*** s mačkama sam mačka i tu je tačka hitrije nego stihovi o njima one se roje oko mojih nogu: brže su od slova opreznije od riječi: na ivici balkona posustaju pažljivo mjerkajući visinu s mačkama sam mačka ali me mačići isključuju iz svojih igara: brži sam od slova ali s riječi padam oklijevam dok oni: ruše tegle s cvijećem pišaju u kutovima sobe na svježem betonu utiskuju stope s mačkama sam ali kako ih slijediti? *** pojeo sam Prousta!!! imao je okus čajnog kolutića komadić mi zapeo u grlu zalijevao sam gutljajima vrućeg lipovog čaja s medom zaklapao oči: jedanput dvaput triput na koncu ga ispljunuo (kao u bajci) bio je to komadić izgubljenog vremena koji je pronašao ali sam ja uspio uprskati stvar 2 *** mačke mi pretrčavaju preko otvorenih knjiga stvarajući bijele šumove između riječi na svakoj stanu malo je izdube naprave jazbine u njima prespavaju popodne mačke mi pretrčavaju preko otvorenih knjiga i vidim čine to spretno: iz priče izvuku muziku pristajem na njihovu igru pa plešemo po čitave dane rečenicu oblikujemo u lončić (ako niste znali jezik je od gline) a riječi pretočimo u vino: u zimsko doba kuhamo ga na laganoj vatri iznad otvorenih knjiga maštamo o novoj alkemiji slova 3 *** prije par dana nestao je debeli naš omiljeni kućni mačak na mjestima gdje se obično izležavao sada se uvećava praznina pazimo da nas ne proguta kad onuda prolazimo izjede nam korake i potplate papuča stari kaže mora da je ostao zatvoren u nečijoj garaži ili kutiji brat i ja zatvaramo ga već svaki u svoju priču čije riječi razmjenjujemo kao špekule i onda nam se čini da smo ga ugledali iako znamo da nikada ne znaš kako to smrt normalna i obična dohodi: mačak je bio debeo a više ga nimalo (osim u oblinama riječi) nema 4 Debeli Ne vrijedi ti, veli mi brat telefonom, ona pjesma koju si napisao o mačku, o Debelome, kao da je umro, jer vratio se danas popodne živ i zdrav, debeo kakav je i bio, a ona rana što mu se onako čudno otvorila na vratu te smo mislili da ga je poput slona nagnala da nekamo ode i umre - više je gotovo i nema. Dakle, ne vrijedi ni starino tugovanje, ni šutnja starog, ni bratova i moja naklapanja o smrti i životu prije ili poslije nje, jer mačak je dokazao kako se život brine za svoje potrebe i premda smo ga svi smatrali pomalo glupavim, za razliku od matere mu, i nemoćnim poput djeteta, on je bio dovoljno pametan da tamo negdje obavi to što mora i da se onda, iz navike ili ljubavi prema onima što su ga u svojoj naivnoj brizi već pokopali - vrati doma. 5 Dišu li jabuke obnoć? 1. dišu li jabuke obnoć ako dišu lete ako ih uberem sa stabla hoće li me pojesti dok zaspim stavim li ih kraj uzglavlja da razrijede zrak (ako dišu) ujutro ne tražite dolje plovit ću na jednom od crvenih oblaka 2. (dišu li jabuke su oblaci u slatko zaogrnuta kiša vedrina u koštici djevojke) 6 Samoća u središtu jabuke 1. jabuke-oblaci samoće kotrljaju se niz padine sve strmijih dana posustanu kad udare o tvrdinu nenadanog susreta pa i tada odzvanjaju riječima kao praznom ulicom kamo uvire svaki razgovor i svaki me susret košta sati oporavljanja kao odmor od napornog putovanja 2. ako je samoća u središtu jabuke zakapat ćemo ogriske klijat će iz gredica samotno raslinje ako je samoća u središtu je li bliskost tik ispod kore pa joj iznutra daruje sjaj? ako je samoća u središtu jabuke u svakoj