Poštovani i dragi čitatelji, Kad do vas stigne ovaj broj Vjesnika Kotorske biskupije, godina 2011. na koju se on odnosi bit će iza nas. Iz svega što smo pisali i što smo objavljivali ili imali priliku čitati prošle godine, odabrali smo one članke koji najbolje prikazuju naš pastoralni život za 2011. godinu. Iako su članci koje ovdje stavljamo već možda stigli do vas, nemojte žaliti truda i vremena posvetiti im još malo pažnje. Vidjet ćete da se o životu nekih župa redovito izvještava dok se o drugima gotovo ništa ne govori. To sigurno nije pravo stanje stvari nego je znak naše spremnosti ili pak nespremnosti za suradnju na ovom području. A sigurno je da je to važno i da je svakome drago kad ostane zabilježeno ono što je rado ili pak ono što je organizirao. Dok vas pozivam i dalje na suradnju, zahvaljujem se don Dejanu Turzi koji je u protekloj godini uspio sva važnija događanja u svojoj župi zabilježiti i o njima nas izvijestiti, što je nas, također, ponukalo da ta izvješća uz ostale odabrane članke uvrstimo u Službeni vjesnik. Ono na što vam želim skrenuti posebnu pažnju je tekst Temeljnog ugovora potpisanog između Crne Gore i Svete Stolice, čiju ratifikaciju u Skupštini Crne Gore još uvijek očekujemo. Također, ističem i neke nove pastoralne aktivnosti započete u 2011. godini. Volio bih osobito od onih čitatelja koji nisu zadovoljni s ovakvo uređenim Vjesnikom osim prigovora čuti i kreativne prijedloge kao i njihov doprinos sadržaju našeg budućeg Vjesnika. I ovaj puta, pored ostalih, moja zahvalnost ide don Srećku Majiću bez čijega truda i kreativnog umijeća Vjesnik Kotorske biskupije ne bi ugledao svijetlo dana. Ugodno vam druženje s ovim tekstovima koji su pred vama i srdačan pozdrav do idućeg broj. Urednik, Don Pavao Medač Božićna poslanica biskupa Ilije Janjića Poštovani vjernici, prijatelji, drage sestre i braćo, čestitam vam Božić, na dobro vam došlo porođenje Isusovo! Nakon osobnog proživljavanja Došašća i razmišljanja o Božjem obećanju, danas na blagdan Božića kada slavimo Kristovo rođenje razmišljamo o konkretnom ostvarenju Božje namisli kojom je Nebeski Otac u punini vremena na Zemlju poslao svog vlastitog Sina, i dao mu ime Emanuel, koji će biti Bog s nama za sva vremena. Ta spoznaja – da je Bog iz ljubavi prema čovjeku, poslao svoga Sina Jedinorođenca, koji je uzeo našu ljudsku narav i postao nama sličan u svemu osim u grijehu – u nama rađa radost da nismo ostavljeni na milost i nemilost ovozemaljskog valovlja jer nismo napušteni od kormilara života. To je nova snaga koja u nama budi zahvalnost što je betlehemski Jedinorođenac, rođen u vječnosti od Oca i rođen u vremenu od Marije, postao naš suputnik, postao naš životni pratilac i sigurnost našega hoda u sadašnjosti i našega hoda prema vječnoj domovini. Božji je Sin svojim utjelovljenjem i rođenjem postao naša obrana i zaštita od svakoga zla. Današnje društvo, naše obitelji kao i pojedinci na svakom koraku osjećaju potrebu za Njegovom obranom i zaštitom. Muku i patnju današnjeg čovjeka prepoznajemo u nesigurnosti, dezorijentiranosti, nepovjerenju, razdijeljenosti, širenju straha, izgubljenosti kriterija, neprepoznavanju istinskih vrijednosti… Svjesni svega toga osjećamo potrebu za novim promjenama u nama pojedincima, u obiteljima i u cjelokupnom društvu. Tu promjenu može učiniti jedino Ljubav iz Betlehema. Osjećamo potrebu ponovnog uvažavanja istine da nas Bog voli, svjesni da je njegova Božanska ljubav i čovjekoljublje okrenuto prema nama. Svjetlo koje donosi Novorođeni iz Betlehema ne dopušta da tama sadašnjih životnih problema i nedaća potamni sjaj istine. To je svjetlo one iste Božanske ljubavi od koje sve dolazi i kojom nas Stvoritelj svijeta uvijek nanovo obasjava i grije. Obasjani tim Božanskim svjetlom ne bi smjeli dopustiti da nas laž i zloća neprestano zavodi, nudeći kratkoročne radosti koje donose razočarenje, siromaštvo duha i pustoš života. Ne bi smjeli dozvoliti da laž u nama sije zlo, sjeme nesporazuma, nerazumijevanja i međusobnog neprihvaćanja. Iako zlo znade zavesti i nadmudriti čovjeka, na što nas i sv. Pavao podsjeća: „ta znamo njegove namjere…“ (Usp. 2 Kor 2, 11) nemojte, drage sestre i braćo, dopustiti da vas zlo obeshrabri, da vam oslabi nadu, da vam skrši snagu za obnovu duha i vjere. Naše