U svakom filmu najbolji je kraj-EF

"U SVAKOM FILMU NAJBOLJI JE KRAJ"
- Moje djetinjstvo i mladost uz pjesnika Nikolu !opa (prilog obilje"avanju 100. godi#njice pjesnikova ro$enja pri HAZU)
UVOD:
Hrvatski pjesnik Nikola !op, ro$en 1904. u pitomom bosanskom gradi%u Jajcu, a preminuo
1982. u Zagrebu, dio "ivota proveo je i u Beogradu, otkuda, nakon bombardiranja tog grada u
2. Svjetskom ratu, kobno ozlje$en i uskoro potpuno oduzet od pasa nani"e, seli u glavni grad
Hrvatske.
!opov u Njema&koj ro$eni unuk, Stjepan Adrian Kostré, prisje%a se prvog susreta sa svojim
znamenitim djedom, djetinjstva i mladosti provedene uz pjesnika, profesora Nikolu !opa,
&ovjeka koji je znao "nemu#ti" jezik "ivotinja, "osobno poznavao" brojne velikane povijesti
na#eg, eruopskog civilizacijskog kruga, i bio "ivim svjedokom "tajnog "ivota stvari".
No, iako "prakr#%anin" uvjerenjem i opredjeljenjem, !op je ve%inu svog usudom orde$enog
"ivota proveo ponajprije nalik nekom budisti&kom sve%eniku i astralnom putniku me$u
svjetovima u koje mo"e kro&iti samo &ista du#a!
***
Moje prve uspomene na Nikolu !opa vode me u veliku, crnu sobu prizemnog stana u jednoj
zagreba&koj obiteljskoj ku%i na !alati, u Mesi%evoj ulici broj 23. U zidu, preko puta vrata
sobe, dva su velika okna s pomi&nim prozorskim re#etkama. Ispred prozora, u malom vrtu ka
ulici, cvjetaju stari, bijeli i ljubi&asti jorgovani i u nebo str#e tri suha jablana. Mali vrt je
ozaren suncem, ali se ono, kroz gusti jorgovan, tek te#ko probija u sobu s crnim namje#tajem,
po kojem je i dobila ime – crna soba. U sobi su jedan crni kau&, #to se nastavlja na pripojeni
mu crni jednokrilni ormari%, tri crne fotelje presvu&ene, kao i kau&, tamno crvenom tkaninom,
velika crna kutna biblioteka sa &etverokrilnim staklenim vratima i, na &elu sobe, veliki crni
pisa%i stol, za kojim sjedi moj djed.
Kada me baka uvela u sobu on me je ve% o&ekivao. „Tvoj Nikica te &eka“, rekla je baka, a ja
sam za trenutak zastao na pragu sobe zagledan u blagi osmijeh na #irokom djedovom licu.
Nije ustao, samo je ra#irio ruke i zazvao „Cipe!“, a ja sam mu potr&ao u susret i sjeo u toplo,
velikom, tamno zelenom dekom pokriveno krilo i bili smo sretni, moj djed i ja.
Tek puno kasnije sam shvatio da moj djed nije mogao ustati i da je krilo u kojem sam se tako
udobno smjestio bilo ve% odavno obamrlo.
1
Djed i ja govorili smo njema&ki i hrvatski. „Die Katze am Fenster“ postala je „ma&ka na
prozoru“, a susjedov „Kater“ – „ma&or“. Analogno tome je koko# u na#em dvori#tu &uvao
njen „koko#or“, no Nikica me nije ispravljao, ve% je tvrdio kako sam obogatio hrvatski jezik
jednom novom rije&ju.
Ne znam kada je i kako nestao na# pijetao, ali dobro pamtim da je Nike s njim vodio duge
razgovore, tijekom kojih bi ga „koko#or“ &esto sumnji&avo i upitno pogledavao. Nikica je
razgovarao i s vrapcima, koji su se nadvikivali u jorgovanu i s golubovima koji bi pri tom
zami#ljeno #etali gore dolje po prozorskom limu, a nerijetko bi se koji od njih odva"io i uletio
u sobu, te sletio na veliki crni stol ne bi li ga bolje &uo. Djedov glas bio je vrlo ugodan, taman
i dubok kao i soba u kojoj je sjedio, ali vrlo tih i pomalo hrapav, pa je ponekad uistinu trebalo
pri%i bli"e kako bi ga se bolje razumjelo. Bilo, kako bilo, znati"eljni krilati gost redovito je
bivao ponu$en slasnim mrvicama kruha i keksa s Niki&inog tanjura.
