Asim Peco
RADOVI O TURCIZMIMA
Asim Peco
Izabrana djela I–VI
Knjiga V: Radovi o turcizmima
Priredila:
dr. Hanka Vajzovi}
Izdava~:
Bosansko filolo{ko dru{tvo, Sarajevo
Suizdava~i:
Akademija nauka i umjetnosti BiH
Bemust, Sarajevo
Za izdava~a:
dr. Ismail Pali}
Redakcioni odbor Izabranih djela:
dr. Josip Baoti}
dr. Senahid Halilovi}
dr. D`evad Jahi}
dr. Hasnija Muratagi}-Tuna
mr. Selena Seferovi}
dr. Hanka Vajzovi}
Odgovorni urednik:
dr. Senahid Halilovi}
Asim Peco
RADOVI O TURCIZMIMA
Sarajevo, 2007.
Objavljivanje Izabranih djela I-VI akademika Asima Pece pomogli su:
–
–
–
–
–
Kulturni centar “Kralj Fahd” u Sarajevu
“Time for Peace”, nevladina organizacija, Pesare (Italija)
Ministarstvo za obrazovanje i nauku Kantona Sarajevo
Filozofski fakultet u Sarajevu
O[ “Aleksa [anti}” u Sarajevu
Radovi o turcizmima
SADR@AJ
TURCIZMI U VUKOVIM RJE^NICIMA. . . . . . . . . . . . . .
7
UVODNA NAPOMENA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
9
PRVI DIO
Rje~nik A–@ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
19
DRUGI DIO
O ovim turcizmima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225
Iz `ivota turcizama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229
Vukovi turcizmi koji to nisu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237
Fonetika Vukovih turcizama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Fonema h . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Fonema f . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Fonema j . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
253
253
261
262
Akcenti Vukovih turcizama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263
Iz semanti~ke oblasti Vukovih turcizama . . . . . . . . . . . . 270
Tvorba Vukovih turcizama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275
Turcizmi u Vukovim rje~nicima kao slika
na{ega dru{tva u pro{lim vjekovima . . . . . . . . . . . . . . 279
Jedna paralela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 297
Turcizmi i germanizmi u Vukovom
Rje~niku iz 1818. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 302
5
Asim Peco: Knjiga V
Zaklju~ak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 303
Va`nija literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 310
Skra}enice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 310
NAD [ANTI]EVOM POEZIJOM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 313
TURCIZMI KAO STILOGENI ELEMENTI
U JEZIKU ZIJE DIZDAREVI]A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333
JEDAN POGLED NA TURCIZME
U PISANOJ RIJE^I IVE ANDRI]A . . . . . . . . . . . . . . . . . . 347
FUNKCIONALNOST TURCIZAMA U ROMANU
“DERVI[ I SMRT” ME[E SELIMOVI]A . . . . . . . . . . . . . 361
6
TURCIZMI U VUKOVIM RJE^NICIMA*
* Rad prenesen u latinicu iz knjige Turcizmi u Vukovim rje~nicima, Beograd,
Vuk Karad`i}, 1987, 1-247. Rje~nik (17-224) prenesen iz azbu~nog u abecedni red.
U drugom dijelu rada zadr`an azbu~ni red primjera. Ispravljene su uo~ene tehni~ke
i korektorske gre{ke.
7
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
UVODNA NAPOMENA
Bogatstvo jednoga jezika ogleda se u njegovim izra`ajnim
sposobnostima. [to je ve}i leksi~ki fond jezika, ve}e su i njegove
mogu}nosti da iska`e razli~ite semanti~ke nijanse. Mada ova
komponenta jednoga jezika ne mora biti tijesno vezana sa brojem njegovih korisnika, ~injenica je da mnogoljudniji narodi
imaju bogatiji leksi~ki fond. Isto tako, ~injenica je da narodi sa
razvijenijom kulturom i tehnikom imaju bogatiji rje~nik od onih
koji u svom razvitku nisu dostigli takav stepen.
Rje~nik jednoga naroda je dosta vjerna slika njegove istorije
i cjelokupnog razvitka. Sve ono {to se de{avalo u pro{losti na{lo
je svojevrstan odraz i u vje~itom pratiocu ljudskoga `ivota – u
jeziku. To potvr|uju i rje~nici na{ega jezika. To lijepo pokazuju i
rje~nici Vuka Stefanovi}a Karad`i}a, kako onaj prvi, iz 1818, tako
i onaj drugi, iz 1852. godine. U tim rje~nicima daje se slika `ivota
ne samo Vukovog zavi~aja, Tr{i}a, i ne samo njegove {ire rodne
grude, Srbije, nego, dobrim dijelom, i ~itavoga srpskohrvatskog
jezi~kog podru~ja. A po{to su rje~nici nastajali u onim burnim
vremenima kada su na{i narodi, posebno narod Srbije, bšli bitku,
ili spremali bitku, za nacionalno i socijalno oslobo|enje, jasno
je da u Vukovim rje~nicima nalazimo ne samo sliku dru{tveno-ekonomskih prilika toga vremena u Srbiji nego i bogatu riznicu
na{e pro{losti.
O tim Vukovim djelima, o Vukovim rje~nicima, kao i uop{te
o Vuku, njegovom radu i njegovim zaslugama za na{u kulturu
9
Asim Peco: Knjiga V
napisane su, do sada, ~itave biblioteke. Bi}e ih jo{. Pogotovo u
godinama kada se proslavlja dvjestogodi{njica Vukovog ro|enja.
Neka toj na{oj op{tekulturnoj sve~anosti i ovo bude prilog.
Predmet ovoga djela su turcizmi u Vukovim rje~nicima.
Istina, ni taj problem, do sada, nije ostao nezapa`en. Miodrag
Popovi} je u svome Pamtiveku1, knjizi u kojoj se na{iroko razmatra
stvaranje Vukovog Rje~nika iz 1818, posvetio turcizmima u
ovom rje~niku dosta prostora. Ali, za razliku od njegovog rada,
u kojem se daju samo osnovni pojmovi iz oblasti ovoga dijela
na{ega leksi~kog fonda, ovdje }e biti navedene i sve izvedenice
sa turcizmom u osnovi. Upravo, uz turcizme iz obaju Vukovih
rje~nika, da}emo i odgovaraju}u rije~ iz [kalji}evog Rje~nika
turcizama2, a nave{}emo i primjere iz Pamtiveka. Semanti~ku
komponentu, uglavnom, dava}emo prema [kalji}u. Akcenti su
onakvi kakve daju Vuk i [kalji}; Popovi} nije smatrao za potrebno da u svoj fond rije~i iz prvog izdanja Vukovog rje~nika unosi
i ovu njihovu komponentu.
Rije~i orijentalnog porijekla, koje su razli~itim putevima,
i u razli~itim vremenima, ulazile u na{ leksi~ki fond, kod nas
se zovu zajedni~kim imenom turcizmi, mada je potpuno jasno
da sve one ne pripadaju turskom leksi~kom fondu, niti su nam
sve do{le isklju~ivo turskim posredovanjem. Bilo je prijedloga
da se te rije~i nazovu orijentalizmima. Svakako, taj bi naziv vi{e
odgovarao njihovom stvarnom porijeklu, ali je onaj prvi ve}
ustaljen i nema potrebe da se mijenja. U tu leksi~ku skupinu, uz
to, i ovdje, a i drugdje, uvr{tene su i sve izvedenice, rije~i koje
su nastale na na{em jezi~kom tlu po tvorbenim zakonima koji
su na snazi u na{em jeziku – osnovno je da je turcizam poslu`io
za tvorbu novih rije~i. Istina, na ovom spisku na}i }e se i neke
1
2
10
Miodrag Popović, Pamtivek, Beograd, 1964 (dalje: Pamtivek).
Abdulah [kalji}, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1965
(dalje: [kalji}).
Turcizmi u Vukovim rje~nicima – Uvodna napomena
izvedenice koje ne spadaju u navedenu grupu rije~i, tj. koje
nemaju u osnovi rije~ orijentalnog porijekla. To su rje|i primjeri
za koje je u Vukovim rje~nicima, samo u jednom ili u oba, data
grafi~ka oznaka koju on upotrebljava za oznaku turcizama. Ali,
zato, ovdje nisu uzimane rije~i sa neorijentalnom osnovom, a sa
orijentalnim sufiksom, sufiksom iz korpusa orijentalnih nanosa,
kao {to su -lija, -luk, -d`ija u primjerima: novajlija, pasjaluk,
{ibad`ija. Te i takve rije~i ne idu u grupu turcizama.
Po{to su Turci vi{e vjekova ostali na na{em jezi~kom tlu,
oni su znatno uticali na na{ dru{tveni `ivot. Zahvaljuju}i upravo
toj ~injenici, vrlo rano je do{lo do masovne islamizacije – a sve je
to, i te kako, ostavljalo vidnih tragova i u na{oj leksici. [kalji}ev
Rje~nik sadr`i “8742 rije~i (izraza) sa 6878 raznih pojmova”.3 To
je, svakako, najbogatija zbirka turcizama kod nas, mada ni ovaj
rje~nik ne nudi sve rije~i iz tog leksi~kog fonda koje su jo{ uvijek
`ive na na{em jezi~kom tlu. Do takvih zaklju~aka dolazi svaki
~lan na{e jezi~ke zajednice, koji u svom leksi~kom fondu nosi i
ove tu|ice. [kalji}, kao ni Popovi}, nije davao izvedenice. Istina,
on nam daje neke izvedenice tipa novalija/novajlija, pasjaluk,
pratid`ija, koje, prema tome kriterijumu, ne spadaju ovamo.
Ako se sve to ima na umu, i ako se polazi od [kalji}evog broja
turcizama, uzimaju}i u obzir i to {to se u rje~niku nalaze odrednice
koje tu ne pripadaju, kao i da ima i takvih koje je on ispustio, mo`e
se zaklju~iti da je stvarni broj na{ih turcizama ne{to ve}i. Mogu}e je da se kre}e oko 10 000 rije~i. Nije to mali broj. Ne samo u
pore|enju sa Vukovim rje~ni~kim fondom, i u prvom i u drugom
izdanju, nego i u pore|enju sa rje~ni~kim fondom koji nam nude i
na{i ve}i rje~nici, {to iznosi nekolike stotine hiljada rije~i.
Evo i nekoliko broj~anih podataka o tome. Vukov Rje~nik
iz 1818. sadr`i 26 270 rije~i.4 Drugo izdanje ovoga rje~nika ima
3
4
[kalji}, 23.
Pamtivek, 24.
11
Asim Peco: Knjiga V
skoro dvostruko ve}i broj rije~i. Upravo u Enciklopediji Jugoslavije5 ~itamo da je Vukov Rje~nik iz 1818. “za pola ve}i od
Volti}eva” koji ima oko 17 000 rije~i, a ovaj Vukov “ima na
928 stupaca oko 36 000 jedinica”. Drugo izdanje ovoga rje~nika,
prema istom izvoru, ima “oko 40 000 rije~i”. Rje~nik hrvatskoga
ili srpskoga jezika (JAZU) mogao bi imati “oko 250 000 leksi~kih
jedinica”.6 Re~nik srpskohrvatskog knji`evnog i narodnog jezika
(SANU), prema nekim predra~unima, mogao bi imati i do 400 000
rije~i. Ako se ima na umu da se u ovom posljednjem navedenom
rje~niku daje leksi~ki fond zastupljen u literarnim ostvarenjima
iz postvukovskog perioda, i da u sebe uklapa pove}i broj rije~i
sakupljenih u raznim krajevima na{e zemlje, bi}e nam jasno da
ovaj rje~nik nudi leksi~ko blago koje je `ivjelo, za`ivjelo i koje
`ivi na cijelom na{em jezi~kom podru~ju u razmaku od, bezmalo,
dva stolje}a.
Broj turcizama u Vukovim rje~nicima, da to i ponovimo,
kre}e se oko jedne devetine ukupnog fonda datih rije~i u tim
rje~nicima. Naime, ako u prvom izdanju Rje~nika ima 26 270
rije~i, prema podacima M. Popovi}a, a me|u njima je, prema
na{em brojanju, oko 2500 turcizama, jasno je kakav je tu rje~ni~ki
odnos. Istina, Popovi} konstatuje da izvorne “turske re~i” (samo
487) ~ine ne{to preko jedne tre}ine od ukupnog broja turcizama
(35,5%) po{to Popovi}ev spisak turcizama sadr`i cifru od 1259
rije~i.7 Naime, on tom broju, dalje, dodaje jo{ 950 izvedenica,
{to ~ini sumu od 1209 odrednica, a to je “preko 8% ili jednu
dvanaestinu od ukupne leksi~ke mase Vukovog re~nika od 26
270 re~i”.8 Prema tome, razlike u brojanju su znatne. One se
lijepo vide iz Popisa koji slijedi.
5
6
7
8
12
S. v. Leksikografija.
Enciklopedija Jugoslavije, knjiga V, 507.
Pamtivek, 48.
Isto.
Turcizmi u Vukovim rje~nicima – Uvodna napomena
U drugom izdanju Rje~nika, u kojem, prema Enciklopediji
Jugoslavije, ima “oko 40 000” rije~i, ili, prema Popovi}evim
podacima, oko 47 500 rije~i9, obra|eno je oko 3700 turcizama.
Popovi} konstatuje da ima, u odnosu na prvo izdanje, “preko pet
stotina novih turcizama, kojih se u me|uvremenu prisetio ili ~uo
da se govore u narodu”10. Kao {to je ve} re~eno, ni tu se na{a
brojanja ne podudaraju.
Ovdje se nismo pridr`avali Vukovih oznaka za turcizme.
Naime, Vuk u predgovoru prvog izdanja Rje~nika o turcizmima
pi{e sljede}e: “Turske rije~i (koje sam od prilike znao da su
jama~no Turske), nazna~io sam zvjezdicom (*), i |e mi je odma
moglo pasti na um, zamjenjivao sam i Srpskim rije~ma. Najvi{e
od ovi Turskije rije~i mogu se bez svake muke i{}erati iz na{ega
jezika, za{to imamo Srpske mjesto nji; a |ekoje se mo`e biti ni u
godini dana ne spominju: ali sam i ja opet pisao, za{to sam ~uo
|e se u narodu govore, ili pjevaju; a ima nekoliko i takovi rije~i
Turski, koje }emo morati zadr`ati i posvojiti, n. p. boja (bojiti,
bojenje), amanet, tepsija, |er|ef, top, barjak, barjaktar, brk,
burmut (burmutica), ~ak{ire (|ekoji na{i spisatelji pi{u nogavice
mjesto ~ak{ire, ali to nije isto).” Vuk tu konstatuje da nema ”na
ovome svijetu nijednoga jezika (ili staroga ili novoga), u kome
nema tu|i rije~i”. Tu|ica ima i u “samim Slavenskim klasi~eskim
knjigama mlogo zaslu`enog Rai}a”. Iako se i Vuk zala`e za
~istotu jezika, za {to manje kori{}enje tu|ica, i to ne samo turskih
nego i svih drugih, on razumno zaklju~uje da se moraju koristiti
tu|ice dok ne do|emo do dobrih njihovih zamjena. Uz to, bolje
je uzeti tu|u rije~, koja je poznata u narodu, negoli “naopako
novu graditi”, pogotovu onako ih “graditi” kako su radili neki
knji`evnici onoga vremena.11
9
10
11
Pamtivek, 125.
Isto, 49.
Vuk St. Karad`i}, Srpski rje~nik, 1818, str. XX.
13
Asim Peco: Knjiga V
U vezi s navedenim Vukovim rije~ima dvije napomene.
Prva, Vuk se nije dosljedno pridr`avao navedenog na~ela za
obilje`avanje turcizama. Mogu}e je da mu sve takve rije~i, u ono
vrijeme, nisu bile ni poznate; mogu}e je, uz to, da negdje imamo i
pisarske oma{ke, tek ~injenica je da je podosta izravnih turcizama
ostalo bez date oznake, iako, opet, ima i neturcizama uz koje stoji
ovaj grafi~ki znak, zvjezdica. Istina, Vuk je bio svjestan toga. U
jednom pismu Sreznjevskom on pi{e da je mogu}e “da sam u tome
gdje i pogrije{io, metav{i zvjezdicu kod one... koja nije turska, a
ne metnuv{i kod one koja je turska”12. Takvih oma{aka ima u
oba izdanja rje~nika. Druga napomena je da se me|u navedenim
turcizmima koji se nalaze u gore navedenom citatu iz Predgovora
prvom izdanju Rje~nika navodi i imenica brk. U tekstu Rje~nika,
ova imenica, kao ni izvedene (brkanje, brkat, brkica, brko) nisu
ozna~ene kao turcizmi. I dobro je {to je tako. Imenicu brk, prema
Skoku13, ne nalazimo ni u jednom drugom slovenskom jeziku. Po
postanku to je “zacijelo... metafora. (...) Prema Brückneru radi
se o staroj rije~i dobivenoj od korijena koji zna~i ne{to o{tro, a
nalazi se u brana”.
Kao {to je ve} re~eno, u ovaj spisak turcizama unesene su
ne samo rije~i koje je Vuk ozna~io zvjezdicom tipa: abad`ija,
abad`iluk, aber, nego i izvedenice tipa: aberdar, abernik, avdesni,
kao i izvedenice tipa: zabataliti, zabataljivati, zabataljivanje, koje
imaju u osnovi turcizam: batal. Ali zato nema rije~i tipa siled`ija,
pasjaluk, novajlija, ukoliko ih Vuk nije ozna~io kao turcizme, {to
je obja{njeno u odeljku “Vukovi turcizmi koji to nisu”. Unesene
su i rije~i iz Dodatka Rje~niku iz 1852. god.
12
Pamtivek, 48, ispod teksta: Ovdje su u~injene manje ispravke ovoga citata
– umjesto zvijezdicom dato je zvjezdicom, umjesto pod one imamo kod one.
13
Petar Skok, Etimologijski rje~nik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb,
1971 (dalje: Skok, Etim.); s. v. brk.
14
Turcizmi u Vukovim rje~nicima – Uvodna napomena
Na ovome spisku nalaze se i sljede}e odrednice: alin dragi
kamen, bimber gro`|e, bimberovo gro`|e, divan-kabanica, karakosa, kaurski lonac, kaurski marja{, }orava An|elija, Hajdu~ka
~esma, had`inedomak, ^anci Kraljevi}a Marka, ~ukunbaba,
~ukundeda. Neke su date u oba izdanja, a neke samo u drugom
izdanju – ali ni uz jednu ne nalazimo zvjezdicu, znak za obilje`avanje turcizama. One su na ovaj spisak u{le zbog toga {to
semanti~ku komponentu datih primjera nose turcizmi. Tako, npr.,
u alin dragi kamen nije u pitanju bilo koji dragi kamen nego samo
alin, posebna vrsta toga kamena; odnosno: alem dragi kamen. (U
na{em obliku alin mogu}a je narodna etimologija, prema Ale,
Alije, tim prije {to turcizam alem14 nije {iroko rasprostranjen
u narodu, ~ak ni u govoru Muslimana.) Ili u bimber-gro`|e,
bimberovo gro`|e nosilac semanti~ke komponente nije imenica
gro`|e, nego pridjev bimber, bimberovo, odn. biber, biberovo, tj.
posebna vrsta gro`|a, gro`|e sa posebnom veli~inom i oblikom
zrna, jagoda. Tako i u karakosa, kaurski lonac, kaurski marja{.
Svuda je pridjev osnovni semanti~ki pokazatelj. Istina, ako se ide
tom semanti~kom stazom, ovamo ne ide mikrotoponim ^anci
Kraljevi}a Marka (up. kod Vuka: “U nahiji U`i~koj u planini
Maljenu, na putu iz Valjeva u U`ice, u kamenu kao dva ~anka
puna hladne vode, koja niti kad prelazi, niti se poznaje da je
manje kad se pije, niti se vidi otkud izvire”), jer je zna~enjska
te`ina na li~nom imenu, tj. legenda ovaj mikrotoponim ve`e za
Kraljevi}a Marka. Ipak, i taj mikrotoponim ovdje je dat zbog
posebne upotrebe osnovne rije~i – ~anci.
14
Polumjesec sa tri ili ~etiri kugle ispod njega, koji se nalazi na vrhu
minareta (munare) kao ukras.
15
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
PRVI DIO
Rje~nik
A–@
17
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
DRUGI DIO
O ovim turcizmima
Me|u navedenim primjerima ima podosta rije~i koje su u
oba izdanja rje~nika obilje`ene zvjezdicom:
abad`iluk, avaz, avdes, aga, agaluk, ada, adet, azdija, ajgir,
ak{am, al, alaj, alajbeg, alalem, alat, aman, amanet, ambar/
hambar, anterija, Arnaut, asura, asurd`ija, at, aferim, ad`amija, a{ik, a{luk, a{~ija;
badavad`ija, badem, balaban, balta, baluk, bal~ak, bair,
bakal, bakar, baklava, bakra~, barjak, barjam, barut, barutana, basamak, basma, batal, bad`a, ba{ka, ba{luk, ba{~a,
beg, begluk, bez, belaj, belegija, belenzuke, beri}et, be{ika,
biljur, bogaz, boja, bojad`ija, bostan, bo{~a, bubreg;
gajtan, gond`e, gurbet;
daire, dalak, deva, degenek, dembel, dert, divan, dizgen,
dizdar, dilber, direk, dolama, dorat, dost, duvak, durbin,
du}an, du{ek, du{man i sl.
Me|utim, u oba rje~nika ima podosta primjera koji ili nisu
obilje`eni kao turcizmi, ili nisu u jednom od izdanja tako obilje`eni. Tako imamo ozna~ene kao turcizme u Rje~niku iz 1818,
ali ne i u Rje~niku iz 1852, ove primjere:
225
Asim Peco: Knjiga V
aar, istina, u drugom se ova rije~ upu}uje na ahar (v.
ahar), aber (v. haber), iako avan*, v. havan; avlija, adi|ar,
Arnautin, asurd`ija;
bazer|an, bakra~lija, bardagd`ija, bardak;
vezir, ves, vi{ek, vi{ekluk (istina, ove dvije posljednje upu}uju
se na fi{ek, fi{ekluk), vuruna;
dizdar, drum, du{man;
kadiva, kalup, kapid`ija, kapid`ik, Karavla (istina, uz ovu
imenicu stoji i v. Karavlah, a ova je ozna~ena kao turcizam),
kol~ak, kordovand`ija, kuburlija, kurban, kurjak, kusur;
magazad`ija, mavluta, Mad`ar, mermer, mukaet, mula, mulaluk, mumakaze, munara, mure}ep, museved`ija, muftija;
neran~a, Novopazarlija;
oba{ka, ordija, orjatin, ortakluk;
pe{kir, plja~kad`ija;
sakagija, saruk, skeled`ija, sukija, surgun, sud`uk;
tabak, taslaisati, tatarkand`ija, tepaluk, terezije, testere, teftedar, tefter, tiriplik, tuta vura;
u~kur;
furuna;
~erek;
{i{e.
Od turcizama koji su zastupljeni u oba izdanja, a koji su
obilje`eni zvjezdicom samo u drugom izdanju, ukazuje se na
sljede}e:
aba, aman, ar{in;
daireta;
satara, serdar, sobet;
tobe;
226
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
}urdija;
{e}er, {eri{.
Ima nekoliko primjera iz ove grupe turcizama koje nalazimo
u prvom, ali ne i u drugom izdanju:
agadara, ajja, bunari}, zap}enje, zeman, kabale, kafana, krzanje, krzati, krzat, uzbuziti.
Svakako, znatno je ve}i broj primjera koje nalazimo u drugom, a kojih nema u prvom izdanju rje~nika. A tu nisu u pitanju
samo odrednice sa inicijalnom fonemom h tipa avan / havan,
nego i mnoge druge. Ve} su navedene rije~i M. Popovi}a koji
ka`e da u drugom izdanju rje~nika ima “preko pet stotina novih
turcizama” koje ne nalazimo u Rje~niku iz 1818. godine. Takvo
brojanje ovdje nije vr{eno. Sve te rije~i date su u ovome popisu,
a ovdje }emo navesti samo neke:
abad`ijin, abad`ijnski, abad`ijski, aberdak / haberdak, avajlija, agazli, a`dava / a`daha, a`daja / a`daha, a`daha, a`dahin, azna-odaja / hazna-odaja, airli / hairli, aird`ija/haird`ija, ajdamak, Ajdar, ajdac / hajdac, ajluk, ajluk~ija,
ajmana, ajter / hajter, alakast, alaka~a, alaman, alamanka,
alapa~a, alast, alba{~a, Ale, alet, Alija, Alil, alija, alica,
amajlijca, amal, amanat, ambar-ambra, amber, amberija,
ametimice, apseni~ki / hapseni~ki, ap{enje / hap{enje, aramzada, aramiti / haramiti, aramljivanje / haramljivanje, aramljivati / haramljivati, aranje, Arapin~e, Arapkinja, argat,
argatar, argatluk, armagani, arslan, ar~ljiv / har~ljiv, asniti
se / hasniti se, Atmejdan, af, aftulja, ahar, a~e, Ad`ij}i /
Had`ij}i, a{enje / ha{enje, a{iti / ha{iti;
babaje, babajin, babajkov, Babakaj, babovi}, bavan, bagav,
bagalj, baglji}, bagljica, ba`dar, ba`ljiv, bazer|amba{luk,
bajam, bajatan, bakala}, bakarlija, bakaru{a, bakrenja~a,
baltanje, baltati, balu~ka, bal~a, bandar, bad`omet, ba{kalu~iti, ba{~eni, ba~{ovanka, beginja, bedevij~e, bezar,
227
Asim Peco: Knjiga V
bezisten, belaisati, bestilj, Be}ko, behar, bibernja~a, bili-biljur, bimber-gro`|e, bimberovo gro`|e, binjakta{, binja{er-kamen, binjta{, bi~kija, bozbole, bozbolice, bojadisanje,
bojadisati, bok~aluk, boland`a, bolbolice, bostanj, buzdohan, buletina, biljumba{a, bumbul, bungurac, bud`anje,
bud`ati se;
vajdisati, vajdisati se, valatanje, valatati, varakleisanje, varakleisati, varo{an~e, vered`a, verman, vitilja~a, vi{eklije,
vi{ek-}ese, vi{njikast;
gadar, gadara, gadarija, gazi, gazija, galama, garib, garofan, garofilje, gojajli, gro{ast, gro{i}ar, gro{i}arenje,
gro{i}ariti, gubavica, gubati, gurabija, gud`a, gud`anje,
gud`ati;
davija, davijanje, davijati se, daid`a, dajana, dajko, dajo,
dambulhana, dahija, dahijnski, dahijski, dahiluk, deliluk,
dembelisanje, demije, demir, demi{kinja, denderek, derbedenica, derventski, dernek, dertil, divanski, div~ik, dizgin,
dizdarac, Dizdarevica, dizija, dimirli, dimiskija, dimi{kija,
dimi{}ija, dimlija{, dimlije, dirind`enje, dirind`iti, dolma,
dorast, dramoseriti, dramu{a, duvaniti/duhaniti, duvaniti
se, duvani{te, duvankesa, dugmali, dudar, dudara, dura~a,
dura{an, duhan, duhaniti, duhaniti se, duhanica, duhankesa,
duhand`ija...
I ovi primjeri, uzeti sa spiska na{ih turcizama, a koji ~ine
samo pet slova (A, B, V, G, D) iz Vukovog azbu~nika, jasno
pokazuju u kom odnosu ova grupa rije~i stoji u drugom izdanju
Rje~nika prema onima iz prvog izdanja. I kada se to ima u vidu,
onda je lako pretpostaviti da }e Popovi}evo brojanje biti ta~no.
Naravno, misli se na osnovne, a ne i izvedene rije~i. Uostalom,
prema na{em brojanju, razlika izme|u prvoga i drugoga izdanja
kre}e se oko 1200 odrednica. S obzirom na pove}ani leksi~ki
fond drugoga izdanja, to je sasvim razumljiv odnos.
228
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
Ve} je re~eno da nam [kalji}ev Rje~nik turcizama pru`a, do
sada, najbogatiju zbirku rije~i orijentalnog porijekla (turcizama)
u na{em jeziku. I zato je svaku rije~ iz drugih izvora najbolje
porediti sa [kalji}evim rje~nikom. To pore|enje u na{em slu~aju
pru`a izvjestan broj rije~i koje ne nalazimo kod [kalji}a, a koje
nam nudi Vuk u svojim rje~nicima. Evo tih primjera, a daju
se samo oni za koje Vuk ima grafi~ku oznaku da pripadaju
turcizmima, stavlja uz njih zvjezdicu i, naravno, ne uzimaju se
izvedene rije~i, jer takve [kalji} i ne daje u svom rje~niku:
avaiz, azdija, alet, amaz; bandar, binja{~e, binjta{, bolozan,
boltad`ija, Bosanlija, bo{arija, buklija; varo{, Vidinlija;
gond`e; drum; |eram, |in|uha; zali/zalih; indiisleisati;
jekmed`ija, jekmed`iluk; kabanica, kalpag~ija, kalpakd`ija,
kamata, kanabe, kanave, kanape, kapamad`ija, karet, katarka, ka{iluk, kika, koporan, kordovand`ija, kubure, kumriku{a, kurjak; mavluta; naazar, navlum, nerand`a/naran~a,
Ni{lija, Novopazarlija; pazarlija, palanka, pizma, pinokot,
pi{tolj, plo~ad`ija, plja~kad`ija, potapsati; sakaga, sakija/
sukija, sersan, si~ija, soba, soj-srmali, srmari, steven, suned`ija; telbiz, telu}e (terluke?), terlidiva (terli diba?),
testeba{a, trpand`uk, tuta vura; }aid`ija; ud`ba{lije; Fetislam; hazna-odaja, halah, heman, he}imluk; ~etokaik, ~izmarluk, ~itlugd`ija; d`ak, d`ulus.
Iz `ivota turcizama
Me|u turcizmima, rije~ima orijentalnog porijekla, koje je
Vuk u drugom izdanju Rje~nika ozna~io zvjezdicom (a njih, prema podacima M. Popovi}a ima preko 18001), ima prili~an broj
i takvih koje su na{im savremenicima strane, nepoznate rije~i.
Popovi} je ve} ukazao na ~injenicu da mlade generacije ne nose u
1
Pamtivek, 49.
229
Asim Peco: Knjiga V
svom vokabularu, ili ih ne upotrebljavaju, mnoge do ju~e sasvim
obi~ne rije~i iz ovoga spiska. Me|u njima se nalaze i sljede}e:
katran, kundak, direk, bunar, ibrik, du{ek, kaldrma, od`ak,
baklava, pita, {erbe, bud`ak. Svakako, ovaj spisak bi se mogao
i su`avati i pro{irivati. Zavisi od toga ko je ispitanik i odakle je
rodom. ^injenica je, ipak, da su mnoge rije~i sa spiska Vukovih
turcizama oti{le unepovrat. Ali, ~injenica je i to da to nije samo
sudbina turcizama. To je sudbina i mnogih drugih rije~i, ~ak i
onih na{ega porijekla. Da se u to uvjerimo, dovoljno je, opet, uzeti
Vukove rje~nike i baciti pogled na njegov spisak rije~i. Tamo
}emo na}i podosta primjera koji su nam ne samo nepoznati, koje
nikada ne upotrebljavamo, nego i za koje nikada nismo ~uli. I to
je shvatljivo. Po{to je jezik pratilac na{ega `ivota, jasno je da sa
izmjenama u na~inu `ivljenja dolazi i do izmjena u jeziku. Jedne
rije~i odlaze u rje~nike ili knjige, druge se pojavljuju. Tako je
oduvijek bilo, tako }e biti i ubudu}e. Istina, neke od navedenih
rije~i iz grupe turcizama nad`ivje}e i nas i mnoge generacije koje
dolaze iza nas. A to prosto zbog ~injenice {to mi nemamo za te
rije~i odgovaraju}e zamjene. Zato je prihvatljivo kada Popovi}
ka`e da je Vuk “bio u nesporazumu sa samim sobom kada je
predgovoru pisao da se ‘najvi{e od ovi turskije rije~i mogu bez
svake muke i{}erati iz na{eg jezika, za{to imamo srpske mjesto
nji’”2. ^injenica je da me|u turcizmima, da to i ponovimo, a to
je konstatovao i Vuk, ima i takvih za koje mi nemamo svojih
rije~i koje bi ih dostojno zamijenile. Pored onih, koje je naveo
Vuk u Predgovoru Rje~nika iz 1818, kao boja, amanet, tepsija,
|er|ef, top i sl. (v. Rje~nik, str. 10), takve su i sljede}e rije~i
ovoga porijekla: alat, ada, badava, ba{, burma, barut, budala,
bakar, bunar, dugme, du{ek, zanat, jorgan, ka{ika (postoji `lica,
ali je varijantski obilje`ena), kapa, kafez/kavez, kula, kom{ija,
kazan, kajmak, mahala, majdan, papu~e, pe{kir (postoje ubrus,
2
230
Isto.
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
ru~nik, ali ne i dovoljno rasprostranjeni u upotrebi), sanduk,
sahat (~as i ~asovnik nemaju istu rasprostranjenost na na{em
jezi~kom tlu kao sahat i sat, a negdje se mogu ti pojmovi javljati u
razli~itim semanti~kim nijansama), skela, srma, sir}e (ocat nema
sinonimsku vrijednost na ~itavom na{em jezi~kom podru~ju sa
turcizmom sir}e/t/), sarma, tepsija, tur{ija, tambura, top, tefter,
}elav, }orav, }ilim, ular (povodac nema toliku rasprostranjenost),
ajvar, had`ija, hajduk, ~ar{af/~ar{av, ~izma, ~orba (juha i supa
nisu sinonimi sa ~orba; ne samo da me|u njima postoji semanti~ka
razlika nego se te rije~i ne javljaju u istim govorvim sredinama),
|ubre (gnjojivo se mo`e javiti u istom zna~enju, ali, ipak, to
jo{ nisu sinonimi: ni na planu zna~enjske njihove komponente,
ni na planu njihove rasprostranjenosti), |on (pend`eta, u tom
zna~enju, ne prelaze granice Srbije), {e}er (slador se ne bi mogao
uzeti kao sinonim ovome turcizmu), d`igerica (jetra, jetrica su
vezane za zapadnije podru~je srpskohrvatske jezi~ke teritorije
i kao takve ne idu me|u sinonime sa ovim turcizmom), d`elat,
d`aba, (d`amija), jastuk, juri{.3 Sa spiska ovakvih turcizama, tj.
turcizama za koje mi nemamo adekvatnu zamjenu, a koje daje
Popovi}, ispu{teni su sljede}i: bakalnica (danas se ta rije~ rje|e
javlja, obi~nije je prodavnica), berber (sasvim lijepo zvu~i na{a
rije~: brico/brica), va{ar (sve vi{e se ustaljuje, i za isto zna~enje,
sajam), divit (danas nepoznata i jezi~kim stru~njacima), ekser
(danas se javlja kao supstituant i klinac), zejtin (sasvim obi~no je
danas ulje), kapija (zbog na~ina izgradnje savremenih ku}a, sve
je manje kapija, a sve vi{e ulaznih vrata), kavga (ova rije~ danas
je skoro zaboravljena, zamjenjuje je sva|a, bitka i sl.), lakrdija
(mla|oj generaciji nerazumljiva rije~, zamjenjuje je {ala), lenger
(nestankom te vrste posu|a, nastala je i njihova upotreba u jeziku
– to vrijedi i za oblik: len|er; kada je u pitanju dio brodske
opreme, sve vi{e je u upotrebi rije~ sidro), min|u{e (nau{nice se
3
Pamtivek, 51-52.
231
Asim Peco: Knjiga V
javljaju kao valjana zamjena), maskara (danas skoro nepoznata
tu|ica, {ala je zadovoljila na{e potrebe), ortak (rije~ je jo{ `iva,
ali se iznalaze drugi na~ini za iskazivanje toga zna~enja: saradnik,
kompanjon i sl.), fi{ek (lijepo je zamjenjuje druga tu|ica, istog
porijekla: kesa, kesica), salata nije turcizam, tepsija (u pojedinim
krajevima u istom zna~enju javlja se druga tu|ica, pleh), furuna
(nestaje zajedno sa izmjenom na~ina grijanja).
Naravno, i ovaj spisak, i mnoge druge rije~i ovoga porijekla,
ne odgovaraju u podjednakoj mjeri prilikama na cijelom na{em
jezi~kom podru~ju. I ovdje je ve} re~eno da u zapadnim predjelima
na{e jezi~ke oblasti, gdje nije ni bilo izrazitijeg neposrednog
uticaja turskog jezika, mnogi od navedenih turcizama nisu nikada ni ~inili sastavni dio izra`ajnih sredstava. Umjesto njih su
u upotrebi ili neke doma}e rije~i ili neke tu|ice, ali iz drugog
jezi~kog izvori{ta. Sa druge strane, u isto~nijim predjelima na{e
jezi~ke oblasti, pogotovo tamo gdje je brojno muslimansko
stanovni{tvo, sve ove rije~i su jo{ uvijek u upotrebi i ~ine sastavni
dio svakodnevnih izra`ajnih sredstava tamo{njeg stanovni{tva.
Da je kojom slu~ajno{}u, ili kojom sre}om, Vuk mogao da posjeti
i te krajeve na{e zemlje, prvenstveno Bosnu i Hercegovinu, ne
samo da bi broj turcizama u njegovim rje~nicima bio znatno ve}i
nego bi i njihovi likovi bili znatno bli`i svom izvorniku.
