Poštovani i dragi čitatelji,
Pred sam završetak 2012. godine na koju se odnose tekstovi sakupljeni u ovom broju
Službenoga Vjesnika Kotorske biskupije započeli smo Godinu vjere. Sveti Otac Benedikt XVI. je
Apostolskim pismom „Porta fidei“ sveopću Crkvu pozvao na obnovu vjere u ovoj godini koju je tako i
nazvao. I našu Biskupiju je zahvatila želja za aktivnim sudjelovanjem u Godini vjere prema pastoralnim
smjernicama koje je za tu prigodu izdala Kongregacija za nauk vjere. Tako smo nakon svečane svete
Mise u našoj katedrali, koju smo slavili 13. listopada prošle godine, nastavili naše aktivnosti s
održavanjem Dana Bokeljskih svetaca i blaženika u Godini vjere. Primjeri naših svetaca i blaženika
oduševljavaju nas i privlače da od njih učimo živjeti vjeru koju baštinimo. Oni su nam, također, velika
zaštita i pomoć da našu vjeru imamo hrabrosti živjeti i svjedočiti na ovim prostorima u vremenu koje
nam je darovano.
Iz ovoga je lako zaključiti da tekstovi koje nam Vjesnik donosi ostaju aktualni, ne samo za 2013.
godinu u kojoj se nalazimo, nego i za ubuduće.
Naći ćemo, također, u ovom broju i poneko izvješće o važnijim događajima za Kotorsku
biskupiju koji obilježavaju 2012. godinu. Podsjećam samo da je to godina u kojoj smo se oprostili od
našeg don Tome Petrovića. No, bilo je radosnih i lijepih trenutaka kao i svake godine, koji ovaj naš
Zaljev svetaca i čine toliko fascinantnim za brojne posjetitelje iz cijeloga svijeta ali i sve veći broj
hodočasnika iz Hrvatske. Osobito radostan trenutak za sve nas je bila sveta Misa ređenja našeg
mladomisnika don Siniše Jozića. Dok ovo čitamo on već revno djeluje u ovom vinogradu kojega je
Gospodin nama povjerio. Drugi, pak, naš svećenik don Robert Tonsati godine 2012. svoj boravak u
Rimu plodonosno ovjenčao završenim magisterijem iz Povijesti Crkve.
Poštovani i dragi čitatelji, stavljajući pred vas ovaj broj našeg Vjesnika želim da vam on bude
podsjetnik na ono što smo učinili kao i novoevangelizacijski poticaj da u ono što je pred nama uložimo
još više truda, ljubavi i znanja. Tako Godina vjere za nas neće biti samo daleki poziv nego i stvarnost u
kojoj živimo.
Srdačan vam pozdrav do idućeg broja,
Urednik,
Don Pavao Medač
 Božićna poslanica mons. Ilije Janjića 
Svim župnim uredima i samostanima
Poštovani vjernici, prijatelji, drage sestre i braćo,
Razmišljajući o blagdanu Kristova rođenja moje misli zaokuplja dijalog opisan na prvim
stranicama Svetoga Pisma, dijalog između Stvoritelja i krune njegovog stvaranja, prvog čovjeka nakon
njegovog pada. U događaju toga pada Bog je iz ljubavi prema svojoj slici i prilici dao Adamu obećanje:
Čovječe, poslat ću ti izbavitelja, obnovitelja moje slike u tebi, imat ćeš šansu ponovnoga prijateljstva sa
mnom.
Božje obećanje prati povijest spasenja izabranog naroda za sve vrijeme starozavjetnih proroka
koji su svoj narod oduševljavali za Boga, tješili ga ali su ga znali i prekoravati poput Baruha: „Nama
treba da se danas zacrvene od stida obrazi, nama Judejcima i žiteljima jeruzalemskim, našim kraljevima
i knezovima, našim svećenicima i našim očevima jer smo sagriješili pred Gospodom, bili mu nepokorni
i nismo slušali glasa Gospoda Boga svojega, da hodimo po zapovijedima koje Gospod bijaše stavio pred
nas“ (Bar 1, 15-18). Izabrani narod je osjetio i svu težinu pustinjskog života, nije mu bilo strano ni
ropstvo Egipta i Babilona, ali je u svim tim prilikama u njemu bio živ vapaj prema Bogu: „Rosite
nebesa odozgor, oblaci daždite pravednika“ (Iz 45, 8).
Napokon, za vrijeme rimskoga cara Augusta, kada su išli svatko u svoj grad na popis pa tako i
Josip jer bijaše iz Davidova doma i plemena uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta u Judeju, u Davidov
grad zvani Betlehem, da se upiše sa svojom ženom Marijom koja u to vrijeme bijaše trudna. Dok su
tamo bili, njoj dođe vrijeme da rodi i rodi sina svojega, Prvorođenca, te ga povije u pelene i položi u
jasle, zato što nisu imali mjesta u svratištu (usp. Lk 2, 4-8).
To je događaj kad se je u malom judejskom gradu Betlehemu pod tjeskobnim okolnostima, u
trošnoj štali rodio Obećani. Porodu Djeteta u betlehemskoj štalici svjedočili su anđeli radosno pjevajući
Slava Bogu na visini, pastiri su žurno pošli u Betlehem kako su im anđeli najavili a mudraci s Istoka
prateći zvijezdu pohitali za njom noseći darove koje priliče Novorođenom kao Bogu i čovjeku. Tako
dugo Očekivani rađa se u tajnosti, skrovitosti, a Herod i dalje kuje svoje planove. On ne zna da je Božji
projekt izgradnje boljega svijeta započeo baš u toj štalici u tom Djetetu.
Božji plan stvaranja boljeg svijeta na djelu je već preko 2000 godina. Život, smrt i uskrsnuće
Isusovo do dana današnjega najbolje očituje svu ljubav prema Očevom planu spasenja. Generacije
prolaze a događaj u Betlehemu uvijek se nanovo očituje. Povijest pamti tolika oduševljenja imenom
Isusa iz Nazareta. Plejade odvažnih od rimskih progonstava do današnjih dana svjedoče svojim životom
za Njega. I danas su među nama vidljivi znakovi svjedočenja za Isusa Krista u misionarima i
misionarkama širom svijeta. Oni su nam primjeri što znači riječju i djelom nasljedovati Onoga kome se
vjeruje.
Na drugoj strani kao da ne postoji Betlehem, kao da se u njemu nije ništa dogodilo prije 2000
godina. Mnogi i dalje ostaju dezorijentirani, izgubljeni, lutaju u tami svojega života, nerijetko nestaju
pod čizmom tuđe bahatosti te ulaze u razne korupcijske sfere i ovisnosti.
U čovjeku se vjerniku rađaju pitanja: Zar je sve propalo? Zar je sve dobro uzaludno? Ima li
nade? Odgovor na ta životna pitanja daje nam Novorođeni iz Betlehema. Čovječe, ostani svjestan da
nisi rođen za propast, nego si od Stvoritelja stvoren za život i to za život u izobilju, sretan život. Evo
nam Božićnog vremena koje nas potiče na novost, na novo rađanje, na nove projekte, na novo duhovno
obogaćenje. Neka se u Betlehemu tvojega srca rodi Isus, neka njegovo svjetlo obasja tvoju nutrinu
i ražari plamen novoga života. To je Božić!
Isus je tvoj Emanuel, tvoj „s tobom Bog“, kojemu si pozvan pružiti ruku i po Njegovom dolasku
obnovljenim duhom poći u susret svima s kojima si povezan rodbinskim i međuljudskim odnosima.
O blagdanu Božića neka je sretno i blagoslovljeno Isusovo rođenje u tvom srcu!
Svima sretan Božić!
Kotor, o Božiću
+ ILIJA, biskup
 Božićni koncert u Dobroti 
U crkvi Sv. Eustahija u Dobroti održan je Božićni koncert
u organizaciji „Dana Bokeljskih svetaca i blaženika“ na blagdan
Svete Obitelji, 30. prosinca 2011. godine. Na početku koncerta
sudionike i goste prigodno je pozdravio mons. Ilija Janjić, kotorski
biskup. Sudjelovali su župni zborovi iz Stoliva i Prčanja, Donje
Lastve, Bogdašića i Podgorice. Svaki zbor je izveo po dvije do tri
božićne skladbe. Između zborova, a kao gost večeri, Aleksandra
Vučković učenica iz Klase profesorice Orlando, izvela je
Chopenov Nokturno.
Domaćin susreta don Pavao Medač pozdravio je sve nazočne te je podsjetio na smisao
održavanja ovog koncerta koji se odvija u okviru „Dana Bokeljskih svetaca i blaženika“. Nadalje je
istakao da su Božićni blagdani odredili tematiku koncerta, te da: „nije slučajno što se ovaj koncert
održava na sam blagdan Sv. Obitelji, jer smo time htjeli još više istaknuti važnost ljudske obitelji u
današnjem svijetu i podsjetiti na ovogodišnje aktivnosti i novosti u obiteljskom pastoralu Kotorske
biskupije. Ovakav odaziv sudionika koncerta kao i publike velika je pobjeda našega zajedništva i
povezanosti u obiteljima Kotorske biskupije“. Organizatorica i voditeljica koncerta je profesorica
Andrea Orlando.
Prije koncerta biskup je mons. Ilija Janjić, u koncelebraciji sa svećenicima slavio sv. Misu na
čast Sv. Obitelji. Na kraju su svi zborovi, pod vodstvom prof. Orlando, na opću radost prisutnih
otpjevali pjesmu: „U se vrime godišta“. Lijepo i duhovno bogato blagdansko veće završilo je
domjenkom koji je u župnoj kući pripremila Fondacija za obnovu sakralnog kompleksa Svetog
Eustahija u Dobroti.
 Ekumensko Novogodišnje bdijenje u crkvi sv. Roka 
Na Silvesterovo, 31. prosinca 2011. u
donjolastovskoj crkvi sv. Roka održano je ekumensko
bdijenje. Nakon Mise zahvalnice, na kojoj su vjernici
izrekli hvalu Bogu za sva primljena dobra u protekloj
godini, grupa mladih ostala je u crkvi na molitvi. Oni su
slavili Gospodina na svojim materinskim jezicima, pa se
tako pored hrvatskog i engleskog čuo i igbo jezik. Mladi
su molili katoličke i pravoslavne molitve, krunicu i
akatist Majci Božjoj. Također, čitali su Evanđelje po
Luki, iz zajedničke im Biblije. Na kraju mladi su završili
bdijenje euharistijskim klanjanjem i blagoslovom s
Presvetim, točno u ponoć, te zakoračili u Novu 2012.
godinu. Druženje su nastavili u župnoj kući, gdje je priređen agape. Tako su oni koji se toliko razlikuju
po boji kože, jeziku kojim govore, crkvama kojim pripadaju, u novogodišnjoj noći jednodušno molili za
mir u svijetu i ljubav među narodima. U tome i jest ljepota Novogodišnje noći.
Don Dejan Turza
 30.000 mladih u Berlinu na putu prema novoj solidarnosti 
Europski susret mladih, koji Zajednica iz Taizéa
organizira svake godine, održao se od 28. prosinca 2011 do 1.
siječnja 2012. po prvi put u Berlinu. Oko 30.000 mladih iz
cijele Europe te s drugih kontinenata se okupilo na novoj
postaji “Hodočašća povjerenja na Zemlji”. Nakon Bruxellesa,
Poznana i Rotterdama, ovaj 34. Europski susret odgovor je na
poziv Katoličke Crkve, Evanđeoske Crkve i gradonačelnika
Berlina.
Tijekom pet dana, glavni grad Njemačke bio je
susretište mladih i simbol ujedinjene Europe. Brat Alois, prior Zajednice iz Taizéa, pozvao je sudionike
da idu do izvora vjere i da istodobno traže kako prevladavati podjele u Crkvi i današnjem društvu.
Mladi sudionici bili su ugošćeni po obiteljima u cijeloj regiji Berlina. Svakog jutra mladi su se
okupljati u 160 župa i razmišljali zajedno sa stanovnicima Berlina koji su ih primili o različitim temama
iz Pisma iz Taizéa 2012. povjerenju među ljudima, povjerenju u Boga, “Kristu zajedništva”,
pokušavajući biti “sol zemlje”. U poslijepodnevnim satima sudjelovali su u radionicama s različitim
duhovnim, društvenim, političkim, ekonomskim i umjetničkim temama gdje se govorilo o izvorima
vjere i o pitanju kako se svatko može angažirati u službi za druge. Između ostalog, mladi su sudjelovati
u raspravi u njemačkom parlamentu sa članovima Bundestaga na temu “Za pravedniji svijet: politika i
odgovornost građana”.
I mladi Kotorske biskupije predvođeni đakonom don Sinišom Jozićem sudjelovali su na ovom
susretu molitve i zajedništva u Kristu. Susretu u Berlinu prethodila je njihova duhovna tromjesečna
priprema tokom koje su organizirani molitveni susreti u župama Kotorske biskupije. Na tim susretima
mladi se oduševljavaju za „Krista koji je svojim križem i uskrsnućem uspostavio novu solidarnost među
svim ljudima“. Mladi na tim susretima upoznaju Krista u kojemu je prevladana rascjepkanost
čovječanstva te u njemu svi činimo jednu ljudsku obitelj, tema nama u Boki toliko bliska.
Sljedeći susret za koji se pripremamo je u Rimu, održat će se od 28. prosinca 2012. do 02.
Siječnja 2013. godine. Svi mladi koji žele biti dio ovog „hodočašća povjerenja na zemlji“ su dobro
došli.
Vlasta Božinović
 Molitvena osmina za jedinstvo kršćana 
Svim svećenicima Kotorske biskupije
Draga braćo u Kristovu svećeništvu,
Papinsko vijeće za promicanje jedinstva Kršćana i Povjerenstvo "Vjera i ustrojstvo" Svjetskog
vijeća Crkava i ove godine organiziraju Molitvenu osminu za kršćansko jedinstvo na temu: "Svi ćemo
se izmijeniti pobjedom Gospodina našega Isusa Krista" (usp. 1. Kor 15, 51-58).
Osmina za jedinstvo kršćana je u uobičajenom terminu od 18. do 25. siječnja 2012. godine. Te je
datume još 1908. predložio Paul Wattson kako bi obuhvatio razdoblje između blagdana Katedre svetoga
Petra (nakon liturgijske reforme u Katoličkoj Crkvi slavi se 22. veljače) i blagdana Obraćenja svetoga
Pavla, i koji stoga nose i simbolično značenje. Molitva za kršćansko jedinstvo, međutim, nije ograničena
samo na jedan tjedan godišnje. Svjestan sam velikih napora i ljubavi koje svakodnevno ulažete za
jedinstvo kršćana u našim župama, u okviru mogućnosti društvenog i kulturnog konteksta sredine u
kojoj živimo.
Crkva je svjesna da je podijeljenost kršćanskih Crkava skandal, te da zbog naših podjela Krista
ne svjedočimo dovoljno, ali težeći ujedinjenju u Kristu, uživajući u njegovu zakonu ljubavi, moći ćemo
biti istinski prenositelji nove nade za budućnost Crkve sa manje nepravde i manje nerazumijevanja. U
ovim našim prostorima taj imperativ ljubavi i jedinstva u Kristu još je naglašeniji i on doslovno život
znači.
Tema ove Osmine, preuzeta iz 1 Korinćanima 15,51-58, govori o preobražavajućoj vjeri u
Krista, posebice u odnosu na našu molitvu za vidljivim jedinstvom Crkve, Tijela Kristova. Dok molimo
i dok težimo za ispunjenjem Kristove želje „da svi budu jedno“ trebamo sve učiniti da se što više otkrije
sjaj Kristova lica, sjaj Crkve današnjem svijetu. Tada ćemo se više otvarati jedni prema drugima, imat
ćemo više razumijevanja jedni za druge, tada će se odvijati istinski dijalog bez tenzije da se drugi ponizi
a da se mi uzvisimo kao pobjednici. Isus nas uči što je pobjeda. Trebamo biti svjesni da je on rekao
„Bez mene ne možete ništa učiniti“ i trebamo biti svjesni da jedino u zajedništvu s Kristom možemo
ostvariti zajedničku pobjedu protiv sila tame, protiv razornih sila zla, koje dolaze od našeg zajedničkog
neprijatelja, oca laži. Našu pobjedu trebamo usmjeriti protiv svih segmenata koje nas razdvajaju u
zajedničkom naporu da ostvarimo nakanu osmine za jedinstvo kršćana.
Kao zajedničari Kristova Tijela budimo svakodnevno molitelji i svjedoci pred svim ljudima
današnjeg vremena da je Krist Spasitelj svijeta jedan, jučer, danas i sutra. Tijekom molitvene osmine u
svakoj župi uz svakodnevnu molitvu neka se održi jedno prigodno klanjanje pred Presvetim na
ekumensku nakanu. Posebno vam stavljam na srce da na tu temu progovorite u nedjelju 22. siječnja, na
treću nedjelju kroz godinu.
Srdačan pozdrav, uz Božji blagoslov,
Kotor, 05. 01. 2012.
+ ILIJA Janjić
biskup kotorski