Kako se u na#oj ulici, pa i u mojoj #koli ubrzo pro&ulo da moj djed zna „nemu#ti“ jezik
"ivotinja, jednom je, na molbu na#eg u&itelja, Nikici u posjet stigao &itav moj razred. U&itelj
je na Niki&in stol polo"io jedan bijeli karton od cipela u kojem je, na slamnatoj posteljici,
le"ao u razredu na$en ranjeni golub. Uzbu$eno smo slu#ali o njegovim pute#estvijama i bili
vrlo ponosni i sretni kada smo na kraju saznali i koliko nam je golub zahvalan za to #to se
tako dobro brinemo za njega i da %e o na#oj dobroti pri&ati svim pticama, kad im se uskoro
ponovno pridru"i, jer mu je ve% puno, puno bolje.
I na# u&itelj, koji je isprva bio malo sumnji&av glede Niki&inog znanja „nemu#tog“ jezika,
oti#ao je zadivljen iako jo# uvijek pomalo zbunjen, ali najkasnije od idu%eg dana, kada se na#
golub s prozorskog okna zdrav vinuo u nebo, istinitost mojih tvrdnji vi#e nije dovodio u
pitanje.
Tako su prolazili svi koji su slu#ali Nikicu, a onim drugima uglavnom se crno pisalo.
„'el baj pe#ter?“, upitao bi me Nikica, na na#em „tajnom ruskom“ jeziku, kada bih se vratio
iz #kole. U prijevodu to je zna&ilo: „Da li je bio po#tar?“ Taj jezik izmislili su Nikica i
Majkica, moja baka, jo# u vrijeme dok je on mogao hodati, kako bi se i na javnim mjestima
mogli jedno drugom povjeravati bez straha da %e ih netko razumjeti. Tako sam i ja, od
najmanjih nogu, usporedo s hrvatskim u&io i „tajnoruski“. Nikica i Majkica su umirali od
smijeha, kad bi ih ljudi za&u$eno promatrali poku#avaju%i odgonetnuti kojim to jezikom
govore, a Nikici je posebno zadovoljstvo pri&injavalo zbunjivati njime na#e najuglednije
goste. „A&vari% ra$on“, rekao bi mi Nike, a ja bih ustao i na &u$enje sviju okupljenih upalio
radio. „Kojim Vi to jezikom s njime razgovarate, profesore?“, pitali bi na#i posjetitelji, a
Nikica bi, glasom koji nije dopu#tao dodatnih upita, kratko odgovorio: „Tajnim!“
2
Zahvaljuju% Nikici, jedno sam vrijeme u #koli prednja&io ne samo za nastave jezika i
knji"evnosti nego i povijesti. Dobar dio gradiva bio mi je ve% unaprijed poznat, a o nekim od
najva"nijih povijesnih zbivanja raspolagao sam podatcima iz prve ruke. Nikica mi je, uz kavu,
napamet recitirao Ilijadu, govorio rimske i hrvatske pjesnike, jo# i prije nego #to sam sam
nau&io &itati i pisati. U&io me latinskim poslovicama, njihovom dubljem zna&enju i
okolnostima u kojima su nastale i prepri&avao pri tom svoje susrete sa skoro svim va"nijim
osobama u povijesti.
Kada sam mu jednog dana uzbu$eno najavio da %emo u #koli u&iti o starom Rimu i velikom
imperatoru Juliju Cezaru, samo se „#eretski“ nasmje#io i rekao: „Ja sam njega li&no
poznavao“! Kako se kasnije pokazalo, Nikica je „li&no poznavao“ &itav niz velikana na#e
povijesti, i to, bez iznimke, upravo one koji su kobno skon&ali jer nisu pravovremeno
prihvatili njegov savjet. Niki&ine pri&e o njima do"ivljavale su svoj apsolutni dramatski uspon
uvijek gotovo istom re&enicom, koja je u Cezarovom slu&aju glasila: „Ja sam njemu lijepo
govorio: ‚Gaj Julije, &uvaj se onog Bruta!’, ali on me nije htio slu#ati“.