Od Vukovih turcizama iz drugog Rje~nika, a koje prati
zvjezdica kao znak njihovog porijekla, mla|oj generaciji strane
su sljede}e rije~i:
avaiz, agazli, akmad`a, al-ba{~a, alet, amber, armagani,
ad`uvan;
baka, bandar, bastisati, ben|eluk, binija, binja{~e, bira{~e,
bogazluk, bozbole, bolozan, bo{arija, bujuri;
varak, varakli, vergija, vildi{;
delikanlije, dizga, dil~ik, di{er, dumend`ija, dundar, durbak,
durma;
232
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
|ebra, |eisija, |er~ek, |otluk, |uvez, |uvezlija, |uvendija,
|uvlezija, |ulvezlija, |unija;
egbe / egbet / hegbe / hegbet, el}en, el~ija, enge~a, endeze,
erir;
zarf, zeituni, zile, zu|ur;
ilal, indi, in}ar, isleisati, istifan, i~aga, i{}il;
jagrz, jazid`ija, jaija, jalman, jandal, jasak, jege, jeglend`e,
joktur, jordam, jordamd`ija, jumak, junjga (u Hercegovini
se javlja jun|a);
kaval, kavalija top, kadand`ika, kadund`ika, kazuk, kaik,
kaik~ija, kajser, kajserli, kaparli, kalp, kamze, karet, katarma, ka{iluk, ko{ija, krzlaraga, krzat, kubuz, ku{ama;
lal, laf, lelak;
makul, mangura, masat, mezild`ija, mekterin, mizdrak, miskal, mor, murasela, museveda, mutlak;
naazar, navlum, nafa, nurak;
ormagan;
pajvun, palamar, parazlama, pa{maga, pembe, pe{temalj,
pinokot, posuliti (ima nasuliti), purli / puli;
rakam, ruvet, rufet;
saklet, salma, saltad`ija, samli, sarad`a, sad`bag, sepija,
sersan, sijaluk, silambe, silne, si~an, si~ija, skerlet, smarlama, sultipita;
taband`ija, ta}ad`ija, tevabija, telbiz, tenef, terkija, talih,
terlidiba, terlidiva, ter}ija, teste, testiba{a, tefti{, tobd`iluk,
tumbas, turnad`ija, tufek, tufek~ija;
}elepir, }ertavi, }eskin, }e{, }ibrat;
uzun, urtija, utija, utleisati, u{tuglija, ud`ba{lije;
fildi{;
233
Asim Peco: Knjiga V
harzlak;
~amprage, ~arak, ~arkad`ija, ~eiz, ~eted`ija, ~etokaik, ~ok,
~ul, ~ultan;
d`enjak, d`ida, d`ulus;
{amalad`a, {amlak.
Bez sumnje, ovaj spisak bi mogao i da se smanjuje, i da
se pro{iruje. Zavisi ko bi ga sastavljao. Ali je ~injenica da ni
oni, koji du`e vremena prate ovaj leksi~ki sloj u na{em jeziku,
nemaju u svome vokabularu pove}i broj onih turcizama koje je
Vuk ozna~io zvjezdicom. [ta tek da se ka`e za ove primjere koji
nisu tako obilje`eni u Vukovom Rje~niku. Sve to jasno govori
koliko su ove rije~i u uzmicanju. Njih vrijeme tjera iz na{ega
jezika. Odumiranjem pojedinih zanata, nestajanjem iz upotrebe
pojedinih oru|a, izmjenom na~ina `ivota, stvaraju se nove rije~i,
a stare, makar i ne bile orijentalnog porijekla, idu u zaborav. To
su `ivotne i jezi~ke neminovnosti.
[kalji}ev spisak “nezamjenljivih” turcizama znatno je ve}i:
bakar, boja, bubreg, burmut, ~arapa, ~eki}, ~elik, ~esma,
~izma, }ela, dara, duhan, d`ep, |on, jatak, jorgovan, kalup,
katran, kula, kuluk, kundak, kutija, lala, le{, limun, majmun,
pamuk, papu~e, rakija, sapun, sat, {e}er, tambura, top,
tulipan, zanat;
tu dolaze nazivi za jela, kao:
halva, pita, baklava, bamja, burek, ~imbur, somun, ~urek,
bungur;
nazivi za pi}a:
boza, salep, kafa, {erbe...
nazivi za vo}e:
senabija, zerdelija, dud, jeribasma...
234
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
nazivi za odje}u i obu}u:
}urak, libada, jelek, ~ak{ire, {alvare, dimije, fes, fermen,
firale, nanule, mestve, ~ifte...
nazivi za su|e i poku}stvo:
ibrik, |ugum, d`ezva, tepsija, tend`era, sinija, haranija,
minder, {iljte, sed`ada, poste}ija, pe{kun...
nazivi za muzi~ke instrumente:
def, butrija, saz, tambura, {argija, zurna...
Svakako, i ovdje vrijedi op{te pravilo: rije~ `ivi, ili mo`e
`ivjeti, dok `ivi pojam koji ona imenuje. To vrijedi i za navedene
primjere. Poneki od [kalji}evih turcizama ve} se izgubio iz
upotrebe ili je njegova upotrebna vrijednost svedena na uzak krug
korisnika. Mla|e generacije ve} ne znaju {ta je: ~imbur, ~urek,
bungur, salep, senabija, jeribasma, poste}ija/puste}ija, pe{kun i
sl. Generacije koje slijede bi}e siroma{nije za jo{ pokoji primjer
sa [kalji}evog spiska.
Mada se Vukove rije~i o mogu}nosti zamjene ve}eg broja
tih rije~i jo{ nisu ostvarile4, ~injenica je da su mnoge rije~i toga
porijekla oti{le unepovrat. I to nije slu~ajno. @ivotni tokovi ~ine
svoje. I u oblasti jezika. Jedne rije~i nestaju zajedno sa onima koji
su ih upotrebljavali, ili zajedno sa predmetima koje su imenovale,
a druge rije~i, sa novim generacijama, ulaze u na{ rje~nik. Tako
je bilo od pamtivijeka, tako }e biti dok je ljudi i jezika. A, kako je
i ovdje ve} re~eno, neke rije~i iz tih izvori{ta osta}e sastavni dio
na{ega rje~nika i ubudu}e, a to zbog toga {to mi, prosto, nemamo
adekvatne zamjene, niti se, pak, trudimo da je na|emo.
Na spisku Vukovih obilje`enih turcizama ima i nekoliko
parova, tj. dvojakih oblika koji se daju pod velikom zagradom,
ali koji se nejednako obilje`avaju:
4
Up. Pamtivek, 49.
235
Asim Peco: Knjiga V
Rje~nik iz 1818.
ba{~òvân*
ba{~ovánd`ija
daíre*
daíreta
}
}
}
}
o{ap*
o{af
}
}
}
}
Ÿsuz*
Ÿsuzin
dùn|er*
dùn|erin*
fàlage*
fàlake
ìnd`ijel*
ind`îl
~éreg*
~érek*
Rje~nik iz 1852.
}
}
}
}
}
}
bözbole*
bözbolice
daíre*
daíreta*
dùn|er*
dùn|erin*
ìnd`ijel*
ìnd`îl*
236
knä*
k¢na
}
}
}
}
}
}
}
ò{ap*
ò{af
Ÿsuz*
Ÿsuzin
sakàga*
sakàgija
terlidíba*
terlidíva
jåmenije*
jåmenlije
fälage*
fälake
kàsten*
kästîle
~éreg*
~érek
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
U ovakvim slu~ajevima nije uvijek lako odrediti vrijednost
ovih primjera i njihovih prate}ih zvjezdica. Ako bismo za primjere
kao:
kasten*
ili
terlidiba*
kastile
terlidiva
}
}
i mogli re}i da su oba pod zvjezdicom, to je, bar se sada tako
~ini, te{ko re}i za primjere tapa:
rsuz*
rsuzin
}
ili
falage*
falake
}
u pore|enju sa primjerima tipa:
}
dun|er*
dun|erin*
ili
}
ind`ijel*
ind`il*
Nije isklju~eno da se ovdje prije radi o nebrizi korektora
nego o stavu leksikografa.
Vukovi turcizmi koji to nisu
Posebnu skupinu me|u Vukovim turcizmima, tj. odrednicama
uz koje je Vuk stavio zvjezdicu kao znak odre|ivanja turcizama,
~ine rije~i koje, po svom porijeklu, ne spadaju ovamo:
boltad`ija, Bosanlija, varo{, Vidinlija, gojajli, drum, |eram,
|in|uva/|in|uha, kamata, kanabe/kanape, katana; katarka,
kika, koporan, kordovand`ija, kurjak, Mad`ar, Mostarlija,
Ni{lija, Novopazarlija, palanka, pizma, pita, pi{tolj, plo~ad`ija, plja~kad`ija, soba i sl.
Neke od ovih odrednica u oba izdanja Rje~nika ozna~ene
su kao turcizmi, a neke samo u jednom od ovih izdanja imaju uz
sebe zvjezdicu.
237
Asim Peco: Knjiga V
Nekoliko napomena o svakoj od njih pokaza}e nam kojoj skupini tu|ica te rije~i pripadaju u na{em leksi~kom fondu, odnosno,
koji su razlozi naveli Vuka da ih svrsta me|u svoje turcizme.
A me|u primjerima koji se mogu smatrati spornim razlikuju
se dvije skupine rije~i.
U prvu skupinu bi i{li primjeri koji nikako ne pripadaju
na{im turcizmima; u drugoj skupini se nalaze one na{e tu|ice za
koje nema jedinstvenog mi{ljenja o njihovom porijeklu.
U prvu grupu tih tu|ica ulaze sljede}i primjeri:
Boltad`ija. U oba rje~nika ozna~ena zvjezdicom, kao turcizam.
Zna~enje: trgovac. U osnovi je italijanska rije~ volta >
bolta5, a samo je tvorbeni morfem -d`ija iz porodice na{ih
turcizama. Ovdje je, zna~i, presudnu ulogu imao tvorbeni
sufiks, a, kako }e se dalje vidjeti, to nije i jedini primjer ove
vrste. Istina, osnovnu rije~ bolta ne prati zvjezdica, zna~i,
nije iz kategorije Vukovih turcizama.
Bosanlija. U oba rje~nika ozna~ena zvjezdicom. Upu}uje se na
Bo{njak. U osnovi je hidronim/toponim Bosna, a ta je rije~
“predslavenska (zacijelo ~ak i predindoevropska) rije~”6.
I ovdje je tvorbeni morfem bio presudan za odre|ivanje
pripadnosti ove rije~i kao turcizma.
Varo{. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje: grad. Skok ka`e da je to balkanska “rije~ mad`arskog postanja”7. U tu
kategoriju na{ih tu|ica ovu odrednicu stavlja i Klai}, a [kalji} je ne stavlja me|u svoje turcizme.
Vidinlija. U oba rje~nika sa zvjezdicom. U osnovi je toponim
Vidin. Stariji naziv toga grada glasio je Bononia. Keltskog je
5
Bratoljub Klai}, Veliki rje~nik stranih rije~i, Zagreb, 1968 (dalje: Klai});
s. v. volta
6
Skok, Etim., s. v. Bosna.
7
Isto, s. v. varo{.
238
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
porijekla.8 I tu je tvorbeni sufiks bio odlu~uju}i za svrstavanje ove rije~i me|u turcizme.
Gojajli. Nalazi se samo u drugom izdanju Vukovog Rje~nika,
i tu sa zvjezdicom. Svakako, u osnovi je na{a rije~: gojiti
– gojim, samo je tvorbeni sufiks -li iz kategorije turcizama.
Drum. U prvom izdanju Rje~nika ozna~en kao turcizam. [kalji}
nema ove odrednice. F. Bezlaj konstatuje da je to njema~ka
posu|enica “iz srvn. drum ‘konec, krajec’, stvn. drum, bav.
avst. Trumm”, gr~ki je drómos.
\eram. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje “greda za crpljenje vode iz bunara”9. Po Skoku, to je gr~ka rije~ koja nam
je stigla posredstvom turskoga jezika, upravo to je: “balkanski turcizam gr~koga podrijetla”10. [kalji} nema ove rije~i me|u svojim turcizmima.
\in|uva. U Rje~niku iz 1818, sa zvjezdicom: |in|uha, u Rje~niku iz 1852, tako|e, sa zvjezdicom. Zna~enje: mr|ela.
[kalji} nema ovu rije~. Skok je dovodi u vezu sa ma|arskim
gyöngy = biserovo zrno11. Tako i Klai}12.
Kamata. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje: interes. [kalji}
je nema. Prema Klai}u to je grcizam, kámatos = zarada.
Kanabe/kanape. U oba rje~nnka sa zvjezdicom. Zna~enje: sofa.
[kalji} nema. Klai} ima kanabe, upu}uje na kanape; izvorno:
francuska rije~ canapé, koja nam je mogla do}i posredstvom
turskoga jezika.
8
9
10
11
12
Blgarski etimologi~en re~nik, Sofija, 1971; s. v. Vidin.
Skok, Etim., s. v. |eram.
Isto.
Skok, Etim., s. v. |in|uva.
Klai}, s. v. |in|uva.
239
Asim Peco: Knjiga V
Katana. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje: vojnik, husar.
[kalji} ima ovu rije~. Izvodi je iz ma|arskog: katona = vojnik. Za Skoka to je “balkanska rije~ ma|arskog podrijetla”.
Nalazimo je i u nekim drugim slovenskim jezicima.
Katarka. U oba rje~nika sa zvjezdicom. [kalji} je nema. Skok
ovu rije~ dovodi u vezu sa gr~kom rije~i katarga, a kasnije
je kod nas do{lo do zamjene “do~etka -ga na{im sufiksom
-ka”. I Klai} tu vidi grcizam: katártios, ngr. katartákion.
Kika. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje: per~in. [kalji} je
nema. Po Skoku rije~ “kika je sveslav. i praslav.”.13
Koporan. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje: ogrta~.
[kalji} je nema. Po Klai}u to je italijanizam, tal. capperone
= ogrta~.
Kordovand`ija. U Rje~niku iz 1818. sa zvjezdicom. Zna~enje:
proizvo|a~ fine ko`e. [kalji} je nema. Skok ka`e da je to “od
tal. cordovano... ‘ko`a iz {panjolsko-arapske Kordove’... od
ar. pridjeva kortobanï ‘iz Kordove’”.14
Kurjak. U Rje~niku iz 1818. sa zvjezdicom. Zna~enje: vuk.
[kalji} nema ove rije~i. Skok ka`e da se “Od slavina nalazi
(se) samo u hrv.-srp. i da je vjerojatno... ista rije~ koja i
mad`. kurya ‘vuk’”15. Finalni ploziv -k mogao se javiti prema sinonimu vuk.
Mad`ar (Ugrin). Samo u Rje~niku iz 1818. sa zvjezdicom.
[kalji} nema ove rije~i. Ima màd`arija = vrsta zlatnika,
od tur. macariye, a ovo prema tur. Macar, izvorno od ma|.
Magyars i suf. -iyyä. Po Skoku: “Izgovor d` odgovara tur.
13
14
15
240
Skok, Etim., s. v. kika.
Isto, s. v. kordovan.
Isto, s. v. kurjak.
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
Macar... Taj je izgovor do{ao po svoj prilici posredstvom
naziva mad`arskog (austrijskog) dukata: mad`arija.” I dalje: “Oblici d`, | su mla|i, a `, j stariji. Mad`ar potje~e od
stmad`. Magyer > Magyar... To nije op}i slavenski i praslavenski naziv toga naroda, nego stcslav.” Naziv Ugri, koji
sre}emo kod nekih drugih Slovena, a kako se Ma|ari nisu
nikada zvali, turskog je porijekla: Onogur = deset (on) i
strelica (gur), odatle fr. Hongrois, Hongrie, njem. Ungarn,
ungarish, a to je bio naziv za “hunska nomadska plemena”
u V i VI vijeku. Docnije je taj naziv prenesen “i na njihove
podlo`nike Mad`are, onako kako je preneseno tursko ime
Bugarin na Balkanu na jedan dio slavenskih podlo`nika
bugarskih.”16
Mostarlija (Mostarac). U Rje~niku iz 1818. sa zvjezdicom. I ovaj
etnik je u{ao me|u Vukove turcizme zbog svoga tvorbenog
sufiksa -lija.
Ni{lija (stanovnik Ni{a). Jo{ uvijek `iv etnik. [kalji} nema. U
osnovi je lat. toponim Naisus17, a samo je morfem za tvorbu
etnika iz riznice orijentalnih nanosa u na{em jeziku. Samo u
prvom izdanju Vukova rje~nika ozna~eno kao turcizam.
Novopazarlija (Novopazarac). Samo u Rje~niku iz 1818. sa
zvjezdicom. [kalji} nema. Etnik je nastao od toponima Novi
Pazar, gdje je drugi dio iz porodice na{ih turcizama. Ovdje
je i tvorbeni morfem -lija iz te kategorije rije~i.
Pizma. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje: mr`nja, ljutnja.
[kalji} nema. Skok potvr|uje iz Polji~kog statuta, a, po
njemu, to je “balkanski grecizam”. I RJA dovodi ovu rije~ u
vezu sa gr~. pizma.
16
17
Skok, Etim., s. v. Mad`ar; up. i Bezlaj, s. v. Mad`ar.
RJA.
241
Asim Peco: Knjiga V
Pi{tolj. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Prema Skoku, koji ima
pi{tola, “femininum je iz tal. pistola, maskulinum mo`e biti
preko tur. pi{to, pi{tov ili preko njem. Pistole”.
Plo~ad`ija. Vrsta zanatlije. U oba rje~nika sa zvjezdicom. [kalji} nema. U osnovi je plo~a, a to je, po Skoku, balkanska
rije~ koja je mogla biti preuzeta iz gr~koga. Staroslovenska
rije~ plaka “upu}uje na gr~ko podrijetlo”. Svakako, i tu je
tvorbeni format -d`ija bio presudan da se i ova rije~ na|e
me|u Vukovim turcizmima.
Plja~kad`ija. U oba rje~nika sa zvjezdicom. [kalji} nema. U
osnovi je imenica plja~ka, a to je “balkanska rije~ slavenskog
podrijetla {to se ti~e sufiksa, gr~koga {to se ti~e korijena.“18
Soba. U oba rje~nika sa zvjezdicom. [kalji} je nema. Po Skoku,
to je “balkanska rije~, prema Miklo{i~u od mad`arske posu|enice szoba iz stvnjem. stuba... prema Simoniju i Murku
iz stcslav. ist¢ba < stvnjem. stuba, srp. izba... arb. sobë, bug.
soba, sobi~ka, sobica...”
D`ak. U oba izdanja Vukovog rje~nika obilje`eno kao turcizam.
Zna~enje: vre}a, prtena vre}a. U drugom izdanju Rje~nika
jo{ i: mjera od 40 oka. [kalji} nema. Nema ni Skok. Kod
Klai}a nalazimo sa oznakom: “ma|.”, tj. ma|arizam szák,
ili tur(cizam) d`ag, d`ak.
Posebnu pa`nju, u ovoj skupini Vukovih turcizama, privla~e
oni tipa Mostarlija i plo~ad`ija. Vidjeli smo da Vuk i uz ove
odrednice, istina uz prvu samo u Rje~niku iz 1818, ima zvjezdicu.
Ponovimo, Vuk i sam ka`e da zvjezdica, kao oznaka turcizama,
nije dosljedno stavljana tamo gdje bi trebalo da stoji. Ali, ako
prihvatimo mi{ljenje da je ovdje od presudnog zna~aja bio sufiks,
18
242
Skok, Etim., s. v. plja~ka.
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
postavlja se pitanje za{to zvjezdica ne stoji uz Be~lija, Budimlija,
odnosno uz: de~urlija/dje~urlija; majurd`ija, provodad`ija, siled`ija, {e{ird`ija; odnosno uz: gazdaluk. Svakako, Vuk je bio
svjestan da se Be~ ne mo`e trpati me|u turcizme. To vrijedi i za
Budim i majur, sila i sl. Ali nije jasno za{to mu je ovdje va`nija
bila osnovna rije~ nego tvorbeni morfem, a kod Mostarlija,
opet, tvorbeni morfem je bio odlu~uju}i da tu odrednicu stavi
me|u svoje turcizme. Kod plo~ad`ija i plja~kad`ija moglo je biti
kolebanja i kad je u pitanju pripadnost njihovih osnovnih rije~i:
plo~a i plja~ka. Istina, uz ove rije~i nema zvjezdice ni u jednom
Vukovom rje~niku.
U drugu skupinu, dakle u onu u kojoj se nalaze tu|ice za
koje nema jedinstvenog mi{ljenja o porijeklu, ubrajamo sljede}e
primjere:
Bajati. Vuk ima u oba izdanja, bez ikakve posebne oznake.
Zna~enje: “~varati, vra~ati”. [kalji} taj glagol povezuje
sa tur. baymak, istoga zna~enja. Javlja se od XV do XVI
vijeka u pisanim spomenicima. Dani~i} ka`e da je korijen “bha udarati, zujati, mrmljati, {aptati”19. Bezlaj tu
vidi op{teslovenski korijen. Po Skoku taj glagol ide “u
terminologiju staroslavenske mitologije”, a osnovica mu
je “praslavenska i sveslavenska ba” koja je postojala i u
baltoslovenskom periodu.
Bat, bahat, bahnuti. Vuk ima sve ove oblike. U Rje~niku iz
1852: bat, v. bahat; bahat ve`e za bat i bakat; bahnuti.
Vuk im ne daje uobi~ajenu oznaku za turcizme. [kalji},
pak, i za ove rije~i pretpostavlja da bi im izvor mogao biti
u turskom jeziku. Istina, on tu nije kategori~an. Up. kod
bahat: “Vjerovatno je izvedeno od gl. ‘bahnuti’ odnosno
‘basati’.” A s. v. bahnuti: “Vjerovatno je do{lo od tur. gl.
19
RJA, s. v. bajati.
243
Asim Peco: Knjiga V
‘basamak’, koji izme|u ostalog ima i gornje zna~enje. Od
tur. basmak na{ gl., ‘basati’ od basati, ‘basnuti’, a potom
‘bahnuti’”. Analogija se tra`i u odnosu koji imamo kod
dihati – disati. Dani~i}, u RJA za bahat ka`e da ima korijen
bhas – udariti, lupati. Isti korijen je i kod gl. bahnuti. I Skok
tu vidi praslovenski korijen b¢h-, {to je “ni`i prijevojni stepen od buh-, koji se nalazi u búhnuti, bûhnëm.”20
Bud`a. Vuk je ne obilje`ava zvjezdicom, ka`e da je iz Vojvodine
i upu}uje na kija~u, kijak. [kalji} misli da je na{ oblik
dobijen “metatezom od d`uba < tur. cübb”. Klai} ka`e da je
u pitanju tur. bügül = toljaga, kija~a, batina. Skok ne prihvata
Dani~i}evo “izvo|enje iz tur. bügül”, jer ne odgovara “ni
fonetski ni semanti~ki”, ali ne daje mogu}e porijeklo.
Viliman. Zna~enje: veliki vir (Vuk). [kalji} nema ovaj oblik.
Ima liman, izvodi iz tur. liman, a ovaj oblik iz gr~kog limïn.
Za Skoka to je “balkanski turcizam gr~kog podrijetla”,
a postoje “tri varijante koje idu tako|er ovamo: iliman,
viliman, filiman... koji sadr`e i > vi (v kao proteza ili
prema Miklo{i~u unakr{tenje sa vir, ali v > f ostaje ipak
neobja{njeno)”.
Vi{nja. Vrsta vo}a. [kalji} ima: “vi{nja f. (pers.)... tur. vişne,
pers. we{ni, crven, crveno}a’”. Za Skoka ta je rije~ “sveslav.
i praslav.”. Nalazi se i u susjednim jezicima: “mad`. visnye,
rum. vişn‚ > vişnâ, arb. vïshje, pa i tur. vişne (odatle s
perzijskim sufiksom tur. vïşnevi, posu|eno i kod nas)”.
Vrijedno je ista}i da i Skok konstatuje postojanje razli~itih
tuma~enja porijekla ove imenice. Uz to ka`e da je ispravno
Briknerovo (Brückner) upu}ivanje “na Kavkaz kao zemlju
odakle je do{la vi{nja, s ~ime se sla`e perz. i tur., za koje je
20
244
Skok, Etim., s. v. bah.
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
te{ko vjerovati da je iz slav.”. I kao zaklju~ak, Skok ka`e da
mo`da “pripada pred-ie. supstratu”.
Garofan. Vuk upu}uje na karanfil. [kalji} nema garofan, ima
karanfil koji dovodi u vezu sa tur. karanfil < ar. qaranful <
gr~. karnafilon. Klai} ima garofan, ve`e ga za tal. garofano.
Bezlaj ka`e da je “zadnje izhodi{~e” u gr~kom jeziku, odatle
i lat. caryophyllum i tal. garofano. Uz to, Bezlaj konstatuje
i to da su slovenski “izrazi... izposojeni deloma iz lat., srlat.
gariofilum, deloma iz italijan{~ine, ali celo iz r{~ine s tur{kim
posredovanjem”.
Gro{. Vrsta nov~anice. [kalji} ima. Ve`e za lat. uticaj. U tur.
je gurus, kurus < njem. Groschen < lat. grossus. Nalazi se
i u makedonskom, bugarskom, poljskom, ukrajinskom, ruskom, ~e{kom, slova~kom – naravno, sa izvjesnim fonetskim
razlikama. Po Bezlaju: “Vse s posredovanjem nem{kega
Grosch, Grosche... iz srlat. grossus (= denarium) ‘vrsta novca’;
pri tem je srvn. gros prevzeto s posredovanjem ~. gro{”.
Dara. Vuk ne ozna~ava zvjezdicom. Zna~enje: omot, ambala`a.
[kalji} nema. Za Skoka je to “Balkanski turcizam arapskog
podrijetla”. Za Klai}a to je {panska rije~ (tara, a ovo od ar.
tarh = baciti).
\eram. Greda za crpljenje vode iz bunara.21 U oba Vukova
rje~nika sa zvjezdicom. Po Skoku, to je gr~ka rije~ koja
nam je stigla posredstvom turskoga jezika; upravo, to je
“balkanski turcizam gr~koga podrijetla”22. [kalji}, me|utim,
nema ove rije~i me|u svojim turcizmima.
\imi|ir. Kod Vuka “u igri prstenu”. [kalji} nema. Ima |imid`ije, “oni koji se sanjkaju na ligurama ili se klizaju na
21
22
Skok, Etim., s. v. |eram.
Isto.
245
Asim Peco: Knjiga V
nogama, tako da se postave jedan iza drugog, dr`e se jedan
drugog i ~ine lanac”. U osnovi tur. gemici. Budmani tu vidi
turcizam.
Zabuna. [kalji} ima zabun = mr{av, slab, bolan, nemo}an, od tur.
zebun. I Skok ima zabun s ~im ve`e i postverbal zabuna. To
je “balkanski turcizam perzijskog podrijetla”, a na{e zabuna
mo`e biti plod ukr{tanja na{e rije~i buna i tur. zabun.
Imam. Kod Vuka “u kami{a ono {to se metne u zube”. [kalji}
daje vi{e zna~enja za ovu rije~. Me|u njima nema Vukovog.
Istina, pod ~etvrtim zna~enjem [kalji} daje sljede}e: “glavno
zrno u tespihu... koje je obi~no dulje od drugih, stoji na vrhu
tespiha i redovno je ukra{eno kitom”. Ovo zna~enje bilo bi
najbli`e Vukovom. I Skok ima, kao i Vuk, “gornji kraj od
~ibuka (od }ilibara) {to se dr`i u ustima kad se pu{i; sinonim:
mu{tika”. Po njemu, to je “balkanski turcizam... iz oblasti
pu{enja”.
Jermenin. [kalji} nema. U RJA nalazimo “tur. Ermeniv”, s. v.
Jermenin.
Kadumanka. Vrsta jabuke. [kalji} nema. Ne nalazimo je ni kod
Skoka. Moglo bi se pomi{ljati na semanti~ko srodstvo sa
tur. kaduna, tj. jabuka posebne vrste (kod nas postoje tre{nje
doktorke). A od kadunanka (kadun + anka) glasovnim
promjenama lako se obja{njava navedeni oblik; up. Karaman-karamanka = vrsta kru{ke.
Kaljun. Vrsta la|e. Kod [kalji}a “vrsta starinske la|e jedrenja~e...”. Iz tur. kalyon, a ovo iz {panskog galion. Izvori{te
u gr~kom.
Kamara. Zna~enje: gomila. [kalji} ima “rpa, gomila, soba, klijet”. Iz tur. kamara < lat. camera. Skok konstatuje postojanje
ove rije~i u razli~itim jezicima. Na Balkan je mogla sti}i
246
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
“raznim putovima”. K nama je do{la ili iz gr~koga (kamara)
ili iz mleta~kog (camara).
Kandil, kandilo, kandjelo. Vrsta svjetiljke. [kalji} ima kandilj,
kandil. Izvodi iz turskog: kandil < ar. qandïl, gr~. kàndelõs,
lat. candëla. U govoru Muslimana je kàndïlj-kandílji. Skok
misli da nam je ova tu|ica do{la iz dvaju vrela: oblici na
-i- su “zacijelo iz srednjogr~koga (bizantinskog)”, a oblici na
-e- (kandel/o) su iz lat. candela, mada se ni tu ne isklju~uje
mogu}e arapsko-tursko posredovanje oblikom kandil.
Kanura. Zna~enje: “pasmo pamu~nog konca”23. Tu stoji i “nepoznata postanja”. [kalji} je nema. Po Skoku ta se rije~
nalazi jo{ “u stcslav., kao i u rum. canura... Balkanska rije~
perzijskog podrijetla”.
Kan~elo. Zna~enje: “pasmo konaca, snopi} konaca”. Kod [kalji}a “tura, truba, svitak”. Za njega je to turcizam, iz tur.
kangal istoga zna~enja. Po Skoku to je “od srlat. cancelli,
vrsta konaca” a moglo nam je sti}i preko nepotvr|enog talijanskog cancello, sa tim zna~enjem. I Skok ka`e da se na{a
rije~ sla`e sa zna~enjem tur. kangal, koje je iz gr~kog. U RJA
se konstatuje postojanje razli~itih obja{njenja: po Miklo{i~u
iz tur. kangal; drugi iz srlat. cancelli.
Karakosa. Zna~enje: crnokosa. [kalji} ima kàrakosã (akcenat!).
U osnovi je na{a imenica kosa i turski pridjev kara; up.
Kara|or|e, Karamarkovi}.
Kola{in. Mjesto u Crnoj Gori. Po [kalji}u to je od “kölãs, tur.
kolağasi = kapetan I klase. Kola{in bi, prema tome, bio
kapetanija... podru~je pod kolasom”, a kolas je isto {to i
kulaga, tj. vojni ~in. I Klai} ima kulaga iz tur. kolaga, vojni
23
RJA.
247
Asim Peco: Knjiga V
~in u turskoj vojsci. H. [abanovi}24 ka`e da na{ Kola{in
“nema nikakve veze” sa tur. kol, kolaga, kolagasi. RJA ne
obja{njava porijeklo ovoga toponima. Ipak, ~ini se, vezu sa
turskim izvorom ne bi trebalo potpuno odbaciti.
Kopile. Zna~enje: vanbra~no dijete. [kalji} ima kopile, kopilad,
“nezakonito dijete; kurvin sin”. Izvodi tu imenicu iz tur.
kahpe oğlu, vulg. kahpoğlu – a od kahpiõlu je nastalo na{e
kopile. Po{to se ova rije~ javlja “veoma rano u rumunskom
i u balkanskim jezicima”, vjerovatno je nastala “pod turskotatarskim uticajem, jo{ u staroj slavenskoj zajednici, prije
dolaska Slavena na Balkansko poluostrvo, ili u samim
po~ecima njihova dolaska”. Prema Skoku, izvori{te ovoj
tu|ici treba tra`iti u ilirotra~kom jeziku, a originalna rije~
se ~uva u albanskom. Iz albanskog su je nomadi raznijeli po
Balkanu. U osnovi je “arb. glagol pjell, ‘ra|am’, s prefiksom
ko-”. Na taj izvor upu}uje i akcenat (köpile).
Krbanj. Zna~enje: vrg, tikva. [kalji} ima krba = sud za vodu.
U osnovi je tur. kirba, istoga zna~enja. I Skok ima krba
“od tur. ar. qyrba” po Budmaniju. Ista osnova, u razli~itim
fonetsknm vidovima, a pribli`no istim zna~enjem, javlja se
u vi{e jezika: alb. kårbå, ~e{. krbanƒ, kod meglenskih Vlaha
crobl‚. Po Skoku “sve su to izvedenice od mediteranske
rije~i corbis: corba, corbula, srlat. corbacium”.
Krevet. Zna~enje: odar, postelja. Vuk ima u oba rje~nika: das
Bett, lectulus, grabatus, kravatos. [kalji} nema. Skok ka`e
da je to “balkanski turcizam gr~kog podrijetla” (tur. kerevet
< ngr. krabati... stgr. krabbatos). Poznata i drugim balkanskim jezicima, i staroslov. krovat.
Palanka. U oba Vukova rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje: varo{ica. [kalji} nema ove odrednice. Klai} je svrstava me|u
24
248
Prevod Putopisa Evlije ^elebije, Sarajevo, 1967.
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
turcizme. U RJA se konstatuje “isto {to... palanga... Iz tal.
rije~i istoga zna~enja palanca, ima i franc. palanque”. A pod
odrednicom palanga, pod 1 stoji: “iz turske rije~i palanga,
{to je nastalo od gr~ke rije~i; pod 2 – isto {to i palanka gdje
je g zamijenjeno sa k “s neznana razloga”.
Pita. Vrsta jela. [kalji} ima ovu rije~. Iz tur. pite, pide < gr~.
petta. Po Skoku, to je “balkanski grecizam”. Nama je mogao
do}i i posredstvom turskog jezika, jer su na{e najstarije
potvrde iz XVII vijeka, u Mikaljinu rje~niku.25
Presaldumiti. (U Dodatku Rje~nika iz 1852). Zna~enje: “prije}i,
iz jedne la|e u drugu” (RJA). Ima i druga zna~enja: osloboditi se neke brige, rije{iti se nekih poslova. [kalji} nema.
Nema ni osnovnog glagola. Ima Klai}. Izvodi iz tur. saldyrmak = promijeniti mi{ljenje.
Samar. Zna~enje: tovarno sedlo (RJA). [kalji} daje turski oblik semer koji je nastao iz gr~. sagmárion. Za Skoka to je
“balkanska rije~ gr~kog podrijetla”. I RJA ovu rije~ neposredno izvodi iz gr~koga.
Sapun. Sredstvo za umivanje, pranje. [kalji} ima tur. sabun <
ar. sabun < lat. saro. U na{em jeziku se javlja od XV vijeka
(RJA). I za ovu rije~, kao i mnoge sli~ne, koje se javljaju u
na{em jeziku, a ~iji se izvori mogu nalaziti ili u nama susjednim jezicima, ili u turskom jeziku, va`no je ustanoviti vrijeme
javljanja rije~i u na{em rje~niku i areu njenog rasprostiranja.
Imenica sapun mogla je do nas sti}i i iz romanskih jezika, ali
ako se ona javlja tek po dolasku Turaka u na{e krajeve, nije
isklju~eno ni tursko posredovanje.
Sa}ura. Zna~enje: kotarica za kruh (RJA). [kalji} nema. U RJA
stoji: “Iz perzijskoga: sykre, sykere, si}ure, zdela, zemljan
25
RJA, s. v. pita.
249
Asim Peco: Knjiga V
lonac”. Ima je Popovi}ev rje~nik turcizama. Skok, opet, misli
da je do{la iz ma|arskoga: “Od mad`. szatyor... szatyra”.
I tu vrijedi arealni kriterijum. U ju`nije krajeve ta nam je
rije~ mogla sti}i posredstvom turskoga jezika. Vojvo|anska
govorna zona, svakako, bli`a je uticaju ma|arskog jezika.
Sirada. (“Plavetan gajtan kojim se opta~u selja~ke haljine.”) [kalji} nema. Po Skoku “turcizam arapskog podrijetla” < ar.
sirat.
Surduk. Zna~enje: jaruga, provalija. [kalji} nema. Kod Klai}a
nalazimo: “tur. jaruga, provalija izme|u dva brda, klanac,
sutjeska”. U RJA stoji da je surduk, u zna~enju jaruga,
turska rije~. Istina, tu se ukazuje na Popovi}evo mi{ljenje
koji ka`e da nije “mogao konstatovati, da je ova re~ preko
Turaka do nas do{la”. Tu, dalje, ~itamo: “Vjerovatnije je da
je iz mad`arskog szurdok (klanac), pogotovu, jer se ta rije~
javlja ve} u spomenicima XIV v. na sevjeru Save i kao nom.
apel. i kao toponim.”
Surla. Zna~enje: svirala, nju{ka, rilo (RJA). Tu ~itamo da je
ova rije~ “svakako turskog podrijetla”. [kalji} je ne navodi
me|u svojim turcizmima.
Talas. Zna~enje: val. [kalji} ima tur. talaz < gr~. dálassa. Za
Skoka, to je “balkanski turcizam gr~kog podrijetla”. U RJA
se ka`e da je to gr~ka rije~ koja nam je do{la posredstvom
turskoga jezika.
Tatula. Vrsta vo}a. [kalji} nema. U RJA se ka`e da je to indijska
rije~ koja nam je do{la posredstvom turskoga jezika. Klai}
ima tatula, upu}uje na datula/datulja, a to je iz tal. dattero,
dattolo, vrsta palme sa vrlo ukusnim plodom. Skok misli
da ta rije~ stoji “u vezi s u~enim lat. datüra, koje potje~e
iz sanskr. dhattüra, u Evropu do{lo preko portugi{kog” u
zna~enju datura stramonium, a tatula < tur. tatula.
250
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
]esam. Zna~enje: na sre}u. [kalji} nema }esam, ima kesim/
}esim = najam, najamnina. Klai} ima }esam < tur. kesme, a
ve`e je za tur. }esim = cijena na veliko, pau{al.
]inter, }interac. Zna~enje: }ur~e, vrsta ko`uha. [kalji} nema.
Klai} ima: }inter < tur. kinter, ko`uh, dem. }interac. Skok
ima }urac, ko`uh, a to je balkanski turcizam. RJA ima
}urak < tur. kürk; javlja se od XVIII vijeka.
]úla. Zna~enje: kija~a. [kalji} nema. Skok pretpostavlja, zbog
dugouzlaznog akcenta, da je to hipokoristik od }ulumak =
“batina debela pri dnu”, a u toj rije~i su se “unakrstile dvije
turske: külünk i çomak”, dakle, to je “balkanski turcizam”.
]ulanje, }ulati se (u Lici). Vrsta igre, grabikapa. [kalji} nema.
U osnovi }e biti turcizam }ulah < tur. külah.
]urtauk. Zna~enje: }urja, budinja, bolest. [kalji} nema. Ima
}urta = “vrsta tikve bundeve porijeklom iz ]urdistana”. Kod
Klai}a: }urtauk tur. tavuk = bolest, bolest `ivadi, osobito
purana (za vrijeme parenja). U RJA nalazimo }urtauk, }urija
bolest, upu}uju na tur. tavuk = koko{.
Usi}iti se. Zna~enje: iskaliti bijes na kome (RJA). Kao turcizam
ga daje i Popovi}26: ukrutiti se, uinatiti se. [kalji} nema.
Ne nalazimo je, kao takvu, ni u drugim ovdje kori{}enim
izvorima.