Proglas vjernicima Kotorske biskupije u Boki i Bokeljima izvan Boke za svečanosti sv.
Tripuna 
Svim štovateljima sv. Tripuna
Dragi Bokelji u Boki i svijetu,
Približila se Svetkovina Svetog Tripuna koja će ponovno privući brojne štovatelje našeg
nebeskog zaštitnika u ovaj drevni grad Kotor. Taj će dan, po zagovoru Sv. Tripuna, u nebo stići brojne
misli i molitve od onih koji vjeruju u njegov vjerni zagovor. Znam da će Vaše misli i srca na Svetkovinu
našeg nebeskog zaštitnika biti s nama koji ćemo se okupiti u našoj drevnoj katedrali. Znam također da
nema Bokelja, gdje god on u svijetu bio, u čijem uhu neće zazvoniti njena svečana zvona i glas Malog
Admirala koji nas sve poziva da zahvalno slavimo tako velikoga i čudesnog sveca kojeg nam je Bog za
zaštitnika davne još 809. godine darovao.
Od tada do danas svake se godine okupljamo oko Božjega oltara u našoj katedrali moleći pomoć
odozgor za naše dane i život na ovim prostorima i u ovom današnjem vremenu koji ne bismo mogli
zamisliti bez pomoći i zagovora sv. Tripuna i miljenika naše lijepe Boke. Ono što o našem svecu
znademo, malo je ali je znakovito i važno kako kroz stoljeća našim starima tako i danas nama.
„Kršćanin sam i slobodan sam“ izjava je njegova pred sucem. To je izjava koju je davne 250. godine
platio mladim životom, a krvlju prolivenom zapečatio svoju ljubav i vjernost Kristu Gospodinu. Po
njegovom pouzdanju u Gospodina postao je posrednikom u oslobađanju svih koji trpe jaram ropstva
grijehu, bilo nametnutom izvana ili odabranom iznutra. Ljudsko srce često bude sputano okovima tmina
i samo ga svijetlo vjere može obasjati slobodom. Tu nam je Sv. Tripun primjer i pomoć da po njegovim
zaslugama i mi bivamo slavodobitnicima. Tripunova mučenička smrt je nama u Boki uvijek novi znak
da je kršćanska sloboda vrijednost koja se životom plaća, vrijednost koja nadilazi svaku mjeru jer joj je
život mjera.
Život u miru i kršćanskoj slobodi želim i ove godine Vama dragi Bokelji u Boki i svuda u svijetu
gdje pronosite duh i tradiciju ovoga kraja, svjedočeći bogatu kulturu koju baštinite. Ta nam je kultura
ponos i obveza. Nju sačuvati, oplemeniti svojim životom, svojim marom i tako sačuvanu i obogaćenu
prenijeti mladim naraštajima, uvijek nadajući se boljim vremenima za sve nas naša je zadaća.
Ove godine, 1203 Svetkovinu sv. Tripuna proslavit ćemo Vanjskom proslavom u Kotoru gradu
po tradicionalnom programu u nedjelju 05. veljače. Od svečane Večernje koju ćemo proslaviti u
katedrali 02. veljače sve do završetka proslave budimo svi zajedno u molitvi istoga srca i jedne duše.
Obilje Božjeg blagoslova po zagovoru sv. Tripuna, za Vas moli Vaš,
Kotor, na Karike 2012.
+ ILIJA, biskup
 Pozdravni govor mons. Ilije Janjića na Vanjskoj proslavi Sv. Tripuna 
Drage sestre i braćo,
Poštovani prijatelji i gosti,
Na početku godišnjeg slavlja Sv. Tripuna zaštitnika grada Kotora i ove Biskupije čast mi je
pozdraviti preuzvišenog Mons. Marina Barišića, nadbiskupa i metropolitu splitsko-makarskoga i Mons.
Antu Ivasa, biskupa šibenskog. Pozdravljam svećenike koji će skupa s biskupima u misnom zajedništvu
dizati ruke Svemogućem Bogu po zagovoru Sv. Tripuna, među njima posebno mons. Antona Belana,
koji će u ovoj svečanoj prigodi održati homiliju. Svima pak prenosim pozdrav u ime uzoritog kardinala
Vinka Puljića, nadbiskupa i metropolite Vrhbosanskoga, koji zbog vremenskih neprilika nije mogao
doći.
Pozdravljam Gradonačelnicu grada Kotora gospođu Maju Ćatović i u njenoj pratnji najbliže
suradnike, veleposlanika RH u CG gosp. Petra Turčinovića u pratnji gosp. Tvrtka Kačana ministra
savjetnika u Veleposlanstvu, konzula RH u Kotoru gosp. Andrea Santinija.
Radost mi je pozdraviti provincijalnu poglavaricu Služavki Malog Isusa s. Sandru Midenjak, sve
sestre franjevke Crnogorske provincije Bezgrješnog začeća predvođene s. Dritom kao i sestre
Milosrdnice sv. Vinka koje djeluju u Biskupiji.
Bokeljska mornarica od prvoga dana Njegove prisutnosti u Kotoru čuva i časti moći našeg
nebeskog zaštitnika sv. Tripuna. I danas među nama pozdravljam Admirala Bokeljske mornarice
gospodina Miloša Miloševića, viceadmirala Iliju Radovića, malog admirala Josipa Petkovića, sve
časnike i vojnike. Pozdravljam i sve predstavnike udruga, društava i kulturnih ustanova. Mješoviti
pjevački zbor sv. Tripuna pod vodstvom mo. Nikše Čučića koji će svojim pjevanjem uveličati ovo
slavlje, sve ih srdačno pozdravljam. Osobita su nam radost hodočasnici, koji su po ovom ružnom
vremenu stigli iz Adelfije u Italiji, Tomislavgrada, Dubrovnika, Bara, Podgorice i drugih mjesta…
Dobro nam došli!
Neka nam sv. Tripun naš zaštitnik pomogne u izgradnji što boljih međuljudskih odnosa, u
očuvanju cjelovitog života, od začeća do smrti. Molimo ga da nam pomogne u očuvanju zdravih obitelji
u kojima se djeca odgajaju po kršćanskim principima.
Sveti Tripune budi uz nas, budi s nama, podrži nas da budemo ponosni što čitavim svojim bićem
želimo biti Božji.
 Propovijed na svečanoj Misi Vanjske proslave Sv. Tripuna 
Don Anton Belan
Uvaženi slušatelji,
U prvoj polovici VIII. stoljeća, kršćanska se Mala Azija i u njoj današnja Turska, susreće s
arapskim svijetom. Saraceni opsjedaju Carigrad, sjedište Istočnog rimskog carstva, kojim tada vlada
Leon Izaurijski III, koji sebe naziva carem i svećenikom, imperator sum et sacerdos. Leon se upliće u
teološke dispute i smatra sebe vrhovnim arbitrom u crkvenim stvarima i teološkim disciplinama. Pod
uplivom Židova, manihejaca i Arapa, car Leon u travnju 726. godine naređuje uklanjanje svetih slika iz
crkava svoga carstva jer je smatrao da to predstavlja idolopoklonstvo. Naredio je da se unište sve slike
Isusa, Blažene Djevice Marije i svetaca. Htio je da se i naziv Θεοτόκος – Bogorodica, definiran na
saboru u Efezu, preinači u Χριστoτόκος – Kristorodica. Njegov nasljednik, sin Konstantin V. Kopronim
iz Kalcedona je uzeo moći sv. Eufemije i zajedno s kovčegom bacio u more. Godine 754. sazvao je u
Carigradu sabor na kojemu je sudjelovalo 338 biskupa, koji su jednoglasno, čašćenje ikona i svetih
prilika nazvali „đavolskim izumom“. Ovakvo ponašanje istočnorimskih careva palo je na plodno tlo jer
se upravo na istoku javio najveći broj hereza u Crkvi. Sv. Epifanije (+ 401.) nabrojao ih je 80 do
njegovog vremena. Zbog toga je i prvih osam Ekumenskih koncila održano na istoku Rimskog carstva.
Zabrana štovanja svetih slika bio je razlog da tisuće monaha bježi iz Carigrada i Istoka na Zapad. Oni
noseći svete slike i relikvije stižu sve do Rima i tu uživaju naklonost rimskih papa. Papa Paskal I. gradi
uz crkvu sv. Praxede u Rimu samostan za izbjegle kaluđere iz Carigrada. Ti progoni i ikonoklastičke
borbe trajale su više od 100 godina. U tom i takvom povijesnom kontekstu treba promatrati i prijenos
moći sv. Tripuna iz Carigrada u Kotor 13. siječnja 809. godine, kako nam o tome svjedoče do danas
sačuvani epigrafski spomenici. Kotor se tada zajedno s gradovima Krkom, Osorom, Rabom, Trogirom,
Splitom i Dubrovnikom nalazio u okviru franačke države, to znači izvan političke i crkvene jurisdikcije
Carigrada. Od tada pa do danas sv. Tripun je prvi i najstariji građanin grada Kotora. Svake godine
prolazi njegovim ulicama blagoslivljajući svoj grad. Postao je najeminentniji dio kulture i identiteta
grada, on čudesni svetac s gradom u lijevoj ruci na strani srca.
I ovo što smo čuli pripada povijesti i dobro je da to znamo, jer ako nekoga volimo onda u sebi
nosimo i želju da ga što bolje upoznamo. Iz dostupne kritičke hagiografije znamo da je podnio
mučeničku smrt za vrijeme cara Decija, oko 250. godine. Znamo da je još za života činio čudesa, znamo
da je bio vrlo mlad, znamo da je kršćanski odgoj primio od majke Eukarije i još ponešto znamo, sve u
svemu vrlo malo, a ipak tako puno. Znamo da je bio kršćanin, on je to sam kazao. Na upit Akvilina,
rimskog prefekta cijele Male Azije, odgovorio je: Tripun mi je ime, po vjeri sam kršćanin – Christianus
sum, Triphon mihi nomen est. U ovoj jednoj jedinoj rečenici sadržan je njegov cijeli život, sad tek
vidimo koliko puno znamo o njemu i pored škrtosti svih mogućih martirologija koji spašavaju memoriju
na njegovu mučeničku smrt.
U temeljima svake kulture, kao i u temeljima svakog kulta, nalazimo žrtvu, bilo da je ona
individualna ili kolektivna. Ona nije kršćanski eksluzivitet, nju poznaju i druge religije počevši od onih
najprimitivnijih. Poznate su nam i antičke žrtve, sjetimo se grčkih hekatomba – žrtve od 100 volova!
Štoviše, žrtvu poznaju i ideologije, prisjetimo se samo japanskih pilota kamikaza ili ploča koje
komemoriraju žrtve narodnih heroja. Bez obzira što mi o tome mislili jedno je neosporno, a to je da te
ploče komemoriraju jednu žrtvu.
Stari nam Zavjet govori o važnosti i univerzalnosti žrtve. Tu vidimo kako žrtva određuje ritam
života, ne samo pojedinca već i zajednice. U biti svake žrtve jest priznavanje grijeha i želja za
oproštenjem. U tu se svrhu u Starom Zavjetu žrtvuju životinje, ali Bogu su ti darovi mili samo ako ih
čovjek prinosi i u vjeri žrtvuje što mu je najmilije – poput Abrahama. Bez raspoloženja srca žrtva se
svodi na ispraznu i mrska je Bogu. Ovo je bit starozavjetne žrtve.
Novi nam Zavjet u Križu otkriva smisao i narav žrtve, od one kalvarijske do one euharistijske.
Krist u sebi sublimira sve starozavjetne žrtve. On postaje janje nevino i bez mane. Žrtveno janje Novoga
saveza. Kristovo mučeništvo utemeljilo je Crkvu, a Savlov – Pavlov bačeni kamen na Stjepana, potaklo
je Pavlovo obraćenje i širenje prve Crkve.
U jeruzalemskom je hramu bio predviđen stol za izlaganje kruhova, a u kršćanskoj zajednici
također postoji stol Gospodinov. O tome nam govori sv. Pavao kada uspoređuje Euharistiju sa svetim
gozbama Izraelovim. U Novom savezu Krist je ujedno i svećenik i žrtvenik i žrtva, jer prinosi iz ljubavi
samoga sebe. Iz te ljubavi nitko nije isključen, pa ni neprijatelj. Evo jedne od bitnih razlika između
Kristove žrtve i žrtava Starog Zavjeta, antičkih žrtava, žrtava drugih religija i pojedinih ideologija.
Nijedna od ovih ne poznaje zakon ljubavi prema neprijatelju. Heroji ideologija jurišaju, istina, hrabro na
neprijatelja i spremni su za svoju ideju dati i život, ali to čine iz mržnje prema neprijatelju. Kršćanski
heroji, mučenici, daju svoj život iz ljubavi prema Bogu, a ta ljubav uključuje i ljubav prema
neprijatelju. I sada vidite kako puno znamo o sv. Tripunu i to samo iz one njegove jedine rečenice
upravljene Akvilinu: Christianus sum – Kršćanin sam. Taj ga je odgovor učinio velikim već ovdje na
zemlji, to nam svjedoči i današnja proslava, ali nadasve ga je učinio velikim na nebu, gdje on gleda
Boga licem u lice. To je zapravo i konačna eshatološka sudbina svakoga od nas, jer smo po sakramentu
krštenja pozvani da gledamo Boga licem u lice. Da bi to postigli moramo žrtvom ovdje na zemlji
oplemeniti našu vjeru. A kako? Evo ovako: Svaka je židovska kuća s unutarnje strane kućnog praga
imala urezanih Deset Božjih zapovjedi. Kad je starozavjetni vjernik – Židov napuštao svoj dom, pogled
mu je neizostavno padao na onih Deset zapovijedi. Svatko od nas ako ih želi u životu dosljedno
poštovati mora svaku od njih oplemeniti osobnom žrtvom. Pokušajte i vidjet ćete nije to lako, to je vid
mučeništva i kršćanskog svjedočanstva. Na grčkom i latinskom martyr znači svjedok, a svjedočanstvo
je univerzalna kršćanska kategorija. Svi smo pozvani biti svjedoci Krista raspetoga i uskrsloga. U
Svetom Pismu to je izrečeno u imperativnoj formi: „Budite savršeni - sveti kao što je svet Otac vaš
nebeski“ (Mt 5, 48).
Sveti Tripun je svetac nepodijeljene Crkve, on pripada Istoku i Zapadu. Raj nije ni katolički ni
pravoslavni. Uvjeren sam da raj pripada dobrim kršćanima, jer svetost ne poznaje granice ni rasne ni
klasne ni nacionalne. Sveti Tripun je bio grk iz Male Azije a postao je prvi građanin Kotora. Nije
izabrao ni Niceju gdje je mučen, ni Kampsadu gdje je rođen, ni Carigrad gdje su mu imperatori gradili
veličanstvene bazilike, ni Veneciju kamo su mu svete moći bile upućene. Promislom Božjim ostao je u
Kotoru i postao sponom Istoka i Zapada. Krasne li hagiografije pisane vlastitom krvlju i promislom
Božjim. I svatko od nas ovdje na zemlji trebao bi pisati svoju osobnu hagiografiju koja mora biti, kao
što smo već rekli, oplemenjena žrtvom. Krist nas uči što je žrtva, on je za sebe kazao „Ja sam put, istina
i život“ (Iv 14, 6a), a sveti Tripun, mučenici i sveci, sljedbenici Kristove žrtve uče nas da je žrtva jedini,
pravi i mogući put i putokaz k vječnosti u kojoj će Bog biti sve u svemu. Neka nam Bog po zagovoru
sv. Tripuna u tome pomogne.
I završavam riječima Loda-Pohvala, koje Mali admiral izgovara sa lođe kotorske katedrale
prigodom uzdizanja Tripunovog slavnog stijega. Današnji tekst potječe iz 1800. godine, do 1871.
godine izgovaran je na talijanskom, a od tada do danas na hrvatskom jeziku.
„Ej, dopusti veliki Bože, neka se za toliki niz stoljeća koliko je do sada minulo trenutaka, svake
godine razvija slavodobitni ovaj stijeg a sveđer u slozi, sreći i ljubavi. Slava, slava, slava!“ Tako neka i
bude! Amen!
 Proslava Sv. Tripuna zaštitnika grada i Kotorske biskupije 
Svečanosti svetoga Tripuna i ove su se godine proslavile u okviru višestoljetne tradicije.
Svečanosti su započele 13. siječnja sv. Misom u katedrali sv. Tripuna koju je predvodio mons. Srećko
Majić župnik i opat u Perastu. U najstarijoj knjizi Biskupijskog arhiva koja potječe iz 1431. godine stoji