Zaklju&ak, koji se vrlo lako dao izvu%i iz tih pri&a, bio je jednostavan. Svim tim velikanima
bila je zajedni&ka jedna te ista crta karaktera, koja je ponekad pomogla njihov uspon, ali na
kraju i uvijek odredila njihov pad - bili su puni sebe!
Po Nikici, najve%a je iznimka me$u njima bio car Klaudije, koji je bio „dovoljno pametan, da
se pravi glup“ i zato ga je Nikica smatrao najve%im rimskim vladarom i unato& tome #to ga
nije „li&no poznavao“!
Vrlo brzo postalo mi je jasno da je Nikica najvi#e cijenio tako nazivane „samozatajne“ ljude,
pa, iako nije bio bez divljenja i za pojedine dosege onih salvnih, svojim pri&ama o susretu s
njima on nije uzdizao sebe, ve% je njih spu#tao na ono mjesto u povijesti koje su, po njemu,
uistinu zaslu"ili.
Tome u prilog govori i &injenica da o tim svojim zami#ljenim susretima s navodnim
velikanima povijesti nikad nije zabilje"io ni rije&i, a me$u njima je bilo i takvih za koje je
doslovce znao re%i da „nisu vrijedni papira“. Utoliko ve%u iznimku &ine !opovi zabilje"eni
„susreti“ s Isusom, kojem se divio upravo kao najve%em samozatajniku. Nikica, naime, nikad
nije sumnjao u Kristovo bo"ansko porijeklo i svaki poku#aj diskusije o tome prekidao je
rije&ima: „Mo%i biti Bog, a htjeti biti &ovjek, to mo"e samo Bog“.
I na mnoge druge, jalove rasprave o postojanju Boga Nikica je reagirao vrlo pragmati&no.
Sje%am se kako je jednom na moj upit o tome kako to mo"e biti da Bog nema po&etka ni kraja
zatra"io da mu donesem jednu od svojih #arenih „pikula“. Uzeo ju je u ruku i rekao mi da mu
3
poka"em gdje je njen po&etak i kraj. S blagim smje#kom popratio je zbunjen izraz na mom
licu i, vrativ#i mi je, tiho kazao: „Ne mo"e# ga na%i, a dr"i# ju u ruci“.
Jedan od na#ih uglednih gostiju upitao ga je nekom drugom prilikom, u vedrom dru#tvu koje
se okupilo u Nikinoj sobi: „!ope, a kakav je Va# odgovor na onaj poznati upit o bo"joj
svemo%i – ako je Bog svemogu%, da li mo"e napraviti kamen toliko velik, da ga sam ne mo"e
podi%i“? „Bog je taj kamen“, kratko je odgovorio Nikica.
Taj odgovor ponajmanje je za&udio mene, jer mi je Nikica jo# kao mali#anu otkrio da stvari
imaju du#u. „One su samo naoko mrtve, zato #to mi ne mo"emo proniknuti u njihovu
nutrinu“, tuma&io je Nike. „To je kao i s nekim stranim jezikom, koji, ako ga ne znamo, nama
ni#ta ne govori, a toliko puno onome koji ga znade“. Zahvaljuju%i toj mojoj ranoj spoznaji
moja je baka s opravdanim ponosom mogla tvrditi kako sam ja bio jedino dijete koje zna, koje
nikada ni#ta nije razbilo.
No, bio sam, iako kratko, i puno vi#e od toga. U jednom trenutku mog djetinjstva, ne sje%am
se vi#e ni povoda ni dana, moj me je djed proglasio "sinom zvijezda". To je, tuma&io je
Nikica, mogao biti samo onaj koji je proniknuo u u tajnu svezu ljudi, "ivotinja i stvari, i
spoznao da nema me$u njima nema velikih i malih, va"nih i neva"nih, korisnih i beskorisnih.
