekao: »Gospodine, Bože naš«
(hebr. Adonaj Elohejnu). No Toma je rekao: »Gospodin moj i Bog moj!« (hebr. Adonaj we Elohaj)
što jednoznačno upućuje da se ta fraza odnosi na
Isusa kojeg je Toma upravo dotaknuo.
Kako ne bih nabrajao puno primjera, že-
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
17
lim samo podsjetiti čitatelje na Savla iz Tarza koji
je sam sudjelovao u kamenovanju đakona Stjepana upravo zato jer je riječi o Isusu koji stoji zdesna
Oca smatrao bogohulom. Nekoliko godina kasnije,
taj isti Savao, napisao je o Isusu da je postojao u
obličju Boga (bio je Bog), ali se ponizio postavši
čovjekom (Fil 2, 6-7). Zlobnici bi rekli da je poludio, no Savao je jednostavno morao promijeniti
mišljenje zbog težine dokaza koji su upućivali da
Isus jest Bog. Jednako tako kao što su Isusa Bogom
morali priznati i svi njegovi apostoli i učenici. Jednostavno, On im nije ostavio izbora!
Zaključak
Isus se smatrao Bogom i čini sve da ga Židovi, koji su ga okruživali, razumiju. Oni su ga
jako dobro razumjeli – jedni su to smatrali bogohulom i osudili Ga, a drugi su morali promijeniti
svoje dotadašnje stavove i uvjerenja.
Apostoli su dali svoju potvrdu vjere u Isusovo božanstvo, između ostalog, uvodeći nomina
sacra. Zapisivali su Isusove govore i jednoznačno
ga potvrdili kao Boga. Pred kraj 1. stoljeća Ivan
evanđelist izravno je nazvao Isusa Bogom i vjera
u Presveto Trojstvo na početku 2. stoljeća vrlo je
dobro dokumentirana.
Mislim da bi trebale ove činjenice biti dovoljne kako bi nas uvjerile da je Isus istovremeno
i Bog i čovjek i da je njegovo božanstvo jednako
božanstvu Boga Oca. Čak ako to i ne možemo
shvatiti, prirodna logika nas primorava priznati da
se Isus nije samo smatrao Bogom, već da je i svoje učenike uvjerio da je On uistinu Bog.
»Tko je lažac, ako ne onaj koji tvrdi da
Isus nije Krist? Antikrist je onaj tko niječe Oca
i Sina. Svaki koji niječe Sina, nema ni Oca, a
tko priznaje Sina, ima i Oca.« (1 Iv 2, 22-23)
Mirosłav Rucki
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
18
Pročitaj i daruj drugima
tema broja - torinsko platno
Dokazi Uskrsnuća
Isusovo uskrsnuće je činjenica. Prvi svjedoci uskrsnuća su apostoli. No, Isus je ostavio i dva vidljiva dokaza koje suvremena znanost može proučavati: Torinsko platno s otiskom izmučenog Kristovog tijela i otisak
Svetog Lica na velu u mjestu Manoppello.
Povijesna činjenica
Istina o Kristovom uskrsnuću temelji se
na povijesnoj činjenici koja istovremeno nadilazi
povijest. Kada su, tri dana nakon Isusove smrti na
Križu, prestrašeni učenici čuli od žena da je Isus
uskrsnuo »njima se te riječi pričiniše kao tlapnja,
te im ne vjerovahu.« (Iv 24, 11). Tada im se Uskrsli
Isus objavljuje i uspostavlja s njima osobni kontakt.
Svojim osjetilima mogu Ga doživjeti, Njegovu blizinu, i uvjeriti se da nije riječ o zabludi, već da On
stoji pred njima u svom uskrslom tijelu.
Gledaju Ga, razgovaraju s Njim, mogu Ga
dotaknuti, s Njime sjesti i objedovati (usp. Lk 24,
37-43). Apostoli su sve sigurniji da je Isus uskrsnuo
u onom istom tijelu koje je raspeto na križu, koje
više ne podliježe nikakvim fizičkim ograničenjima.
Apostoli raspoznaju Njegov glas, kosu, crte lica,
ruke i bok – sa svim tragovima rana (usp. Iv 20, 27).
Svaki koji je istinski upoznat s izvorima
vjere u Kristovo uskrsnuće ne dovodi u sumnju
stvarnost tog otajstva. Susret s Uskrslim potpuno je
promijenio apostole, osnažio im dušu i ohrabrio ih
do te mjere da su svi, izuzev Ivana, umrli mučeničkom smrću, braneći istinu da je Isus uskrsnuo i da je
Bog. U trenutku Isusove smrti na križu, u trenutku
koji se iz ljudske perspektive može činiti potpunim
porazom, rađa se kršćanstvo u svoj svojoj neuništivoj životnosti, entuzijazmu i radosti života, i to po
neustrašivom apostolskom naviještanju onoga što
su doživjeli – Isusovo uskrsnuće.
Isusovo uskrsnuće je činjenica. Prvi njegovi
svjedoci su apostoli. No, Isus onim sumnjičavima
i bez vjere ostavlja i dva neoboriva dokaza svog
uskrsnuća. To su otisak Njegova izmučenog tijela
na Torinskom platnu te Sveto Lice na velu koje se
nalazi u mjestu Manoppello.
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
19
Kada su apostoli, Petar
i Ivan, od žena saznali da je Isusov grob prazan, potrčali su na
mjesto gdje je bio položen. Primijetili su da je grob otvoren,
ušli i vidjeli samo ukopne povoje gdje leže. Tijela nije bilo.
Tada Ivan, vidjevši nedirnuta i
»prazna« platna, uzvjerova da
je Krist uskrsnuo. U svom je
evanđelju napisao: »vidje i povjerova«. (Iv 20, 8)
Kako to da ga je samo
pogled na ukopne povoje uvjerio u Isusovo uskrsnuće? Grčki
izvorni tekst Ivanova evanđelja
(20, 6-7) kaže da su ukopni povoji bili keimena, odnosno da
su stajali prostrti, prazni, nedirnuti, neodriješeni, neoštećeni.
Kada je Ivan vidio uredno prostrto platno, potpuno nedirnuto
i neodriješenih vezova, bio je
to za njega jasan znak da nitko nije uzeo Isusovo tijelo, već
da je ono moralo na čudesan
način prodrijeti kroz to platno.
Dakle, Isus je uskrsnuo. Sveti
Ivan spominje i ubrus na Isusovoj glavi (20, 7). Bili su tamo
najvjerojatnije ubrus za brisanje znoja sudarion i lagani veo
od dragocjene tkanine satkane
od bisernih vlakana. Suvremeni egzegete iz izvornog Ivanovog teksta (20, 7) zaključuju
da nam sv. Ivan želi svratiti
pozornost da je u grobu vidio
platno koje je bilo »prazno« i
ubrus koji bijaše svijen na jednom mjestu. Persili, tumač i
egzegeta, ističe da grčki tekst
alla chorisentetyligmenon (Iv
20, 7) u sebi govori kako ubrus
stavljen na Isusovu glavu nije
bio horizontalno postavljen na
grobnom kamenu, već svijen
kao da još uvijek obavija lice.
Nakon uskrsnuća, Isusovo tijelo »prodrlo« je kroz platno koje
se spustilo jer u njemu više nije
bilo tijela.
Apostoli Petar i Ivan
vidjeli su, dakle, »i ubrus koji
bijaše na glavi Isusovoj, ali nije
bio uz povoje, nego napose
svijen na jednome mjestu.« Jedino tajanstven prelazak Isusova tijela iz smrti u život, mimo
svih zakona fizike, u bezvremenskoj dimenziji postojanja,
može objasniti nedirnute ukopne povoje kako su ih vidjeli
Petar i Ivan. Bio je to za Ivana
jasan znak uskrsnuća pa je zato
i napisao: »i vidje i povjerova.«
Isusovo
uskrsnuće
veliko je otajstvo prelaska iz
smrti u Božju dimenziju postojanja. Taj je događaj iza sebe
na zemlji ostavio i materijalne
tragove, vidljive znakove, koje
do danas možemo gledati i
istraživati. To su Torinsko platno u koje je bilo umotano mrtvo Isusovo tijelo i na kojem se
ocrtava slika Isusovog čitavog
tijela, Sveto Lice na tkanini od
bisernih vlakana koje se čuva u
Manoppellu, kao i ubrus, sudarion, s krvavim mrljama, tzv.
Veo (ubrus) iz Ovieda. Znanstvena istraživanja potvrđuju
da ubrus koji po sebi ima pregršt krvavih tragova, a koji se
čuva u katedrali u Oviedu (sjeverna Španjolska), potječe iz
Kristova vremena, i da krvavi
tragovi koji su na njemu vidljivi daju istovjetan otisak Kristova lica kao Torinsko platno.
Torinsko platno
Slika na Torinskom
platnu neponovljiva je vrsta
»fotografije« Čovjeka koji je
mučen do smrti, koji je pretr-
Prednja strana tijela na Torinskom platnu
Prazan grob
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
20
Pročitaj i daruj drugima
Stražnja strana tijela na Torinskom platnu
pio neviđene torture kao što
su šamaranje, šibanje, rimsko
bičevanje, krunjenje trnovom
krunom, padove, pribijanje
čavlima na križ i probijanje
kopljem boka. Ta, u platno
utisnuta slika muke, do u najsitnije detalje odgovara evanđeljskom opisu Isusove muke
i smrti.
Krv se upila u dubinu
strukture platna, ostavljajući
jasne tamne mrlje, dok su obrisi tijela vidljivi tek na površini
Platna i vrlo su blijedi. Krvni
ugrušci vidljivi su na Platnu
i nisu oštećeni. Svjedoči to
da Isusovo tijelo nije uzeto iz
Platna jer nema tragova struganja o Platno. Tijelo je na čudesan način prošlo kroz Platno
koje ga je obavijalo ostavljajući na Platnu svoj otisak u vidu
fotografskog negativa. Jedino
nam vjera daje jasno objašnjenje – Isus je uskrsnuo.
Godine 1978., Torinsko platno podvrgnuto je
različitim znanstvenim ispitivanjima, najviše američkih
znanstvenika okupljenih u tzv.
STURP (The Shroud of Turin
Research Project). Bila im je
na raspolaganju najsuvremenija znanstvena aparatura koja
je težila na stotine tona, posebno dopremljena iz Sjedinjenih
Država. Platno je gotovo 120
sati bilo izloženo različitim
ekspertizama. Između ostalog Platno je fotografirano: s
osvjetljenjem izravno ili kroz
transparentnu foliju, pomoću
ultraljubičastih i ultracrvenih zraka, učinjena je fotoelektrična spektrofotometrija,
fotografska i fotoelektrična
florescencija. Napravljene su
i kompjutorske snimke te makro i mikrofotografije. Tako je
istražen svaki i najsitniji detalj
platna.
Istraživanja su potvrdila sljedeće:
1. Prisustvo krvi na platnu i to
muškarca krvne grupe AB.
2. Isključuje se svaka sumnja
da bi lik na platnu mogao
biti nacrtan.
3. Ultraljubičasto
zračenje
pokazuje da je tijelo po
sebi imalo brojne rane od
bičevanja što nije bilo vidljivo golim okom.
4. Zastupljenost peludi biljaka na unutarnjoj površini
Platna. (Glasoviti švicarski
kriminolog Max Frei pronašao je pelud raznih tipova halofitnih pustinjskih
biljki koje su tipične za područje oko Galilejskoj jezera iz vremena Isusa Krista.
Dakle, platno je sigurno u
to vrijeme bilo ondje.)
5. Slika se nalazi isključivo
na površini tkanine. Posljedica je destilacije samo
unutrašnjih vlakana lana.
Smanjenje intenziteta destilacije uvjetovalo je nastajanje trodimenzionalne
slike. Slika na Platnu potpuno se nalazi na površini
Platna, jedino vlakna koja
su najbliža površini imaju
mrlje koje tvore sliku. Boju
je nemoguće bilo čime izbrisati, čak niti uz pomoć
kemikalija; otporna je čak
i na sunčevo djelovanje.
Slika nije utisnuta na mjestima na kojima se nalaze
ugrušci krvi. Na mjestima
gdje su mrlje od krvi, nema
obojenih vlakana na površini koje čine sliku. Otisak
je bljedožut; nema nikakvog traga boje ni tinte.
Slika je nastala na Platnu u
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
21
koje je bilo umotano tijelo, a
usprkos tome, slika je, u fotografskom negativu, potpuno
plošna. Nije pretrpjela deformaciju i paralelno je projicirana. Mehanizam prenošenja
otiska tijela na Platno znanost
ne može u cijelosti objasniti.
Zato je američki znanstvenik J. Jackson napisao: »Na
osnovu fizikalno-kemijskih
procesa koji su poznati do
danas imamo pravo tvrditi da
otisak na Platnu ne bi trebao
postojati, pa ipak on jest. No
nismo u stanju objasniti kako
je nastao.«
Veliki napredak u istraživanju Platna donosi informatizacija. Zahvaljujući kompjutorskoj tehnici dobili smo elektroničku fotografiju Torinskog
platna u najvišoj rezoluciji koja
otkriva gotovo sve pojedinosti
koje se ranije nisu mogle raspoznati neposrednim promatranjem. Utvrđeno je postojanje
otiska dva kovana novčića iz
Pilatova vremena, jednog u visini desnog, drugog u visini lijevog oka Čovjeka s Platna. Na
desnom je oku otisak kovanice
lepton lituus, između 29. i 32.
godine nakon Krista iz vremena Poncija Pilata. Na lijevom
oku identificiran je novčić koji
je dao načiniti Pilat u čast Julije,
Tiberijeve majke, godine 29. nakon Krista.
Lik na Torinskom platnu
karakterizira lagano izblijedjela
boja koja ga tvori. Slika je oblikovana u nijansama žute boje na
različitim razinama; zbog svjetlijih i tamnijih nijansi ukazuje
na određenu trodimenzionalnost koju su proučavali i mjerili
znanstvenici STURP-a za vrijeme istraživanja 1978. godine.
Američki znanstvenici
Trodimenzionalna slika lika s Platna
Sveto Lice iz Mannoppella
Eric Jamber i John Jackson iz
NASA-e koristeći metodu za reljefno dimenzioniranje planeta
dolaze do reljefne slike Čovjeka
na platnu. Giovanni Tamburelli
sa Sveučilišta u Torinu, zahvaljujući kompjutorskoj opremi,
dobiva trodimenzionalnu fotografiju lika na Platnu.
Godine 2002. pristupilo
se temeljitoj restauraciji Platna.
Bila je to savršena prilika za
posebna istraživanja i vanjske
strane Platna, ove čudesne relikvije. Skenirana je cijela površina platna, i unutarnja i vanjska.
Dvojica znanstvenika sa Sveučilišta u Padovi, Giulio Fanti i
Roberto Maggiolo, proučavajući skenirani materijal dolaze do
šokantnog otkrića. Pokazalo se,
naime, da postoji i jedva vidljiva slika lica na vanjskoj strani
Platna, upravo na mjestu slike
lica na unutarnjoj strani površne
Platna. (Fanti i Maggiolo objavili su rezultate svog istraživanja 14. travnja 2004. u znanstvenom časopisu Journal Optics of
the Institute Physics in London.)
Na vanjskoj strani Platna vidljivi su lice i ruke. Slika
na vanjskoj strani Platna ima
jednake značajke kao i slika s
unutarnje strane. Fotografski negativ postoji zahvaljujući tajanstvenom sjenčanju na površini
vlakana i trodimenzionalan je.
Vanjska i unutarnja slika potpuno su istovjetne, do u najmanje
sitnice: od dimenzija, oblika i
položaja. Nema direktnog »kopiranja« slike s unutarnje na
vanjsku stranu; laneno Platno u
svojoj unutrašnjosti nije oslikano. Dakle, na površini Platna
dvostruka je slika lica – i s
unutarnje i s vanjske strane.
To čudesno otkriće udvojene
slike još je jedna potvrda da
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
22
Pročitaj i daruj drugima
Fragment Svetog Lica iz Manoppella
sliku nije mogao učiniti niti jedan ljudski genij.
Suvremena znanost još nije u stanju rekonstruirati nastanak Platna i potpuno je sigurno da nije
moglo nastati kao posljedica kakvih prirodnih
procesa.
Prirodno rasuđivanje i logika govori nam
da su u ovom slučaju potrebne duboka vjera i poniznost priznati da tajna nastanka te čudesne slike na platnu leži u trenutku Isusova uskrsnuća.
Gospodin je u Platno utisnuo zastrašujuću sliku
svoje muke i smrti i dao nam stvarni dokaz svog
uskrsnuća, kako ne bismo bili nevjerni, nego vjerni.
Slika iz Manoppella
Na tankoj tkanini od bisernih vlakana, veličine 17x24 cm, na glavnom oltaru crkve u Manoppellu, nalazi se slika Svetog Lica – Uskrslog
Krista.
Najnovija znanstvena istraživanja potvrđuju da je slika nastala na čudesan način. Zahvaljujući
digitalnom skeneru iznimno velike rezolucije utvrđeno je kako se između vlakana ispitivane tkanine
ne može naći nikakav trag boje. Najviše začuđuje
činjenica prozirnosti platna. Slika se jednako može
vidjeti i s jedne i s druge strane, kao na dijapozitivu.
Pri promjeni osvjetljenja, mijenja se i slika. Znanstvenici tvrde da ima određena svojstva slike, fotografije i holograma, no, nije ni slika ni fotografija ni
hologram. Ostaje za znanost velika i neobjašnjiva
tajna. Sliku Svetog Lica iz Manoppella nije u stanju
naslikati ni najveći genij. To je acheiropoietos, odnosno slika koju nije nacrtala ljudska ruka.
Slika Svetog Lica utisnuta je na dragocjenoj, bisernoj tkanini koja se radi od svilenkastih
niti morskih oštriga. Tkanina tog tipa otporna je na
požar, poput azbesta. Nije moguće na njoj bilo što
naslikati. Na tako tanku tkaninu ne da se nanijeti
nikakva boja.
Znanstvenici su došli do iznenađujućeg otkrića – lice s Torinskog platna i lice iz Manoppella
– zapravo je jedno te isto lice. Slike oba lica u potpunost odgovaraju i predstavljaju istu Osobu.
Usporedba folije s likom Svetog Lica iz
Manoppella i lica s Torinskog platna, pruža i grafičko-matematički dokaz da je riječ o istoj osobi. Sa
znanstvenog stajališta nema sumnje, oba lica – iz
Torina i Manoppella – odgovaraju jedno drugom
stopostotno, kako strukturom, tako i dimenzijama.
Slika mrtvog tijela na Torinskom platnu i
Božjeg lica, bez dvojbe su najveća čuda da svijetu.
Sa znanstvenog stajališta njihovo je postojanje neobjašnjivo. Osim slike Majke Božje Guadalupske,
nema takve slike koja bi se sa svojim specifičnostima mogla uopće uspoređivati s ovim dvjema.
Sve upućuje na to da je Veo iz Manoppella
na kojem se vidi Sveto Lice, odozgor bio postavljen
na ubrus koji je obavijao Kristovu glavu nakon što
je položen u grob. Postao je tako, poseban »svjedok« trenutka Kristova uskrsnuća, tim više što je na
njemu Isus ostavio otisak svog lica u trenutku prelaska iz smrti u život.
Istinski Bog koji je iz ljubavi prema nama
postao čovjekom, kako bi nam po svojoj muci, smrti i uskrsnuću otvorio put do neba, dao nam je dvije
potresne slike: jednu na Torinskom platnu, a drugu
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
23
na Velu iz Manoppella. One su zalog najvažnijeg
trenutka u povijesti čovječanstva u kojem se dogodila konačna pobjeda nad Sotonom, grijehom i
smrću. Sin Božji, postavši čovjekom, mogao je kao
Bog, na sebe uzeti sve grijehe i trpljenja kroz cijelu ljudsku povijest. To je moguće jer u Bogu nema
vremena. On je vječno »sada«: »A on je naše bolesti
ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da
ga Bog bije i ponižava.« (Iz 53, 4). Iako sam bez
grijeha, za vrijeme muke i smrti na križu, iskusio je
posljedice grijeha i trpljenja svih ljudi. Doživljavajući najveću napuštenost i trpljenje u trenutku smrti
prikazao je sebe i sve nas Bogu Ocu. Na taj je način
pobijedio grijeh i smrt, primajući od Oca dar uskrslog života.
Slika Svetog Lica na Velu iz Manoppella ili
odraz mrtvog tijela na Torinskom platnu, s vanjske
ili unutrašnje strane, nastali su zahvaljujući čudesnoj Božjoj intervenciji u trenutku uskrsnuća.
Primili smo čudesan zalog budućih vremena slave Kristovog čovještva. Na Torinskom platnu
ostala je utisnuta slika još mrtvog Isusovog tijela,
u trenutku kada je započela Njegova slava. Tijelo
je počelo isijavati tajanstvenu energiju koja je neviđenom preciznošću dovela do utiskivanja u platno
obrisa cijelog tijela u fotografskom negativu.
Istovremeno, na Velu iz Manoppella dobili
smo u fotografskom pozitivu sliku lica već živog
Krista, pred sam svršetak procesa Njegova slavnog
uskrsnuća, pri čemu su još uvijek na Njegovom
licu vidljivi tragovi rana i oteklina. Ljepota Onoga
koji uskrsava, dakle, još neproslavljenog u punini.
Ljepotu Onoga koji uskrsava nadilazi sva naša očekivanja i moći ćemo je gledati tek u nebu. Lice iz
Manoppella je lice Isusa koje uskrsava, u trenutku
Njegova prelaska iz smrti u život, preobraženja unakaženog Isusovog tijela: »od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.« (Iz 53, 3).
Lice iz Manoppella je lice na kojem se ocrtavaju tragovi muke u trenutku kada »ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno
da se obuče u besmrtnost.« (1 Kor 15, 53).
Bog nam je ostavio vidljivu sliku istine o
svom utjelovljenju, smrti i uskrsnuću. Kroz tu sliku
jednoznačno je potvrdio da je uistinu postao pravi
čovjek, da je na se uzeo naša trpljenja i grijehe, da je
uistinu umro i uskrsnuo, kako bi nas oslobodio od
grijeha smrti i doveo nas do punine radosti u nebu.
Božje lice iz Manoppella je stvaran dokaz Kristova uskrsnuća. Poziva svakog od nas na obraćenje,
na uspostavljanje iskrenog odnosa ljubavi prema
Uskrslom Gospodinu kroz svakodnevnu molitvu,
a osobito u sakramentima ispovijedi i Euharistije.
Isus je uistinu uskrsnuo i živi, On obavija svakog
grešnika svojim neizmjernim milosrđem. Poziva
nas na redovito pristupanje sakramentu pomirenja i
sv. Pričesti. »Koliko žarko čeznem za spasavanjem
grešnika. Moja najdraža tajnice zapiši da želim
Moj Božanski život izliti u duše ljudi i posvetiti ih,
kad bi samo htjeli prihvatiti Moju milost. Najveći
grešnici dospjeli bi do najveće svetosti, kad bi se
samo htjeli pouzdati u Moje Milosrđe. Moja Nutrina prepunjena je milosrđem i ono je izliveno na
sve što sam stvorio. Meni je milina djelovati u duši
čovjeka, ispuniti je Mojim milosrđem i opravdati
je. Moje kraljevstvo na zemlji je Moj život u duši
čovjeka. Piši, Moja tajnice, da sam Ja Sam voditelj
duša, neposredno, iako ih vodim preko svećenika i
svaku vodim do svetosti na putu što je samo meni
poznat.« (Dn 1784).
»Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko
bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh
koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta. (…)
Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina
Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života
u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima
život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.«
(Iv 6, 51. 53-55)
M. Piotrowski TChr
»Ljubio je svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio« (Iv 13, 1)
Isus nam je ostavio potresno svjedočanstvo trpljenja i smrti – u Platno otisnuto izmučeno tijelo nakon što
je skinuto s križa, umotano u platno i položeno u grob. Specijalisti sudske medicine tvrde da Isusovo tijelo
nije bilo u grobu dulje od 36 sati jer na Platnu nema tragova raspadanja.
Torinsko platno snažno progovara o neiskazivom trpljenju koje je Isus podnio za vrijeme muke i
smrti na križu.
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
24
Pročitaj i daruj drugima
Tako je trpio pravi Bog koji je postao pravi
čovjek kako bi nas otkupio i oslobodio od bijede
grijeha i smrti. Za Otkupiteljevo trpljenje i smrt odgovorni su svi ljudi. Svatko od nas svojim grijesima
zadaje bolne rane Isusu i vodi ga u smrt na križu.
To neizmjerno trpljenje Sina Božjeg postalo je izvor
našeg spasenja. Ljudsko trpljenje, po Isusovom
trpljenju, poprima smisao, ono postaje put otkupljenja, izvor milosti; ono ne uništava, nego
posvećuje i postaje sredstvom spasenja drugih.
Slika izmučenog Isusa na Torinskom platnu
svjedoči nam koliko Bog ljubi svakog čovjeka. Uistinu, »ljubio je svoje, one u svijetu, do kraja ih je
ljubio.« (Iv 13, 1)
Na Platnu se vidi da je Isusovo tijelo u smrtnom grču. Brada mu je spuštena na grudi pa se ne
može vidjeti vrat. Isus je bio podvrgnut strašnim
mukama bičevanja, krunjenja trnovom krunom i
razapinjanja. Na čitavom njegovom tijelu ima oko
600 rana i različitih povreda. Isus želi da što bolje
upoznamo Njegovu ljubav razmatrajući Njegovu
Muku: »Razmatraj često Moje trpljenje koje sam za
tebe podnio. (…) Najviše mi se sviđaš kada razmatraš Moju bolnu muku.« (Dn. 1512)
ci, oteklini na desnoj strani lica, slomljenoj nosnoj
hrskavici od udarca bičem. U kosi se mogu prepoznati ugrušci krvi. Na čelu je ugrušak krvi u obliku
broja 3. I brada i brkovi slijepljeni su krvlju. Vidljivi
su tragovi čupanja kose i trganja površinskog sloja
kože. Čitamo u evanđeljima: »I udarahu ga trskom
po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena.« (Mk 15, 19), »I prilazili su mu
i govorili: “Zdravo kralju židovski!” I pljuskali su
ga.« (Iv 19, 3). Na taj su način postupali Židovi s
bogohulnicima, a Isus je za njih bio upravo to, jer
se smatrao Sinom Božjim. Usprkos svim fizičkim i
duševnim patnjama, Isusovo lice isijava božanskim
mirom. Potvrđuje to da je Isus Bog i da je taj ogroman teret trpljenja nosio svjestan konačne pobjede
nad besmislom trpljenja i smrti.