slavlje Kristova rođenja potvrda je i znak da zlo nema zadnju riječ i da nije uspjelo u nama skršiti nadu života i vjere, da zlo nije postiglo svoj cilj, jer svaki Božić u nama rađa novi polet i novu obnovu. Dragi prijatelji, predraga braćo i sestre, pozivam vas da u Božiću prepoznamo Onoga koji je nepresušni izvor života, Onoga koji je u betlehemskim jaslicama nepresušni izvor ljubavi za svakog čovjeka. Pođimo k njemu! Tu ćemo naći onu potrebnu životnu snagu, tu ćemo naći i osjetiti njegovu ljubav, koja je došla radi nas i našega preporoda. U tom izvoru, u tim jaslicama pronaći ćemo Boga, čije svjetlo donosi onu tako potrebnu životnu snagu svakome od nas. Na nama je da se tom Bogu ljubavi otvorimo, a njegova volja je da nas izvede na pravi put života i da nas osposobi za životnu radost… Još jednom svima skupa želim sretan Božić u radosti koju želim podijeliti i sa kršćanima istočnog obreda! Također, čestitam vam Novu godinu 2011. u kojoj neka vas prati obilje Božjeg blagoslova uz pjev anđela Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima dobre volje, Vaš † ILIJA, biskup Čestitka novoimenovanom predsjedniku Vlade Crne Gore Poštovani Gospodin IGOR LUKŠIĆ Predsjednik Vlade CG Poštovani gospodine predsjedniče Vlade Crne Gore, Povodom Vašeg imenovanja na mjesto predsjednika Vlade Crne Gore, primite naše iskrene čestitke. Neka Vaš rad na čelu Vlade bude prožet zauzimanjem za opće dobro svih građana Crne Gore i doprinos zajedničkom boljitku. Uz čestitku, srdačan pozdrav Vama i Vašim najbližim suradnicima. Kotor, 05. 01. 2011. Don Pavao Medač kancelar † ILIJA Janjić biskup kotorski U Nizozemskoj je 20.000 mladih Europljana razmatralo „Pismo iz Čilea“ 20.000 mladih iz različitih dijelova Europe i s drugih kontinenata sastalo se u Rotterdamu u Nizozemskoj od 28. prosinca 2010. do 1. siječnja 2011. godine na poziv Zajednice iz Taizéa. Trideset treći Europski susret mladih održao se po prvi put u Nizozemskoj i okupio je desetke tisuća mladih u Rotterdamu. Taj grad, u kojem je u petnaestom stoljeću rođen Erazmo, proglašen je 2009. Europskom prijestolnicom mladih i s oduševljenjem je postao ovogodišnja postaja «Hodočašća pomirenja». Katoličke i protestantske župe nekoliko gradova iz okolice Rotterdama (poput The Haguea ili Delfta) također su bile uključene u prijem hodočasnika. I mladi iz Kotorske biskupije, su u pratnji P. Dariusza Nowaka a uz blagoslov i svesrdnu pomoć biskupa kotorskog mons. Ilije Janjića, sudjelovali u ovom susretu u molitvi, zajedništvu s drugim mladima u Kristu. Ovom susretu u Rotterdamu prethodila je tromjesečna priprema u župama Kotorske biskupije. Tijekom Susreta u Rotterdamu, sudionici su jutra provodili u župama Rotterdama i okolnih mjesta. Poslijepodne su se susretali na Rotterdamskom „Ahoj“ velesajmu na jelo, zajedničke molitve i radionice posvećene različitim temama iz društvenog i unutarnjeg života. Svake je večeri tijekom molitve brat Alois, prior Zajednice iz Taizéa, izrekao kratku meditaciju. Povodom susreta u Rotterdamu brat Alois je objavio „Pismo iz Čilea“, prevedeno na pedeset jezika, koje su mladi primili po dolasku u Nizozemsku. Braća iz Taizéa su održali drugi međunarodni susret u Latinskoj Americi u Santiagu u ranom prosincu je međunarodni susret pružio priliku tisućama mladih, ne samo iz Čilea, nego s čitavog kontinenta, da podijele radosti, tuge i izazove te da zajedno rade kako bi ostvarili humaniji svijet. Po povratku kućama, dužni smo prenijeti sve ono sto smo doživjeli na Hodočašću povjerenja na zemlji u Rotterdamu, širiti radost, suosjećanje i praštanje, kako je i navedeno u Pismu iz Čilea. Samim tim, u planu su susreti tokom čitave godine. Najava brata Richarda o posjeti našoj biskupiji krajem veljače umnogome nas je razveselila. Sljedeći susret za koji se potrebno spremati je krajem godine u Berlinu, te, u 2012. godini međunarodni susret u Ruandi. Svi mladi koji žele biti dio ovog hodočašća su dobro došli. Vlasta Božinović Molitvena osmina za jedinstvo kršćana „Vi ste tomu svjedoci“ (Lk 24, 48) Tijekom proteklih sto godina u cijelom svijetu raširila se Molitvena osmina za jedinstvo kršćana. To je vrijeme ocijenjeno „bogatim vremenom“ pod vodstvom Duha Svetoga, bez čije pomoći jedinstvo kršćana nije moguće ostvariti. Osobito