Ta dodijeljena mi titula zvu&ala je tako velebno, no, ono #to mi nije rekao bilo je to da ju ne%u
nositi zauvijek. U jutro mog desetog ro$endan pozvao me k sebi i sve&anim mi glasom
objavio: "Sretan ti ro$endan, Cipe! Ti sad vi#e nisi "sin zvijezda". Dobio si svoju prvu nulu!"
Ni#ta me tog dana nije moglo utje#iti. Ni brojni pokloni, ni o&ev telefonski poziv iz
Njema&ke, ni Majki&ine utjehe. "Pa, za#to si mu to rekao, Nike", upitala ga je ljutito Majkica,
a on mirno odgovorio: "Zato #to on vi#e nije dijete"! Danas, dakako, sasvim druga&ije
razumijem taj Niki&in &in, no i dalje vjerujem u onu "tajnu svezu" i da je Nikica ozbiljno
mislio kada je tvrdio da stvari imaju du#u.
Kratko nakon mog dolaska u Zagreb, Niki&ina ga je bolest kona&no prikovala uz krevet koji
vi#e nije napustio do smrti, skoro punih dvadeset godina.
U me$uvremenu smo bili prinu$eni preseliti u Vo%arsku ulicu broj 90. Jo# uvijek na !alati i
opet u prizemnom stanu ne&ije tu$e obiteljske ku%e. I pred tom se, ispred prozora, prostirao
mali, uski vrt ka ulici. No, pristup u nj bio nam je zabranjen, a bio je toliko zapu#ten, i svo
raslinje u njemu usahlo i svelo, da Nikici ni#ta nije oduzimalo pogled. Niki&in krevet nalazio
se tik do prozora i ja bih svaki put kada bih se privio k njemu, da ga zagrlim, poljubim ili
bolje &ujem njegov sve ti#i i nerazgovjetniji glas, vidio ono #to je vidio i on. Donju tre%inu
prozorskog okna ispunjalo je zelenilo divlje trave #to je nesmetano rasla na livadi preko puta
ceste. Gornje dvije tre%ine – nebo!
4
Sama soba bila je pak puna "ivota. Puna stvari. Starinski namje#taj je bio od crvenkastog
mahagonija. Lijevo Majki&in i desno Niki&in krevet, odvojeni s dva no%na ormari%a i malim
pisa%im stoli%em na kojem su se gomilali raznorazni knji"evni &asopisi, s obvezatnim
„Glasom koncila“ na vrhu. S lijeve strane stoli%a, do Majki&ina kreveta, tanka sme$a stolica s
visokim, vitkim drvenim naslonom. Bilo je to ujedno Majki&ino radno mjesto, na kojem bi
sjedila dok bi joj Nikica u pero diktirao sve #to je bilo vrijedno papira. Preko puta Niki&inog
kreveta bila je Majki&ina trokrilna psiha. U sredini jedno veliko, ovalno i sa obje strane po
jedno duguljasto, pravokutno ogledalo, u kojima se moglo ogledati u punoj visini. Ispred
psihe, odnosno pod ladicom izme$u njena dva ormari%a, stajao je debeli, okrugli
&etverono"ac, na kojem bi na#a prelijepa Majkica sjedila kad se „za svoju du#u“ ure$ivala
pred neki va"an izlazak ili posjet. Ispred svakog kreveta, po jedna „moderna“ fotelja na
rasklapanje, od crvenog i sme$eg skaja. Izme$u tih nalazio se nevelik okrugli, crni stol, s
otvorenom policom prepunom novina, uvijek pokriven sme$im, pli#anim stolnjakom zla%ane
boje koji je Majkica skrojila po mjeri. Kraj svake od fotelja, po jedan niski sme$i stoli% s
&etiri debele noge izrezbarene u oblik lavljih #apa, na kojima bi gostima bilo ponu$eno pi%e,
kava, pepeljara i pone#to za „prezalogajiti“. Kad je dru#tvo bilo ve%e, ti su stoli%i postajali
stolice, a u toj stvarima prenatrpanoj sobi znalo se ponekad smjestiti i vi#e od deset
posjetitelja. Majki&in krevet pru"ao je du"inom mjesta za bar &etiri draga gosta.