Krunjenje trnovom krunom
»Zatim vojnici opletoše krunu od trnja, staviše mu je na glavu.« (Iv 19, 2). Ova vrsta mučenja
izmišljena je posebno za Isusa. Niti u jednom povijesnom izvoru ne može se naći spomen na takav
postupak prije razapinjanja na križ. Na Torinskom
platnu vidljivi su krvni podljevi na lubanji. Ta krv
na Platnu stvara mrlje u pozitivu. Nastali su probijaIsusovo lice
njem krvnih žila na glavi trnjem. Trnova kruna bila
Slika Raspetog na Torinskom platnu fasci- je obavijena oko glave, više nalik trnovoj kapi. Kinira svojom ljepotom i dubinom Božjeg otajstva, rurzi su izbrojili 13 ubodnih rana na čelu i 20 na pousprkos brojnim ranama, posjekotini na sljepooči- tiljku, ali su skloni pretpostavci da ih je bilo ukupno
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
25
Bičevanje
Isus je bio izvrgnut okrutnom
bičevanju. Na cijelom Njegovom tijelu vidljive su rane od
rimskog biča tzv. flagruma, pa
i na debelom mesu, što govori
u prilog činjenici da je bičevan
gol. Bila je to strašna kazna,
koja je mogla izazvati i smrt.
Bič je imao tri duga remena
koja su završavala komadićima
metala koji su prouzrokovali trganje komadića tijela. Na tijelu
je izbrojeno 120 rana od udarca
biča. Bio je običaj da se bičevanjem kažnjavaju oni koji su
izbjegli smrtnu kaznu. Nakon
izvršene kazne bičevanja, optuženi bi bili pušteni na slobodu.
Isprva je Pilat htio samo izbičevati Isusa: »Dakle, išibat ću ga
i pustiti.« (Lk 23, 16). Time se
tumači i velik broj udaraca i neobična okrutnost kojom su vojnici bičevali Isusa. Smatrali su
to konačnom kaznom. Bila su
Tragovi krvarenja nakon krunjenja trnovom krunom
50. S obzirom na činjenicu da se
na glavi nalazi na stotine živaca i
krvnih žila, trnova kruna nanosila je nepodnošljivu bol i izazvala
obilno krvarenje. »Ako se uzme
u obzir da se na glavi na 1cm2
nalazi iznad 14O točaka osjetljivih na bol, moguće je predočiti
tu količinu Kristova trpljenja u
trenutku tragičnog krunjenja«,
napisao je L. Coppini, direktor
Anatomskog instituta Sveučilišta u Bologni. Istraživanja su
potvrdila podudarnost mjesta
izljeva krvi s anatomijom aorti
dvojica koja su bičevala Isusa.
i žilica koje se nalaze na glavi.
Onaj s desne strane bio je viši
To je još jedan dokaz koji govori
i udarao je mučki. Isus je bio
u prilog autentičnosti Platna, samim time što je cirkulacija krvi
kao takva, prvi put opisana tek
1593. godine.
lagano pognut, rukama privezanima na stup. Remenje s biča
obavijalo se oko Isusova tijela i
nanosilo rane i s prednje strane
tijela, po trbuhu, grudima, koljenima i butinama.
Križni put
Promatrajući rane na Torinskom platnu (iznad lijeve i desne
lopatice) znanstvenici utvrđuju
da je Isus do mjesta razapinjanja
nosio poprečnu gredu križa, tzv.
patibulum, za koju su mu privezali ruke. Pretpostavlja se da je
imala oko 30 kg i bila duljine
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
26
Pročitaj i daruj drugima
Rane od bičevanja
se nalazi živac nervus medianus
koji upravlja pokretima palca.
Probijanje zapešća i prekid živca
izaziva propadanje palca prema
središtu dlana; stoga na Platnu
možemo vidjeti samo četiri prsta.
Iz probijenih zapešća krv
Rane nogu
1,80 m. Krajnje iscrpljen od bičevanja, Isus je s velikim naporom
hodao do Golgote. Trebao je prijeći put od oko 500 metara. Padajući pod teretom križa, padao je
na lice, bolno udarajući koljenima na kameni put. Znanstvenici
su utvrdili brojne rane na licu,
nosu (na vršku nosa pronađeni
su ostaci zemlje i čestice kamene prašine pomiješane s krvlju),
i koljenima, osobito na desnom.
Kako Isus nije mogao sam iznijeti križ »uhvatiše nekoga Šimuna,
Cirenca, te na njega staviše križ
da ga nosi za Isusom.« (Lk 23,
probijeno čavlom. Ruke su pribi26).
jane na križ na zapešćima, ne na
dlanovima, kako bi mogle izdržaRazapinjanje
ti težinu tijela. Čavao je probijan
kroz prostor između kostiju zapeRazapinjanje je bilo najokrutniji i šća. Na tom mjestu ne prolazi ninajsramotniji oblik smrtne kazne jedan veći krvožilni sustav, no tu
u Isusovo vrijeme. Na Platnu su
vidljive rane čavala na zapešćima. Po otisku stopala može se
zaključiti da su oba stopala bila
jednim čavlom pribijena za drvo
križa. Čavao je probio kost stopala. Lijevo je stopalo stavljeno
preko desnog.
Ruke, skupljene na trbuhu, dobro se vide. Na zapešću
lijeve ruke vidi se veliki ugrušak
krvi, u obliku slova U, koja je potekla iz rane nakon što je zapešće
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
27
se razlijeva ravnomjerno duž
ramena, okomito. Za vrijeme
dugotrajne agonije, Isus se, viseći na križu nogama pribijenima
na križ, opirao dižući se prema
gore kako bi uhvatio zraka. Bol
i iscrpljenost natjerale bi ga da
se vrati u prvobitan položaj. Taj
ritam uzdizanja i ponovnog padanja raspetog Tijela na križu
trajao je oko tri sata i uzrokovao
silno trpljenje. Kako je vrijeme
odmicalo postajalo je sve češće,
do konačnog iscrpljenja snaga, i
smrti.
Rane ruku
Puknuće srca
Analiza rane na boku, širine 1,5
cm i duljine 4,5 cm, i bogat izljev krvi i tekućine, koja se nakupila u prostoru oko pluća,
ukazuju da je neposredno prije
Isusove smrti došlo do puknuća
srca, kao posljedica srčanog udara. Krv je tada potekla u osrčje
(ondje se može nakupiti oko 2
l krvi), a potom u područje oko
pluća, izazivajući hemoperikardiju. Nasilno pucanje osrčja pod
utjecajem snažnog tlaka koji je
izazvan količinom nakupljene
krvi izaziva neizdrživu bol u
predjelu prsišta. Ta je bol bila
uzrok Kristovu smrtnom poviku: »A Isus opet povika jakim
glasom i – ispusti dušu.« (Mt 27,
50) Nasilna smrt do koje dolazi
u stanju pune svijesti u krajnjem
trpljenju obično izaziva trenutnu
smrtnu ukočenost (smrtni grč).
To objašnjava napetost tijela na
Torinskom platnu.
nakupljala u donjem dijelu i na
bezbojnu tekućinu koja je ostala
u gornjem dijelu grudi. Nakon
probijanja boka kopljem došlo
je do naglog izljeva prvo krvi, a
potom prozirne tekućine: »krvi i
vode« kako je napisao sv. Ivan
(19, 34).
Probodeno
Otkupiteljevo Srce govori nam do koje
nas je mjere Bog ljubio. Postavši pravi čovjek, dobrovoljno je
»ogolio samog sebe« i uzeo na
se pravu ljudsku smrt i grijehe
svih ljudi. On, potpuno nevin,
Probijeno Isusovo Srce
kao Bogo-Čovjek, koji nije poznavao grijeha, iskusio je u času
Kratko nakon smrti došlo je do muke i smrti na križu kako grijeh
dijeljenja krvi: na krv koja se nanosi strašno trpljenje: »A on je
naše bolesti ponio, naše je boli
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
28
Pročitaj i daruj drugima
U svom pregorkom trpljenju radi grijeha sve do smrti, Isus je bio savršeno poslušan
Ocu. Po toj poslušnosti pobijedio
je grijeh i smrt. Isusovo trpljenje
postiže vrhunac u trenutku agonije na križu kada je jasnim glasom
uzviknuo: »Bože moj, Bože moj!
Zašto si me ostavio?« (Mt 27, 46)
Svojim trpljenjem Isus
dopire svugdje gdje djeluje razorna snaga grijeha – i pobjeđuje
snagom beskrajne sinovske ljubavi i poslušnosti Ocu. Svojom
savršenom ljubavlju i poslušnošću Ocu, Isus je svojom smrću i
uskrsnućem konačno pobijedio
smrt i svaki grijeh.
Krist je svakom čovjeku
darovao udio u toj pobjedi. Kako
bi iskusio to čudo otpuštenja svih
grijeha, čovjek mora pristati,
mora se pouzdati i otvoriti svoje srce na beskrajno Božje milosrđe, pristupiti ispovjedaonici
i iskreno priznati svoje grijehe.
Rana boka
na se uzeo, dok smo mi držali
da ga Bog bije i ponižava. Za naše
grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega
pade kazna.« (Iz 53, 45)
Po svojoj slici utisnutoj na Torinskom platnu, Isus nas poziva na
čvrstu odluku odreći se svakog
grijeha u sakramentu pomirenja i
uvijek ustrajati u milosti posvetnoj. Zahvaljujući Kristu, u životu
čovjeka nema beznadne situacije.
Ako upadnemo u grijeh, Isus je s
nama. On nas uzdiže i oslobađa
od grijeha. Potrebno je samo, s
potpunim pouzdanjem, predati se
Kristu.
»O, moj Isuse, kako je
lako posvećivati se. Potrebno je
samo malo dobre volje. Kad Isus
vidi u duši iskru dobre volje, On
žuri darovati joj se i ništa Ga ne
može zadržati, ni pogreška niti
pad u grijeh, baš ništa. Isus žurno
pomaže takvoj duši, i ako je duša
vjerna Božjoj milosti, ona ubrzo
dospijeva do najviše svetosti koju
stvorenje može na zemlji doseći.
Bog je neizmjerno darežljiv i nikome ne uskraćuje svojih milosti;
štoviše, daje više nego što ga tražimo.« (Dn 291)
M. Piotrowsky TChr
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
29
Platno kao znak muke koja objavljuje Spasiteljevu ljubav
Ivan Pavao II., u svibnju 1998., u Torinu pred izloženim Torinskim platnom:
Po ulasku u katedralu, na kojoj
su još vidljivi tragovi prošlogodišnjeg strašnog požara, zadržao sam
se na trenutak u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koji
predstavlja središte štovanja Crkve i
u kojem je skrivena istinska, stvarna
i supstancijalna prisutnost Kristova.
Svjestan te Kristove prisutnosti među
nama, stao sam potom pred predragocjeno Platno koje nam može biti od
pomoći u boljem razumijevanju tajne
ljubavi Sina Božjeg prema nama.
Pred Platnom, uvjerljivom i potresnom slikom neopisive boli, želim
zahvaliti Bogu za taj poseban dar
pred kojim svaki kršćanin treba s
ljubavlju pokleknuti, iskazujući
potpunu spremnost poći tragom
Isusa Krista.
Platno je izazov razumu
Platno od svakog čovjeka, osobito učenog, zahtijeva poseban napor koji će mu prije svega dopustiti s
poniznošću prihvatiti duboku poruku
koja govori njegovu razumu i koja
se tiče njegova života. Tajanstvena
ljepota Platna potiče nas zapitati se
o povezanosti svetog Platna i povijesnih događaja iz Isusovog života. Nije to pitanje vjere. Crkva, dakle, nema kompetenciju izražavati
svoje mišljenje po tom pitanju. Taj se zadatak provođenja daljnjih ispitivanja s ciljem pronalaženja
odgovora povezanih s Platnom u koje je po tradiciji bilo umotano tijelo našeg Spasitelja nakon što je
skinuto s križa, povjerava znanstvenicima. Crkva želi da se istraživanju Platna pristupa bez ikakvih
predrasuda, da se ne prihvaća ništa za sigurno što ne bi bilo dokazano, poziva zadržati unutarnju slobodu djelovanja, savjesno poštivati temelje znanstvene metodologije, a istovremeno poštivati osjećaje vjernika.
Platno je ogledalo Evanđelja
Za čovjeka vjernika bitno je prije svega to da je Platno ogledalo Evanđelja. Razmatranje Platna kaže nam da se na njemu vidi slika koja je tako tijesno povezna s onim što Evanđelje govori o muci
i smrti Isusovoj. Svaki osjećajan čovjek, koji ga promatra, osjeća unutarnje ganuće i potresenost. (…)
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
30
Pročitaj i daruj drugima
Potrebno je biti svjestan velike vrijednosti ove
slike koju svi mogu gledati, čiju tajnu sve do sada
nitko nije mogao otkriti. Svakog razumnog čovjeka ona potiče na duboko promišljanje i može
čak potaknuti na promjenu vlastitog života.
Platno je, uistinu, neobičan znak koji privodi
k Isusu, pravoj Riječi Očevoj, i poziva čovjeka na nasljedovanje primjera Onoga koji je za
nas dao samog sebe.
U Platnu se zrcali ljudsko trpljenje
Platno podsjeća suvremenog čovjeka, često oduševljenog dobrobiti i napretkom tehnike,
na tragediju mnoge njegove braće i potiče ga da
se zamisli nad tajnom trpljenja kako bi mogao
bolje razumjeti njegov uzrok. Trag izmučenog
tijela Raspetog je svjedočanstvo strašne ljudske
sposobnosti zadati bližnjemu bol i smrt, i samim
time postaje ikona trpljenja nevinih svih epoha:
žrtava bezbrojnih tragedija koje su obilježile našu
prošlost i drama koje se događaju u suvremenom
svijetu.
Zar je moguće, stojeći pred Platnom,
ne misliti na milijune ljudi koji umiru od gladi,
zločinima učinjenima za vrijeme ratova koji ranjavaju mnoge narode, o brutalnom nasilju nad
ženama i djecom i milijunima ljudskih bića koja
žive u bijedi, u poniženju, na rubovima velikih
metropola, osobito u zemljama u razvoju? Zar je
moguće ne misliti s gnušanjem i suosjećanjem
na ljude lišene ljudskih prava, na žrtve mučenja i
terorizma, na osobe koje su zatočile različite kriminalne organizacije?
Prisjećajući se tih dramatičnih situacija
Platno nam ne govori samo da se odreknemo
vlastitog egoizma, već nam pomaže otkriti
otajstvo trpljenja posvećenog po žrtvi Kristovoj koja je postala izvor otkupljenja za čitavo
čovječanstvo.
Platno je slika ljubavi Božje, ali i čovjekova
grijeha
i objavljuje svoje čudesne dimenzije. U obličju
takvog trpljenja, čovjek-vjernik mora zavapiti s dubokim uvjerenjem: »Gospodine, nisi me
mogao više ljubiti!«, a odmah biti i svjestan da
je uzrok tom trpljenju grijeh: grijeh svakog
čovjeka. Govoreći o ljubavi i grijehu, Platno nas
sve poziva da u svoje srce urežemo sliku Božje
ljubavi i iz njega izbacimo strašnu stvarnost grijeha. Razmatranje tog izmučenog Tijela, pomaže
suvremenom čovjeku osloboditi se površnosti i
egoizma koji vrlo često oblikuju njegov odnos
prema ljubavi i grijehu. U tihoj poruci Platna, čovjek čuje eho Božjih riječi i vjekovječnog kršćanskog iskustva: vjeruj u ljubav Božju, najveće
blago darovano čovječanstvu i čuvaj se grijeha, najveće nesreće koja je zadesila ljudsku
povijest.
Platno je slika bespomoćnosti u obličju smrti
Platno je i slika bespomoćnosti: bespomoćnosti u obličju smrti u kojoj se objavljuje
Platno poziva na otkrivanje najdubljeg konačni smisao otajstva utjelovljenja. Ono nam
uzroka otkupiteljske Isusove smrti. To svjedočan- nalaže odmjeriti snage i okušati se s tim aspekstvo neizmjernog trpljenja čini da ljubav Onoga, tom utjelovljenja koji nas najviše uznemiruje, a
koji je »tako ljubio svijet, da je dao sina svoga je- istovremeno objavljuje kako je Bog uistinu podinorođenca« (Iv 3, 16), postaje gotovo opipljiva stao čovjekom, u svemu nama sličan osim u gri................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
31
da milosrdnu Božju svemoć ne može zadržati
nikakva sila zla, već upravo suprotno, uspijeva
preusmjeriti k dobru čak i silu zla. Naša epoha
mora nanovo otkriti plodonosnost šutnje kako bi
se oslobodio okova povijesti, slika i praznih riječi
koje nam prilično često onemogućuju čuti Božji
glas.
(…) Ova ikona Krista, napuštenog u dramatičnom i svečanom trenutku smrti (…) poziva nas
da poimajući bit otajstva života i smrti, otkrivamo veliku i radosnu poruku koju nam daje Platno.
Ono prikazuje Isusa u trenutku najveće bespomoćnosti i podsjeća nas da se u obeskrepljenju te
smrti krije otkupljenje cijelog svijeta. Platno nam
Platno je slika šutnje
na taj način postaje poticaj pretrpjeti sve, svaku
Postoji tragična šutnja koja znači nemo- muku, čak i bespomoćnost, s vjerom da milosrdgućnost shvaćanja i koja se najpotpunije izraža- na ljubav Božja pobjeđuje svako uboštvo, svako
va u smrti. No, postoji i plodonosna šutnja koja ograničenje, svaku kušnju očaja. Duh Božji koji
zahtijeva unutarnju sabranost i dopire do skrive- živi u našim srcima neka u svakom od nas probunih dubina srži istine i života. Platno ne odražava di želju i velikodušnost koje su nam potrebne da
samo šutnju smrti, već i odvažnu i plodonosnu bismo prihvatili poruku koju nosi Platno, i učinili
šutnju koja dopušta nadići stvarnost koju mije- od nje temelj koji će nadahnjivati naš život.
nja i koja je neodgodiva, zahvaljujući potpunom
Ivan Pavao II.
uranjanju u vječnu sadašnjost Boga. Platno poTorino, 24. svibnja 1998.
staje na taj način, potresno svjedočanstvo istine
jehu. Svi osjećaju užas pri pomisli da se čak ni
Sin Božji nije odupro snazi smrti, no svi, duboko
potreseni, shvaćaju da je Krist ušao tako duboko u našu ljudskost da je čak prihvatio upoznati tu potpunu bespomoćnost koju čovjek osjeća
u trenutku kada njegov život gasne. Na tome se
temelji iskustvo Velike subote, važne postaje na
putu Isusove proslave, iz kojeg isijava svjetlo
koje rasvjetljuje trpljenje i smrt svakog čovjeka.
Vjera, govoreći nam o Kristovoj pobjedi, pruža
nam sigurnost da grob nije završetak postojanja.
Bog nas poziva na uskrsnuće i na besmrtni život.
“suvremenost” čovjeka, new age, bioenergija, alkoholizam
Poziv na obraćenje!
Tko god prihvaća pobačaj, metodu oplodnje in vitro, tko prihvaća zajednički život prije braka, bračnu
nevjeru, kontracepciju, pornografiju i dr. odbacuje Isusa i Njegov nauk, odbacuje ljubav i vječni život
te ide putem koji vodi u vječnu propast.
Po svom utjelovljenju, smrti i uskrsnuću
»Sin se Božji pojavio zato da uništi đavolska
djela« (1Iv 3, 8), raskrinkavajući đavolsku laž
kako je moguće biti sretan živeći kao da Bog
ne postoji i utažiti vječnu težnju za srećom bez
Boga i bez Njegovih zapovijedi. Bog čovjeku
progovara po Isusu Kristu i traži ga kao što pastir
traži ovce svoje (usp. Lk 15, 1-7). On čini tako
iz potrebe očinskog srca; jer je čovjek Njegovo
posebno vlasništvo i želi ga obdariti puninom svog
božanskog života i ljubavi. Bog traži čovjeka i
želi ga osloboditi od grijeha u koji upada zaveden
od Oca laži. Utjelovljeni Bog – Isus Krist –
dolazi »svojima«, a toliki ga ne primiše (usp. Iv
1, 11). Kao i u Betlehemu, mnogi se i danas Isusu
i Mariji obraćaju puni mržnje ili ravnodušnosti:
nema mjesta, ne možemo vas primiti… Tko god
prihvaća pobačaj, metodu oplodnje in vitro,
tko prihvaća zajednički život prije braka,
bračnu nevjeru, kontracepciju, pornografiju
i dr. odbacuje Isusa i Njegov nauk, odbacuje
ljubav i vječni život te ide putem koji vodi u
vječnu propast.
»Ne možemo biti s Bogom sjedinjeni
ako se slobodno ne odlučimo da ga ljubimo.
Ali, Boga ne možemo ljubiti ako teško griješimo
protiv njega, protiv svog bližnjega ili protiv nas
samih: ‘Tko ne ljubi ostaje u smrti. Tko god mrzi
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
32
Pročitaj i daruj drugima
brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života.’ (1 Iv 3,
14-15). Naš Gospodin upozorava nas da ćemo biti od njega odijeljeni ako u teškim potrebama ne
priskočimo u pomoć siromašnima i malenima, njegovoj braći. Umrijeti u smrtnom grijehu, a da se
čovjek za nj nije pokajao i prihvatio milosrdnu ljubav Božju, znači, po svom slobodnom izboru, ostati
zauvijek odijeljen od njega. To upravo jest stanje konačnog samo-isključenja iz zajedništva s Bogom
i blaženicima, koje označujemo riječju pakao.« (KKC 1033, GK 1994., str. 277)
Najveća opasnost
Majka Božja, u ukazanjima u Fatimi, rekla je
da je gubitak vjere u Krista najveća tragedija čovjeka i
svih naroda i da se u gubitku vjere skriva veća opasnost
od nuklearnog rata i različitih prirodnih katastrofa.
Svjedoci smo moralne propasti cijelih društava koja
se izražava u nedostatku poštovanja prema životu,
u masovnim ubojstvima nerođenih, u eutanaziji, u
seksualnoj razuzdanosti, kontracepciji, razvodima,
narkomaniji itd. Time čovjek srlja u samouništenje.
Nevjernost Bogu, u konačnici, vodi do uništenja
čovjeka! Majka Božja ponavlja svetoj Luciji tri puta:
»Približavaju se posljednja vremena.« Isus je rekao
sv. Faustini: »Prije nego dođe vrijeme pravednosti,
dajem čovječanstvu vrijeme milosrđa.« Zar će se
ljudi i dalje poigravati s Božjim milosrđem? Zar će i
dalje biti ravnodušni i bezosjećajni na molbe Isusa i
Njegove Majke ?
Dragi čitatelji! Majka Božja traži i poziva
svakog od vas da se uključi u djelo spašavanja svoje
domovine i cijelog svijeta! Znamo da jedino Isusova
ljubav može svladati svu strahotu zla koja tišti našu
domovinu i cijelo čovječanstvo. Pa ipak, Krist treba
našu suglasnost da bi mogao djelovati u nama i po nama doprijeti svojom ljubavlju do najvećih
grešnika. Isus nas poziva na obraćenje i na produbljenje naše vjere. Obratiti se znači povjerovati u
beskrajno Božje milosrđe. Bog nas želi osloboditi od nevolje naših grijeha i osposobiti nas za život
po načelima Evanđelja.
Kako bi se to moglo ostvariti potrebno je ispuniti sljedeće uvjete:
1.
Poslije svakog pada u teški grijeh potrebno je pristupiti sakramentu ispovijedi i tako uvijek
biti u stanju milosti posvetne. Konačno, treba zamrziti grijeh, raskinuti s grijehom i izbjegavati
svaku grešnu prigodu i napasti: pornografiju, razvrat, alkoholizam, narkomaniju, cigarete, prejedanje,
gledanje nemoralnih filmova koji blate Crkvu, čitanje nemoralnih časopisa i knjiga…
2.
Odreći se svake mržnje i straha. Svima sve oprostiti i moliti za neprijatelje. Pomagati
onima koji trpe, bolesnima, starima i bijednima. U njima gledati Krista.
3.
Tko zanemaruje molitvu, gubi vjeru. Zato je potrebna svakodnevna molitva: desetica
Gospine Krunice, Krunica Božjeg milosrđa, čitanje i razmatranje tekstova Svetog Pisma, redovita
ispovijed (najmanje jednom mjesečno) i što češća sv. Pričest.
4.
Ako to dopuštaju obveze i zdravlje, trebalo bi postiti o kruhu i vodi srijedom i petkom.
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
33
Danas je osobito potrebno prisjetiti se evanđeoskog poziva na pokoru i obraćenje izraženog
i u fatimskoj poruci. Sada je on aktualniji i neodgodiviji nego ikada. Ivan Pavao II. rekao je u Fatimi,
13. svibnja 1982., da je »poziv skriven u poruci Blažene Djevice Marije u Fatimi duboko ukorijenjen
u Evanđelju i u čitavoj Tradiciji. Crkva osjeća da taj poziv obvezuje na poslušnost. (…) U svijetlu
ljubavi Majke razumijemo cijelu poruku Gospe Fatimske. Najveća prijetnja na putu čovjeka k Bogu
jest grijeh, ustrajnost u grijehu, na koncu odjeljenje od Boga. Svjesno odbacivanje Boga iz svijeta
ljudske misli. Isključivanje Boga iz svekolike ljudske aktivnosti. Odbacivanje Boga. U stvarnosti,
vječno se otkupljenje čovjeka može pronaći jedino u Bogu. Čovjekovo odbacivanje Boga, ako je
odlučno, logično vodi do Božjeg odbacivanja čovjeka (usp. Mt 7, 23; 10, 33), do propasti. Zar Majka,
koja je sva ispunjena ljubavlju Duha Svetoga i koja želi otkupljenje sviju, može šutjeti dovodeći
u pitanje sam temelj njihova otkupljenja? Ne, ne može. Dapače, poruka Majke Božje Fatimske je
majčinska poruka – snažna i jednoznačna. Zvuči ozbiljno. Zvuči poput govora Ivana Krstitelja na
rijeci Jordanu. Poziva na obraćenje. Opominje. Poruka je to upućena svakom čovjeku.«
p. Mieczysław Piotrowski TChr
Ivan Pavao II., Fatima, 13. svibnja 1982. (na godišnjicu atentata)
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
34
Pročitaj i daruj drugima
Diktatura demokracije
Borbeni laicizam ne posustaje u svom nastojanju istisnuti Crkvu i kršćanstvo iz ključnih sfera društvenog života, a istovremeno za sebe traži pravo zauzeti dominantnu poziciju, progoneći one koji se usude
usprotiviti njegovoj »liniji djelovanja i napretka«. Na taj si način laicizam prisvaja stvarne značajke
religije.