posljednjih godina ekumenski pokret se ističe kao molitveni pokret, uspostavom jedinstvene molitvene nakane u koju su uključeni samostani, duhovne zajednice, biskupi, svećenici i laici. Kršćani se, potaknuti duhom jedinstva, više ne smatraju neprijateljima nego braćom i sestrama u Isusu Kristu na putu prema potpunom zajedništvu. Isus Krist ovaj je molitveni pokret kojemu je cilj „da svi budu jedno“ započeo u dvorani Posljednje večere. Mi, u našoj mjesnoj Crkvi, kad smo usmjereni ka tom cilju idemo stopama velikih svetaca katoličke Crkve, a posebno stopama svetaca iz naše sredine: sv. Leopolda, bl. Ozane i bl. Gracija. Oni, svi troje, upisani su na listu ekumenskih svetaca i blaženika. S njima i mi svake godine započinjemo molitvenu osminu. Sveti nas Otac Benedikt XVI poziva na duboko i dalekovidno preispitivanje, na promicanje i dijeljenje općeg dobra, na odgovornost i svijest o neophodnoj promjeni načina života i na svaku razboritost. On ističe da je potrebno ponovno otkriti one vrijednosti koje sačinjavaju čvrsti temelj na kojem treba graditi bolju budućnost za sve. To je način života prožet umjerenošću i solidarnošću, s novim pravilima i oblicima zauzetosti, ciljajući s povjerenjem i hrabrošću na postignuta pozitivna iskustva i odlučno odbacujući ona negativna. Na tom tragu neka ovogodišnji poziv molitvene osmine da svi budemo svjedoci Božje ljubavi prema čovjeku, u nama potakne razmišljanje i molitvu za promjenu srca i ponašanja. Budimo nositelji mira i graditelji zajedništva. Neka raste prijateljstvo, uzajamno poštovanje i želja da jedan drugoga susrećemo i priznajemo bratom, uvijek okrenuti prema onome što nas povezuje i otvoreni Duhu Svetome koji vodi Crkvu i jedini je kadar sve ljudske slabosti okrenuti na dobro. Tijekom molitvene osmine u svakoj župi uz svakodnevnu molitvu određujem održati jedno klanjanje, a u nedjelju 24. siječnja naglasiti cilj i moto ovogodišnje osmine. Srdačan pozdrav, uz Božji blagoslov. † ILIJA, biskup Čestitka novoimenovanom dubrovačkom biskupu mons. Mati Uziniću Poštovani gospodin Mons. Mate UZINIĆ Novoimenovani biskup dubrovački Preuzvišeni mons. Mate, Svima su nam srca zaigrala od radosti na vijest da Vas je Sveti Otac imenovao biskupom dubrovačkim. U toj radosti želim Vam izraziti najiskrenije čestitke u ime moje i svih svećenika Kotorske biskupije. Uvjeren sam da će Vaš duh i energija biti nov poticaj hrvatskom episkopatu u ovo vrijeme nove evangelizacije, djelujući u Vašoj Dubrovačkoj crkvi, nama tako dragoj. Stoga neka Vas u službi pastira Crkve dubrovačke prati Božji blagoslov. A svi plodovi neka budu na slavu Božju i na korist povjerenog Vam stada i Crkve u Hrvata, zajedno s nama izvan granica matične države. Dragi mons. Mate uz ovu čestitku primite također i moj poziv da budete s nama u proslavi našeg nebeskog zaštitnika sv. Tripuna 06. veljače u Kotoru. Srdačno iz Boke, Kotor, 26. 01. 2011. Don Pavao Medač kancelar † ILIJA Janjić biskup kotorski Tripundanske svečanosti Prošle smo nedjelje u Kotoru vanjskom proslavom završili ovogodišnje Tripundansko slavlje. Moći Svetog Tripuna Božjom su providnošću prije 1202 godine našle svoj dom u ovom gradu ispod Lovćena. Kotorani i Bokelji u liku ovoga sveca prepoznaju svoga zagovornika i zaštitnika od svih neprilika. Sveti je Tripun rođen u Kampsadi, današnjoj Turskoj, 232. godine. Kao kršćanski odgojen mladić u 18. godini života prisiljen je iskazati svoje štovanje poganskim božanstvima što je odlučno odbio. I danas u uhu svakog Bokelja zvoni odgovor koji je na pitanje o sebi i svome stanju dao mladi Tripun prije mučeništva koje je podnio „Kršćanin sam i slobodan“. Tripunov odgovor možda zvuči jednostavno i toplo, a njemu je poradi tih riječi 250. godine odrubljena glava. Brojne su crkve njemu u čast podignute na Istoku, a moći sačuvane do 9. stoljeća u Carigradu odakle su 809. godine stigle u Kotor. Ovogodišnje svečanosti u čast Svetom Tripunu započeli smo prije 8 dana svečanim Laudama koje je sa lođe naše katedrale izrekao mali admiral bokeljske mornarice. Uoči same svetkovine u predvečerje katedrala je Svetog Tripuna, ispunjena narodom koji se je okupio na svečanu Večernju u čast svome zaštitniku, bila središte fascinantnog obreda u kojem se, dok traje čitanje životopisa Svetog Tripuna, iskazuje