Tek napola uspravljen u svom krevetu, onoliko koliko mu je to tijelo, uz Majki&inu ili moju
pomo%, dopu#talo, Nikica ih je sve promatrao preko najelegantnije mogu%e varijante jednog
bolni&kog, uskog krevetnog stoli%a na kota&i%ima, #to ga je moj otac kupio u Njema&koj, a na
kojem je stajalo sve #to je volio i dnevno trebao. Mali, ovalni pladanj s d"ezvom turske kave i
fild"anom. (a#a svje"e vode. Crna pepeljara, drveni &ibuk, cigarete i #ibice. Po koja olovka i
pero. Jedan mali, tanki, tamno-crveni etui s &e#ljem i ogledalcem. Njegove nao&ari, koje skoro
nikada nije koristio i jedno veliko, ru&no pove%alo, bez kojeg ni#ta nije &itao. Crni,
tranzistorski radio. Kutija aspirina i folija C-vitamina.
Na tom stoli%u bilo je uvijek i ne#to sitnog novca, uglavnom za Glas koncila, mali tanjuri% s
keksima, a kad su to prilike dopu#tale, i po koji komad bijelim, #e%ernim prahom posutog
crvenog ratluka.
No, najvi#e mjesta zauzimala su u sobi dva visoka dvokrilna ormara od mahagonija,
naslonjena na lijevi zid sobe, u kojima je Majkica &uvala odje%u, posteljinu i ru&nike i me$u
plahtama skrivala ono malo vrijednosti koje smo posjedovali. U desnom ormaru bila su i
Niki&ina odijela, koje vi#e nikada nije obukao, a o kojima je, ozbiljnim glasom, zamuklim
gostima pri&ao sljede%u pri&u.
5
„Jedne no%i, taman sam bio tvrdo zaspao, probudi me neki cvile" i #kripa u sobi. Kome#anje u
mom ormaru. U blijedoj mjese&ini, jezovito se otvaraju njegova vrata i ja vidim kako moja
odijela, jedno po jedno, polako izlaze – iz mode“.
Nikica je govorio vrlo malo. Pri&u je, uglavnom, prepu#tao gostima, no, kako je redovito
putem tiska i radija pratio sve #to se doga$alo „u vanjskom svijetu“ i tako nerijetko bio
upu%eniji u aktualna zbivanja nego na#i dragi posjetitelji, poglavito knji"evnici, umjetnici i
znanstvenici, zabavljeni uglavnom vlastitim radom, njihovo je prvo pitanje koje bi mu po
dolasku uputili, kao po dogovoru glasilo: „Profesore, #to ima novog u svijetu“? Na takvom
tituliranju inzistirao je sam Nikica, koji bi, kad bi ga netko oslovio kao pjesnika, napola u #ali,
skoro grubo odvra%ao: „Ta, nemojte me, molim Vas, vrije$ati. Ja sam profesor, a pjesnik je
&ovjek bez zanimanja“!
Odgovor na prethodni upit uvijek je bio duhovit. „Pa, Vi bi, barem, morali znati da na ovom
svijetu ve% odavna nema ni#ta novog“ ili „Pitajte me sutra, ono #to znam ve% je danas
ostarilo“.
Jedan od razloga tomu #to je Nikica tako malo govorio bio je zacijelo taj #to mu je govor sve
te"e padao. Glas mu je godinama bivao sve ti#i, njegov polo"aj u krevetu, uslijed postojanog
slabljenja ki&me, sve ni"i. Ruke ve% odavna nisu bile kadre upravljati perom. Prva je zakazala
desna, pa je Nikica nau&io pisati lijevom rukom, a kad vi#e ni to nije i#lo, po&eo je diktirati.
Sve #to je od sedamdesetih stvorio zapisano je Majki&inom rukom, a tu i tamo na$e se i po
koji mojim nevje#tim rukopisom zapisan redak. No, njegovo oduvijek izuzetno pam%enje,
&inilo se svakim danom sve bolje, kao da je sva energija njegovog malaksalog tijela
preusmjerena u Niki&inu veliku glavu. Njegovo #iroko tijelo, nalik onom u boksa&a, sve je
dublje tonulo u postelju, i #to ga je manje vidjeti bilo, utoliko se ve%om &inila njegova mudra
glava na jastuku. Kipar Vukadin, koji ga je upravo u tom polo"aju upoznao, izradio je jednu
sjajnu Niki&inu bistu i svi mi koji smo Nikicu tog doba poznavali, dan danas u njoj vidimo
Nikicu, a ne tek Niki&inu glavu.