^angrizati. Zna~enje: zajedati. [kalji} nema. U RJA stoji:
“Postanjem }e biti od ~antrati, promijeniv{i najprije t na
d (kao u ~andrljiv i ~andrati) pa d na g; a -iza- je kao u
tvarizati”. Po{to Dani~i} glagol ~antrati dovodi u vezu sa
tur. çynyrmak, çynramak, zna~ilo bi da se i ~angrizati mo`e
dovoditi u vezu sa tim izvori{tem. Skok, opet, misli da je to
balkanizam “nepoznatog podrijetla”.
26
Pamtivek, 45.
251
Asim Peco: Knjiga V
^unak. Vuk ima u oba rje~nika, bez zvjezdice. Zna~enje: la|ica, vodovodna cijev. [kalji} ima ~unak, upu}uje na }unak:
vodovodna cijev, dio stana za tkanje. Tu nema na{ega zna~enja: la|ica. Za Skoka ~unak zna~i: ~amac, barka, sinonim
mu je turcizam ~amac. U osnovi je praslovenska rije~ ~™ln¢.
Turcizam ~unak/}unak potisnuo je slovenski termin iz tka~ke proizvodnje.
[ikovati (se). Zna~enje: prilikovati, dolikovati, odlikovati. [kalji} ima {iklisati, {ikosati, oblijepiti {ikom, suhim zlatom.
Skok nema. Svakako, u osnovi je tur. {ik ~ije je izvori{te u
francuskom chique, chic ([kalji}).27
U ovoj drugoj skupini, kao {to i navedeni primjeri pokazuju,
dosta je rije~i ~ije se izvori{te nalazi u klasi~nim jezicima –
gr~kome i latinskome, a koje su u na{ jezik mogle u}i razli~itim
putevima, uklju~uju}i i posredstvo turskoga jezika. Za ta~nije
odre|ivanje iz koga jezika nam je stigla neka od tih rije~i,
potrebno je vi{e istra`ivanja i pra}enja na{e pisane rije~i. Jedno
je, ipak, mogu}e. Ako se neka od tih rije~i javlja prije dolaska
Turaka u na{e krajeve, tursko posredovanje tu je suvi{no. Ako
se, pak, takve rije~i javljaju po dolasku Turaka na Balkan, turski
uticaj nije isklju~en. Svakako, ovdje se moraju imati na umu i
geografski momenti. Nije svejedno da li nam se jedna takva rije~
javlja na cijelom na{em jezi~kom podru~ju ili je nalazimo samo
u odre|enim oblastima na{e jezi~ke teritorije. Ako tu prednja~e
istok i jug, turski uticaj je mogu}; ako, pak, tu rije~ ~e{}e sretamo
u zapadnijim ili sjevernijim oblastima na{e jezi~ke teritorije,
uticaj zapadnoevropskih jezika je vjerovatniji.
27
252
V. Skok, Etim. i RJA, s. v. {ik.
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
Fonetika Vukovih turcizama
Vuk je unosio u svoje rje~nike oblike rije~i u onakvom
glasovnom sastavu u kakvom ih je li~no nosio ili u kakvom ih
je ~uo i slu{ao od svojih informatora. Otuda i u ovoj oblasti ima
neslaganja izme|u Vuka i savremenih muslimanskih govora. To
naro~ito vrijedi za primjere sa fonemom h. Ovdje }e se ukazati na
neke od tih problema.
F o ne m a h
Fonema h ima nejednaku sudbinu i u na{im narodnim
govorima i u svim pisanim ostvarenjima na na{em jeziku. U
jednim od tih govora glas h se jo{ uvijek dosta dobro ~uva. I
u svim pozicijama u rije~i. I, sasvim razumljivo, i pisana rije~
nastala na osnovici tih govora, zna za ovu fonemu. U drugim
na{im govorima fonema h je poodavno i{~ezla iz govora, mjesto
nje su se mogli pojaviti neki drugi glasovi, iako to nije bilo
obavezno za sve te govore, ili je u govornom procesu to mjesto
ostalo prazno, mjesto izgubljene foneme h nije se pojavio nikakav
drugi glas. Koja je od ovih pojava zastupljena u nekom na{em
govoru, zavisi od vi{e uzro~nika. Ali je, isto tako, ~injenica da je
fonema h sa~uvana u razli~itim govornim podru~jima {tokavskog
dijalekta. Bez sumnje, najdosljednije ga, jo{ uvijek, upotrebljavaju Muslimani. Poznati su i razlozi za to: pod uticajem molitava
koje su na arapskom jeziku, a u kojima se ovaj glas ~esto javlja,
do{lo je i do o~uvanja ovoga konstriktiva u na{im rije~ima, u
na{em jeziku.
Za Vuka se zna da nije nosio ovaj konstriktiv u svom glasovnom sistemu. Obi~no se misli da ga nije ni pisao sve do 1835,
do Poslovica. Novija ispitivanja Vukove pisane rije~i, me|utim,
ukazala su na ~injenicu da je Vuk znao za fonemu h do Rje~nika
iz 1818. godine. I u Pjesnarici, i u Pismenici mogu se na}i potvrde
253
Asim Peco: Knjiga V
za to (Hercegovina, Vlah, snaha). Ipak, istina je, ova fonema
tada ne ~ini sastavni dio njegovog fonetizma, ne ~ini sastavni dio
njegovog konsonantizma. Kada se ozbiljnije prihvatio poslova
oko izrade rje~nika, ovaj problem se postavio kao neodlo`an.
Morala se donijeti kona~na odluka: ili prihvatiti ovu fonemu kao
sastavni dio na{eg fonetizma, ili je potpuno izabaciti iz njega. Da
to pitanje, pogotovu za tvorca rje~nika na narodnim osnovama,
nije bilo nimalo lako, pokazuje Vukova prepiska. Tako u pismu
Lukijanu Mu{ickom, od 12. januara 1817, ~itamo: “Nego za Boga
ka`ite mi {ta }emo raditi sa h? Kod naroda se ne ~ue nigdje osem
u Hercegovaca na kraju i to kao g... Moe e mnjenie da ga pi{emo
na kraju svagda i u po~etku i u sriedu (!) pred samoglasnim
pismenima... Odgovorite mi i na ovo {togod, ali ne kalu|erski,
nego filosofski.” Dakle, ima kolebanja, ali, izgleda, i spremnosti
da se ovaj konstriktiv uklju~i u na{ jezi~ki standard (to su po~eci
standardizacije na{ega jezika na vukovskim na~elima). U najavi
Rje~nika, koji je uputio Mu{ickom, nalazimo i sljede}e primjere:
haide, Hloju, takvih. Po~etkom februara Mu{icki mu odgovara, i
to “filosofski”: “Ja hjeru dobro ne mislim. Blagoglasie ezika est
edno od su{testvenih svoistava. H nam to blagoglasie naive}ma
vre|a”.28 Istina, i Mu{icki konstatuje da bi neke rije~i bez toga
glasa ru`no zvu~ale.
Ovakav savjet, koji je dobio od u~enog poete i filozofa, bio
je dovoljan da Vuk donese kona~nu odluku, da napusti pisanje
ovoga konstriktiva tamo gdje mu po etimologiji pripada i da li{i
na{u fonetiku jednog njenog sastavnog ~lana. Naravno, Vuk tada
nije bio svjestan svih posljedica koje je ova odluka donosila i
njemu i jeziku za ~iju se standardizaciju on po~eo boriti. U pismu
Mu{ickom sa kraja marta 1817, dakle, kada su poslovi oko
Rje~nika bili u zavr{noj fazi, Vuk pi{e: “Hjeru ste o~itali dobar
28
Vukova prepiska, II, 140; ovdje su vr{ene neke izmjene u ortografiji i
pravopisu navedenih tekstova (dalje: Prepiska).
254
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
paraklis. Bog da mu du{u prosti. Sad }emo slobodno pisati ristos,
duovnik, o}u, ora, ko`u, itd. kao {to na{a bra}a i govore”.29
Ali, kako to po~esto biva, nije sve bilo tako jednostavno, kako
je Vuk tada mislio. Istina, on nema u Rje~niku iz 1818. odrednica
sa po~etnim h. Otuda tu: lad, ladan, ljeb, ljebac, rana, ranitelj,
raniti i sl. Ali i u Rje~niku }e se na}i neka potvrda sa fonemom
h. Tako u Predgovoru Rje~nika nalazvmo: oktoih (Rje~nik ne
daje ovu rije~, jer nije narodna). U citatima nalazimo: Hrista,
monaha, svojih, monah. Me|u pretplatnicima, prenumerantima,
opet, imamo: arhimandrit, hodo{ki, paroh, Vlahovi}, parohije,
egzarh, jeromonah, Pahomije, verhovni knez, arhivar, Hristofor,
Mihailovica, Mihailovi}, inostrannih djel, Moha~, Horvatske,
hartii... iako i: Ercegovine, Rije~ke naije, naiji, spaija.
Jasno, jedno su rije~i iz narodnog vokabulara, a drugo su
razne titule i li~na imena velikodostojnika.30 Vuk je bio svjestan
toga jezi~kog raslojavanja. I on ga je po{tovao. Ali je njegova
koncepcija Rje~nika polazila od narodne osnovice, a njegovo
tada{nje poznavanje na{ih narodnih govora i{lo je u prilog
shvatanja da tamo nema foneme h, i on, zato, taj glas ne unosi u
Rje~nik, tamo mu ne daje mjesto koje ovome konstriktivu, ina~e,
pripada u na{em glasovnom sistemu. Otuda u Rje~niku: Ri{}anin,
kao i arhi|akon v. arki|akon; arhimandrit v. arkimandrit. Dakle,
iz po~etne pozicije h se ispu{ta: rast, rasti}, rabar, rabrenje...
u medijalnoj poziciji h se ili ispu{ta: maala, maanje, maati ili
zamjenjuje: muva, istina sa uputom na mua.
Me|u odrednicama sa medijalnim h na{la se i raht (po
varo{ima), ali i tu upu}uje na rat = konjski nakit.
Od prvog do drugog izdanja Rje~nika pro{lo je vi{e od tri
decenije. Za to vrijeme Vuk je izrastao u velikana i stvarnog nosi29
Isto, 160.
Pavle Ivi}, O Vukovom Rje~niku iz 1818. godine (Srpski rje~nik 1818,
Beograd, 1964); dalje: O Vukovom Rje~niku.
30
255
Asim Peco: Knjiga V
oca na{e jezi~ke revolucije. Postale su mu jasne mnoge pojedinosti
o kojima nije ni razmi{ljao do 1818. godine. Jasna mu je bila i
jedna od niti koja ve`e sve u~esnike u na{em jezi~kom kolu (bez
obzira na njegove neprihvatljive poglede o na{em dijalekatskom
raslojavanju, on je do smrti ostao pri tezi: [to-Srbi, ^a-Hrvati,
Kaj-Slovenci, ~ije za~etke nalazimo kod Kri`ani}a, a koju su u
Vukovo vrijeme podr`avali Kopitar i Miklo{i~), a to je da je jezik
za ~iju se reformu on borio, maternji u vi{e na{ih oblasti, da je
zajedni~ki, i maternji, raznim ~lanovima na{e jezi~ke porodice,
bez obzira na to kako je on, ili neko drugi, nazivao te u~esnike u
na{em jezi~kom kolu. Istini za volju, mora se re}i da je Vuk bio
slobodan od mnogih bälastã koji u na{e vrijeme pritiskaju i neke
filologe, i neke politi~are. On je bio taj koji je zastupao tezu o
“na{oj bra}i” i turskoga i rimskoga zakona i koji je napisao da
“na{a bra}a turskoga zakona” ~uvaju vi{e ~istote u svom izrazu
nego drugi. Obilaze}i razne predjele na{e zemlje, od 1818. pa
do 1835, on se uvjerio da nije u jeziku sve prema pravilima koje
daju gramatike. Mada nije zalazio u Bosnu i Hercegovinu, gdje
bi na{ao jo{ podosta turcizama za svoje rje~nike, on se mogao
obavijestiti, iz pouzdanih izvora, da u govorima tih na{ih oblasti
jo{ uvijek `ivi fonema h. Li~no se uvjerio da taj konstriktiv `ivi u
Dubrovniku i u nekim govorima Crne Gore. To su bili i te kako
ozbiljni razlozi da se preispita ranije donesena odluka o ispu{tanju
ovoga glasa iz na{e pisane rije~i. Istina, on }e i do tada, u nekim
svojim pismima, upotrebljavati ovaj glas. To naro~ito vrijedi za
njegovo pismo Knezu Milo{u31, ali sada se moralo misliti {ire
i donositi odluke koje }e biti prihvatljive za cijelo podru~je
na{ega jezika. Vuk je, naime, postajao svjestan da posao kojim
se on bavi ima dalekose`ne posljedice za kulturu na{ih naroda.
Mada mu sve to nije moglo biti potpuno jasno, on je, kao pravi
vizionar, predosje}ao vrijeme koje dolazi i zato je nastojao da
31
256
V. A. Peco, Fonema h u Vukovoj prepisci, Vukov zbornik, Beograd, 1966.
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
svom jezi~kom obrascu da {to je mogu}e {ire osnove, osnove
na kojima }e se mo}i graditi zajedni~ka knji`evnojezi~ka norma.
Na na{u sre}u, Vuk je i tu bio u pravu. Vrativ{i fonemu h u svoj
glasovni sistem, u sistem svoga konsonantizma, on je ne samo
otklonio jednu prazninu u na{oj fonetici nego je trasirao i stazu
kojom se moglo i}i na razgovore o zajedni~kom pravopisu, o
zajedni~koj normi. A ni taj korak nije bio lak. U pismu Kopitaru
od 9. novembra 1834, a koje je pisano u Kotoru, ~itamo: “Na
velikoj sam bijedi sa h. U Dubrovniku se mlogo izgovara, kao i
u Dobroti, i po drugim |ekojim mjestima po Boci; po Crnoj gori
izgovara se i |e ne bi trebalo (n. p. u rod. mlo`. junakah, `enah i
t. d.); a po nekim se mjestima opet slabo ~uje, osobito u po~etku
i u srijedi. Ne znam {ta }u s njime u poslovicama raditi.”32 U
Vukovom pismu J. Steji}u, koje nalazimo u Stojanovi}evom djelu
@ivot i rad Vuka Stef. Karad`i}a, ~itamo i ove misli: “Nikome od
na{ih spisatelja nije h na ve}u smetnju i tegobu nego meni; ali
kada sam ga na{ao i uvjerio da se u narodu tako izgovara, morao
sam ga primiti.”33 Pa ni tada se h ne javlja svuda tamo gdje bi ga,
prema etimolo{kim uzusima, trebalo pisati. Ukazujemo samo na
neke primjere iz drugog izdanja Rje~nika. Tu nalazimo podosta
odrednica bez ove foneme.
Vuk
[kalji}
Ajdar
al
ala
alala
alalem
alvatan
Hajdar
hal
hala
halhala
alahualem
halvatan
32
33
Prepiska, I, 458.
Isto, 445.
257
Asim Peco: Knjiga V
258
Vuk
[kalji}
alija
amajlija
amal
aman
ambar
aramzada
Asan-pa{ina palanka
asura
asurd`ija
asurd`ijin
atula
af
a{a
a{arijast
a{luk
vajat
vala
divanana
duvan
duvaniti
duvankesa
egbe
egbeta
ele
em
erir
zaira
zai{taliti se
zamet
zametan
zametljiv
izmet
halija
hamajlija
hamal
haman
hambar
haramzada
Hasan
hasura
–
–
hatula
hav
ha{a
ha{arijast
ha{luk
hajat
valah
divanhana
duhan
duhaniti
duhankesa
hegbe
hegbeta
hele
hem
harir
zahira
zai{tahiti se
zahmet
–
–
hizmet
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
Vuk
[kalji}
izme}ar
izme}arka
ila
ilal
ise
i{tal
i{tali
jala
janija
kaved`ija
kar
mamuran
mamurluk
mana
muasera
mulija
mur
ni}e
oroz
o{ap
o{af
pelivan
rz
rsuzluk
saba
sabaile
saraori
sad`ija
seir v. sehir
serat
sehir
sehiriti
hizme}ar
hizme}arka
hila
hilal
hisa, hise
i{tah
i{tahli
jalah
jahnija
kahved`ija
kahar
mahmuran
mahmurluk
mahana
muhasera
muhlija
muhur
ni}ah
horoz
ho{af
–
pehlivan
rz, hrz
hrsuzluk
sabah
sabahile
sarahor
sahad`ija
seir
serhat
sehir v. seir
seiriti
259
Asim Peco: Knjiga V
Vuk
[kalji}
tarana
ubevutiti
uzur
umet i Muamed
umuaseriti
urda
urma
urma{ica
useinbegova~a
}aija
}erana
d`ebana
tarhana
ubehutiti
huzur
umeti-Muhamed
v. muhasera
hurda
hurma
hurma{ica
v. Husein
}ahija
}erhana
~ebhana
Vuk ima i halah: “u Bosni u Srba Turskoga zakona, v. Bog”,
{to ne}e biti realna slika stvarnoga stanja. Muslimani ovu rije~,
valjda vi{e od ostalih, ~esto upotrebljavaju, i uvijek sa izvornim
fonetskim likom Alah/Allah. O~igledno, Vuk je ovdje po{ao za
pogre{nom informacijom. To vrijedi za sehir, sehiriti. Muslimani
u Bosni i Hercegovini imaju jo{ i danas samo seir, seiriti.
Sve ovo govori da je Vuk i pedesetih godina pro{loga vijeka,
kada se spremalo drugo izdanje Rje~nika, imao problema sa
fonemom h. Otuda i ovolika neslaganja izme|u njega i [kalji}a,
a, da se i toga podsjetimo, [kalji}evi primjeri odgovaraju, u
najve}em broju slu~ajeva, izgovornoj formi tih rije~i u govoru
Muslimana, tj. idu u na{ jezi~ki standard. Naravno, zajedno sa
ve} ustaljenim oblicima u na{em jezi~kom standardu koji imaju
neke druge suglasnike umjesto izvornog h, tipa duvan, i muva,
buzdovan; a`daja, proja; odnosno ustaljene oblike bez h, ali i bez
njegovih supstituanata, tipa: mamurluk, mamuran i sl.
Kao {to navedeni primjeri pokazuju, i u drugom izdanju
Rje~nika fonema h nije dosljedno upotrebljavana. Ona takvu sudbinu ne}e ni do`ivjeti u na{em jezi~kom standardu. Ipak, danas
260
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
se mo`e re}i da je ovaj konstriktiv dosta stabilan u pisanoj rije~i u
inicijalnoj i finalnoj poziciji. Medijalna pozicija zna i za njegove
supstituante. Upravo, ta pozicija prihvata dvojaka rje{enja. Otuda
u na{em jezi~kom standardu: hljeb/hleb, hrana, kao i orah, odoh,
na jednoj strani, prema duvan/duhan, uvo/uho, na drugoj strani.
F o ne m a f
Mada fonema f nema istu sudbinu kao i fonema h u na{em
jeziku, pa i u Vukovim rje~nicima, i taj konstriktiv se ~esto
supstitui{e u na{em jeziku. Pa i u na{em jezi~kom standardu (up.
kava, kavana i sl.). Tako je i kod Vuka. U drugom izdanju Rje~nika imamo: fenjer, fered`a, ferman, efendija, zijafet, zift, fermen,
fesligen, fild`an, firale, fi{ek, fi{eklije, fi{ekluk – sve te rije~i i u
savremenom jezi~kom standardu `ive u tom obliku. Ali, Vuk ima
i nekoliko primjera sa inicijalnim v- umjesto standardnog f-:
fajda, vidi vajda, fajdisanje, vidi vajdisanje, fajdisati
– vajdisati, falage, falake – valake, fes – ves, fildi{ – vildi{,
filiman – viliman, fitilj – vitilj, fala – vala, furuna – vuruna,
furund`ija – vurund`ija, fu~ija – vu~ija. Uz ove posljednje daje
se obja{njenje.
Svakako, Vuk je i ovdje i{ao za svojim jezi~kim osje}anjem.
A ~injenica je da se glas f ni danas, kao ni u Vukovo vrijeme, nije
~esto javljao u narodnim govorima. Pogotovo u narodnim govorima Srbije. Otuda je i razumljiv Vukov stav kada je u pitanju
ovaj na{ konstriktiv. I ne samo u rije~ima orijentalnog porijekla,
nego i u na{em glasovnom sistemu uop{te.
Ono {to je re~eno za sudbinu foneme h u Vukovim rje~nicima
moglo bi se re}i i za sudbinu foneme f. Da je, kojim slu~ajem, imao
mogu}nosti da se u tim govorima du`e zadr`i i da mu informatori
budu neposredni nosioci tih govora, druga~ije bi stanje bilo i u
njegovim rje~nicima, bar kada su u pitanju ovi problemi.
261
Asim Peco: Knjiga V
F o ne m a j
Ima jedan broj leksema orijentalnog porijekla koje se u
Vukovim rje~nicima javljaju sa inicijalnim sonantom j, a koje se
i kod [kalji}a, i ina~e u na{im govorima, ako se javljaju, javljaju
bez toga sonanta. To su ove rije~i:
Vuk
[kalji}
jeglen
jeglenisanje
jeglenisati
jeglend`e
jezan
jekmek~ija
jekmed`ija
jekmed`ijin
jekmed`ijnica
jekmed`ijnski
jekmed`ijski
jekmed`iluk
jemin, upravitelj
jeminluk
jeminovac
jeminski
eglen (jeglen)
–
eglenisati, jeglenisati
eglend`e
ezan (iskr. jezan)
ekmek~ija
ekmed`ija
–
ekmek~inica, ekmegd`inica
–
–
–
emin, povjerenik
–
–
–
Ukoliko se danas javljaju u svakodnevnom govoru, ove
rije~i }e imati oblike koje im daje [kalji}. Ili je, bar, tako u onim
govorima u kojima je ovaj leksi~ki sloj jo{ uvijek `iva kategorija
rje~ni~kog fonda.
262
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
Akcenti Vukovih turcizama
U prvom periodu svoga rada Vuk je imao problema i sa
obilje`avanjem na{ih akcenata. To je i shvatljivo. Taj posao predtavlja, i danas, pote{ko}e. ^ak i za slaviste. Kao {to se zna, Vuk je
iz rodnog doma, i rodnog kraja, nosio ~etvoroakcenatsku sistemu
sa izrazitim hercegova~kim prozodijskim obilje`jima. To zna~i, on
je nosio u svom akcenatskom sistemu novo{tokavsku ~etvoro~lanu
akcenatsku sistemu sa jasno iskazanim opozicijama i kvalitativne
i kvantitativne prirode. Ali, sve te osobine prenositi na hartiju nije
nimalo jednostavno. Vuk je bio svjestan tih pote{ko}a. Uz to, on
nije ni smatrao da je sve to neophodno dosljedno iskazivati u pisanoj
rije~i, makar se radilo o gramati~kim ili rje~ni~kim tekstovima.
Ali, rje~ni~ki posao je zahtijevao da se postupa onako kako su
to radili njegovi prethodnici, ili, ta~nije: kako se i ina~e radi u
oblasti leksikografije, tj. da se svaka odrednica i akcentom obilje`i.
I, razumljivo, Vuk se priklonio toj praksi. Po{to sâm nije imao
akcentolo{kog obrazovanja, on je prihvatio na~in obilje`avanja
na{ih akcenata od Luke Milovanova. Tako u Pismenici, iz 1814.
~itamo (navodimo u savremenoj grafiji i ortografiji):
“Svaka rije~ sastoji se iz jednoga ili iz vi{e slogova; no ovi
slogovi kako u govoru, tako i u ~itanju ne izgovaraju se svud
jednakim glasom nego se na nekim slogovima glas manje ili vi{e
produ`uje, na nekim pak skra}uje, a na nekim podi`e; zato su
izmi{ljeni neki znaci, s kojima se nazna~uje to promjenjivanje
glasova. Takova znaka imaju 4 i imenuju se priglasila (ispod
teksta: kao {to i g. Luka Milovanov u Opitu nastavljenija k
serpskoj sli~nore~nosti imenuje). To su ova ~etiri priglasila
oduljuju}e ( ): tráva, rána, dúga, vóz, strúk;
½
preoduljuju}e ( ): lj™di, {est kŒnja, sedam j‰zika;
ˆ
podi`u}e ( ): nòga, vòda, ràna, vràna, kàd, sàd;
¾
prepodi`u}e ( ): bâgo, drâgo, zlâto”.
›
263
Asim Peco: Knjiga V
Mi, naravno, ne}emo ovdje pratiti genezu Vukovih akcenata , ali }emo samo konstatovati da je ovakvo obilje`avanje na{ih
akcenata dosta neprecizno i nesavr{eno. Ipak, mora se priznati da
je Vuk tek tada ulazio u probleme na{e rije~i. Njemu, svakako, tada
nisu bili poznati svi gramati~ki radovi koji su se pojavili na na{em
jeziku do toga vremena. Nisu mu bili poznati ni svi na{i rje~nici.
Zato je njegovo opredjeljenje za priglasila Luke Milovanova bilo
razumljivo. Ono je davalo, kakvo-takvo, rje{enje jednoga problema
bez kojega se nije moglo i}i dalje – ni u gramatici, ni u rje~niku.
U Srpskoj gramatici, koja se daje uz Rje~nik iz 1818, daju
se navedena ~etiri akcenta, ali se ne imenuju. Tu, zna~i, jo{
nema jasnih diferencijacija izme|u akcenata uzlazne i akcenata
silazne prirode, niti se razgrani~avaju primjeri tipa jezika (genitiv
plurala) od primjera tila grana, glava; odnosno Vuk tu jo{ nema
izdiferencirane na{e kratke akcente, kao ni du`ine i akcente u
primjerima tipa {est konja i sedam jezika. Ipak, to je ~injenica,
tamo gdje je akcenat bio i fonolo{ki relevantan, Vuk je tu jasno
razdvojio na{e kratke akcente. U Rje~niku iz 1818, imamo:
vòda, vòd‰, vödi, vödu, vöde;
klòbûk ({e{ir) : klöbûk (mjehuri} na vodi);
lèto (otvor na ko{nici) : låto (godi{nje doba);
pàra (novac) : pära (vodena para);
sjènica (grad, sjenara) : sjånica (ptica).
Ovdje, dakle, Vuk ide na jasno grafi~ko razgrani~avanje
izme|u na{ih dvaju kratkih akcenata. Ali, tako nije postupao
u svim slu~ajevima gdje imamo razli~ite akcente. Zbog toga u
Rje~niku iz 1818. i turcizmi imaju ¾ mjesto o~ekivanog ˝.
Up.: àbad`ija, àber, Àvala, àlat i sl. U drugom izdanju
Rje~nika, kao {to je poznato, ovaj se nedostatak otklanja. Taj
posao }e obaviti \ura Dani~i}, ali }e se i dalje zadr`ati isti znak
34
34
264
Up.: A. Peco, Osnovi akcentologije, 124. i dalje.
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
i za obilje`avanje dugosilaznog akcenta i za obilje`avanje neakcentovane du`ine. Up.: àlâjbeg, b¡dâk; jârak, kând`a.35
Akcenat Vukovih turcizama u njegovim rje~nicima odgovara njegovim akcentima uop{te. Ovdje }e se ukazati na neka
neslaganja u obilje`avanju akcenta na tim rije~ima kod Vuka, na
jednoj strani, i [kalji}a, na drugoj strani, ili neslaganja izme|u
njih dvojice i centralnohercegova~kog akcenta.
Vuk (1852)
[kalji}
äber
ävâz
àginica
a`dàha
àzna/hàzna
àir/hàir
àjvâr/hàjvâr
Åle
àlem
amánet
áminânje
áminati
aràmija
afèrim
ad`àmija
bàga
baglàma
bàlukat
àber/hàber*
àvãz
àginica
a`dàha/ä`daha
äzna/häzna
äir/häir
ajvãr/hàjvãr
Ále
àlem/álem
amánet, amànet
–
amìnati, áminati
arámija/harámija
afèrim, afèrïm
ad`ámija
bàga
baglàma
bàlukot, balùkot
centralnohercegova~ki
häber
àvãz
agìnica
ä`daha
häzna
häir
(h)äjvãr
Ále
álem
amànet, amánet
amìnãnje
amìnati
harámija
afèrïm
ad`ámija
bäga
bäglama
balùkat
35
V. A. Peco, Dani~i} kao akcentolog, Zbornik o \uri Dani~i}u (SANUJAZU, 1971), 227-248, posebno na 229-230.
* Oblici bez foneme h i sa tom fonemom, kod Vuka i [kalji}a zna~e da
se prvi oblik upu}uje na drugi. [kalji} daje ponegdje dvojake akcente. Bi}e tu u
pitanju ugledanje i na Vuka, tj. preuzimanje Vukovog, a i davanje vlastitog akcenta,
akcenta grada Sarajeva. Mogu}e je da negdje ima uticaja i akcenat Jovana Vukovi}a,
koji je akcentovao [kalji}eve turcizme.
265
Asim Peco: Knjiga V
Vuk (1852)
[kalji}
bàmbadàvâ
bârem
bàrjak
basàmak
bataljívanje
bàd`a
bìnjekta{
bögazluk
böjad`ija
bòjiti
bòstanî{te
bö{~a
buzàd`ija
bùljuba{a
bùnâr
vàro{anin
varò{ica
gájtan
daíre
dàid`a
dòrat
d¡rati
dù{mân
|ôja
èlbetenâ
zerdèlija
z¡lum
ìzun
šla
šlid`a
íse
jágla
jàgma
jalà
bämbadàvã
bárem
bàrjak/bàjrak
bäsamak, basàmak
–
bàd`a
bšnjekta{, binjèkta{
bogàzluk
bojàd`ija
bòjiti
–
bö{~a
buzàd`ija
bùljuba{a
bùnãr
–
–
gàjtan
daìre
däid`a
dòrat
dùrati
dù{mân, d¡{manin
|ôja
elbètenã
zerdèlija, zårdelija
z¡lum
ìzun (ìzum)
ìla/hìla
ilìd`a, šlid`a, Ilìd`a
hìse, hìsa
jágla
jägma
jàlãh (jàlã)
266
centralnohercegova~ki
bambàdava
bàrem
bàjrãk, bàrjãk
basàmak, bäsamak
bataljívãnje
bád`a
binjèktã{
bogàzluk
bojàd`ija
böjiti
bostànï{te
bò{~a
bözad`ija
b¡ljuba{a
b¡nãr
váro{anin
váro{ica, varò{ica
gàjtan
däire
däid`a
dörat
dùrati
d¡{manin
|ôja, |öja
elbètenã
zårdelija
zùlum
šzun
hìla
Ilìd`a
hìsa
jàgla
jàgma
jãlah
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
centralnohercegova~ki
jârak
járak
járak
jatàgan
jatàgan, jatàgãn
jàtagãn
jògunica
jogùnica
jogùnica, jògunica
kàil
käil
käil
kàlja
kàlja
kälja
kànat
kànat
kànat, känat
käntâr
käntãr
kàntãr
kànura
–
känura
kând`a
känd`a, kând`a
känd`a
kàravlah
käravlah, karàvlah
karàvlah
kätana (kàtana)
kàtana
kàtana
kàurin
kàurin
käurin
kòvanluk (kovànluk) kovànluk
kovànluk
krè~ênje
–
krå~ënje
krè~iti
–
krå~iti
lè{ina
lè{ina
lå{ina
lìmân
límãn
límãn
lòkuma
lòkum
löküm
lulèd`ija
lùled`ija
l¡lad`ija
lù}um
lù}um
l¡}um
màndal
màndal
màndal
märaz
màraz
màraz
maskàra (mäskara) màskara, maskàra
màskara
mähala
màhala
màhala
màhana
màhana
mahàna
mè|er
mè|er
må|er
méit
mèit
måit
mèjtef
mèkteb (mèjtef)
mèjtef
mårdivene
mèrdevine, merdìven mårdevine
Mèrjema
Merjèma, Mejrèma Mejrèma
mehànd`ija
mehànd`ija
mehánd`ija
mìrâz
mírãz, mìrãz
mírãz, mìrãz
mirá{~ija
mirá{~ija, mirá`d`ija mirá`d`ija
mírija
mírija
mìrija
Vuk (1852)
[kalji}
267
Asim Peco: Knjiga V
Vuk (1852)
mojàsïn
mùla
munàra
mùrdar
muslòman
mu{èbak
neìmâr
ni{àdor
pà{inica
pa{òvânje
sàba
säbaile
säganlija
sèiz
sèir/sèhir
seftèd`ija
sèhir
söfa
sŸ~a
tàva
tàvica
tånd`era
tånd`erica
tåskera
tòrbâr
t¡lum
}èif
}íler
}šlim
}šlit
}úmez
Fàtima
fìnofèsak
fùruna (furùna)
268
centralnohercegova~ki
mojàsil, mojàsir
mojàsil
mùla, mùlla
m¡la
munára
munára
mùrdãr
mùrdãr
muslìmãn
muslìmãn
mù{ebak, mu{èbek mù{ebak
neìmãr
nåimãr
ni{àdor, ni{áder
ni{ádor
–
pa{ìnica
pà{ovãnje
pä{ovãnje
säbah, sàbah
säbah
säbãhïle
säbahïle
sagànlija
sagànlija
sèiz
såiz
såir
såir
seftèd`ija, seftàd`ija såftad`ija
–
–
sòfa
sòfa
sŸ~a
sŸ~a
täva
täva
–
tävica
tånd`era, tênd`era
tênd`era
–
tend`èrica
tåskera
tèskera
–
törbãr
tùlum
tùlum
}åif
}åif
}ìler
}ìler
}ìlim
}ìlim
}ìlit
}ìlit
}ùmez
}ùmez
Fatíma, Fàtima
Fatíma
–
finofèsi}
furùna
furùna
[kalji}
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
Vuk (1852)
[kalji}
habèrnïk
hàzna
hàir
hälva
halvàd`ija
(hälvad`ija)
hà{a
hà{ânje
hà{ati
~êrga
~švit
~ìzmâr
~izmàrica
habèrnïk
häzna
häir
hälva, hâlva
hälvad`ija,
halvàd`ija
hâ{ã
–
hà{ati
~êrga, ~årga
~ìvit
(~šzma)
–
~šzmed`ija,
~izmèd`ija
~ínija
~òha
{îmla
{šndra, {îndra
{kèmbe {kèmba
~izmèd`ija
~ìnija
~òha
{îmla
{îndra
{kèmbe
centralnohercegova~ki
häbernïk
häzna
häir
hàlva
hälvad`ija
hâ{ã
há{ãnje
há{ati
~êrga, ~årga
~ìvit
~šzmãr
~šzmarica
~šzmad`ija
~ínija
~öha
{šmla
{šndra
{kåmba, {kåmbe
U vezi sa [kalji}evim akcentima ukazujemo na rije~i autora
Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Na 23. stranici ~itamo: “Svaka je rije~ akcentovana. Razlike u akcentima koje postoje kod
nekih rije~i prema pojedinim krajevima nisam uzimao u obzir
(osim kod nekoliko rije~i sa izrazitom razlikom u akcentu izme|u
bosanskog i hercegova~kog izgovora), jer bi se s tim u vezi morao
utvr|ivati i lokalitet rije~i.”
Navedeni primjeri pokazuju akcenatske razlike izme|u Vuka i [kalji}a, kao i izme|u [kalji}a i centralnohercegova~kog,
odnosno Vuka i centralnohercegova~kog. Tu ima razli~itih slaganja: ima slaganja izme|u Vuka i [kalji}a, up. àber / hàber,
àginica, àjvãr / hàjvãr, amánet, bàga, baglàma, bàrjak / bàjrak, bàd`a i sl., ali je ~e{}e slaganje izme|u [kalji}a i central269
Asim Peco: Knjiga V
nohercegova~kog akcenta: àvãz, häzna, häir, bäsamak, bàsamak,
bogàzluk, gàjtan, däid`a, dùrati, màhala i sl.
Istina, ima slu~ajeva kada se ova tri izvora potpuno razlikuju u akcentu, up.: bârem – bárem – bàrem; daíre – dàire
– däire; lulèd`ija – lùled`ija – l¡led`ija; pa{òvãnje – pà{ovãnje
– pä{ovãnje.
A nisu izostala ni slaganja Vuka i centralnohercegova~kog,
dok [kalji} ima druga~iji akcenat, up.: jàgma – jägma – jàgma;
mårdivene – mèrdevine – mårdevine.
Vuk je, svakako, i{ao ili za svojim akcentom, ili je prihvatao
akcenat nekog svog informatora. [kalji} je davao akcenat
Sarajeva. Otuda i ove razlike. Centralnohercegova~ki akcenat,
opet, ima ne~ega {to je blisko Vuku, to je ona op{tehercegova~ka
struja, mada ima i sli~nosti sa [kalji}em, to je, mo`da, vezano za
same turcizme.
Iz semanti~ke oblasti Vukovih turcizama
Vuk je uz svoje turcizme, kao i uz ostale odrednice u Rje~niku, po pravilu davao i obja{njenje na njema~kom, latinskom i
upu}ivao na na{u rije~ istog ili pribli`no istog zna~enja. Ali kada
se uporede Vukova zna~enja sa onim koje daje [kalji}, ili sa onim
koja danas imaju te rije~i u na{em jeziku, dolazi se do zaklju~ka
da tu ima izvjesnih neslaganja. Ta pojava, pojava da jedna rije~
u razli~itim krajevima, ili u razli~itim vremenskim periodima,
mo`e da imenuje razli~ite predmete ili pojmove dobro je poznata
u nauci o jeziku. [kolski primjer za to je imenica pètãk koja,
u zavisnosti od regiona gdje se upotrebljava, mo`e da ozna~ava
|aka petog razreda, vola od pet godina, posudu od pet litara, }ilim
od pet metara i sl. Rije~i prate ~ovjeka i njegove djelatnosti i zato
je shvatljivo {to jedna imenica, u razli~itim okolnostima, mo`e
nositi razli~ita zna~enja. Zbog toga nije nimalo neobja{njivo {to
270
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
Vukova semanti~ka komponenta nekih turcizama ne odgovara,
u potpunosti, njihovoj semanti~koj komponenti koju nalazimo u
muslimanskim govorima Bosne i Hercegovine.
Radi bolje preglednosti tih neslaganja ovdje se uz Vukova obja{njenja daju i [kalji}eva, a, gdje bude nu`no, i centralnohercegova~ka.
Àvlija. Ulica, der Hof, aula, cf. stobor, a s. v. stobor stoji (u C.
g., u Srbiji ulica, a po varo{ima avlija) mjesto ispred ku}e...