počast njegovim moćima na oltaru usred renesansnog ciborija. Moći po tradiciji kađenjem časte jednako odabrani vjernici iz katoličke i pravoslavne Crkve. To je uistinu upečatljiv doživljaj koji svjedoči ekumenizam na ovim prostorima, duboko utisnut u duše bokeljskog puka. U predvečerje vanjske proslave u katedrali sv. Tripuna upriličen je prigodan koncert katedralnog oratorijskog zbora mladih iz Mostara pod ravnanjem don Dragana Filipovića. Ovaj katedralni zbor ima 65 članova, uglavnom mostarskih studenata a u Kotoru je nastupilo njih pedesetak i svojim nastupom zagrijalo srca prisutnih Kotorana pred sutrašnju svečanost. Vanjska proslava započela je plesom Bokeljske mornarice ispred katedrale Svetog Tripuna. To je vjekovna tradicija Bokeljske mornarice koja koreografijom u 12 slika prikazuje život mornara i ljudi koji žive od mora. Iz svih je ovih slika vidljivo da je zajedništvo bitna odrednica opstanka i napretka. Ovaj događaj zahvaljujući lijepom vremenu pratilo je mnoštvo Bokelja i hodočasnika koji su stigli iz susjednih država. Na početku euharistijskog slavlja domaći je biskup Ilija Janjić pozdravio prisutne nadbiskupe i biskupe te predstavnike državnih i građanskih vlasti. S nama su u našoj proslavi bili nadbiskup i metropolita splitsko-makarski. Marin Barišić, biskup šibenski Ante Ivas, biskup celjski Stanislav Lipovšek te biskup skopski Kiro Stojanov. Među predstavnicima biskupa posebno je pozdravljen novoimenovani vojni ordinarij za BiH mons. Tomo Vukšić. Iz Rima nas je pohodio generalni tajnik Sinode biskupa nadbiskup Nikola Eterović koji je predslavio ovogodišnje slavlje na čast Svetom Tripunu. Prepoznavši u Boki kotorskoj malu, ali dinamičnu Crkvu, okupljeni je narod svojim riječima ohrabrio i potaknuo na nasljedovanje vjernih Kristovih svjedoka koje častimo „jer i danas, i u našoj Europi pred naletom sekularizma, hedonizma i relativizma, kršćanin je pozvan nositi križ, tj. živjeti i navijestiti blagu Vijest evanđelja koje je često u suprotnosti s lažnim vrijednostima svijeta. Bez križa ništa se plemenita ne postiže na polju ljudske djelatnosti bez truda, koji uključuje križ nema uspjeha u učenju, sportu, znanosti, u bilo kojoj profesiji. Isto se zahtjeva i na duhovnome polju. Stoga je nova evangelizacija izazov za sve nas. Sami smo slabi i nemoćni, ali je Bog jak i svemoguć. On je dobro u ovom svijetu ostvario u svojim svecima, posebno u svojoj i našoj majci BDM, veoma čašćenoj u Kotorskoj biskupiji. Neka nam ona skupa sa zagovorom Svetoga Tripuna mučenika kao i svih svetaca i blaženika ove blagoslovljene zemlje, posebno bokeljske uvale svetaca omogući da kročimo tim putem na dobro ne samo katolika, nego i braće i sestara pravoslavaca, pripadnika vjerskih zajednica te svih ljudi dobre volje“ rekao je između ostaloga nadbiskup Eterović. Vanjska je proslava završila procesijom ulicama grada u kojoj su nošene relikvije sv. Tripuna i drugih svetaca koje se čuvaju u kotorskoj katedrali. don Pavao Medač Čestitka novoimenovanom Vojnom ordinariju BiH mons. Tomi Vukšiću Poštovani gospodin Mons. TOMO VUKŠIĆ Novoimenovani vojni ordinarij BIH Preuzvišeni mons. Tomo, odlukom Pape Benedikta XVI o uspostavljenju Vojnog Ordinarijata u nama dragoj Bosni i Hercegovini, Vas je dragi mons. Tomo Sveti Otac imenovao prvim Vojnim Ordinarijem. Ta je vijest kod mene i mojih svećenika i svih koji Vas poznaju pokrenula oduševljenje i veliku radost. U toj radosti želim Vam izraziti najiskrenije čestitke. Vi ste, Preuzvišeni, uvijek na naše pozive rado odgovarali i često ste nam u pomoć priskočili. Uvjeren sam da će Vaša nova služba biti pravi putokaz za stabilnost još uvijek neravnopravne Bosne i Hercegovine i ujedno obogaćenje i novi poticaj njenom episkopatu. Stoga, neka sve što ćete raditi bude na Božju slavu i na pomoć onima koji se Vama povjeravaju. Uz radosnu čestitku ostaje u meni nada da ćete i u budućnosti svojom naklonošću gledati na našu mjesnu Crkvu u Zaljevu Svetaca. Iskreni pozdrav, Kotor, 02. 02. 