Nova borbena religija
Nedugo nakon pada komunizma u Rusiji i u tzv. zemljama narodne vlast, papa Ivan Pavao II. upozorio je, još 1998., da
će »demokracija bez istinskih
vrijednosti prerasti u javni ili
prikriveni totalitarizam« (enciklika Centesimus annus iz 1991.).
Tu je opomenu Sveti Otac ponavljao kasnije u nekoliko navrata. U
sličnom duhu progovara i sadašnji
namjesnik sv. Petra papa Benedikt
XVI. koji često javno upozorava na
opasnost »diktature relativizma«.
Kao svjedoci događaja u
zemljama tzv. civiliziranog zapada
možemo zaključiti da su se slutnje
obojice papa obistinile. Borbeni
laicizam ne zaustavlja se samo na
istiskivanju Crkve i kršćanstva iz
svih najvažnijih sfera društvenog
života, već traži pravo zauzeti središnju poziciju, progoneći one koji se usuđuju ne slagati se s uvriježenom »obvezujućom linijom djelovanja i napretka«. Na taj način prisvaja za sebe istinske značajke
religije (ili pseudoreligije) i to borbene (pseudo)religije. Borbeni laicizam ima svoje kanonske tekstove
(makar samo programske deklaracije predstavnika tzv. Nove ljevice i postmodernista i neomarksista u
stilu Slavoja Žižka), »apostole« (liberalne medije koji imaju i ulogu »liberalne inkvizicije«), ikone (npr.
Barak Obama) i pristaše (formirano biračko tijelo velikih gradova).
Represivno lice ovog borbenog laicizma najvidljivije je na primjeru tzv. uravnilovke, hvaljene
posljednjih godina s obje strane Atlantika. Prema liberalnim autorima ona ima za cilj boriti se s »homofobnim predrasudama« i ukloniti iz društvenog života »govor mržnje« (hate speech). Kultiviranje
tog tipa »predrasuda« i korištenje »govora mržnje« može biti kažnjivo zatvorskom kaznom i visokim
novčanim kaznama.
Na taj način stvoren je sustav za represiju nad kršćanima koji se usude javno govoriti o
svetopisamskim učenjima i nauku Crkve na temu seksualnih devijacija. Prije nekoliko godina vrlo
se bučno raspravljalo o pitanju švedskog pastora koji se usudio postupiti prema nauku Crkve (odnosno,
savjesno izvršavati svoje dušobrižničke dužnosti), za što ga je dočekalo višegodišnje suđenje.
Homofobija i »govor mržnje« pripisuje se i kršćanima koji se protive usvajanju djece od
strane homoseksualnih parova. Kazna koja je slijedila onima koji su se usprotivili dezintegraciji dječje osobnosti, na primjeru Velike Britanije, bila je zatvaranje većine katoličkih agencija za posvajanje
djece. Njihovi ravnatelji bili su stavljeni pred izbor: podčinjavanje moralno iskrivljenom zakonu (posre................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
35
dovanje u posvajanju djece i homoseksualnim parovima) ili prestanak djelatnosti. Izabrali su ovo drugo.
»Religija« borbenog laicizma, koja ima ambiciju zagospodariti svijetom, neprijateljski se postavlja i protiv vjerskih simbola, osobito kršćanskih, u javnom životu. U tom kontekstu križ postaje
»znak osporavan«. Europski sud u Strassbourgu naređuje Talijanima uklanjanje križa iz školskih učionica i drugih javnih mjesta. Ide se toliko daleko da se protivljenje izražava i u zabrani nošenja križića
oko vrata.
Godine 2006., jednoj zaposlenici British Airwaysa Uprava prijeti otkazom zbog nošenja križića
oko vrata. Kako su objasnili predstavnici BA ta je odredba odraz »jedinstvene politike firme«. Iz službenog priopćenja izdvajamo: »Kompanija je svjesna činjenice da uniformirani službenici žele nositi nakit,
uključujući i onaj vjerskog značaja, no pravila kažu da se takvi predmeti mogu nositi ispod uniforme.
(...) Ne postoji nikakva zabrana. Pravilo se odnosi na sav nakit i sve vjerske simbole na lančićima, a ne
samo na kršćanski križ. Ostala vjerska obilježja poput turbana se mogu nositi jer ih osoblje praktički ne
može sakriti ispod uniforme.« Dakle, vidljivo je da, primjerice, muslimanke bez problema mogu nositi
svoja pokrivala za glavu, a muškarci turbane koji su daleko uočljiviji znak vjerske pripadnosti od jednog
malenog križića.
Što to povezuje islamiste i borbeni laicizam?
Treba vidjeti da u svojoj mržnji prema Kristovoj muci i uskrsnuću zapadni laicisti, koji toliko
propovijedaju toleranciju i poštivanje različitosti kultura, zastupaju stajalište istovjetno stavu borbenih islamista i vlada muslimanskih država koje se brinu za »čistoću« islama. Primjerice,
u Saudijskoj Arabiji zabranjeno je nositi križiće (čak i skrivene
pod odjećom) i prakticirati kršćanske obrede, bilo to molitva
ili čitanje Svetog Pisma u skupinama, čak i po privatnim stanovima. Za poštivanje tog zakona brine se specijalna vjerska
policija.
Prije nekoliko godina vlada Saudijske Arabije izvršila je
djelotvoran pritisak na diplomatska predstavništva skandinavskih zemalja da ispred svojih veleposlanstava u Rijadu (glavnom gradu Saudijske Arabije) uklone državne zastave!? Naravno, u tim zastavama sporan je bio križ koji zauzima središnje
mjesto. Ista vlada izvršila je pritisak i na zrakoplovnu kompaniju Swiss Air, tražeći izostavljanje obilježavanja repa aviona
vlastitim grbom, zaštitnim znakom Swiss Aira (bijeli križ na
crvenoj podlozi).
Možda je usporedba zapadnih laicista i muslimanske
vjerske policije pomalo pretjerana. A možda ipak i nije? Nedavni događaji potvrđuju ispravnost ove usporedbe. Naime,
u lipnju 2010. godine, novinske agencije prenijele su priču o
57-godišnjem Ezzazu Azizu, koptu, egipatskom kršćaninu, koji
je morao pobjeći iz muslimanskog Egipta zbog vjerskog progona. Azil je dobio u Nizozemskoj. No, u Nizozemskoj se progon
nastavlja. Aziz se zaposlio kao vozač tramvaja u Amsterdamu.
Ubrzo je dobio otkaz zbog nošenja lančića s križićem oko vrata.
Naravno, njegove muslimanske kolege bez ikakvih su poteškoća mogli nositi svoje znatno vidljivije vjerske simbole.
Situacija ista kao ona s djelatnicom British Airwaysa.
Razlika je u tome što je Uprava BA na koncu dopustila nošenje
križića. U Azizovom slučaju stvari su bile prilično komplici..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
36
Pročitaj i daruj drugima
ranije; drugim riječima: radikalni laicizam bio je mnogo borbeniji. Azizovi problemi nastali su, prema
riječima Uprave tog prijevoznog poduzeća, ne zbog nošenja križića, već zbog lančića. »Nošenje lančića
iznad uniforme ugrožava sigurnost radnika jer se lančić može u nešto zaplesti. Od islamskih marama
ne prijeti takva opasnost«, ustvrdilo je spomenuto poduzeće pred sudom. I sud je dao za pravo tom grotesknom tumačenju poslodavca. Suci su ustvrdili, kako ovdje nije riječ o vjerskoj diskriminaciji, nego
o osnovama zaštite na radu. »Gospodin Aziz može nositi križić u prstenu, na narukvici ili u uhu«, može
se pročitati u obrazloženju presude amsterdamskog suda.
Nova svjetska tradicija
Fanatizam laicista, koji graniči s groteskom, vidljiv je i u slučaju najavljene borbe s »Božićem«.
Mjesto radnje: Sjedinjene Američke Države. Pokazuje to sudska praksa američkog Vrhovnog suda koji
je u više navrata presudio dajući novi smjer političkim i vjerskim sporovima (usp. sudski spor iz 1963.
kojim se zabranjuje molitva u državnim školama, sličan spor iz 1987. zabranjuje čak i minutu tišine prije
početka nastave, a odluka iz 1973. u predmetu Roe protiv Wade, legalizira ubijanje nerođene djece).
Inicijator djelovanja usmjerenog protiv blagdana Božića su organizacije borbenih laicista tipa American
Civil Libertas Union (ACLU) – koje se sistematično pozivaju na kršenje njihovih »vjerskih sloboda«
postavljanjem božićnih jaslica na javna mjesta.
Godine 1984., američki je Vrhovni sud razmatrao tužbu protiv gradića na Rhode Islandu u kojem
je vlast zabranila postavljanje betlehemske štalice u središtu grada. Sud je odlučio u korist betlehemske
štalice (omjer glasova 5:4) koju je spasila činjenica da će u njoj, osim za Svetu Obitelj, biti mjesta za
soba i Djeda Mraza!? Dakle prisutnost Djeda Mraza i soba bila je dovoljno da se osigura »univerzalnost« štalice. Tako je nastala klauzula zvana »sob« koja je od tada obvezujuća u američkom sudstvu,
odnosno, štalica može stajati na javnom mjestu ukoliko su u njoj zastupljeni i drugi »svjetski simboli«.
Stvaranju nove svjetske »tradicije« slavljenja Božića pristupili su s oduševljenjem s obje strane Atlantika milijuni trgovačkih lanaca, poštanskih ureda i službi za nadzor školskih sustava. Godine
2006., engleski Daily Mail ispitivao je zastupljenost vjerskih simbola na blagdanskim čestitkama koje
su bile dostupne u poštanskim uredima širom Ujedinjenog Kraljevstva. Pokazalo se da samo jedna od
100 čestitki ima neku vjersku poruku. Dominira karakterističan novogovor. Umjesto Sretan Božić nalazimo poruke Happy December, nema više božićnih lampica već Winter lights (zimske svjećice), a više
se nema ni božićnih praznika već samo zimski...
Događaju se i javna svetogrđa i ismijavanja. Iste te, 2006. godine, u opticaju je bila čestitka na
kojoj su betlehemski pastiri bili prikazani »napušeni« te u svom high stanju vide anđela koji im dolazi
navijestiti Radosnu vijest…
Potporu novom svjetskom poretku daju i znanstveni krugovi koji znanstvenu karijeru razvijaju
na teorijama tzv. globalnog zatopljenja (to je druga teorija, uz Darwinovu, koja postaje tabuom prosvjećenog društva).
Godine 2008., skupina australskih znanstvenika podigla je na noge javnost tvrdeći kako božićne
lampice u nemalom opsegu utječu na globalni porast potrošnje električne energije…
Drugim riječima, blagdan Božića bez Boga je laiciziranje običaja i betlehemskih jaslica. Na
sličan način u povijesti susreli smo se s laiciziranjem božićnih obreda kod nacional-socijalista u Njemačkoj. Nakon 1933., u III. Reichu poznata pjesma Tiha noć pjevala se na način da je u tekstu Majku
Božju zamijenio Führer, a Djetešce veliki narod Njemačke.
Borbeni laicizam, islamisti, nacional-socijalisti – sve ih povezuje mržnja prema kršćanstvu i
ljubav prema neograničenoj moći i vlasti – diktaturi.
Upamtimo, »demokracija bez istinskih vrijednosti prerasta u javni ili prikriveni totalitarizam«
(Ivan Pavao II.).
Gregorz Kucharczyk
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
37
Mračni izvori New Agea
Definiciju New Agea moguće je mijenjati ovisno o kojoj razini te ideologije želimo govoriti.
Prva razina podrazumijeva širenje mišljenja da je New Age međunarodni pokret koji se zauzima
za ekologiju, zdrav život i alternativnu medicinu. Pokret »dobrohotnih« i »pomirujućih« namjera koji
iz svih svjetskih religija pokušava iznaći zajedničke elemente koji sjedinjuju i nagovješćuju »dobru«
budućnost. A ta budućnost podrazumijeva stvaranje ideološki »skladnog, sretnog globalnog društva«.
Puno se tu govori o toleranciji prema svim različitostima, manjinama i raznovrsnostima koje svi
ionako trpaju u pokret New Agea kao u vreću bez dna.
Ideologija New Agea već zna da će eru Ribe zamijeniti era Vodenjaka. Otuda joj sklonost
prema djelovanju raznih »učitelja« duhovnosti, gurua i »mesija«.
Kao što je vidljivo, na ovoj razini izvoru New Agea, doduše kao kroz maglu, dopire još
pomalo sunčevo svjetlo Istine. Jer ideja života u skladu i miru međunarodne zajednice, koja se skrbi
za svijet, za fizičko i duhovno zdravlje može se dopasti. I dopadljiva je. I nailazi na odobrenje brojnih
plemenitih ljudi koji nisu svjesni istinskih namjera i ciljeva New Agea.
Druga razina namijenjena je osobama veće osjetljivosti koji osjećaju snažniju potrebu
zadovoljiti duhovne potrebe; osobama koje žele razvijati svoju osobnost, traže smisao života,
žele produbiti svoj odnos s Bogom (ili bogom). Otuda zainteresiranost za jogu, transcendentalnu
meditaciju, tehnike kontrole misli, visak… Otuda fasciniranost tzv. piramidama, čakrama, aurama,
NLO-ima… Ponekad takve prakse propagiraju ljudi koji smatraju da su neprestano u stanju posvetne
milosti, osobe koje se izjašnjavaju kršćanima. Ne mijenja to činjenicu da su se, prepuštajući se takvom
djelovanju, udaljili od jedinog istinskog Boga, jer ta razina New Agae ima ne samo propagandnu, već
i duhovnu narav. Tuđu duhovnu narav. A naš je Bog, ljubomoran Bog. I nije samo riječ o tome da ne
smijemo imati »tuđih bogova ispred Njega«, već uz Njega.
»Ili da na zavist i srdžbu izazivamo Gospodina? Zar smo jači od njega?« (1 Kor 10, 22)
Prijelaz na tu razinu New Agea je prvi radikalni korak prema prihvaćanju njegova ideološkog
temelja. Pokušavajući »otvoriti« ljude na nove (zapravo stare, samo preuzete iz drugih religija i
duhovnih tradicija) tehnike samoizbavljenja, uvjerava ih se da pristanu uz svekoliku religijsku i
kulturološku kašu.
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
38
Pročitaj i daruj drugima
Istinske namjere skrivene su, naravno, iza bezazlenih reklama za različite »tjelovježbe«, za
»razvoj«, »za usavršavanje prirodnih sposobnosti« i sličnih fraza…
Treća razina. To je posljednja razina. Dotičemo samo dno. Trebalo bi zapravo reći da
dopiremo do »srži«. To je potpuni mrak. Ideologija New Agea, naime, svoj najdublji izvor ima u
prakticiranju komunikacije s duhovima služeći se samohipnozom ili tzv. vizualizacijom. To se ne da
pomiriti s priznavanjem Isusa Krista: »Ne možete piti kalež Gospodnji i kalež vražji. Ne možete
biti dionici stola Gospodnjeg i stola vražjega.« (1 Kor 10, 21)
Poznato je da se pokret New Agea proširio svijetom tek u II. polovici 20. stoljeća. No, na
njegovom suvremenom imageu intenzivno je radilo mnogo filozofa, pisaca, ideologa i medija
u prošlosti, među njima i Helena Bławatska. Značajan broj njih bili su mediji, spiritisti, i rado su
prakticirali različite vrste »astralnih putovanja« (»šetnja«, napuštanje tijela, op. prev.), dobrovoljno
otvaraju svoju svijest djelovanju duhova, nažalost, protivnih Duhu Svetom. Strast s kojom su to
činili je zaprepašćujuća i u mnogo je slučajeva dovela do opsjednutosti. Povijesna činjenica da su
prvake New Agea nadahnjivali duhovi koji su im diktirali sadržaje koji su kasnije iskorišteni
kao temelj svjetonazora New Agea, morala bi nas navesti na ozbiljno razmišljanje. Kao ljudi
odgojeni u 20. stoljeću gubimo sposobnost zdravo-razumsko razmišljati. Zaboravljamo od koga smo
primili razum i zašto. Zaboravljamo da nam, kao nekoć u raju, korak po korak, pomaže Otac laži i da
rado potpomaže naše nesavršene misli svojim vlastitima. A zatim se s nama nemilosrdno obračunava.
Moguće je doći u napast i pretpostaviti da iza svake zablude raspoznavanja duhovnog i religijskog
u povijesti čovječanstva – jučer, danas i uvijeke – stoji upravo on sam, Otac laži: »Vi imate đavla za
oca, hoćete da vršite želju oca svoga. On bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini,
jer u njemu nema istine. Kad god govori laž, govori svoje vlastito, jer je lažac i otac laži.«
Tjeskoban život
Život Helene Pietrowne Bławatske neobično je turoban. Izgradila je karijeru kao utemeljiteljica
Teozofskog društva (1875.) koje je bilo nadahnuće nacističkoj Hitlerovoj teoriji i »prabaka« je
suvremenog feminizma koji se bori protiv terora »Boga-muškarca«. Njen lik nalazimo na prvim
stranicama okultističkih enciklopedija i godinama je nadahnjivala izdavače sotonističkih spisa, među
njima Rudolfa Steinera, tvorca antropozofije i urednika časopisa Lucifer.
Helena Bławatska rođena je 1831., kao kćer ruske plemkinje i njemačkog oficira. Nakon rane
majčine smrti živjela je kod djeda, a sa 17 godina se udala. Nakon tri mjeseca braka pobjegla je od
muža. Čitav ju je život pratila opsesija »neispunjenosti« kako u odnosu na muža, tako i na muškarce
s kojima je bila u vezi. Neki izvori govore kako je bila i majka malog dječaka Jurija koji je umro u
petoj godini života. (Bławatska malog Jurija nije priznavala svojim djetetom, već ga je predstavljala
kao sina svojih poznanika.)
Vodila je pustolovan i skandalozan život. Mnogo je putovala po Turskoj, Egiptu, Francuskoj,
Kanadi, Engleskoj, Južnoj Americi, Njemačkoj, Meksiku, Grčkoj i Indiji. Osobito je značajan njen
boravak u Tibetu gdje je kroz dvije godine usvajala tajne spoznaje tamošnjih učitelja. Bilo je i onih,
poput primjerice svećenika Władisława Dębickog, Heleninog suvremenika i kritičara spiritizma,
autora publikacije »Veliki bankrot uma«, koji nisu previše vjerovali u njezine tibetanske priče.
Dębicki, osvrćući se na pariški kongres spiritista 1889., za nju govori da je »majstorica obmane«.
Citirao je i posljednju rečenicu Društva za psihološko istraživanje želeći okarakterizirati njezino
djelovanje: »Smatramo da će je povijest raskrinkati kao jednu od najlukavijih, najsmješnijih i
najčudnijih prevarantica naše epohe.«
Iz perspektive našeg vremena čini se kako ni vlč. Dębicki ni članovi engleskog Društva za
psihološko istraživanje nisu prepoznali stvarno đavolsko djelovanje koje je dominiralo njezinim
radom. U njezinom životu važna je godina 1873. Tada odlazi u New York kao glasoviti medij. Ondje
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
39
demonstrira nadnaravne sposobnosti kao što su levitacija, materijalizacija predmeta, vidovnjaštvo i
telepatija. Ubrzo upoznaje Henryja Steela Olcotta s kojim, 1875., osniva Teozofsko društvo (od grč.
theos – bog, sophia – mudrost). Cilj društva bio je širiti shvaćanje kako je moguće upoznati Boga
bez Njegovih milosti i bez osobe Isusa Krista i Njegova milosrđa, pomoću odgovarajućih tehnika
i duhovnih praksi koje su dostupne odabranima koje će oni prosvijetliti. To se može dogoditi za
vrijeme spiritističkih seansi, magijskih rituala i poganskih duhovnih praksi (npr. šamanizam, »astralna
putovanja«, tzv. »kanaliziranje« itd.). Tu cilj opravdava sredstvo. I, kao što glasi opće teozofsko
načelo: »Nema religije veće od istine.« No što činiti kada je učitelj u »školi istine« sam Otac laži?
Medij Bławatska
Helena Bławatska godinama je prakticirala tzv. »automatsko pisanje« i druge okultističke
prakse. »Mogu reći samo da moje nadahnuće u potpunosti dolazi iz moje nutrine, štoviše, tada netko
ulazi u mene. Ne pišem tada ja, ne govorim tada ja, već onaj netko tko uđe u mene… netko misli
i piše za mene… Postajem poput skladišta nečijeg znanja… Netko dolazi i nadvija se nada me kao
taman oblak. U trenutku bivam survana u dubinu same sebe i tada to više nisam ja, već netko posve
drugi«, piše sama Bławatska u svom zapanjujućem priznanju. Svetopisamski Bog, jedini Istinski
Bog, Stvoritelj i Otkupitelj svijeta opominje: »Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj
gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom;
nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. Jer tko god takvo
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
40
Pročitaj i daruj drugima
što čini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj.« (Pnz 18,
10-12). Ignorirajući tu opomenu, Bławatska je potpuno uzvjerovala tom duhovnom biću.
Ubrzo, taj netko joj se objavio dajući joj određene upute. Za vrijeme jedne seanse duh joj se
objavio kao Učitelj Djwal Khul iz Tibeta. Za vrijeme narednih susreta, koji su trajali nekoliko mjeseci,
diktirao joj je upute koje su postale smjernice za razmišljanje, njoj i nastavljačima ideologije New
Agea. Štoviše, nakon smrti Helene Bławatske, njezina nasljednica i gorljiva učenica Alice Bailey
održavala je daljnje spiritističke kontakte s duhom D. K. Bailey je bila sigurna da je od njega primila
poruku o potrebi uništenja kršćanstva. Na njegov nalog ispisuje popis imena konkretnih crkava i
religija koje treba uništiti. Duh D. K. javlja se i teozofkinji i ženi teozofa, Heleni Roerich, koja nakon
više od 20 godina od smrti Helene Bławatske na ruski jezik prevodi njezino životno djelo Tajna
doktrina.
Svoje odlučno protivljenje kršćanstvu demonstrirala je uostalom Helena Bławatska sama.
Deklarirala se prvo kao hinduistkinja, potom budistkinja, konačno je širila brojne publikacije na temu
kulta Sotone kojeg je častila kao Izvor Svjetla (!) i mudrosti, pripisujući mu moć veću i od moći Isusa
Krista. A Boga, koji je »tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega
vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni« je često znala »počastiti« raznim pogrdnim imenima,
dopuštajući si hule i profanaciju riječima.
Prema njezinoj koncepciji »istinski bog« je »neosoban« bog. Ljudskim životom upravlja
zakon reinkarnacije. Čovjek, po prosvjetljenju, do kojeg dolazi duhovnim praksama, može postići
nadnaravne moći, a u konačnici božansku moć. Ništa novo pod suncem: jadna se žena dala zavesti
najstarijom laži na svijetu: »Otvorit će vam se oči i bit ćete kao Bog.« (Post 3, 5)
New Age: opći pokret u Europi
Kao što se može vidjeti, teze suvremenog New Agea, u potpunosti su oprečne višestoljetnoj
tradiciji misli i kulture kršćanstva. Sveukupna naklonost New Agea svemu što u religijama i
kulturama svijeta služi razvoju civilizacija i čovječanstva, ne odnosi se na nauk Isusa Krista o grijehu
i otkupljenju. Pokušaje prikazivanja Krista kao jednog od mnogih gurua ili utjelovljenje Bude ili
Krišne, možemo nazvati crnim humorom.
Kršćanstvo se ne pronalazi niti u jednoj ideji New Agea jer je naš Bog-Osoba. On je Bog koji
je na svoju sliku stvorio osobu-čovjeka.
Zato jedina vrsta odnosa u kršćanstvu može biti osobni odnos: Boga osobe i osobe stvorenja,
sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze: jedan život, jedna duša, jedna ljubav, jedan izbor, jedna
smrt, jedan sud. New ageovski bog: bog-energija, bog-svijest, bog-jastvo, stran je našoj objavi i
potpuno suprotan istini Starog i Novog Zavjeta.
Neobično je da se u vrijeme tako razvijenog egoizma karijera može graditi na ideji koja ugađa
ljudskoj oholosti: »bit ćete kao bogovi«, a koja istovremeno tjera čovjeka na rasplinuće u ništavnost
i predstavlja ništavnost kao žuđeni cilj. Takvo rasuđivanje može dovesti, ne do obećanog raja na
zemlji, već do duhovnog samouništenja. Vjerojatno se upravo o tome radi kad je riječ o Luciferu
kojeg je štovala Bławatska: ako ljudi povjeruju da nema osobnog Boga, izgubit će vjeru u postojanje
osobnog zla. Dobar taktički potez.
Sva sreća da djeca Božja imaju Svemogućeg Oca i Bezgrešnu Mariju za zagovornicu – pakao
u konačnici nema šanse. »Ali hvala Bogu koji nam dade pobjedu po našem Gospodinu Isusu Kristu.«
(1 Kor 15, 57)
Małgorzata Nawrocka
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
41
Oprez, Bioenergija!
U Poljskoj trenutno djeluje od 50 do 70 tisuća »iscjelitelja« različitih vrsta. Osnivaju se centri za prirodnu, za alternativnu medicinu itd. Ta djelatnost pobuđuje sve veći interes. Neobičnost, tajanstvenost,
prividno brzi rezultati »terapije« privlače i ljude koji se smatraju kršćanima.
Jedan se misionar, po povratku iz misija nakon dugo godina, nije mogao čudom načuditi kako je
moguće da u njegovoj domovini, nakon gotovo 1000 godišnje kršćanske tradicije, može cvjetati nešto
protiv čega se on borio u Africi, primjerice šamanizam i magijsko iscjeljivanje. Jedan od egzorcista iz
Katovičke nadbiskupije ističe kako je od deset osoba, nad kojima se molio, devet bilo u doticaju s nekim
bioenergetičarom ili »iscjeliteljem«…
Kakav duh?