Kod [kalji}a àvlija je “ku}no dvori{te ogra|eno zidom”. U
Hercegovini mo`e biti i neogra|eno zidom, dakle: ku}no
dvori{te.
Àda. Ostrvo. Kod [kalji}a “rije~no ostrvo”. [kalji}evo obja{njenje je ispravnije.
Àlija. (U Srbiji), spahijnska zemlja koja niti je naseljena niti
pripada kakome selu. Kod [kalji}a imamo jàlija: pust
(prazan) prostor uz rije~nu ili morsku obalu; obala; pove}e prazno mjesto na periferiji grada; ledina, polje. U
Hercegovini: zapu{teno zemlji{te, ali za [kalji}evo jalija.
Bàir. Das Ufer, ripa, cf. brijeg, obala. [kalji}: 1. brijeg, strana
brijega; 2. obala i zemlji{te pored obale. U Hercegovini:
vla`no zemlji{te.
Balàban. 1. Nazeba, kihavica, der Schnupfen, gravedo, pitutia.
Kod [kalji}a: krupan, nezgrapan ~ovjek; krupan pijetao;
golem i debeo kolac; ptica bukavac, vodeni bik, barski bik.
Bà{luk. 1. U varo{ke preslice ono gore {to se povjesmo navija...
2. oglavar konjski, der Halfter, capistrum. Kod [kalji}a: 1.
musl. nadgrobni spomenik; 2. oglav (dio konjske opreme);
3. kapa od ki{ne kabanice, `enska kapica. U Hercegovini:
muslimanski nadgrobni spomenik.
Bèhãr. (U Bosni po varo{ima). Die Blüthe, flos, cf. cvijet. Kod
[kalji}a: cvijet vo}ke, latice od takvog cvijeta.
271
Asim Peco: Knjiga V
Bína. Das Gebäude, aedificium, cf. zgrada, gra|evina. [kalji}:
ku}a, zgrada. U Hercegovini: pozornica.
Burund`ùkli. Od burund`uk: tanko bijelo svileno platno, Seidenleinwand (zu Hamden), byssi sericeae genus. Kod [kalji}a: fina tanka svilena prozirna tkanina. A burund`ukli
zna~i: 1. izra|en, skrojen od burund`uka; 2. fig. osjetljiv,
koji ne podnosi sva{ta. U Hercegovini `ivi ovo posljednje
[kalji}evo zna~enje: burund`ukli nòsa – osjetljiva nosa.
Dèrnek. (Oko Dubrovnika). V. sajam. [kalji}: 1. va{ar, sajam,
narodni zbor; 2. svadba, veselje. Danas ova rije~ sve vi{e
ozna~ava: narodno veselje.
Dìvan. 1. Der Rath, die Rathsversammlung, senatus (?), consilium, cf. sabor; 2. die Uneterredung, colloquium, cf. razgovor. [kalji}: 1. vije}e, skup{tina, savjet, carsko ili vezirsko
vije}e, dr`avni savjet; 2. dvor, ku}a... 3. razgovor, besje|enje, rije~; 4. vrsta sofe, kanabeta, otoman. Danas preovla|uje [kalji}evo zna~enje dato pod brojem 4., mada se javlja i u
zna~enju: razgovor, koje se kod [kalji}a navodi pod 3.
Dùn|er, dun|erin. Der Zimmermann, faber tignairus, cf. drvodjelja. [kalji}: starinski stolar i graditelj (drvodelja, tesar i
zidar ujedno). Danas: lo{ zanatlija, lo{ radnik uop{te.
\uvègija. V. mlado`enja. [kalji}: mlado`enja. Danas i: mu`.
Kaùrma. V. drob. [kalji}: kavurma: vrsta konzerviranog mesa...
Danas, bar u Hercegovini: posebno pripremljeno meso koje
mo`e du`e stajati. Dakle, jedna vrsta konzerviranja, ali
isklju~ivo doma}e obrade.
Ni{ànd`ija. V. pu{kar 2, tj. der Gewehrfabrikant, telorum igniferorum confector, faber. [kalji}: strijelac. [kalji}evo zna~enje samo i `ivi danas.
Òd`ak. 1. V. dimnjak; 2. u sijanju dinja i lubenica kao ku}ica
u sijanju pasulja; od`ak je od ku}ice malo pove}i. [kalji}:
272
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
òd`ak: ku}a, dom, porodica, koljeno, rod; òd`ãk, dimnjak,
ognji{te. U Hercegovini: òd`ãk – dimnjak; uz to: gredica
luka ili nekog drugog povr}a.
Ò{ap, ò{af. Suho vo}e, kao n. p. {ljive, jabuke, kru{ke i t.d.
gebörtes, Obst, poma tosta. [kalji}: hò{af, hò{ap: kompot
od vo}a, izvareno vo}e, suho vo}e. U Hercegovini samo:
kompot od vo}a.
Pàzâr. 1. Der Markt, forum; 2. der Handel, mercatio... [kalji}:
1. pijaca; pija~ni dan; 2. kupoprodaja, trgovanje, novac od
trgova~kog prometa.
Pèksimet. Der Zwieback, panis bis coctus, panis nauticus. [kalji}: 1. dvopek, dobro upe~eni hljeb... 2. mali doma}i hljep~i}
koji se mijesi od bijelog bra{na, mlijeka, jaja i masla, sa
kvasom ili germom. U Hercegovini: vrsta slanog kola~a koji
se spravlja od bra{na, mlijeka i jaja.
Pèkmez. Der Syrup (von Birnen, Aepfeln u. a), syrupus. [kalji}:
uvareni sok od jabuka, kru{aka, {ljiva ili kojeg drugog
vo}a.
Sàklet. Befehl, praecepetum. [kalji}: saklet, v. srklet, a s. v.
srklet: 1. tegoba, uzrujanost, nervoza, uznemirenost; 2. nalog, naredba.
Sèrmija. Das Bermögen, facultates, cf. imanje, imovina. [kalji}: 1. glavnica, kapital; trgova~ka roba; imovina koja se
posjeduje; 2. zanatski proizvodi, zanatske izra|evine. U
Hercegovini: stado ovaca, krdo goveda...
Sòkâk. Die Gasse, platea, cf. ulica. [kalji}: ulica. Preciznije: manja ulica.
Tåzga. 1. Die Werkbank des Tischlers... Schneiders, u. a.; 2.
(u Vukovaru) kod vode ono mjesto gdje se grade la|e i
vodenice. [kalji}: pult, banak u du}anu, kr~mi ili bifeu ili na
trgu (pijaci). Danas i: nuzzarada, honorarni rad.
273
Asim Peco: Knjiga V
]ènâr. 1. V. kraj; 2. v. krajac; 3. Art Leinwand, lintei genus.
[kalji}: 1. rub, okolica, ivica... 2. kraj, krajina, periferija;
3. vrsta prostirke, usko }ilim~e, struka; 4. vrsta beza, pamu~nog platna..
Fì{ek. Die Patrone, embolus igniarius. [kalji}: 1. naboj, metak
za pu{ku; 2. papirnata kesica.
Hàvan. Der Mörser, mortarium. [kalji}: 1. posuda od mjedi u
kojoj se tucalom tucaju razni prehrambeni artikli... 2. dibek
od drveta ili kamena u kojem se tuca pr`ena kafa; 3. sprava
za kri`anje duhana; 4. merzer.
Hàir. 1. V. zadu`bina; 2. nein, non. [kalji}: 1. sre}a, dobro;
2. dobrota, korist; 3. dobro djelo, dobrotvorna ustanova,
zadu`bina.
^àk{ire. 1. Die Beinkleider, caligae, sf. ga}e; 2. ~ak{ire od sukna. [kalji}: vrsta isto~nja~ke mu{ke donje odje}e sa du`im
turom i uskim nogavicama koje se kop~aju sa strane.
^àr{ija. Der Marktplatz, forum, cf. pijaca. [kalji}: trgova~ka
~etvrt grada, tr`i{te, trg. Danas i: grad, gradsko naselje.
D`omba. Samo u drugom izdanju Vukovog Rje~nika. Bez zvjezdice, sa oznakom “u Vojvodini”. Zna~enje: d`bun, site ili
{a{a u bari ili u ritu, ein Rohrgebüsch, arundinetum. Pridjev
d`ombovit upu}uje na ~a~kovit. Kod [kalji}a: 1. provalija,
ponor, bezdan, nestabilno tlo; 2. nezasitljiv ~ovjek, koji
mo`e mnogo pojesti. Dovodi se u vezu sa arapskim ğubb,
duboka jama, bunar i pers. cunbe, pokretljiv, nestabilan.
Up. i glagol d`ombosati se. Klai}, tako|e, ve`e za tur.:
up. d`ombos. Zna~enje: skoreno i sasu{eno blato, jaruga
na putu. U Hercegovini: izjelica, provalija; up.: Nije kum
d`omba da pojede jaje. Sve su d`ombe po putu.
Ovakvih neslaganja mo`e biti i izme|u [kalji}a i centralnohercegova~kog govora. To je i shvatljivo. Shvatljivo je, isto
tako, {to su ta neslaganja malobrojnija od onih koja postoje
274
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
izme|u Vuka i [kalji}a. Vrijeme i druge okolnosti i tu su mogli da ~ine svoje. ^ini se da bi bilo vrlo korisno, i zbog drugih razloga, pokupiti sve turcizme koji jo{ `ive u Bosanskoj
krajini. Prilikom ispitivanja ikavsko{}akavskih govora te zone
uo~eno je podosta specifi~nosti, upravo u oblasti turcizama, koje
odvajaju ovu govornu zonu od mnogih drugih na{ih krajeva u
kojima su turcizmi jo{ uvijek `iva leksi~ka kategorija (up:. {eker,
{ekerdanluk, Fatime, Kadro).
Tvorba Vukovih turcizama
Tu|ice, rije~i stranog porijekla, u jednom jeziku osje}aju
se takvim, stranim rije~ima, sve dotle dok se u potpunosti ne
uklope u gramati~ku strukturu jezika primaoca. To, druga~ije
re~eno, zna~i da se jedna strana rije~ osje}a takvom u nekom
jeziku sve dok ~uva svoje fonetske, morfolo{ke, tvorbene i
prozodijske osobenosti. Kada se te njene komponente saobraze sa
odgovaraju}im osobinama jezika primaoca, ona postaje sastavni
dio ne samo vokabulara nego i gramatike jezika primaoca. A
kakva }e obilje`ja imati jedna tu|ica u nekom jeziku, to zavisi
od vi{e ~inilaca: zavisi od toga ko je, kako i kada preuzima. Jer,
da se i toga podsjetimo, nije svejedno da li takve rije~i preuzima
obrazovani ~ovjek, koji poznaje jezik iz koga se ta rije~ preuzima,
ili je preuzima lice koje ne poznaje gramatiku jezika davaoca; uz
to, nije svejedno da li se rije~ preuzima na osnovu njenog pisanog
lika ili na osnovu akusti~kog utiska; i, na kraju, nije svejedno da
li se ta rije~ prima danas ili se to desilo prije vi{e stotina godina.
Svi ti momenti imaju zna~aja za sudbinu neke tu|ice u jeziku
primaocu. Za sve ovo obilje podataka nudi i na{a istorija jezika.
Otuda danas kod nas Su{ak, Supetar, ali i Sanstefan; otuda kod
nas: Alija, [evkija, ali: Alibeg, [evkibeg. U prvim primjerima
strane rije~i su pretrpjele na{e fonetske promjene i morfolo{ka
275
Asim Peco: Knjiga V
prilago|avanja, u drugim primjerima tu|ice su zadr`ale neke
svoje fonetske posebnosti. I tako je po~esto u jeziku.
Sve ovo nam potvr|uju i turcizmi iz Vukovih rje~nika.
I ovdje je ve} ukazano na ~injenicu da su i Vukovi rje~nici, i
na{ jezi~ki standard, donekle, o{te}eni zbog toga {to Vuk nije
imao mogu}nosti da na tlu Bosne i Hercegovine neposredno
prikuplja leksi~ku gra|u. Pogotovo turcizme. Jer, to je poznato,
na tom dijelu na{e jezi~ke teritorije ovaj jezi~ki sloj je jo{ vrlo
`iv i frekventan. Uz to, ~uvaju se neki likovi koje ne nalazimo
u Vukovim rje~nicima. Pore|enje Vukovih i [kalji}evih oblika
za pojedine turcizme to lijepo ilustruje. Ali, to je nepobitna ~injenica, zahvaljuju}i upravo Vuku, i njegovim rje~enicama, mi
danas mo`emo govoriti o ovome problemu. Bez Vuka mi bismo i
u toj oblasti na{e nauke o jeziku bili siroma{niji. I ne malo.
Vukova gra|a nudi nam podosta materijala da pratimo i
tvorbene procese u ovoj oblasti na{ega rje~nika. A ti primjeri
nam pokazuju kako su i turcizmi u{li u na{ sistem, kako su se
uklopili u sve dijelove njegove gramatike; rije~ju, kako su postali
na{e rije~i i prihvatali sve tvorbene osobenosti na{e tvorbe rije~i.
Otuda kod nas buregd`ija, istina pored burek~ija, ali je prvi oblik
vi{e u duhu na{ega jezika. Tvorbeni morfem -~ija saobra`ava
svoj bezvu~ni afrikat ~ sa zvu~nim plozivom iz finalne pozicije
osnovne rije~i – g. Otuda buregd`ija. Drugi lik ove tu|ice: burek~ija odgovara njegovom izvornom liku: börekçi. A tu se ve}
stvaraju uslovi za pojavu tvorbenog morfema -d`ija/-~ija, koji }e
se koristiti za tvorbu novih rije~i. Otuda: govord`ija, pivd`ija i
sl. To vrijedi i za mnoge druge tvorbene morfeme preuzete iz
orijentalnih, i drugih jezika. Up. i kod Vuka: siled`ija, sijeld`ija;
novajlija, granalija; pasjaluk, siroma{luk.
Ali, tvorbeni procesi nisu stali samo na ovakvim primjerima.
Kada su se turcizmi uklopili u na{ gramati~ki sistem, i oni su
po~eli da prihvataju na{e tvorbene obrasce, da postaju tvorbena
276
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
gra|a. Tako smo dobili, pomo}u na{ih tvorbenih morfema, na{ih
sufiksa, sljede}e izvedenice:
-a~a: ajgira~a
-ac: hadumac
-anje: d`ilitanje
-ati: d`ilitati
-a{~e: {erbeta{~e
-enje: a{lu~enje, har~enje, hap{enje
-ja~a, -nja~a: bakrenja~a, d`igernja~a
-a, -ja: avlija, had`ija
-jca: hamajlijca, {amijca
-ica, -inica, -ijnica: aginica, hod`inica, a{d`ijnica, hod`ijnica
-i}: bakra~i}
-iski, -ijski, -ijnski: had`ijski, had`ijnski, avlijnski
-in, -jin: had`ijin, a{d`ijin, haramba{in
-ski: aginski, begovski
-ina: hararina
-nik: habernik, hap{enik
-ni~ki: hap{eni~ki
-no{a: habrono{a
-{tina: he}im{tina
-u{a: alatu{a, ajgiru{a
-u{in: alatu{in
-iti: halaliti, hapsiti, a{lu~iti
-ivati: halaljivati, haramljivati
-isati: sevdisati
-ivanje: halaljivanje, haramljivanje
-ovati: a{ikovati, haramba{ovati
-ovanje: a{ikovanje, haramba{ovanje
-ovit: ajgirovit
-~e: haznadar~e
277
Asim Peco: Knjiga V
Kako se iz navedenih primjera da zaklju~iti, turcizmi su se
uklopili u na{e tvorbene obrasce i pri tome su bili izlo`eni svim
glasovnim promjenama koje su pratile tu vrstu izvedenih rije~i
u na{em jeziku. Zbog toga ovdje nije bitno da li je u primjerima
tipa: halaljivanje tvorbi ove glagolske imenice prethodio trpni
glagolski pridjev: halaljivan ili nije. Bitno je da prema glagolu
halaljivati imamo halaljivanje, kao {to prema sahranjivati imamo
sahranjivanje.
S druge strane, turcizmi su postajali jezgro oko koga se
mogla okupljati ~itava porodica izvedenih rije~i. Up. haber,
haberiti, habernik, habrono{a, dohaberiti, nahaberiti i sl.
A koliko su brojne ove izvedenice, lako se da zaklju~iti na
osnovu datog popisa turcizama u Vukovim rje~nicima. Prema
podacima koje daje M. Popovi}, u Rje~niku iz 1818. uz izvornih
1259 rije~i orijentalnog porijekla – turcizama, nalazi se jo{ 950
izvedenica.36 Pa ako u ovim brojanjima mo`e biti i neslaganja,
~injenica je da 1,5 : 1 predstavlja odnos izvornih i izvedenih
rije~i ovoga porijekla. Sli~no stanje nalazi se i u drugom izdanju
Rje~nika.
Kada se sve ovo ima na umu, kada se uzmu u razmatranje
izvedenice od turcizama u Vukovim rje~nicima, a i kada se zna
savremeno stanje u toj oblasti na{e leksike, mora se do}i do
zaklju~ka da je u Vukovim rje~nicima podosta i primjera koje on
nije morao ~uti iz “usta prostoga naroda”, nego koje su stvorili
gramati~ki geniji kakvi su bili Vuk i Kopitar. Istina, iza svih
takvih primjera mogla bi stajati Vukova opaska, koju je izrekao
u vezi sa tvorbom nekih rije~i za potrebe Novog zavjeta, tj. da bi
sve takve rije~i narod stvorio, i po tom tvorbenom obrascu, ako
bi mu zatrebale. Dakle, i te se rije~i sasvim lijepo uklapaju u na{e
tvorbene obrasce.
36
278
Pamtivek, 49.
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
Vrijedno je ovdje primijetiti i sljede}e: turcizmi su u na{em
jeziku postali tvorbeno produktivni kada su po~eli da prihvataju
na{e tvorbene morfeme, sufiksalno-infiksalno-prefiksalnog tipa,
tj. od orijentalne osnove pomo}u na{ih tvorbenih morfema stvaraju se nove rije~i. Po istim uzusima kako se to ~ini i ina~e u na{em
jeziku. S druge strane, izolovani tvorbeni morfemi orijentalnog
porijekla slu`e i za tvorbu novih rije~i u na{em jeziku, tj. od na{ih
osnova i turskih sufiksa nastaju nove rije~i. Otuda: aga – agin
– aginica – aginski – agovati – agovanje – agica, na jednoj strani,
ali i: dugajlija, lopovluk, siled`ija, na drugoj strani.
Turcizmi u Vukovim rje~nicima kao slika
na{ega dru{tva u pro{lim vjekovima
U na{im turcizmima ogleda se ~itav `ivot onoga dijela na{ih
naroda koji je bio u vi{evjekovnim tje{njim vezama sa Turcima.
To potvr|uju i turcizmi u Vukovim rje~nicima. I ne samo svojim
brojem nego i svojom distribucijom. Da bi se i tu dobila {to
potpunija slika, ovdje }e se ukazati na neka podru~ja ljudskoga
`ivota, i ljudske djelatnosti, u kojima jo{ i danas `ive turcizmi,
ili kao nezamjenljive rije~i, ili kao rije~i koje se upotrebljavaju
naporedo sa na{im rije~ima. I ti podaci }e govoriti o ~injenici da
su turcizmi duboko urasli u na{e jezi~ko tkivo i da se tu oni vi{e
nikako ne osje}aju stranim. Istina, {iru sliku dru{tvenih odnosa
kod nas, posebno u Srbiji, a na osnovu Vukovog Rje~nika iz 1818.
dali su P. Ivi}37 i M. Popovi}38. Ovdje }e se ukazati samo na neke
oblasti ljudske djelatnosti, i to sve u slici Vukovih turcizama.
37
38
Pogovor Vukovom Rje~niku.
Pamtivek.
279
Asim Peco: Knjiga V
Ku}a i poku}stvo
ahar
ajat / hajat
alat
alka / halka
amam / hamam
amamd`ik / hamamd`ik
an / han
ar / ahar
arar / harar
ararina / hararina
asura / hasura
atula / atulja
avan / havan
avlija
bad`a
baglama
bakaru{a
bakra~
balta
bardak
basamak
belegija
bespara
be{ika
bi~kija
bina
binija
binjakta{
binji{
budak
280
bud`ak
bukagija
buklija
burgija
~ador
~akmak
~anak
~ardak
~ardaklija
~ar{av / ~ar{af
~atma
~eiz
~ekalo
~eki}
~ekmed`e
~ekrk
~ekrklija
~ektalo
~engel
~erek
~erga
~esma
~ibuk
~ibukluk
~inija
~irak
~ivija
~iviluk
~utura
~uvalduza
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
}asa
}ebe
}emer
}enar
}epenak
}er~ivo
}eremide
}erpi~
}esa
}ibret
}iler
}ilim
}ilit
}itab
}o{ak
}o{e
}umez
}umur
}up
}upa
}uskija
}utuk
debe
denjak
direk
divan
divanana / divanhana
dolar / dolaf
durbin
du{ek
du{ekluk
|erdek
|er|ef
|ev|ir
|ugum
erende
ereza
fenjer
fild`an
fitilj
fu~ija / vu~ija
furuna / vuruna
halka / alka
hamajlija / amajlija
hamam / amam
hamamd`ik / amamd`ik
han / an
hand`ar / and`ar
harar / arar
hararina / ararina
harbija / arbija
hespap / espap
ibrik
ibri{im
japija
jatagan
joltava
jorgan
kalup
kanat
kand`a
281
Asim Peco: Knjiga V
kand`ija
kantar
kapak
kapid`ik
kapija
ka{agija
ka{ika
kat
kazan
kesa
keser
kiljer
kirija
kna
kolan
konak
kop~a
koporan
kova
krbanj
kube
kula
kutija
le|en
legen
lepeza
lond`a
lula
magaza
makaze
mandal
marama / mahrama
282
ma{ala
ma{e
ma{trafa
matara
melem / mehlem
men|ele
merdiven
mertik / mertek
minder
mosur
mumakaze
mu{ebak
mutaf
odaja
od`ak
od`aklija
oklagija
oluk
pa~aura
pamuk
pend`er
perde
pervaz
pe{kir
pe{temalj
pinokot
raf
reza / ereza
saba / sabah
sa~
sa}ura
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
sad`ak
sahat
saksija
san / sahan
sanduk
santra~
saraj
sat / sahat
satara
sepet
serd`ada / serd`aza
simsija
sind`ir
sinija
soba
sofra
sovra / sofra
sulundar
sun|er
{al
{alvare
{amalad`a
{amija
{ap
{ator
{ei{ana
{em{eta
{erbe
{erit
{irit
{i{e
tabak
taksum
taraba
tarak
tas
tava
tavan
tekne
tend`era
tepsija
terezije
testera / testere
testija
testijca
tiganj
tojaga / toljaga
tokmak
torba
trabozan
tulum
turpija
tutkal
ud`era
ular
ustija
vajat / hajat
vu~ija / fu~ija
vuruna / furuna
zembil
zumba
zurna
283
Asim Peco: Knjiga V
Odje}a i obu}a
aba
abajlija
adi|ar
alala (halhala, Vuk nema)
al}ergelet
alvatan (halvatan)
anterija
avli-marama / havli
mahrama
azdija
basma
belenzuke
belnuk
bez
binji{
bo{~a
bo{~aluk
burma
~ak{ire
~alma
~arapa
~elenka
~ember
~izma
}ebe
}urak
}ur~e
}urdija
dimije / dimlije
divan-kabanica
284
dizija
dolama
duvak
d`amadan
d`ube
|e~erma
|eisija
|erdan
fered`a / vered`a
fermen
fes / ves
firale
fistan
gajtan
havlija
ibri{im-tkanica
jagluk
jaka
japund`e
ja{mak
je~erma
jelek
jemenija
kabanica
kadiflija
kaftan
kai{
kai{lije
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
kajasa
kalavre
kal~ine
kalpak
kolan
kov~a / kop~a
kurjuk
samurlija
saruk
silaj (silah)
skerlet
mavluta
min|u{e
tozluke
tur
nalune
u~kur
pamuklija
papu~e
pa{maga
vered`a / fered`a
ves / fes
{al
{alvare
{amija
zubun
Jelo i pi}e
afijun
ajvar / hajvar
alva / halva
baklava
bestilj
biber
bungur
burmut
buza
~orba
}aija (}ahija)
}ebap / }evap
}e{ke (ke{ke)
}iri{
}ufteta
duhan
dulek
d`ibra
d`igerica
|evrek
|ulabija
|uls
|uve~e
gurabije
hajvar / ajvar
halva / alva
jagla
jahnija
jed`ek
285
Asim Peco: Knjiga V
jeri{te
jufka
pirjan
pita
ka~amak
kajgana
kajmak
kalja
kaurma
kava / kahva
ke{ke
keten / }eten
rakija
limunada
lokum
meze
misira~a
salamura
salep
samun / somun
sarma
simit
sir}e
somun
sud`uk
sultipita
sutlija
{e}er
{erbe
{kembe
nafaka
ni{este
o{ap, o{af (ho{af)
pa~e
pastrma
pekmez
peksimet
pilav
pirina~
telfa (teljva)
tur{ija
zaira (zahira)
zeitin
zeitin-tane
zerde
zijafet
Vo}e i povr}e
286
arpad`ik
ar{lama
boranija
bostan
badem / bajam
biber
dud
d`anarika
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
|ulabija
nerand`a / neran~a
kajsija
kava / kafa
kesten
keten
patlid`an
pazija
r{lama / ar{lama
{evtelija
limun
urma
majdonos
misira~a
miva
vi{nja
@ivotinjsko carstvo
ajgir
ajgiru{a
ajvan / hajvan
akmad`a
ala
d`elep
baluk
bedevija
binjak
kula{
kumrija
kurjak
~agalj
~ila{
deva
dorat
|ogat
ergela
jakrep
lejlek
majmun
sermija
zerdav
V r s t e z a n i m a n j a i a l a t ke
abad`ija
abad`ilu
alajbeg
alat / halat
alvad`ija / halvad`ija
and`ija / hand`ija
aramba{a / haramba{a
asurd`ija / hasurd`ija
287
Asim Peco: Knjiga V
a{~ija
a{~iluk
aznadar / haznadar
bakal
bardagd`ija
ba{a
ba{~ovan
ba{~ovand`ija
bazer|anba{a
belegija
berber
berberluk
bezer|an
bimba{a
binjad`ija
boltad`ija
bostand`ija
buljuba{a
burgija
burmud`ija
buzad`ija
ceriba{a
~amd`ija
~arugd`ija
~au{
~eted`ija
~ibuk~ija / ~ibugd`ija
~itlugd`ija / ~itluk~ija
~itluksaibija /
~itluksahibija
~izmarluk
288
~izmed`ija
~orbad`ija
}aid`ija (}ahid`ija)
}ard`ija
}ato
}ebed`ija
}umurd`ija
}ur~iba{a
}ur~iluk
dada
dadija
davud`ija
dervi{
dizdar
du}and`ija
dumend`ija
dun|er / dun|erin
dun|erluk
d`elebd`ija
|er|ef
el~ija
erende
furund`ija / vurund`ija
gurbet
i~aga
imam
izme}ar / hizme}ar
jasak~ija
jeglend`ija
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
jekmed`ija
jemin / emin
kadija
kaigd`ija
kalajd`ija
kalauz
kalpak~ija / kalpagd`ija
kantard`ija
kapamad`ija
kapid`ija
kasapin
katana
kauk~ija
kaved`ija / kafed`ija
kazand`ija
kazaz
kesed`ija
kirid`ija
komord`ija
kordovand`ija
kovand`ija
krzlaraga
kujund`ija
kulund`ija
kumbard`ija
luled`ija
meand`ija / mehand`ija
mejdand`ija
mekterba{a
mekterin
mezild`ija
mezuld`ija
muftija
mujezin
muselim
mutavd`ija
neimar
odadd`ija
od`a / hod`a
papud`ija
pa{a
pelivan / pehlivan
rabad`ija
rakid`ija
sad`ija / sahad`ija
saltad`ija
samard`ija
sand`ak-alaj-beg
sapun`ija
seiz
sejmen
sera{}er
seratlija
serdar
simid`ija
skeled`ija
somund`ija
spaija / spahija
suba{a
sultan
suned`ija
289
Asim Peco: Knjiga V
{egrt
taind`ija
tatar
teftedar
telal
terziba{a
terzija
terziluk
testeba{a
tobd`iba{a
tufegd`iba{a
tufegd`ija
turpija
u~tuglija
ulak
vaiz
ve}il
vurund`ija / furund`ija
zanat
zumba
Porodi~ni i li~ni `ivot
ad`uvan
aga
agaluk
a{igd`ija
a{ik
a{ikovanje
divanija
dost
du{man
babo
batli
be}ar
beg
begluk
inad`ija
inat
~eiz
~elebija
}eif
delija
dembel
dert
dilber
290
|idija
|uvegija
jabana
jabanlija
jemin
jen|a
jen|ibula
kaduna
kadund`ika
kom{ija
kom{iluk
lakrdija
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
nana
nena
ni}e (ni}ah)
{enluk
{u}ur
teferi~
zen|il
zen|iluk
zurna
Religija i obi~aji
ad`ija / had`ija
ad`iluk / had`iluk
alkuran
amajlija / hamajlija
avdes (abdest)
imam
ind`il / ind`ijel
jacija
jezan (ezan)
barjam (bajram)
ba{luk
kaurin
kijamet
kurban
}aba
}itab
me{}ema
mula
din
dova
nijet
d`amija
ramazan
|aur
saba / sabah
selam
sunet
efendija
i}indija
od`a / hod`a
V o js k a , t r g o v i n a , a d m i n i s t ra cija
ad`amija
alaj
alaj-barjak
aps / haps
apsana / hapsana
ara~
291
Asim Peco: Knjiga V
aram / haram
aramba{a / haramba{a
aramija / haramija
atar
bal~ak
barjak (bajrak)
barur
barutana
batal
ba`darina
bukagije
buljuk
buruntija
busija
~akmak
~ak{ire
~alma
~anak
~ardak
~arka
~arkanje
~arkati
~ar{ija
~au{
~ekrk
~eted`ija
~itlugd`ija
~itluk
~itluksaibija /
~itluksahibija
~ivit
292
}ato
}ef (}eif)
}elepir
}emer
}e{ (}ev{)
}orpazar
}ulumak
daija / dahija
dava
davud`ija
degenek
divan
divit
dramlija
d`ebana / d`ebehana
d`eferdar
d`elat
d`elebd`ija
d`elep
d`enet
d`enjak
d`evap
d`everdan / d`everdar
d`ibra
d`ida
d`ilit
d`ilitnuti se
d`imrija
d`in
e}im / he}im
e}im{tina / he}im{tina
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
efendija
endek / hendek
esap / hesap
esapiti / hesapiti
espap / hespap
e{kile
falake
gungula
haber
haberdak
habrono{a
hadum
hadumac
had`ija
hair
hairala
haird`ija
hairli
hajat
hajduk
hajka
hajka~
hajkati
hak
halal
halaliti
halka
halvaluk
hamajlija
hamam
han
hand`ar
haps
hapsana
hapsiti
hara~
hara~lija
haram
haramba{a
haramba{ovati
haramija
haramiti
harbija
har~alija
har~iti
hasna
hasniti
ha{a
ha{ati
hatar / hater
hazna
haznadar
hazur
hazurala
he}im
he}imluk
he}im{tina
heman
hendek
hergela
hila
hod`a
293
Asim Peco: Knjiga V
i~aga
indat
izun
lale
lenger
lu}um
jabana
jabanlija
jakija
jalman
jand`ik
jarak
jasak
jatak
jazija
jazuk
jenji~ar
juri{
maala / mahala
magaza
majdan
mal
mangura
mazgal
mejdan
mejdand`ija
mekterba{a
mekterin
melem / mehlem
me{}ema
meteriz
mezil
mezilana / mezilhana
minle
mira{~ija
miraz
mirija
Misir
Misirlija
mizdrak
mizdraklija
muasera
mukad`ija
mukte
mulaluk
mur / muhur
murasela
kalem
kamata
kand`a
karaula
karvan
ka{agija
katana
kavga
kavgad`ija
kesim
kubure
kuburlija
kumbara
kumbard`ija
kusur
lagum
294
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
mure}ep
murleisati / muhurleisati
muselim
mu{terija
naija / nahija
ni}e (ni}ah)
oka
ordija
ortak
ortakluk
pa~ariz
pa~aura (pa~avra)
paftalija
para
pa{a
pa{ajlija
pa{aluk
pazar
pe{ke{
pi{tolj
posuliti
potapsati
preoesapiti / prohesapiti
pusat
raja
rat / raht
refena
ru{pa
ru{pija
saibija / sahibija
saija / sahija
salma
sand`ak
sand`ak-alajbeg
saraj
sejmenin
sent
sera{}er
seratlija (serhatlija)
sermija
sersan
siled`ija
skela
skele
soj
sokak
spaija / spahija
spailuk / spahiluk
suba{a
sukija
sultan
sultanija
surgun
{ator
{eer / {eher
{i}ar
{i}ard`ija
{irit
takum
talambas
teftedar
tefter
295
Asim Peco: Knjiga V
tefti{
teskera
testeba{a
testir
tetrivan
timar
tokmak
top
Top~ider
topuz
tufegd`iba{a
tufegd`ija
tug
tumbas
u~tuglija
ulak
u{ur
ve}il
vergija
vetma (fetma)
vilaet
vi{ek / fi{ek
vi{ekluk / fi{ekluk
zali
zapt
zeman
zijamet
zulum
Navedeni su samo neki turcizmi iz Vukovih rje~nika koji
su jo{ uvijek u upotrebi, bar u nekim govorima na podru~ju SR
Bosne i Hercegovine. [kalji}, nesumnjivo, nudi pove}i spisak
rije~i za svaku od navedenih kategorija. Upravo, kod njega
imamo ovakvo stanje:
vjera i obi~aji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 670 rije~i
pravo i administracija. . . . . . . . . . . . . . . . . . 453 ”
zanati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286 ”
odje}a i obu}a. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 271 ”
poku}stvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 234 ”
jelo i pi}e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212 ”
trgovina, novac. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172 ”
`ivotinjski svijet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168 ”
gra|evinarstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167 ”
vojska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 166 ”
oru`je i ratna oprema . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 ”
296
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
Mada se na [kalji}evom spisku nalaze i razli~ite vrste
rije~i, ni njegov Rje~nik, kao ni sve vrste rije~i datih u njemu
ne mogu nam poslu`iti za sastavljanje najprostije re~enice na
turskome jeziku. Sve su te rije~i obu~ene u na{e gramati~ko
ruho i njihova pripadnost pojedinim vrstama rije~i je data prema
na{em gramati~kom sistemu, a ne prema gramati~kom sistemu
jezika davaoca.
Jedna paralela
Iz prethodnog spiska Vukovih turcizama, raspore|enih
prema njihovoj semanti~koj komponenti, vidi se koliko su rije~i
toga porijekla u{le u sve oblasti na{ega `ivota. Dodajmo uz ovo
da su to potvrde samo iz Vukovih rje~nika. [kalji}ev rje~nik tu
je, svakako, znatno bogatiji. A ni tu ne nalazimo sve turcizme na
koje se, jo{ uvijek, mo`e nai}i na na{em jezi~kom podru~ju. Pa
ipak, i pored sve brojnosti rije~i toga ishodi{ta, stoji ~injenica da
je na{ osnovni leksi~ki fond ostao skoro neokrnjen. Turcizmi su,
naj~e{}e, dolazili da imenuju ono {to je kao novo ulazilo u na{
jezik, da imenuju predmete i pojmove koji su dolazili sa novim
dru{tvenim ure|enjem i novijim me|uljudskim odnosima, ali je, i
dalje, leksi~ka okosnica ostala na{a. Da se u to uvjerimo, dovoljno
je baciti pogled na spisak nekih rije~i iz na{ega svakodnevnog
`ivota:
Ku}a i poku}stvo
Na{a rije~
ku}a
prag
vrata
ognji{te
vatra
Turcizam
–
–
–
–
–
297
Asim Peco: Knjiga V
Na{a rije~
dim
pepeo / lug
drvo
dvori{te
zid
no`
mlin
stupa
srp
kosa
plug
ralo
stap
postelja
sto
stolica
vile
grablje
lopata
motika
{tap
Turcizam
–
–
–
avlija, mada nisu sinonimi
duvar, sve rje|e
–
–
–
–
–
–
–
–
–
–
–
–
–
–
–
–
Porodica
Na{a rije~
mlada
mlado`enja
mu`
`ena
otac
majka
brat
sestra
298
Turcizam
–
|uvegija, rje|e
–
–
babo, prete`no kod Muslimana
–
–
–
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
Na{a rije~
djed
baba
stric
strina
sin
k}er/k}i/{}er/{}i
unuk
unuka
nevjesta/snaha
zet
zaova
jetrva
ujak
ujna
tetak
tetka
brati}
sestri}
teti}
momak
djevojka
punica
punac
tast
ta{ta
svak
svastika
svekar
svekrva
{urak
{urnaja
Turcizam
dédo, kod Muslimana
néna, kod Muslimana
amid`a/ad`e
amid`inica, rje|e
–
–
–
–
–
–
–
–
daid`a, {ire
dainica, {ire
–
häla, rje|e, samo kod Muslimana
–
–
–
jaukla{, vrlo rijetko
jauklija, vrlo rijetko
–
–
–
–
bad`anak
–
–
–
–
–
299
Asim Peco: Knjiga V
Jelo i pi}e
Na{a rije~
hljeb
so
voda
bra{no
tijesto
mlijeko
sir
maslo
skorup
mla}enica
kiselina
med
medovina
jaje
poga~a
Turcizam
–
–
–
–
hamur, rje|e
–
–
–
kajmak, {ira upotreba
ajren, u Bosni
–
–
–
–
–
Vo}e i povr}e
Na{a rije~
jabuka
kru{ka
{ljiva
tre{nja
smokva
orah
gro`|e
{ipak
drijen
luk
zelje
grah
gra{ak
tikva
300
Turcizam
–
–
–
a{lama, ar{lama, rje|e, nije sinonim
–
–
–
nar, literarno
–
sogan, rje|e
–
–
–
–
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
@ivotinjsko carstvo
Na{a rije~
krava
vo
tele
june
ovca
ovan
jagnje/janje
koza
jarac
jare/kozle
konj
kobila
`drijebe
pas
ma~ka
koko{
pile
magare
golub
ptica
orao
vuk
lisica
medvjed
jelen
kuna
vjeverica
zec
riba
muha/muva
buha/buva
Turcizmi
–
–
–
–
–
–
–
–
–
–
at, nije sinonim
–
–
–
–
–
–
–
–
–
–
–
–
–
–
–
–
–
–
–
–
301
Asim Peco: Knjiga V
Ovdje su navedene samo neke imenice iz na{ega rje~ni~kog
fonda koje ~ine okosnicu svakodnevnog razgovora u `ivotu
na{ih seljaka. A ove rije~i, opet, mi ba{tinimo iz starijih epoha
razvitka na{ega jezika. To, dalje, zna~i da strani uticaj, makar bio
i dugovje~an, nije uspio da tu i{ta mijenja, ili su njegovi uticaji u
ovoj oblasti na{e leksike vrlo mali. I, po pravilu, nemaju op{tiji
karakter. I to potvr|uje mi{ljenje da turcizmi, bez obzira na svoju
broj~anu zastupljenost, nikako ne mogu da ~ine okosnicu na{ih
izra`ajnih sredstava u bilo kom dijelu na{e jezi~ke teritorije.