2011. Don Pavao Medač kancelar † ILIJA Janjić biskup kotorski Propovijed nadbiskupa Nikole Eterovića na Vanjskoj proslavi sv. Tripuna (Mudr 3, 1-9; Ps 23; 1 Iv 5, 1-5; Lk 9, 23-26) Kotor, 6. veljače 2011. “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom” (Lk 9, 23). Ovaj je poziv Isusa Krista u svome životu ostvario sv. Tripun, svetac kojega danas slavimo, zaštitnik drevne Kotorske biskupije. Njemu u čast je sagrađena i ova velebna katedrala. On nas potiče da slijedimo njegov primjer, da kršćanskim životom odgovorimo na poziv Isusa Krista, da surađujemo s milošću Duha Svetoga koju nam Bog udjeljuje, pozvavši nas da budemo djelatni članovi jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve. Preuzvišeni oci biskupi, cijenjeni svećenici, redovnici, redovnice, poštovani predstavnici građanskih vlasti, draga braćo i sestre, Riječ Božja nam omogućuje upoznati bolje osobu i djelo svetoga Tripuna, duh njegova života i djelovanja. Poput drugih svetaca, i on se napajao na izvorima Evanđelja. Kako naglašava Papa Benedikt XVI. u Apostolskoj Postsinodalnoj pobudnici Verbum Domini, velike duhovnosti, koje su obilježile povijest Crkve, temelje se na bogatstvu Božje Riječi (usp. VD 48). Sv. Tripun nam pomaže otkriti što znači danomice nositi križ i slijediti Isusa Krista kako bi postigli slavu blaženstva. Riječ Božja daje potpuni, duhovni smisao biografskim podacima o Sv. Tripunu. Iz povijesnih izvora, posebno iz kodeksa Martiyrium-a s. Tryphonis Graecorum, iz X.-XI. stoljeća, doznajemo neke važne pojedinosti iz njegova života. Rodio se oko 232. godine u kršćanskoj obitelji u Frigiji, Maloj Aziji, današnjoj Turskoj. Nakon što mu je rano umro otac, brigu za njegov kršćanski odgoj preuzela je majka Eukarija. Nepuna dva desetljeća nakon njegova rođenja, imperator Decije poduzeo je u cijelom Rimskom carstvu veliki progon kršćana. U to je vrijeme bio uhvaćen i mladi Tripun, koji je mogao imati oko 18 godina. Iz rodnoga grada Kampsade odveden je u Niceju, gdje je stolovao Akvilin, prefekt cijele Male Azije. Tripun je bio podvrgnut sudu na kojem je neustrašivo priznao da je kršćanin. Tri su ga dana mučili kako bi ga primorali žrtvovati poganskim bogovima, to jest odreći se svoje kršćanske vjere. Kada je bilo vidno da u tome neće uspjeti, zbog herojske postojanosti mladoga Tripuna, osuđen je na smrt obrubljivanjem glave. Njegovo je tijelo preneseno u rodnu Kampsadu, potom u Carigrad iz kojega je 13. siječnja 809. doneseno u Kotor, dakle prije 1202 godine. Od tada Kotorani i svi kršćani Kotora i Kotorske biskupije slave sv. Tripuna i njegovu se zagovoru obraćaju posebno u teškim osobnim, obiteljskim i društvenim potrebama. “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom” (Lk 9, 23). Ove je riječi Gospodin izrekao u posebnoj prigodi, nakon što je apostol Petar, u ime svih apostola, na pitanje “A vi, što kažete, tko sa ja?” (Lk 9, 20) odgovorio: Ti si “Krist - Pomazanik Božji!” (Lk 9, 20). Na taj su način Petar i apostoli ispovjedili svoju vjeru, priznavši Isusa Krista Mesijom, Božjim Pomazanikom, kojega je zdušno očekivao izabrani, izraelski narod. Apostoli su ostali zatečeni Isusovom reakcijom. Umjesto govora o slavnoj budućnosti, o ostvarenju kraljevstva na zemlji, o oslobođenju od rimskih okupatora, Učitelj je prvi put navijestio svoju smrt, koja će uslijediti nakon progona i trpljenja: “Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne” (Lk 9, 22). Doista, Isus obećava slavu uskrsnuća, ali ukazuje težak put kojim će to postići: put križa. Apostoli će tu istinu shvatiti tek nakon dolaska Duha Svetoga na Duhove, po završetku pashalnoga otajstva. Budući da sluga nije veći od svoga gospodara (usp. Iv 15, 20), i učenik je pozvan nasljedovati Učitelja, odreći se samoga sebe i svakodnevno nositi svoj križ. Odreći se samoga sebe znači ne živjeti za sebe nego za druge. Naši roditelji, posebno majke, na primjer, ne žive sa sebe nego za svoju djecu. One se ostvaruju tim više što se žrtvuju, daju za djecu. Ta mudrost vrijedi posebno za kršćanina. On je pozvan živjeti uvijek s Isusom Kristom, pa i u trenucima iskušenja i progona, poput sv. Tripuna. On je mogao postaviti nekoliko zrna tamjana u vatru pred statuom rimskoga cara i tako, po ljudskome mentalitetu, spasiti svoj život. Budući da to nije htio učiniti iz kršćanskoga uvjerenja, izgubio je ovozemaljski život ali ga je dobio za vječnost, prema Kristovom obećanju: “Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti” (Lk 9, 24). To je Kristov nauk, mudrost Evanđelja koja prezire lažne