zapisano da 13. siječnja, dan kada su moći sv. Tripuna 809. godine donesene u Kotor, liturgijsko slavlje
predvodi peraški opat, jer su benediktinci koji su boravili u Perastu svečano dopratili brod s moćima Sv.
Tripuna u Kotor. Na taj dan Bokeljska mornarica bira nove časnike i malog admirala.
27. siječnja uz gradsku limenu glazbu točno u dvanaest sati uzdignut je na lođi katedrale slavni
Tripunov bijeli stijeg. Pohvale u čast Sv. Tripunu, Lode – Laudes, izgovorio je novoizabrani mali
admiral Josip Petković. Trg pred katedralom odjekivao je riječima: „Ej dopusti veliki Bože da za toliki
niz stoljeća koliko je do sada minulo trenutaka uvijek razvija slavodobitni ovaj stijeg, a vazda u sreći,
slozi i ljubavi. Slava, slava, slava!“ Uslijedila je trodnevna duhovna priprava u katedrali koju je
predvodio katedralni župnik don Anton Belan.
Na blagdan prikazanja Gospodinova u hramu (Kandelora) u katedrali je služena sv. Misa i
obavljen blagoslov svijeća i blagoslov grla. Poslije podne u 18 sati služena je svečana Večernja u čast
sv. Tripuna po obredniku iz XVI. stoljeća. Osobitost ove Večernje predstavlja kađenje svetih moći koje
se obavlja za vrijeme pjevanja života sv. Tripuna iz kotorskog Legendarija. Kađenje obavljaju visećim
kadionicama šest katoličkih i šest pravoslavnih vjernika, dok Bokeljska Mornarica pored relikvija čuva
počasnu stražu.
Na sam blagdan sv. Tripuna, 03. veljače, jutarnju sv. Misu slavo je don Anton Belan, generalni
vikar Kotorske biskupije. Pontifikalnu sv. Misu u 18 sati predslavio je biskup kotorski mons. Ilija Janjić.
Vanjska proslava sv. Tripuna bila je u nedjelju,
05. veljače, a započela je dočekom Glazbenog
prosvjetnog društva iz Tivta, odreda Bokeljske
mornarice iz Tivta i Herceg Novog na glavnim
gradskim vratima. Uslijedilo je postrojavanje mornara
na trgu pred katedralom, počasna smotra admirala
gosp. Miloša Miloševića, te raport i počasni plotun.
Nakon toga, uslijedilo je plesanje kola Sv. Tripuna,
koje predstavlja jedino autentično srednjovjekovno
sačuvano obredno kolo kojega plešu samo muškarci i
vezano je u prvom redu samo uz blagdan Sv. Tripuna.
U 10.30 slijedila je Pontifikalna sv. Misa, koju je
predslavio u zajedništvu s nadbiskupom-metropolitom
splitsko-makarskim mons. Marinom Barišićem i biskupom šibenskim mons. Ante Ivasom, biskup
kotorski mons. Ilija Janjić. Ostali biskupi, zbog izvanredno loših vremenskih uvjeta kao i uzoriti
gospodin kardinal Vinko Puljić, koji je trebao predvoditi ovo svečano misno slavlje, nisu mogli doći.
Propovijed je održao mons. Anton Belan, generalni vikar Kotorske biskupije. Pjevao je mješoviti zbor
kotorske katedrale.
Svetoj su Misi nazočili osim brojnih vjernika i hodočasnika i predstavnici političkog i kulturnog
života grada i države. Nakon svete Mise uslijedila je veličanstvena procesija ulicama grada. Tako je Sv.
Tripun kao najstariji građanin Kotora po 1203 put prošetao svojim gradom i blagoslovio ga.
U nedjelju, 13. veljače, spuštanjem Tripunovog stijega bit će završene ovogodišnje svečanosti u
čast Sv. Tripuna.
Ivan Blažević
 Kratka riječ o Njegovoj Ekscelenciji nadbiskupu Alessandru D'Erricu Apostolskom Nunciju
Bosne i Hercegovine i Crne Gore 
Kad govorimo o djelovanju njegove Ekscelencije nadbiskupa Alessandra D'Errica, Apostolskog
nuncija u BiH i Crnoj Gori prva stvar koja nam se nameće je osjećaj zahvalnosti.
Našeg sam Nuncija poznavao i prije nego što je svojom službom postao osobni predstavnik Sv.
Oca za Nadbiskupiju Bar i Kotorsku biskupiju. Redovno sam ga susretao na Biskupskim
konferencijama Bosne i Hercegovine u Mostaru i Banja Luci. U tim našim susretima osjetio sam
Nuncijevo zanimanje za naše prilike.
Ova je mjesna Crkva na prostoru od Herceg Novog do Bara kroz svu svoju povijest ostala
povezana s općom Crkvom i Svetom Stolicom. Tu povezanost posvjedočuju nam u svom kontinuitetu
dokumenti već od njenog prvog spominjanja 591. godine. Moja zahvalnost usmjerena je Bogu da je u
ovim turbulentnim vremenima učvršćivanja nove državne neovisnosti Crne Gore karika naše
povezanosti sa Svetom Stolicom upravo Apostolski nuncij, nadbiskup Alessandro D'Errico. Iako je
njegovo sjedište u Sarajevu mi u Crnoj Gori osjećamo njegovu aktivnu prisutnost. Nakon što je u
suradnji s uzoritim kardinalom Vinkom Puljićem, mons. Franjom Komaricom i mons. Ratkom Perićem
uspješno dovršio potpisivanje Temeljnih ugovora sa Svetom Stolicom i ispaćenom Bosnom i
Hercegovinom, naš je Nuncij, već od samog preuzimanja svoje službe Nuncija za Crnu Goru 2010.
godine, aktivan sudionik političkih procesa koji se odnose na nas malobrojne katolike u ovoj državi.
Više nas je puta posjetio, uvijek s riječima ohrabrenja i podrške, ali i blagoslovom Svetog Oca.
Obišao je sva važnija mjesta u Crnoj Gori a osobito na području Kotorske biskupije gdje se uvijek
srdačno i rado susreće sa svećenicima, redovnicama i Božjim pukom. Organizirao je više susreta na
razini predstavnika države Crne Gore i Svete Stolice, kao i one na najvišoj razini, sa samim Svetim
Ocem. Sve je to doprinijelo i plodnoj pripremi za potpisivanje Temeljnih ugovora između Svete Stolice
i Crne Gore. Uvjereni smo da je najvažnija karika u tom procesu upravo naš Nuncij. Uspješno potpisan
Temeljni ugovor razlog je mojoj slijedećoj zahvalnosti koju mu izričem. Mi svakako očekujemo i
plodove toga Ugovora što bi se nakon njegove ratifikacije trebalo i osjetiti u svakodnevnom životu i
poslanju katolika u Crnoj Gori. Dok o tome govorim nadam se novim pomacima na tom polju i radujem
našim slijedećim susretima.
Ova moja kratka riječ o njegovoj Ekscelenciji nadbiskupu Alessandru D'Erricu neka bude znak
osobitog poštivanja i zahvalnosti za njegov doprinos u našoj povezanosti sa Svetom Stolicom – sa
vidljivim Kristovim predstavnikom na zemlji, sa Svetim Ocem Papom.
+ ILIJA Janjić
Kotor, 22. 02. 2012.
biskup kotorski
 Imenovanje biskupijskog povjerenika za Hrvatski martirologij 
KOMISIJA ZA HRVATSKI MARTIROLOGIJ
Preuzvišeni Gospodin
Mons. MILE BOGOVIĆ, predsjednik
Senjskih žrtava 36
HR-53000 GOSPIĆ
Preuzvišeni gospodine!
Primivši Vaš dopis o imenovanju biskupijskog povjerenika za Hrvatski martirologij i
aktivnostima vezanim za rad Komisije koje ste Vi predsjednik, pozdravljam napore koje činite i radujem
se već unaprijed Vašim rezultatima.
Mi u Kotorskoj biskupiji čuvamo uspomenu na tri svećenika koji su žrtve komunističkih zločina
u II. Svjetskom ratu i poraću. Njih je don Anto Baković uvrstio u knjigu „Hrvatski martirologij XX.
stoljeća“. Poradi njih, klera i vjernika Kotorske biskupije, koji u svojoj velikoj većini pripadaju
Hrvatskom narodu, želimo biti uključeni u rad Vaše Komisije.
Stoga, imenujem kancelara Kotorske biskupije don Pavla Medača biskupijskim povjerenikom za
Hrvatski martirologij. On će prihvaćajući tu dužnost biti obvezan s Vama surađivati u daljnjem radu
Komisije.
Srdačno Vas pozdravljam iz Kotora,
Kotor, 24. 02. 2012.
+ ILIJA Janjić
biskup kotorski
 Križni put mladih Kotorske biskupije 
Prošle subote održan je V. planinarski križni put mladih Kotorske biskupije. Ovogodišnji Križni
put ujedno je dio bliže priprave za Susret hrvatske katoličke mladeži u Sisku. Tako je za simbol
Križnoga puta uzet logo SHKM u Sisku. Sudionici su razmatrali tekst Križnog puta za mlade autora
Nikice Bošnjakovića „Ustrajte sa mnom u kušnjama“. Ovaj događaj okupio je oko osamdesetak
sudionika.
Zajedno su se uspinjali vrletima Vrmca i molili postaje
Križnog puta, osjećajući na poseban način ljepotu Stvoritelja
diveći se Boko-kotorskom zaljevu. Mnogi od njih po prvi put
su Boku vidjeli s te visine što im je dalo dodatni poticaj za
meditaciju i molitvu u bogatstvu prirode. Brdo Vrmac, koji
predstavlja poluotok u sredini Boko-kotorskoga zaljeva, krase
brojne crkve koje su sudionicima bile postaje. Od crkve do
crkve, slaveći Boga i diveći se njegovoj dobroti koju je
„razasuo“ na ovom dijelu Planeta, mladi su sudionici prolazili s
udivljenjem i zahvalnošću.
Prva je postaja bila u Lepetanskoj crkvi sv. Antuna,
nastavilo se na Većem Brdu, pa na sv. Vidu, zatim u Gornjoj
Lastvi i nakon sedam sati hoda, posljednja postaja bila je u
Bogdašićima u crkvi sv. Petra. Veliki usponi, strmine,
nepristupačnost terena, uske stazice, bujna vegetacija, zamor
mišića, nisu pokolebali vjernike. Pod njima zrcalilo se bokeško
more hraneći im oko i dušu, uvijek ih tjerajući naprijed. Na
zadnjoj postaji dočekala su ih bogdašićka zvona drevne crkve
sv. Petra. Nakon svete Mise, koju je predslavio don Milidrag
Janjić sa svećenicima sudionicima na Križnom putu. Organizator Križnog puta, povjerenik za pastoral s
mladima don Dejan Turza rekao je, da je vrlo ohrabren odazivom mladih naše Biskupije. On je posebno
istakao radost da je ova javna manifestacija vjere prerasla okvire jedne župe i postaje dio življenja i
iskazivanja vjere mladih cijele Biskupije.
Mladi su, na koncu umorni tijelom, ali radosni duhom otišli svojim domovima noseći radost
vjere Isusa Krista svima.
Adrijan Vuksanović
 Sućut 
NADBISKUPSKI ORDINARIJAT
Splitsko-makarske nadbiskupije
Poljana kneza Trpimira 7, p.p. 328
HR-21000 SPLIT
HRVATSKA
Preuzvišeni oče nadbiskupe,
Povodom smrti dobrog nadbiskupa mons. Ante Jurića našeg metropolite u miru, Ordinarijatu
Splitsko-makarske nadbiskupije, prvostolnom kaptolu, svim svećenicima, redovnicima i redovnicama,
Božjem puku kao i cijenjenoj rodbini pokojnika, upućujemo izraze naše kršćanske sućuti.
Nadbiskup Jurić ostavio je primjer dobrog, pobožnog i razboritog svećenika i nadpastira.
Poznata nam je i njegova ljubav prema Kotorskoj biskupiji u kojoj je bio uvijek cijenjen i dragi gost.
Dušu pokojnika preporučujemo zagovoru sv. Tripuna i Bokeljskih svetaca.
Kotor, 21. 03. 2012.
Za Biskupski Ordinarijat i Stolni kaptol – Kotor
Don Anton Belan, generalni vikar
 Uskrsna poslanica mons. Ilije Janjića 
Vjerni Božji puče Kotorske biskupije,
Činjenica Kristova Uskrsnuća je stvarnost koja je prije 2000 godina ohrabrila Isusove
sljedbenike, apostole, ali je ujedno i zadivila Isusove protivnike, kojima se nije ostvario njihov plan
udaljavanja Isusa s razapinjanjem na križ. „Kada stotnik i oni koji su s njim čuvali Isusa primijetiše
potres, silno se prestrašiše te rekoše: Zaista ovaj bijaše Sin Božji.“ (Mt 27, 54)
O Kristovu Uskrsnuću Evanđelja izvještavaju: „Po suboti, u svanuće prvoga dana tjedna, dođoše
Marija iz Magdale i druga Marija pogledati grob…anđeo reče ženama: Ne bojte se! Znam da tražite
Isusa raspetoga. Nije ovdje, jer uskrsnu kako je rekao.“ (Mt 28, 1. 5-6) Marko kaže: „Potom se ukaza
Jedanaestorici dok su bili za stolom te prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što nisu povjerovali
onima koji ga bijahu vidjeli poslije njegova uskrsnuća.“ (Mk 16, 14) Isus se ukazuje dvojici učenika
koji su se vraćali u Emaus. Dok je bio s njima za stolom, uze kruh, izreče slavu i hvalu, razlomi kruh i
dade im da jedu. Njima su se otvorile oči te su ga prepoznali. U isti su se čas odlučili vratiti u Jeruzalem
gdje su našli okupljenu Jedanaestoricu i s njima podijelili vijest: „Zaista je Gospodin uskrsnuo!“ (Ups.
Lk 24, 30-34). Ivan u svom Evanđelju govorom o nevjernom Tomi donosi: „Isus reče: Toma, pruži prst
svoj ovamo, pogledaj ruke moje. Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.“
(Usp. Iv 20, 27)
Pavao, taj neumorni izlagač istine o Kristovu Uskrsnuću kaže: „Vjerujemo da je Isus umro i
uskrsnuo.“ (1 Sol 4, 14) „Ako li Krist nije uskrišen, onda je neosnovano naše propovijedanje,
neosnovana je i vaša vjera. Ako smo se u ovome životu samo uzdali u Krista, najbjedniji smo od svih
ljudi.“ (1 Kor 15, 14. 19) „On bi predan zbog naših grijeha i uskrsnu radi našeg opravdanja.“ (Rim 5,
25) „Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan
i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim Dvanaestorici, potom se ukaza braći kojih bijaše
više od pet stotina zajedno; većina ih još sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim
apostolima. Najposlije kao nedonoščetu ukaza se i meni.“ (1 Kor 15, 3-8) Na kraju ovih izvještaja o
Kristovu uskrsnuću ponovit ću još jednom Pavlovu rečenicu što se ponavlja svake godine za blagdan
Uskrsa: „Uzaludna bi bila naša vjera da Krist nije uskrsnuo.“ (1 Kor 15, 17)
Ove sam godine htio u Uskrsnoj poslanici dati akcent na izvještaje Svetoga Pisma o stvarnosti
Kristova uskrsnuća. Ta stvarnost je postala velika potpora apostolima i njihovim učenicima. Vjera u
Kristovo uskrsnuće još će više biti učvršćeno nakon dolaska Duha Svetoga. Tada će nastati nova
Kristova zajednica više od tri tisuće ljudi, rodit će se Crkva koja će biti spremna na razne zapreke pri
njenom širenju u svijetu. Snagom Kristova uskrsnuća – Crkva će biti spremna za život u
katakombama, za život progonstva, za svjedočenje krvlju, jer krv kršćana postaje sjeme novih
kršćana.
Crkva se kroz stoljeća nije odrekla svoje vlastite prepoznatljivosti svjedočenja za uskrslog
Krista. Sve do naših dana imamo tolikih mučenika koji život daju za ime Isusovo. Moramo sebi priznati
da jedino svjedočenjem Evanđelja Isusa Krista moći ćemo utvrđivati osobnu vjeru i druge oduševljavati
za Krista i za njegovu Crkvu.
Nemojmo si dopustiti da oslabi naša vjera poradi onih koji su poput Jude pali i pogazili svoje
poslanje. Svatko je kovač svoje sreće, apostoli nisu krenuli za Judom, nego za Kristom Raspetim,
neustrašivo svjedočeći da su Križem Kristovim ojačani na putu do pobjede pa i onda kad bi tu pobjedu
morali zapečatiti vlastitom krvlju. Istinskom je apostolu uskrsli Krist jedini ponos i jedini život.