Ljudi koji trpe od raznih smetnji, na rubu očaja, ponukani savjetom osobe »kojoj je pomoglo«,
prepuštaju se tzv. energoterapiji. Traže pomoć i s velikim pouzdanjem otvaraju se onomu što »terapeut«
govori i radi. »Iscjelitelj« najčešće polaže ruke na svog klijenta i prenosi mu, kako objašnjava, »ozdravljujuću energiju«. On je »posrednik energije koja teče iz svemira«. Nikomu još nije uspjelo znanstveno
ispitati kakva je to energija i je li to uopće energija. Jednostavno se vjeruje »iscjelitelju« na riječ. Više se
vjeruje njemu, nego što se vjeruje Bogu…. Više se pouzdaje u »iscjelitelja«, nego u Boga… Katekizam
Katoličke Crkve, govoreći o 1. Božjoj zapovijedi kaže: »Sva djela magije i čaranja, kojima bi se htjelo podložiti tajne moći i staviti ih u vlastitu službu te steći nadnaravnu moć nad bližnjim - pa bilo
i zato da mu se pribavi zdravlje - teška je povreda kreposti bogoštovlja. A ta djela treba još više
osuditi kad ih prati namjera da se drugima škodi ili kad se njima traži zahvat zloduhâ. Za osudu
je također nošenje amajlija. Spiritizam često uključuje djela gatanja i magije. Crkva upozorava
vjernike da ga se čuvaju. Nezakonito traženje pomoći od tzv. tradicionalnih lijekova ne opravdava ni zazivanje zlih sila ni iskorištavanje lakovjernosti drugoga.« (KKC 2117)
Ljudi govore kako je sam Gospodin Isus ozdravljao bolesne polažući na njih ruke. Jednako tako
i apostoli. Istina je da Isus čini čuda i danas, a onima koji u Njega vjeruju može podariti karizmu ozdravljenja snagom Duha Svetog. Sveti Pavao piše o karizmi ozdravljenja u Prvoj poslanici Korinćanima (12,
9). Isus dariva taj dar na dobro cijele Crkve. Osoba koja ima taj dar samo posreduje snagu Duha Svetog,
a ozdravljenja su znak Božje prisutnosti i Božjeg djelovanja.
Može se, dakle, postaviti pitanje, nisu li i bioenergetičari oni koji posreduju snagu Duha Svetog
i ozdravljaju li Njegovom snagom? Ili, možda, snagom nekog drugog duha? Nevidljiva ljudskom oku,
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
42
Pročitaj i daruj drugima
duhovna stvarnost neobično je raznovrsna. Razni su duhovi. Dobri i zli, Duh Sveti, ali i Sotona, anđeli
i demoni. Sveto Pismo govori, primjerice, o duhu »vrtoglavom« (Iz 19, 14), duhu neurednosti, laži i
zablude…
Vjernik treba biti hram Duha Svetog. Duh Sveti treba boraviti u čovjekovoj duši, upravljati
njime, nadahnjivati ga, prosvjetljavati ga. No, čovjek, po svom vlastitom pristanku može biti i prebivalištem zlih duhova, više ili manje zlih, koji upravljaju njegovim mislima i djelima, muče ga i uništavaju na različite načine, jer takva je priroda zlih duhova. Isus ih je sedam istjerao iz Marije Magdalene
(Mk 5, 1-16), a iz opsjednutog, iz krajeva gerazenskih, cijelu legiju (Mk 5, 1-6).
Snagom demona...
Treba upamtiti da se neobične, spektakularne stvari (među njima i prividna ozdravljenja) mogu
dogoditi po snazi djelovanja demona. Takav primjer spominju i Djela apostolska: »Čovjek se neki,
imenom Šimun, u gradu već duže bavio čarobnjaštvom i opčaravao narod tvrdeći da je neki veliki.
Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: “Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika.”« (Dj 8, 9-10)
Šimun se bavio crnom magijom i uspostavljao kontakt sa Sotonom. Sotona je po njemu činila stvari koje
su izazivale divljenje i čuđenje. Ljudi su se lako dali zavesti: »Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika«,
govorili su za onoga koji je djelovao sotonskom snagom.
Zar se ta ista zabluda ne ponavlja i danas? Da, itekako… Osobito onda kada u prostorijama »iscjelitelja« visi križ ili kakva sveta slika. Đavao je vrlo podmukao i snalažljiv. I sam »iscjelitelj« može
biti prevaren od Sotone i sebe smatrati posebnim, čak od Boga odabranim. Lako je pasti u takvu kušnju.
»Iscjeljenje« daje osjećaj velike vlasti nad sudbinom drugog čovjeka. »Iscjelitelj postaje kao Bog.«
Vrlo zanimljivo svjedočanstvo daje Joseph-Marie Verlinde, sada svećenik, a u mladosti vjeran
sljedbenik nekog hinduističkog gurua, kasnije poznat bioenergetičar u Belgiji: »U stanju medijsko-mistične pasivnosti dopustio sam đavlu da se posluži sa mnom. Nisam bio opsjednut, jer u vrijeme svih tih
okultističkih djelovanja svakodnevno sam sudjelovao u sv. Misi, dugo vremena provodio u klanjanju
pred Presvetim, molio Krunicu i obavljao sve meni poznate pobožnosti, što je nemoguće ako je tko
opsjednut.«
Otac Joseph-Marie se sjeća da su ga, kada su se kod njega probudile sumnje potječu li njegove
ozdraviteljske sposobnosti od Boga, prijatelji uvjeravali da ne može biti drugačije, ta, »pomaže ljudima«. Potpuno oslobođenje od demonskih utjecaja dogodilo se kod njega nakon devet godina molitava i
egzorcizama. Tada je ustanovio da je izgubio sposobnost »ozdravljanja«.
»On mi je pomogao. Bila sam bolesna, a sada sam zdrava«, često se može čuti. No takvo svjedočanstvo nije dokaz da je pomogao uistinu »iscjelitelj«. Otac Joseph-Marie Verlinde, zajedno sa skupinom znanstvenika sa Sveučilišta u Lyonu, kroz dulje je vrijeme proučavao ljude koji su bili izvrgnuti
bioeenergetskom liječenju. Otkriveni su sljedeći obrasci:
Osobe, koje su »ozdravljene« energoterapijom, nakon određenog vremena počele su trpjeti još
teže bolesti. Poznati su primjeri smrti neposredno nakon »terapije«. (U noći, nakon televizijske seanse
poznatog ruskog »iscjelitelja« Anatolija Kaszpirowskog, 8. listopada 1989. godine, u Moskvi je umrlo
4 puta više ljudi nego drugih dana. Slučajnost?)
Primijećene su negativne psihičke posljedice energoterapije: nemir, strah, depresija, suicidne
misli, svadljivost, agresija i dr.
Također, duhovne posljedice: bogohulne misli, zanemarivanje molitve i drugih vjerskih praksi,
nevoljkost prema svetom, demonska mučenja itd.
Da bi se činjenično utvrdilo kako uspješno liječi ovaj ili onaj »iscjelitelj « trebala bi se provesti višestruka i višegodišnja ispitivanja, toliko detaljna kao, primjerice, u slučajevima izlaženja novih lijekova
na tržište. Neki imaju i službeno dopuštenje za provođenje svoje djelatnosti, no trebalo bi se zapitati je li
im ono dano na temelju temeljitih znanstvenih istraživanja ili je tek jednostavna registracija radi priku................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
43
pljanja podataka. »Iscjelitelji«, naime, naplaćuju
svoje usluge, često i ne
tako jeftino. I to je činjenica koja puno govori.
Ozdravljenja o kojima čitamo na stranicama Svetog Pisma nikada se ne povezuju s nekom naplatom.
Gospodin Isus, dajući apostolima vlast ozdravljenja,
kaže im: »besplatno primiste, besplatno dajte.« (Mt
10, 8) Možemo li zamisliti sv. Franju ili sv. o. Pija
kako primaju bolesne, a na
odlasku im naplaćuju?...
Djela apostolska opisuju i
druga znakovita događanja povezana s gore spomenutim Šimunom Magom: »Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca govoreći: “Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim
ruke primi Duha Svetoga.” Petar mu odvrati: “Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar
Božji novcima steći!”« (Dj 8, 18-20)
Ne može se kupiti Božji dar ozdravljanja. Trenutno su novine i Internet preplavljene raznovrsnim reklamama za tečajeve »ozdravljanja«. Vrlo primamljiva ponuda. Eto u samo tjedan dana (često
nakon inicijacijskih ceremonija, molitava gurua i specijalnih rituala) može se postići ono što liječnici
mukotrpno stječu šestogodišnjim studijem. A zaraditi u jednom danu može se čak onoliko koliko liječnik zaradi u mjesec dana. Takvi tečajevi najčešće su obična prijevara. I bolje da je tako, ako nije ona gora
varijanta, da polaznik postaje sudionik tečaja koji izučava za pravog maga ili šamana pa postaje oruđe
i posrednik zlih duhova.
Što činiti u bolesti?
O tome što učenik Isusa Krista treba učiniti u bolesti govori sam Bog u dolje navedena tri ulomka Svetog Pisma:
»Sine moj, u bolesti ne budi potišten, već se Bogu moli jer on zdravlje daje. Bježi od nepravde i ne budi pristran, i od svih grijeha očisti srce. Prinesi žrtvu blagomirisnu i spomen-žrtvu
i pretio dar prema imanju svojem. Ali i liječniku mjesta daj, i njega je Gospod stvorio: nek’ nije
daleko od tebe, jer i on je potreban.« (Sir 38, 9-12)
»Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući
ga uljem u ime Gospodnje pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je
sagriješio, oprostit će mu se.« (Jak 5, 14-15)
»I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu
se skuta njegove haljine. Mislila je: “Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se.” A Isus se
okrenu i vidjevši je reče: “Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.” I žena bi spašena od toga časa.«
(Mt 9, 20-22)
Potrebno je moliti za ozdravljenje pouzdanom i ustrajnom molitvom. I drugi, osobito svećenici,
trebaju moliti za bolesne. Gospodin Isus ozdravlja po sakramentima. Po sakramentu ispovijedi, jer bo..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
44
Pročitaj i daruj drugima
lest može biti uzrokovana grijehom (govori o tome i Iv 5, 14). Zato je potrebno obraćenje. Sakrament
bolesničkog pomazanja ustanovljen je, kako mu samo ime govori, radi ozdravljenja i osnaženja bolesnih. U Euharistiji, pak, svatko tko je prima dotiče Isusa, jednako onako kao što ga se dotakla ona žena
koja je bolovala od krvarenja, no potrebna je vjera. (Kada počne slabiti vjera u Krista, počinje jačati
vjera u što bilo...) Bog nam daje liječnike da u njih tražimo ozdravljenje. Liječnici, a ne magi i čarobnjaci. Magija je višestruko osuđena na stranicama Svetog Pisma.
Izlazak iz problema
Što učiniti ako je netko koristio usluge nekonvencionalne medicine i možda se na taj način doveo u opasnost od okultnog? U okultističke prakse može se zaći nesvjesno, kao što se može nesvjesno
zaraziti od svake druge bolesti. Manje će biti »nesvjesnosti« ako se budemo brinuli o produbljivanju
svoje svijesti i znanja o opasnostima koje prijete našoj duši, npr. čitanjem vjerskog tiska i knjiga. O
opasnostima okultizma ne govori se niti piše u ateističkim medijima, čak dapače, ondje se okultizam
propagira.
Ako je tko bio u bioenergetičara i sl., treba to priznati u sakramentu ispovijedi (što je
uspješan egzorcizam), osobito ako kod sebe primijeti neke neuobičajene, uznemirujuće pojave.
Treba se odreći zla jednostavnim riječima: »Odričem se Sotone i svih navezanosti na okultno.
Predajem se Isusu koji je moj Spasitelj i Gospodin.«
Prakticiranje različitih praksi tzv. nekonvencionalne medicine sa sobom nosi velike fizičke, psihičke i duhovne opasnosti. Mišljenje: ako ne pomogne, ne može naškoditi… može se pokazati fatalnom
pogreškom….
o. Wojciech Mainka OFM
Prvi ti prilazim
Kad sam prije šest godina dobio u ruke Ljubite jedni druge! bio sam u teškoj situaciji, život mi je
izgubio svaki smisao i mislio sam da nikad neće biti bolje.
Ja sam alkoholičar. Priznati samome sebi tu činjenicu, a što je prvi korak na putu ozdravljenja,
nije mi bilo nimalo lako. Morao sam mnogo pretrpjeti i povrijediti mnoge ljude da bih se nakon
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
45
godina pijančevanja mogao pogledati u ogledalo
i samom sebi otvoreno u lice reći: »Da, bolestan
sam. Ja sam alkoholičar.« Danas znam da mi je
Bog dao snagu podići se s dna.
Posljednjih šest godina sam trijezan i
zahvaljujući Božjoj milosti ustrajem u čistoći.
Život na zemlji neprestana je borba, neprekidno
obraćanje, zato nikada ne mogu reći da sam se
riješio svog problema jednom za svagda. Bilo bi
to nepošteno i oholo. Zato svakodnevno ujutro
molim Isusa za trijeznost i čistoću.
U mojoj je obitelji alkoholizam veliki
problem. Otac je pio. Vidio sam nejedanput
koliko njegovo opijanje šteti našoj obitelji i
kako to teško podnosi moja mama. Znao sam da
u alkoholu nema ništa dobro. Govorio sam sâm
sebi da nikad neću za njim posegnuti.
Moram biti pošten i reći da je kod kuće
bilo mnogo toga dobrog. Kad sam bio dijete,
roditelji su svakog dana molili sa mnom i mojim
dvjema sestrama, prije počinka uvijek bi nam
na čelu stavljali križić. Tata nam je čitao bajke
i Bibliju, onu za djecu, sa slikama i pitanjima.
Roditelji su se brinuli da idemo u crkvu, osobito
mama. Zahvaljujući njoj išao sam i na Krunicu
i na Križni put. Naravno, kada sam poodrastao,
nije mi se to pretjerano sviđalo, nije mi se uvijek
dalo. Sjećam se, za ljetnih praznika, djeca
poznanika nedjeljom nisu morala ići na Misu.
Ta »bili su na odmoru«! Ni meni se nije dalo,
no mama je bila neumoljiva. Naposljetku sam
išao. Ponekad bi me bilo stid pred prijateljima
priznati da sam bio u crkvi, jer većina njih nije
išla. Kad bih slučajno, vraćajući se s Krunice,
susreo koga od njih počeo bih se odmah
ispričavati i opravdavati kako me mama tjera
ići... Jednostavno, zatajio bih Krista.
Kad sam počeo piti, malo po malo,
prestao sam ići u crkvu i sve više sam se
udaljavao od Boga. Čak ni na nedjeljnu Misu
nisam išao. Danas kad se sjetim tog vremena,
zahvaljujem dragom Bogu na roditeljima koji su
dali dobar temelj mom vjerskom životu.
Onako iz radoznalosti i zbog društva
počeo sam najprije piti vino. Isprva sam bio
vrlo oprezan. Obično bih popio samo nekoliko
gutljaja, zbog kojih nisam mogao ni osjetiti
štetnost alkohola. Zatim sam krenuo na
nogometne utakmice. Bila je to odlična prilika
za popiti malo vina.
Dana 5. ožujka 1997., prvi sam se put napio
do besvijesti. Pamtim datum jer do danas kod
kuće čuvam neiskorištenu ulaznicu za utakmicu
na koju me nisu pustili jer sam bio pijan. Bila
je srijeda. Počelo je bezazleno: prijatelji su me
počastili vinom koje mi je stvarno prijalo. Popio
sam ga naiskap. Ne znam koliko sam još popio
nakon toga, no efekt je bio snažan. Potpuno sam
izgubio svijest, spustila mi se »roleta« po prvi,
no nažalost, ne i posljednji put u životu... Došao
sam k sebi tek drugi dan. Imao sam na licu i ranu
koju sam zaradio padom. Čini se da sam pao iz
tramvaja u centru Katowica, točno na lice. Na
utakmicu me nisu pustili... Bio sam previše pijan.
Zalegao sam pod neko drvo u blizini ulaza na
stadion sav prekriven vlastitom bljuvotinom. A
onda mi se netko smilovao i odvukao me (moje
beživotno tijelo) na parkiralište i ostavio između
auta kako me ne bi pokupila policija u stanicu
na triježnjenje... Povraćao sam još u tramvaju i
po putu kući. Neki dečki iz naselja doveli su me
doma.
Bio je to početak mog života pijanice.
Imao sam tada 15 godina... Nažalost, nisam
izvukao pouku iz prve mučne lekcije i nakon
dva tjedna ponovno sam se napio. Moja ovisnost
o alkoholu postajala je sve veća. Jednostavno mi
je bio ukusan. S vremenom porasla je i otpornost
na alkohol. Da bih se opio bilo je potrebno puno
više alkohola. Tražio sam priliku za piti, a nakon
nekog vremena više nisam tražio povoda...
Postupno se i život počeo vrtjeti oko alkohola,
počeo sam zanemarivati svoje obveze i hobije.
U rujnu 1998., mama je u Lichenu
potpisala doživotno odricanje od alkohola.
Učinila je to najviše misleći na mog tatu, a s
vremenom se ta nakana ticala i mene. Naravno,
tada oko toga uopće nisam dizao »frku«, dapače,
bilo mi je sve to smiješno.
Još jedna negativna posljedice mog
pića bila je agresija. U ožujku 1999., obitelj je
doživjela strašan šok jer su me priveli u policiju
zbog tuče s nekim Arapima. Prvo smo pili u
pivnici u kvartu, a nakon nekog vremena zaputili
se u diskoteku u studentskom naselju. I ondje je
sve počelo, bez ikakvog posebnog razloga. I sâm
sam se iznenadio svojom reakcijom jer nikada
ranije nikoga nisam tukao. Po prirodi sam bio
miran. No, kad bih popio kao da me obuzimalo
neko ludilo (kad se danas toga sjetim, sav se
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
46
Pročitaj i daruj drugima
naježim). Dohvatio sam se remena i počeo tući
jednog od tih tipova, najviše kopčom po cijelom
tijelu, a kada sam ga srušio na pod svom snagom
sam ga udarao nogama po glavi... Strašno...
Uhapsili su me na putu kući. Morao sam
leći na zemlju, a u glavu su mi uperili puščanu
cijev. Odveli su me u postaju na triježnjenje.
Ujutro kad sam se otrijeznio rekao sam da želim
ići kući. Ostadoh u čudu, shvativši da to nije bio
loš san, već stvarnost.
Roditelji i sestre teško su to doživjeli, za
razliku od mene. Kad sam prvi put nakon toga
došao na trg do prijatelja, šepurio sam se kao
puran. O svemu je pisalo u lokalnim novinama...
Osjećao sam se kao junak. Moglo bi se reći da
sam pozitivno gledao svoje »vatreno krštenje«...
Nažalost, nisam izvukao nikakvu pouku iz tog
događaja. Pio sam i dalje, i nisam htio priznati
da me alkohol vuče ka samom dnu.
Bližio se moj 18. rođendan. Kako bih
skupio novac za tulum, morao sam založiti bicikl
kod prijatelja. Novac sam dan uoči rođendana
propio. Na putu kući, pijani »ko letve«, jedan
od mojih prijatelja se, onako, nesvjestan svojih
postupaka, objesio o drvo... Na njegovu pogrebu
bio sam, naravno, pijan. Nisam to mogao
podnijeti trijezan... Ispunio me gnjev, a s druge
strane tjeskoba... Padao sam sve dublje...
Na jednom tulumu kod prijateljica u
stanu htio sam si dokazati kako sa mnom i ne
stoji tako loše i da se mogu kontrolirati u piću.
Kupio sam bocu votke za sebe i dvije prijateljice.
Odlučio sam da se neću napiti. Nažalost, nije
bilo kako sam zamislio.
Prvu votku popio sam naiskap da bih se
bolje osjećao i malo opustio. Osjetio sam zatim
neodoljivu potrebu za pićem... Nakon nekoliko
čaša osjećao sam se toliko siguran u sebe, činilo
mi se da sve imam pod kontrolom... No, bio je to
prvi čavao u mrtvački sanduk...
Nisam se ni okrenuo, a bio sam pijan
k’o svinja. Ošamario sam djevojku s kojom sam
došao jer sam mislio kako mi je sakrila votku,
a istina je bila da sam zapravo sam popio cijelu
bocu. Prijatelj joj je odmah priskočio i stavio
led na obraz kako bi smanjio oteklinu od mog
udarca. Bio sam tako pijan da sam samo teturao,
a umjesto zjenica vidjele su se samo bjeloočnice.
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
47
Prijatelji su htjeli zvati hitnu... No to nije bilo
sve... Onako pijan pomokrio sam se u gaće...
Kad sam se drugi dan probudio i kad sam čuo što
sam sve priredio, ne moram vam ni opisati kako
sam se osjećao. Ne da se to riječima opisati....
Ništa, već si skratit muke i stati životu na kraj.
(...) Nakon sljedećeg pada mama me je
uspjela nagovoriti da odem na pregled na Odjel
za ovisnost. Ona je već dugo bila svjesna da je
sa mnom iz dana u dan gore. Tražila je podatke o
alkoholizmu i mogućnostima liječenja. Znala je
komu se može obratiti za pomoć. Sjećam se kako
su mi dali riješiti neki test. Lako je zaključiti da
su rezultati potvrdili da sam alkoholičar. No,
bio sam samo taj jedan put. Zatim sam išao
raznim psiholozima koji mi baš i nisu pomogli.
Umirem od smijeha kad se sjetim kako sam se
s jednom psihologinjom »dogovorio« da ću, s
obzirom da ne mogu prestati piti u potpunosti,
piti samo vikendom, a preko tjedna apstinirati.
Ne treba ni spominjati da od toga nije bilo ništa.
Jednom je mama zamolila da odemo na susret
AA (anonimnih alkoholičara, op. prev.). Prije
ulaska porazgovarala je s članom zajednice koji
nas je obavijestio da je to susret zatvorenog tipa
i da bi za mene bilo bolje ići na onaj otvorenog.
Tako ni od toga ništa nije bilo, a ja sam samo
zaključio kako to nije mjesto za mene.
(...) Na Majčin dan bio sam pozvan
na »oproštajku« kod prijatelja koji je išao u
vojsku. Poklonio sam mami cvijet, čestitao joj
i rekao da idem na tulum. Mama je imala loš
predosjećaj... Molila me da ne idem jer se nikad,
upravo nikad s tuluma nisam vratio trijezan. Ja
sam je uvjeravao da će ovaj put biti drugačije, i
konačno, ostao pri svome. Nažalost... Mama je
bila u pravu... Opio sam se do besvijesti. Sjećam
se samo kako sam s neviđenim bijesom cipelario
nekog čovjeka kojeg sam prvo srušio na zemlju
na nekoj autobusnoj stanici. Na licu mjesta me
pokupila policija, drugi put u životu. Ponovno u
ćeliji za otrježnjenje... Drugog dana, na hodniku
postaje, vidio sam prijatelja s kojim sam bio na
oproštajci. Njegova odjeća bila je sva prekrivena
krvlju onog čovjeka sa stanice... Kada sam ga
ugledao, prestravio sam se... Osjećao sam da
bi ovo moglo i za mene značiti zlo: znao sam
da u ovom trenutku moj život može krenuti u
potpuno drugom smjeru, da bih u trenu, u svojoj
devetnaestoj godini, mogao završiti u zatvoru.
Na policiji sam saznao da je čovjek kojeg smo
pretukli izgubio vid na jednom oku. Osjećao
sam kako mi život klizi iz ruku... Na svoju
sreću i ovaj put sam izbjegao zatvorsku kaznu.
Čovjek nije podigao optužnicu. Dobio sam samo
uvjetnu i pušten sam kući. Kad sam, na putu kući
sreo tatu, rekao mi je da ne zna hoću li majku
zateći živu koliko ju je ovo uzrujalo (nedavno je
preživjela moždani udar, pa je trebalo izbjegavati
stres...).
(...) Takav sam bio čovjek. Manjkalo
mi je poniznosti, nisam znao izvući pouke iz
svojih postupaka. Bio sam potpuno smožden.
Razmišljao sam o smrti. Osjećao sam da moj
život nema smisla. (...) Bio sam svjestan da cijelo
vrijeme hodam nad ponorom i da se poigravam
sa životom. Bio je to začarani krug, bezizlazna
situacija...
Na blagdan sv. Andrije, 2003. godine,
slomio sam nogu. Naravno, bio sam pijan. Do
danas ne znam kako se to dogodilo... Kratko
nakon što mi je stavljen gips, u nedjelju rano
ujutro, onako na štakama, uputio sam se u kafić.
Bio sam vrlo zadovoljan jer tri mjeseca nisam
morao ići na posao. Na bolovanju sam znao piti
puno i često... Pa ipak... dogodilo se, konačno,
nešto što je zauvijek promijenilo moj život.
Bilo je to za vrijeme jedne noćne more, jedne
od mnogih besanih noći punih straha, grižnje
savjesti, osjećaja besmisla i velike tjeskobe.
Ležao sam tako slomljene noge u krevetu.
Iznenada, dobio sam proljev, ruke su mi se
tresle, mišići grčili... Mislio sam da ću dobiti
srčani ili moždani udar... Strašno sam se znojio
i ruke su mi trnule... Činilo mi se da mi nema
spasa. Za mene nije bilo nade... Ima tome već
neko vrijeme kako sam, da bih zaspao, morao
popiti alkohola, a taj dan nisam popio ništa.
Bilo je pola noći. U sobi upaljeno svjetlo jer
sam se bojao mraka. Moja mi je mlađa sestra
taj dan dala Ljubite jedni druge! da prolistam.
Jako me to nasmijalo.... Budući da ionako nisam
mogao spavati počeo sam ga prelistavati...
Nailazio sam na svjedočanstva ljudi koji su
u životu susreli Boga. Pisali su kako im je On
promijenio život. Pomislio sam: »Blago njima!«
Tada se časopis okrenuo na stranicu na kojoj je
bila slika Milosrdnog Isusa s potpisom »Isuse,
ja se uzdam u Tebe!« Počeo sam čitati članak
»Razgovor milosrdnog Boga s grešnom dušom«.
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
48
Pročitaj i daruj drugima
Već prva rečenica: »Ne boj se dušo grešna svog
Spasitelja, prvi k tebi prilazim, jer znam
da sama po sebi nisi sposobna uzdići se k
meni«, izazvala je u meni nešto nesvakidašnje,
čudesno, što riječima ne znam opisati. »Ne bježi
dijete od Oca svoga. Započni razgovor sama sa
svojim Bogom milosrđa koji ti želi reći riječi
praštanja i obasuti svojim milostima. O, kako
Mi je draga tvoja duša. Upisao sam te u ruke
svoje i urezala si se dubokom ranom u Moje
srce.« (Dn 1485) Bilo je to tako upućeno meni,
kao da se cijeli razgovor vodio ovdje i sada.
Riječi koje sam čitao duboko su me pogađale.
Osjećao sam neobičan mir i blaženstvo. Nešto
se u meni prelomilo. Nisam bio ni svjestan
suza koje su tekle niz moje obraze. Plakao sam
kao nikad do tada. Plakao sam i nisam mogao
suspregnuti suze. Riječi koje je govorila duša iz
dijaloga bile su moje riječi: »Gospodine, čujem
Tvoj glas koji me doziva da se obratim sa zlog
puta, no nemam ni snage ni hrabrosti.« Na to mi
Isus reče: »Ja sam snaga, Ja ću ti dati jakosti za
borbu.« Sjedio sam tako potpuno bespomoćan,
nisam znao živjeti, a ono, Isus Svemogući mi
govori da je on izvor jakosti i snage. I dalje duša
govori: »Gospodine, znam koliko si svet i bojim
se Tebe.« Na te riječi Isus odgovara: »Što se
bojiš, dijete moje, milosrdnog Boga? Moja Mi
milost ne priječi biti milosrdan. Gledaj, dušo,
zbog tebe sam ustanovio prijestolje milosrđa
na zemlji; to prijestolje je svetohranište. S tog
prijestolja milosrđa želim stupiti u tvoje srce.