Turcizmi i germanizmi u
Vukovom Rje~niku iz 1818.
U prvom izdanju Vukovog Rje~nika, onom iz 1818, nalazi
se oko 200 rije~i germanskog porijekla, germanizama.39 Ako
se taj broj uporedi sa turcizmima u tome Rje~niku, vidje}e se
da je razlika ogromna, da se odnos kre}e, skoro, 12 : 1 u korist
turcizama. To je i shvatljivo. Vuk je davao leksi~ko blago
narodnog jezika, i to onih krajeva koji nisu, jo{ do tada, bili jako
zapljusnuti uticajem germanizama. Bez sumnje, ova razlika u
brojnom odnosu ne bi bila ovakva da je u ovaj Rje~nik u{la i
leksi~ka gra|a iz na{ih zapadnijih govora koji su, du`e vremena,
bila pod ja~im i neposrednijim uticajem njema~kog jezika. Isto
tako je mogu}e, da ne ka`emo sigurno, da }e broj germanizama
u drugom izdanju Vukovog Rje~nika biti druga~iji. Ali ta ispitivanja jo{ nisu vr{ena. Svakako, noviji uslovi `ivljenja na na{em
jezi~kom tlu, prodor tehnike i administracije, nosili su i nove
rije~i, sada germanskog porijekla. To }e naro~ito do}i do izra`aja
u posljednjim decenijama pro{loga i prvim decenijama ovoga
vijeka.
39
302
Up.: A. Peco, Germanizmi u Vukovom Rje~niku iz 1818.
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
Zaklju~ak
Na{i primjeri pokazuju da je broj turcizama u srpskohrvatskom jeziku, odnosno u Vukovim rje~nicima, dosta velik. ^ak
i izrazito velik. Pa ipak, taj rje~ni~ki fond, svi ti turcizmi koje
nalazimo kod Vuka, ili, uop{teno gledano, koje nalazimo u
na{em jeziku – a, da to i ponovimo, njih mo`e biti i preko deset
hiljada, ne omogu}avaju njihovim poznavaocima ni iskazivanje
najobi~nije misli, niti sklapanje jedne proste re~enice na tom
jeziku. Druga~ije re~eno, i pored tih brojnih turcizama, nismo
u stanju uspostaviti ni najelementarniju komunikaciju sa onima
kojima je turski jezik maternji. Postavlja se pitanje: za{to? Za{to
je to tako kada znamo da |aci sa nekoliko stotina tu|ih rije~i
mogu da razgovaraju sa svojim nastavnicima, da pi{u zadatke na
tim jezicima, rije~ju, poznavanje nekoliko stotina rije~i iz jednoga
jezika omogu}ava kakvu-takvu komunikaciju na tome jeziku.
Za{to se to ne posti`e na turskom jeziku ako u svom rje~ni~kom
fondu nosimo i po nekoliko hiljada turcizama?
Odgovor je sasvim jasan. Mi ne nosimo u svom rje~niku
izvorne oblike turskih rije~i. Sve su te rije~i, ulaze}i u na{ jezik,
poprimile fonetsko-morfolo{ke karakteristike na{ega jezika.
Druga~ije re~eno, one su se “pona{ile”, postale su sastavni dio
na{ih izra`ajnih sredstava i, kao takve, potpuno su se uklopile u
strukturu na{ega jezika. To je prvo. Drugo: me|u ovim brojnim
turcizmima koje nalazimo u Vukovim rje~nicima, ili, pak, u na{em
jeziku uop{te, nema nijednoga glagolskog oblika, nema nijedne
pade`ne sintagme, rije~ju, nema re~enicotvornih elemenata. A
bez tih rije~i nema re~enica, nema komunikacije.
I dalje. Na{ jezik, kao jezik primalac, primao je samo nazive
za pojedine predmete i pojmove, ali ne i ~itavu gramati~ku
“opremu” tih rije~i. Tako su se ove tu|ice na{le u na{em gramati~kom sistemu koji je potpuno druga~iji od gramati~kog
sistema jezika davaoca (fleksija prema aglutinaciji) i one su
303
Asim Peco: Knjiga V
sada u novom gramati~kom okru`enju morale da mijenjaju neke
ranije svoje zna~ajke i da se uklapaju u na{ gramati~ki sistem.
Pri tome je dolazilo do uzimanja na{ih gramati~kih obilje`ja kojima se iskazuju tri gramati~ka roda i kao takvi (tj. ti turcizmi)
uklapali su se u na{u deklinaciju. Ukoliko je, pak, dolazilo do
tvorbe glagolskih rije~i od turcizama, dodavane su na{e tvorbene
morfeme za infinitiv i uklju~ivani su takvi glagoli u neku od
postoje}ih na{ih konjugacionih grupa. Tako je bilo u najve}em
broju slu~ajeva: turcizmi su poprimali na{e gramati~ke osobine,
a samim tim oni su prestali da budu potpuno tu|e rije~i u na{em
jeziku. Uostalom, i sam njihov naziv govori o tome. To nisu turske
rije~i, to su turcizmi, rije~i preuzimane iz turskoga jezika, ali
uklju~ivane u na{ jezi~ki sistem. Sve ono {to nema takva obilje`ja
i danas str{i; up. sabah-sabaha; valahi. Prvo je na{ turcizam. To
je imenica mu{kog roda koja se deklinira po obrascu svih drugih
imenica toga roda (sabah-sabaha-sabahu-sabah-sabahom-o
sabahu). Druga rije~ je izvorno turska – vallahi (= tako mi Boga),
i kao takva je u na{em jeziku nepromjenljiva.
Koliko je turski uticaj bio neznatan na na{u jezi~ku strukturu govori i ~injenica da je na{a sintaksa ostala skoro netaknuta,
iako je strani jezik tu bio prisutan vjekovima. Upravo se de{avalo
obrnuto. Turske rije~i su ulaskom u na{u re~enicu poprimale sve
odlike na{ih rije~i i kao takve su za`ivljavale u na{oj re~enici, a tim
~inom su one prestajale da nose osnovna gramati~ka obilje`ja svog
ishodi{ta, jezika davaoca. Zato nije nimalo ~udno {to je i prozodijska odlika ovih rije~i, u najve}em broju slu~ajeva, usagla{ena sa
prozodijom jezika primaoca, odnosno govora u kome se te rije~i
danas nalaze. Otuda u hercegova~kim govorima novo{tokavska
obilje`ja i u turcizmima; otuda opet, u crnogorskim govorima
zetska prozodijska obilje`ja i u turcizmima. I tako je redovno.
Istina, bilo je mi{ljenja da su turcizmi uticali na izgovor
na{ih afrikata u nekim bosanskohercegova~kim govorima. To
jest, da je pod uticajem turskoga jezika, u kome nema afrikatskih
304
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
parova ~–}, d`–| i gdje preovla|uje palatalnija artikulaciona
komponenta, do{lo do te pojave i u na{em glasovnom sistemu.
Time se obja{njavala pojava “}akavaca” u Bosni (up. izgovor:
|amija, \emo umjesto d`amija, D`emo, na jednoj strani, ali
i: }uje{, svido|ba, na drugoj strani). ^injenica je da je pojava
“}akavizma” poznata nekim podru~jima Bosne i Hercegovine,
~injenica je da su to prete`no krajevi u kojima `ive Muslimani,
ali je, isto tako, ~injenica da ima muslimanskih govora u kojima
nikada ne dolazi do ovakve afrikatske supstitucije (recimo govori
isto~ne Hercegovine, Sand`aka, ikavsko{}akavski govori zapadne
Bosne). Sve je to dokaz da islamizacija nije morala biti osnovni
uzro~nik za pojavu na{eg “}akavizma”. Morali su postojati neki
drugi razlozi za to. A oni su morali biti tu, u na{em glasovnom
sistemu. I, do{lo se, ~ini nam se, do pravog razloga za obja{njenje
te pojave. A to je: priroda na{ih afrikata nije ranije bila ovakva
kakvi su danas ti glasovi. Artikulacione razlike izme|u na{ih
dvaju afrikatskih parova rezultat su evolucije na{ega glasovnog
sistema. A u procesu te evolucije svi na{i govori nisu i{li istim
razvojnim stazama. Neki su u tom procesu oti{li do kraja i time
su se u njima iskristalisale artikulacione razlike izme|u afrikata }
i |, na jednoj strani, i afrikata ~ i d`, na drugoj strani. To se desilo
u svim na{im govorima isto~nohercegova~kog tipa, to se desilo i
u najve}em dijelu ikavsko{}akavskih govora zapadne Bosne. Ali,
to se nije desilo u centralnobosanskim {}akavskim govorima. Ne
ni u jednom dijelu hercegova~kih govora (centralnohercegova~ki
govorni tip). Tamo je taj proces mogao da ide i u sasvim suprotnom
smjeru u odnosu na isto~nohercegova~ku situaciju. Otuda tamo
pojava “}akavizma”. Ima govora gdje se javljaju polumeki glasovi
(~’, d`’), {to je, tako|e, obja{njivo. Dakle, novija ispitivanja na{ih
narodnih govora jasno su ukazala na ~injenicu da nije turski jezik
glavni “krivac” za pojavu na{ega “}akavizma”. Za tu pojavu su
postojali i unutarjezi~ki uslovi. Uticaj turskoga jezika, ako ga
je bilo, tu je bio sekundarnog karaktera. Tamo gdje je proces
305
Asim Peco: Knjiga V
artikulacione diferencijacije izme|u na{ih dvaju afrikatskih parova bio zavr{en, turski uticaj, ma koliko bio intenzivan, tu nije
ni{ta promijenio.
Istina, turski uticaj je bio odlu~uju}i, u nekim na{im govorima, za o~uvanje foneme h u glasovnom sistemu tih govora. I
tu su razlozi jasni. Iz istorijske fonetike nam je poznato da se
ovaj na{ zadnjonep~ani konstriktiv po~eo gubiti iz govora negdje
u XVI vijeku. To je, upravo, vrijeme masovnije islamizacije u
na{im krajevima. Po{to je islamizacija nosila sa sobom i molitve
na arapskom jeziku, koje, ina~e, obiluju fonemom h, bilo je
razumljivo da je pod tim uticajem do{lo do stagnacije u gubljenju
ovoga glasa i iz na{eg rje~ni~kog fonda. Jer ako se u toku dana
vi{e puta izgovaralo: Alah, valah, sabah, Ahmet, rahmet i sl.,
moglo se, isto tako, izgovarati i: grah, orah, hrana, prohodala
i sl. Ali ako je u nekim na{im oblicima, ili nekim rije~ima,
fonema h ve} bila i{~ezla, ona se nikada vi{e tu nije mogla
vratiti. Otuda i u govoru Muslimana isto~nohercegova~kog tipa
obli~ki sinkretizam u dativu, instrumentalu i lokativu mno`ine
gdje je uslov za pojavu ovog sinkretizma bio, upravo, nestanak
foneme h iz oblika lokativa i jedna~enje toga oblika sa starim
instrumentalom. Uz to i muslimanski govori znaju za supstituciju
foneme h fonemom v u tvor (dhor, thor) i sl. Rije~ju, ako je ranije
do{lo do gubljenja foneme h iz nekog oblika, i ako se javio novi
oblik, odnosno, ako je ve} do{lo do supstitucije foneme h nekom
drugom fonemom, uticaj turskoga/arapskoga jezika tu nije mogao
ni{ta da izmijeni.
Da bi se vidjelo koliko su turcizmi u na{em jeziku nere~enicotvorni, tj. koliko se oni javljaju samo kao oznake pojedinih
predmeta ili pojmova, ali ne i kao nosioci ~itavih misaonih cjelina,
uze}emo dva primjera iz na{e knji`evnosti.
Prvi primjer je iz pjesni~kog opusa Alekse [anti}a. To je
njegova pjesma: Iz Bir Had`i-Bobina dolafa, u kojoj ima vrlo
mnogo turcizama. Ali ako izdvojimo te turcizme, oni nam ni{ta
306
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
ne kazuju. Ostaju samo kao rije~i poredane jedna pored druge, ali
ne kazuju kakva im je tu uloga.
Evo jednoga dijela te pjesme:
E ba{ ti ja nemam nimalo igbala!
Na mene se digla velika avala;
Dva dilbera, demek, birind`i junaka,
Iz mahale stare, Kalhanskog sokaka,
Dva iluma, d`anum, {to pi{u d`eride,
A {to su im, biva, veoma {efide,
Dva dilbera, aman, Alija i Duran,
[to na pamet znadu i }itab i kuran,
Na ~etiri strane pu{}ali avaze,
Iskupili, pobro, pa{e i kavaze,
Pa ti med`liz dr`e i sve {to je gore
O Bir Had`i-Bobi podjednako zbore;
Da on, sankim, nema dina ni imana
I svome Islamu da je od zijana;
Te ti ferman pi{u na bukadar strane,
Da se mene klone svi {to Islam brane,
Jer Bir Had`i-Bobo i svi mu ahbabi,
Nevjerni su butum Proroku i ]abi
I vas med`liz slavni slo`io se s davom
I kadije mudre zaklimale glavom.
Isklju~imo iz nekog stiha na{e “pomo}ne” rije~i, prijedloge
ili glagolske oblike, osta}e gole imenice ili prilozi bez ikakve
poruke. Uzmimo za primjer stih:
Dva dilbera, demek, birind`i junaka
ako izdvojimo na{ broj dva, i na{u imenicu junaka, osta}e
dilbera, demek, birind`i, koji nam ni{ta ne kazuju; ili:
307
Asim Peco: Knjiga V
Dva iluma, d`anum, {to pi{u d`eride
ako se izdvoje na{e rije~i: dva, {to pi{u, ostaju poredani turcizmi: iluma, d`anum, d`eride, ali bez ikakve poruke, i iskazane
misli.
Sve je ovo shvatljivo. Da bi se iskazala cijela misao, nisu
dovoljni samo pojmovi. Neophodni su i drugi ~lanovi bez kojih
ne postoje re~enice. Potrebna je gramatika. A turska gramatika
nije nikada postala sastavni dio na{ih izra`ajnih sredstava. Upravo zbog toga su se oni brojni turcizmi osje}ali nemo}ni u na{em
jezi~kom sistemu, upravo zato su se oni i morali uklapati u na{
gramati~ki sistem koji je u potpunosti sa~uvao svoju individualnost i tamo gdje su turcizmi dosta sna`no zapljusnuli na{ rje~nik.
A kako tek izgleda jedna misao iskazana na na{em i na
turskom jeziku, pokaza}e nam primjeri uzeti iz romana Dervi{ i
smrt Me{e Selimovi}a:
U petak, poslije d`ume, Mula-Jusuf mi javi da me u me{}emi
~eka valijin defterdar. Koji ga je {ejtan doveo ovamo po
ovako ru`nom vremenu!40
Iste te re~enice na turskom jeziku glase:
Cuma günü, cuma namazindan sonra Molla Yusuf. Valilik
Defterdarinin beni mahkemede beklediğni haber verdi. Bukötü zamanda hangi şeytan onu buraya göndermişti?41
Ako uporedimo ova dva teksta, te{ko }emo tu na}i i{ta
zajedni~ko zbog nejednakih grafi~kih rje{enja. Ali, ipak, mo`emo
zaklju~iti da tursko cuma odgovara na{em d`uma, da tursko Molla
Yusuf odgovara na{em Mula-Jusuf, da tursko şeytan odgovara
na{em {ejtan. Jo{ bi se, eventualno, mogla izdvojiti imenica
40
Dervi{ i smrt, XVI poglavlje, 418 (Novi Sad – Beograd, 1972).
Mehmed Selimovi}, Dervis ve ölüm, Varlik Yayinlari, Ankara Caddesi,
Istanbul, prevod Mahmut Kiratli, 1973, 457.
41
308
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
haber iz turskog teksta, kao nama poznata rije~, mada joj u na{em
izvoru odgovara glagolski oblik javi. I to je sve. Mi u turskom
tekstu mo`emo samo tragati za nekim obli~kim sli~nostima koje,
eventualno, postoje izme|u na{ega i turskoga jezika. Turci bi,
opet, u na{em tekstu na{li vrlo malo sli~nosti zbog na{ih grafi~kih
i gramati~kih posebnosti.
I ovo su dokazi da tu|ice, makar bile i brojne, ako se uklope
u gramati~ku strukturu jezika primaoca, prestaju da traju kao
rije~i jezika davaoca i po~inju da traju kao rije~i jezika primaoca i
kao takve se pokoravaju svim gramati~kim pravilima toga jezika.
Zbog toga se u na{em jeziku brojni turcizmi odr`avaju vjekovima.
Na svoje porijeklo oni mogu ponekad ukazivati svojim glasovnim
sklopom, ali ne i svojom gramati~kom posebno{}u. Zbog toga
nam te rije~i i ne smetaju mnogo. ^ak ni onda kada za njih imamo
i vlastitu rije~. One se u takvim slu~ajevima javljaju kao sinonimi
sa nekim stilskim obilje`jima.
309
Asim Peco: Knjiga V
Va`nija literatura
1.
Vuk Stefanovi} Karad`i}, Srpski rje~nik 1818, Beograd,
1964.
2. Vuk Stefanovi} Karad`i}, Srpski rje~nik istuma~en njema~kijem i latinskijem rije~ima, Be~, 1852; Beograd, 1969.
3. Ljubomir Stojanovi}, @ivot i rad Vuka Stef. Karad`i}a,
Beograd, 1924.
4. Miodrag Popovi}, Pamtivek, Srpski rje~nik Vuka St. Karad`i}a, Beograd, 1983.
5. Pavle Ivi}, O Vukovom Rje~niku iz 1818. godine, Pogovor/
srpski rje~nik 1818, Beograd, 1964.
6. Abdulah [kalji}, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1965.
7. Petar Skok, Etimologijski rje~nik hrvatskoga ili srpskoga
jezika, Zagreb, 1971.
8. Bratoljub Klai}, Veliki rje~nik stranih rije~i, Zagreb, 1968.
9. France Bezlaj, Etimolo{ki slovar slovenskega jezika, Ljubljana, 1976. i 1982.
10. E. N. [ipova, Slovar tjurkizmov v russkom jazike, Alma-Ata, 1976.
310
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
Skr a } e n i c e
alb.
apel.
ar.
arb.
avst.
bav. avst.
bug.
c. f.
~., ~e{.
dem.
fr., franc.
gl.
gr~.
ma|., mad`.
nem.
ngr.
nom.
njem.
pers.
praslov.
pred-ie.
RJA
rum.
s. v.
sanskr.
srlat.
srvn.
stcslav.
stgr.
stmad`.
stvn., stvnj.
suf.
sveslav.
tal.
tur.
up.
v.
vulg.
= albanski
= apelativ
= arapski
= arbanaski
= austrijski
= bavarsko-austrijski
= bugarski
= uporediti
= ~e{ki
= deminutiv
= francuski
= glagol
= gr~ki
= ma|arski
= nema~ki
= novogr~ki
= nominativ
= njema~ki
= persijski
= praslovenski
= predindoevropski
= Rje~nik hrvatskoga ili srpskoga jezika (JAZU)
= rumunski
= kod rije~i
= sanskrtski
= srednjolatinski
= srednjovisokonema~ki
= starocrkvenoslovenski (staroslovenski)
= starogr~ki
= staroma|arski
= starovisokonjema~ki
= sufiks
= op{teslovenski
= italijanski
= turski
= uporediti
= vijek; vidjeti
= vulgarno
311
NAD [ANTI]EVOM POEZIJOM*
* Rad prvi put objavljen u ~asopisu Most, Mostar, br. 83-84, 1990, 3-11. Ovdje
prenesen u latinicu iz knjige Pisci i njihov jezik, Beograd, Prosveta, 1995, 226-244.
Ispravljene su uo~ene tehni~ke i korektorske gre{ke.
313
NAD [ANTI]EVOM POEZIJOM
Knji`evno djelo Alekse [anti}a, s obzirom na raznovrsnost
njegovih pjesama, i njihovu brojnost, predstavlja nepresu{ni
rudnik za raznolika prou~avanja. Tu ima podosta gra|e i za lingvisti~ki pristup, za prou~avanje na{ega onda{njeg jezi~kog
standarda, za prou~avanje pjesni~ke leksike, za prou~avanje dijalekatske leksike, za prou~avanje funkcionalnosti tu|ica, posebno
turcizama, i sli~no.
I
Ja sam u radu Dijalekatske osobine u pjesni~kom jeziku
A. [anti}a (koji je prvo objavljen u spomenici “Zora”, Mostar
1968/69) ukazao na neke dijalektizme u [anti}evoj poeziji.
Takvih osobina, koje bi se mogle nazvati i “hercegovinizmima”,
tj. osobina koje se jo{ uvijek smatraju neknji`evnim, ima podosta
u literarnom opusu Alekse [anti}a. Nije [anti} `elio da nam
ostavi nekakvu zbirku dijalekatskih rije~i iz svoga zavi~aja i
svoga vremena. On je, prosto, `elio da svoje misli iskazuje onako
kako je to ~inio u svakodnevnom `ivotu i kako ih je mogao
lako da razumije svaki njegov zemljak i savremenik. Istina, ima
mi{ljenja da je sve to posljedica skromne pjesnikove kulture i
nemogu}nosti da se odvoji od svoga grada i svoga dijalekta.
Jovan Du~i}, u jednom osvrtu na [anti}evu poeziju, ka`e da je
na{ pjesnik “u celom svom stavu prema `ivotu imao strah od
svega {to ga je prema{alo; a u svom odnosu prema knji`evnosti,
315
Asim Peco: Knjiga V
u`as od svega {to mu je protivure~ilo. Strahovao je od velikih
gradova, velikih ljudi i velikih re~i. Zato ostade do kraja vezan
za svoju malu i teskobnu sredinu” (Jovan Du~i}: Aleksa [anti},
Mostar i Hercegovina, Mostar 1937, str. 66). Du~i} je poznavao
na{ega pjesnika, s njime je i drugovao, i treba mu vjerovati da je
ta konstatacija zasnovana na li~nom utisku o [anti}u.
Samo, mora se imati na umu i ~injenica da je [anti} bio satkan
od druga~ije gra|e nego Du~i}. Jeste, [anti} je bio zaljubljenik
u Mostar, Neretvu, Radobolju i Bi{}e. Njemu je jedino na tom
prostoru sve bilo “po taman”. Tu su ove rijeke svojim {umom godile
njegovom uhu, tu je slavuj znao da izvija najzanosnije pjesme, tu je
behar bio neponovljiv. Mora se priznati da je mnoge svoje ljubitelje
[anti} zarazio tom bole{}u. Samo, to ne bi trebalo da je negativna
osobina. Ne. To je, jednostavno, ona ljubav koju mnogi nemaju i
koju ne steknu ni do kraja `ivota. Da je [anti} ispunio svoj dug
prema vremenu, i prema svome zavi~aju, dokazuje ~injenica da
je on jo{ tu, me|u nama, i da nikakve bure i oluje nisu uspjele da
otu|e [anti}a ni od Hercegovine, ni od Mostara i svih, ponavljam,
svih `itelja ovoga grada na obalama Neretve. A, mora se priznati,
to posti`u samo veliki ljudi, veliki majstori pera. Mogu}e je da
[anti} nije poznavao svjetsku literaturu onoga vremena. Zna se
da je drugovao sa Hajneovom poezijom i da ga je prevodio, ~ak
i da se ugledao na toga njema~kog klasika (o tome pi{e u istoj
knjizi, gdje i Du~i}, Jovan Radulovi}, str. 82). Zna se da je bio
ljubitelj na{e narodne i umjetni~ke poezije. To su mu mogli biti
i prvi uzori. A kada mu je Bogdan Popovi} uputio dosta o{tre
rije~i kritike, [anti}, kao odgovor, pi{e da bor jo{ nije pao i da jo{
krepko stoji. Istini za volju, kritika je imala uticaja na [anti}a.
Ponavljam, [anti}eva poezija pru`ala je, i pru`a, obilje tema
za raspravu. Kakav }e ishod biti takvih rasprava, zavisi od toga
kako se gleda na na{ega pjesnika. Onaj koji ga voli, uvijek }e
na}i razumijevanje za njegove nedostatke i – {to se nije vinuo
nebu pod oblake. Istina je da su neki, koji su nadma{ili [anti}a
316
Nad [anti}evom poezijom
u umjetni~kim vrijednostima svojih stihova, manje znani na{im
savremenicima nego Aleksa. A istina je, i nepobitna, da ~ovjek
`ivi dok `ivi njegovo djelo.
II
Ja }u ovom prilikom govoriti samo o jednoj osobini pjesni~ke
rije~i A. [anti}a. Govori}u o turcizmima, rije~ima orijentalnog
porijekla, koje nam nudi samo izvjestan broj [anti}evih pjesama,
ina~e bi uvid u tu problematiku u cjelokupnom [anti}evom literarnom opusu iziskivao i vi{e vremena i vi{e prostora. Upravo, ta
problematika iziskuje ~itavu jednu studiju. [anti}eva pisana rije~
nudi gra|u za jedan takav poduhvat.
Ali, prije nego pri|emo toj problematici, nekolike napomene:
a) Ja sam u pomenutom radu o [anti}evim dijalektizmima,
upravo je posljednja misao u tome radu, napisao i ove retke: kada
ne bismo znali odakle je na{ pjesnik, njegova poezija odvela bi
nas na obale Neretve. ^ini mi se da ta konstatacija krasi poeziju
A. [anti}a. A na tu misao dolazi se kada se prati tematika o kojoj
pjeva [anti}, kada se prati leksika koju upotrebljava [anti},
kada se prate li~na imena koja spominje [anti}, kada se prate
me|uljudski odnosi o kojima pi{e [anti}. Rije~ju, cjelokupni
literarni opus ovoga pjesnika pro`et je njegovim zavi~ajem,
pro`et je Hercegovinom i Mostarom. U vezi s tim ja }u ukazati i
na ovaj podatak. U jednom radu o jeziku Desanke Maksimovi}
ja sam napisao da nam pjesnikinja svojom poezijom ukazuje na
pravac kretanja ka njenoj Brankovini; njena poezija se javlja kao
vje~iti putokaz ka tom predjelu [umadije. To se mo`e re}i za
svakog velikog pjesnika koji voli svoj zavi~aj i koji zna da ga
ovjekovje~i u svojim pjesmama.
b) I da ne spominje navedene toponime: Mostar, Neretva,
Radobolja, Mahala donja, [anti}eva leksika odvela bi nas na
317
Asim Peco: Knjiga V
obale Neretve. Tu, naime, `ive rije~i kao: granate smokve, behar,
melek{a, dra~a, kadulja, krasna, liska, hrnjaga, ja{mak, {ipak,
|eriz, d`amija, hod`a; tu zajedno `ive: Emina, [erifa, Ferida,
An|a, Ibro, Mrgud, Petar. Sve to, i zajedno, te{ko se nalazi van
ovih prostora, vezanih za Neretvu i Hercegovinu.
c) Za na{ega pjesnika je re~eno da je najbolji muslimanski
pjesnik (N. Mili}evi}). Mo`da ~udno zvu~i ovakav sud o pjesniku koji zauzima istaknuto mjesto u srpskoj knji`evnosti. Mo`da
~udno, ponavljam, ali ne i neshvatljivo. [anti} je odrastao u sokaku u kome su se igrali i Zora i [erifa i Aleksa i Mujo; Aleksa je
odrastao u gradu gdje se uvijek po{tivao ~ovjek i gdje je ta rije~
imala onu vrijednost koju joj odredi jedan drugi majstor pera:
^ovjek, to gordo zvu~i – {to zna~i: ~ovjek nadvisuje sve druge
rije~i iz svoga semanti~kog podru~ja. [anti} je to znao. On je osje}ao svoje kom{ije kao ne{to svoje, njemu blisko i drago, i zato je
o njima pjevao kao o ne~emu {to se voli i {to se nosi u srcu.
Ja posebno isti~em taj momenat u [anti}evoj poeziji. Isti~em ga zbog toga {to se to, danas, po~esto zaboravlja. A, da se
i toga podsjetimo, [anti} nije i{ao ni na kakve kurseve gdje se
predavalo o bratstvu i jedinstvu. [anti} nije pripadao nikakvoj
partiji koja je u svome programu imala i takvih ideja. Ne. [anti}
je rastao u sredini gdje se kom{ija volio kao brat. [anti} je duboko
shvatao razlike koje je vjera uspostavljala me|u istoplemenicima
i istojezi~nicima, ali je znao da te razlike nikako, i nikada, ne
smiju da budu primarne, da nadja~aju sve {to te istojezi~nike
spaja, mada je u svom, ne odve} dugom `ivotu, promijenio tri
cara. (Ro|en je, kao {to se zna, 27. maja 1868. Dakle, za vrijeme
turske uprave. Umro je 2. februara 1924. Dakle, za vrijeme
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Izme|u ta dva datuma
njegovom u`om domovinom jo{ su protutnjale austrijske vojske i
austrijska uprava.) On je, prema tome, mogao da pamti i tursku i
austrijsku i na{u upravu. Pamtio je, zna~i, vrijeme kada su Emina
i [erifa mogle biti privilegovane u odnosu na An|u i Stanu. Ali,
318
Nad [anti}evom poezijom
ponavljam: mogle biti privilegovane. A da li su bile? Naj~e{}e
nisu. Naro~ito u njegovoj Hercegovini. Privilegije, o kojima se
po~esto u ovakvim istorijski prelomnim periodima govori, naj~e{}e ne idu “na dno”. Ne sti`u do onoga dru{tvenog sloja o
kome pjeva Aleksa. On je, zato, i mogao da ka`e: “Mene sve rane
moga roda bole, I moja du{a s njim pati i grca” (Moja otad`bina).
A njegov rod su svi njegovi zemljaci. Nije ih dijelio ni po vjeri
ni po nacionalnoj pripadnosti – ako se tada i o tome govorilo.
Upravo zbog toga smatram da je [anti} divna lektira za ove dane,
i ove krajeve. Ona je danas “mehlem ljutih rana” i dobro bi do{la
u svakom nastavnom procesu.
III
U sklopu ove problematike nalaze se i [anti}evi turcizmi.
Nekoliko rije~i o tome leksi~kom sloju u na{em jeziku. Iz istorije
sh. jezika se zna da su nam ovaj leksi~ki sloj, uglavnom, donijeli
Turci. Zna se i to da te rije~i, koje mi obi~no tako nazivamo,
turcizmima, nikako nisu isklju~ivo turskoga porijekla. I najmanje su toga porijekla. To su, u najve}em broju, rije~i koje su i
Turci preuzeli ili iz arapskoga ili iz perzijskoga jezika. Zbog toga
se danas za te rije~i upotrebljava jo{ i naziv orijentalizmi. Taj
im naziv vi{e i odgovara, ali, po{to se kod nas onaj prvi naziv
– turcizmi – ve} odoma}io, ja }u i ovdje ostati pri tome nazivu.
Rije~i toga porijekla u na{em rje~niku mo`e biti do 10.000.
U poznatom Rje~niku turcizama Abdulaha [kalji}a ima ih 8.742
za 6.878 “raznih pojmova”. U Vukovim rje~nicima taj broj je
ovakav: u prvom izdanju Vukova Rje~nika, onome iz 1818,
turcizama ima oko 2.500. Ako znamo da u tom rje~niku ima
ukupno 26.270 rije~i, jasno nam je da tu na turcizme otpada
skoro jedna desetina cjelokupnog leksi~kog fonda. U drugom
izdanju Vukova Rje~nika, koji ima preko 40.000 odrednica, na
turcizme otpada oko 3.700 rije~i. Dakle, skoro isti procentualni
319
Asim Peco: Knjiga V
odnos. Ove brojke jasno govore koliko su turcizmi u{li u na{
svakodnevni `ivot i postali sastavni dio na{ih svakodnevnih
izra`ajnih mogu}nosti. Istina, ono {to je vrijedjelo za Vukovo
doba, nikako ne vrijedi i za na{e doba. I ne samo u Vukovom
u`em zavi~aju, u Srbiji, nego ni u bilo kom kraju na{e jezi~ke
teritorije. Zbog toga danas mnogi na{i |aci, mnogi savremeni
~itaoci i [anti}a i ]orovi}a, pa i Selimovi}a i Andri}a, ne mogu
da ~itaju njihova djela bez pogledanja u rje~nike. Turcizmi su
novijim generacijama sve manje poznati. A bez toga leksi~kog
sloja, ~ini mi se, mnoge pjesme, mnoga literarna ostvarenja iz
pro{loga vijeka, i ne samo pro{loga, gubili bi od svoje ljepote.
Ko `eli da osjeti ljepotu tih literarnih ostvarenja, neka pogleda u
rje~nike, neka malo dublje zaroni u te pjesme, tek onda }e osjetiti
svu njihovu ljepotu.
Od svih [anti}evih pjesama ja }u, za ovu priliku, uzeti samo
njih nekoliko i ukazati na njihove turcizme.
1. U pjesmi Prolje}e imamo i ove stihove:
– Nemoj, draga, no}as da te san obrva, I da sklopi{ o~i na
du{eku mekom – Prosu}e se miris plavih jorgovana, – I svaki
}e prozor zasuti beharom – Do|i i u ba{ti budi ru`a meka
– (Pretprazni~ko ve~e, zbirku pripremio Stevan Rai~kovi}, Prosveta, Beograd, 1968, str. 47).
U ovih pet stihova imamo ~etiri turcizma: du{ek, jorgovan,
behar i ba{ta. Ni za jedan od tih primjera, koji pripadaju grupi
na{ih turcizama, mi nemamo adekvatne doma}e zamjene. Imenica du{ek danas je sasvim obi~na na {irim prostorima sh. jezi~ke
teritorije. To je vrsta donje posteljine kojoj se do danas ne na|e
odgovaraju}a doma}a zamjena. To, naime, nije madrac, nije ni
vunena posteljina, nije ni le`aj. To je posebna vrsta donje posteljine
kojoj ni semanti~ki, ni po vrsti, ne odgovara romanizam madrac.
Jeste, u na{oj poeziji, ovaj turcizam obi~no prati pridjev mek/
mehak, meki/mehki, to jest, dolazi u sintagmi: meki du{ek, meki
320
Nad [anti}evom poezijom
du{eci. Nikakva zamjena tu vi{e nije mogu}a ako se `eli dati ne
samo prava semanti~ka komponenta ovoga dijela posteljine nego
i vrijeme kada je nastala i ova [anti}eva pjesma.
Drugi turcizam iz ove na{e grupe jeste jorgovan. Ta vrsta
ukrasnog {iblja danas je osvojila sve na{e krajeve. U [anti}evo
vrijeme Mostar je mogao biti prepun toga mirisnog {iblja. Po
porijeklu to je perzijska rije~: erġewün, tur. erguvan, {to smo mi
primili kao jorgovan, sa proteti~nim j. Koliko je ta rije~ postala
na{a, govori podatak da je Vuk nije ozna~io kao tursku. (Vuk je,
naime, uz sve rije~i za koje je smatrao da su po porijeklu turske,
stavljao krsti}: du{ek+.) Uz imenicu jorgovan nema toga znaka.
Zna~i, Vuk je nije smatrao turcizmom. Ponavljam, mi nemamo
odgovaraju}u rije~ za njenu zamjenu. Da bi se iskazao njen sadr`aj, a ako bismo `eljeli da napustimo ovaj turcizam, potrebna
nam je cijela jedna re~enica: to je “ukrasni grm iz porodice
maslina s lijepim grozdastim mirisnim cvjetovima ru`i~aste
i bijele boje”. Tako se ovaj turcizam obja{njava u Klai}evom
Rje~niku stranih rije~i.
Behar je, po porijeklu, tako|e, perzijska rije~. U tome jeziku
ona ima isti oblik: behar. Tako je i u turskom jeziku, odakle je
stigla i nama. Istina, sa ne{to izmijenjenim zna~enjem. Naime,
osnovno zna~enje ove imenice je prolje}e, zatim list i cvijet
vo}ke ([kalji}). U na{em jeziku, kao {to se zna, ova tu|ica ima
zna~enje cvijet vo}a. To zna~i da ova imenica, bar na podru~ju
Hercegovine, ne mo`e ozna~avati bilo koji cvijet. Koliko mi
je poznato, behar se ne upotrebljava ni za cvijet nekih drugih
cvjetnja~a. Tako, na primjer, ne ka`e se za cvijet drijenka, za
cvijet dra~e, pitome ili divlje, za cvijet oraha, bajama, lipe i sl. da
su u beharu, da su izbeharali. Uz cvijet tih cvjetnja~a, koliko mi
je poznato, uvijek ide: procvjetali su, u cvijetu su, cvijet. ^ak i
za vinograd se ka`e: u cvatu je, cvijet loze. Nikada – behar loze.
To bi zna~ilo da se turcizam behar vezao isklju~ivo za odre|eno
vo}e: vi{nju, tre{nju, breskvu, kajsiju i {ljivu. Zbog toga ova ime321
Asim Peco: Knjiga V
nica ~esto prati [anti}evu poeziju. Mostar je, koliko se mi stariji
sje}amo, nekada, stvarno, bio prepun vo}njaka koji su u prolje}e
kitili ovaj grad. Za posmatra~a, pogotovo za pjesni~ku du{u, to je
bio poseban do`ivljaj i nije nikakvo ~udo {to je tim darom prirode
[anti} okitio mnoge svoje pjesme.