Draga braćo i sestre, s neoslabljenim žarom i mi danas, na ovim prostorima u na darovanom
vremenu budimo istinski svjedoci vjere u Krista uskrsloga, vjere u njegovu Crkvu, koju ni vrata paklena
neće nadvladati.U tom žaru duha želim vam sretan Uskrs uz Kristov blagoslov: Mir vama! Vaš,
Kotor, 28. 03. 2012.
+ ILIJA, biskup
 In memoriam: Don Tomo Petrović 
Vlč. Tomo Petrović rođen je 10. travnja 1962. godine u Binaču (Kosovo). Sa roditeljima se po
rođenju preselio u Skoplje gdje pohađa i završava osnovnu školu. Klasičnu je gimnaziju završio u
Subotici, a bogosloviju u Rijeci. Za svećenika je zaređen 09. kolovoza 1987. godine u Skoplju, po
rukama biskupa Joakima Herbuta. U Skopsko-Prizrenskoj biskupiji obavljao je svećeničku službu od
1988.-1996. godine na župi sv. Nikole kao župnik u Veležu (Prizren), te u župi sv. Križa-Glavičica
(Peć) od 1996.-1999. godine.
Od 1999. godine pastoralno djeluje u Kotorskoj biskupiji kao upravitelj župe sv. Petra u
Bogdašićima i sv. Antuna Padovanskog u Lepetanima (1999.-2002.). Godine 2002. imenovan je
upraviteljem župe sv. Ane u Đurićima, sv. Ivana Krstitelja u Kostanjici i sv. Spasa u Strpu.
Na Veliku Subotu, 07. 04. 2012. godine, hospitaliziran je u kotorsku opću bolnicu, gdje je
primio svoje posljednje sakramente. Preminuo je u ranim jutarnjim satima na blagdan Uskrsa. U župnoj
crkvi sv. Ane u Đurićima svetom Misom zadušnicom oprostili do našeg don Tome Petrovića. Svetu
Misu predslavio je don Anton Belan, generali vikar Kotorske biskupije u koncelebraciji više svećenika
Kotorske biskupije i Barske nadbiskupije te uz sudjelovanje velikog broja časnih sestara i Božjeg puka
iz čitave biskupije.
U svojoj propovijedi don Anton je istaknuo veličinu svećeničkog poziva i njegove vrijednosti u
odnosu na sve mane koje svećenik kao čovjek sa sobom nosi. U oproštajnom govoru između ostaloga
rekao je: „Na Veliki Petak, dobri don Tomo je u ovoj crkvi obavio posljednju službu u svom
svećeničkom životu i tako Kalvariju vlastitog života pridružio onoj Kristovoj. Narodno vjerovanje kaže
da umrijeti na Uskrs predstavlja poseban duhovni privilegij. I dok stojimo pred zemnim ostacima jednog
službenika Božjeg oltara hoćemo vjerovati da je to tako…Tu smo da ga kao Crkva, Crkva putujuća,
Crkva kotorska, preporučimo Bogu pravednom sucu živih i mrtvih, da mu bude milosrdan sudac,
zahvaljujući mu za sve dobro koje je kao svećenik u životu učinio. To samo Božjem oku sigurno nije
skriveno, našem ljudskom često puta može biti.“
Sahrana dragog nam don Tome bila je na dan njegovog rođendana, 10. 04. 2012. godine u
Skoplju. Sprovodnu Misu u skopskoj katedrali i obrede sprovoda je domaći biskup mons. Kiro
Stojanov, a propovijedao je biskup kotorski mons. Ilija Janjić.
Don Pavao Medač
 Propovijed na sv. Misi zadušnici don Tome Petrovića 
Draga braćo u Kristovu svećeništvu,
Dragi vjernici,
Dragi i dobri don Tomo,
Crkva je prošli tjedan proslavljala najintenzivniji dio liturgijske godine – Veliki Tjedan, kojega
Istočna Crkva naziva Strasna Sedmica i koju je Istok upravo počeo proslavljati. I dok su zvona kotorske
katedrale u rano uskrsno jutro pozivala vjernike na proslavu Uskrsa, u kotorskoj bolnici Gospodar
života i smrti pozvao je u 50-toj godini života i 25-oj godini svećeništva, nakon primljenih sakramenata,
koje je sam zatražio, na vječnu gozbu Kralja Jaganjca, našeg don Tomu Petrovića.
Na Veliki Petak u ovoj je crkvi obavio posljednju službu u svom svećeničkom životu i tako
Kalvariju vlastitog života pridružio onoj Kristovoj. Statutum est hominibus semel mori – Određeno je
ljudima da jednom umru. Narodno vjerovanje a i otačka tradicija pojedinih crkvenih naučitelja smatrala
je da umrijeti na Uskrs predstavlja poseban duhovni privilegij. I dok stojimo pred zemnim ostacima
jednog službenika Božjeg oltara hoćemo da vjerujemo da je to tako. Od svih ulazaka u jedan Božji hram
dva su posebno značajna za jednog kršćanina. Prvi, kada nas na rukama donose roditelji, kumovi,
prijatelji da primimo sakrament svetog krštenja i tako postanemo članovi velike zajednice koja se zove
Crkva. Drugi dolazak je onaj, kada nas opet prijatelji i rodbina donose na posljednji ovozemaljski
ispraćaj. Između ta dva dolaska odvija se ona čudesno lijepa stvarnost koju životom nazivamo. A za
jednog svećenika postoji i treći, veoma bitan i značajan ulazak u Božji hram, a to je, kada kao član
Crkve i sveopćeg svećeništva ulazi svečano u pratnji svećenika, biskupa, rodbine, prijatelja i Božjeg
puka da primi sveti red đakonata i prezbiterata, te iz hrama izlazi kao član ministerijalnog svećeništva.
Uzima se iz naroda i daje se za narod da bude posrednik između Boga i ljudi, između neba i zemlje – to
je u biti svećenička služba.
Mi znamo da ona proizlazi iz milosti Božje, a svaka je milost obveza. Stoga je i svećenička
služba jedna velika obveza. Nemojmo zaboraviti da je i svećenik čovjek sa svim manama i slabostima
koje ljudska priroda u sebi nosi. Velika je istina da se te mane i slabosti kod svećenika jače primjećuju,
a kritike su teže i bolnije, ali i sam Veliki svećenik, na čijem svećeništvu uzima udjela naše svećeništvo,
bio je izložen kritikama. Govorili su mu, to smo slušali u ovom Velikom tjednu, „Huliš!“ Zato smo
pozvani da se kao članovi sveopćeg svećeništva, članovi Crkve, molimo za svećenike, jer samo molitva
pomaže da onaj koji stoji ne padne.
Don Tomo Petrović je relativno kratko proživio ovozemaljski život, ali da je u tom životu služio
samo jednu svetu Misu, koja uvijek ostaje mysterium tremendum (strašna tajna) bila bi to velika i
neizmjerna vrijednost. U našoj Biskupiji je djelovao 13 godina, polovicu svog svećeničkog života. Tri
godine u Bogdašićima i Lepetanima, i 10 godina u Đurićima, Kostanjici i Strpu. Nismo slutili ovakav
brz i iznenadan rastanak. Želio je da služi i na Veliku Subotu. Kada su ga pitali da li mu treba zamjena
odgovorio je da će nekako on to obaviti sam. Postojala je u njemu ta snažna želja da u subotnjoj noći
proslavi blagdan Kristova uskrsnuća, blagdan pobjede života nad smrću. Providnost Božja htjela je
drugačije, te ono što čovjek na zemlji proslavlja i vjerom prihvaća a tek naslućuje, sada don Tomo u
stvarnosti gleda.
Tu smo da ga kao Crkva, Crkva putujuća, Crkva kotorska, preporučimo Bogu pravednom sucu
živih i mrtvih, da mu bude milosrdan sudac, zahvaljujući mu za sve dobro koje je kao svećenik u životu
učinio. To sigurno nije skriveno samo Božjem oku, našem ljudskom često puta jest.
S ovim osjećajima od srca pjevamo: „U raj poveli te, don Tomo, anđeli, na dolasku tvome
primili te mučenici i odveli te u sveti grad Jeruzalem.“ Amen! Tako neka i bude!
Đurići, 09.04.2012.
Don Anton Belan
 Zaređen novi svećenik Kotorske biskupije don Siniša Jozić 
Na Uskršnju subotu u Kotorskoj katedrali biskup Ilija Janjić za
prezbitera je zaredio đakona don Sinišu Jozića. Don Siniša Jozić rođen
je 1986. godine u Boku u Bosanskoj Posavini. Kao bogoslov teologiju je
završio u Sarajevu, a nakon što je 2010. godine stekao diplomu teologa
postao je svećenički kandidat Kotorske biskupije.
U lipnju 2011. u svojoj rodnoj župi primio je red đakonata. Svoj
đakonski staž proveo je u pripremi za svećeničko ređenje pod vodstvom
don Pavla Medača župnika Sv. Eustahija u Dobroti i kancelara Kotorske
biskupije. Svećeničkim je ređenjem za kotorsku Crkvu uvećana
ovogodišnja radost Uskrsa. Crkva se najviše raduje novokršeniku i
novoređeniku jer to je znak da je Crkva živa i da je usmjerena u
Kristovom zajedništvu prema vječnom Uskrsu. Svi prisutni svećenici
Kotorske biskupije i narod koji je sudjelovao u misi ređenja nisu mogli
sakriti svoje osjećaje radosti pod svodovima tisućljetne katedrale Sv.
Tripuna. Neka oduševljenje za Boku i svećeništvo koje je don Sinišu Jozića dovelo do ređenja bude i
njegova snaga u navještanju radosne vijesti Isusa Krista u Zaljevu svetaca.
Don Pavao Medač
 Čestitka 
Družba Sestara Služavki Malog Isusa
Vrhovna uprava
S. M. Radoslava Radek, vrhovna glavarica
Naumovac 12
HR-10000 ZAGREB
Poštovana Vrhovna glavarice,
Na Vašem Kapitulu 14. travnja ove godine izabrana je nova Vrhovna uprava Družbe služavki
Malog Isusa. Vama s. M. Radoslava Radek, koja ste izabrana za Vrhovnu glavaricu te savjetnici i
zamjenici vrhovne glavarice s. M. Vesni Mateljan, zatim s. M. Ani Mariji Kesten savjetnici i tajnici,
kao i savjetnicama s. M. Imakulati Lukač i s. M. Mariji Banić, te savjetnici i ekonomi s. M. Jadranki
Lacić, moje iskrene čestitke uz želje za obilje Božjeg blagoslova u radu na novim službama.
Od utemeljenja Vaše Družbe sestre služavke Malog Isusa su prisutne u Kotorskoj biskupiji.
Nekad mnogobrojnije a danas u vrlo malom broju. Ta prisutnost veliki je Božji dar i blagoslov za sve
nas. Voljeli bi smo kad bi naše zajedništvo u hodu s Isusom bilo na obostranu radost i duhovnu korist
nastavljeno.
Srdačno Vas pozdravljam i neka uvijek u našim srcima živi Mali Isus.
Kotor, 23. 04. 2012.
Don Pavao Medač
kancelar
+ ILIJA Janjić
biskup kotorski
 Ponizna kćeri, svetog Dominika, rodu si dika! 
U Kotorskoj biskupiji svečano je proslavljen blagdan blažene Ozane. Glavnu Misu predslavio je
mons. Mate Uzinić, biskup dubrovački uz koncelebraciju mons. Ilije Janjića biskupa kotorskog i brojnih
svećenika Kotorske i Dubrovačke biskupije. Od ranog jutra u čast bl. Ozani hodočastio je vjerni puk u
velikom broju predvođeni redovnicima i redovnicama dominikanskog reda, kojemu je pripadala i bl.
Ozana. Na početku sv. Mise sve okupljene je pozdravio mons. Ilija Janjić i zahvalio se na dolasku i
zajedništvu, moleći za njih zagovor bl. Ozane. Mons. Mate Uzinić koji je prvi puta od svog biskupskog
posvećenja predvodio jednu svečanost u Boki obratio se puku toplim riječima i sve nas pozvao: „…na
otvorenost, da bi smo u primjeru bl. Ozane otkrili ne samo zagovornicu, nego i put prema svetosti. Svi
smo pozvani na svetost! Poziv Onoga, koji je Ljubav nije ništa drugo nego da podnosimo, ali ne u onom
negativnom smislu, već u pozitivnom, jedni druge u ljubavi. Trudeći se sačuvati jedinstvo duha u svezi
mira“.
Na Misi je pjevao Katedralni zbor svetog Tripuna pod ravnanjem mo. Nikše Čučića. Uz
iskazivanje štovanja moći bl. Ozane blagoslovljeni se puk radosna srca i ispunjena duha vratio u svoju
životnu stvarnost u kojoj nam je svima i te kako potreban njen zagovor.
Adrijan Vuksanović
 Put svjetla mladih Kotorske biskupije 
Na 4. Vazmenu nedjelju, 29. travnja o. g., održan je u gradu Kotoru I. Put svjetla mladih
Kotorske biskupije.. Put svjetla započeo je u 16.30 sati u crkvi Sv. Marije od Rijeke (Bl. Ozane). Na
početku je mlade u ime Kotorske biskupije pozdravio generalni vikar don Anton Belan. On je
predvodeći uvodnu molitvu započeo Put svjetla koji je nastavljen putem drevnih zidina iznad grada
Kotora do crkve Gospe od Zdravlja. Ovaj Put svjetla organizirali su i vodili mladi Kotorske biskupije sa
biskupijskim povjerenikom don Dejanom Turzom. Kao gosti pridružili su im se mladi sudionici
Temeljne formacije animatora programa „Mladi za mlade" koji se odvija u Dubrovniku. U središtu
njihovih molitava bila je nakana za svećenička i redovnička zvanja.
Put svjetla (Via lucis) je suvremena pobožnost
koja se u uskrsno vrijeme nastavlja na pobožnost
Križnoga puta. Vjernici u molitvenom hodočašću
razmatraju otajstvo Kristova uskrsnuća i rađanja
Crkve na temelju svetopisamskih izvješća o susretima
Uskrsloga i njegovih učenika te silasku Duha
Svetoga, a to na način koji je u crkvenoj praksi
najsličniji Križnom putu.
Put svjetla pod geslom „U svjetlosti hodimo!"
(1 Iv 1,7) dio je bližih priprema mladih Kotorske
biskupije za Susret hrvatske katoličke mladeži u
Sisku, zato je na čelu kolone nošena upaljena replika
Kvirinove svjetiljke. Mladi su molili iz knjižice „Put
svjetla" biskupa mons. Ivana Šaška i pjevali prigodnu pjesmu „Put svjetla" istoga autora, koju je
uglazbio mo. Miroslav Martinjak.
Put svjetla kojim su mladi Kotorske biskupije javno svjedočili svoju vjeru u uskrsloga Krista
neka im bude ohrabrenje i pomoć. Na završetku ove lijepe pobožnosti mladi su poželjeli da se nešto
slično organizira u skorije vrijeme kako bi njihov duhovni rast i započeta prijateljstva bili nastavljeni.
Don Pavao Medač
 Imenovanje Zbora savjetnika 
Poštovani,
na Koroni, dana 10. svibnja ove godine, proveden je izbor za Zbor savjetnika. Po dužnosti službe
generalnog vikara savjetnik je don Anton Belan, a po dužnosti službe kancelara don Pavao Medač. Po
želji Ordinarija imenovani član zbora savjetnika je p. Josip Opat. Trojicu savjetnika tajnim izborom
izabrali su svećenici i to: mons. Srećka Majića, preč. Filipa Janjića i don Milidraga Janjića.
Ovim Dopisom imenujem na vrijeme od 5 godina slijedeće savjetnike:
1. Don Anton Belan
2.
3.
4.
5.
6.
Don Pavao Medač
Mons. Srećko Majić
Don Filip Janjić
Don Milidrag Janjić
P. Josip Opat
Vaša je zadaća, dragi savjetnici, svojim savjetima pomagati Ordinariju u upravljanju biskupijom
u smislu kann. 495-502 ZKP-a.
Gospodin vam udijelio Duha mudrosti koji jednini može uz vlastitu molitvu nadahnuti prave
misli u dobronamjernim savjetima.
Srdačan pozdrav uz Božji blagoslov,
Kotor, 21. 05. 2012.
+ ILIJA Janjić
Don Pavao Medač
kancelar
biskup kotorski
 Imenovanje članova u Ekonomskom vijeću 
Poštovani,
Na prijedlog mojih savjetnika, a u skladu sa kann. 492 – 494 ZKP-a imenovani su slijedeći
članovi Ekonomskog vijeća Kotorske biskupije:
1. Don Anton Belan
2. Don Pavao Medač
3. Don Ivo Ćorić
Dužnost članova Ekonomskog vijeća u zajedništvu s Ordinarijem biti će na temelju osobnog