vrijednosti ovoga svijeta, kako bi ljudima omogućila put u vječni život: “Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?” (Lk 9, 25). Sv. Tripun nije mario za prolaznu slavu ovoga svijeta jer je poznavao Božju Riječ: “Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi, toga će se i Sin Čovječji stidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela” (Lk 9, 26). Okrijepljen snagom Duha Svetoga, želio je po toj Riječi živjeti. Ostao je vjeran Isusu Kristu, Svjedoku vjernome i istinitome (usp. Otk 3, 14). Svojom vjerom i herojskim primjerom života i Sv. Tripun je postao svjedok Isusa Krista. Njegov nam primjer i danas puno govori. “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom” (Lk 9, 23). Najizvrsniji stupanj nošenja križa jest mučeništvo kojim kršćanin svojim životom pokazuje živu vjeru u Isusa Krista. Gospodin je sam ustvrdio: “Veće ljubavi nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje” (Iv 15, 13). Mučeništvo je i danas prisutno u Kristovoj Crkvi. U zadnjih 10 godina, od 2000. do 2010., u raznim zemljama Afrike, Amerike i Azije, ubijene su iz vjerske mržnje 284 osobe, koje su pastoralno djelovale u Katoličkoj Crkvi. Samo lanjske 2010. godine, poginule u 23 osobe od kojih 1 biskup, 15 svećenika, 1 redovnik, 1 redovnica, 2 sjemeništarca i 3 laika. Mučeništvo, biljeg vjernosti Gospodinu Isusu Kristu, obilježio je cijelu povijest Crkve. I na početku ove 2011. oplakujemo ubojstva kršćana u Aleksandriji u Egiptu, u Iraku i drugim zemljama Bliskoga Istoka. Ubojstva vjernika najčešće su dramatični pokazatelj nepoštivanja vjerske slobode u pojedinim zemljama. Temeljeći se na objavi, Crkva naučava da vjerska sloboda proizlazi iz dostojanstva ljudske osobe, stvorene na Božju sliku (usp. Post 1, 27). U tome smislu Sveta Stolica s pravom naglašava da je vjerska sloboda temeljno ljudsko pravo, barometar drugih sloboda. Tamo gdje se ne poštuje sloboda vjeroispovijesti veoma je vjerojatno da su i druge, osobne i građanske slobode u pitanju. Zahvalimo Gospodinu što se nakon demokratskih promjena, vjerska sloboda poštuje u nezavisnoj Crnoj Gori, u skladu s propisima Ustava. Molimo da se ta vrijednost budno čuva i unaprjeđuje na dobro svih stanovnika, te da bude zajamčena i odgovarajućim zakonima. Nositi križ, biti mučenik, to je poziv koji i nama danas, na blagdan sv. Tripuna, upućuje Isus Krist. On nam poručuje: “Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam” (Iv 15, 14). A njegova zapovijed je: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom” (Lk 9, 23). Bog od nas najčešće ne traži radikalni oblik mučeništva, prolijevanje krvi zbog Krista. Danas, i u našoj Europi, pred naletom sekularizma, hedonizma i relativizma, kršćanin je pozvan nositi križ, to jest živjeti i navijestiti Blagu vijest Evanđelja koje je često u suprotnosti s lažnim vrijednostima svijeta. Bez križa ništa se plemenita ne postiže na polju ljudske djelatnosti. Dovoljno se sjetiti naše narodne mudrosti: “Bez muke nema nauke!”. Bez truda, koji uključuje križ, nema uspjeha u učenju, u sportu, u znanosti, u profesiji, uključujući i upravljanje javnim dobrima. Isto se zahtijeva i na duhovnome polju. Ostvarenje kreposnoga života zahtijeva borbu protiv svega negativnoga u čovjeku: napasti, egoizma, sebeljublja, uskogrudnosti, zavisti, ogovaranja, mržnje, nasilja, korupcije. Kako bi ostvarili što više u životu Kristovu zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu (usp. Mt 22, 37-39), treba surađivati s milošću Duha Svetoga te izgrađivati u sebi novoga čovjeka ljubavi, radosti, mira, velikodušnosti, uslužnosti, dobrote, vjernosti, blagosti, uzdržljivosti (usp. Gal 5, 22). Kako bi bio ljepši naš osobni, obiteljski i društveni život kada bi to uspjeli ostvariti u doličnoj mjeri. Sami smo slabi i nemoćni ali je Bog jak i svemoguć. On je to ostvario u svojim svecima, posebno u svojoj i našoj majci Blaženoj Djevici Mariji, veoma čašćenoj i u Kotorskoj Biskupiji. Neka nam ona, skupa sa zagovorom sv. Tripuna mučenika, kao i svih svetaca i blaženika ove blagoslovljene zemlje, posebno Bokeljske uvale svetaca, omogući da kročimo tim putem na dobro ne samo katolika, nego i braće i sestara pravoslavaca, pripadnika drugih vjerskih zajednica te svih ljudi dobre volje. Amen. Vanjska