ćemo odsutnosti biti na dobitku da je u središtu samoće jabuka postojali bi puteljci u ovim prazninama 7 Mikrokozmos Lipi kad poželim doznati nešto o razvoju i ravnoteži trenutno nastajućeg svemira o prskanju zvijezda i konstelaciji planeta položim uho na trbuh mačke i osluškujem brujanje njezine unutrašnje industrije vune 8 *** zvijezda kuca u trbuhu mačke mačka ne silazi s krova krov se odvojio od kuće i leti leti ravno pod noćno nebo ako čujem da neka zvijezda tamni odlazim tamo poroditi se piše na razglednici koju sam primio iz svemira a jutros sam na krovu podno tanjura satelitske antene u napuštenom ptičjem gnijezdu pronašao pet crnih usnulih tijela dovoljno svjetlosti za zvijezdu koja se ovdje u pokretima i riječima već nekoliko dana polagano gasila 9 Zmaj to crno ticalo što promiče žitom kao periskop, gospodo, moj je rep mislite - podignut u pozdrav oblacima i kao opomena vrapcima ali ja samo puštam vjetrove i nije me briga ni za što osim za način kako protratiti ova sparna srpanjska popodneva ne tražim miševe - ako ste pomislili da sam 'poljska maca' uostalom, olinjao sam brojim šesnaestu i nagoni mi već dodijavaju pa moja noćna ječanja što vam ne daju spavati nisu zov želje već glas duboke boli nad istinom života koji se odvija između tučnjava i parenja imam djece koliko i ožiljaka zna me svaka mačka a umor mi se uvukao u šuplje kosti podignite me i vidjet ćete: lak sam da ću uskoro odletjeti na svojim vjetrovima 10 Život je lijep veselim se prostranstvima svijeta! mlijeko je ukusno a tek pileće glave! prolazi i salama! imam troje crnih prijatelja ja, bijela ko dan! malo me se plaše ja to dobro koristim ustvari me vole! stara im je čudna sve nas skupa mlati! svađa se sa sobom a ždere ko vuk! kakvi čempresi kakva loza! ne znam kud bih prije: po šupi il po krovu! spavam pod zvijezdama! ljudi nisu zli! malo su spori, i smotani za krepat! sve im je oprošteno! čim ih vidim jurim im pod noge! nisu mi dali ime kažu mic pa trčimo svi odjednom! to znači klopa, sve znam a ovdje sam tek pet dana! zaboravila sam odakle sam došla nit me briga! snalazim se! ne nose samo puževi svoje kućice sa sobom! sinoć je došao jež i popio nam sve mlijeko! 11 Rupa za oblake Debelome granice moje kutije granice su i udaram o zid svaki put kada se okrenem da zamijenim glavu i rep a svejedno rana neće zacijeliti granice moje kutije granice su ni cvilež ih ni cvilež: kosti su polomljene to je neki loš bog uredio da sve skonča pod kotačima moje kutije granice su i lijepo se u njima spava ali tužno se zidaju ovi zidovi s tragovima krvi mora da su nekoga tukli ili porađali to bih mogao biti i ja svejedno: rana će zacijeliti prije ili poslije i bol jenjava i cvilež u zidovima od kartona su a kao da nisu jenjava ovaj cvilež i kiša u vrtu kopaju rupu za oblake spremit će u nju i cijelo nebo još ovoga popodneva krutim se ova kutija granica kojega svijeta kao da sam porodio samoga sebe raspetorio se učinit ću to opet u rupi za oblake kočim se to je uredio neki bog loš skoro sam đavo 12 *** * davanje imena mačkama teška je stvar : traži brzu riječ i precizno oko jer svaka zna kako se želi zvati i to pokazuje (nevješti u čitanju neka se uzdrže od proizvoljnih imena) * Kaže pjesma T.S. Eliota. U njoj piše da svaka mora imati tri različita imena, što nam nije jasno: iako smo zadnju zvali Čupava, Ciganka, Vrtirep (ponekad i Dosada Živa), ona ni na jedno nije obraćala pažnju. Zamišljali smo poslije kako su je dozivali ljudi kojima smo je poklonili: tri su dana prilazili drvetu kamo se sklonila od psa, svaki dan s drugom listom imena koja su smišljali obnoć, dok je pas zavijao na mjesečini. 