iskustva, svojim sudjelovanjem dati doprinos za dobro i korist, u cilju što boljeg upravljanja dobrima
naše Biskupije.
Srdačan pozdrav uz Božji blagoslov i zagovor Blažene Djevice Marije,
Kotor, 21. 05. 2012.
+ ILIJA Janjić
Don Pavao Medač
kancelar
biskup kotorski
 Sućut 
Preuzvišeni Gospodin
Mons. MATE UZINIĆ
Biskup Dubrovački
Poljana P. Miličevića 4, p.p. 85
HR-20000 DUBROVNIK
Dragi brate u biskupstvu,
Župnik iz Herceg Novog, don Benjamin Petrović javio mi je da je preminuo don Baldo
Mladošević, umirovljeni svećenik Dubrovačke biskupije. Upoznao sam ga još kao mladi svećenik prije
četrdesetak godina. Imao sam duboko poštovanje prema svećeniku koji je iz dubine duše živio za
Crkvu. Bio sam upoznat i sa njegovim svjedočkim danima i godinama proživljenim u zatvorima za
vrijeme komunističkog režima. Sjemeništarci i bogoslovi, te mladi svećenici su često dolazili k njemu
za savjet, ispovijed, ohrabrenje. U svojim strogim principima pokazivao je jasnoću kako Krista treba
slijediti u potpunosti svoga srca, a ne u nekoj polovičnosti. Neka se Dubrovačka biskupija ponosi sa don
Baldom koji je poznat, ne samo u Grudi gdje je djelovao, nego i u Konavlima, čitavoj Dubrovačkoj
biskupiji pa i šire.
Svemogućem i milosrdnom Bogu pomolit ću se za njegovu plemenitu dušu. Neka mu Gospodin
bude vječna nagrada.
+ ILIJA Janjić
Kotor, 29. 06. 2012.
biskup kotorski
 Duhovne vježbe 
Svim svećenicima Kotorske biskupije
Draga braćo svećenici,
Prema našem ustaljenom redu ove godine planiramo održati Duhovne vježbe. Sveti Otac nas
neprekidno potiče na aktivno učešće u projektu nove evangelizacije. Zato nam je potrebna čvrsta vjera i
duhovna stabilnost. Upravo će to i biti glavna nakana Godine vjere koja je pred nama.
Ovogodišnje naše Duhovne vježbe pod motom „Svećenik nove evangelizacije“ držat će nam fra
Žarko Relota iz Splita, koji nam je održao prošlogodišnju adventsku duhovnu obnovu. Duhovne vježbe
će se održati u samostanu sv. Antuna u Herceg Novom od 17. do 20. rujna t. g. Okupljanje je u
samostanu u ponedjeljak 17. rujna u 18 sati, a završetak Duhovnih vježbi planiramo s ručkom u četvrtak
20. rujna. Napominjem da su ove Duhovne vježbe obvezne za sve svećenike Kotorske biskupije, stoga
molim da potvrdite svoj dolazak.
Dok se pripremamo za ovaj naš susret molimo i za njegov uspjeh. Srdačno Vas pozdravljam,
+ ILIJA Janjić
Kotor, 29. 08. 2012.
biskup kotorski
 Nova vjeronaučna godina 
Svim svećenicima Kotorske biskupije
Dragi suradnici u naviještanju Kristova evanđelja,
Ovo pismo upućujem Vama svećenici, redovnici, redovnice, vjeroučitelji i katehete u župnim
zajednicama na početku ove školske i katehetske godine 2012./2013. ali i vjeroučenicima i njihovim
roditeljima. Već vam je svima poznato da s ovom godinom po želji Svetoga Oca ulazimo u Godinu
vjere od koje svi očekujemo, ne samo poticaje, nego se nadamo i duhovnim plodovima. Također, nova
nas evangelizacija potiče na uvijek novo promišljanje i nastojanje u širenju Radosne vijesti.
Ovih je dana pomoćni biskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić, koji je predsjednik Vijeća
HBK za katehizaciju uputio svoju poruku u kojoj i nas potiče i hrabri da iskoristimo darovano nam
vrijeme i mogućnost. „Vrijeme koje započinje novom školskom i pastoralnom godinom vrijeme je koje
nam je darovano. Naše je to vrijeme. No, ono nije samo naše, nego je prije svega i Božje vrijeme. S tim
i vrijeme Crkve", navodi se u poruci. „U Godini vjere pozvani smo još više postati svjesni sljedeće
činjenice: vjeroučitelj i svećenik nije samo onaj koji promatra i pomaže u razvoju vjere učenika ili
mladih. On je i sudionik, suputnik na putu vjere mladoga čovjeka i to čitavom svojom svjedočkom
osobnošću. Kao nikada do sada u novijoj našoj povijesti, upravo vi katehete i vjeroučitelji u župnim
zajednicama pozvani ste biti svjedocima vjere i djelatnicima u službi Crkve“. Također, uz ovu
biskupovu poruku dodat ću i poziv roditeljima i svim vjernicima na molitvu da se srca mladih otvore
primanju Božje milosti.
U našim specifičnim uvjetima potrebno je imati želje i sposobnosti za kreiranje prilagođenih
modela i pristupa provođenju vjeronauka. Dobro je da se međusobno na tom zadatku pomažemo
stečenim iskustvom i spoznajama. Neka se u svim župnim zajednicama postavi stalna obavijest o
vremenu i mjestu održavanja vjeronauka i neka se ti susreti uredno održavaju pa i kada imamo
samo jednog jedinog polaznika. O rasporedu održavanja vjeronauka nužno je također obavijest
dostaviti Ordinarijatu. Župnicima na srce stavljam da u svom redovitom pastoralnom radu nađu priliku
za poticanje ovog tako važnog Božjeg djela u našoj Crkvi.
Na sve vas zazivajući Božji blagoslov po zagovoru sv. Tripuna, Blažene Djevice Marije i
Miljenika Boke, srdačno vas pozdravljam,
+ ILIJA Janjić
Kotor, 31. 08. 2012.
biskup kotorski
 Godina vjere u Kotorskoj biskupiji 
Svim župnim uredima i samostanima Kotorske biskupije
Sveti Otac će proglasiti Godinu Vjere koja će započeti 11. listopada 2012. na 50-tu obljetnicu
otvaranja II. Vatikanskog koncila a završit će na svetkovinu Gospodina našega Isusa Krista Kralja svega
stvorenja, 24. studenog 2013. godine.
Dana 11. listopada t. g. Crkva također obilježava 20-tu obljetnicu objavljivanja Katekizma
Katoličke Crkve. Upravo taj dokument koji je istinski plod II. Vatikanskog koncila glavni je tekst koji
bi svi mi u Godini Vjere trebali imati pred sobom.
Prema smjernicama Svete Stolice koje je Crkvi u svijetu uputila za ovu prigodu predviđeno je da
se u svakoj krajevnoj Crkvi organizira proslava otvaranja Godine Vjere kao i njeno svečano zaključenje.
Vas, dragi svećenici Kotorske biskupije, pozivam da svi zajedno u našoj katedrali u subotu 13.
listopada s početkom u 18 sati slaveći svetu Misu ispovjedimo vjeru u Uskrsloga Gospodina.
Župnicima osobito na srce stavljam da na ovu svetu Misu pozovu svoje župljane.
Nadalje, u svakoj župnoj crkvi neka župnici održe obilježavanje otvaranja Godine vjere koristeći
se Apostolskim pismom „Porta fidei“ (Vrata vjere) pape Benedikta XVI. koje ste svi primili.
Nizom događanja tijekom ove godine koja je pred nama nastojat ćemo se što aktivnije uključiti u
nakanu Svetog Oca. Nakon svete Mise u našoj katedrali na koju smo pozvani prvi događaj na koji smo
također dužni se odazvati bit će susret svećenika Dubrovačke i Kotorske biskupije na
metropolijskom studijskom danu koji će se održati u Dubrovniku u srijedu 17. listopada 2012.
godine u dvorani blaženog Ivana Pavla II., samostan sv. Klare, Poljana Paska Miličevića, s početkom u
9,45 sati.
Ovim pismom Vas pozivam, da svatko prema svojim mogućnostima, prati događanje „Godine
vjere“ i pomogne Božjem puku koji Vam je povjeren da iskoristi ovu priliku da se čitava crkvena
zajednica uvede u vrijeme posebnog razmišljanja i ponovnog otkrivanja vjere. Neka se sva ova
događanja koja su pred nama ugrade u duhovni rast naših zajednica u svijetlu Nove evangelizacije za
prenošenje kršćanske vjere, kako bi smo svijetu u kojem živimo zasjali novim svjetlom.
Ovaj dopis završavam istim riječima kojima je Sveti Otac završio svoje Apostolsko pismo
„Porta fidei“: „Povjerimo Majci Božjoj, koja je proglašena "blaženom" zato što "povjerova" (Lk 1, 45),
ovo vrijeme milosti.“
Kotor, 26. 09. 2012.
+ ILIJA Janjić
Don Pavao Medač
kancelar
biskup kotorski
 Misijska nedjelja 
Svim svećenicima Kotorske biskupije
Ovogodišnji Svjetski misijski dan obilježava se 21. listopada na 29. nedjelju kroz godinu.
Poruka Pape Benedikta XVI. za tu prigodu pod naslovom „Pozvani oko sebe širiti svijetlo Riječi istine“
podsjeća nas na 50-tu obljetnicu Koncilskog dekreta Ad gentes kao i na nedavno otvorenje Godine vjere
i Biskupske sinode na temu Nova evangelizacija. Sveti Otac želi da ti događaji budu doprinos
spremnosti Crkve da se s većom hrabrošću i žarom zauzima za na polju širenja Evanđelja u svijetu.
Zadaća je čitavog Božjeg naroda: svećenika, đakona, redovnika, redovnica, laika aktivno
sudjelovati u misijskom poslanju koje je Krist povjerio svojim učenicima. Ta zadaća naviještanja
Evanđelja u prvom redu povjerena je biskupima i oni su izravno odgovorni za evangelizaciju svijeta.
Svjestan te odgovornosti Vas, kao svoje najbliže suradnike, ovim pismom, pozivam da povjereno vam
temeljno misijsko poslanje - širiti Evanđelje u ovom vremenu na ovom prostoru vršite radosno i revno.
Na Misijsku nedjelju neka župnici u svojim homilijama progovore o misijskoj temi, pritom se
koristeći materijalom koji vam se u prilogu dostavlja, a prikupljenu kolektu za Misije usmjerit ćemo
preko ovog Ordinarijata Uredu papinskih misijskih djela. Uvjereni da će to biti naš zajednički doprinos
u misijskom djelovanju širom svijeta koje se uz navještaj Evanđelja očituje i kao pomoć bližnjemu,
pravednost prema najsiromašnijima, pomoć u odgoju i obrazovanju, prehrani i liječenju, te na razne
načine potpora u prevladavanju etničkih podjela i poštivanju života u svim životnim dobima.
Ovo pismo završavam zajedno sa Svetim Ocem riječima: „Prati, Gospodine, svoje misionare u
krajevima koje treba evangelizirati, stavi im prave riječi u usta, daj da njihov trud urodi plodom”. Neka
Djevica Marija, Majka Crkve i Zvijezda evangelizacije, prati sve misionare Evanđelja.
Kotor, 15. 10. 2012.
+ ILIJA Janjić
biskup kotorski
 Dani Bokeljskih svetaca i blaženika u Godini vjere 
Ovog četvrtka 25. listopada održan je drugi susret ovogodišnje manifestacije u obnovljenoj crkvi
sv. Eustahija u Dobroti. Sv. Misu na čast sv. Leopolda Bogdana Mandića koji je prije 70 godina
preminuo, predslavio je don Dejan Turza, uz župnika i organizatora ovih događanja don Pavla Medača
te ostale svećenike koji djeluju u Zaljevu svetaca.
Sveti Leopold Mandić (Herceg-Novi, Boka Kotorska,
12. svibnja 1866. - Padova, 30. srpnja1942.) je drugi hrvatski
kanonizirani svetac katoličke Crkve, svećenik kapucin,
poznati ispovjednik i promicatelj jedinstva kršćana. Već je u
najranijim godinama osjetio želju da radi na kršćanskom
jedinstvu, posebno između Istočne i Zapadne Crkve, kod
čega je osobito mislio na crkveno jedinstvo slavenskih
naroda. Zato je odmah po završenim studijama zamolio
poglavare da ga pošalju u domovinu kako bi se mogao
posvetiti radu oko svetog jedinstva. Poglavari nisu udovoljili
njegovoj želji. Ponizno se podložio volji poglavara i sav se
predao apostolatu ispovjedaonice. Postupak za beatifikaciju
na temelju spontanog štovanja vjernika završen je, i papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim 2. svibnja
1976. god.; a bl. papa Ivan Pavao II. svetim 16. listopada 1983. Spomendan mu je 12. svibnja.
Nakon sv. Mise uslijedilo je prigodno izlaganje don Dejana Turze na temu: “800. godina od
dolaska sv. Franje u Dalmaciju”. On je nakon što je ukratko prikazao što povijesna vrela govore o
svečevu dolasku u Dalmaciju osvijetlio doprinos franjevaca u Boki kotorskoj u kulturnom,
prosvjetiteljskom i vjerskom smislu. Napomenuo je da se najstariji franjevački samostan spominje već
1478. godine, a ukupno na području Boke kotorske bilo je šesnaest franjevačkih postaja, hospicija i
samostana. Svjetski poznati Hrvat kapetan Ivan Vizin bio je učenik franjevačke pomorske škole u
Prčanju. Poznat je po tome što je prvi pomorac s tih prostora koji je sa svojim jedrenjakom "Splendido"
oplovio svijet. Danas u Boki kotorskoj djeluje samo jedan franjevac u Kotoru. Na kraju je prikazao
djelovanje nekoliko istaknutih franjevaca iz 14. stoljeća kao što su Adam Kotoranin, kotorski biskup;
Grgura iz Kotora, papinskog poslanika, te Vida iz Kotora, graditelja Visokih Dečana.
U okviru prigodnog umjetničkog programa koji je uslijedio nakon mise nastupile su sopranistice
Nada Baldić i Milica Lalošević uz klavirsku pratnju prof. Andree Orlando. Okupljenima se obratio
organizator Dana Bokeljskih svetaca don Pavao Medač, istaknuvši da bogata baština koju su franjevački
velikani vjere u Boki ostavili i od nas zahtjeva da ostavimo trag u vremena i prostoru u kojem živimo,
na nama je da ti tragovi budu takvi da ih oni koji dolaze iza nas neće izbjegavati već ih rado slijediti…
On je najavio naredne susrete u programu manifestacije Dani Bokeljskih svetaca i blaženika u Godini
vjere, kako su planirani do završetka koji je predviđen za 5. siječnja iduće godine kada će se održati
prigodni koncert župnih zborova iz Crne Gore i Hrvatske. Cilj ove manifestacije je dati doprinos boljem
upoznavanju naših svetaca u Godini vjere, poticanje na njihovo nasljedovanje, te jačanje svijesti o
svetosti na koju smo svi pozvani.
Don Pavao Medač
 Čestitka 
ISLAMSKA ZAJEDNICA
Reis RIFAT FEJZIĆ
Vranića 42
81000 PODGORICA
Poštovani Reise Rifate Fejziću,
Vama, svim Vašim suradnicima i nadasve vjernicima Islamske zajednice u Crnoj Gori
najiskrenije čestitke povodom Kurban Bajrama. Neka i ovogodišnji blagdan bude plodonosan na
dobrobit mira i blagoslova cjelokupnog zajedništva na ovim prostorima.
Uz srdačan pozdrav,
+ ILIJA Janjić
Kotor, 25. 10. 2012.
biskup kotorski
 Svećenička poruka – nacrt 
Svim svećenicima Kotorske biskupije
Svećenici se podsjećaju da imaju moralnu obvezu napisati Oporuku – testament (usp. kan. 1299)
koju će držati na mjestu gdje se lako može naći (gdje se ona nalazi treba znati barem jedan brat
svećenik), a kopiju treba dostaviti ovom Ordinarijatu do završetka tekuće godine.
U prilogu:
- Obrazac koji vam može biti orijentacija za sastavljanje Oporuke
- Inf.: „Svećenička oporuka“ mons. Ratko Perić, 2010. godina
Kotor, 26. 10. 2012.
+ ILIJA Janjić
Don Pavao Medač
kancelar
biskup kotorski

