RANI GOVORNO – JEZIČNI RAZVOJ

 Dijete ima teškoća u razumijevanju
jezičnih poruka, pogotovo pitanja.
 Dijete često «ispušta» slogove u
riječima ili im zamjenjuje mjesta.
 Dijete čini brojne pogreške u
izgovoru glasova, te je njegov
govor okolini teško razumljiv.
Djeca s jezično-govornim teškoćama
često imaju i teškoće u razvoju motorike,
smetnje pažnje, a kasnije se u njih mogu
javiti i specifične teškoće učenja.
Na što obratiti pozornost.
Rano dječje progovaranje smije biti
nesavršeno. Rani dječji govor valja
poticati i ne ispravljati barem do četvrte
godine života. Važno je da roditelji u djece
razvijaju pozitivno govorno raspoloženje,
da daju djetetu dovoljno vremena i prilika
za njegovo govorno istraživanje i
usavršavanje, da budu dobar govorni
model i da uvijek govore pravilno.
Nepoželjno je roditeljsko tepanje (Ti ti
moje tunte.), umekšavanje izgovora
pojedinih glasova ( Macak skace.),
pretjerana uporaba umanjenica ( Idemo se
iglati u onaj palkic klaj skolice.),
gramatičke nepravilnosti (Konjovi tulce.),
zamjena slogova u riječi (Buci čapare na
none.), uporaba nestandardnih riječi
(Bubaju uheka.) i tome slična odstupanja
od izgovornih i gramatičkih govornojezičnih pravila.
Kako roditelji mogu pomoći djeci
usporenog jezično-govornog razvoja:
 Roditelji trebaju
puno više
ponavljati djeci čak i onda kad su
sigurni da dijete razumije značenje
pojedine riječi
 Slušanje u djece usporenog
jezičnog razvoja je manjkavo te im
treba pomagati u razlikovanju
šumova, zvukova, tonova ,
slogova, glasova i riječi.
 Djeci treba govoriti polaganije.
 Raditi na proširivanju rječnika jer
dobro razumijevanje i poznavanje
značenja mnogo više riječi
preduvjet je proširivanja djetetovog
aktivnog rječnika. Teme i sadržaje
treba proširivati novim iskustvima,
doživljajima,
osobama,
konkretnim, a kasnije i apstraktnim
pojomovima.
 PrilagoĎeno djetetovoj dobi i
govorno jezičnim sposobnostima
uz igru, zabavu i govorno
motoričke igre, učiti pjesmice,
pitalice, govorne igre uz pomoć
pljeskanja,
stupanja,
lupanja
nekom udaraljkm ili plesanjem.
Pripremila: Marijana Strugar,prof .
logoped
Dječji vrtić Jarun
Zagreb, Bartolići 39a
PREPOZNAJMO I
POMOZIMO DJECI KOD
ODSTUPANJA U
JEZIČNO - GOVORNOM
RAZVOJU
 na što obratiti pozornost u jezičnogovornom razvoju djeteta u
drugoj, trećoj i četvrtoj godini
života
 kako roditelji mogu pomoć djeci
koja kasne u jezično-govornom
razvoju
Djeci su roditelji primarni «jezični uzor».
Jezik ne uključuje samo djetetov rječnik
već i glasove kojima se služimo za
pravilan
izgovor,
rečenice
koje
sastavljamo i način na koji koristimo jezik
s odreĎenom namjerom i svrhom. Jezik je
djetetova primarna spona s roditeljima i
drugim ljudima, način samoizražavanja i
sredstvo zadovoljavanja njegovih potreba
Govor se poput drugih ljudskih vještina i
sposobnosti razvija kroz interakciju
sazrijevanja i učenja, a ta su dva procesa
tako povezana da ih je teško razlučiti.
Roditelji budno prate govorni razvoj
djeteta, usporeĎuju ga s drugom svojom
djecom ili djecom prijatelja, poznanika i
osjetljivi su na razlike – ponosni na
eventualnu prednost svog djeteta, a
zabrinuti kad se radi o zaostajanju.
Poznato je da u razvoju govora postoje
velike individualne razlike. Tako npr.
dijete prvu riječ može izgovoriti sa 9
mjeseci ali i sa 2 godine, a da kasnije
postigne normalan jezično-govorni
razvoj. U procesu usvajanja govora
uočava se i razlika u tempu govornog
razvoja izmeĎu dječaka i djevojčica.
Djevojčice u pravilu ranije progovaraju i
govorni razvoj im je obično nešto brži.
Evo nekoliko smjernica kojima možete
provjeriti razvija li se govor djeteta u
skladu s njegovom dobi.
Što možete provjeriti s djetetom do
dvije godine života:
 Koristi li u govoru više od deset
riječi.
 Zna li pokazati dijelove na lutki
(3-5) kad se to od njega traži,
(«Gdje je bebin nos?», Pokaži
bebinu nogu!»).
 Oponaša li glasanje barem jedne
životinje ili vozila. (« Kako ide
auto?», «A pas?»).
 Pokazuje li sliku koju mu
imenujemo (djetetu poznate slike iz
slikovnica).
 Koristi li u govoru negaciju ( npr.
kad nečeg nema ili nešto ne želi,
dijete govori «nema»,»ne», «neće»
).
Što možete provjeriti s djetetom do
treće godine života:
 Imenuje li nekoliko desetaka
predmeta (bića) iz najbliže okoline.
 Imenuje li radnju na slikama.
 Može li ponoviti za vama dvije
srednje duge riječi (ili broja ). Na
primjer: jak-kosa ili nula-pet.
Dijete ne mora znati značenje tih
riječi niti ih ispravno izgovoriti.
 Imenuje li jednu boju.
 Izgovara
li
korektno
sve
samoglasnike i deset do petnaest
suglasnika (npr. p, b, m, d, k, g, l, v
).








Koristi li dvočlane i tročlane
iskaze u govoru (kombinacije dvije
ili tri riječi)
Što možete provjeriti u
četverogodišnjaka:
Je li gramatika njegova govora
slična gramatici govora koji ga
okružuje. Duljina rečenice u
prosjeku iznosi tri do četiri riječi.
Zna li reči svoje ime i prezime.
Može li ponoviti tri broja.
Izvješćuje li o onome što se
dogodilo (npr. gdje je palo, što se
dogodilo i sl.)
Protestira li kad kažete neku
netočnost (npr.»Pada kiša» a vani
je sunčano ).
Postavlja li pitanja koristeći upitne
zamjenice (npr. tko, što, zašto, i
gdje ).
Izgovara li ispravno glasove, sve
samoglasnike i slijedeće suglasnike
p, b, t, d , k, g, f, h, j, l, lj, v, m, n,
nj, s, z, c, r.
Pokazatelji koji mogu ukazivati
na
usporen ili poremećen jezično-govorni
razvoj a odnosi se na djecu u dobi do
četiri godine jesu:
 Dijete je progovorilo kasnije od
svojih vršnjaka.
 Dijete govori manje od svojih

Download Report