Majkica je, dakle, pisala, a ja sam, uglavnom, bio zadu"en tek za korekture. Niki&ine
korekture! Bakine zapise Nikica bi, s pove%alo u ruci, samo jednom prelistao i ostavio ih par
dana le"ati na stolu, a onda me pozvao k sebi, zvone%i u kravlje zvonce obje#eno na zidu do
kreveta.
„Evo me, Nike, #to ti treba?“
„Cipe, uzmi, molim te, one moje spise i olovku, da malo radimo.“
Sjedam za stol, sa olovkom i sve"njem listova u ruci, ispisanih velikim, &itkim bakinim
rukopisom.
6
„Na$i sad sedmu stranicu. Tamo %e# pri vrhu, u tre%em retku, na%i rije& ‚put’. E, to lijepo
prekri"i, pa napi#i iznad toga ‚cesta’.“
Tako bi pro#li cijeli rukopis, nerijetko dug i vi#e desetina stranica, koji je Nikica, nakon samo
jednog &itanja, znao napamet – od rije&i do rije&i i gdje se koja nalazi.
S vremenom, Niki&in glas toliko je oslabio, a govor posustavao, da je skoro sve #to bi rekao
na#im gostima valjalo „prevoditi“.
Niki&ino vrsno umije%e konverzacije bivalo je pak sve produhovljenije i filozofskije, budu%i
da je Nikica svoje iskaze sustavno li#avao svega suvi#nog i nastavak razgovora poticao
zahtjevnim protupitanjima.
Kada bi ga, dakle, upitali #to ima novog u svijetu, on bi, aludariju%i primjerice na tek ve&er
ranije odslu#an program Radia Vatikan, koji nikada nije propu#tao, svoj odgovor uvijek
nastavljao protupitanjem o nekoj vru%oj temi: „A #to Vi mislite o celibatu?“
Potom bi pomno i spu#tenih kapaka pratio raspru koja se rasplamsala me$u okupljenima, a
kada bi koji novoprido#li posumnjao da je !op zaspao, on bi, i ne di"u%i kapke, poticajno
dobacio: „Samo Vi pri&ajte, slu#am ja Vas.“
Iako je djedovo tijelo postojano slabilo, njegov duh i duhovitosti nikad nisu gubili na snazi.
Jednom prilikom bio nam je u posjeti jedan od najvi#ih hrvatskih crkvenih dostojanstvenika,
o#trouman, ali krut. Nikicu kanda je ve% pomalo zamarao razgovor s njime, jer je i taj na
svako Niki&ino pitanje odgovarao protupitanjem.
Sa&ekav#i pravi trenutak, Nikica mu je provokativno dobacio: „Nema vi#e kr#%ana“. No,
uglednik se nije dao smesti i uzvratio je ni#ta manje provokativno: „A #to ste onda Vi, !ope?“
Kao da je o&ekivao ovakav upit, Nikica je spremno i bez trenutka premi#ljanja odgovorio: „Ja
sam onaj prije Krista!“
Jedan drugi uglednik i ni#ta manje kruti jezikoslovac upitno je jednom prilikom, u pristiglom
nam i vrlo hrvatski raspolo"enom dru#tvu, primjetio: „Gospodine profesore, bez zamjerke, ali
u nekim Va#im pjesmama ima i srpskih rije&i?“
„Ta, ne budite smije#ni“, odgovorio mu je #aljivo Nikica. „Nema srpskih rije&i! Sve su to oni
nama uzeli“.
Nekom drugom prilikom, sje%am se, me$u okupljenim gostima poveo se i razgovor o
Niki&inim prijevodima latinskih pjesnika, pa me$u tima i Marcijalovih epigrama, za koje su
neki hrvatski latinisti tvrdili kako ih je !op lo#e ili, u najbolju ruku, isuvi#e slobodno preveo.