Naravno, ni ovaj turcizam nije lako potisnuti iz na{ega
rje~nika. Ne, bar, iz rje~nika Hercegovine i Hercegovaca. To
nikako nije isto {to i cvijet. Cvijet ima znatno {ire zna~enje od
behara. Istina, imenica cvijet mo`e da se upotrijebi umjesto
imenice behar, ali ne i obrnuto. Behar, kao {to je i ovdje re~eno,
ne mo`e da ide uz svaku cvjetnja~u, pogotovo ne uz cvije}e. Mi
mo`emo da ka`emo: cvijet ru`e, cvijet karanfila, ali ne i: behar
ru`e, behar karanfila. Sve je to shvatljivo. U jeziku se vr{e
neprestane promjene. Na{e intervencije u tu oblast, po pravilu, ne
ra|aju plodom. @ivot je i tu najbolji sudija.
Turcizam ba{~a/ba{ta ima {iroku primjenu na na{em jezi~kom tlu. To je deminutiv od bãġ = vo}njak. U tur. je bahçe,
bağçe, a u perzijskom: bãğ~e. Mi smo primili ovu imenicu sa
fonemom h: bah~e, {to je me|uglasovnim procesima dalo ba{~e
– ba{~a (up. primjere kao: orah – ora{~i}, mijeh – mje{~i}, u kojima imamo, isto, asimilaciju zadnjonep~anog frikativa h ispred
afrikate ~ u prednjonep~ani konstriktiv {: otuda od bah~e – ba{~e i
na{im morfolo{kim uobli~avanjem, tj. uop{tavanjem morfeme -a:
ba{~a. U Mostaru mo`e biti i ba{}a, {to se obja{njava nestabilnom
artikulacijom afrikata ~ i d` u mostarskom govoru. Istina, javi}e
se i disimilaciona skupina {t umj. {~: ba{ta. Od tih dviju osnova
izvode se i sve druge: ba{~a – ba{~ovan, ba{~ovanluk, ba{~eni,
ba{~ica i sl., kao i: ba{ta – ba{tovanluk, ba{teni, ba{tica i sl.).
Po [kalji}u, osnovno zna~enje ove posu|enice je: vrt, vo}njak. I ova imenica u na{em jeziku donekle je modifikovala
svoja primarna semanti~ka obilje`ja. Ta imenica, naime, u Mostaru, i njegovoj okolini, ozna~ava i oku}nicu, ali ne svaku, nego
samo onu koja je lijepo ura|ena, koja se obra|uje, u kojoj se sadi
322
Nad [anti}evom poezijom
“zelen”, razno povr}e. Ako je to zemlji{te zasa|eno vo}em, ~e{}e
}e se tu javiti kao oznaka vo}njak; ako je zasa|ena vinova loza
– vinograd. Odstupanja, ako ih ima, rijetka su. A i tu bi detaljnija
analiza mogla da potvrdi izvorno, osnovno zna~enje. Tako, na
primjer, u mome Ortije{u postoje danas razne ba{~e i ba{~ine,
iako to vi{e nikako nisu ni lijepo ure|ene oku}nice ni vrtovi. Ali,
fakat je, to su nekada upravo bili takvi dijelovi ne~ijeg imanja.
2. Koliko je [anti} bio zaljubljen u behar govori i jedna
pjesma sa tom imenicom u naslovu: Pod beharom. I ona je
prepuna turcizama. Up.:
Jahao sam konje, a{ikovo, pio,
Ali nigda nisam vako rahat bio!
Gle, veliko sunce uprlo strijele
Na zumbule plave i |ule bijele,
Na granate smokve pokraj {edrvana,
Na sevlije vite od stoljetnih dana
I tanke munare sred ravna Mostara,
[to se sav bijeli od rosna behara!
Pa ko da bi jedan golem rubin bio,
U hiljadu boja trepti {eher cio,
Dok Neretva plava o kr{ se razbija
I srebrni galeb nad njome se vija.
Pa jo{ kako ovdje miri{e melek{a
I zelena trava od pamuka mek{a
I bijeli cvijet tre{nje i jasmina,
Ko mahale kuda prolazi Emina!
U tim stihovima ima podosta turcizama. To su: a{ikovo,
rahat, zumbule, |ule, {edrvana, sevlije, munare, behara, {eher,
melek{a, pamuk, jasmin, mahale, Emina...
323
Asim Peco: Knjiga V
Ja ne}u sada podrobnije obja{njavati sve te turcizme. Ukaza}u samo na tri: melek{a, jasmin, Emina.
[kalji} ima melek{u kao vrstu divljeg cvije}a, up. na menek{a,
tur. menekşe, perz. benef{e – obi~na ljubi~ica, Viola odorata.
Vuk nema te imenice ni u jednom svom rje~niku. Nalazimo je
u RJAZU. Tu ~itamo – melek{a, cvijet ljubice. Samo u jednoga
pisca (koji nije sasvim pouzdan) kao rije~ bosanskohercegova~ka.
Dakle, kod nepouzdanog pisca. Odatle i dalji Mareti}ev (on je
obradio taj dio Rje~nika) zaklju~ak: “Ako se ova rije~ doista govori, bi}e turska.” U Re~niku, koji je izdala Matica srpska, nalazimo i ovu odrednicu. Potvrda je, upravo, ovaj na{ primjer: Pa
jo{ kako ovdje miri{e melek{a. U Re~niku SANU nalazimo dvije
potvrde. Prva je [anti}eva: Ja na tvoja njedra bacih struk vrijeska
i melek{e; druga je iz Zovkinih djela: Nikad vi{e ne }e zubi trnuti,
ako se svari melek{e (ljubice) i melek{avom vodom pla~e.
Melek{a/milek{a je na ovim na{im prostorima prvo prolje}no
cvije}e. Sje}am se, kao osnovac, kako bih se radovao kada bih
prona{ao cvijet melek{e i odnio u~iteljici. Melek{e (ili milek{e)
bi mogle biti nekakvi hercegovinizmi. I to vezani za Mostar i
njegovu okolinu. Upravo, prema mojim ispitivanjima, za taj
turcizam ne zna ni Bosanska krajina, pa ni {ira Hercegovina,
Trebinje, Trebinjska {uma. To bi i mogao biti razlog za{to je u
njeno postojanje posumnjao T. Mareti} u Rje~niku JAZU. Ipak,
taj turcizam jo{ `ivi u jednom dijelu Hercegovine i lijepo je {to
ga je [anti} ovjekovje~io u svojim pjesmama.
Jasmin ima {iri areal upotrebe. Istina, Vuk nema ni ove
imenice. [to je i shvatljivo. Vuk je davao leksiku svoga zavi~aja,
ili onu za koju je posigurno znao da ~ini leksi~ki fond {irih
narodnih slojeva. Jasmin, to je van sumnje, nije ni tada pripadao
op{tenarodnom leksi~kom fondu. Upravo, sve do na{ih dana
to nije bilo ukrasno {iblje koje se uzgaja na {irim prostorima.
Danas, me|utim, jasmin se sre}e i u zaba~enim selima, diljem
na{e domovine.
324
Nad [anti}evom poezijom
Po porijeklu, to je perzijska rije~. Nama je mogla sti}i posredstvom turskoga jezika. U tom jeziku ona glasi yasemin. Ni za
ovaj turcizam mi nemamo adekvatnu zamjenu.
U ovoj pjesmi susre}emo se i sa li~nim imenom Emina.
Naravno, u Mostaru nije potrebno govoriti o tome ko je bila
Emina i {ta ta pjesma zna~i za ovaj grad. Li~no ime Emina je na{a
tvorenica. U osnovi joj se nalazi mu{ko li~no ime Emin = vjerni,
sigurni od arapskog: ämîn = vjeran, siguran, pouzdan. Mi smo,
dakle, preuzeli iz turskoga jezika oblik za mu{ko ime, Emin, pa
smo prema njemu stvorili i oblik za `ensko ime dodaju}i obliku
mu{koga roda morfolo{ko obilje`je na{ih `enskih li~nih imena
-a. Dakle, prema Emin – Emina, kao {to imamo prema Jovan
– Jovana, prema Ivan – Ivana, prema Neven – Nevena i sl.
Dakle, Emina se svojim oblikom uklopila u na{ antroponimijski sistem i postala sastavni dio na{e antroponimije. Za nas,
ovdje, nije bitno {ta je sve prethodilo nastanku ove pjesme. Mogu}e je da u Mostaru jo{ ima `ivih koji nose u svome sje}anju i
Aleksu i Eminu. To mo`e biti interesantno za istoriju knji`evnosti,
za onoga koji pi{e, posebno, o kulturnoj pro{losti Mostara ili,
pak, posebnu studiju o na{em pjesniku. Za nas je bitna ~injenica
da nam je [anti} u posebnoj pjesmi o Emini ovjekovje~io jedan
vremenski period i jednu dru{tvenu sredinu. [anti} je, naime, u
svojoj Emini iskazao ne samo probleme sa kojima se, i nerijetko,
susre}e jedna mladost, nego nam je sve to iskazao na visokom
umjetni~kom nivou i potpuno u skladu sa sredinom iz koje poti~u
i pjesnik i junakinja ove pjesme. To, u prvom redu, potvr|uje i
leksika ove pjesme, pa i njeni turcizmi. Da to i poka`em.
Prva strofa pjesme o Emini, kako je poznato, glasi:
Sino}, kad se vratih iz topla hamama,
Pro|oh pokraj ba{te staroga imama
Kad tamo u ba{ti, u hladu jasmina
S ibrikom u ruci staja{e Emina...
325
Asim Peco: Knjiga V
U prvom stihu imamo turcizam hamam. Ta imenica, po
[kalji}u, zna~i: 1. javno kupatilo u muslimanskim zemljama,
2. banjica u muslimanskoj ku}i. U osnovi je tur. hamam od ar.
hammãm.
U [anti}evo vrijeme, koliko mi je poznato, u Mostaru su
postojala dva hamama. Danas se ta rije~ u gradu na Neretvi skoro
i ne upotrebljava, a poznato mi je da se u doba moga djetinjstva
upotrebljavala, posebno njen deminutivni lik hamamd`ik. To
~ak i u mojoj porodici, jer je postojala prostorija toga imena, i
te namjene. Ta rije~ danas je vezana samo za istoriju i literaturu.
Zamjenjuje je ili kupatilo, u ku}ama, ili banja, u Mostaru, {to,
opet, upu}uje na vrijeme kada je taj javni objekat izgra|en.
Zamjena toga turcizma bilo kojom drugom rije~ju ovdje nije
mogu}a. To i zbog pjesni~ke rime, i zbog sredine i vremena o
kojima je rije~.
Iz drugog stiha ukazujem na oblik imama. Poznato nam je
da tur. imam ozna~ava muslimanskog sve{tenika koji “predvodi
skupno klanjanje namaza u d`amiji” ([kalji}). To zna~enje ova
imenica ima i kod [anti}a. Istina, [anti} to popra}a odredbom
staroga. Reklo bi se da je to stalni pojam: stari imam. Ne znam
da li postoji i mladi imam. Tek, [anti} nam je ovdje ponudio
ne samo dva oblika koja se ritmi~ki sla`u nego nam je dao i
sliku jedne sredine. Uz to, vrlo milozvu~no. Treba biti potpuno
neosjetljiv za poeziju pa ne osjetiti svu ljepotu koju nam ovdje
nudi na{ pjesnik.
U sljede}em stihu imamo tur. jasmin: u hladu jasmina.
Mo`da bi neko mogao da ka`e: kakav je to hlad u no}i? Odgovor
bi, na takvo pitanje, mogao biti: hlad u mjese~ini. Treba imati
pjesni~kog dara pa sve to uo~iti. Uz to, Mostar je mogao u
[anti}evo vrijeme da bude ure{en i ovom vrstom ukrasnog {iblja.
Pogotovo u ba{tama uglednih gra|ana na{ega grada, a i onih koji
su bili poznati i u vjerskim krugovima, gdje se, ina~e, mnogo
326
Nad [anti}evom poezijom
njegovala orijentalna kultura i orijentalni ambijent. Dakle, sve u
skladu sa vremenom i sredinom.
Posljednji stih iz ove strofe ima turcizam: ibrikom. Danas se
ova imenica rijetko upotrebljava. Mo`da, jo{ uz omiljeni napitak
kafu/kahvu: ibrik kahve. Ranije, pak, to je bilo posu|e bez kojeg
se nije mogla zamisliti nijedna iole imu}nija ku}a. To je posu|e
za vodu. U pitanju je turcizam, i u turskom je ibrik, u perz. ãbrîz,
tj. u pitanju je slo`enica ãb = voda i rîz – od glagola rîthen = liti,
prolijevati, sipati ([kalji}). Dakle, posu|e iz koga se lije, prosipa
voda. U [anti}evo vrijeme nikakav drugi pojam nije mogao da
zamijeni ovaj turcizam.
Druga strofa, tako|e, ure{ena je turcizmima: Ja, kakva
je pusta. Tako mi imana. Uzvik ja, pripada, isto tako, na{im
turcizmima. U pitanju je arapski uzvik “ja”, prema kome mi
imamo na{e “o”. Ipak, [anti} je imao razloga da tu ne upotrijebi
na{e “o” nego tu|icu “ja”. To je u duhu kompozicije cijele pjesme.
Na{ uzvik “o” ovdje bi mogao da remeti tu ~udesnu harmoniju
misli i zvuka. To isto vrijedi i za turcizam imana. Taj turzicam
se kod nas prevodi sa: vjerovanje u jednoga Boga, vjera islam.
Nikakva supstitucija ove tu|ice ovdje ne bi bila dobro do{la. I,
ona bi remetila ritam pjesme. A da bi se pokazao vrhunac mladosti
i ljepote, iza ovoga slijedi pore|enje sa carskim dvorovima: Stid
je ne bi bilo da je kod sultana. Po narodnom vjerovanju, a koje
nije bez osnova, sve {to je najljep{e nalazi se “kod sultana”. Po
svojoj ljepoti, i svim drugim ljudskim osobinama, Emina je bila
dostojna te sredine.
Ipak, to i posebno isti~em, to je rekao Aleksa, i rekao je za
Eminu.
Koliko su bili te{ki pjesni~ki jadi, da idemo za pjesnikom,
vidi se iz posljednjeg stiha ove strofe: Ni hod`in mi zapis vi{e
pomo} ne}e. Jeste, dana{njoj omladini ovaj stih mo`e biti bez
posebnog zna~enja. Jer, {ta je to hod`in zapis! To su neke gatke,
327
Asim Peco: Knjiga V
neka vra~anja za koja nema nikakve potrebe i koji ni{ta ne nude.
Da, tako mi mo`emo danas da razmi{ljamo i rasu|ujemo. U
[anti}evo vrijeme, posebno u sredini u kojoj je `ivjela Emina,
tako se nije moglo razmi{ljati. Hod`in zapis, za to vrijeme, i u toj
sredini, imao je i te kakav zna~aj. U to se, nerijetko, i vjerovalo.
Koliko je [anti} bio “kod ku}e” kada pi{e i razmi{lja o
svojim kom{ijama muslimanima, govori i ostali tekst Emine. Tu
se, kao pozdrav “nazivlje selam” (ja joj nazvah selam). Nikakav
drugi pozdrav ne bi odgovarao vremenu i prilici. Selam je tu bio
jedino mogu}. Zato ga daje i [anti}. A razumljivo je i {to to ne
prihvata Emina. Ne smije se zaboraviti sredina o kojoj je rije~
i vrijeme kada se sve to de{ava. Bilo kakav izuzetak od ovoga,
prosto, ne bi bio ni shvatljiv ni prihvatljiv. Uz to ide i kletva: Al
moga mi dina. Tu imenica din nije do{la samo zbog rime. ^itava
kompozicija pjesme, sredina gdje se sve to de{ava, iziskivale su,
upravo, taj pojam, pojam din. A taj pojam bio je stalni pratilac
svakog muslimana onoga vremena, pogotovo sredine u kojoj
je rasla Emina. Ako je neko `elio da se pribli`i toj mostarskoj
ljepotici, morao je po{tivati sve norme njenoga `ivota i njene
sredine. [anti} je bio toga svjestan.
Sa kolikom ljubavlju pjesnik slika ljepotu svoje junakinje,
pokazuje naredna strofa: tu vjetar mrsi kosu, ali – to nije makar
kakva kosa. To su “pletenice guste”, a miris te kose poredi se sa
najljep{im prolje}nim mirisom, sa zumbulima plavim. Prelijepo,
nema {ta! Kao posljedica toga, razumljivo je {to se u pjesnikovoj
glavi de{avaju ~uda. Vrti mu se u glavi: A meni se krenu bururet
u glavi. Sve u jednom ritmu, i sve u semanti~kom, i leksi~kom,
jedinstvu.
I posljednji stih iziskuje da se o njemu ka`e neka rije~: Niti
haje al~ak, {to za njome crkoh. Al~ak u turskom zna~i: nizak,
niskog stasa, propalica, prostak, nitkov, stra{ivica ([kalji}). U
na{em jeziku, pogotovo u [anti}evoj Emini, nijedno od tih zna~enja nema ova imenica, ovaj turcizam. To bi se moglo re}i i,
328
Nad [anti}evom poezijom
danas, za zna~enje te imenice, ako se jo{ upotrebljava, koje ona
ima u ovome gradu i ovome kraju. Ovdje ta imenica ozna~ava
vragolana, {ereta, bez ikakvih lo{ih prizvuka. To je, upravo,
svojevrsni hipokoristik, rije~ odmila koja dolazi samo uz ona
imena koja se vole, koja se `ele zadr`ati u svojoj sredini i svojoj
ljubavi. To potvr|uje i [anti}. Vi{e je nego sigurno da neko, kao
{to je na{ pjesnik, nikako ne bi uz ime svoje miljenice upotrijebio
neku odredbu koja bi, makar i malo, ru{ila osnovne karakteristike
djevojke. U ovom slu~aju i voljene djevojke. Dakle, u ovom
kontekstu, turcizam al~ak ide me|u na{e hipokoristike, rije~i
odmila.
Cijeli ovaj osvrt na turcizme u [anti}evoj Emini govori o
posebnoj `elji pjesnika da voljeno lice da u svoj njegovoj ljepoti,
uz to da ga da onako kako to odgovara sredini i vremenu. Bez
tih komponenti ova pjesma ne bi bila ono {to ona danas stvarno
jeste, i ne samo u gradu na Neretvi.
Postoje jo{ nekolike pjesme u kojima [anti} pjeva o svojim
kom{ijkama muslimankama. To su: Pod beharom, Pred kapid`ikom u kojima se, ponovo, susre}emo sa Eminom. Tu, zatim,
dolazi pjesma o [erifi, o Feridi (U ljuljajci). Sve se te pjesme
mogu smatrati antologijskim: na visokom su umjetni~kom nivou,
pune su topline i pisane su sa leksi~kim koloritom vremena i
sredine kada su nastale i gdje su nastale.
V
Kada ~ovjek pro~ita sve [anti}eve pjesme, a on je bio
vrlo plodan pjesnik, dolazi do zaklju~ka da je [anti} ostavio
iza sebe pozama{no djelo u kome ima podosta onoga {to }e
`ivjeti dok `ivi jezik na kome je stvarao. Nesumnjivo, Aleksa
[anti} nudi za svaku antologiju jugoslovenskih knji`evnosti
podosta svojih pjesama; nesumnjivo, Aleksa [anti} nudi za
329
Asim Peco: Knjiga V
svaku srpsku antologiju podosta pjesama. ^injenica je da Aleksa
[anti} ~ini ponos i srpske knji`evnosti kojoj pripada, ali u isto
vrijeme i jugoslovenskih knji`evnosti, kao zajedni~ke odrednice
svih ~lanova na{e dru{tvene zajednice. U vezi s tim mo`e se
postaviti pitanje: kako je mogu}e jednoga pjesnika, kome je po
ro|enju odre|eno mjesto u knji`evnosti naroda kome pripada, u
srpskoj knji`evnosti, kako je mogu}e, da ponovim, toga pjesnika
progla{avati “najve}im muslimanskim pjesnikom”? Odgovor je
vrlo jasan. To je, naravno, znao i onaj koji je izrekao naprijed
navedenu misao (N. Mili}evi}). [anti} je Srbin i njegovo primarno
mjesto nalazi se u srpskoj knji`evnosti, u knji`evnosti naroda
kome pripada. Ali, uz to, on je svojim pjesmama ovjekovje~io
Muslimanke u svojoj poeziji. O njima je pjevao sa puno topline,
opisivao ih je kao ne{to svoje, kao ne{to milo i drago. Sve je to
~inio onako kako bi to ~inili, kada bi bili kadri, njihovi najmiliji,
njihova bra}a. Time je [anti} zavrijedio onaj kompliment koji
mu je podario N. Mili}evi}. Dodajmo uz ovo i misao koju je,
o na{em pjesniku, izrekao njegov brat po peru, a zaljubljenik
u Mostar, Stevan Rai~kovi}. Rai~kovi}, uz izbor [anti}evih
pjesama, koje je izdala Prosveta, Beograd (1968, Pretprazni~ko
ve~e) ka`e i ovo: “Bio je srpski pesnik, a muslimani su ga, ka`u,
ose}ali da je njihov. Kada je umirao, mora da se ceo Mostar
vajkao: kuda }e sad Aleksa? U raj ili u d`enet” (str. 9). Ja bih
uz ovo mogao dodati i sljede}u misao: Kada je umirao Aleksa,
Mostarci su se pitali: kuda sada s njim: u groblje ili u harem?
Bilo je mjesta, i to na istaknutom dijelu tih na{ih posmrtnih
prebivali{ta, rezervisanog za ovoga sina grada na Neretvi. Uz
ovo bi mogla i}i i konstatacija da to nije posljednji put da nam
se tako ne{to de{ava u knji`evnosti. Mogu}e je da je Aleksa tu
bio prvi, a iza njega su slijedili oni sinovi na{ih naroda koji su,
u danima kada se bila bitka za na{ opstanak, nalazili u svojim
srcima ljubavi za bli`njega, za kom{iju i kada su tu svoju ljubav
iskazivali na isti na~in kao i na{ [anti}. To jest, kada je pjesnik
330
Nad [anti}evom poezijom
Hrvat pjevao o Srbima, kada je pjesnik musliman pjevao o Srbima.
Druga~ije re~eno, ima u na{oj literaturi jo{ takvih primjera kada
pisci/pjesnici, koji su potekli iz jednog naroda na{e dru{tvene
zajednice, nadvisuju svoje vrijeme i iz srca, sa toliko ljubavi i
saosje}anja sa svojim kom{ijom i bratom po jeziku i iskonskoj
krvi, pi{u o drugom narodu, o svom kom{iji. Dovoljno se ovdje,
i ovom prilikom, podsjetiti Ivana Gorana Kova~i}a i njegove
potresne poeme Jama, dovoljno se podsjetiti Nazora i njegove
Majke pravoslavne, dovoljno se podsjetiti velikog prijatelja
grada na Neretvi, Skendera Kulenovi}a, i njegove Stojanke majke
Kne`opoljke. Rije~ju, mnogi na{i pjesnici, mnogi na{i pisci,
pisali su i o tematici iz druge sredine i pisali su tako da ta njihova
literarna ostvarenja ~ine ~ast i njima, koji su to pisali, i narodu iz
koga su potekli, i narodu o kome su pisali. Svakako, sve se ovo
mo`e ostvariti samo onda ako se po{tuje ona [anti}eva “sve me
rane moga roda bole”. ^ini mi se da na{e vrijeme iziskuje, upravo
tako, iziskuje od svih razumnih ljudi, pogotovo ljudi od pera, onih
koji svojom rije~ju ulaze u na{e du{e, da o ovome povedu ra~una.
[anti} se cijeloga `ivota trudio da bude pjesnik, u pravom smislu
te rije~i, da pi{e iz srca, i sa punim srcem, i da iza sebe ostavlja
svijetle tragove, a da njegova poezija napaja du{e ~italaca ljubavlju
i toplinom. Time je on podigao sebi spomenik, ve}i od bilo kog
kamenog monumenta; time je on stekao pravo da ga ne samo Srbi
slave kao svoga velikog pjesnika nego da ga, kao takvog, slave i
Muslimani, pa i svi drugi ljudi dobre du{e i plemenita srca. [anti}
je, da time i zavr{im, gledao na probleme na{ega `ivljenja mnogo
ispravnije od nekih savremenih sociologa i politikologa. Mada
nije zavr{avao politi~ke {kole i kurseve, on je mnogima pokazao
kako se voli kom{ija i kako se mo`e voljeti i `ivjeti u sredini
kakva je ova na{a. Samo takvi postupci omogu}i}e i na{oj djeci
da `ive u miru i ljubavi, {to im, bez sumnje, svi `elimo.
331
TURCIZMI KAO STILOGENI ELEMENTI
U JEZIKU ZIJE DIZDAREVI]A*
* Rad prvi put objavljen u ~asopisu Nau~ni sastanak slavista u Vukove dane,
knj. 6, Beograd, 1977, 387-395. Ovdje ijekaviziran i prenesen u latinicu iz knjige
Stazama na{ega jezika, Beograd, Zavod za ud`benike i nastavna sredstva, 1985,
269-275. Ispravljene su uo~ene tehni~ke i korektorske gre{ke.
333
TURCIZMI KAO STILOGENI ELEMENTI
U JEZIKU ZIJE DIZDAREVI]A
Ako se po|e od Balijeve definicije stila, koja glasi: stil je
individualni na~in ekspresije – (v. R. Simeon, Enciklopedijski
rje~nik lingvisti~kih naziva, s. v. stil), onda je jasno da je svaki
stvaralac tvorac vlastitog stila, po kome se njegovo djelo razlikuje
od svih drugih. Drugo je pitanje koliko je ko u svome stvarala{tvu samosvojan, koliko unosi novoga, a koliko podra`ava druge,
ali je sasvim sigurno da u oblikovanju jezi~kog izraza svaki pisac
unosi ne{to {to je samo njegovo. Sigurno je, uz to, da govorna
sredstva kojima se slu`imo u svakodnevnoj komunikaciji mogu
biti razli~ito stilski obojena, imati razli~ite stilske vrijednosti,
javljati se u funkciji razli~itih stilema. Otuda danas i u nauci o
jeziku prou~avanje jezi~kih komponenti pi{~eve rije~i: bilo da se
radi o stilofonolo{kim, stilomorfolo{kim, stiloprozodijskim, stilosintaksi~kim ili stilosemanti~kim pristupima toj rije~i, ima sve
~e{}u primjenu. Svaki od navedenih pristupa unosi ne{to novo u
na{e vi|enje jednog knji`evnog djela. Bez takvog pristupa mnogi
zna~ajni elementi knji`evne rije~i mogu ostati neosvijetljeni, ili
nedovoljno osvijetljeni.
Kao {to se i iz ovoga vidi, svaki jezi~ki elemenat mo`e biti
stilisti~ki relevantan, imati stilogenu funkciju u pisanoj ili govornoj rije~i. Nekada je to glasovna struktura rije~i, nekada je
to oblik, nekada prozodijska komponenta, zavisno od toga {ta je
za pisca bilo relevantno u vrijeme stvaranja, na {ta je `elio da
335
Asim Peco: Knjiga V
posebno uka`e u svome djelu. Rije~ju, kao stilisti~ki relevantno
u jednoj poruci mo`e biti sve ono {to na izvjestan na~in odstupa
od op{teva`e}ih jezi~kih normativa. U djelima na{ih pisaca, vrlo
~esto, javljaju se lokalne govorne osobine kao stilske posebnosti
njihovog knji`evnog djela. Tako npr., iako su Sremac, Stankovi} i ]ipiko stvarali u isto vrijeme, i na istom jeziku, njihova
djela, pored ostalih elemenata, karakteri{e, i ~ini posebnim, i
vrlo interesantnim za jezi~ka istra`ivanja, leksika sa lokalnom
rje~ni~kom gra|om. To vrijedi i za na{e savremene pisce. Iako
mnogi od njih obra|uju istu tematiku, recimo doga|aje iz NOB-a,
leksi~ka komponenta, pored ostalih osobina, daje svakom od tih
stvaralaca posebno obilje`je.
To vrijedi i za knji`evno djelo Zije Dizdarevi}a. A Zija
Dizdarevi} je, da se toga podsjetimo, “najtragi~niji lik... me|u
umorenim i poginulim na{im naprednim knji`evnicima u minulom ratu” (Rizo Rami}). @ivio je vrlo malo. Jo{ manje je
imao vremena za knji`evno stvaranje. Svega pet godina. Ro|en
je 18. februara 1916. u Vitini, kod Ljubu{kog – Hercegovina, a
usta{e su ga ubile “u rano prolje}e 1942.” u Jasenovcu. Kao {to
vidimo, ovaj mladi, i izrazito talentovani pisac, imao je isuvi{e
malo vremena da bi mogao preto~iti na hartiju sve ono {to je
bio planirao. Ali i ono {to je uspio da stvori, govori nam da smo
u njemu izgubili i dobrog stvaraoca i dobrog poznavaoca psihe
i jezika Bosne. Pored osobina koje karakteri{u Zijinu pisanu
rije~, kao {to su kratka pri~a, koncizna i besubjekatska re~enica,
dosta vjerna slika govora centralnobosanske {}akav{tine, sa
jasno uo~enim i iskazanim govornim razlikama proisteklim iz
nacionalne i socijalne pripadnosti njegovih junaka (uzgred da
napomenem da Zija pru`a u svom djelu ~itavu pregr{t tipi~nih
dijalekatskih osobina toga dijela Bosne i da je on u tome preduhitrio dijalektologe, a ovi ga nisu svojim radom i zaklju~cima
demantovali), pisana rije~ Zije Dizdarevi}a zna i za turcizme, {to
je i shvatljivo, s obzirom na sredinu o kojoj pi{e, pa i vrijeme kada
336
Turcizmi kao stilogeni elementi u jeziku Zije Dizdarevi}a
pi{e. Samo, taj dio njegovog re~ni~kog blaga nije tu upotrijebljen, kao ni kod Me{e Selimovi}a, zbog nedostatka doma}e rije~i
kojom bi pisac mogao da iska`e svoju misao. To ne. Turcizmi i
ovdje dolaze kao posebno stilsko obilje`je, kao govorna osobina
koja ~ini sastavni dio izra`ajnih sredstava njegovih junaka. Bez
te i takve leksike, bez te odrednice, cijelo pi{~evo izlaganje bilo
bi manje uvjerljivo, manje realno.
Turcizmi koje nalazimo u pisanoj rije~i Zije Dizdarevi}a
nisu ni po svojoj ~estoti, ni po svojim stilskim vrijednostima,
isti. Me|u njima ima takvih koji ~ine sastavni dio na{eg rje~nika,
bez njih se ne mo`e, jer nemamo vlastitih rije~i za ozna~avanje
onoga {to se imenuje tim tu|icama; a ima i takvih koji su vezani
za odre|ene dru{tvene sredine na{ega jezi~kog podru~ja. Svaki
od njih, opet, mo`e imati i posebno stilsko obilje`je. Ja }u ovdje
izdvojiti dvije grupe takvih rije~i, turcizama, rije~i orijentalnog
porijekla, a koje nam nudi pisana rije~ Zije Dizdarevi}a. To su,
prvo – li~na imena, i to su, drugo, zajedni~ke imenice.
Li~no ime i u na{em, kao i u bilo kom drugom jeziku, ima
posebno mjesto u svakodnevnoj komunikaciji. ^esto se de{ava da
se u istoj slu`bi na|u dva ili vi{e imena, da se razli~itim imenima
oslovljava isto lice: pored zvani~nog imena, koje lice dobija pri
ro|enju, tu dolaze razli~iti nadimci, dobijeni u sredini u kojoj se
li~nost o kojoj je rije~ kre}e. Ovo posljednje ime, ili imena, kako je
to lijepo pokazao D. Jovi} u studiji O jeziku i stilu knji`evnog dela
Vidosava Stevanovi}a (Lingvostilisti~ke analize, Beograd, 1975),
mo`e biti razli~itog porijekla, i, {to je zna~ajno, obi~no potiskuje iz
svakodnevne upotrebe ono prvo, zvani~no, ime; ona druga imena,
nadimci, ~esto nose u sebi prizvuk socijalne obilje`enosti. A
poznato je da pisci ~esto dugo tragaju za imenima svojih junaka:
ima pisaca koji sami stvaraju takva imena, a ima i takvih koji ih
uzimaju iz `ivota (up. o tome: B. A. Larin, Єstetika slova i яzык
pisatelя, Lenjingrad, 1974).
337
Asim Peco: Knjiga V
U djelu Zije Dizdarevi}a mo`emo razlikovati nekoliko grupa
li~nih imena orijentalnog porijekla, a svaka od tih grupa ima svoje
posebno stilsko obele`je. Na jednoj strani imamo imena kao:
Mu{an, Ma{an, Me{an; na drugoj strani su: Mujaga, Avdaga,
Ahmetaga, zatim dolaze imena kao: Adembeg, Mehmedbeg, i na
kraju imena kao: Rasim, Ramiz, Ibro – da uzmemo samo mu{ka
li~na imena.
U onoj prvoj grupi: Mu{an, Me{an za nas su interesantna
dva momenta: fonetska transformacija njihovih izvornih likova,
ili, prema prof. R. Filipovi}u: primarna i sekundarna adaptacija i
stilska funkcija njihovog glasovnog sklopa.
1. Li~na imena Mu{an, Ma{o, Me{an su prvobitni hipokoristici, imena od milja: Mu{an je hipokoristik od Muhamed
ili Muharem; Me{an od Mehmed; Ma{o/Ma{an od Mahmud. U
prvoj adaptacionoj fazi do{lo je do fonetskog uklapanja fonema
koje nosi glasovni sklop ovih imena u postoje}i glasovni sistem
jezika – ili govora – primaoca. Ni jedna od datih fonema preuzetih
iz jezika davaoca, tj. u ovom slu~aju, turskog jezika, makar kao
posrednika, nije zadr`ala fonetska obilje`ja jezika davaoca, ~ak
ni fonema h koja je u vrijeme preuzimanja ovih imena mogla u
fonetici jezika primaoca biti izrazito slabe frikacije, a u fonetici
jezika davaoca imati izrazito stabilnu artikulaciju. I ovaj glas je
poprimio vidna obilje`ja glasovnog sistema jezika primaoca. U
daljoj adaptaciji – sekundarnoj – ova su imena izgubila svaku
vezu sa svojom izvornom varijantom. Ona se u toj formi ne javljaju nigdje drugo do kod pripadnika islamske vjeroispovijesti;
zna~i, ona su, kao takva, izrazito obilje`je muslimana na{ega
jezika. Ni kod jednog drugog na{eg naroda, kome je maternji
jezik srpskohrvatski, ne nalazimo takva imena (istina, mo`e se
javiti Ma{an ili Ma…an, prije drugo nego prvo, kao hipokoristik od
Maksim, ali prisustvo frikativnog palatala … upu}uje na njegovo
hipokoristi~no zna~enje, {to ne ide uz ime Ma{an, ~ak ni kao
regionalna varijanta). Ova imena su, uz to, pravljena po na{em
338
Turcizmi kao stilogeni elementi u jeziku Zije Dizdarevi}a
uzoru, po na{em tvorbenom obrascu. Prema odnosu koji imamo
u Mihailo – Mi{o – Mi{an/Mi…an, stvoren je odnos: Muhamed –
Mu{o – Mu{an, Mehmed – Meho/Me{o – Me{a – Me{an. Dakle,
tvorbeni obrazac u ovim imenima je izrazito srpskohrvatski, ima
izrazito doma}e tvorbeno obilje`je.
2. Sva ova imena, u obliku u kome ih daje Zija Dizdarevi},
nose u sebi jednu socijalnu komponentu, stilski su markirana.
Takva imena, makar bila negdje i zvani~na, oficijelna, a nije
isklju~eno da mogu imati i takav karakter, vezana su za ljude “sa
dna”, za telale, cjepare/drvosje~e, za varo{ku sirotinju. Ni kod
Zije Dizdarevi}a, niti gdje drugo, koliko mi je poznato, takva imena ne idu uz li~nosti iz “vi{ih dru{tvenih slojeva”.
I glasovni sklop ovih imena upu}uje na “bo`je ljude”: tu imaju
prevagu vokali zadnjeg reda, sa posebnim glasovnim koloritom,
sa posebnim fonetskim spektrom; tu, zatim, imamo prisustvo
foneme { kao izrazitog stilskog obilje`ja, kao fonostileme – negdje
se odnos { i … javlja ne samo kao odnos o~vrslog i palatalizovanog
konstriktiva nego i kao fonolo{ki relevantan – i, na kraju, tu
imamo tvorbeni format -an – upravo -{an, koji daje imenu izrazito socijalno obilje`je, obilje`je poni`enih i potla~enih, ili je, po
pravilu, tako.
Kao {to vidimo, pisac je izborom imena za svoje junake
odredio i njihovu dru{tvenu pripadnost, a samim tim dao ovim
imenima i posebnu stilsku vrijednost. To vi{e nikako nisu hipokoristici, to su sada li~na imena srasla sa ljudima odre|ene dru{tvene sredine i odre|enog dru{tvenog polo`aja i kao takva se
javljaju samo tu i daju se samo ljudima odre|enih zanimanja.
3. Sasvim druga~iju vrijednost imaju imena kao: Mujaga,
Suljaga, Ahmetaga. Ni ova imena nisu izvorna. I ona su produkt
na{ih tvorbenih impulsa, i ona su na na{em tlu pro{la kroz dvije
adaptacione faze, primarnu i sekundarnu – glasovnu i morfolo{ku
– li~no ime je sraslo sa sociolo{kom odrednicom -aga, koja u svojoj
339
Asim Peco: Knjiga V
osnovnoj vrijednosti ozna~ava onoga koji je “gazda, dobro stoje}i
gra|anin, gospodar, prvak, veleposjednik” ([kalji}, Turcizmi u
srpskohrvatskom jeziku, s. v. aga). Mo`da je ta odrednica i imala
nekada takvo sociolo{ko vrednovanje, mo`da ona i danas, ili u
Zijino vrijeme, ima, negdje, takvu vrijednost. U Zijinom djelu,
u najve}em broju slu~ajeva, nije tako. Sve te age su na najni`oj
dru{tvenoj ljestvici. Dovoljno je za to navesti jedan detalj: E{ref i
Suljaga tra`e, u pri~i U bosanskoj kafani, “jednu i dva”, tj. jednu
d`ezvu kafe i dva fild`ana, mada je jasno, bar onome ko pije kafu,
i ko poznaje privr`enoet Bosanaca ovom napitku, da je d`ezva
mjera za jednog ~ovjeka, i za jedno pijenje kafe. Ali ovdje se
jedna d`ezva dijeli na dva dijela: socijalna mo} vi{e ne dozvoljava.