Nacrt svećeničke oporuke 
Ja N.N. (navesti svoje puno ime i prezime), sin N. (ime oca) i N. r. … (ime i djevojačko prezime
majke), rođen sam … (navesti datum i mjesto rođenja), inkardinirani sam svećenik Kotorske biskupije.
Zaređen sam za svećenika … (navesti datum i mjesto ređenja). Ovu svoju oporuku pišem pri punoj
svijesti i u potpunoj slobodi volje. Ovom svojom oporukom želim olakšati posao oko moga ukopa i
zbrinjavanja svega onoga što sam posjedovao dok sam bio živ.
Moja je želja da me sahranite u … (navesti mjesto ukopa). Na tom mjestu želim počivati i
očekivati uskrsnuće mrtvih. Sve što sam imao ili posjedovao to jest pokretnu ili nepokretnu imovinu
(navesti u daljnjem tekstu što spada u pokretnu a što u nepokretnu imovinu) ostavljam N.N. (navesti ime
i prezime osobe ili puno ime institucije). Sve ostalo što ovdje nije navedeno a nađe se u župnoj kući u
kojoj sam ja živio crkvena je imovina i pripada župi (navesti ime i mjesto).
N.N. (osoba ili institucija) dužan je uraditi sljedeće:
a) Podmiriti sva moja eventualna dugovanja. Oni kojima bi možda nešto dugovao trebaju
priložiti odgovarajuću potvrdu s mojim vlastoručnim potpisom.
b) Podmiriti sve primljene, ali neodslavljene svete Mise. Treba pogledati Knjigu misnih
intencija u kojoj sam bilježio primljene i odslavljene svete Mise.
c) Podmiriti sva primljena, ali ne izmoljena opijela. Treba pogledati Knjigu opijela, a način
bilježenja je isti kao kod Knjige misnih intencija.
d) Podmiriti sprovodne troškove.
e) Dati slaviti za mene Gregorijanski ciklus Misa.
f) Pristojno nagraditi one koji su se za vrijeme moga eventualnog bolovanja brinuli za mene.
Njima posebna hvala i neka ih Gospodin blagoslovi.
g) Pred civilnim institucijama provesti ostavinsku raspravu kako iza moje smrti ne bi bilo
nikakvih nejasnoća.
(Ovdje treba navesti neke svoje želje, zahvale, moljenja oprosta i možda posebnu poruku
kolegama svećenicima, rodbini i prijateljima!)
Za izvršioca oporuke određujem N.N. (navesti osobu ili instituciju). U slučaju spriječenosti ili
smrti izvršioca oporuke N.N. (navesti puno ime i prezime) onda je izvršitelj oporuke N.N. (navesti puno
ime i prezime) koji treba postupiti prema svemu što je napisano u ovoj oporuci.
U … (navesti mjesto), ……… (navesti datum)
(Vlastoručni potpis)
NB!
Oporuka se piše vlastoručno ili na kompjuteru te takva treba biti ovjerena kod Notara.
 Proslavljen blagdan blaženog Gracija 
U petak, 9. studenog u svetištu blaženog Gracije na Mulu kraj Kotora, uz veliki broj vjernika
svečano je svečano proslavljen blagdan bl. Gracija, jednog od svetaca Boke kotorske. Svetu misu
predslavio mons. Ilija Janjić, biskup uz koncelebraciju upravitelja župe p. Dariusza Nowaka, SDS i
svećenike Kotorske biskupije a propovijedao je promotor kulta bl. Gracija, don Pavao Medač. On je
započinjući homiliju istakao da je veliki privilegij biti u ovoj crkvi na dan sveca Euharistije bl. Gracija,
te da: „ako ga poznajemo samo preko njegovog života, onda na temelju toga možemo lako zaključiti da
je on bio čovjek koji je uvijek tražio blizinu Božju. Najvažnije mu je bilo iskoristiti svaki trenutak za
biti u Božjoj blizini, biti u molitvi, u službi Bogu na bilo koji način. Uvjeren sam da je to njegova
poruka i današnjem čovjeku: 'tražite Božju blizinu!'. Ta blizina Božja će dati u vašim životima što vam
treba u ovome trenutku. Tada ćete imati priliku Bogu reći što vam leži na srcu, to ćete mu predati i Bog
će svoje učiniti. To je bilo uvjerenje Gracijevo, to neka bude i uvjerenje naše, vjerujemo da će nam i on
pomoći da u Godini vjere otvorimo sva čula za Boga, za njegovu ljubav, njegovu milost i blizinu.“
Nadalje, govoreći o blaženikovom skromnom i samozatajnom životu propovjednik je
napomenuo da se na malim stvarima vide velika djela. „On je svetac Euharistije, što je i životom
potvrdio. Mnogi ljudi su mu dolazili po savjet u različitim konfliktima i sukobima te ih je on uspijevao
pomiriti međusobno i s Bogom. U tom novom prijateljstvu i novoj ljubavi između dviju strana pokazuje
se Božja prisutnost u čovjekovu životu. Danas to prepoznajemo u 58 gorućih srebrnih srdaca koja krase
oltar bl. Gracija jer ona svjedoče da se dogodila ljubav, da je ljubav izliječena. U tome nam je bio
posrednik bl. Gracija. Kada se to kaže hodočasnicima tada oni prepoznaju onu spojnicu s bl. Gracijem i
tada on počinje biti njihov prijatelj.“ - rekao je don Pavao Medač.
Blaženi Gracija rođen je u Mulu 1438. godine. Do svoje tridesete godine živi u obiteljskom
domu, osiguravajući egzistenciju roditeljima i sebi, ribanjem i težačkim poslom. Nakon toga, postaje
mornar na mletačkom trgovačkom brodu. Bitna godina za njegov život je 1468. kada na poticaj
propovjednika blaženog Šimuna Camerina, donosi odluku napustiti dotadašnji način života i dati se na
raspolaganju Bogu i bližnjemu u zajednici pustinjačkih redovnika augustinaca. Svoj redovnički život
počeo je u samostanu Svete Marije na brdu Ortone, nedaleko od Padove gdje dobije ime Gracija, što u
prijevodu znači milost. Odmah se istakao poniznošću, skromnošću i odlučnošću, zadobivši simpatije
svoje subraće. Kao redovnik istakao se svetim životom provodeći dane u postu i molitvi. Posebno su mu
bili na srcu siromasi i prosjaci, koji su dolazili na samostanska vrata. Svakom je pružio "koricu kruha" i
riječ utjehe, koja im je često više značila nego materijalni dar. Još za života, a naročito poslije smrti,
pripisivana su mu brojna čudesna ozdravljenja i djela. Blaženi Gracija je na glasu svetosti umro
9.studenoga 1508. godine na otoku Svetoga Kristofora ispred Venecije, a neraspadnuto tijelo mu je
preneseno u rodni Muo, 1810. godine. Muljani su mu uzvratili ljubav izgradnjom nove župne crkve u
sredini mjesta, koju su posvetili 18. rujna 1864. godine, B. D. Mariji Pomoćnici kršćana, i u njoj na
novom oltaru u srebrnom sarkofagu postavili tijelo blaženog Gracije te je na taj način župna crkva
Pomoćnice kršćana na Mulu postala Svetište blaženog Gracije.
Don Dejan Turza