Nikica je, i ne trude%i se obraniti se od takvih prigovora, sebi svojstvenom duhovito#%u
jednostavno zaklju&io: „Ja nisam prevodio rije&i, ja sam prevodio Marcijala, a on, da je danas
"iv i da pi#e na hrvatskom jeziku, to&no bi tako pisao, kako sam ja preveo“.
7
Kao u svakom dru#tvu, tako se, iako uistinu rijetko, i me$u na#im gostima znalo dogoditi da
razgovor „zapne“. Za takve prilike Nikica je bio oboru"an brojnim upitima kojima bi zaticao
zamukle goste, utoliko vi#e #to su ti upiti, s ni&im u prethodnom razgovoru u vezi, &esto
zvu&ali krajnje naivno i goste, svikle na rje#avanje #to zamr#enijih i slo"enijih problema,
prisiljavali na jednostavnost. Jedno od takvih pitanja bilo je: „Koja se vrata nikada ne mogu
otvoriti“? Ne sje%am se da je ikada itko od prisutnih, pa ni nakon vi#eminutne rasprave dao
valjan odgovor, ali se dobro sje%am da bi, svaki puta, kada bi ga posustali upitali – Pa, dobro,
profesore, koja su to vrata? -, Nikica „#eretski“ odgovorio: „Ona, ve% otvorena!“
Kada bi ga razgovor na kraju umorio, Nikica ga je okon&avao uvijek istim rije&ima, koje
nikoga nisu mogle uvrijediti: „E, do sita se napri&asmo.“
Djedova fino%a nije bila rezervirana samo za goste. Ona je bila odraz njegova duha i du#e, a
najsna"nije se iskazivala u njegovom odnosu s bakom, na#om Majkicom, koju smo tako
nazvali jer joj je sudbina namijenila i vi#e nego nezavidnu, ali jedinstvenu ulogu majke u tri
generacije.
Antonija Erceg !op, i sama darovita umjetnica, bila je bri"nom majkom svog sina, mog oca,
odgajala njegovog unuka, mene, i, maj&inski, do smrti skrbila za svoju veliku ljubav – na#eg
djedu Nikolu !opa, kojeg bez nje, dragovoljno u njegovoj sjeni, kako je &esto znao re%i, kao
ni svega ponajboljeg #to je napisao, ne bi bilo.
Svojem "pravom heroju", kako ju je nazivao uvijek kad bi joj bilo najte"e, Nikica se odu"ivao
beskrajnim strpljenjem i taktom. Ako mu se, na primjer, nekad nije sve jelo, a ne bi, dakako,
mogao znati #to se u kuhinji sprema, Nikica bi ovako razgovarao s bakom: "Majkice, meni
danas ne#to nije dobro u "eludcu. A #to ima za ru&ak?" Ako je bilo ono #to je htio, sretno bi
rekao: "E, to %e mi sigurno pomo%i". A ako je bilo #togod drugo, samo bi upitno i gotovo se
ispri&avaju%i dodao: "Da li %u ja to danas mo%i?"
Jo# se dobro sje%am kako sam na#u Majkicu, par mjeseci pred djedinu smrt, zatekao u
njihovoj sobi gdje, u zagrljaju s Nikicom, kle&i kraj njegova kreveta i u trenutku prepunom
ljubavi i ljetne sun&eve svjetlosti koja ih je kroz prozor nestvarno obasjavala, kao dva
ostarjela an$ela, &ujem ga kako joj ka"e: "Tonice, oprosti mi, puno sam Te namu&io!"
No, to nisu, naravno, bile posljednje djedove rije&i. One su usljedile potonje zime, drugi dan
nakon Silvestrova, koje je na#a mala sveta obitelj, moj otac, baka, djed i ja, provela vedro kao
da %e usljediti jo# mnoga, mnoga druga.
Sjedili smo nave&er u prima%oj, odmah do Majki&ine i Niki&ine sobe i gledali televiziju.
"A #to Vi tamo radite?" – dobro je do nas dobro raspolo"en Niki&in glas iz kreveta.
"Gledamo film, Nikice", odgovorio sam mu.
8
"U svakom filmu najbolji je kraj!", #aljivo je dobacio moj djed – i zaspao.
Adrian S. Kostré
9

Download Report