Zna~i, u pitanju su age koje su ve} izgubile od svoje dru{tvene
mo}i i koje su sada na dnu ljestvice dru{tvene hijerarhije, i koji
tako u bijedi traju svoje dane “u tihom umiranju”, kako veli na{
pisac. A me|u tim agama ima i takvih koji `ive od potkradanja
drugih. Takav je, recimo, Abidaga iz pri~e – Abidagina ograma.
Sve to govori koliko je taj dio feudalne hijerarhije izgubio od
svoje ekonomske mo}i. Na nekada{nju njihovu ekonomsku mo}
jo{ samo upu}uje titula, i ni{ta vi{e. I to govori da u Bosni, i u
Zijino vrijeme (a i znatno ranije) nisu imale vi{e skoro ni{ta od
onoga {to im je prvobitno davao dru{tveni polo`aj.
Interesantno je, u vezi s tim, ukazati i na jo{ jedan momenat. A
on je ~isto fonetske prirode: titula aga obi~no srasta sa okrnjenim,
ili deformisanim, izvornim oblikom li~nog imena, up.: Suljaga,
Mujaga, Mehaga, Ibraga. Na to, istina, uti~e i fonetski sklop
rije~i: ako se li~no ime uz koje dolazi ova odrednica zavr{ava
na suglasnik, obi~no se ne krnji fonetski lik imena: Ibrahimaga,
Abidaga; ako, pak, li~no ime zavr{ava na samoglasnik, dolazi
do fonetskih upro{}avanja: Mustafa – Mujo: Mujaga, Sulejman –
Sule/Suljo: Suljaga, Sulaga.
4. Titula beg – koja je u prvoj adaptacionoj fazi nastala
od bey, ima druga~iji tretman u dru{tvu. Prema [kalji}u, beg
340
Turcizmi kao stilogeni elementi u jeziku Zije Dizdarevi}a
je posu|enica iz arapskog preko turskog, i zna~i: plemi}, gospodar, gospodin, odli~nik, zapovjednik sand`aka; uz to beg
zna~i civilnog i vojnog dostojanstvenika u “staroj turskoj dr`avnoj organizaciji”. Taj primat nosioci ove titule zadr`ali su i poslije odlaska Turaka iz na{ih zemalja. To se vidi i iz Zijinih pripovjedaka. Pojava Mehmedbega prekida }utanje i donekle remeti
ustajalu ti{inu u bosanskoj kafani. Pa i na fonetskom planu ima
razlika izme|u ovih dviju titula: dok aga, kao {to smo vidjeli,
srasta i sa deformisanim imenom, titula beg, po pravilu, ide uz
puno li~no ime. Istina, na to uti~e i inicijalni glas ovih rije~i – aga
ima u inicijalnom polo`aju vokal, beg, opet, bilabijalni suglasnik.
Otuda: Adembeg, Ahmetbeg/Ahmedbeg, Muhamedbeg i sl.
5. Posebnu skupinu li~nih imena orijentalnog porijekla u
pisanoj rije~i Zije Dizdarevi}a ~ine ona tipa: Rasim, Ramiz, E{ref,
Adem. To su zvani~na imena. Ona su u toj formi li{ena klasne
obojenosti i nisu stilski markirana. Ali ima ne{to {to ih, ipak, ~ini
izuzetnim u na{em slu~aju. Ona se daju, upravo njih u Zijinoj
pisanoj rije~i obi~no nose lica koja su nekakvi nagovje{taji novijeg dru{tvenog poretka. To su trgovci, kafed`ije – budu}i predstavnici gra|anskog dru{tva. Oni, kao takvi, i nemaju osnova za bilo
kakvo titulisanje, ali su, uz to, svi oni puni pohlepe za novcem.
Zijin Ibri{im, poput ]orovi}evog Stojana Mutika{e, nemilosrdno
ru{i sve pred sobom samo da bude prvi u kasabi.
Kao {to vidimo, i kod Zije Dizdarevi}a, li~no ime ima ne
samo svoje nacionalno nego i klasno obilje`je, a kao takvo se
javlja i sa posebnom stilskom vrijednosti. Bilo kakvo pomjeranje tih imena u ovom kontekstu prosto je nemogu}e, ako se `eli
o~uvati osnovna pi{~eva poruka. Tako, npr., ni Mu{an, ni Ma{an
ne mogu nositi svoje izvorno ime, pogotovu titulu – aga ili beg;
ni Abidaga se ne mo`e transformisati u bega, kao {to ni polo`aj
Adembega ili Mehmedbega ne ide uz titulu aga. Rije~ju, svaka
od ove grupacije li~nih imena ima u Zijinoj pisanoj rije~i svoje
odre|eno mjesto u dru{tvu, i kao takvo je nepomjerljivo, ako se
341
Asim Peco: Knjiga V
ne `eli mijenjati pi{~eva poruka. Istina je da lica koja su ovdje
titulisana nemaju vi{e sile i dru{tvene mo}i, oni provode svoje
posljednje dane u zagu{ljivoj bosanskoj kafani koja vapije za
vjetrom da je pro~isti i osvje`i. Tek su Ramiz i Ibri{im, dakle,
bez titula, dati u svojoj osnovnoj glasovnoj formi, imena koja idu
uz lica koja vide dru{tvena kretanja i koja nastoje da se uklope
u njihove tokove. Naravno, sve to u okvirima bosanske kasabe,
ali, ipak, sa nagovje{tajem njihove orijentacije ka ne~em {to nije
vezano za ju~e nego za sutra.
Za nas ovdje nije bitno da li su ova imena uzeta iz stvarnog
`ivota, ili ih je pisac stvorio i ovako distribuirao. To je irelevantno
za pitanje koje nas ovdje interesuje. Tek je ~injenica da sve
~etiri ove grupacije li~nih mu{kih imena imaju svoju sociolo{ku
komponentu i kao takve su stilski markirane.
Drugu grupu turcizama u pisanoj rije~i Zije Dizdarevi}a ~ine
op{te imenice. I me|u tim tu|incima mo`emo praviti podjelu: u
prvu grupu bi i{le imenice koje imaju religiozno obilje`je, koje
se, kao takve, uglavnom javljaju u govoru Muslimana; u drugu
grupu bi i{le imenice orijentalnog porijekla, ali bez religioznog
obilje`ja.
U prvu grupu primjera idu turcizmi tipa: abdest/avdest,
ak{am, }aba, dova, d`ehenem, d`enaza, ed`el, farz, haram, harem,
i}indija, iftar, ezan, jacija, mejit, mezar, mujezin, namaz, tespih, vaz i sl. S obzirom na upotrebnu vrijednost ovih rije~i,
da su li{ene emocionalne ili ekspresivne komponente, i da se
javljaju kao obi~ni apelativi, oni ni u govornoj rije~i onih koji ih
upotrebljavaju, ni u pisanoj rije~i Zije Dizdarevi}a, nemaju stilsku
obojenost, nisu stilski obilje`ene, ako se uzimaju kao sastavni dio
njegove leksike kao cjeline. Istina, u knji`evnom jeziku na{em,
kao cjelini, i te bi rije~i bile na izvjestan na~in stilski markirane,
ako ni{ta drugo ono svojim vezanjem za odre|enu dru{tvenu sredinu. Ako bismo, pak, poku{ali da neku od navedenih rije~i zamijenimo njenim semanti~kim ekvivalentom doma}eg porijekla,
342
Turcizmi kao stilogeni elementi u jeziku Zije Dizdarevi}a
mogli bismo nekada biti tom zamjenom zadovoljni. Ali ne uvijek.
Tako, npr., ako uzmemo rije~ dova i zamijenimo je rije~ju molitva
ili blagoslov, kako se ta rije~ obja{njava kod [kalji}a, samo bismo
djelimi~no zadovoljili puno zna~enje ove tu|ice. Prvo, dova nije
svaka molitva; drugo, to je posebna vrsta religioznog obreda, i
to isklju~ivo kod muslimana. Napomenimo uz ovo da i [kalji}
navodi niz primjera gdje tu|ice, rije~i orijentalnog porijekla,
nemaju adekvatnu zamjenu u na{em jeziku. Takve su i ove:
boja, bubreg, burmut, ~arapa, ~eki}, ~elik, ~esma, duhan, d`ep,
jorgovan, kula, kutija, limun, majmun, pamuk, {e}er, top, zanat i
sl. Takve rije~i, kada se upotrijebe u svom osnovnom zna~enju,
stilski su neutralne i nisu ni religiozno ni regionalno obilje`ene.
U drugu grupu primjera ove vrste i{li bi turcizmi tipa: ajluk,
mahsuz/maksuz, fursat, ak{amluk, mu{ebak, vakat, {alvare, merak, kahar, belaj i sl. Ove rije~i nisu religioznog karaktera i sve bi
se mogle zamijeniti doma}im rije~ima, a da pi{~eva poruka ni{ta
ne izgubi od svoje semanti~ke komponente. Istina, izgubila bi se
njihova stilska komponenta, {to je za na{ slu~aj i te kako va`no, a
od ranije je poznato da u jeziku nema pravih sinonima, rije~i koje
bi li~ile jedna na drugu kao dvije kapi vode. Svaka istozna~nica
ima ne{to {to je samo njeno. Bilo da je u pitanju emocionalno,
ekspresivno ili kakvo drugo njeno obilje`je.
Istina, i u ovoj skupini mogla bi se praviti razlika izme|u
onih rije~i koje su op{tijeg karaktera, koje ~ine sastavni dio op{tekomunikativnih sredstava jedne ve}e regije, i onih rije~i orijentalnog porijekla koje su, na izvjestan na~in, sociolo{ki markirane.
Tako, npr., imenice kojima se iskazuju emocije, razli~ita
psihi~ka stanja, kao: merak, sevdah, kahar, meram, zatim: zevak,
ajluk, ak{amluk, }erhana, du{ek, d`uba, |eride, harem, u zna~enju
“`ensko odjeljenje u muslimanskoj ku}i”, zatim: ma{trafa, minder, mutvak, tabhana/taphana, halvat, serhatlije i sl., ~ine sastavni dio leksike varo{kog `ivlja i nepoznate su leksici sela,
uklju~uju}i i muslimanska sela. Na drugoj strani imamo turcizme
343
Asim Peco: Knjiga V
kao: harar, hambar, {alvare, koje nisu obi~ne u govoru gradskog
stanovni{tva. Istina, [kalji} ka`e da se ne mo`e vr{iti “nikakvo
razgrani~enje u tom pravcu da bi neki turcizmi bili samo u
upotrebi na selu a drugi u gradu” (str. 16), ali i on podvla~i da bi
takva klasifikacija tih tu|ica iziskivala du`i i sistematskiji rad.
Ipak, ~ini mi se, mo`e se re}i da rije~i ovoga porijekla kojima
se iskazuju razli~ita emocionalna stanja, ili imenuju pojmovi iz
gradske sredine, nisu poznate leksici seoskog stanovni{tva, ili su
tamo u rje|oj upotrebi.
Svaki od turcizama koji nalazimo u djelu Zije Dizdarevi}a
semanti~ki je vezan za odre|enu sredinu. Njegova zamjena nije
mogu}a ako se ne `eli remetiti njena semanti~ka strana. Uzmimo
nekoliko primjera:
“Jakako – prote`e se iza sofre presit i dremovan Ibri{im”
(Blago u duvaru).
Rije~ sofra, na izgled, ovdje je li{ena stilske obojenosti i mogla
bi se zamijeniti nekom drugom rije~ju – grecizmom: trpeza ili, opet
turcizmom – sinija. Ali nije tako. Bilo kakvo njeno pomjeranje
ovdje ne bi moglo pro}i bez uticaja na smisao i vjerodostojnost date
situacije. Trpeza, prvo, ne ide u bosanski leksi~ki fond, pogotovo u
rje~nik Muslimana; sinija samo donekle zadovoljava semanti~ku
stranu pi{~eve poruke: sinija je samo predmet na kome se slu`i
jelo, a sofra ima znatno {ire zna~enje od toga: to je stalak za jelo,
ali na kome se ve} nalazi jelo i koje obavezno prati stolnjak, sofrabo{~a; ili, da uzmemo jo{ jedan primjer iz iste pri~e: “Pa, in{alah,
obori}u i Adema s lijeve strane mog du}ana, {ta }e njemu onaj
}umez kad nejma ni{ta unutrima.”
]umez ima ovdje pomjereno zna~enje. Tu se ne misli na
koko{injac, {to je osnovno zna~enje ovoga turcizma, ne vi{e ni
na “malu neurednu ku}u, kolibu, ud`ericu”, kako to stoji kod
[kalji}a, nego je to radnja propalog trgovca. Tu je poenta: jest, to
je mala ku}a, ali je ovdje bitno da je ona prazna, da u njoj nema
ni{ta. U tome je posebna semanti~ka vrijednost ovoga turcizma.
344
Turcizmi kao stilogeni elementi u jeziku Zije Dizdarevi}a
Takvih primjera moglo bi se navesti znatno vi{e, ali, mislim,
da to nije potrebno. Za mene je ovdje bilo osnovno da uka`em
kako i u djelima na{ih pisaca turcizmi mogu imati polivalentnu
funkciju. Mogu se javljati kao i rije~i doma}eg porijekla, bez
posebne stilske obojenosti, tj. stilogeno neutralni, a mogu, s
druge strane, imati izrazito stilsku vrijednost. Pisana rije~ Zije
Dizdarevi}a ovdje ne ~ini neki izuzetak, ali je sigurno da bi ta
rije~ bez ove svoje komponente, isto onako kao i bez njegovih
izrazito {}akavskih, bosanskih osobina, bila znatno siroma{nija.
345
JEDAN POGLED NA TURCIZME
U PISANOJ RIJE^I IVE ANDRI]A*
* Rad prvi put objavljen u ~asopisu Nau~ni sastanak slavista u Vukove dane,
knj. 22/1, 1992, 173-181. Ovdje prenesen u latinicu iz knjige Pisci i njihov jezik,
Beograd, Prosveta, 1995, 333-346. Ispravljene su uo~ene tehni~ke i korektorske
gre{ke.
347
JEDAN POGLED NA TURCIZME
U PISANOJ RIJE^I IVE ANDRI]A
@ivotna staza Ive Andri}a, jednim svojim dijelom, vezana je
za Bosnu i `ivot njenih ljudi. Ne samo da je Andri} ro|en u Bosni,
da je u njoj proveo djetinjstvo i dje~a{tvo (Travnik – Vi{egrad –
Sarajevo), nego je u tome dijelu na{e zemlje on spoznao i mnoge
istine o ljudima i njihovom `ivotu na ovim balkanskim vrletima.
Svakako, Andri} je uz prve utiske o zemlji i njenim `iteljima
nau~io i govor tih krajeva i tih ljudi. Prostor od Travnika, za
koji ga ve`e najranije djetinjstvo kada se, osim op{tih utisaka,
malo {ta zadr`ava u trajnom sje}anju, preko Vi{egrada, za koji
ga ve`u najljep{i dani, do Sarajeva, u kome se oblikuju njegove
predstave o `ivotu i ljudima i njegovo gledanje na svijet oko
sebe, ~ine okosnicu budu}ih stvarala~kih poduhvata Ive Andri}a.
U jednome razgovoru sa Ne|om [ipovcem Andri} o tome ka`e:
“Moja literatura stoji na liniji izme|u Travnika i Vi{egrada, tamo
gde le`i sr` moga `ivota” (R. Popovi}, Kazivanja o Andri}u,
Sloboda, Beograd, 1976, str. 180). Ma koliko da je on kasnije
bio vezan za druge krajeve i na{e zemlje i Evrope, i svega onoga
{to su oni nudili, Andri} se nije mogao osloboditi Bosne i svega
onoga {to ona pru`a literarnom stvaraocu. Ti prostori, prostori
koje nalazimo na liniji Travnik – Sarajevo – Vi{egrad, a to je,
bezmalo, presjek Bosne od zapada ka istoku, nude mnogo, i na
nacionalnom i na jezi~kom planu. Tu se ukr{taju razli~iti govorni
tipovi {tokavskog narje~ja i oni nam nude obilje gra|e i za
349
Asim Peco: Knjiga V
istorijsku gramatiku i za dijalektologiju sh. jezika: od govora koji
~ine osnovicu sh. jezi~kog standarda do govora koji nude mnogo
arhai~nosti – prepuni su ovi prostori. Za nas je, ovom prilikom,
zna~ajna konstatacija da je ~itava Bosna, kao i Hercegovina,
imala skoro identi~nu sudbinu u pro{losti – dugo vijekova bile
su pod tu|inskom vla{}u, dugo vremena vodila se borba za goli
opstanak. Na cijelom ovom prostoru imamo, uz to, nastanjene
pripadnike triju na{ih konfesija i oni su, dobrim dijelom, svuda
izmije{ani. Na cijelom ovom prostoru imamo, jo{ i danas, vidnih
tragova tih minulih vremena. Pa i u oblasti jezika. Brojni su, na
primjer, turcizmi u svakom govoru Bosne i Hercegovine. Istina,
ne svuda i u podjednakom broju, ali, bez sumnje, taj leksi~ki
segment jo{ istrajava u rje~niku i naj{irih dru{tvenih slojeva.
Ovaj momenat bio je dobro poznat Ivi Andri}u. Otuda kod
njega, u svim djelima sa bosanskom tematikom, podosta rije~i orijentalnog porijekla koje mi, obi~no, nazivamo turcizmima. Spisak
tih rije~i, po~esto, nalazi se na kraju Andri}evih djela. Tako, na
primjer, uz romane: Na Drini }uprija i Travni~ka hronika, kao i
Pripovetke (sve izdanje Svjetlost – Sarajevo, Prosveta – Beograd,
1958) nalazimo i ovakve napomene:
a) “Sve turske re~i navedene su u onom redovno nepravilnom obliku i u onom ~esto izmenjenom zna~enju u kom se upotrebljavaju u narodnom govoru u Bosni i Hercegovini.
b) Naziv Turci i turski upotrebljavani su ~esto u toku pri~anja
i za bosanski muslimanski svet, naravno ne u rasnom i etni~kom
smislu nego kao pogre{ni ali od davnina uobi~ajeni nazivi” (Na
Drini }uprija, str. 427, ispod teksta).
(Sli~an tekst nalazimo i na kraju romana Travni~ka hronika,
str. 538, i uz Pripovetke, str. 421.)
U vezi sa prvom napomenom mora se, odmah, re}i da
ona ne odra`ava stvarno stanje, tj. nisu sve rije~i koje se daju u
tome rje~niku date “u onom redovno nepravilnom obliku”, jer
350
Jedan pogled na turcizme u pisanoj rije~i Ive Andri}a
takve oblike nalazimo i u na{em jezi~kom standardu. Nisu, uz
to, ni zna~enja tih rije~i, u kome ih daje na{ pisac, druga~ija od
zna~enja koja te rije~i imaju u na{em jezi~kom standardu, pa i u
jeziku davaocu tih rije~i. Naravno, ove napomene mogao je da
napi{e i neki lektor, ili prire|iva~ Andri}evih djela.
Primjera radi ja ovdje ukazujem na nekoliko takvih rije~i iz
rje~nika koji prate Andri}eve romane:
a) Iz romana Na Drini }uprija ukazujem na primjere: avdest,
agarjanina, ak{amluk, Alah, angarija, anlaisati, anterija, araba,
ar{in, asker, a{~ija, baglama, Bajram, bezbeli...
koje, upravo u datom obliku, i sa zna~enjem koje se daje u
Re~niku uz ovaj roman, `ive, ako jo{ `ive, i u na{em jezi~kom
standardu. U takvom obliku sve ove rije~i daju i rje~nici turcizama u sh. jeziku; na primjer A. [kalji} ih daje upravo u takvim
likovima, ili je, po pravilu, tako.
b) Iz romana Travni~ka hronika navodim primjere: abad`ija,
avlija, aga, ajan, ajluk, alat, alejhiselam, amid`a, anterija, argat,
arslan, ar{in, Bajram, baklava, bardak, basamak, bad`a, beg,
belaj, bensilah, beri}atversim...
Ovakvih primjera u rje~nicima koji prate ove Andri}eve
romane ima jo{. To govori da su turcizmi u tim romanima, u
velikom svome broju, dati u standardnim oblicima. A tih turcizama imamo u romanu Na Drini }uprija oko 210. Naravno,
njihova upotrebna vrijednost je znatno ve}a, jer se neke rije~i
javljaju u tekstu vi{e puta.
Sli~no stanje nalazimo i u romanu Travni~ka hronika. U
Re~niku, koji se daje uz ovaj roman, ima oko 265 odrednica.
Najve}i broj ih pripada na{im turcizmima. Oko 255. Me|u
turcizme ne idu ove rije~i iz toga rje~nika:
a`io/a`ija, prema Klai}u, to je talijanizam: aggio – vi{ak te~ajne vrijednosti; Antonius – latinski, meloman – po Klai}u, u
pitanju je grecizam, pjaster – vrsta novca, tal. piastra – plo~a;
351
Asim Peco: Knjiga V
pleta – tako|e grecizam, starinski sitan novac; morija – grecizam,
tupoglavost, ludost; rufijan – tal. ruffiano – podvodad`ija, podvodnik; reflektorija – sala za ru~avanje, romanizam; habit – odje}a kod katol. sve{tenika, romanizam; kazula – vrsta odje}e kod
katol. sve{tenika, romanizam, ruban – vrpca, traka, franc.
Istina, me|u turcizmima, koje nalazimo uz Andri}eve romane, ima i takvih koji se, stvarno, daju “u nepravilnom obliku”.
Tako u romanu Na Drini }uprija imamo:
alvat (halvat), amajlija (hamajlija), biuzur (bihuzur), u}umat
(hu}umet);
iz Travni~ke hronike navodim primjere:
alvat (halvat), alka (halka), am (ham), amam (hamam), aramija (haramija), arar (harar), asura (hasura), ad`ija (had`ija),
a{a (ha{a), divanana (divanhana), ezela (hezela).
Primjeri ove vrste pripadaju jednom dijalekatskom tipu bosanskog podru~ja. Andri} je to znao, a mogu}e je da je takve
oblike on nosio i u svom vlastitom vokabularu, iako je mogao
znati i za druge njihove likove, one sa fonemom h.
Mada je Andri} vodio ra~una o upotrebi afrikata u svojoj
pisanoj rije~i, u Re~niku uz roman Na Drini }uprija, imamo |ibra
umjesto pravilnog d`ibra, up. i: d`eriz (TH, 215), d`erizi (NDT,
91) : }eriz, tur. geriz.
Ali, a to `elim i posebno da istaknem, u Andri}evoj pisanoj
rije~i, tj. me|u njegovim turcizmima, ima i oblika koji se, po
pravilu, sre}u me|u turcizmima vezanim za islamsku religiju.
Takvi su i ovi primjeri:
Alah, bilahi, evlad, emer, jarabi, merhamet, rahmetli (Na
Drini }uprija), Bajram, valahi, valahi bilahi, ezan, emin,
imam, in{alah, i}indija, iftar, kurban, medresa, merhaba,
mualim, muderis, mujezin, munara, mutevelija, Ramazan,
rahmet, Alah rahmet olsun, rahmetli, softa, sura, tabut, tur352
Jedan pogled na turcizme u pisanoj rije~i Ive Andri}a
be, ulema, hafiz, hod`a, d`ehenemta{, {ejtan, {erijat (Travni~ka hronika).
Naravno, ovakvih primjera nudi nam znatno vi{e Me{a
Selimovi} u romanu Dervi{ i smrt. Iz toga romana ukazujem na
ove primjere:
abdest, ajet, alahemanet, alem, bismila, d`ehenem, d`enaza,
d`uma, elif, ezan, harem, hurija, iblis, i}indija, jacija, krbla,
kibla, kurban, levha, mejt, mejta{, me{}ema, mezar, mihrab,
muderis, munara, muselim, mutevelija, namaz, ni{an, sabah,
sabur, sahat, selam, softa, surma, {ejh, {ejtan, {erijat, talisman, tespih, vaiz, vakat...
I ovo je potpuno shvatljivo. Ove nejednakosti uslovljava ne
samo tematika romana kod Andri}a i Selimovi}a nego i njihovo
porodi~no porijeklo, bez obzira na njihova kasnija opredjeljenja i
njihove obrazovne puteve. U ovome ja nalazim i odgovor na neka
druga pitanja vezana za stvarala{tvo ove dvojice na{ih pisaca. A
to je, jednom prilikom, potvrdio i Ivo Andri}. Naime, jednom
prilikom mi smo, sa Fakulteta, pozvali Andri}a da nam ne{to
ka`e o svojim utiscima o romanu Dervi{ i smrt Me{e Selimovi}a.
Andri} nam je, tom prilikom – a to je bilo u Sali heroja – kazao
i ovo: “Ja sam doveo literaturu do praga bosanske ku}e. Me{a
je uveo literaturu u bosansku ku}u.” To jest, druga~ije re~eno,
intimni `ivot bosanske ku}e, ako se misli na muslimansku ku}u,
nije se mogao nau~iti ni u {koli ni u postoje}im arhivima. To se
nosi u sebi i to se u~i od kolijevke.
U vezi sa ovim ja bih `elio ovdje ukazati i na sljede}e.
R. Popovi}, u knjizi Kazivanja o Andri}u, pi{e da je Andri}
za stihove: a ljubovca od stida ne mogla – iz Hasanaginice, u
kojima se govori o `eninom neobilasku ranjenog mu`a – rekao
da je to izraz te{kog primitivizma i nije motiv velike poezije.
Milan \okovi}, koji to iznosi, konstatuje: “Mi ostali nismo u
svemu bili saglasni sa njim” (str. 42). Mada Popovi} tu daje za
353
Asim Peco: Knjiga V
pravo Andri}u, a za to se oslanja i na neke na{e prou~avaoce
knji`evnosti, mislim da tu Andri} nije shvatio su{tinu problema.
Naime, sasvim je druga~iji moral muslimanske ku}e, nego {to
to izgleda onima koji to posmatraju izvan te ku}e. Prema tome,
da bi se shvatila su{tina ovih stihova iz Hasanaginice, mora se,
i dobro, poznavati unutarnje ustrojstvo muslimanske porodice i
prava koja iz toga proizlaze. Posebno za `enu. Zbog toga ja i
smatram da je Andri} bio duboko u pravu kada je rekao da je
literaturu doveo do praga bosanske ku}e, zbog toga je on i mogao
da navedene stihove iz Hasanaginice tuma~i primitivizmom. A tu
nema primitivizma, ako se gleda sa stanovi{ta sredine u kojoj je
nastala ova na{a poema, iz muslimanske sredine (v. o tome kod
mene u: Stazama na{ega jezika, Beograd, 1985. str. 175).
Ja bih ovdje ukazao i na jo{ jedan momenat. Ovom prilikom
to je vezano za Me{u Selimovi}a. Radovan Popovi}, u knjizi o
`ivotu Me{e Selimovi}a, navodi jedan detalj iz Me{inog `ivota.
Neko ga je pitao da li je on studirao Kur’an. Selimovi} je odgovorio
da nije. Popovi} kao da sumnja u to. A tu na{ pisac, tj. Selimovi},
mo`e biti u pravu. Naime, on je mogao iz rodnog doma da ponese
mnogo toga {to proisti~e iz Kur’ana, a ~ega on nije morao ni biti
svjestan. Razumljivo je, naime, da u toku djetinjstva, i uop{te
`ivota u rodnoj ku}i, koja je pro`eta islamskim nazorima na svijet,
koja po~iva na odredbama {erijata, ~ovjek upije podosta onoga
{to proisti~e iz islamskih nazora na svijet i {to se nosi kroz `ivot
kao svoje. To, uostalom, vrijedi i za sve druge religije i tamo,
tj. kod pripadnika drugih religija, mnogo toga se upije u sebe u
toku ranih `ivotnih godina i to postaje li~na svojina pojedinaca.
I nesvjesno.
354
Jedan pogled na turcizme u pisanoj rije~i Ive Andri}a
II
Ali, da se vratimo na{oj problematici. Ja }u ovdje, i posebno,
da uka`em na neke turcizme iz Andri}eve pisane rije~i koja je,
znatno, obogatila semanti~ku komponentu tih rije~i. Rije~ je o
turcizmima }uprija i avlija.
a) Nama je poznato da je Andri} ro|en uz obale La{ve
(Dolac – Travnik) i da ga za te krajeve ve`e najranije djetinjstvo.
Poznato nam je i to da je njegovo dje~a{tvo vezano za obale Drine,
Vi{egrad. Rastu}i i `ive}i uz obale ovih bosanskih rijeka, Andri}
je spoznao zna~aj mostova za ljudski `ivot. Upravo zbog toga on
je nastojao u toku svoga `ivota da gradi mostove me|u ljudima.
On je i svojom pisanom rije~ju nastojao da uspostavlja te trajnije
spone me|u ljudima. Otuda kod njega literarna djela sa naslovima:
Mostovi, Most na @epi, Na latinskoj }upriji, Na Drini }uprija. Tu
se ukr{taju nazivi za ovaj gra|evinski objekat: most i }uprija. I ne
slu~ajno. A evo {ta Andri} ka`e o tome pojmu, o mostovima:
“Od svega {to ~ovek u `ivotnom nagonu podi`e i gradi, ni{ta
nije u mojim o~ima bolje i vrednije od mostova. Oni su va`niji
od ku}a, svetiji od hramova. Sva~iji i prema svakom jednaki,
korisni, podignuti uvek smisleno, na mestu na kome se ukr{ta
najve}i broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih gra|evina i
ne slu`e ni~em {to je tajno ili zlo.”
I dalje: “Tako svuda na svetu, gde god se moja misao krene
ili stane, nailazi na verne i }utljive mostove kao na ve~itu i ve~no
nezasi}enu ljudsku `elju da se pove`e, izmiri i spoji sve {to
uskrsne pred na{im duhom, o~ima i nogama, da ne bude deljenja,
protivnosti ni rastanka. A sve ovo je, opet, rezultat na{e ve~ite
`elje da se vidi i druga strana obale” (Mostovi, Sabrana dela,
Svjetlost, Sarajevo, 1981, str. 12).
No{en tim idejama Andri} je cijeloga `ivota nastojao da gradi
mostove, te gra|evinske objekte koji ne slu`e ni~emu {to nije
355
Asim Peco: Knjiga V
op{tekorisno, op{teljudsko. Ali, kako nam i naslovi Andri}evih
djela govore, on je za taj gra|evinski objekat koristio dvije rije~i:
jednu na{u – most i jedan turcizam – }uprija. Postavlja se pitanje:
Za{to? Uz to i jo{ jedno pitanje: Da li su ta dva pojma sinonimi?
U nauci je, od ranije, poznato da nema pravih sinonima. Nema, to
jest, dviju rije~i koje su u potpunosti me|usobno zamjenjive. I u
svakoj prilici. To vrijedi i za rije~i most i }uprija. Ne samo da su
to rije~i iz dvaju razli~itih jezika, iz dvaju razli~itih izvora (most
je “sveslav. i praslav.” rije~, kako konstatuje P. Skok u svom
Etimologijskom rje~niku, koja se dovodi u vezu sa glagolom
metati, tj. “ono {to je postavljeno, metnuto, sagra|eno”, odnosno,
to je prvobitno “skup balvana”. ]uprija je na{ turcizam, a tu je ova
rije~ do{la iz gr~kog: tur. köprü, gr~. ge’phyra ([kalji}). Dakle, i
iskonski postoji vidljiva razlika izme|u ovih dviju rije~i. Svakako,
i njihova rasprostranjenost, pa i na na{em jezi~kom prostoru, nije
ista. Most je rije~ koja se javlja u svim na{im narje~jima i svim
njihovim dijalektima. ]uprija, opet, `ivi u onim krajevima na{e
jezi~ke oblasti, uzete u njenim ranijim granicama, koji su bili
du`e vremena pod turskom upravom i koji su u svoj leksi~ki fond
uklju~ili podosta rije~i orijentalnog porijekla, podosta turcizama.
Me|u njima i ovaj.
U vezi sa Andri}evom pisanom rije~i postavlja se pitanje da
li su ove dvije imenice, most i }uprija, u primjerima kao Most na
@epi i Na Drini }uprija, sinonimi, me|usobno zamjenjive rije~i.
Odgovor na ovakvo pitanje, po mome mi{ljenju, trebalo bi da
bude negativan. Nisu. To jest, na{a rije~ most i turcizam }uprija
ne samo da poti~u iz razli~itih izvora, razli~ita im je etimologija,
razli~iti su im areali javljanja, nego im je i semanti~ka komponenta
po~esto nejednaka. Nisu, to jest, ova dva pojma u svakoj prilici
me|usobno zamjenjive rije~i. Toga je bio svjestan i na{ pisac.
Otuda kod njega: Most na @epi, Mostovi, na jednoj strani, i: Na
latinskoj }upriji, Na Drini }uprija, na drugoj strani. Ne samo da
nam ovdje i poredak rije~i govori o neidenti~nosti datih pojmova
356
Jedan pogled na turcizme u pisanoj rije~i Ive Andri}a
(kod gra|evinskog objekta na @epi na{a rije~, kao upravna rije~
sintagme, nalazi se na prvome mjestu; kod gra|evinskog objekta
na rijeci Drini, upravna rije~, turcizam, nalazi se na kraju sintagme.
Pored zvu~ne komponente, koja tu nikako nije neva`na, ovdje
je i jezi~ka komponenta bila va`na) nego i njihova semanti~ka
komponenta nije, i ne mora biti ista. Na{a rije~ most, data u
Andri}evoj pripovijeci Mostovi, nudi nam pi{~evo razmi{ljanje o
svrsishodnosti ovakvih gra|evinskih objekata, datih za sve takve
ljudske tvorevine. Naziv }uprija, opet, nudi posebna semanti~ka
obilje`ja. Tu se radnja {iri, obuhvata cio prostor u kome se nalazi
taj gra|evinski objekat. A i njegova vremenska dimenzija je uvijek
prisutna. Otuda kod Andri}a: Latinska }uprija, otuda i Na Drini
}uprija. Otuda, opet, Mostovi i Most na @epi. Dok se u prvim
djelima iznosi istorija {irih prostora i dubljih vremenskih sezanja,
dotle se u drugim djelima govori ili uop{teno o zna~aju mostova za
~ovjeka ili o jednom segmentu odre|enog gra|evinskog objekta
koji je, poput duge, povezao dvije obale rijeke @epe.
Istina, u romanu }e se nai}i i na oba termina za ozna~avanje
toga gra|evinskog objekta. To je i shvatljivo. U pitanju je
jedan objekat koji mo`e biti dvojako imenovan, ali je sigurno
da je turcizam }uprija semanti~ki puniji i sveobuhvatniji i nije
mogu}e, u svakoj prilici, da bude zamijenjen na{om rije~i most.
U vezi sa ovim ukazujem na ~injenicu da u Andri}evoj pripovijeci
Most na @epi imamo vi{e puta upotrijebljen taj na{ naziv za
ovaj gra|evinski objekat, a samo jednom imamo upotrijebljen
turcizam }uprija. I to u govoru “Selima-Ciganina”, tj. ~ovjeka iz
te sredine, sa govornim osobinama kraja gdje se nalazi na Drini
}uprija (up.: “ama da se jednom obazrije jal’ na nas jal’ na }upriju!
Jok.”) I to je sve. Uz to, u ovoj pripovijeci imamo: veliki kameniti
most; vi{egradski most, za na{u }upriju. Ni to nije slu~ajno. Za
svoj roman Andri} uzima narodni naziv za ovaj gra|evinski
objekat i daje mu posebna semanti~ka obilje`ja: ve`e ga ne samo
za odre|eni kraj nego mu daje i posebnu vremensku dimenziju.
357
Asim Peco: Knjiga V
Pisac nas i sam obavje{tava o tome da je cijela sintagma: Na
Drini }uprija, preuzeta iz narodnog predanja (up.: “Tako se na
kapiji, izme|u neba, reke i brda, nara{taj za nara{tajem u~io da ne
`ali preko mere ono {to mutna voda odnese. Tu je u njih ulazila
nesvesna filozofija kasabe: da je `ivot neshvatljivo ~udo, jer se
neprestano tro{i i osipa, a ipak traje i stoji ~vrsto kao na Drini
}uprija”). Dakle, ni za pisca, a ni za ~itaoca, ova dva naziva za isti
gra|evinski objekat nisu, i ne moraju, biti semanti~ki ekvivalenti,
sinonimi. Most je tu semanti~ki vezan za odre|eni gra|evinski
objekat, kao most na @epi, a }uprija je zna~enjski bogatiji pojam, sa posebnom vremenskom i prostornom dimenzijom. Napominjem uz ovo da i danas na na{em jezi~kom prostoru ima krajeva
gdje ova dva pojma `ive naporedo, ali ne imenuju isti gra|evinski
objekat. Ili je po~esto tako.
Naravno, i ovaj turcizam, kao i mnogi drugi, sve manje je
prisutan u na{em svakodnevnom govoru. To vrijedi i za one krajeve u kojima turcizmi jo{ istrajavaju u upotrebi. Novo vrijeme
nosi sa sobom svoja leksi~ka obilje`ja. Mnogi pojmovi, koji su
do ju~e ~inili sastavni dio na{ih izra`ajnih sredstava, nestaju
iz upotrebe. I ovo je potpuno razumljivo. Ni u jeziku, kao ni u
`ivotu, nema statike. I tu se sve mijenja, samo mi, po~esto, nismo
svjesni tih promjena, jer one nisu lako uo~ljive.
A ako bismo `eljeli dati odgovor na pitanje: za{to je na{
pisac u ovome romanu, u romanu Na Drini }uprija, za svoj
naslov uzeo ovaj turcizam, mogli bismo pomi{ljati na njegovu
`elju da kroz ovaj roman ponudi istoriju kraja u kome se nalazi
ovaj gra|evinski objekat. To jest, pisac je bio svjestan ~injenice
da je za ovaj most, za ovu }upriju, vezano mnogo toga {to je
“mutna Drina odnijela” i {to je on nastojao da rekonstrui{e i
ponudi u svome romanu. A uno{enjem u naslov romana turcizma
}uprija on je samim tim ~inom odredio i vremensku dimenziju
radnje o kojoj }e da pi{e. To jest, druga~ije re~eno, uno{enjem
ovoga turcizma u naslov romana pisac nam je na po~etku pristupa
358
Jedan pogled na turcizme u pisanoj rije~i Ive Andri}a
njegovom djelu skrenuo pa`nju da je u pitanju problematika koja
ima duboku istorijsku podlogu i koja je vezana za vi{evjekovno
bitisanje i objekta o kome pi{e, i kraja o kojem pi{e i ljudi koji su
vezani za sve to. Zbog svega toga, bar tako se meni ~ini, ovdje
je bio nu`an ovaj turcizam, i njegova zamjena, ni na stilskom, ni
na semanti~kom planu, ne bi mogla da se postigne na{om rije~ju
most. Dakle, makoliko da nam mo`e izgledati nevjerovatno,
~injenica je da most i }uprija ovdje nisu sinonimi. A nisu ni u
na{oj toponimiji, isp.: ]uprija, Latinska }uprija, Kozja }uprija :
Alipa{in Most, Arslanagi}a Most, Sanski Most, nikakve zamjene
tu nisu mogu}e.