Započele pripreme mladih za novogodišnje molitveno bdijenje u Rimu 
U organizaciji ekumenske zajednice Taize iz Francuske, ove godine, novogodišnji susret za
mlade iz cijele Europe održava se po 35ti put u Rimu od 28. prosinca 2012. do 02. siječnja 2013.
godine. Kao i proteklih godina, mladi Kotorske biskupije pripremaju se za ovaj veliki događaj
molitvenim susretima koji će se svake druge nedjelje održavati na drugoj župi Kotorske biskupije.
Susreti po župama održavaju se po programu koji je u skladu sa smjernicama koje su braća iz Taize-a
dala kao naputak za zajedničko pripremanje za Europski susret u Berlinu.
Prvi molitveni susret s početkom u 18,00 sati održan je u nedjelju 11. studenog 2012. u župnoj
crkvi Sv. Ane u Đurićima, gdje nas je primio župnik don Siniša Jozić. Prvi, pripremni, susret započeo je
meditativnom pjesmom, čitanjem psalma i Evanđelja. Molitveni susret je završio nakon meditativne
šutnje, molitve Gospodnje i prigodnih molitvenih zaziva Gospodinu.
Zajedničko druženje je nastavljeno u pastoralnim prostorijama župe. Pored organizacionih
detalja, razmjene dosadašnjih iskustava, razmišljalo se je, uz sok i kolače i o mladima koji bi bili sretni
da mogu sudjelovati na susretu u Rimu, ali si to ne mogu priuštiti, te o tome kako bismo im mogli
pomoći. Od zainteresiranih mladih hodočasnika (18 – 35 godina) zahtjeva se, uz preporuku župnika, da
aktivno sudjeluju na barem tri molitvena susreta. Sudionici će biti smješteni kod obitelji u Rimu i
okolnim mjestima.
Sudjelovati na susretu u Rimu znači moliti s mladima iz cijele Europe u rimskim Bazilikama,
razgovarati o vjeri, iskusiti gostoprimstvo obitelji Rima, susresti ljude koji danas žive Evanđelje,
hodočastiti na grobove apostola i katakombe, susresti se s papom Benediktom i moliti u bazilici Sv.
Petra za mir i povjerenje u svijetu.
Vlasta Božinović
 Čestitka 
Preuzvišeni Gospodin
Mons. ŽELIMIR PULJIĆ
Nadbiskup zadarski, Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije
Jurja Bijankinija 2
HR-23000 ZADAR
Poštovani nadbiskupe Želimire,
Ovim putem želim Vam izraziti moje najiskrenije čestitke povodom Vašeg imenovanja za
predsjednika Hrvatske Biskupske Konferencije. Uvjeren sam da će Vaše pastirsko iskustvo i
osvjedočena ljubav prema Kristu i Crkvi biti snažna potpora u radu na funkciji koju su Vam biskupi
Biskupske konferencije Hrvatske povjerili.
Uz radosnu čestitku šaljem Vam i moje obećanje molitveno-duhovne i bratske podrške.
Srdačno Vas u Kristu pozdravljam iz Kotora,
Kotor, 16. 11. 2012.
+ ILIJA Janjić
Don Pavao Medač
kancelar
biskup kotorski
 Nedjelja Caritasa 
Svim svećenicima Kotorske biskupije
Dragi svećenici,
Svake godine Crkva u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i drugdje pa i u Kotorskoj biskupiji
posvećuje treću nedjelju došašća Caritasu. Riječ Caritas označava djelatnu kršćansku ljubav za
bližnjega. Mnogi naši vjernici i drugi u potrebi imali su priliku zadnjih dvadesetak godina osjetiti
Caritas na djelu preko naše dijecezanske organizacije i župnih Caritasa. U teškim vremenima nismo bili
zaboravljeni, mnogi ljudi dobre volje, osobito iz Njemačke, pomagali su i još uvijek pomažu preko
volontera naše Biskupije.
Draga braćo svećenici odlučio, posavjetovavši se s direktorom našeg Caritasa, don Ivom
Ćorićem, da ovogodišnji moto nedjelje Caritasa glasi: „Siromaštvo se ne može izbrisati samo od sebe“ –
potrebna je pomoć od onih koji posjeduje više. Svjedoci smo inicijativa, koje pozivaju na društveno
odgovorno ponašanje, na vapaje za pomoć ugroženim obiteljima i hendikepiranim osobama. I država je
voljna izaći u susret, osloboditi donacije od plaćanja poreza. Pozdravljam sve ove inicijative i nadam se
da će svijest o potrebama bližnjih biti sve veća i inicijative dolaziti do srca svih koji mogu pomoći. Tako
ćemo svi skupa pomoći da malo po malo nestaje materijalnog siromaštva, a nadamo se da će
protuusluga tog našeg suosjećanja s potrebnijim od nas – povećati naše duhovno bogatstvo.
Ovogodišnje kolekte na spomenutu nedjelju će biti namijenjene za rad Caritasa Kotorske
Biskupije te ih dostavite ovom Ordinarijatu prema ustaljenom običaju. Planirano je da ojačamo brigu za
stare i nemoćne. Za to nam je potrebna Vaša pomoć, koja će biti namijenjena u tu svrhu, a nadamo se da
će tom našem projektu izaći u susret i općine na teritoriju naše Biskupije.
Nad svima Vama zazivam Božji blagoslov.
Kotor, 21. 11. 2012.
+ ILIJA Janjić, biskup
 Dekreti i imenovanja 
1. Dekretom br. 244/12, od 23. 04. 2012. godine don Anton Belan imenovan je Generalnim
vikarom Kotorske biskupije za naredni period od 5 godina.
2. Dekretom br. 272/12, od 11. 05. 2012. godine Don Siniša Jozić imenovan je upraviteljem župa
sv. Ane u Đurićima, sv. Ivana Krstitelja u Kostanjici i sv. Spasa u Strpu.
3. Dekretom br. 396/12, od 10. 09. 2012. godine fra Filipu Karadži OFM daje se jurisdikcijsko
ovlaštenje koje se odnosi na sakrament sv. Ispovijedi za cijelo područje Kotorske biskupije.
Također, ovim Dekretom imenovan je biskupijskim povjerenikom za pastoral mladih.
4. Dekretom br. 397/12, od 10. 09. 2012. godine don Dejan Turza razriješen je službe biskupijskog
povjerenika za pastoral mladih te imenovan za biskupijskog povjerenika za obiteljski pastoral.
5. Dekretom br. 461/12, od 15. 10. 2012. godine don Siniša Jozić imenovan je biskupijskim
povjerenikom za župnu katehezu i vjeronauk.
 Iz dnevnika mons. Ilije Janjića biskupa kotorskoga za 2012. godinu 
01.01.
06. 01.
10. 01.
25. – 26. 01.
27. 01.
02.02.
03. 02.
05. 02.
09. 02.
10. 02.
12. 02.
18. 02.
19. 02.
29. 02.
11.-13. 03.
Biskup je slavio sv. Misu u crkvi sv. Klare u Kotoru za Međunarodni dan mira.
Na blagdan Bogojavljenja biskup je slavio sv. Misu u katedrali sv. Tripuna.
Biskup je u Splitu sudjelovao na sjednici biskupa Splitske metropolije.
Biskup je sudjelovao na Svećeničkom Pastoralnom tjednu u Zagrebu.
Biskup je u Kotoru sudjelovao na redovitoj svećeničkoj koroni i podizanju zastave sv.
Tripuna i svečanim Lodama.
U kotorskoj katedrali biskup je predvodio svečanu Večernju u čast sv. Tripuna.
Prije podne biskup je sudjelovao na proslavi sv. Vlaha u Dubrovniku, a poslije podne je u
kotorskoj katedrali predslavio sv. Misu u čast sv. Tripuna.
Biskup je, umjesto pozvanog uzoritog kardinala Vinaka Puljića koji je opravdano
izostao, predslavio glavnu sv. Misu na Vanjskoj proslavi sv. Tripuna u zajedništvu s
nadbiskupom splitsko-makarskim mons. Marinom Barišićem, biskupom šibenskim
mons. Antom Ivasom i svećenicima Kotorske biskupije.
Biskup je u posjet primio župnika i mlade iz Vrbanja (Hvarsko-bračko-viška biskupija).
Biskup je na blagdan bl. Alojzija Stepinca prije podne slavio sv. Misu u zagrebačkoj
katedrali.
Biskup je predslavio sv. Misu u katedrali sv. Tripuna prigodom završetka Tripundanskih
svečanosti.
Biskup je vodio sprovod Tripa Belana, oca našeg generalnog vikara i predslavio sv. Misu
zadušnicu u crkvi Gospe od Snijega u Škaljarima.
Biskup je sudjelovao na Susretu obitelji župe Sv. Roka u Donjoj Lastvi.
Biskup je obavio kanonsku vizitaciju župe Imena Marijina u Sutomoru.
Biskup je na putu u Rim pohodio Zavod sv. Jeronima i susreo se s don Robertom
Tonsatijem, svećenikom Kotorske biskupije koji je tamo na postdiplomskom studiju.
15. 03.
19. 03.
20.-21. 03.
24. 03.
28. 03.
29. 03.
01. 04.
05. 04.
06. 04.
07. 04.
08. 04.
10. 04.
13. 04.
14. 04.
20. 04.
21. 04.
25. 04.
27. 04.
30. 04.
02. 05.
03. 05.
05. 05.
06. 05.
07. 05.
Prigodom blagdana sv. Luize biskup je slavio sv. Misu u kapelici sestara Milosrdnica u
Kotoru.
Biskup je na blagdan sv. Josipa koncelebrirao sv. Misu u katedrali Bezgrješnog začeća u
Baru, kojoj je presjedao nadbiskup barski mons. Zef Gashi.
Biskup je sudjelovao na redovitom zasjedanju Međunarodne biskupske konferencije sv.
Ćirila i Metoda u Baru. Biskupi su imali priliku obići novu konkatedralu u izgradnji i
stari Ulcinj.
Biskup je sudjelovao u sprovodu splitsko-makarskog nadbiskupa u miru mons. Ante
Jurića u Splitu.
Biskup je nazočio vjerskoj tribini „Vanjsko ponašanje vjernika na svetoj Misi“ koju je
održao don Alojzije Bavčević, upravitelj svetišta Gospe Lurdske u Vepricu.
Biskup je u zajedništvu s klerom Kotorske biskupije i fra Josipom Božićem slavio sv.
Misu prigodom obilježavanja Dana Posvećenog života, što je ujedno bila i duhovna
obnova pred blagdan Uskrsa.
Na blagdan Cvjetnice biskup je predslavio sv. Misu u katedrali sv. Tripuna.
Na Veliki Četvrtak prije podne biskup je predslavio sv. Misu posvete ulja sa svim
svećenicima Kotorske biskupije, a navečer je u katedrali slavio Misu Večere Gospodnje.
Obrede Velikog Petka biskup je predvodio u katedrali.
Na Veliku Subotu, biskup je u katedrali predslavio Misu bdijenja. U kotorskoj bolnici
podijelio je bolesničko pomazanja don Tomi Petroviću.
Na Uskrs sv. Misu prije podne biskup je predslavio u katedrali.
Biskup je sa nekoliko svećenika Kotorske biskupije bio na sprovodu don Tome Petrovića
u Skoplju. Misu zadušnicu je zajedno sa biskupom skopskim mons. Kirom Stojanovim,
nadbiskupom barskim mons. Zefom Gashijem i apostolskim administratorom
prizrenskim mons. Dodom Gjergjijem predslavio u skopskoj katedrali Srca Isusova.
Biskup je u posjet primio Branka Uvodića i televizijsku ekipu HRT-a koja je u Tivtu
snimala emisiju „Lijepom našom“.
Biskup je u katedrali sv. Tripuna slavio pontifikalnu svetu Misu i tom prigodom podijelio
sakrament svećeničkog reda đakonu Kotorske biskupije don Siniši Joziću.
Biskup je u posjet primio direktora za pomoć centralnoj i istočnoj Europi pri Američkoj
biskupskoj konferenciji gospodina Marphyja Declana, tom prigodom su dogovorili novi
susret na kojem će razmotriti projekte Kotorske biskupije.
Biskupa je u Kotoru posjetio konsultor Poljske provincije salvatorijanaca fr. Mikolej
Morkiewicz SDS.
Biskup je vodio sprovod pokojnog oca don Pavla Medača, kancelara biskupije i
predslavio svetu Misu zadušnicu u crkvi sv. Petra u Čvrstecu.
Biskup je u crkvi sv. Eustahija u Dobroti o petoj obljetnici smrti slavio sv. Misu za
pokojnog don Branka Sbutegu i blagoslovio njegovu novu grobnicu. U crkvi sv. Mateja
predslavio je sprovodnu sv. Misu za pokojnog Miloša Miloševića, admirala Bokeljske
Mornarice, a navečer sudjelovao u svečanom liturgijskom slavlju prigodom blagdana bl.
Ozane u crkvi sv. Marije u Kotoru.
Biskup je prije podne primio vlč. Šimu Maršića, profesora KBF-a iz Sarajeva sa grupom