proslava sv. Tripuna Ej, dopusti veliki Bože, Da se za toliki niz stoljeća Koliko je do sada minulo trenutaka razvije svake godine proslavljeni ovaj stijeg, a uvijek u slozi, sreći i ljubavi. Slava! Slava! Slava! S ovim završnim riječima iz Kotorskih pohvala Sv. Tripuna, mali admiral Bokeljske mornarice je sa lođe katedrale 27. siječnja najavio ovogodišnje svečanosti u čast sv. Tripuna zaštitnika grada i biskupije. Uz zvuke kotorske gradske glazbe nakon pohvala uzdignut je bijeli stijeg sv. Tripuna, koji predstavlja zastavu kotorske srednjovjekovne komune. Trodnevno liturgijsko slavlje kao pripremu za sam blagdan predvodio je kotorski župnik. Uoči blagdana sv. Tripuna 2. veljače, prema drevnom običaju u katedrali je pjevana svečana Večernja i Jutarnja prema obredniku iz XVI. stoljeća. Za vrijeme čitanja lekcija iz starog kotorskog brevijara 6 uglednih građana katoličke i 6 uglednih građana pravoslavne Crkve kadili su visećim kadionicama svete moći položene na oltaru. Bio je to vidljivi znak iskazivanja poštovanja prema sv. Tripunu, svecu nepodijeljene Crkve, koji je već početkom IX. stoljeća postao prvi građanin grada Kotora čijim ulicama nošen u procesiji prolazi već 1202. godine. Na sam blagdan sv. Tripuna 3. veljače jutarnju svetu Misu slavio je mons. Srećko Majić, peraški opat. Stara tradicija, zabilježena u prvoj knjizi kotorskog biskupskog arhiva iz 1431. godine, kaže da je peraški opat dopratio moći sv. Tripuna 13. siječnja 809. godine od Perasta do Kotora. Popodnevno liturgijsko slavlje slavio je mons. Anton Belan, generalni vikar. U petak, 4. veljače je u palači Gregorina, u kojoj je danas smješten Pomorski Muzej Crne Gore predstavljen je novi Godišnjak pomorskog muzeja, koji je posvećen Jubileju 1200 godina prijenosa moći sv. Tripuna iz Carigrada u Kotor. U subotu, večer uoči Vanjske proslave sv. Tripuna u katedrali održan je duhovni koncert a nastupio je Oratorijski zbor mladih mostarske katedrale pod ravnanjem don Dragana Filipovića. Vanjska proslava sv. Tripuna u nedjelju, 6. veljače, započela je pred glavnim gradskim vratima gdje su odred Bokeljske mornarice i gradska glazba iz Kotora sačekali gradsku glazbu iz Šibenika i Tivta, te odrede Bokeljske mornarice iz Tivta i Herceg Novog. Nakon predaje raporta admiralu dr. Milošu Miloševiću mornarica, koje je brojila 85 časnika i mornara, se uputila prema katedrali. Poslije predaje raporta i svečane smotre uslijedio je počasni plotun, a zatim je kolovođa zatražio od biskupa blagoslov da bi mornarica mogla plesati kolo u čast sv. Tripunu uz pratnju 100 svirača, mornari su otplesali staro srednjovjekovno obredno kolo koje uz religijske forme ima i pomorskih elemenata. Ovo je jedino obredno kolo sačuvano na istočno jadranskoj obali. Ono se u arhivskim izvorima spominje i u Dubrovniku. Pontifikalnu svetu Misu slavio je nadbiskup Nikola Eterović, generalni tajnik Sinode biskupa iz Rima, u zajedništvu s domaćim biskupom mons. Ilijom Janjićem, nadbiskupom Marinom Barišićem, biskupima mons. Antom Ivasom, mons. Kirom Stojanovim, mons. Stanislavom Lipovšekom i tridesetak svećenika. U svojoj homiliji, nakon što se kratko osvrnuo na život sv. Tripuna i njegovu ustrajnost u vjeri, nadbiskup Eterović se osvrnuo na aktualizaciju mučeništva i pitanje vjerske slobode danas. „Najizvrsniji stupanj nošenja križa jest mučeništvo kojim kršćanin svojim životom pokazuje živu vjeru u Isusa Krista…Nositi križ, biti mučenik, to je poziv koji i nama danas, na blagdan sv. Tripuna, upućuje Isus Krist. Bog od nas najčešće ne traži radikalni oblik mučeništva, prolijevanje krvi zbog Krista. Danas, u našoj Europi, pred naletom sekularizma, hedonizma i relativizma, kršćanin je pozvan nositi križ, to jest živjeti i naviještati Blagu vijest Evanđelja koje je često u suprotnosti s lažnim vrijednostima svijeta…Temeljeći se na objavi, Crkva naučava da vjerska sloboda proizlazi iz dostojanstva ljudske osobe, stvorene na Božju sliku (usp. Post 1, 27). U tome smislu Sveta Stolica s pravom naglašava da je vjerska sloboda temeljno ljudsko pravo, barometar drugih sloboda. Tamo gdje se ne poštuje sloboda vjeroispovijesti veoma je vjerojatno da su i druge, osobne i građanske slobode u pitanju.