Pogledaj, nisam se okružio niti svitom, niti
stražom; možeš Mi pristupiti u svakom trenutku,
u svakom trenutku dana želim razgovarati s
tobom i želim ti udijeliti milosti.« Na te riječi
odgovorio sam, čitajući: »Gospodine, bojim se
hoćeš li mi oprostiti toliko brojne moje grijehe;
tjeskobom me ispunja moja bijeda.« A Isus
mi je odgovorio: »Veće je Moje milosrđe od
svih tvojih bijeda, i bijede cijelog svijeta. Tko
je izmjerio Moju dobrotu? Za Tebe sam sišao
s neba na zemlju, za tebe sam dopustio da Me
razapnu, za tebe sam dopustio da Mi kopljem
otvore Presveto Srce i otvorio sam ti izvor
milosrđa!!!« (Dn 1485)
Jednostavno sam ostao bez riječi... Nisam
uopće sumnjao da mi govori moj Gospodin pun
ljubavi i milosrđa. Osjećao sam to, od glave od
pete, da se sažalio nad mojom bijedom, kako bi
me izbavio iz bijede i tame u kojoj sam živio.
Rekao mi je da je za mene, za smeće kakvo sam
ja, sišao s neba na zemlju i dao se pribiti na križ
kako bi me spasio.
Čudesno – upravo sam tada uzvjerovao!
Povjerovao sam da Bog postoji i da je sve što
sam čuo u crkvi ili na vjeronauku, istina. Bog
nas sve ljubi, ne ljuti se na nas, već nam šalje
Sina svog, Isusa Krista da nas otkupi i dadne
novu priliku za život vječni. Nije to bajka za
djecu ili priča za bake i djedove... Za mene nema
nikakve sumnje...
Bilo je to kao da je netko iznenada u
meni upalio svjetlo. Bez pretjerivanja mogu reći
da je to najvažniji trenutak mog života. Nakon
te euforije i blaženstva jer je Bog dotaknuo
moje srce, htio sam sve probuditi i reći im što
se upravo dogodilo. Obrisao sam suze i osjetio
sam kako moja duša treba ispovijed. Do tog
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
49
trenutka stalno sam živio u stanju smrtnog
grijeha, osjećao sam neizmjeran teret svojih
zlih djela; bojao sam da ne umrem, jer bih istog
trena završio u paklu. Jer, kako postoji Bog, tako
bez sumnje postoji i đavao koji mrzi čovjeka i
želi mu propast. Poželio sam čim prije pristupiti
sakramentu pomirenja. Znao sam da to usred
noći nije moguće.
Od tog trenutka više ništa nije bilo isto:
bio sam pun nade, vjerovao sam da nije još sve
izgubljeno i da moj život ima smisao i da ne
treba biti kao do sada – vegetiranje i pad u ponor.
Dobio sam potporu kojoj se nisam mogao nadati
– Boga Svemogućeg. Otišao sam na ispovijed.
Ispisao sam sve grijehe na list papira ne želeći
štogod zaboraviti i znao da će Bog očistiti moju
dušu. Poslije sam saznao da su riječi koje sam
pročitao u tom časopisu uzete iz Dnevnika sv.
Faustine koju je Bog izabrao kako bi svijetu
objavio svoje milosrđe. Zapisivala je ona sve što
joj je Bog govorio, između ostalog i ovaj dijalog
(Dn 1485).
Najljepše od svega je to što moja sestra
Monika, koja mi je dala Ljubite jedni druge! živi
samo zahvaljujući maminoj odluci da je rodi,
usprkos onome što su joj savjetovali liječnici i
mnogi drugi »pametni« ljudi. Već prilikom mog
poroda nastupile su velike komplikacije pa su
mami decidirano rekli kako treća trudnoća ne
dolazi u obzir. Bila je za nju ta treća trudnoća
veliki rizik, govorili su joj da postoji vjerojatnost
da će dijete biti bolesno. Bila je to 1982., i nije
bilo takvih medicinskih dostignuća kao danas.
Liječnici su joj savjetovali pobačaj! Čak je i otac,
koji mi je sve to ispričao, bio pomalo rezerviran i
nesiguran u cijeloj situaciji pa je mami znao reći
da su možda liječnici u pravu. Mama je ostala pri
svome i počeli su zajedno moliti za sretan ishod
trudnoće. Bili su svjesni da sve može biti kako
liječnici kažu, no sve su prepustili Božjoj volji.
Isplatilo se. Bog je poslušao njihove molitve i
pokazao da njemu ništa nije nemoguće. Rodila
se Monika, zdrava. Liječnik je tvrdio kako je to
čudo. I da nije bilo te vjere mojih roditelja, ne bi
mi imao tko dati Ljubite jedni druge!
Nakon onog prijelomnog trenutka moj
se život promijenio. Gospodin je otvorio moje
oči i probudio moju savjest i zato su redovita
ispovijed, molitva i sv. Pričest postali temelji
mog života. Jednostavno ne mogu više drugačije,
a najbolji dokaz za to je što osjećam neizmjernu
bol i prazninu u duši kada počinim teški grijeh;
sve izgubi svoj smisao i jedini je izlaz sjedinjenje
i pomirenje s Gospodinom.
Što se tiče moje ovisnosti o alkoholu, još
sam neko vrijeme imao poteškoća, dok konačno
nisam upoznao neke ljude koji su mi pomogli.
Na susretu skupine AA sreo sam prijatelja iz
kvarta koji već godinu dana nije pio. Bio mi je
on živi dokaz da se može! Počeo sam dolaziti k
sebi, ići na terapiju i susrete. Bilo je to vrijeme
intenzivnog rada na sebi, na svojim bolesnim
emocijama i ponašanju koje mi se uvuklo pod
kožu dok sam pio, vrijeme buđenja, svijesti o
vlastitoj vrijednosti, i sređivanja odnosa s drugim
ljudima. Sve je počelo sjedati na svoje mjesto,
čak i na polju čistoće. Konačno mi se ispunio
jedan od mojih najvećih snova... Dana 19. srpnja
2008. sam se oženio. Sa svojom sam zaručnicom
živio predbračnu čistoću, jer nam je oboma bilo
jasno da Bog zna bolje što je za nas dobro. U
travnju 2009., rodila se i malena Magdalena,
plod naše ljubavi. Svjesni smo neizmjernog
djelovanja Božjeg u našim životima, koji nam
ukazuje na našu grešnost, ali istovremeno i svoju
neizmjernu ljubav prema nama. Hvala Bogu!
Bartol
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
50
Pročitaj i daruj drugima
obitelj
Brojna obitelj – dobar izbor
Nema veće radosti od one koju izaziva rođenje malenog djeteta. Nikakvo blago, nikakva
karijera ne može nadomjestiti i nadmašiti radost koju pruža djetetov osmijeh. Odlučujući se za više
djece, supružnici čine najbolji mogući izbor.
Psiholozi često ističu kako je obitelj sa samo jednim djetetom nepotpuna. U njoj, naime,
nedostaje mogućnosti uspostavljanja osnovnih međuljudskih odnosa – odnosa među braćom i sestrama.
Bez brata ili sestre, djetetove mogućnosti istinskog razvoja su ograničene. Socijalni problemi nastaju
već u predškolskoj dobi i često ostaju za čitav život. Ne mogu, a da ne spomenem poznatu knjigu
Tajni vrt, F. H. Burnett u kojoj vrlo lako možemo pratiti promjene u ponašanju djevojčice, jedinice,
nakon susreta s djecom iz višečlane obitelji. Ono što je ona morala učiti s velikom mukom, djeca iz
ove druge obitelji svladavala su posve prirodno i jednostavno.
Mnogi roditelji odustaju od rađanja nakon prvog djeteta, vjerujući da svom potomku na taj
način mogu osigurati »dobar početak u
životu«. Nažalost, nisu svjesni da nakon
tog »početka« počinje pravi život sa
svojim usponima i padovima, uspjesima i
krizama. Odrastao čovjek koji nema obitelj
nema se kome obratiti, bilo u teškim, bilo
u radosnim trenucima; ostaje prepušten
samom sebi ili »sudbini« kada roditelji
preminu.
Ne smije se zaboraviti kako se
dijete mora i pobrinuti za svoje roditelje
u njihovoj starosti. Čak ako ih i smjesti
u starački dom, mora namaknuti prilična
sredstva da bi osigurao vlastitu egzistenciju
i mogao uzdržavati roditelje koji više nisu
u mogućnosti raditi. Roditelji samo s
jednim djetetom svoje dijete mogu dovesti
u situaciju da će jednog dana morati snositi
odgovornost za svoje roditelje i dva para
djedova i baka. A da ne govorimo i o tome
kako starim ljudima najveću radost nosi unučad koja su s bakama i djedovima povezana posebnom
vezom. Ograničavajući broj djece, roditelji »isušuju izvor« koji će ih napajati u starosti i
prikraćuju si radost zbog budućih unuka.
Danas, na primjeru Poljske, nedostaje odraslih koji su se trebali roditi prije 20-30 godina.
Budući da oni (koji nisu ni rođeni) silom prilika ne mogu dati potomstvo, za 20-30 godina nedostajat
će onih koje su trebali roditi ovi »nerođeni«, kao i oni kojima mi danas ne dopuštamo da se rode.
Obitelji bez djece stvaraju ostarjelo društvo i vode k pustošenju domovine i cijele Europe…
Žena koja u današnjoj situaciji misli kako si ne može »priuštiti« djecu jer mora misliti i
raditi za mirovinu, potpuno je u zabludi: za nekoliko desetaka godina neće biti nikoga tko bi zaradio
mirovinu za nju.
Nitko ne kaže da je jednostavno imati puno djece. Uz materijalne probleme javljaju se i brojni
drugi, no, zar nas to treba plašiti? Pa zar svatko od nas nema problema na poslu, pa ipak nastoji raditi i
imati posao. Na prirodan način obitelj stvara uvjete, ne toliko za rješavanje problema, koliko za učenje
i međusoban odgoj djece i roditelja! Djeca uče roditelje strpljivosti, ustrajnosti, ljubavi i poniznosti.
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
51
Ne zavaravajmo se, politika naših država nije pro-obiteljska, a zakonodavstvo EU uopće ne
uzima u obzir obitelj kao cilj društvene politike. I budući da utjecaj zakona, birokracije i raznih
državnih regulativa neprestano raste, lako se može vidjeti da obitelj za državu jednostavno ne postoji.
Ta tendencija vidljiva je vrlo dobro na primjeru prioriteta projekta Ljudski kapital u okviru kojeg
se izdvajaju veliki novci za školovanje, usavršavanje i prekvalifikaciju radnika te za profesionalno
usavršavanje, a od kojih se ni lipa ne odvaja za obitelji. U ovom trenutku, čini se, ne možemo ni
na koga računati osim na sebe i činiti sve za jačanje naših obitelji. Ne bude li tako, za nekoliko nas
godina neće ni biti… Vjerojatno ne trebam podsjećati, no preživjeli smo mnoge povijesne poteškoće
jedino zahvaljujući obitelji i Crkvi.
Bog nas želi blagosloviti. Bog nam daje najljepše. Nije slučajno psalmist zapisao: »Evo:
sinovi su Jahvin dar, plod utrobe njegova je nagrada. Strelica u ruci ratnika - to su sinovi mladosti.«
(Ps 127, 3-5).
Jedino djeca mogu osigurati sigurnu budućnost svojim roditeljima i čitavom narodu. Ne smije
se stati samo na jednom djetetu – naše obitelji moraju biti s više djece. Ako se supružnici odriču
djece, snose veliku odgovornost za opasnost koja prijeti demografskoj slici naroda. Štoviše, snose
odgovornost pred Bogom koji ih želi obdariti djecom, a oni taj dar odbijaju. Nije nam dopušteno
odvraćati glavu od Boga, a da ne govorimo i o otvorenoj pobuni protiv dara plodnosti – kontracepciji.
Neovisno o promidžbi kontracepcijskih sredstava, u Božjim je očima sam mentalitet kontracepcije
teški grijeh. »Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo
svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni.«
Budimo glasnici nade i života kako bismo prihvaćajući živote koje nam Bog daruje, postigli
život vječni, kao vjerna djeca Božja.
Mirosław Rucki
Budi vjeran sve do smrti…
Vjernost je jedna od temeljnih odlika Boga u koga vjerujemo i pred kim sklapamo sakrament ženidbe. Vjernost
je norma, a ne neki pretjeran zahtjev. I premda supružnicima često nije jednostavno biti vjeran, moraju to
ostati do konca života….
Sakrament ženidbe, koji je ustanovio sam Bog na
početku stvaranja (Post 2, 24) i potvrdio Isus Krist (Mt 19,
5-6), temelji se na uzajamnoj ljubavi muškarca i žene kojoj je
izvor u Kristu. Istinska ljubav mora biti dobrovoljna i vjerna,
inače nije ljubav. Bez vjernosti, dakle, brak kao takav nema
smisla. Sklopljen pred licem Božjim, brak, po definiciji, mora
biti vjeran: »Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina
svojega Isusa Krista, Gospodina našega.«
Nažalost, povremeno se događa da si jedan od
supružnika dopusti izdati sakrament ili čak ode k drugoj osobi.
Trpljenje prevarenog i napuštenog supružnika je neizmjerno,
a očaj ga nagovara na jednostavno i lako rješenje: moram i ja
sebi pronaći nekoga ‘za utjehu’. Jedini je problem taj da Bog
takvu utjehu nikada nije odobravao, ne odobrava i nikada neće
odobriti. Bog koji je povezao supružnike u sakramentu ženidbe,
na njihovu izričitu zamolbu i želju, ostaje vjeran svojoj odluci.
»Da, a što ako su se neki iznevjerili? Neće li njihova nevjernost
obeskrijepiti vjernost Božju? Nipošto! Nego neka Bog bude
istinit, a svaki čovjek lažac, kao što je pisano: Da pravedan
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
52
Pročitaj i daruj drugima
budeš po obećanjima svojim i pobijediš kada te sudili budu.« (Rim, 3, 3-4). A laž, kao što znamo, uvijek
potječe od Sotone…
U toj situaciji za vjernika nema nikakve druge mogućnosti osim ustrajnosti u bračnoj vjernosti,
usprkos supružnikovoj nevjeri. Teško je to i mučno, ali u konačnici daje mogućnost očuvanja zajedništva
s Bogom i vodi u život vječni, u nebo. Sam nas Isus na to potiče: »Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac
života.« (Otk 2, 10) Upravo je Isus onaj koji ima što za reći po pitanju vjernosti do smrti.
Istina je da Isus nije imao ženu i da bi netko mogao reći da On ne zna kako je to kada čovjeka prevari
najbliža i najvoljenija osoba – muž/žena. Usprkos tome, svi znamo kako je Isus bio osuđen na smrt zbog
Judine izdaje. I budući da ga Isus nije ljubio manje od ostalih jedanaest apostola, pozvao ga je na Posljednju
pashalnu večeru i do konca ostao vjeran, dajući Judi priliku za obraćenje.
Znakovito je da je Juda Isusa izdao poljupcem kojim ljudi izražavaju međusobnu ljubav i poštovanje.
Taj je poljubac odveo Isusa u smrt.
Zar je pohlepa za zemaljskim natjerala Judu na izdaju? Zar je Isus pomislio da i sam smije izdati kad
je već bio izdan? Ništa od toga. Isus je ostao vjeran do kraja i možemo biti potpuno sigurni da bi Judi, da
je pristupio drvu Križa, bilo oprošteno, kao i vojnicima koji su Isusa razapeli. Juda je, nažalost, upadao sve
dublje u blato, dok na koncu nije počinio samoubojstvo, osuđujući sam sebe na vječno prokletstvo. Judina
nevjera nije umanjila Isusovu vjernost.
Stoga Isus, koji je iskusio sva najveća trpljenja koja mogu zadesiti čovjeka, ima pravo od svojih
vjernika zahtijevati očuvanje vjernosti sve do smrti, čak i onda kada su prevareni. A Isus nije samo zahtijevao.
On i daje snagu izdržati na putu vjernosti. Ta snaga dolazi od Duha Svetog i jedan je od Njegovih darova
(usp. Gal 5, 22). Na nama je izbor: ili ustrajati u milosti posvetnoj ili tonuti u grijeh, udaljavajući se od puta
spasenja.
Mirosław Rucki
Ljubljeni Oče,
stvorio si bračno zajedništvo i tako nam dao najljepši primjer kako ispuniti zapovijed ljubavi.
Tvoj Sin Isus Krist započeo je svoje otkupiteljsko djelovanje pomažući zaručnicima i njihovim
prijateljima na svadbi u Kani. Bila je ondje i Marija. Upravo je Ona bila prva koja je primijetila
probleme mladog bračnog para. Molimo Te, dobri Oče, po muci, smrti i uskrsnuću svoga Sina
Isusa Krista i po zagovoru Bogorodice Marije, spasi sve brakove kojima prijeti razvod. Molimo
Te da te brakove obraduješ čudom promjene zla u dobro, ozeblosti u toplinu, osornosti u blagost,
odijeljenosti u bliskost, tuge u radost, odbojnosti u čežnju...
Proslavi se Gospodine i povratiti im vjeru u Tebe, njima i njihovoj djeci.
Amen.
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
53
Vjerujte i primit ćete!
Pišem ovo svjedočanstvo kao ohrabrenje onima koji žele postati roditelji, a imaju poteškoće. Ovim
svojim iskustvom želim posvjedočiti da je u Bogu sve moguće, da je samo u Njemu spas i nada.
Udala sam se kad su mi bile 24 godine, 1986.
godine. Moj muž (i prvi muškarac u životu) bio je od
mene nekoliko godina stariji. Žarko smo željeli imati
djecu. Liječila sam se, bila na pretragama, često ležala
u bolnici pod budnim okom dobrih liječnika. Problemi
s jajovodima. Muž je također učinio spermiogram
i pokazalo se da nalaz nije dobar. Liječnik je samo
slegnuo ramenima. Nije mogao pomoći. No, ja nisam
gubila nadu... Snagu sam nalazila u Crkvi.
Puno sam molila: često Gospinu Krunicu i
razmatrala riječ Božju. Na pameti su mi stalno bile
riječi: Bogu ništa nije nemoguće!, Tražite i naći ćete!,
»Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama,
što god hoćete, ištite i bit će vam. « (Iv 15, 7) »Stoga
vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte
da ste postigli i bit će vam!« (Mk 11, 24). U misli mi
je često dolazila misao na svetu Elizabetu i njezino
majčinstvo. Nisam gubila nadu i sve sam predala u
Božju volju.
Nakon četiri godine braka počele su me opsjedati teške kušnje – prevariti muža i zatrudnjeti s
nekim drugim muškarcem. Brzo bih se »povratila« shvaćajući koji bi to bio egoizam. Znala sam da je
najvažnije od svega ispuniti Božju volju, makar ona bila vrlo teška. Naizgled sam se pomirila s činjenicom
da neću imati djecu, pa ipak, duboko u meni tinjala je mala iskra nade da će Bog već jednom uslišati moje
molitve...
Tako je i bilo. Nakon pet godina začeto je naše djetešce! Bila sam tako sretna... No, ubrzo su stvari
krenule loše... Liječnik koji je vodio moju trudnoću bio je na godišnjem, a drugi, s dijagnozom da sam
otvorena dva prsta, umjesto u bolnicu, uputio me kući... Dogodilo se najgore... Dana 22. kolovoza 1991.
rodila sam mrtvog sinčića... Bio je to za mene strašan udarac. Osjećala sam se kao da me je Bog napustio.
Mada uopće nisam osjećala Njegovu prisutnost, ustrajala sam u molitvi. Molila sam redovito Krunicu,
radosna otajstva, i prikazivala sv. Misu na nakanu za dar roditeljstva.
Nakon nekog vremena osjetila sam kako mi je Bog blizak... Dana 18. srpnja 1992., rodio se mali
Martin. Znakovito je to što je kršten 22. kolovoza, godinu dana nakon gubitka prvog djeteta. Godine 1995.,
rodila sam kćer Josipu. Bila sam sretna...
Poželjeli smo, nakon nekog vremena, još jedno dijete. U molitvi sam Gospodinu predala našu
želju. Razum mi je govorio da je to nemoguće, jer su se, eto, godine nakupile... Usto sam imala velike
probleme u drugoj trudnoći pa mi sljedeću liječnici nisu preporučavali... I ovog sam puta sve predala
Bogu, vjerujući da On najbolje zna. Ubrzo se pokazalo da sam, usprkos svim poteškoćama, ponovno u
blagoslovljenom stanju. Posljednju trudnoću podnijela sam jako dobro, uz sve obveze koje nose i dvoje
djece od 4 i 6 godina. Dana 7. listopada 1999. godine, rođena je zdrava kćer – Dorotea – 4 kg i 62 cm!
Zahvaljujem Bogu za velika čudesa i za dar naše djece.
Pišem ovo svjedočanstvo svima onima koji imaju problem sa začećem. Život u posvetnoj milosti i
molitva sredstva su kojima ćete, po zagovoru Blažene Djevice Marije, isprositi željeni dar života.
Prepričavajte moje iskustvo drugima koji imaju iste probleme, jer, vjerujte: Bogu ništa nije
nemoguće!
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
54
Pročitaj i daruj drugima
čistoća
Klinika čistih srdaca
Boga, koji je ljubav sama, moguće je doživjeti (gledati) kroz čistu ljubav – Božji dar – koja se rađa u
srcu muškarca i žene.
Ne boj se!
Prvi put u životu prisustvovala je egzorcizmu. Snažno je doživjela užasavajuću prisutnost zlih
duhova. Za vrijeme egzorcizma, koji je trajao gotovo dva sata, cijela je zajednica gorljivo molila Krunicu
Božjeg milosrđa, dok je svećenik egzorcist molio posebnu molitvu. Slušala je jezive glasove i ogavnosti
koje su dopirale od zlih duhova. Bilo je to za nju strašno iskustvo, a po povratku kući počela je osjećati
paničan strah. Tek joj je župnik posvijestio da je to iskustvo bilo izraz velike milosti, dar, koji joj je
posvijestio da zli duhovi uistinu postoje, da je to otajstvo zla koje u svakom čovjeku budi prirodan strah i
užas. Egzorcizmom su zli duhovi primorani objaviti svoju prisutnost što je za njih strašan poraz. Oni se,
naime, ni pod koju cijenu ne žele objaviti jer im odgovara da ljudi nisu svjesni njihove prisutnosti.
Njima je itekako važno da ljudi potpuno prestanu vjerovati u njihovo postojanje. Time se lako
prepuštaju vlasti tih izopačenih, užasavajućih duhovnih bića, čineći svjesno i dobrovoljno smrtni
grijeh, odbijajući ispovijed. I upravo je to najveća ljudska tragedija – život u stanju smrtnog grijeha,
odbacivanje Božjeg milosrđa! Tada je prisiljen i izmanipuliran silama zla koje ga žele odvesti u vječnu
propast. Ne treba se bojati nečistih duhova. Jer ako smo u stanju milosti posvetne i sjedinjeni u ljubavi s
Kristom, oni se boje nas i ne mogu nam učiniti ništa nažao. Treba se jedino bojati života u smrtnom grijehu
jer se tako dobrovoljno predajemo vlasti zlih sila.
Jedno od najsnažnijih i najpodlijih djelovanja zlih duhova je navođenje na grijehe nečistoće.
Majka Božja Fatimska rekla je bl. Jacinti da su upravo grijesi nečistoće ti koji vode najviše ljudi u pakao.
Pakao je apsolutni egoizam, a grijesi nečistoće produbljuju egoizam i nište sposobnost ljubiti; zato su oni
put do pakla. Bog nam jasno govori: »Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega?
Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci,
ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega.« (1 Kor 6, 9-10). Grijesi
nečistoće su iznimno opasni, posebno jer se dotiču sfere ljudske spolnosti s kojom su povezana snažna
misaona i osjećajna iskustva. Postoji velika opasnost poistovjećenja grijeha nečistoće s tim iskustvima što
dovodi do lažne tvrdnje da Bog u 6. i 9. zapovijedi zabranjuje nešto što je u svojoj naravi prirodno i dobro.
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
55
Poziv na čistu ljubav
O, kako je veliko dostojanstvo čovjeka, stvorena kao muškarac i žena, na sliku Božju, koji
je u apsolutnom jedinstvu svog Božanstva zajedništvo osoba: Oca, Sina i Duha Svetog. Sam Bog
poziva čovjeka (muškarca i ženu) na ljubav. Taj poziv na ljubav upisan je u osobu, u dušu i tijelo
muškarca i žene. Poziv na ljubav ima svoju čudesnu, metafizičku ljepotu u duhovnoj, osjećajnoj
i tjelesnoj dimenziji. Bog nas poziva da čistu ljubav ne krivotvorimo, da ne uništimo njezino
bogatstvo i ne okaljamo njezinu ljepotu. Spolni život muškarca i žene, po Božjem naumu, treba biti
znak uzajamne, neraskidive bračne ljubavi. On treba izražavati potpuno, bezinteresno, uzajamno
darivanje sveukupnog duhovnog i tjelesnog bogatstva njihovih osoba. Da bi to bilo moguće,
Isus Krist ustanovio je sakrament ženidbe. Primanjem tog sakramenta, muškarac i žena, postaju
supružnici, a Isus Krist izvor i jamstvo njihova neraskidiva jedinstva i ljubavi. Spolni život Bog je
namijenio samo mužu i ženi; on mora biti znak sakramenta ženidbe, iskustvo uzajamne ljubavi u
Božjoj ljubavi, mjesto čudesnog stvaranja novih ljudskih stvorenja. Bog poziva ženu i muškarca
na uzajamnu ljubav i Njegov se glas razliježe u njihovim savjestima: »Blago čistima srcem, jer
oni će Boga gledati.« Boga koji je ljubav sama, moguće je doživjeti (gledati) kroz tu čistu ljubav
– Božji dar – koja se rađa u srcu muškarca i žena.
Otrov zla
Što je temelj smrtonosnom otrovu zla koji u sebi nose grijesi nečistoće, kao što
su samozadovoljavanje, predbračni odnosi, pornografija, homoseksualnost, preljub,
kontracepcija itd.?