Drugi turcizam, koji ovdje privla~i na{u pa`nju, jeste imenica avlija, koja se, tako|e, nalazi u naslovu jednoga Andri}evog
romana: Prokleta avlija. Ova imenica do{la je u na{ rje~nik, po
svoj prilici, iz turskoga jezika, a u taj jezik, opet, u{la je iz gr~koga rje~nika (up. gr~ki αγλη i turski awly). Istina, P. Skok pomi{lja
na mogu}nost ulaska ove lekseme u na{ rje~nik i iz “bizantinskoga”, iako i on daje prednost turskom uticaju, a to zbog toga
{to je to “gra|evinski termin, koji je sav na Balkanu turskoga
podrijetla”.
Osnovno zna~enje ovoga turcizma u na{em jeziku, po
pravilu, ve`e se za na{e dvori{te. Skok daje ovo obja{njenje uz
imenicu avlija: “dvori{te oko ku}e, crkve, manastira, {iroko,
sa vratima, kamenom ogra|eno ili posa|eno”. Kod Vuka je to
i ulica ¼up. u Rje~niku iz 1852: “avlija–ulica”, der Hof, aula
upu}uje na stobor, a uz stobor ~itamo: “(u C.g., u Srbiji ulica,
a po varo{ima avlija) mjesto ispred ku}e, der Hof, aula”½. I u
rje~nicima koji prate Andri}eve romane daje se obja{njenje ove
tu|ice. Tako u rje~niku uz roman Travni~ka hronika za avliju
stoji – dvori{te. To bi govorilo da su avlija i dvori{te sinonimi. A
nisu. Ni ina~e, a pogotovo u Andri}evom romanu. Prokleta avlija
imenuje “stambolski istra`ni zatvor”, a to je “~itava varo{ica od
zatvorenika i stra`ara koju Levantinci i mornari raznih narodnosti
359
Asim Peco: Knjiga V
nazivaju Deposito, a koja je poznatija pod imenom Prokleta avlija,
kako je zove narod, a pogotovu svi oni koji sa njom imaju ma
kakve veze” (str. 15). A tu zatvorsku varo{icu ~ini: “Petnaestak
prizemnih ili jednospratnih zgrada, gra|enih i dogra|ivanih u
toku mnogih godina, povezanih visokim zidom” me|u kojima
je “izdu`eno i strmo dvori{te posve nepravilna oblika” (str. 17).
Dakle, u Avliji ima i dvori{te. To bi ve} govorilo da ova dva
pojma nisu sinonimi u ovome romanu.
360
FUNKCIONALNOST TURCIZAMA U ROMANU
“DERVI[ I SMRT” ME[E SELIMOVI]A*
* Rad prvi put objavljen u ~asopisu Na{ jezik, Beograd, 1981, knj. XXV, sv.
3, 118-128. Ovdje prenesen u latinicu iz knjige Stazama na{ega jezika, Beograd,
Zavod za ud`benike i nastavna sredstva, 1985, 253-262. Ispravljene su uo~ene
tehni~ke i korektorske gre{ke.
361
FUNKCIONALNOST TURCIZAMA U ROMANU
“DERVI[ I SMRT” ME[E SELIMOVI]A
Te{ko je na}i pisca sa bosanekohercegova~kog govornog
podru~ja u ~ijim djelima nema turcizama, rije~i orijentalnog
porijekla. To vrijedi i za starije i za novije knji`evne stvaraoce.
Istina, rije~i toga porijekla nalazimo i u djelima na{ih pisaca sa
drugih podru~ja, ali je njihov broj ~esto i teritorijalno uslovljen.
Uz ovu konstataciju ide i jo{ jedna: broj turcizama u jednom
knji`evnom djelu, i njihova funkcija u njemu, mogu biti uslovljeni
i drugim uvjetima: vrstom knji`evnog djela, tematikom o kojoj
se pi{e, porijeklom i stepenom obrazovanosti pisca, porijeklom i
stepenom obrazovanosti lica koja se javljaju u knji`evnom djelu.
Pisci sa bosanskohercegova~kog podru~ja, sasvim razumljivo, dava}e u svojim djelima vi{e ovih rije~i nego pisci iz
Dalmacije ili Vojvodine. Isto tako }e se u djelima prvih ovdje
navedenih pisaca na}i vi{e turcizama ako je u pitanju prozni
tekst sa istorijskom tematikom nego {to }e ih biti u romanu iz
savremenog `ivota.
Postoji jo{ jedan uslov koji mo`e da bude od zna~aja kada je
rije~ o turcizmima u jednom knji`evnom djelu na srpskohrvatskom
jeziku. To je odnos prema `ivotu sredine o kojoj se pi{e. Druga~ija
se leksika javlja u djelu koje nam do~arava `ivot jedne kasabe,
druga~ija, opet, u djelu koje govori o unutarnjem `ivotu jedne
li~nosti. To su dva zasebna svijeta, dvije posebne tematike i,
sasvim razumljivo, dvije posebne leksike. Upravo je to i razlog {to
363
Asim Peco: Knjiga V
u Andri}evom romanu Na Drini }uprija ne nalazimo istu leksiku
kao u Selimovi}evom romanu Dervi{ i smrt, iako im i regionalni
i vremenski pratioci nisu suvi{e razli~iti: u oba romana je rije~ o
Bosni, i to onoj isto~nijoj, u oba romana je rije~ o zbivanjima iz
ranijeg perioda vladavine Turaka u ovim na{im krajevima.
Kada se uzmu u obzir ovi ~inioci koji su ovdje navedeni kao
nekakvi uslovi za manje ili ve}e posezanje za turcizmima, onda
bi, à priori, trebalo o~ekivati u romanu koji je uzet za tematiku
ovoga rada povelik broj rije~i toga porijekla. Jer, da se i toga
podsjetimo, u romanu je rije~ o zbivanjima u jednom dijelu
Bosne u prvim vjekovima turske vladavine, rije~ je o `ivotu u
jednoj muslimanskoj sredini, glavna li~nost romana je aktivni
slu`benik jedne strogo vjerske institucije, on je, uz to, i teolo{ki
obrazovan i, na kraju, pisac romana poti~e iz muslimanske
sredine sa dosta bogatom i `ivom leksikom ovoga porijekla u
svakodnevnom `ivotu. To bi, da ponovimo, bili zaklju~ci koji
bi se mogli nametnuti kada se upoznamo sa problemom koji nas
ovdje interesuje, a i svim ovim pratiocima te teme. U cijelom
ovom sklopu problema nije neva`na ni ~injenica da roman
po~inje bismilom, molitvom koja prati “svaki dobar posao”
muslimana.
Ali, mo`da ~udno, takve zaklju~ke ne potvr|uje analiza
turcizama u ovom Selimovi}evom romanu. Prema podacima
koje nam saop{tava jedan moj student, u prvom dijelu romana
nalazimo samo 260 razli~itih leksema orijentalnog porijekla, a
sve skupa javljaju se 964 puta, odnosno svi zajedno zauzimaju
u ovom dijelu romana samo 2% ukupnog teksta, tj. samo ~etiri
stranice od dvije stotine i ne{to stranica koliko zauzima prvi dio
Selimovi}evog romana.1
1
Senahid Halilovi}, Turcizmi u “Dervi{u i smrti” Me{e Selimovi}a (semanti~ke i stilske vrijednosti), Knji`evni jezik, god. IX, br. 4, Sarajevo, 1980, 25-33.
364
Funkcionalnost turcizama u romanu “Dervi{ i smrt” Me{e Selimovi}a
Postavlje se pitanje: za{to je to tako? Naslov romana, da
po|emo od naslova, upu}ivao bi na druga~iji zaklju~ak. Odgovor
na postavljeno pitanje, a to u ovom slu~aju nikako nije bez
zna~aja, nudi sam pisac, njegovo obrazovanje i njegov odnos
prema jeziku na kome stvara. Pisac je, {to je zna~ajan ~inilac
u ovom na{em razmatranju, bio profesor knji`evnosti i jezika.
On je, prije nego je pristupio pisanju ovoga romana, dobro
prou~io `ivotno djelo reformatora srpskohrvatskog jezika, Vuka
Stefanovi}a Karad`i}a.2 Pisac je, dakle svjesno i{ao ka savr{enstvu svoje pisane rije~i i tra`io je doma}u rije~ za iskazivanje
svojih misli. I, bez pretjerivanja se mo`e re}i, u tome je uspio vi{e
nego mnogi drugi stvaraoci na srpskohrvatskom jeziku. I upravo
zbog toga je jo{ ve}a vrijednost onih ne tako ~estih turcizama u
ovom Selimovi}evom romanu. Oni su bri`no birani i data im je
posebna funkcija u djelu. Ja }u ovom prilikom ukazati samo na
neke probleme iz ove oblasti; prostor i vrijeme ne dopu{taju da se
ide u detaljnija ispitivanja funkcije turcizama u ovom romanu.
Da po|emo od naslova romana: Dervi{ i smrt – dvije imenice
i jedan veznik. Prva imenica je iz grupe turcizama. Druga je na{a,
srpskohrvatska, i slovenska. Njih ovdje sjedinjuje sastavni veznik
koji, i u naslovu, upu}uje na razli~ita razmi{ljanja – povezanost
tih dvaju pojmova, odnos prvoga prema drugome, filozofski i
stvarni i sl.
Pa i kada se pro~ita roman, i vi{e puta, i kada se onako “profesorski” po~ne razmi{ljati o pi{~evom izboru naslova i tra`iti
bolje rje{enje, ~ini mi se da bismo i poslije dugih i napornih
traganja za ne~im “boljim”, ipak pristali uz autora romana, uz
pi{~ev naslov. Turcizam dervi{, s obzirom na njegovu semanti~ku
komponentu, pru`ao je piscu {iroko polje za vlastita razmi{ljanja i
duboka poniranja u sve pore ljudskog `ivota, u duboku filozofiju,
i to onu isto~nja~ku. Te{ko bi se sve to moglo vezati za bilo koju
2
M. Selimovi}, Za i protiv Vuka, Matica srpska, Novi Sad.
365
Asim Peco: Knjiga V
drugu profesiju, kao {to su: hod`a, kadija, muftija ili titule kao
{to su: had`ija, mutevelija, muderiz i sl. Svaki od navedenih
pojmova nosi u sebi i poneku osobinu koja bi se mogla javiti kao
prepreka, ~esto nepremostiva, za pisca u njegovom nastojanju da
se do kraja iska`e. Opredjeljenje za dervi{a – pripadnika jednog
religioznog reda koji je pored ~isto vjerskih obreda njegovao i
filozofiju – bilo je duboko osmi{ljeno. Taj izbor je nudio piscu
ogromne mogu}nosti da njegov glavni junak bude ne samo u
toku svakodnevnih zbivanja nego i da ponire u razli~ite oblasti
nauke, ~ak i one koju ne prihvata. Ovakav razmah pi{~evih misli
te{ko bi se mogao vezivati za obi~ne vjerou~itelje – hod`e ili za
neke li~nosti iz upravne vlasti. Dakle, u samom naslovu pisac je
jasno odredio i svoje namjere, ukazao na {irinu misli sa kojima
}e se ~italac sresti u romanu. I jo{ ne{to. Glavni junak nije obi~ni
dervi{, obi~ni pripadnik jednog religioznog reda, on je {ejh – prvi
po rangu, starje{ina. To bi govorilo da je u pitanju li~nost koja se
i svojim iskustvom i znanjem razlikuje od ostalih. Takva li~nost
je mogla da primi na sebe svu filozofiju koju joj je namijenio
pisac romana.
U vezi sa ovim pojmom, pojmom dervi{, da se podsjetimo
i ~injenice da u na{oj literaturi od ranije sre}emo, i u naslovu,
ovaj turcizam. Nalazimo ga u djelu Stiepa \ur|evi}a (1579-1632). Ali, to je sasvim jasno, izme|u ovih dvaju knji`evnih
djela nema nikakve veze, nikakve sli~nosti. \ur|evi}evo djelo je
“parodija petrarkisti~kih ljubavnih pesama... koje su dubrova~ki
pesnici XVII veka ve} ose}ali kao ne{to starinsko i pre`ivelo”.3
\ur|evi}ev Dervi{ je u stihu sa puno turcizama. Up. stihove:
Ja sam Dedo a{ik dervi{
ki ti izranjen padam prid dvor,
izid d`anum, da me vidi{
3
Stiepo \ur|evi}, Dervi{, Dubrova~ke poeme, Novo pokolenje, Beograd,
1953, predgovor D. Pavlovi}.
366
Funkcionalnost turcizama u romanu “Dervi{ i smrt” Me{e Selimovi}a
i da ~uje{ moj razgovor –
Je li sladak, a {to veli{?
Ja sam Dedo stravljen dervi{!
uz to:
Nijesam ~oban ni kopile,
Jok, ja nijesam kirid`ija,
Od kadune ja sam vile,
s kom me rodi ~elebija.
Jasno, Selimovi}ev dervi{ ni na semanti~kom planu nema
nikakve veze sa ovim \ur|evi}evim. Dok je ovaj posljednji “a{ik
dervi{”, pun ljubavnih jada, Selimovi}ev dervi{ je filozof koji
nastoji da pronikne u najdublje sfere ljudskog bitisanja i da shvati
neke zakonitosti u tom `ivotnom vrtlogu.
Od rije~i orijentalnog porijekla koje je upotrijebio pisac u
svom romanu, a koje, da to i ponovimo, nisu brojne, mogu se
razlikovati nekolike njihove grupe. Tako, npr., posebnu grupu
i poseban stilisti~ki problem, ~ine li~na imena koja se javljaju
u romanu. Interesantni su zatim termini iz vjerskih ritualnih
obreda i druga leksika koja je pratilac leksike muslimanskog
`ivlja. Ima me|u rije~ima ovoga porijekla i takvih koje nosi sa
sobom administracija i koje, kao takve, imaju {iru upotrebu na
podru~jima koja su bila pod turskom upravom. Spomenimo, uz
to, i rije~i koje su nam do{le sa orijenta i koje jo{ uvijek ~ine
sastavni dio na{e leksike – u doma}em rje~niku do danas se nisu
na{le odgovaraju}e i adekvatne njihove zamjene.
Vrijednost svih ovih turcizama u na{em jeziku, pa ni u
Selimovi}evom romanu, nije ista. Upravo zbog toga ovdje }e biti
rije~i samo o onim od tih grupa turcizama koje imaju specifi~nu
te`inu i u romanu, i u svakodnevnom govoru ljudi iz krajeva o
kojima je rije~ u romanu.
367
Asim Peco: Knjiga V
Prvo dolazi li~no ime. U romanu se javlja {esnaest li~nih
imena. To su: Ahmed Nurudin, Hasan, Harun, Kara-Zaim, Hafiz-Muhamed, Mula-Jusuf, Malik, D`emal, Had`i-Sinanudin Jusuf,
Abdulah-efendija, Ajni-efendija, Ishak, Piri-Vojvoda, Alihod`a,
Alijaga D`ani}, Emin Bo{njak. A tu je ostalo nekoliko lica bez
li~nog imena: kadija, kadinica, vezir i sl.
U sklopu ovoga problema interesantna su dva momenta:
1. Najve}i broj navedenih imena dat je uz neku titulu:
hod`a, had`ija, efendija, vojvoda, hafiz, mula. Hasan, Harun,
Malik, D`emal i Ishak nemaju nikakvu odrednicu uz svoje li~no
ime, a samo dva imena imaju i prezime: Alijaga D`ani} i Emin
Bo{njak. Da li je sve ovo slu~ajno tako u romanu? Odgovor bi
bio negativan. Pisac je svjesno i{ao ka ovakvoj diferencijaciji.
Evo za{to:
U romanu se opisuje vrijeme koje je uslijedilo poslije
masovnije islamizacije u Bosni. Sasvim razumljivo, nosioci i
nove vlasti i nove vjere su jo{ uvijek stranci, pripadnici naroda
koji je bio nosilac tih novina. Otuda i jasno diferenciranje u
imenima lica koja se javljaju u romanu. To je osobina preuzeta
iz jezika davaoca. Tragova na{eg uticaja tu jo{ nema. To vrijedi
i za ime glavnog junaka. I fonetski lik toga imena: Ahmed, sa
o~uvanim zvu~nim plozivom na kraju, a prema kojem stoji danas
njegov bezvu~ni parnjak (Ahmet, up. Ahmetovi}, Ahmetaga i sl.),
upu}uje na izvorni lik ovoga imena. Svakako, njegova semanti~ka komponenta ima svoju te`inu u ovom kontekstu (Ahmed/
Ahmet od ar. Ahmäd, mnogo pohvaljen, najpohvaljeniji). A uz
odrednicu Nurudin ta zna~enjska komponenta dobija {iri smisao
(Nurudin, svjetlo vjere). Dakle, cijelo ime glavnog junaka u
na{em prevodu zna~i – najpohvaljenije svjetlo vjere. Ne{to, {to
se, svakako, ne javlja tako ~esto u na{oj onomastici. Bez sumnje,
odrednica Nurudin do{la je uz ovo ime u sklopu njegovog pristupanja dervi{kom redu. To je njegovo dervi{ko ime, ili, kako bi
368
Funkcionalnost turcizama u romanu “Dervi{ i smrt” Me{e Selimovi}a
se, dositejevski, reklo “u kalu|erstvu nare~enog”. Da je to tako
pokazuje nam i pisac na posljednjim stranicama romana. Mladi}
iz Devetaka na{eg junaka naziva samo imenom uz koje dolazi
oznaka u~enosti: Ahmed-efendija (up.: A zar je kod nas lako,
Ahmed-efendija? – Ako ti Ahmed-efendija ne pomogne, veli,
onda nema ko). Tamo, u rodnom kraju ovoga dervi{a titula je
va`nija od novog imena, efendija je “gospodin”, a ta odrednica
nikako ne ide uz imena seljaka.
Nosioci vi{ih dru{tvenih funkcija tu su jo{ uvijek stranci,
ljudi kojima je Bosna – surgun, tu|i svijet. Za muftiju je Bosna
“stra{na zemlja”, ali ne i za Hasana, ne ni za Dervi{a. Njima je
to domovina, a domovina, ma kakva bila, ne mo`e biti stra{na i
dosadna svojoj djeci.
2. Od svih navedenih li~nih imena samo dva imaju i porodi~no ime: Alijaga D`ani} i Emin Bo{njak. Sa prvim imenom sre}emo se na po~etku romana. Rije~ je o darodavcu ku}e dervi{kom
redu (up.: “Ku}u, nekada{nji harem predaka, poklonio je redu
bogati Alijaga D`ani}...”, str. 12). Sa drugim od ovih imena
sre}emo se na kraju knjige. Rije~ je o Dervi{evom zemljaku,
seljaku sa Devetaka (up.: “^iji si? – Emina Bo{njaka. – Onda
smo rod. I to blizak. – Jesmo”, str. 393).
Prva li~nost ima tipi~no na{e prezime, na -i}: D`ani}. U
osnovi je perzijska rije~ d`an – du{a, a s tim je u vezi i li~no ime:
D`anan od turskog Canan – ljubljeni, voljeni. Pisac konstatuje da
je ku}a bila “harem predaka”, dakle, i funkcionalno i vremenski
je odre|ena. Nova vlast je nosila i nove obi~aje. Ti su obi~aji ponekad prirastali i za doma}eg ~ovjeka, pogotovo ako je to dozvoljavala materijalna strana. Generacije koje su slijedile pretke nisu
morale u svemu da ih podra`avaju. Bilo kako bilo, na{a li~nost
jo{ uvijek ima obilje`je kastinske pripadnosti -aga: Alijaga. Pa
i glasovni sklop imena upu}uje na svojevrsno “skorojevi}stvo”.
Po{to se unutar ovoga imena nalaze dva artikulaciono bliska
369
Asim Peco: Knjiga V
glasa: visoki vokal prednjega reda i i sonant j, njihova artikulacija
~esto se objedinjuje (up.: Alijin – Alin), a mo`e do}i i do njihovog
potpunog gubljenja, otuda u na{em jeziku oblik Alaga. Ali, to
je mla|i, i noviji lik ovoga imena. Stariji je, svakako, onaj koji
nalazimo u romanu.
Druga li~nost ima porodi~no ime izvedeno od njegove regionalne pripadnosti: Bo{njak. Jasno je i za{to. Selja~ki svijet
je autohton. To je domoroda~ko stanovni{tvo. Vjera nije mogla
ni{ta tu da izmijeni. Jezik i krv su ostali slovenski. A upotrebu
prezimena uz li~no ime zavodi vlast koja `eli da ima sre|enu
administraciju. Dakle, i to je novija pojava u onomastici. Istina,
ovdje se vi{e ne javlja i o~evo ime.
Ako bismo `eljeli i}i dalje u pra}enju ove problematike, problematike vezane za li~no ime u romanu Dervi{ i smrt, mogli
bismo se pozabaviti zna~enjskom komponentom datih imena. I tu
bi se mogla uo~iti neka razlika izme|u onih prvih imena, imena
sa nekom odrednicom, i onih drugih – bez te odrednice. Ja sam
na jednom drugom mjestu konstatovao da i dru{tveni polo`aj
ima zna~aja pri odre|ivanju imena novoro|en~etu. Istina je, {to
ka`e na{ Dervi{, da ime odre|uje drugi (“dali su mi ga i uzeo
sam ponu|eno”, str. 10). Tu izbora nema. Uzima se ono {to je
dato. Istina, izbor vr{e davaoci, a oni pri tome i te kako imaju
na umu i dru{tveni polo`aj roditelja novoro|en~eta. Tako, npr.,
li~na imena tipa Duran, Mumin, Ramo i sl., bez obzira na svoju
semanti~ku komponentu, koja nikako ne sadr`i u sebi bilo kakve
pejorativnosti, poodavno se ne javljaju u gradskim sredinama. Ta
su imena, da li slu~ajno?, sve vi{e obilje`je selja~kog i siroma{nog svijeta.
I da, u vezi sa ovom problematikom – problematikom vezanom za li~no ime u Selimovi}evom romanu Dervi{ i smrt,
damo neke zaklju~ke: li~no ime u romanu ima svoju stilsku vrijednost. Prvo. Tu se jasno razlikuju nekolika dru{tvena sloja.
370
Funkcionalnost turcizama u romanu “Dervi{ i smrt” Me{e Selimovi}a
Drugo. Fonetski sklop tih imena ukazuje i na vrijeme kada su ona,
u tom glasovnom sklopu, `ivjela na na{em jezi~kom tlu. Tre}e.
To je vrijeme kada se prezime po~inje javljati uz li~no ime, a tu
odrednicu ovdje imaju doma}i ljudi bez neke druge odrednice, ali
i iz razli~itih dru{tvenih slojeva.
Druga grupa turcizama koja je ovdje privukla moju pa`nju
je iz oblasti religijskih obreda i religijske leksike. Ovaj izbor
nikako nije slu~ajan. Ta oblast leksike rijetko se uklju~uje u
knji`evno djelo. Razlog je i tu jasan. Da bi neko mogao govoriti
o tim problemima, potrebno je da dobro poznaje muslimanski
`ivot, `ivot unutar muslimanske porodice. Sasvim razumljivo, za
takav poduhvat mo`e se opredijeliti samo neko ko poti~e iz takve
sredine. I upravo se tu nalazi i opravdanost Andri}evih rije~i kada
je rekao da je on doveo literaturu do praga bosanske ku}e; a da je
tek Selimovi} uveo na{u knji`evnost u bosansku ku}u, zavirio u
intimni dio njenog `ivota.
U govoru Muslimana poodavno se uobi~ajila arapska rije~
za ozna~avanje “svevi{njeg, stvoritelja svjetova” – Allah. Istina,
u arapskom jeziku ilãh zna~i ‘bog’ a sa odre|enim ~lanom al:
Allah je vlastito ime Bog.4 U Selimovi}evom romanu doma}a
rije~ ima prednost nad arapskom, up.:
– Stvara vas Bog u utrobama majki va{ih (str. 17), ... sramota
pred svijetom i strah pred Bogom (str. 21), ~ime bi vratila uslugu,
veliki Bo`e (str. 31), moj Bo`e, oni ne vjeruju (str. 33), trebalo bi
se moliti, tra`iti milost od Boga (str. 34), Bo`e koji sve zna{ (str.
35), jednaki smo pred Bogom (str. 60), a samo Bog zna sva~iju
krivicu (str. 61), ~asno slu`im Bogu i vjeri (str. 82).
Naravno, takvih primjera ima jo{. Semanti~ki ekvivalent
ove na{e rije~i, arabizam Alah/Allah, odnosno alah, javlja se
znatno rje|e:
4
A. [kalji}, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1965, s. v.
371
Asim Peco: Knjiga V
... a sve neka se svr{i kako alah ho}e (str. 83), alah je
sva~ije uto~i{te (str. 136), ~uvajte veze rodbinske, naredio je
alah (str. 183).
U vezi sa ovim primjerima nekolike napomene:
1. Pada u o~i da pisac doma}u rije~ pi{e velikim po~etnim
slovom: Bog, zna~i daje joj zna~aj vlastite imenice. Takav slu~aj
nije i sa arabizmom. Ta rije~ se pi{e malim po~etnim slovom.
Zna~i ima op{teimeni~ki karakter, tj. upotrebljava se u funkciji
arapskog ilãh. Da li je to slu~ajno? Svakako da nije. Pisac ostaje
dosljedan samom sebi. On opisuje jedan vremenski period kada
su se na ovom leksi~kom planu sukobljavale doma}e i strane
rije~i. Doma}a rije~ je jo{ uvijek u posebnoj semanti~koj slu`bi
imala prevlast. Tu|ica se tek javljala u slu`bi op{te imenice.
2. Doma}a rije~ preovla|uje i u citatima iz Kur’ana. Up.
moto uz drugo poglavlje romana: Kad bi Bog ka`njavao za svako
u~injeno zlo (str. 15), moj Bo`e, oni ne vjeruju – moto uz tre}e
poglavlje (str. 33).
U Kur’anu, opet, ovaj pojam se ne prevodi5, ostaje arapska
rije~ koja je postala sastavni dio leksike na{ih muslimanskih
govora, up.:
Tebe, Allaha, Gospodara. svjetova hvalimo (str. 3), onima
koji se budu Allaha bojali (str. 4), vjerujemo u Allaha (str. 5) i
tako redovno.
Otkuda ova nesaglasnost, i kako je objasniti? ^ini mi se da i
iz onoga {to je dosada ovdje re~eno mo`e da se nasluti odgovor na
postavljeno pitanje. Pisac je svjesno i{ao za tom diferencijacijom.
On opisuje jedan daleki period na{e istorije. To je vrijeme kada
tu|ice jo{ nisu bile potisnule doma}u rije~. Tada je jo{ uvijek
Bog bio oznaka “svevi{njeg, gospodara svjetova”. Alah se tek
5
Kur’an, prevod Besim Korkut, Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna
izdanja, VII, Sarajevo, 1977.
372
Funkcionalnost turcizama u romanu “Dervi{ i smrt” Me{e Selimovi}a
ponekad javljao u toj slu`bi. To ~ak i u govoru onih koji su
pripadali redovima religijskog obilje`ja.
Pisac, isto tako, ~e{}e upotrebljava doma}e rije~i raj, an|eo
nego turcizme d`enet, melek/mele}, up.:
– Izme|u razgovora o smrti i raju... Jer pred smrt se sje}amo
da nam dva an|ela sjede na ramenima i zapisuju na{a zla i dobra
djela (str. 20), starice se boje smrti i s uzdahom slu{aju o raju
(19), ne tugujte, radujte se raju koji vam je obe}an (str. 38).
Turcizam d`enet javlja se u izuzetnim slu~ajevima i sa
donekle razli~itom semanti~kom komponentom: Bogu pripada
d`enet, to je njegovo vlasni{tvo, raj je dostupan i ljudima:
– U|i me|u vrtove moje, u|i u moj d`enet (str. 17).
Turcizam d`ehenem se ne javlja u romanu. Nema ga ni u
Rje~niku, ali se javlja doma}a rije~ pakao:
Toga dana mi }emo re}i paklu: Jesi li se napunio? A pakao
}e odgovoriti – Ima li jo{ (str. 359).
U Kur’anu, opet, imamo u upotrebi samo d`enet, d`ehenem,
melek i {ejtan, uz koji, u romanu, imamo i satanu, up.:
A kad rekosmo melekima (str. 8), O, Ademe, `ivite... u
d`ennetu i jedite u njemu koliko god `elite (str. 8), bi}e stanovnici
d`ehennema (str. 8).
U govoru Muslimana danas preovla|uju turcizmi za ozna~avanje ovih pojmova: melek/mele}, {ejtan, d`ehenem/|ehenem,
d`enet/|enet.
U romanu se javlja i pojam: sudnji dan, up. Vjerujem u
sudnji dan i u vje~ni `ivot (str. 18). U govoru Muslimana danas
je obi~an turcizam kijamet, kijametski dan.
I tako redovno. Doma}a rije~ ne ustupa pred tu|icom.
Naprotiv. To govori ne samo o pi{~evom odnosu prema svojoj
rije~i nego i o vremenu i ljudima o kojima se pi{e. Koliko je
pisac zaokupljen ljubavlju prema doma}oj rije~i neka poka`e i
373
Asim Peco: Knjiga V
ovaj primjer. Poslije saznanja o ubistvu Haruna, brata mu, Dervi{
se, nakon zavr{ene molitve, obra}a prisutnima rije~ima:
– Sinovi Ademovi! Ne}u dr`ati propovijed, ne bih mogao i
kad bih htio. A vjerujem da biste mi zamjerili ako ne bih sad, u
ovom ~asu, te`i ne pamtim u `ivotu, govorio ba{ o sebi. Nikad
mi nije bilo va`nije ono {to }u da ka`em, a ne `elim ni{ta da
postignem. Ni{ta, osim da vidim sau~e{}e u va{im o~ima. Nisam
vas nazvao bra}om, iako ste mi to vi{e nego ikad, ve} sinovima
Ademovim, pozivaju}i se na ono {to je u svima nama zajedni~ko.
Ljudi smo, i mislimo isto, naro~ito kad nam je te{ko. ^ekali ste,
htjeli ste da ostanemo zajedno, da se pogledamo o~i u o~i, tu`ni
zbog smrti nedu`na ~ovjeka, i uznemireni zbog zlo~ina. I vas
se ti~e taj zlo~in, jer znate: ko ubije nedu`na ~ovjeka, kao da
je sve ljude pobio. Sve nas su ubili nebrojeno puta, bra}o moja
ubijena, a u`asnuti smo kad pogodi nekog ko nam je najdra`i...
(str. 182-183).
Ova “propovijed” je dvostruko interesantna za nas. Prvo,
pisac, tj. Dervi{, ovo nazva propovije|u. U govoru Muslimana
`ivi turcizam za ozna~avanje toga pojma. To je vaz. To je prvo.
Drugo. Cijela ova propovijed, a to je prostor od jedne i po
stranice teksta, pored jednom upotrijebljenog leksema alah, sa
malim a (naredio je alah) i li~nih imena: Haruna, Kabila i Nuha,
nema turcizama. A, da to i ponovimo, to je sastavni dio vjerskog
obreda. Dervi{ se u d`amiji obra}a vjernicima. On navodi i
citate iz Kur’ana. Pa ipak. Sve je dato u doma}em ruhu. Pisac ne
odstupa od svoje osnovne te`nje. Doma}a rije~ ima prednost nad
tu|om, u svim situacijama, ako samo za to postoje i opravdani
razlozi, ako, naime, ova te`nja ne bi naru{ila harmoniju pisane
rije~i i stvarne slike `ivota. Upravo zbog te te`nje, na jednom
drugom mjestu, kada Dervi{ sahranjuje brata i kada je logikom
samih radnji prisiljen da se slu`i tu|im rije~ima, u samo dvije
re~enice imamo {est turcizama:
374
Funkcionalnost turcizama u romanu “Dervi{ i smrt” Me{e Selimovi}a
– Pred d`amijom momci su stavili tabut pokriven zelenom
}aburtijom na mejta{. Uzeo sam abdest, stao ispred tabuta i po~eo
da govorim molitve – (str. 277).
Ovaj sadr`aj nije dozvoljavao da se izbacuju turcizmi. To
bi bilo odstupanje od stvarnosti. Jer d`amija nije mogla ustupiti
mjesto bogomolji. D`amija je bogomolja muslimana, ne i drugih
vjernika. A bogomolja ide uz svaku religiju. Tabut je posebna
vrsta mrtva~kog sanduka koji upotrebljavaju samo muslimani,
ne i hri{}ani/kr{}ani. Samo se kod muslimana upotrebljava
zelena ~oha, }aburtija – u osnovi je rije~ ]aba/Kaba, samo se
pri pogrebu muslimana tabut sa mrtvacem – meitom, stavlja na
posebno odre|eni kamen za tu svrhu. Otuda i naziv tome kamenu
mejta{ – meit, tj. meyyit i ta{ (kamen) -taşi, “mrtva~ki kamen”.
Samo kod muslimana vjerskom obredu molitve prethodi posebno
pranje “uzimanje abdesta”. Dakle, sve su to rije~i koje nisu
mogle biti zamijenjene nekom doma}om rije~ju, a da se ne uti~e
na semanti~ku komponentu iskaza.
Mo`da bi u ovom iskazu mogla da se u~ini jo{ jedna izmjena
pa da cio tekst bude u duhu savremene frazeologije svojstvene
Muslimanima. To je zamjena naporedne re~enice: i po~eo da
govorim molitve, re~enicom: po~eo da u~im. Ali, i to se uklapa u
prethodne zaklju~ke o pi{~evom stavu prema leksici i re~eni~nim
obrtima koje on daje u romanu. Ja sam i ovdje rekao da bi to
bilo u duhu “savremene frazeologije svojstvene Muslimanima”.
Pisac, me|utim, govori o doga|ajima i ljudima koji su prethodili
nama, koji su `ivjeli prije nas, nekolika vijeka prije. Tada{nji
rje~nik Muslimana i dana{nji njihov rje~nik nikako ne moraju
biti istovjetni. Sigurno je pak, da nisu mogli biti isti.
I na kraju. Cijelo ovo razmatranje funkcionalnosti turcizama
u Selimovi}evom romanu Dervi{ i smrt upu}uje na vi{e zaklju~aka. Evo nekih od njih:
375
Asim Peco: Knjiga V
1. Pisac je imao stroge kriterijume pri odbiru rije~i orijentalnog porijekla u rje~nik svoga djela. Tu nije bilo nikakve
slu~ajnosti. Sve je podre|eno jednom cilju: da se pi{~eva misao,
koja je i duboka i prostrana, iska`e vlastitim jezikom, vlastitim
leksi~kim fondom. Samo u izuzetnim slu~ajevima posezalo se za
tu|im rije~ima. I svako takvo posezanje imalo je svoje stilsko
opravdanje.
2. I li~na imena, i druga leksika orijentalnog porijekla, dosta
govore i o vremenu o kome je rije~ u romanu, i o zemlji u kojoj
se de{ava radnja romana. ^ak i kada ne bismo znali gdje se nalaze
toponimi koji se javljaju u romanu, mi bismo izvori{te radnji romana
tra`ili u granicama Bosne. A onomastika i frekvencija pojedinih
turcizama sa izrazito religioznim obilje`jem upu}uju na zaklju~ak
da se radnja romana de{ava u vrijeme koje nije mnogo udaljeno
od vremena masovnije islamizacije bosanskog stanovni{tva.
U prilog tome govori i obi~aj proslavljanja \ur|evdana. Kada
Dervi{ ugleda djevojke koje su “spremale miloduh i crvena jaja u
bakra~e pune vode, da se u ranu zoru izmiju, kao divljaci vjeruju}i
~arolijama cvije}a i no}i”, on im dovikuje: “Sram vas bilo... ^iju
vjeru vjerujete? Kojim se {ejtanima predajete?” On je svjestan da
je uzalud “bilo {ta ~initi i govoriti te ve~eri, lu|e od drugih”, jer
}e u pono} “oti}i... ove djevojke pod vodenice i gole se kupati”,
a {ejtani, tu je nu`an turcizam, “{to sad ustaju sa svojih legala,
rutavim {apama pljeska}e ih po vla`nim butinama, sjajnim od
mjese~ine”. Dervi{ev poziv mladi}ima da idu ku}ama, jer je sutra
\ur|ev, “kaurski svetac, nije na{”, ni{ta ne doprinosi mijenjanju
ustaljenih obi~aja. On sam zaklju~uje: “A njima je svejedno, i
cijeloj kasabi je svejedno, niko im ovu no} ne mo`e oduzeti” (str.
34-35). I tu se vidi nit koja ve`e tu relativnu sada{njost, sada{njost
radnje romana sa pro{lo{}u i krajeva o kojima je rije~ i ljudi koji
nastanjuju te krajeve. Ta istorijska nit je nepobitna ~injenica. Ona
`ivi u narodu. Nju pisac potvr|uje i svojim jezikom.
376
Asim Peco
Izabrana djela I–VI
Knjiga V: Radovi o turcizmima
Korektura:
Enisa Ivojevi}
Jusmira Nuhanovi}
Tehni~ka priprema i dizajn:
Fatima Zimi}
[tampa:
Bemust
Tira`:
300
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
811.163.4'373.45:821.163.4(497.6).09
PECO, Asim
Radovi o turcizmima / Asim Peco. - Sarajevo :
Bosansko filološko društvo : Akademija nauka i
umjetnosti BiH, 2007. - 376 str. ; 21 cm. (Izabrana djela / Asim Peco ; knj. 5)
Bibliografija i bilješke uz tekst
ISBN 978-9958-9309-1-1
COBISS.BH-ID 15817222

razvoj govora i prevencija govornih poremećaja u djece

Ovdje - Varaždinska biskupija

Durma koordinatna probijačica

Studija bednjanskog govora Josipa Jedvaja (.pdf)

Bosnjacka rijec 9 final_Layout 1.qxd

U svakom filmu najbolji je kraj-EF

RUAH HADA[A - Bet Israel

behar 97

RUAH HADA[A - Bet Israel

Clubture