13 *** narodni recept protiv očajanja kaže da treba leći i položiti na trbuh crno mače dva sata ako je bolest na smrt a sat ako je tuga prolazna u lakšim slučajevima depresije prihvatljive su i sive ili žute važno je da su jednobojne i da hoće ostati ako se uplaše pa zbrišu čovjeku se loše piše* * Nema lijeka protiv bijede postojanja, kao ni protiv lošeg pisanja! S obzirom da šutnju ponekad ipak teško podnosimo, crne dane provedimo po uzoru na svoje ljubimice mijaučući! 14 *** mačka trese glavom lišće dozrijeva i žuto kao limun lijepi se za površinu prvih kiša kapi mile krznom poput buha zasijeca ih očnjacima stane pa osluškuje: dim prianja uz dlaku obojena u maglovite dane ulazi u kuću i pronalazi mjesto kraj peći zimljiva i lijena miševe lovi još samo u snu* * Što sanjaju mačke, love li i u snu – teme su kojima smo brat i ja pristupali metafizički i posvećivali im cijele večeri, sve dok nam od budnog promatranja usnulog mačjeg tijela ne bi otežali kapci. Strizanje njenih ušiju tada se miješalo s našim polusnom iz kojeg smo lako, mačjim skokom, tonuli u san, pronalazeći odgovore na sva pitanja. 15 Zli Demijurg pečem pekmez i gledam let lastavica rano je jutro u vrtu mačke vrte repovima a ja kuhačom dok premještam se s noge na nogu kraj rasturene peći iza kuće miješam i čitam: odlična kombinacija s tablom čokolade pekmez se zgusne i potamni kasnije na kruhu je crn svaki put kad raspirim vatru masa proključa i oblijeva me znoj - to je ‘žestina bića’ – govorim si jednim okom u Artaudovim Pismima iz ludnice a drugim u loncu zelenom kao oko u đavla što sliči paklenom kotlu u kom se uz šljive gnjeca i moja duša: negdje sam pročitao kako je zlo došlo na svijet sa slatkišima ako je tako od pekmeza sam napravio princip tri sam dana tresao i skupljao a evo već treći stojim kraj ognja i talim sav ću ljepljivi svijet pospremiti u teglice i otpočinuti sutra 16 Bezizlaz naroda šljiva ogrnut u klizave kože šljiva u njihove crne jezike živim u teglici pekmeza kojoj ne nazire se dno svako jutro neki bog presijeca nas ledenom oštricom ili đavo poseže harpunom u ovaj tamni vilajet šećerasti kupleraj: naše su duše već razmazane ližu ih s prstiju i čuje se: mljac mljac tako umire narod šljiva nagnječen teškim palatalima ogrće se kožusima traži čvrst oslonac koštice koje nema mekša i propada čuli smo priče: tko izdrži do dna duša će mu možda sa stijenki sastrugana ravno u novi život no izlaza nema jer slutimo kamo: u pakao rakije boga alkohola 17 Život stvari dok spavamo mirno čestice mraka u loncima pucketaju kao kokice i posuđe zapodijeva tajne razgovore lonci ogovaraju tepsije, tave i cjedila, kuhinjske krpe istresaju svoje gađenje nad prljavštinom svijeta sol, šećer, brašno i riža prebrojavaju se i istjeruju uljeze jaja u frižideru pitaju se što je bilo prvo i koje će prije doći na red dok spavamo mirno život stvari buja ne samo u kuhinji i valja se pitati čemu možemo zahvaliti što papuče jutrom nalazimo na istom mjestu a knjige na policama uredno stoje kao da u njima nema ničeg osim slova 18