Iza svih tih grijeha krije se egoizam i doživljaj ljudskog tijela kao predmeta, kao izvor
ugode i pobuđivanja osjećaja. Čovjek je osoba i nikada se prema njemu ne smijemo odnositi kao
prema predmetu, za utaženje želja misli i srca, jer to ponizuje njegovo dostojanstvo i uništava
odnos ljubavi: »Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od
Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!« (1 Kor
6, 19-20).
Griješeći grijehom nečistoće, čovjek se usredotočuje na sebe, na svoje misaono-osjećajne
težnje, i uništava ljubav, produbljuje egoizam, postaje ovisan i predaje se silama zla. Bog, međutim,
poziva čovjeka na ljubav, na bezinteresno darivanje sebe po uzoru Osoba u Presvetom Trojstvu.
Prvi korak na putu čiste ljubavi je svijest kako veliku propast duha uzrokuje svaki svjestan
i dobrovoljan pristanak na grijeh nečistoće. Potrebno je svakodnevno moliti za dar izbjegavanja
grešne prigode i dar čistog srca.
Pođi za mnom
Ivan Pavao II. nas poziva: »I zato vas molim da u tom iznimno važnom razdoblju svog
života ne zanemarite razgovor s Kristom – dapače – da što češće razgovarate s njim. Kada Krist
kaže: “Pođi za mnom!” taj poziv može značiti: “Pozivam te na još drugačiju ljubav”, no vrlo često
znači: “Pođi za mnom” koji sam Zaručnik – Crkve svoje zaručnice... pođi i postani i ti zaručnik
svojoj zaručnici (...), budi i ti zaručnica svom zaručniku. Postanite oboje sudionici tog otajstva,
sakramenta o kojem poslanica Efežanima govori kako je velik: u odnosu Krista i Crkve!« Nemoj
proigrati svoj život, već donesi odluku potpunog predanja Kristu kako bi izliječio i učinio zrelom
svoju ljubav u svojoj »klinici« Pokreta čistih srdaca.
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
56
Pročitaj i daruj drugima
»Klinika« Pokreta čistih srdaca
Ne daj se zavesti reklamom razuzdanog života i pornobiznisa! Jedino je Isus Put, Istina i
Život (usp. 14, 6). Njegova je ljubav snažnija od svih sila zla. S velikim pouzdanjem priljubi se uz
Isusa, potpuno mu se predajuć iz dana u dan kako bi te mogao oslobađati od nevolje grijeha i naučiti
ljubiti čistom ljubavlju. Svaki dan poduzmi korake i napor živjeti prema Njegovim željama i hrabro
se suprotstavljaj struji »civilizacije smrti« i brutalnog egoizma. U tu svrhu nauči se samodisciplini
u realizaciji dnevnog rasporeda u kojem je potrebno naći vrijeme za molitvu, za marljiv rad i odmor
(najbolje neka vrsta sporta), važan je i san, stoga je potrebno ranije lijegati i ranije ustajati. Redovito
pristupaj sakramentu ispovijedi i Euharistiji – to je srž duhovne terapije u zajednici Pokreta čistih
srdaca; to je ujedno »klinika čistih srdaca« u koju Isus poziva na izlječenje svih bez iznimke. »Čistoća
zahtijeva postizanje gospodstva nad sobom, što je odgoj za ljudsku slobodu. Alternativa je
jasna: ili čovjek zapovijeda svojim strastima i postiže mir ili pušta da ga zarobe i postaje
nesretan.« (KKC 2339, str. 575)
Postizanje vlasti nad sobom i čisto srce zadobivaju se napornim radom na svojoj duši
i sjedinjenjem s Isusom koji je liječnik, čuvar i voditelj na teškim putovima duhovnog života.
Liječenje u Isusovoj »klinici« je sazrijevanje u čistoj i bezinteresnoj ljubavi, kao i teško uspinjanje na
najviši duhovni vrhunac kojem je ime – ljubav. Ne boj se krenuti s Isusom u tu najvažniju duhovnu
pustolovinu. Tko može pristupiti Pokretu čistih srdaca? Svaki onaj koji želi Isusu darivati svoje
srce da ga On izliječi i koji se od Njega žele naučiti čistoj ljubavi. Koje su obveze? Iskrena spremnost
ispunjavanja svih obveza koje su sadržane u Molitvi predanja, a osobito svakodnevna molitva,
redovito primanje sakramenata i izbjegavanje teškog grijeha i život u milosti posvetnoj te rad
na sebi.
Kada i kako je moguće pristupiti Pokretu čistih srdaca? U svakom trenutku! Odi na ispovijed
i na Pričest.
Kad primiš Isusa u Pričesti predaj mu svoje srce moleći sljedeću molitvu:
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
57
Molitva predanja
Gospodine Isuse,
zahvaljujem Ti što me bezgranično ljubiš
ljubavlju koja me brani od zla,
podiže iz blata grijeha i liječi najbolnije rane.
Predajem Ti svoj razum, volju, dušu i tijelo zajedno sa svojom spolnošću.
Obećajem da neću stupati u spolne odnose do trenutka sklapanja sakramenta ženidbe.
Nastojat ću ne čitati, ne kupovati i ne gledati pornografske časopise, programe i filmove.
(Djevojke mogu dodati: Nastojat ću oblačiti se skromnije i na taj način ne izazivati kod drugih
požudne misli ili želje.)
Obećajem da ću se svakodnevno susretati s Tobom u molitvi, čitanju Svetog Pisma, redovitom
pristupanju svetoj Pričesti i klanjanju u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Obećajem da ću redovito pristupati sakramentu pomirenja, da se neću obeshrabrivati,
već ću se čuvati svakoga grijeha.
Gospodine Isuse,
uči me neprestano raditi na sebi,
da mogu svladavati spolne požude i čežnje.
Molim Te za odvažnost u svakodnevnom životu kako nikada ne bih posegnuo (-la) za narkoticima
ili bilo čim što stvara ovisnost, kao što su alkohol i cigarete.
Nauči me što mi je činiti kako bi u mom životu bila najvažnija ljubav.
Marijo, Majko moja, vodi me stazama vjere
do samog izvora ljubavi – Isusa.
S blaženim Ivanom Pavlom II. želim Ti se potpuno posvetiti kličući:
»Totus Tuus, Marijo!«.
Tvom Bezgrešnom Srcu predajem se potpuno,
sve što jesam, svaki svoj korak,
svaki trenutak svog života.
Blagoslovljena Kraljice, isprosi mi dar čistog srca.
Amen!
Po šestoj Božjoj…
Odgojen sam u vjerničkoj obitelji u kojoj je Bog uvijek bio na prvom mjestu. U jednom trenutku,
otišavši od kuće na studij, potpuno sam se izgubio…
Posve slučajno upoznao sam jednu djevojku. Isprva smo se dopisivali i čuli telefonom, a potom se počeli i susretati. Bila je iz drugog grada. Kako sam imao iznajmljen stan, dolazila bi k meni i
nismo imali problema s prenoćištem. Na početku poznanstva bilo je sve kako treba. Išli smo u šetnje,
u kino, mnogo smo razgovarali – sve do trenutka dok nismo započeli sa spolnim odnosima. Isprva
sam morao ušutkavati glas svoje savjesti, no s vremenom je umuknuo, a zajedno s njim i naši razgovori koje smo zamijenili sve češćim odlaskom u krevet. Nismo se mogli naći, a da nismo imali spolni
odnos… Počeli smo gledati i pornografske filmove i na taj način utažavati svoju bujnu fantaziju.
Znalo se dogoditi da bih otišao i na ispovijed, no za grijehe protiv 6. Božje zapovijedi nisam
osjećao žaljenje. Upravo suprotno, jedva sam čekao kad ćemo se ponovno sresti i »voljeti se«.
Nakon dvije godine takvog života, odlučili smo se na ženidbu. Zaručili smo se i počeli pripre..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
58
Pročitaj i daruj drugima
mati vjenčanje. No, nekoliko mjeseci pred samu
svadbu, dogodilo se nešto što nisam mogao razumjeti – sve se raspalo…
Bio sam potpuno slomljen, počeo sam
piti kako ne bih o tome razmišljao. Postao sam
svoja vlastita sjena… i dosegnuo samo dno… U
takvom stanju bio sam prilično dugo…
Sjećam se, kao da je jučer bilo, nazvala me mama i kroz suze molila da odem u
Częstochovu, Majci Božjoj Jasnogorskoj, jer da
me jedino Ona može spasiti…
Nakon nekoliko dana odlučio sam se i
pošao. Proveo sam nekoliko sati pred čudotvornom slikom i tada sam shvatio kako sam
se strašno udaljio od Boga živeći u smrtnom
grijehu. Shvatio sam da sam živio gore od kakve životinje jer mi je seks postao bog. Uvidio
sam da sam ismijavao Božju zapovijed: Ne
sagriješi bludno! Seks me uništio, oduzeo mi
slobodu, nisam znao voljeti… Gledajući lice
Majke Božje, vidio sam svoje roditelje koji me u suzama preklinju da ne živim u nečistoći…
Vidio sam i sebe kako se smijem roditeljima u lice govoreći im kako svi tako žive. Shvatio sam
u kakvoj sam bio zabludi. Plakao sam…. Silno sam plakao…
Doprlo je do mene da me je Ona, Prečista Marija, čekala cijelo to vrijeme dok sam se valjao
u blatu grijeha. Po povratku iz Częstochowe prvi sam put nakon dugo vremena pošao na iskrenu
ispovijed i po prvi put nakon dugo vremena žalio za svoje grijehe. Krist je počeo mijenjati moje
srce. Shvatio sam da me ljubi i kako je zbog mene neizrecivo trpio. Danas sam mu zahvalan što mi je
pružio svoju ruku kada sam bio na dnu.
Zahvalan sam mu i za to što sam upoznao i jednu djevojku u crkvi. Ona mi je i donijela Ljubite jedni druge!. Vjerujem da ju je sam Krist doveo na moj životni put. Pristupili smo Pokretu čistih
srdaca. Shvatio sam i ono najvažnije – samo Krist daje životu smisao!
Posvetna molitva mladih Duhu Svetom
Duše Sveti, ovog trenutka, ponizna srca stojimo pred Tobom. Prožmi nas svojim duhom i mirom.
Svoju mladost polažemo u Tvoje ruke i potpuno Ti se predajemo. Vodi nas i krijepi na putu života.
Ne napuštaj nas pa ni onda kad se ogriješimo o Tebe, već nas po svojim darovima
- mudrosti, razuma, znanja, savjeta, jakosti, pobožnosti i straha Božjega - vrati k Sebi.
Rasplamsaj u našim srcima neugasivu ljubav prema Tebi, daj nam je nositi u svome srcu i dijeliti sa
svima onima koje nam dovedeš na životni put. Pomozi nam očuvati čistoću srca, duše i tijela,
u radosti izvršavati svakodnevne dužnosti te tako živjeti svet život, nama na blagoslov i spasenje,
a Tebi na hvalu i slavu. Amen (jfm)
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
59
Pornografija – najveća opasnost
Danas se puno govori o ovisnostima. O nekima više, o nekima manje. Kako se već i zna, mnogo ih
je: narkotici, duhan, alkohol, lijekovi, kompjutor, kupovina, pornografija, seks, televizija… Ovisnosti
uvijek imaju razorne posljedice: na tijelo, dušu, duh i na društvo općenito. Neke su smrtonosne. A
koja je najveća opasnost koja prijeti mladićima? Nema konkretnih ispitivanja jer je tema »politički
nekorektna«. Koliko je ljudi za koju stranku – ispituje se gotovo svakodnevno. Koliko ljudi trpi od
ovisnosti – ne ispituje se uopće!
Zašto opasnost
Svakodnevna
zdravorazumska opservacija daje zaključiti
da je među mladima, osobito među
mladićima, pornografija najčešći
uzrok ovisnosti. Temelji se to na
nekoliko činjenica.
Kao prvo, tijelo žene, znaju
svi normalni muškarci, vrlo je zanimljivo. Za mladiće koji sazrijevaju
predstavlja ono pravu atrakciju, zar
ne? No, samo mirno! Ne treba sve
dobiti isti tren. Na studij se, primjerice, kreće nakon mature. Tako
i o ženskim i muškim međusobnim odnosima trebaš mnogo učiti,
a prije svega kontrolirati vlastite
porive o kojima govorimo. Kada
to naučiš, znat ćeš ljubiti djevojku koja će poslije biti tvoja žena.
I kroz prizmu te ljubavi znat ćeš
se odnositi prema njezinom tijelu,
s poštovanjem i divljenjem. A ako
to ne naučiš, ispast ćeš glup! Gledat ćeš tijelo svoje buduće supruge
kao što se gleda porno zvijezda – s
požudom, kao predmet, bez imalo
ljubavi.
No, vratimo se temi. Govorimo o razlozima ovisnosti o pornografiji.
Kao drugo, obnaženo tijelo danas se može vidjeti na svakom koraku. Lakše nego ikad do sada.
Najjednostavnije putem Interneta koji je sve rašireniji i dostupniji.
Kao treće, mladić je slabo svjestan katastrofalnih posljedica gledanja pornografije, a roditelji,
učitelji, čak i svećenici rijetko upozoravaju na opasnosti koje od nje prijete. Borba s pušačima i cigaretama je započela. A što je s pornografijom?
Rezultat toga je, primjerice, i ovakva situacija: roditelji svom voljenom sinu za 15. rođendan
kupuju kompjutor i osiguravaju vezu sa »svijetom« pomoću Interneta. Vrlo su ponosni na sebe jer im,
eto, sin ne zaostaje za svojim vršnjacima. Uostalom Internet će mu »trebati za školu i učenje«. Prilično
velik izdatak, no sin će zahvaljujući PC-ju biti sigurno puno bolji u školi. Međutim, učenje, već prvu
večer pada u drugi plan, jer su se pred 15-godišnjakom otvorile fascinantne perspektive. Razne, sve
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
60
Pročitaj i daruj drugima
jedna zanimljivija od druge. Dovoljno je upisati u internetski pretraživač riječ »seks« i već su pred
očima na tisuće golih dama… Kao u haremu…
Poput narkotika
Pornografija je poput narkotika. Superadrenalin. Daje pravo uzbuđenje… Nije važno što se nakon
toga teško sabrati: moralni glib, čovjek potpuno »van sebe«, u glavi se neprestano motaju žene golih stražnjica mada je u tijeku test iz matematike… Kako se sabrati? Jadan je taj test…. Škola još bjednija… Sve
jadno... Utjehu pruža jedino pomisao na nove »avanture«. Izdržati do kraja sata pa onda ponovno u udoban
naslonjač svog osobnog »kućnog kina«…. Gledati gola tijela prostitutki i samozadovoljavati se… Bajka!...
Pornografija vodi k masturbaciji… Ne da se izdržati ta silna napetost… I bez pornografije je teško, a što tek
kada čovjek još doda ulja na vatru… Navika samozadovoljavanja vodi u »seksoholizam«. 90 % seksualnih
ovisnika tvrdi da je pornografija imala odlučujuću ulogu u njihovoj ovisnosti. Kako izgleda život ovisnika o
seksu i pornografiji?… Doslovno tjeskoba i očaj.
Samoobrana
Treba se braniti! Sam, jer se neće nitko za tebe boriti. Kako? Prvi osnovni korak – na Internet
staviti blokadu koja će filtrirati pornografske stranice. Bez toga su svi napori uzaludni. Zatim treba
izbjegavati svaku prigodu za grijeh. Osobito one koje nas uvode u teške napasti.
Kada spomenem u društvu postavljanje blokada, malo tko zna o čemu se radi. Svi me gledaju kao da
sam s Marsa pao. Mladi danas puno toga znaju o kompjutorima i Internetu, mnogi su zagrijani za informatiku… no, gle čuda, velika je rupa u znanju kada se spomene postavljanje filtara za određene neodgovarajuće
sadržaje. Nešto kao da je »resetirano« u tim glavama prepunim informatičkih znanja. Radi se ovdje i o tome
da je pristup slikama golih žena, čini se, pravi biznis i atrakcija na Internetu, pa je teško i pomisliti da bi bilo
tko htio zabraniti pristup takvim sadržajima.
Malo ih je koji misle da bi to uopće i trebalo. I tako đavao postiže svoj najveći uspjeh posljednjih
desetljeća upravo zahvaljujući pornografiji. I sada smo došli do same biti stvari. Koja je najveća opasnost
koja prijeti od pornografije? Gledanje pornografije vodi u pakao! Upravo tako.
Ha, govor o paklu, koja »politička nekorektnost«! Čak i u crkvenim krugovima nema odlučnosti:
»Molimo samo bez ‘stresa’ i obazrivo da se netko ne bi, ne daj Bože, uvrijedio…« A Isus? Zar je On, koji je
Put, Istina i Život, govorio da se »bez stresa« može postići nebo? Zar je govorio samo o milosrđu, a o pakla
ni »a«, ni »be«? Ni najmanje…. Mnogo je puta govorio, upozoravao na opasnost od propasti i upravo se na
tome temelji njegovo veliko milosrđe.
Zamislite samo kad na nekoj crnoj točki u prometu ne bi bio postavljen znak za ograničenje brzine
da, kao tobože, u vozača ne bi »izazvao stres«!? Pa kad bi se onda zbog toga netko zabio u drvo… Što onda?
Takvo što sigurno ne bi bilo djelo milosrđa. Tražio bi se krivac i bio bi osuđen na zatvor… Tako i treba!
Priznat ću ti sada nešto vrlo osobno… Znaš li zašto pišem o pornografiji? Jasno, jer mi je stalo do
tebe. Ne želim da ona uništi tebe i tvoj život za vječnost. Ali naravno, brinem se i za samog sebe. U životu
činimo sve kako jednog dana ne bismo imali posla sa sudom i sucima. Pa ipak, svi ćemo jednog dana imati
posla, htjeli mi to ili ne, s božanskim Sudom. Razumiješ li što govorim? Na tom božanskom Sudu, savršeno
pravednom, ne želim biti poput onog gore spomenutog koji na put nije htio staviti znak upozorenja, kako bi
ispao »dobar«, »pun razumijevanja« ili, pak, kako bi »bio u miru sam sa sobom«.
Dakle, želim reći da je gledanje pornografije put koji vodi u pakao. Kako znam? Jer Isus sam govori
o tome:
»Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s
njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne
jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i
baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao.”« (Mt 5, 27-30).
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
61
Samo kratak komentar: tko požudno gleda, čini preljub, odnosno teški grijeh. Pornografija
ima za cilj da se gleda s požudom. Isus ni najmanje ne želi da netko ostane bez ruke ili bez noge. Želi
pokazati kako je grijeh ozbiljna stvar. Najozbiljnija! Jer vodi u pakao! Trebamo izbjegavati svaku
prigodu za grijeh.
Obraćenje
Na posljetku, još nešto. Na raspolaganju nam je sakrament Božjeg milosrđa, odnosno sveta
ispovijed. Svaki nam se grijeh otpušta, čak i najteži, ako ga priznamo i žalimo zbog njega. Žaljenje
se najbolje izražava snažnom odlukom da ćemo se popraviti: snažna odluka podrazumijeva da ćemo
učiniti sve što je u našoj moći da ponovno ne padnemo u grijeh. Pa kad se grijeh i ponovi, pa čak ako
je i plod navike i ovisnosti, treba dobro razmisliti na koji ćemo se način boriti s njim. Što konkretno
možemo učiniti s problemom gledanja pornografije na Internetu? Postaviti blokadu. Možemo
to i moramo to učiniti i kako bismo ispunili treći uvjet dobre ispovijedi koji podrazumijeva čvrstu odluku popraviti se. Jasno? Čisto i jasno kao suza…. Pa ipak, strahujem od činjenice da se jednoga dana ide na ispovijed, a drugoga zauzima mjesto u svom »kućnom kinu«… Bogu Božje, a đavlu
đavlovo… Svako malo se situacija ponavlja… I tako godinama… Što misliš, jesu li te ispovijedi
valjane, te Pričesti dostojne, je li penitent na putu u raj? Nažalost, nije! Što učiniti u takvom slučaju?
Staviti prvo blokadu na Internet, ispovjediti sve grijehe od posljednje valjane ispovijedi. Može
se započeti riječima: »Moja posljednja ispovijed bila je prije mjesec dana, no htio bih se ispovjediti za
grijehe koje sam počinio unazad dvije godine. Moje su ispovijedi u tom razdoblju bile nevaljane jer
nisam učinio ništa kako bih se popravio po pitanju gledanja pornografije na Internetu, grijeha u koji
neprestano upadam. Živio sam svjesno i dobrovoljno iskorištavajući svaku prigodu za grijeh. Sada ga
želim u potpunosti odbaciti. Postavio sam i blokadu na Internet.«
Bog oprašta vidjevši da se penitent iskreno kaje i obraća. Bog je milosrdan, ali i zahtjevan.
Sigurno Njegovo milosrđe ne znači, kao što neki misle, da nam je dopušteno činiti što god poželimo.
A put do neba nije široka autocesta….
Vaš brat
Zatrovao sam svoj život
Shvatio sam da za život u čistoći nije dovoljno samo iskreno htjeti, već da je potreban velik rad nad
sobom, iz dana u dan…
Htio bih sve upozoriti na opasnost pornografije koja je sve prisutnija u različitim, naoko
bezazlenim oblicima, i to ne samo na Internetu, televiziji ili časopisima, već sve više i češće na
naslovnicama CD-a, reklamama, u trgovinama itd.
Student sam, i čak pamtim od kada sam po prvi put zatrovao svoj život pornografijom. Isprva
nisam u takvim slikama ili filmovima vidio ništa zlog, čak ni na ispovijedi nisam spominjao taj grijeh.
Među prijateljima je gledanje takvih filmova važilo kao oblik »usavršavanja« u »pitanju seksa«, a
masturbacija je shvaćena kao upoznavanje vlastitog tijela. Pamtim kako je slične nazore zastupala čak
i profesorica u srednjoj školi koja je predavala »odgoj« u obitelji, čime je samo potvrdila mišljenje
većine mojih prijatelja kako samozadovoljavanje nije grijeh.
Godine su prolazile, a ja sam se valjao u tom blatu, tražeći još nepristojnije slike i sve snažnija
iskustva. Kada sam konačno shvatio da sam počinio teški grijeh i osjetio njegove teške posljedice u
svom životu, po prvi sam put otišao zbog toga i na ispovijed. Nakon ispovijedi sam osjetio veliki mir
i radost, no nisam znao da je ispred mene još dug i trnovit put. Usprkos iskrenoj želji popraviti se i
odricanja od grijeha, događali su se novi padovi nakon kojih sam isti tren išao Isusu u ispovjedaonicu.
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
62
Pročitaj i daruj drugima
Ponekad mi je uspijevalo ustrajati u čistoći i po nekoliko tjedana, pa i mjeseci, a nekad samo nekoliko
dana. Danas znam da sam u toj borbi previše računao na sebe, misleći kako ću »već nekako izići s tim
na kraj.« Nisam previše uzmicao pred prilikama učiniti grijeh. Često bih zbog posla provodio puno
vremena pred kompjutorom, zavaravajući se kako ću se već znati postaviti kad dođe napast.
U mom je životu bilo previše nereda, a nisam se pretjerano ni trudio dovesti ga u red. Jedino
sam svu svoju pozornost usmjerio na borbu sa svojim seksualnim nagonom. Mislio sam da je to
pitanje jake volje kao kod odvikavanja od cigareta. Slomila me moja oholost, moj egoizam, i padao
sam sve češće, iako to uopće nisam htio. Sve mi se to gadilo, savjest me strašno pekla, a u srcu mi bila
praznina, žaljenje i tjeskoba. Sa svakim padom u grijeh osjećao sam kako već prestajem gospodariti
samim sobom i da sam postao ovisan. Tražio sam pomoć. Čuo sam za Pokret čistih srdaca u koji sam
i stupio. Nedugo zatim primio sam vaš časopis. Njegov sadržaj promijenio je moje srce. Znam da je
od tada započeo moj put polaganog, ali dubokog obraćenja i prekida s grijehom.
Mislio sam da će mi biti lakše i da ću se ubrzo osloboditi od tog problema. No, Sotona me nije
htio pustiti na miru; navirale su mi nečiste misli i slike…
Kada bi se tako javile snažne kušnje, nisam ih se znao osloboditi, već bih posezao za
pornografijom kao za drogom da bih se barem na trenutak »opustio« i na sve zaboravio…. Nakon
toga bilo bi još gore. Osjećao sam kako me pornografija izjeda iznutra… Znao sam, ipak, da Isus čeka
na mene u sakramentu svete ispovijedi i da me voli. Nije On brojao moje padove, već me je čekao i
pružao mi ruku pomoćnicu. Vidao je moje rane i davao mi nadu kada bi me napustila.
Upamtite, sve dok se borimo, za Krista smo pobjednici. On zna da se želimo otresti
grijeha. Taj put oslobođenja od ovisnosti može biti vrlo dug i bolan, ovisno o stupnju ovisnosti. Neka
se nitko ne predaje i neka ne odustaje, nego neka se uvijek vraća kao izgubljeni sin svome Ocu.
Đavao želi da prestanemo ići na ispovijed, želi da posumnjamo u Isusovu pomoć, a usto da
nam bude neugodno uopće pristupiti ispovjedniku. U jednom trenutku ni sam nisam vidio izlaz iz
svoje ovisnosti od pornografije. Počeo sam se ponašati kao kakav narkoman ili alkoholičar. Prije
gledanja pornografije događalo mi se nekakvo čudno trzanje, poput delirija. Nisam bio u stanju
pogledati žensku osobu bez požude. Izgubio sam kontrolu nad sobom i svojim životom, gubio sam
vrijeme i snagu, hraneći se tim slikama. Sjećam se dana kada sam se probudio i kad nisam imao snage
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
63
ustati, početi učiti. Bio sam gotovo potpuno paraliziran….
Tada su se počele javljati samoubilačke misli koje su me užasavale jer sam htio i imao za
koga živjeti. Sada znam da je to bila đavolska napast. On me je htio pod svaku cijenu uništiti i učiniti
da izgubim osjećaj smisla ispovijedi (napasti su se često znale događati upravo nakon ispovijedi),
u daljnju borbu i u to da ću jednog dana uspjeti živjeti normalan život. Bojao sam se da ću nekoga
povrijediti, bojao sam se samog sebe i nisam više bio siguran u to tko sam, ni što sam. Bilo mi je
teško ići u crkvu i moliti. Znao sam ipak da je ispovijed moj jedini spas; bio sam malodušan, pa ipak,
išao sam uvijek iznova na ispovijed. Ponekad sam nailazio na nerazumijevanje, a ponekad se osjećao
praznim i kao da mi nije oprošteno. Bilo je to strašno jer sam vjerovao da mi je Isus oprostio, ali
to nisam osjećao. Nakon dugo vremena, shvatio sam da mi je Krist uvijek praštao, ali da sam sebi
nisam mogao oprostiti. Osuđivao sam samog sebe i sažalijevao se, a podlegao sam i perfekcionizmu i
skrupuloznosti. Bila je to pustinja u kojoj sam se morao pronaći kako bi počeo proces mog postupnog
ozdravljenja.