suradnika u sarajevskom Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih, a poslije podne
posjetili su ga djelatnici Caritasa iz Mostara.
Biskup je u posjet primio gosp. Nebojšu Koharovića, pomoćnika ministrice vanjskih
poslova Republike Hrvatske.
Biskup je obavio kanonsku vizitaciju župe sv. Roka u Donjoj Lastvi.
Biskup je sudjelovao na susretu Hrvatske katoličke mladeži u Sisku.
U sportskoj dvorani u Ivanić Gradu biskup je za mlade slavio sv. Misu.
Biskup je sudjelovao na proslavi sv. Dujma u Splitu.
08. 05.
09. 05.
12. 05.
14. 05.
17.-24. 05.
20. 05.
27. 05.
04. 06.
06. 06.
07. 06.
09. 06.
10. 06.
13. 06.
15. 06.
24. 06.
28. 06.
29. 06.
01. 07.
07. 07.
09. 07.
11. 07.
14. 07.
15. 07.
19. 07.
25. 07.
04. 08.
05. 08.
Biskupa su u Kotoru posjetili svećenici Đakovačko-osječke nadbiskupije prigodom
hodočašća Boki Kotorskoj.
Prigodom Dana Europe biskup je u kotorskoj katedrali slavio sv. Misu za kršćansko
jedinstvo Europe.
Biskup je predslavio sv. Misu u čast sv. Leopolda Bogdana Mandića u crkvi sv. Jeronima
u Herceg Novom.
Biskup je slavio sprovodnu sv. Misu za pokojnu majku don Benjamina Petrovića u
Kopanicama.
Biskup je u pastoralnoj posjeti Hrvatskoj katoličkoj misiji u New Yorku.
U crkvi Sv. Ćirila i Metoda i Sv. Rafaela biskup je podijelio sakrament sv. Potvrde za 39
potvrđenika.
Na blagdan Duhova biskup je prije podne slavio sv. Misu u kotorskoj katedrali i podijelio
sakrament sv. Potvrde za 12 potvrđenika, a poslije podne u župi Pomoćnice kršćana na
Muo za 2 potvrđenika.
Biskupa su posjetili djelatnici Osnovne Škole „Ivan Mažuranić“ iz Tomislavgrada.
Biskup je u posjet primio austrijskog podkancelara i saveznog ministra dr. Michaela
Spindeleggera.
Biskup je sudjelovao na oproštajnoj sv. Misi apostolskog nuncija mons. Alessandra
D'Errica u Podgorici.
Biskup je slavio sv. Misu u župi Bučići (Vrhbosanska nadbiskupija) kojom prigodom je
podijelio sakrament sv. Potvrde za 45 potvrđenika.
U Travniku biskup je podijelio sakrament sv. Potvrde za 25 potvrđenika.
Na blagdan sv. Antuna Padovanskog biskup je sv. Misu je prije podne slavio u crkvi sv.
Klare u Kotoru, a poslije podne u sv. Frane u Splitu.
Biskup je na blagdan Presvetog srca Isusova slavio svečanu sv. Misu u Studencima
(Mostarsko-duvanjska biskupija).
Prije podne biskup je slavio sv. Misu u čast Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Kostanjici, a
poslije podne je preslavio sv. Misu u Budvi.
U okviru „Hrvatskog Martirologija“ biskup je prigodom održavanja Dana hrvatskih
mučenika u Donjoj Lastvi u crkvi sv. Roka slavio sv. Misu za pokojnog don Đuru
Perušinu i ostale svećenike mučenike Kotorske biskupije.
Biskup je predslavio sv. Misu u čast sv. Petra u Bogdašićima.
Biskup je slavio sv. Misu u čast Predragocijene Krvi Kristove u crkvi sv. Mateja u
Dobroti.
Biskup je u posjet primio vjeroučitelje Splitsko-makarske nadbiskupije predvođene
predstojnikom Katehetskog ured don Josipom Perišem.
Biskup je u posjet primio mons. Bryana Bayda, biskupa ukrajinske grkokatoličke crkve u
Kanadi.
Na otoku sv. Jurja biskup je slavio sv. Misu u čast sv. Benedikta.
Biskup je sudjelovao na zadnjem danu zasjedanja BK BiH u Banja Luci.
Na blagdan sv. Bonaventure biskup je sudjelovao u svečanoj proslavi u Banja Luci.
Biskup je proslavio svoj imendan sa nadbiskupima mons. Zefom Gashijem i mons.
Angelom Massafrom, brojnim svećenicima i uzvanicama sv. Misom u crkvi sv. Nikole
na Prčanju, Večernjom na otoku Gospe od Škrpjela, a slavlje se zatim nastavilo na brodu
„Vodena kočija“.
Biskup je sudjelovao na oproštajnoj sv. Misi fra Josipa Božića na Cetinju.
Biskup je predslavio sv. Misu za branitelje Ravno-Brčko u Boću (Vrhbosanska
nadbiskupija).
Biskup je sv. Misu slavio u Bošnjacima (Đakovačko-osječka nadbiskupija).
09.-24. 08.
21. 08.
02. 09.
08. 09.
09. 09.
11. 09.
13.-16. 09.
17.-20. 09.
21. 09.
22. 09.
23. 09.
28. 09.
29. 09.
01. 09.
02. 10.
03. 10.
04. 10.
07. 10.
13. 10.
24. 10.
30. 10.
01. 11.
02. 11.
06.-08. 11.
09. 11.
10. 11.
Biskup je bio u pastoralnom pohodu sa don Robertom Tonsatijem hrvatskim misionarima
u Tanzaniji, na poziv don Ante Batarela koji vodi župu u mjestu Ujewa. Tom prigodom
biskup je podijelio sakramente sv. Potvrde u župi Ujewa te u filijalama Igurusi,
Mahongole i Isunuri, za 475 potvrđenika.
Biskup je posjetio župu Dakawa gdje djeluju misionari don Dražen Klapež i don Nikola
Sarić.
Biskup je u župi sv. Antuna Padovanskog u Tivtu podijelio sakrament sv. Potvrde za 5
potvrđenika.
Na blagdan Rođenja BDM biskup je predslavio sv. Misu na Prčanju.
Biskup je u posjet primio gosp. Anthonya Bailyja, predstavnika viteškog reda sv. Jurja.
Biskup je predslavio sv. Misu prigodom završetka duhovnih vježbi sestara Franjevki
Crnogorske provincije i slavlja jubilarnih zavjeta.
Biskup je s moćima bl. Gracija hodočastio u Mokrsko (Poljska).
Biskup je sa svećenicima Kotorske biskupije sudjelovao na Duhovnim vježbama koje je
predvodio fra Žarko Relota CONV. u samostanu sv. Antuna u Herceg Novom.
Biskup je na blagdan sv. Mateja predslavio sv. Misu u župnoj crkvi sv. Mateja u Dobroti.
Biskup je u posjet primio hodočasnike župe sv. Leopolda Bogdana Mandića iz
Koprivnice.
Na blagdan sv. Eustahija biskup je predslavio sv. Misu u župnoj crkvi sv. Eustahija u
Dobroti.
Uoči blagdana sv. Mihovila u katedrali sv. Jakova u Šibeniku biskup je sudjelovao u
svečanoj Službi svijetla.
Biskup je sudjelovao u proslavi blagdana sv. Mihovila zaštitnika grada Šibenika.
Uoči blagdana sv. Stjepana u hvarskoj katedrali biskup je sudjelovao u Svečanoj
večernjoj.
Biskup je na Hvaru sudjelovao u proslavi sv. Stjepana, pape i mučenika, zaštitnika
katedrale i grada Hvara.
Biskup je preslavio sv. Misu u čast Službenice Božje Ane Marije Marović u crkvi sv.
Eustahija u Dobroti i tom prigodom otvorio Dane Bokeljskih svetaca i blaženika u
Godini vjere. Navečer je u kotorskoj crkvi sv. Klare biskup prisustvovao na Obredu
preminuća sv. Franje.
Biskup je na blagdan sv. Franje prije podne predslavio sv. Misu u kapeli sestara franjevki
Bezgrješnog začeća u Dobroti.
Biskupa su posjetili hodočasnici – članovi župnog zbora Sv. Stjepana iz Splita
predvođeni fra Žarkom Relotom a poslije podne primio je članove Hrvatske katolike
udruge medicinskih sestara i tehničara iz Zadra.
Pontifikalnom sv. Misom u kotorskoj katedrali biskup je otvorio Godinu vjere za
Kotorsku biskupiju.
Biskup je u posjet primio djelatnike Centra za kulturu grada Krka, klapu „Kaštadi“ i
članove KUD-a Vrh iz Krka koji su u Kotoru održali multimedijalnu izložbu.
Biskup je sudjelovao na sprovodu don Miha Dendera u Visočanima (Dubrovačka
biskupija).
Na blagdan Svih Svetih biskup je predslavio sv. Misu u crkvi Sv. Marije u Kotoru.
Na Dušni dan biskup je predslavio sv. Misu u crkvi sv. Nikole u Gornjem Krašiću.
Biskup je sudjelovao na vanrednom zasjedanju MBK sv. Ćirila i Metoda u
Petrovaradinu.
Na svetkovinu bl. Gracija u župnoj crkvi Pomoćnice kršćana na Muo biskup je
predslavio sv. Misu.
Biskup je slavio sv. Misu u kotorskoj katedrali prigodom proslave Malog Tripundana.
11. 11.
13. 11.
14. 11.
17. 11.
18. 11.
20. 11.
21. 11.
25. 11.
01. 12.
02. 12.
06. 12.
12. 12.
15. 12.
22. 12.
23. 12.
24. 12.
25. 12.
26. 12.
27. 12.
31. 12.
Biskupa su posjetili hodočasnici iz župe Blatine-Škrape (Splitska nadbiskupija) i članovi
KUD-a Sv. Roko i Sv. Filip i Jakov iz Splita.
Biskup je u sarajevskoj bogosloviji slavio sv. Misu za pripravnike za đakonat s
prigodnom propovijedi.
Biskup je održao predavanje župnicima i odgojiteljima bogoslova na temu „Pedagogija
zvanja–odgoj za svećeništvo pod vidom ljudske, duhovne, intelektualne i pastoralne
izgradnje“ na kojem je nazočio i uzoriti kardinal Vinko Puljić. Nakon predavanja uzoriti
kardinal Puljić je predslavio sv. Misu, a biskup je propovijedao.
Biskup je u kapeli biskupije podijelio sakrament Potvrde za 3 potvrđenika.
Biskupa su u Kotoru posjetili hodočasnici iz župe Srca Marijina – Škrape iz Splita, te su
sudjelovali na sv. Misi u katedrali na kojoj su predvodili pjevanje.
Biskup je prigodom Dana grada Kotora na poziv gradonačelnice sudjelovao na svečanom
prijemu s predstavnicima vjerskih zajednica.
Na blagdan Gospe od Zdravlja (zavjetni dan Kotora) biskup je u istoimenoj crkvi slavio
sv. Misu.
Biskup je na blagdan Krista Kralja u katedrali predslavio sv. Misu.
Prigodom Simpozija u povodu 100 godišnjice rođenja mons. Frane Franića, nadbiskupa i
metropolite splitskoga, biskup je sudjelovao u koncelebriranoj sv. Misi u splitskoj
konkatedrali sv. Petra uz splitskog nadbiskupa Marina Barišića i dubrovačkog biskupa
Matu Uzinića.
Biskup je u Kaštel Kambelovcu, rodnom mjestu nadbiskupa Franića, koncelebrirao na
sv. Misi koju je predslavio mons. Marin Barišić sa svećenstvom i nakon Mise bio
nazočan otkrivanju biste nadbiskupa Franića.
Na blagdan sv. Nikole biskup je prije podne slavio sv. Misu u Gornjem Krašiću, poslije
podne slavio sv. Misu u katedrali.
Prigodom Adventske duhovne obnove za svećenike i časne sestre koju je predvodio fra
Filip Karadža, nadstojnik franjevačkog samostana u Kotoru, biskup je u katedrali sv.
Tripuna predslavio sv. Misu za sve pokojne biskupe, svećenike, redovnike i redovnice
koji su vršili službu u Kotorskoj biskupiji.
Biskup je predslavio sv. Misu u crkvi sv. Antuna u Perastu prigodom 90 rođendana časne
sestre Rozamunde, službenice Malog Isusa, koja je veliki dio svoga redovničkog života
posvetila djelujući u Kotorskoj biskupiji.
Biskup je slavio sv. Misu u crkvi Pomoćnice kršćana na Muo gdje je podijelio sakrament
sv. Potvrde za 2 potvrđenicika.
Biskup je u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Budvi slavio sv. Misu sa podjelom sakramenta
Krštenja jedno dijete.
Biskup je slavio sv. Misu Polnoćku u katedrali sv. Tripuna.
Na Božić sv. Misu rođenja Gospodnjega biskup je slavio u katedrali sv. Tripuna.
Na blagdan sv. Stjepana biskup je slavio sv. Misu u župi sv. Stjepana prvomučenika u
Botincu (Zagrebačka nadbiskupija).
Biskup je slavio sv. Misu u samostanu Kraljice Karmela u Berzovici (Zagrebačka
nadbiskupija).
Sv. Misu Zahvalnicu biskup je slavio u kotorskoj katedrali.

MISNE NAKANE TIJEKOM TJEDNA

Legende o svetom Nikoli

Vjesnik 2011 - Kotorska biskupija

Vjesnik 2013 - Kotorska biskupija

Službeni vjesnik 1-2015

Službeni vjesnik 3-2012

Službeni vjesnik 5-2014

Pregledajte - Požeška biskupija

Službeni vjesnik 1-2014

U Gorskome kotaru kao na Strawberry Hillu

Preuzmi (pdf - 1.75MB )

- CroExpress