Sada zahvaljujem Isusu za svako trpljenje i križ, za svaku kušnju moje vjere. Bez toga ništa ne
bih razumio. Ponekad je potrebno pasti na samo dno kako bi se moglo ponovno ustati. Znam da me i
u situacijama kada sam mislio da sam sam u svemu, On nikada nije napustio niti za trenutak. Bio mi
je tada najbliži i nosio me na svojim ramenima kada bi mi uzmanjkalo snage i iscjeljivao moje rane.
Trenutno živim u čistoći već osam mjeseci i zahvaljujem Bogu za svaki dan proživljen u čistoći. I nije
moguće, treba znati, ustrajati u njoj oslonjen na vlastite snage, već jedino u zajedništvu s Kristom.
Nikad neću reći da sam se potpuno riješio tog problema. Slab sam i svu svoju bijedu predajem Isusu.
Ako se tko želi riješiti pornografije mora promijeniti cijeli svoj život, a prije svega izbjegavati svaku
priliku u kojoj bi mogao podleći grijehu.
Tek na ljetnim duhovnim vježbama Pokreta čistih srdaca, na koje me pozvao sam Isus, prije
godinu dana, shvatio sam da za život u čistoći nije dovoljno samo iskreno htjeti, već je potrebno
puno rada nad samim sobom. Sada na kompjutoru imam postavljenu blokadu pornografskih stranica
i provodim pred njim što je moguće manje vremena, izbjegavam zadržavanje ispred kioska, gledanje
TV-a do kasno u noć. Potrebno je činiti i dnevni raspored u kojem će biti predviđeno vrijeme za
molitvu, za rad i odmor. Kada budemo imali brojne aktivnosti, počnemo se baviti sportom, nećemo
imati ni vremena ni prilike za grijeh, a i samo će tijelo biti iscrpljeno od napora. Sport pomaže i u
oblikovanju karaktera i za postizanje samodiscipline. Korisno je ograničiti na minimum korištenje
Interneta, a umjesto toga se rekreirati i družiti s prijateljima u prirodi.
Što češća Pričest najveće je blago i lijek za svaku slabost i izranjenost. Ako je tko u mogućnosti,
potičem na dnevnu sv. Misu. Neka svaki dan rezervira sat samo za Isusa koji u sakramentu Euharistije
liječi naše rane, ozdravlja naše misli i uči nas životu u čistoći.
Čak nisam bio svjestan kako su me naoko beznačajne radnje ili navike vodile u grijeh:
kompjutorske igrice, Internet, alkohol, udaljavanje od ljudi, samoća, probdjevene noći, umor…
Isus želi pomoći svakome i daje nam besplatno svoju ljubav i milosrđe. Od nas, pak, očekuje
rad, konkretne odluke i izvršenje, kako bismo odbacili sve što nas udaljuje od Njega i vodi u grijeh.
Neka se nitko ne predaje, mada se čini da je put težak i bez izlaza. Ustrajte uz Isusa, povjerite mu
cijeli svoj život, i On će vas prigrliti na svoje Srce i pokazati vam pravi put.
Krist je naš prijatelj. On želi da mu sve govorimo, da ga pitamo za savjet, da ga zovemo u
svaki dan svog života. Potpuno se pouzdajte u Nj i potpuno mu se predajte u »klinici« Pokreta čistih
srdaca.
Znam da zahvaljujući svom iskustvu mogu razumjeti druge i pokušati pomoći, dati savjet ili
porazgovarati. Krist i iz najvećeg gliba i trpljenja može učiniti dobro koje možemo vidjeti tek nakon
nekog vremena. Ljubi nas ovakve kakvi jesmo. Treba nas kako bismo svjedočili i naviještali Njegovo
Evanđelje. »Snaga se u slabosti usavršuje.« (2 Kor 12, 9)
Bogu neka je hvala i slava!
Čitatelj
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
64
Pročitaj i daruj drugima
svjedočanstvo
Sačuvao im je život
Želim u ime svoje bake i nedavno preminulog djeda dati svjedočanstvo onoga što su prepoznali kao
djelovanje Božjeg milosrđa – sačuvao im je život.
Bilo je to 1996. godine. Baka i djed, s tada petogodišnjom unukom, uputili su se autom na nekoliko
kilometara od grada udaljeno groblje. Bližila se svetkovina Svih Svetih pa su htjeli obići grobove svojih najmilijih. Kada su prolazili kroz križanje, sasvim iznenada, u
njih je svom silinom udario drugi automobil. Udarac je
bio toliko snažan da se njihov automobil nekoliko puta
okrenuo na cesti. Svi su preživjeli, hvala Bogu, a automobil je bio potpuno smrskan. Baka je prošla s ozljedama ruku, djed polomljenih rebara. Malenoj unučici nije
bilo ništa, iako joj je iza glave stajalo nekoliko staklenih
lampiona.
Nakon nesreće, baka je poslala svoju kćer da iz
razbijenog auta pokupi sve što je od stvari ostalo. Kćer se vratila noseći u ruci malenu sličicu Milosrdnog Isusa koja je stajala iza ogledala. Neobično je bilo to što je sličica bila potpuno izblijedjela,
uništena do neprepoznatljivosti. Baka se čudila jer je sličica bila kao nova prije sudara.
Do današnjeg dana, baka svjedoči i vjeruje da ih je sam Isus spasio jer su upravo u trenutku
nesreće molili krunicu Božjeg milosrđa koju su svakodnevno molili. Svaki dan ponavlja da je Isus
na se preuzeo njihovo trpljenje i spasio im život, čemu je dokaz sličica Milosrdnog Isusa koja je uništena na neobjašnjiv način. Ta je sličica do danas za moju baku svojevrsna relikvija, znak djelovanja
Božje providnosti i Božjeg milosrđa u njihovom životu. Nadam se da je Isus i mom dragom djedu, u
trenutku njegove smrti, iskazao svoje neizmjerno milosrđe.
Isuse, ja se uzdam u Tebe!
Marko
Hvala Ti, blaženi Alojzije!
Jakov, najstariji od naše trojice sinova, zdravo je i vrlo živahno, veselo
i razigrano dijete. Rijetko je bolestan, čak je neke uobičajene dječje
bolesti, kao što su kozice, prebolio gotovo neprimjetno. Zato nas
je začudilo kad se jedne subote, 24. listopada 2009. (imao je tada 9
godina), probudio s naoteklim i bolnim usnicama posutim mjehurićima.
Bilo je to vrlo neobično tim više što se žalio da ga bole i dlanovi. Na
dlanovima i po prstima ruku izbili su crveni bolni krugovi. S obzirom
da mu je opće stanje bio dobro nismo »paničarili« nego smo ga odveli
dežurnoj liječnici koja je dijagnosticirala neku kožnu bolest, prepisala
lijekove i rekla da će proći za nekoliko dana.
Dani su prolazili, ali situacija se nije popravljala. Štoviše,
mjehurići su se počele širiti i u unutrašnjost usne šupljine tako da mu
postalo teško jesti. Nakon nekoliko dana otišli smo u »Zaraznu« gdje
su nam rekli da je to najvjerojatnije virusna infekcija, da prestanemo
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
65
davati bilo kakve lijekove, te će bolest sama od sebe proći. No, stanje se svakim danom sve više
pogoršavalo. Otišli smo i do naše pedijatrice koja je potvrdila dijagnozu iz »Zarazne« te rekla da
pratimo kako će se stvar dalje razvijati; ako se stanje bude pogoršavalo morat ćemo opet u »Zaraznu«.
Baš u to vrijeme naša je župa organizirala hodočašće za ministrante u Krašić, rodnu župu našeg
blaženika. Jakov, ministrant od svoje šeste godine, jako se veselio tom hodočašću. Upozoravali smo
ga da, ukoliko mu se stanje ne popravi, neće moći sa svojim prijateljima. Najveći problem bio je
jelo, jer više nije mogao jesti krutu hranu, rane su se proširile po cijelim ustima, zapravo, cijela usta
bila su jedna velika rana. Do samog petka navečer, dan uoči hodočašća nismo znali da li ga pustiti
ili ne. Tada je već bio 14 dana bolestan. U petak je bilo očito da mu stanje ne dopušta odlazak. Bio
je neutješan. Vjerojatno su njegova tuga i plač bili jedan od razloga da mu se te noći stanje jako
pogoršalo. Dobio je temperaturu, a rane su se proširile na stopala, noge i podlaktice. Suprug i srednji
sin, također ministranti, otišli su na hodočašće, a Jakov i ja u bolnicu. Tamo su nam nakon podužeg
čekanja i konzultacije s nekoliko doktora objasnili da ima Steven-Johnsonov sindrom. S obzirom da
je moj posao usko vezan uz medicinu odmah mi je bila jasna težina situacije. Radilo se o autoimunom
sindromu koji se javlja vrlo rijetko. Oboli jedan od milijun ljudi i nema poznatog lijeka. Najčešće se
javlja kao alergijska reakcija na lijekove, u 50% slučajeva, a u ostalih 50% uzrok se nikada ne utvrdi.
Bolest može imati potencijalno smrtan ishod ukoliko je zahvaćena površina tijela veća od 10%.
Jakov je odmah smješten na odjel 6/3 u »Zaraznoj«, koji je tih dana bio prepun zbog prvog
naleta tzv. svinjske gripe 2009. godine. Smješten je u sobu s još troje djece koja nisu bila zarazna.
Odmah su mu dali infuziju i utješili nas da stanje može biti puno gore nego što je njegovo. To mi je u
tom trenutku bilo teško zamisliti jer, osim što više nije mogao jesti i piti ništa osim vode, nije mogao
koristiti ni ruke, koje su bile pune rana, niti je mogao hodati zbog rana po stopalima. Bio je potpuno
bespomoćan. Javili smo odmah grupi koja je bila na hodočašću što se događa i oni su započeli s
trodnevnicom u čast blaženog Alojzija Stepinca. Paralelno s tim organizirana je i devetnica Blaženiku
za zagovor za ozdravljenje.
Usprkos terapiji koju je počeo primati u sljedeća tri dana stanje mu se lagano, ali konstantno
pogoršavalo. Zahvaćena je sluznica nosa, rane su se polagano širile podlakticama i potkoljenicama.
Popucale su mu kapilare u očima što me najviše preplašilo, jer je bilo slučajeva kada su se ljudi
oporavili, ali su trajno izgubili vid. Ništa nije jeo osim juhe. Divne su bile sve doktorice, sestre,
pomoćno osoblje odjela 6/3 koje se zajedno s nama veselilo svakom progutanom zalogaju i tražilo po
bolnici tanjurić juhe i za doručak i za večeru.
Trećega dana, doktorica nam je objavila da terapija koju prima ne daje željeni učinak i da će
se morati uvesti terapija kortikosterodima, lijekovima koji narušavaju imunitet. Dodatni problem bio
je što se nalazio u infektivnoj bolnici prepunoj gripe, a infekcija gripom, pod tom terapijom, mogla je
biti kobna. Doktorica nam je rekla da se moramo moliti Bogu dragom da sada ne dobije i gripu. Trećeg
dana boravka u bolnici i trećeg dana trodnevnice započela je terapija kortikosterodima i njegovo se
stanje do večeri na očigled poboljšalo. Usnice su bile jedna velika rana, gotovo da uopće nije bilo
kože na njima. Svaki puta kada bi htio nešto reći ili otvoriti usta, usne, koje bi u međuvremenu srasle
jedna za drugu, popucale bi cijelom dužinom i bio je krvav cijelo vrijeme. Stalno su nam donosili
nove pidžame, zavoje i obloge. Bila je to prva večer da su bar gornji dijelovi usana dobili obrise; bilo
je vidljivo da su usne, iako u groznom stanju, počele zarastati. Toga dana niti jedna nova rana nije se
pojavila. Sljedećih nekoliko dana stanje se čudesno popravljalo. Mislila sam da će trebati mjeseci da
te grozne rane zarastu, a one su nestajale kako su odmicali sati. Bilo je to stvarno čudo, pa je doktorica
devetog dana, 16. studenog 2009., zadnjeg dana devetnice objavila da možemo na kućnu njegu,
najviše zbog bojazni od zaraze svinjskom gripom u bolnici.
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
66
Pročitaj i daruj drugima
Za vrijeme boravka u bolnici, usprkos svim testovima koje su napravili, liječnici nisu uspjeli
utvrditi uzrok bolesti.
Iskreno smo zahvalni prekrasnom osoblju »Zarazne bolnice«, dječjeg odjela 6/3 čija se
požrtvovnost i ljubav prema svakom pacijentu ne može riječima opisati; može se samo doživjeti.
Zahvalni smo svima, a bilo ih je mnogo, koji su s nama žarko molili za ozdravljenje našeg sina. Bog
dragi neka im uzvrati stostruko svakim blagoslovom.
A najviše smo zahvalni dragom Bogu i blaženom Aloziju Stepincu za kojeg smo sigurni da je izmolio
ozdravljenje našem sinu od ove teške bolesti.
Kod primitka u bolnicu, 7. studenog 2009.
Mirela i Marijan
Nakon otpuštanja iz bolnice, 16. studenog 2009.
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
67
velikani crkve, molitveni kutak
Blažena Chiara Luce Badano
Vršiti volju Božju
Samo je jedan put do istinske sreće – predanje Isusu…Taj nam put pokazuju brojni mladi sveci. Među
njima i Chiara Luce Badano, proglašena blaženom 25. rujna 2010. godine.
Chiara Luce Badano rođena je 29. listopada 1971. godine. Bila je vesela, puna života, razigrana,
uvijek nasmijana, puna želja i snova. Škola joj baš i nije išla, čak se dogodilo da je jedan razred gimnazije
morala ponoviti. Usprkos poteškoćama, nije bila od onih koji odustaju. Nastojala je sve svoje obveze
izvršavati što je bolje mogla. Bila je duša svakog društva, dio slobodnog vremena voljela je provoditi u
kafićima… Upoznala je i osjećaj mladenačke zaljubljenosti.
Od najmlađih dana bila je povezana s pokretom Fokolara. Tu je oblikovana njezina duša i njezino
duboko prijateljstvo s Isusom. Otkriva Boga kao Ljubav! U 12-toj godini u pismu Chiary Lubich,
utemeljiteljici Fokolara, piše: »Otkrila sam da je Napušteni Isus ključ za ostvarenje jedinstva s Bogom.
Želim Ga učiniti svojim jedinim Zaručnikom i pripremiti se za Njegov dolazak; izabrati Ga i postaviti na
prvo mjesto!«
Isusovu prisutnost Chiara otkriva u svakom koga sretne – najviše u napuštenima i najmanjima.
Sanja o služenju Bogu u misijama, među djecom Afrike. Iz ljubavi prema Njemu daje zavjet poslušnosti
Božjoj volji, a u tome joj snagu daje svakodnevno sudjelovanje u svetoj Euharistiji.
Ostaje vjerna svojoj prisezi do kraja, pa i onda kad ju je, 1988., stigla teška nevolja koja se činila
da nadilazi ljudsku snagu. Specijalistička pretraga pokazala je da je razlog silne boli koji je Chiara često
osjećala igrajući tenis već metastazirani karcinom kostiju.
Započela je sa serijama kemoterapija, a onda je podvrgnuta dvjema operacijama. Usprkos svemu,
Chiara se trudi živjeti potpuno normalno. U bolnici postaje vjerna prijateljica djevojci ovisnoj o drogi s
teškom depresijom. Chiara se ne obazire na sebe, na svoju bol i muku, već pomaže… »Poslije ću imati
dovoljno vremena za sebe«, kaže. Daje se potpuno, čak i onda kada je prikovana za krevet, diže svu
ušteđevinu i poklanja ju prijatelju koji kreće u misije u Afriku. Kaže mu: »Meni to nije potrebno, imam
sve!«
Kada trpljenje postaje nepodnošljivo, kada gubi kosu i ostaje bez snage, ne prestaje ponavljati:
»Isuse, ako Ti to želiš, onda je to i moja želja… Za Tebe sve, Isuse!« Tomografija kostiju ne daje nikakvu
nadu. Bol postaje sve veća, pa ipak, Chiara odbija morfij za ublažavanje boli: »Oduzima mi sposobnost
jasnog razmišljanja, a jedino što Bogu mogu prikazati je svoje trpljenje. Želim s njim podijeliti, barem
kratko, Njegov križ!« Njezino trpljenje veliko je svjedočanstvo onima koji je u njezinoj bolesti okružuju.
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
68
Pročitaj i daruj drugima
Isijava radošću i mirom. »Isus mi je poslao bolest upravo u ovom trenutku kako bih ga ponovno pronašla.«
Kad ju je posjetio kardinal Saldarini, upitao ju je: »Otkuda tako divan i čudesan sjaj u tvojim očima?
Otkuda izvire?« Odgovorila mu je jednostavno: »Trudim se ljubiti Isusa što više mogu…«
Jednog dana sa zajednicom dijeli jedno svoje iskustvo: »Kada su liječnici započeli taj mali, ali
od bola neizdrživ zahvat (…), prišla mi je gospođa neopisivo blistavog osmijeha. Bila je prelijepa. Prišla
mi je, uzela me za ruku i ohrabrila (…). Kao što je došla tako je brzo i nestala. Obuzela me neizmjerna
radost. Strah je iščeznuo. Činila mi se poput anđela. (…) Shvatila sam tada jedno: kad bismo bili spremni
na sve, o, koliko bi nam Bog dao znakova. Shvatila sam i to da nam Bog često prilazi, samo što mi to ne
primjećujemo.«
Uskoro ostaje paralizirana. U svojim bilješkama piše: »Važno je vršiti Božju volju, što znači
sudjelovati u igri koju On vodi… Čeka me drugi svijet i ne ostaje mi ništa drugo već mu se posve predati.
Osjećam se uvučenom u divan plan koji se pomalo preda mnom otkriva. Tako sam voljela voziti bicikl, a
Bog mi sada oduzima noge… No, dao mi je krila… Kada bih morala birati između mogućnosti hodati ili
ići u nebo, bez razmišljanja bih izabrala odlazak u nebo… Sada me zanima jedino to… Želim ići Isusu…«
Svjesna svog stanja, zna da je medicina položila oružje i da je sve u Božjim rukama. Želi do
posljednjeg trenutka ostati vjerna Napuštenom Isusu. Priprema zajedno s mamom »slavlje zaruka« - do
u detalje govori majci kako želi biti obučena, počešljana, kako želi uređenu crkvu na dan svoje sahrane.
Želi da to bude svetkovina radosti – dan njezina rođenja za nebo. Odlazi u Isusov zagrljaj, vođena rukom
Kraljice svete Krunice, 7. listopada 1990. godine, govoreći majci svoje posljednje riječi: »Budi radosna,
jer i ja sam radosna…«
Radosno ispunjavati svaku Isusovu želju. Pronalaziti Njegovu ljubav u svemu što nas zadesi.
Prepoznati Ga skrivenog u djetetu, siromahu, bolesnom i napuštenom. Zauzeti svoje mjesto u zajednici
Crkve, svoje mjesto u Isusovu Srcu. Hraniti se Njime i neprestano s Njim prebivati u svetištu svoga
srca. Osluškivati Njegovu riječ i živjeti je iz dana u dan. Tražiti Božju volju u svakom trenutku i s
djetinjim pouzdanjem predati se u ruke dobrog Boga – jednostavan je put do svetosti koji nam pokazuje
ova mlada blaženica. Neka nas prijateljstvo s ovom novom blaženicom Crkve obogaćuje vjernošću
Isusu u svakom trenutku našeg života i da naš život postane stalnim pristankom: Da, ako Ti to želiš,
Isuse, onda to želim i ja…
Małgorzata Radomska
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
69
Sluga Božji otac Leon Ivan Dehon
(1843. – 1925.)
o 85. obljetnici smrti utemeljitelja Družbe svećenika Presvetog Srca Isusova,
dehonijanaca, u župi u zagrebačkoj Trnovčici
Posve se predajem ljubavi Presvetog Srca Isusova!
Sluga Božji o. Leon Ivan Dehon
Ivan Leon Dehon rođen je 14. ožujka 1843. u francuskom gradiću La Capelle. Za svećenika je zaređen 1868. u Rimu. Kao mladi svećenik vraća se u domovinu gdje započinje pastoralno djelovanje,
osobito među radnicima i mladima. Upoznavši uzroke ljudske bijede angažirao se u borbi za socijalnu pravdu i poboljšanje uvjeta života kod radnika. Dana 28. lipnja 1878. (nakon položena 4 doktorata) osniva novu redovničku zajednicu koja njeguje pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu. O.
Dehon umire 12. kolovoza 1925. pogleda uprtog u sliku Presvetog Srca govoreći:
»Za Njega sam živio, za Njega i umirem!«
Oci dehonijanci, nasljedovatelji karizme oca Dehona, u Hrvatskoj djeluju u župi u zagrebačkoj
Trnovčici te u Požeškim Sesvetama.
Uspostavimo u sebi savršeno Kraljevstvo našeg Gospodina
»Uspostavimo u sebi savršeno Kraljevstvo
našeg Gospodina; On bi trebao biti početak i kraj
svih naših djela. Kraljevstvo bi trebalo izvirati iz
nadahnuća Njime, pristajati uz Njegovu volju, a
njegov cilj bi trebao biti Njegova slava. Ono bi se
trebalo graditi s mirom u srcu na koji nas je On tako
često pozivao.«
Leon Dehon sastavio je ovaj poziv još kao
bogoslov, početkom 1868., u godini kada će postat
đakon i svećenik, a koju je opisao kao jednu od
»najboljih godina u mome životu«. Nedugo kasnije
dodao je: »Isus je naš kralj, kralj mira. On bi trebao vladati narodima i pojedincima. Njegov zakon
je Evanđelje i njegovo pravilo je plemenitost, bez
grubosti i nasilja. Njegovo milosrđe i pravda jedno
su.« To je nadahnjivalo oca Dehona do kraja.
Isus, kojeg je otac Dehon instinktivno nazvao »našim Gospodinom«, je Put, Istina i Život.
On je ljubljeni Sin koji je u stvarnosti svog tijela
otkrio milost Božju i darovao nam ju. »Od njegove
punine svi mi primismo, milost na milost« (Iv 1, 16). On je »istinsko svjetlo koje prosvjetljuje svakog svojim dolaskom na svijet« (Iv 1, 9). On je »istinski trs« u koji moramo biti ucijepljeni želimo
li dati mnoštvo ploda (Iv 15, 1). U svemu što jest, Isus je naš Kralj i Kralj svemira. Ovo je glavna
poruka Evanđelja, posebno po riječima Njegova ljubljenog svjedoka Ivana, »učenika kojeg je Isus
ljubio«. To je bila poruka koju je otac Dehon najčešće razmatrao. To su biblijske bilješke koje su se
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
70
Pročitaj i daruj drugima
najčešće pojavljivale u njegovim spisima. Isus je Kralj mira i pravde kojeg iščekuje ovaj izmučeni
svijet. »Krotka i ponizna srca« (Mt 11, 29), prijatelj siromašnih i malenih; njegova poruka nosi ljubav
i oproštenje Oca svim ljudima ako su spremni postati jednostavni i »čista srca«. Ukratko, to je poziv
da ga prepoznamo i slijedimo: »Dođite i učite od mene!«
Proučavaj Presveto Srce Isusovo u Evanđelju: sve je ondje!
»Trebali bismo voljeti i proučavati sva evanđelja, ali ono za koje bismo trebali osjećati gorljivost je evanđelje sv. Ivana.. (...) Evanđelje je, kao i sv. Euharistija, sakrament Srca Isusova čija je
ljubav i obilje milosti skriveno ondje između
redaka; Njegove riječi duh su i život… Kako
bismo postali uspješni propovjednici, nije nužno proučavati slavne majstore, bolje je proučavati Srce Isusovo u Evanđelju: ‘Sve je ondje!’ «
To ga je navelo na sljedeću odluku:
»Stalno ću se krijepiti na Evanđelju, napose na
onome sv. Ivana.« Pa ipak, potrebno je naučiti
kako čitati Evanđelje. Za oca Dehona, učiti čitati Evanđelje, dakle Radosnu vijest o utjelovljenoj Božjoj Riječi, značilo je učiti otkriti ljubav koja je vrhunac svega u svjetskoj povijesti.
»Otajstvo utjelovljenja je otajstvo ljubavi. Postavši čovjekom, Sin nije prestao biti
punina ljubavi jer bi ‘prestao’ biti Bog. Sva
Njegova ljubav koncentrirana je u Njegovu
Srcu. (...) Postavši čovjeku sličan, Riječ je izlila svu svoju ljubav u ljudsko srce. (...) Bila je to
ljubav koja Ga je poslala k nama: ‘Bog je tako
ljubio svijet da je dao svog Sina jedinorođenca…. kako bi se svijet po Njemu spasio.’« (Iv
3, 16-17).
Dijeleći s nama našu ljudskost »učinio
je ljubav Božju opipljivom i vidljivom našim
ljudskim osjetilima. (...) Srce Isusovo i Isusova ljubav sačinjavaju cijelo Evanđelje… Nema
potrebe u Evanđelju tražiti bilo što drugo doli
Isusovu ljubav, od Njegova utjelovljena pa sve
do smrti. Isus je ljubav sama.«
Postojano prijateljstvo s našim Gospodinom
Od početka svoje svećeničke formacije u Rimu, ovaj čovjek, gorljivi apostol Kristova Kraljevstva u društvu, imao je snažnu želju biti svet svećenik. Briga kojom je naš Gospodin pripremao
apostole, svoje svećenike, bila je tema njegovih dubokih meditacija. »I za njih posvećujem samog
sebe da i oni budu posvećeni u istini.« (Iv 17, 19). Puno godina poslije, osvrćući se na putovanje na
koje ga je povela njegova vjernost prema milosti, dodao je: »Već sam imao veliku sklonost, pravi poziv za redovnički život… Ući ću u redovnički stalež kako bih bolje ljubio i služio našem Gospodinu.«
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
71
Odnos oca Dehona prema Kristu bio je obilježen svim kvalitetama njegove velikodušne i
osjetljive prirode koja je, čini se, bila stvorena za prijateljstva. Živio je svoju povezanost s Gospodinom dubokom i žarkom ljubavlju jednog prijatelja koji odgovara svome Gospodinu i Učitelju. A
taj Gospodin bio je i sam, kako Sluga tako i Prijatelj (Iv 13, 14). Godinu dana prije smrti priznao je:
»Volim ga svom svojom snagom. Želim živjeti s Njim i uvijek Ga više voljeti.«
Bio je posve svjestan da ga je milost vodila do sve dubljeg zajedništva s Isusom. Njegove
zadnje riječi bit će još jedna gorljiva izjava ljubavi: »Isus je sve. On je moj prijatelj. Donesite mi mog
Isusa!« Potom je dodao: »Za Njega živim, za Njega umirem« i po posljednji put potvrdio onu žarku
ljubav sv. Pavla koja je zapalila i njegov život.
Na smrtnoj postelji dao je posljednje svjedočanstvo prijateljstva koje je nadahnulo cijeli njegov život. Kad god bi se sjetio svoje mlade Mise, nikad nije propustio spomenuti: »Bio sam izvan
sebe od ljubavi za našim Gospodinom. Bio je to najznačajniji dan mog života. Cijelu godinu nisam
mogao služiti Misu bez suza radosnica.«
Neposredno prije polaganja vječnih zavjeta, 17. rujna 1886., napisao je: »Danas me je Gospodin nagradio gotovo stalnim osjećajem zajedništva s njim. Osjećao sam potrebu služiti mu, učiniti ga
jedinim prijateljem i u svemu mu udovoljavati.«
Nekoliko mjeseci prije smrti, kada je još jednom iščitavao Evanđelje, njegovo srce je bilo dirnuto tom pričom ljubavi i želio se naći u društvu svih prijatelja našega Gospodina: »Želim biti jedan
od njih. Želim Gospodinu ponuditi svu ljubav i prisnost koju su mu oni pružili. Kao Mariji Magdaleni, i meni je oprošteno; poput Lazara, i ja sam uskrišen od mrtvih. Poput njih, i ja želim izgarati
ljubavlju za našeg Gospodina. Božansko Srce Isusovo, daj da Te ljubim sve to više.«
U teškim trenucima života, tijekom zime 1905., donio je sličnu odluku: »Posve se predajem
ljubavi Presvetog Srca Isusova. Za mene je to jedini sigurni put kojim treba ići. Drugi mi putovi mogu
pasti na pamet, ali ne ostavljaju dubok dojam na mene. Ovo je moj put, moj poziv. Isus od mene želi
ili nježnu ljubav ili nikakvu. Za mene, ljubav sve čini mogućim: pomaže mi biti poniznim, tražiti
oproštenje, slijediti savjete za usavršenjem i biti u jedinstvu s našim Gospodinom. Taj put je moje
spasenje i posvećenje. (…) Sa sestrom Terezijom od Djeteta Isusa želim se uzdići Gospodinu u povjerenju i ljubavi. Čak i da sam kriv za sve prijestupe koji se mogu napraviti, ne bih gubio pouzdanje;
krenuo bih, slomljena srca i u tuzi, i bacio se u Spasiteljevo naručje. Ja znam da On snažno voli razmetnog sina; čuo sam Njegove riječi upućene Mariji Magdaleni, zatim preljubnici i Samaritanki na
zdencu. Ne, nema nikoga tko bi me uplašio jer poznajem narav milosrđa i ljubavi koju ima za nas…
Želim umrijeti s tim osjećajima vjere i ljubavi za Presveto Srce Isusovo.«
Moj Isus nije ljubljen
Malo kasnije, nakon Generalnog kapitula, 1908., napisao je: »Dobro je da naš broj raste i da se
naša djela šire, ali koji je smisao svega toga ako nismo sveti i ako zaboravljamo smisao svog poziva?
Naš Gospodin bi imao samo mlake redovnike.«
Djela bez srca, ravnodušnost i nezahvalnost kao odgovor na Ljubav – bile su to stvari koje su
Isusu zadavale najviše patnje. U ocu Dehonu odjeknuo je vapaj sv. Franje koji je odzvanjao ulicama
Asiza: »Ljubav nije ljubljena!« Još mnogo ranije, u ožujku 1867, komentirao je svoje stanje: »U svome srcu nosim duboku i snažnu tugu pri pomisli da Isus nije ljubljen.«
Bila je to tragedija grijeha u svijetu zbog koje je neizmjerno patio; patio je jer je suosjećao s
ljubavlju oca iz prispodobe koji je čekao povratak svog sina (Lk 15, 20); i patio je jer je iskusio žeđ
koja je Krista nagnala na vapaj s križa prije nego je ispustio duh. (Iv 19, 30).
Tuga koju je Krist saopćio sv. Margareti Mariji Alacoque u kapelici u Paray-le Monialu neprestano je odjekivala u njemu: »Evo Srca, koje je toliko ljubilo ljude, ali često dobiva od mnogih, čak i
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
72
Pročitaj i daruj drugima
od onih koje posebno voli, zaborav, hladnoću i nezahvalnost.«
Način na koji je surađivao s milošću Božjom u rastu u ljubavi i njegovo potpuno predanje
za svaku službu u Božjem Kraljevstvu dokaz su kako je cijeli život bio usredotočen samo na jedno:
patio je zbog odbacivanja i zanemarivanja Božje ljubavi, a radovao se kada je ljubav bila prihvaćena
i uzvraćena.
Ljubav i zadovoljština: te dvije riječi neodvojive su u životu i poruci oca Dehona. One su
utrle put jednom životu koji je u isto vrijeme bio i jednostavan i zahtjevan. Kada je u prosincu 1923.
Družba iz Rima dobila svoje konačno odobrenje, dodao je svojoj zahvali još i ovu preporuku: »Poseban poziv ima posebne obveze… Naš primarni i najosobniji cilj zauvijek je život ljubavi i zadovoljštine prema Presvetom Srcu.«
Život ljubavi i zadovoljštine prirodno je okružje zvanja oca Dehona; takav život osigurao mu
je mir, staloženost i svijest o smislu života u svim njegovim razvojnim fazama. To zvanje nije bilo
samo neka sjedinjujuća snaga, već neiscrpni izvor one vrste radosti koju je Isus obećao mnoštvu u
svojoj propovijedi na Gori. Ta radost znak je da je Kraljevstvo već tu i da se ostvaruje u ljudskim
srcima i odnosima.
(Iz knjige Andrea Perrouxa SCJ: Leon Ivan Dehon. Žar za Krista, žar za svijet, Družba svećenika Srca Isusova – dehonijanci, Zagreb 2011.)
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
73
Sveti Maksimilijan Kolbe
(1894. – 1941.)
U spomen na 70. obljetnicu mučeničke smrti i 40. obljetnicu proglašenja blaženim sv. Maksimilijana Kolbea
IZ ŽIVOTA MAKSIMILIJANA KOLBEA
1894., 8. siječnja 1906. – 1907. 1910., 4. rujna 1912. 1917., 16. listopada 1918., 28. travnja 1922., siječanj 1927., 5. listopada 8. prosinca 1927. 1930., 1936., 23. lipnja
1941., 28. svibnja 1941., kraj srpnja 1941., 31. srpnja
1941., 14. kolovoza
1971., 17. listopada 1982., 10. listopada – rođen Rajmund Kolbe u Zdunjskoj Woli (Poljska)
– boravak u Pabianicama. Rajmund ima viđenje Gospe
koja mu nudi dvije krune. Odabire obje: crvenu (znak mučeništva)
i bijelu (znak svetosti)
– Rajmund primio redovničko ime Maksimilijan
– dolazak u Krakow na studij, a odmah zatim odlazak u Rim
– datum osnutka pokreta »Vojska Bezgrešne«
– svećeničko ređenje
– objavljen prvi broj »Apostola Bezgrešne«
– početak izgradnje Niepokalanowa (Grad Bezgrešne).
– blagoslov Niepokalanowa,
redovnička zajednica broji 2 svećenika i 18-ero braće
– odlazak u Japan, u Nagasaki
– povratak u Poljsku
– odveden u Oświęcim (Auschwitz), dobio je broj 16670
– bijeg zatvorenika iz bloka XIV.
Maksimilijan se dobrovoljno javlja u bunker gladi
umjesto oca jedne obitelji
– odlazak u bunker gladi
– ubijen injekcijom fenola, prema dokumentaciji, u 12.50 sati)
(70. obljetnica mučeništva)
– papa Pavao VI. proglasio ga blaženim
(40. obljetnica proglašenja blaženim)
– papa Ivan Pavao II. proglašava ga svetim
Poljski senat je 2011. godinu proglasio Godinom sv. Maksimilijana Kolbea povodom 70. obljetnice
mučeničke smrti poljskog svećenika franjevca konventualca u nacističkom koncentracijskom logoru
Auschwitz. Time se željelo posebno naglasiti njegovo moralno držanje kao svećenika i branitelja ljudskih
prava. Uvečer, pred blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, 14. kolovoza 1941. godine, u
nacističkom koncentracijskom logoru Auschwitz sveto je i mučenički preminuo o. Maksimilijan Kolbe.
Usmrćen je injekcijom fenola nakon deset dana provedenih u bunkeru gladi na koji je bio osuđen s još
devetoricom zatočenika. Trideset godina nakon mučeničke smrti, papa Pavao VI. proglašava ga blaženim,
a 1982. papa Ivan Pavao II. svetim.
Za njemački i poljski narod on je postao »svetac pomirenja«, kako ga je nazvao njemački kardinal Julius
Döfner. Poljska i njemačka biskupska konferencija zajedno su ga nazvale »mučenikom vjere i ljubavi«, a
papa Ivan Pavao II. prozvao ga je »prorokom civilizacije ljubavi« i »zaštitnikom našeg teškog stoljeća«.
U zaključku proglasa o Godini sv. Maksimijalan Kolbea, Poljski Senat izjavljuje: »Ovom godinom Senat
želi sv. Maksimilijanu Kolbeu iskazati čast i poštovanje. Tako treba biti čašćen život i moralno držanje ovog
istaknutog svećenika i Poljaka, branitelja ljudskih prava i uzora kreposti, moralnog autoriteta, junaka
herojske hrabrosti, odgajatelja (...) koji je u ime solidarnosti s drugim čovjekom preuzeo njegovu patnju i
za njega položio život.« (prema: fra Ivan Penava, http://www.vojska-bezgresne.hr/novosti/kolbe.htm)
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
74
Pročitaj i daruj drugima
LITANIJE U ČAST SVETOG MAKSIMILIJANA KOLBEA
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče, nebeski Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta Bože,
Duše, Sveti Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,
Sveta Marijo, moli za nas!
Sveti Maksimilijane,
Veliki ljubitelju Boga,
Neustrašivi apostole Bezgrešne,
Apostole Vojske Bezgrešne,
Apostole Posrednice milosti,
Utemeljitelju Vojske Bezgrešne,
Apostole čudotvorne medaljice,
Hrabri širitelju kraljevstva Bezgrešne,
Uzore redovničkog života,
Podnositelju mučeničke smrti,
Marljivi apostole,
Prepun posvećenja za bolesnike i nesretne,
Branitelju duša za Bezgrešnu,
Uzore u nasljedovanju kršćanskih ideala,
Ljubitelju molitve,
Primjeru nepokolebljivog ufanja,
Svjedoče Božje ljubavi i radosti,
Radniče na obraćenju grešnika,
Zagovorniče jedinstva u Crkvi,
Pokretaču obraćenja poganih,
Ljubitelju bližnjega u ime Krista,
Ljubitelju mrtvenja i pokore,
Ljubitelju siromaštva i poniznosti,
Uzore poslušnosti,
Uzore anđeoske čistoće,
Branitelju zdrave tradicije,
Branitelju svete vjere,
Navjestitelju obnove kršćanskih naroda,
Apostole katoličkog tiska,
Apostole dobrih djela,
Uzore podnošenja trpljenja,
Uzore praštanja neprijateljima,
Glasniče nade suzatvorenicima,
Žrtvo za obitelj,
Vjerni svećeniče,
Mučeniče Drugog svjetskog rata,
Diko kršćanstva,
Svećeniče proslavljen po čitavom svijetu,
Veliki naš zagovorniče na nebu,
Iskorjenitelju psovke u našim obiteljima,
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
smiluj nam se!
Moli za nas sveti Maksimilijane,
da dostojni postanemo obećanja Kristovih!
Pomolimo se!
Svemogući vječni Bože, koji si srce svetog
Maksimilijana raspalio ljubavlju prema
Bezgrešnoj i učinio ga Njezinim velikim
apostolom i oruđem za širenje Svoga
kraljevstva, raspali i naša srca istom ljubavlju i
požrtvovnošću da u svome životu tražimo uvijek
Tvoju slavu. Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
75
MOLITVE U ČAST SVETOG MAKSIMILIJANA KOLBEA
Bože, koji neprestano podupireš ljudsku obitelj svojim blagoslovom i daješ uzore svetosti, molimo
Te, da vjerno nasljedujemo primjer svetog Maksimilijana i kroz posebno predanje Bezgrešnom
Srcu Marijinu širimo Kristovo Kraljevstvo. Sveti Maksimilijane koji si s ljubavlju predao svoj
život za spas bližnjega, zagovaraj nas u ime te ljubavi pred Bogom i izmoli nam milost (ovdje reći
nakanu….) koju te ponizno molimo. Amen.
Sveti Maksimilijane, zapaljen Božjom ljubavlju, osvijetljen svjetlom Bezgrešne Djevice, pokazao si
Božjem narodu različite oblike apostolata za pobjedu dobra u svrhu proširenja Božjega kraljevstva
po čitavom svijetu. Izmoli nam svjetlo i snagu, da možemo činiti dobro i privoditi druge Kristovoj
ljubavi. Zagovaraj nas pred Bogom, kako bismo, zahvaćeni istim žarom ljubavi, vjerom i djelima
mogli svjedočiti Krista našoj braći i posjedovati, zajedno s tobom, Boga u vječnoj slavi. Amen.
MOLITVE PO ZAGOVORU SVETOG MAKSIMILIJANA
Sveti Maksimilijane, predajemo našu župu i sve naše obitelji tvojoj moćnoj zaštiti; primi nas pod
svoje okrilje da rastemo u kreposti ljubavi prema Bogu i bližnjemu, molimo te.
Sveti Maksimilijane, koji si dobrovoljno prihvatio smrt i žrtvovao svoj život za život oca jedne
obitelji, da djeca ne ostanu siročad, zagovaraj nas i pomozi nam biti djecom Božjom, molimo te.
Sveti Maksimilijane, ti koji si bio razborit i radostan, izmoli nam kod Gospodina milost da znamo
prepoznati i odlučno izabrati uvijek samo istinsko dobro i njemu se radovati, molimo te.
Sveti Maksimilijane, tvom zagovoru preporučamo izbor svoga životnog zvanja; ti si na svom životnom
putu prošao mnoge poteškoće i kušnje, stoga ćeš nas shvatiti i znati nam pomoći, molimo te!
Sveti Maksimilijane, ti si dobro razumio vrijednost znanja jer je to jedan od darova Duha Svetoga;
stoga nam pomozi da marljivo učimo i mudro se znanjem služimo na korist svoje duše, dobrobit svoje
Crkve, župe i svoje domovine, molimo te.
Sveti Maksimilijane, probudi u nama želju za istinskom spoznajom i radosnim vršenjem Božje volje,
kako bismo izbjegli napast omalovažavanja svojih obveza, a revno i marljivo izvršavali sve svoje
staleške dužnosti, molimo te.
Sveti Maksimilijane, pomozi nam da znamo ponizno i strpljivo nositi sve svoje muke i trpljenja koje
po tvojim rukama prinosimo Bezgrešnoj da ih primi i učini Gospodinu ugodnom žrtvom, molimo te.
Sveti Maksimilijane, uzore dobre molitve, nauči nas dobro moliti i pomozi nam na pravi način
iskoristiti dar molitve na posvećenje vlastite duše i duša bližnjih, molimo te.
Sveti Maksimilijane, koji si čitav svoj život sve do mučeničke smrti kročio ponizno za Bezgrešnom,
pomozi i nama sretno prispjeti u vječnu luku pod zaštitom Majke Božje, Kraljice neba i zemlje i
oživljuj u nama vjeru u uskrsnuće i život vječni, molimo te.
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
76
Pročitaj i daruj drugima
MOLITVA SV. MAKSIMILIJANA KOLBEA BEZGREŠNOJ
Bezgrešna Djevice, Kraljice neba i zemlje, utočište grešnika i naša preljubljena Majko kojoj je Bog
htio povjeriti sve blago svog milosrđa. Ja, nedostojni grešnik, padam nice pred Tvoje noge i ponizno
Te molim: primi me kao stvar i svojinu svoju. Djeluj u meni i raspolaži potpuno sa mnom, sa svim
sposobnostima moga tijela i moje duše, sa cijelim mojim životom, mojom smrću i vječnošću i učini
što se Tebi sviđa! Raspolaži sa mnom kako god Ti želiš i bez ikakva ograničenja da se ispuni što
je o Tebi rečeno: Ona će glavu satirati Zmiji i Samo Ti si uništila sva krivovjerja po cijeloj zemlji.
Učini da u Tvojim bezgrešnim i milosrdnim rukama budem korisno sredstvo po kojem će Te mnoge
zabludjele duše upoznati i uzljubiti, te se tako širi i raste Kraljevstvo Presvetog Srca Isusova. Uistinu,
kamo Ti dolaziš, postižeš milost obraćenja i posvećenja, jer sve milosti što izviru iz Preslatkog Srca
Isusova izlijevaju se na nas po Tvojim rukama. Amen!
O, Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se Tebi utječemo i za sve one koji se Tebi ne
utječu, a naročito za neprijatelje Svete Crkve i za sve one koji su tebi preporučeni.
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
77
IVAN PAVAO II. VELIKI
1920. - 2005.
Blaženi Ivane Pavle II. Veliki,
moli za nas!
Prigodom proglašenja blaženim
na svetkovinu Božjeg milosrđa, 1. svibnja 2011.
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
79
LITANIJE PO ZAGOVORU BLAŽENOG IVANA PAVLA II., PAPE (1)
(za privatnu uporabu)
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta Bože,
Duše Sveti Bože,
Sveto Trojstvo jedan Bože,
Sveta Marijo, moli za nas!
Blaženi Ivane Pavle II., moli za nas!
Ivane Pavle II., Veliki Papa,
Ivane Pavle II., namjesniče Kristov na zemlji,
Ivane Pavle II., nasljedniče svetog Petra,
Ivane Pavle II., poglavaru Crkve dvadesetog
stoljeća,
Ivane Pavle II., koji si uveo kršćanstvo u treće
tisućljeće,
Ivane Pavle II., koji si bio potpuno predan Gospi
u znaku »Totus Tuus«,
Ivana Pavle II., ljubitelju svete Krunice,
Ivane Pavle II., zagovorniče ekumenizma,
Ivane Pavle II., hodočasniče u marijanska
svetišta,
Ivane Pavle II., marljivi apostolem
Ivane Pavle II., navjestitelju Evanđelja...
Ivane Pavle II., poslušan poticajima Duha
Svetogam
Ivane Pavle II., navjestitelju Božjeg milosrđa,
Ivane Pavle II., čuvaru crkvenog nauka,
Ivane Pavle II., apostole Drugog vatikanskog
koncila,
Ivane Pavle II., apostole Euharistije,
Ivane Pavle II., apostole bolesnika,
Ivane Pavle II., apostole suvremenih medija,
Ivane Pavle II., učitelju istine,
Ivane Pavle II., prijatelju malenih,
Ivane Pavle II., prijatelju mladih,
Ivane Pavle II., osnivaču Dana mladih,
Ivane Pavle II., hrabri propovjedniče,
Ivane Pavle II., neustrašivi proroče,
Ivane Pavle II., neumorni putniče,
Ivane Pavle II., koji si praštao neprijateljima,
Ivane Pavle II., uzore kršćanima,
Ivane Pavle II., zagovorniče sretne smrti,
Ivane Pavle II., uzore umiranja,
Ivane Pavle II., primjeru svetosti,
Ivane Pavle II., ljubitelju siromaštva,
Ivane Pavle II., proglasitelju svetaca i blaženika,
Ivane Pavle II., glasniče ugnjetenih,
Ivane Pavle II., zagovorniče svih naroda kod
Boga,
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
smiluj nam se!
Moli za nas blaženi Ivane Pavle II.,
da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se!
Bože, koji si blaženog papu Ivana Pavla II.
postavio za pastira svoje Crkve, daruj nam da
po njegovom zagovoru hrabro ispovijedamo
svoju vjeru, ljubimo Crkvu Katoličku, njegujemo
posebnu pobožnost prema Mariji Majci Crkve te
jednom dospijemo u Kraljevstvo nebesko. Koji
živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen
MOLITVA ZA MILOST PO ZAGOVORU
IVANA PAVLA II.
O, Presveto Trojstvo, zahvaljujemo Ti što si Crkvi
darovalo papu Ivana Pavla II. te je u njemu zasjala
nježnost Tvoga očinstva, slava križa Kristova i sjaj
Duha ljubavi.
Pouzdajući se sasvim u Tvoje beskrajno milosrđe i
u Marijin majčinski zagovor, on nam je pružio živu
sliku Isusa, dobroga pastira i pokazao da je svetost,
kao najviši oblik redovitoga kršćanskog života,
put kojim možemo postići vječno zajedništvo s
Tobom.
Daj nam, njegovim zagovorom, po Tvojoj volji,
milost što je molimo. Po Kristu Gospodinu našem.
Amen.
..................................................................................................................................................................
Ljubite jedni druge!
80
Pročitaj i daruj drugima
LITANIJE PO ZAGOVORU BLAŽENOG IVANA PAVLA II., PAPE (2)
(za privatnu uporabu)
Gospodine smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče, nebeski Bože, smiluj nam se!
Sine, otkupitelji svijeta, Bože,
Duše, Sveti Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,
Sveta Bogorodice, moli za nas!
Blaženi Ivane Pavle II.,
Hodočasniče Radosne vijesti,
Hodočasniče istine,
Hodočasniče dijaloga,
Pastiru intelektualaca,
Pastiru novinara,
Pastiru putnika,
Pastiru umjetnika,
Pastiru sportaša,
Pastiru radnika i nezaposlenih,
Pastiru Hrvata,
Pastiru cijelog svijeta,
Prijatelju djece,
Veliki prijatelju mladeži,
Zaštitniče Dana mladih,
Uzore predanja Bezgrešnoj,
Uzore radinosti,
Uzore poniznosti,
Utjeho onih koji trpe i neizlječivo bolesnih,
Utjeho hendikepiranih,
Utjeho napuštenih i siročadi,
Utjeho umirućih,
Svećeniče otvoren za čovjeka,
Svećeniče srdačan, iskren i radostan,
Apostole Božjeg milosrđa,
Apostole mira,
Apostole civilizacije ljubavi,
Apostole socijalne pravde,
Apostole ufanja koje pobjeđuje smrt,
Učitelju molitve,
Učitelju domoljuba,
Učitelju ekumenizma,
Branitelju života od začeća sve do prirodne
smrti,
Branitelju dostojanstva svakog čovjeka,
Velikane vjere, ufanja i ljubavi,
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,
smiluj nam se!
Moli za nas blaženi Ivane Pavle II.,
da dostojni postanemo obećanja Kristovih!
Pomolimo se!
Blaženi Ivane Pavle II., za vrijeme svog zemaljskog života bio si nam oslonac i predvoditelj,
primjer života u vjeri i ljubavi. Molimo te, zagovaraj nas u svim našim potrebama pred Bogom
Ocem, Gospodinom našim. Amen.
................................................................................................................................................................
Pročitaj i daruj drugima
Ljubite jedni druge!
81
PAPA BENEDIKT XVI. U HRVATSKOJ
4. i 5. LIPNJA 2011.
Molitva za sretan i blagoslovljen pohod PAPE Hrvatskoj
Gospodine, po zagovoru Blažene Djevice Marije, Kraljice i najvjernije
Odvjetnice Hrvata, te blaženih Ivana Pavla II. i Alojzija Stepinca,
molimo Te za sretan i blagoslovljen pohod pape Benedikta XVI.
domovini Hrvatskoj.
Preporodi naše obitelji, stare, djecu i mlade, da »Zajedno u Kristu« budu
uzor nasljedovanja i svjedočenja Krista budućim naraštajima.
Neka pohod Petra današnjice bude na ohrabrenje, okrjepljenje i
ozdravljenje ispaćene hrvatske duše, da uvijek spremno živi istinske
vrijednosti koje izviru iz Kristova Srca.
Po dolasku Svetog Oca Pape, dođi Duše Sveti i preobrazi lice zemlje, ove
lijepe naše zemlje, Hrvatske!
Amen.
(jfm)
Sluga Božji o. Leon Ivan Dehon (1843. - 1925.)
Reljefi na unutarnjim ovicima djelo su akademskog kipara Ivana Ivoša. Nalaze se u župi B. D. Marije
Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea u Trnovčici.
ABC društvenih zapovijedi ljubavi
1. Poštuj svakog čovjeka, jer u njemu živi
Krist. Budi osjetljiv na potrebe
drugog čovjeka, tvog brata.
2. O svima misli dobro, ne misli zlo o
nikome. Pokušaj i u najlošijem naći
barem nešto dobro.
3. O drugima uvijek govori dobro
– ne govori loše. Ispravi zlo koje si
drugom nanio riječju.
Ne stvaraj razdor među ljudima.
4. Razgovaraj sa svima jezikom ljubavi.
Nikad ne podiži glas. Ne psuj.
Ne čini drugom zlo. Ne izazivaj suze.
Donosi mir i iskazuj dobrotu.
5. Opraštaj sve svima. Ne nosi u srcu
zlobe. Uvijek prvi pruži ruku pomirbe.
6. Djeluj uvijek na korist bližnjeg. Čini
dobro drugom, kao što želiš da Tebi drugi
čine. Ne misli što je Tebi netko dužan, već
što si ti drugom dužan.
7. Suosjećaj s drugima u trpljenju. Nosi
utjehu, savjet, pomoć i srce drugima.
8. Radi pošteno da se drugi mogu okoristiti
tvojim radom, kao što se ti koristiš radom
drugih.
9. Uključi se u društvenu pomoć
bližnjima. Otvori se potrebama siromašnih
i bolesnih. Dijeli.
Nađi oko sebe one koji su u potrebi.
10. Moli za sve. I za neprijatelje.

(36), ožujak 2015. Dragi župljani, blagdanom PEPELNICE ušli

Propovijed 18.11.14. sjećanje na Vukovar

Župni listić broj 18

“Riječ za tebe” listić policijske kapelanije sv. Vida

15. Blagdan Sjenica: Isus–svjetlo svijeta, oprašta grijehe preljubnici

Tri kralja

Sveta sestra Faustina

23. Isusov odlazak Ocu – Put, Istina i Život za učenike

ISPIT SAVJESTI - na temelju 5 korizm. nedj. B - Mpi

smrt nije kraj - Zupa

molitva devetnice - Družba svećenika Srca Isusova