“ Na ovom svečanom liturgijskom slavlju nazočila je gradonačelnica grada Kotora gospođa Marija Ćatović, veleposlanik Crne Gore pri Svetoj Stolici gosp. Antun Sbutega, nekoliko predstavnika diplomatskog kora u Crnoj Gori, kao i predstavnici općina Tivta, Herceg Novog i Dubrovnika, te brojni hodočasnici iz Crne Gore, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Svojim pjevanjem slavlje su uljepšali Katedralni zbor Sv. Tripuna i Oratorijski zbor mladih mostarske katedrale. Nakon svete Mise uslijedila je procesija ulicama grada predvođena gradskim glazbama, Bokeljskom mornaricom, svećenicima i biskupima. Procesiju u kojoj se nose moći sv. Tripuna i čestica križa Gospodinovog tradicionalno su pozdravili zvonima i pravoslavne Crkve. Don Anton Belan Moj posjet hrvatskim misionarima u Tanzaniji U srpnju 2010. godine Kotorska biskupija je bila domaćin misionarima hrvatskog govornog područja. Među njima su bila dva misionara Splitske nadbiskupije don Nikola Sarić i don Ante Batarelo, koji preko 30 godina djeluju u Tanzaniji, u Africi. Od njih sam primio poziv: dođite nam, taj Vaš posjet će biti podrška i nama u našem misijskom radu i vjernicima gdje pastoralno djelujemo. Poziv je to na koji sam se vrlo rado odazvao. Ljubav prema misijama ulio mi je p. Ante Gabrić koji je bio u kući mog prebivanja u Vidovicama dva dana prije moje mlade mise, koju sam slavio 20. kolovoza 1969. godine. Ta ljubav prema misijama je tinjala u danima mladosti mog svećeničkog zanosa. Slijedio je novi susret s misionarom iz Zambije bratom Ilijom Dilberom, DI, koji je 1973. godine posjetio Boku Kotorsku. 1976. godine ponovno sam se susreo s p. Antom Gabrićem i Majkom Terezijom, koji su bili u Solinu kada se sa oduševljenjem spominjala 13-stoljetna povezanost Hrvata s Katoličkom Crkvom. Nakon te solinske proslave već spomenuti svećenici Splitske nadbiskupije pošli su u Afriku, a ja sam ostao u svojim misijama u Kotorskoj biskupiji. Eto nakon toliko godina mog svećeničkog rada na tvrdom tlu ove mjesne Crkve dobio sam priliku posjetiti misije Afričkog kontinenta. San se ostvario u vremenskom razdoblju od 15. do 27. veljače ove godine. U zračnu luku glavnog grada Tanzanije Dar es Salaam sletio sam 16. veljače u 1,30 poslije pola noći. Velečasnog Milana Kerša, župnika Zrinskog Topolovca (Križevačkobjelovarska biskupija) i mene dočekao je don Ante Batarelo. Bio sam oduševljen novim podnebljem na tlu Afrike gdje je već zemlja drugačija (žuto-crvene boje) gdje je biljni i životinjski svijet drugačiji od našeg europskog a i ljudski rod ima drugačiju boju. Tako mi je Stvoritelj dopustio da se divim različitosti njegovih stvorenja. Tih 10 dana na Afričkom tlu za mene ostaju nezaboravni. U misijskoj postaji Ujewa gdje djeluje don Ante bio sam kao kod kuće. Već prvi dan moga boravka u misijama obišli smo centar gdje se u krugu misijske postaje nalazi: dječji vrtić, bolnica, stolarska radionica, radionica za šivanje, gospodarstvo sa stokom i svinjama te ribnjak. Bilo je lijepo promatrati osobe koje su zaposlene u tom centru, svi oni od kuhinje do ambulante rade osmjehom na licu. Među domaćim osobljem djeluje i jedna volonterka iz Dalmacije, Nada Vuletić članica udruge Zdenac, koja dobrovoljno radi u dječjem vrtiću. Djeca je vole a ona ih uz ostale zaposlene uči prati pribor za jelo, očistiti učionice, uči ih i pjevati. Posebno sam oduševljen pastoralnim radom našeg misionara don Ante koji mora nadgledati sve djelatnike centra, ali tu su i druge djelatnosti pastoralnog rada. U župi se nalazi i katolička gimnazija koju vode Montfortanci iz Indije. Blizu njih su i časne sestre iz Indije koje imaju brigu za katoličku osnovnu školu. Veselilo me da sam bio nazočan jednom vjenčanju u filijalnoj crkvi Bl. Alojzija Stepinca u Rujewi koje je obavio don Ante. Uz potrebne dozvole mjesnog ordinarija u nedjelju, 20. veljače, podijelio sam u toj istoj crkvi, sada najvećoj u Tanzaniji (može primiti 3000 ljudi), sakrament krštenja za 33 djece, školskog uzrasta koji su se pripremali tri godine za krštenje, Na istoj svetoj misi podijelio sam i sakrament Potvrde za 56 potvrđenika. U gimnazijskoj školskoj dvorani imao sam sv. Misu 21. veljače. Bilo ih je oko 700. Među njima su osim katoličke mladeži nazočni i luterani te mladi iz muslimanske zajednice. U propovijedi sam potaknuo da sačuvaju svoj ljudski identitet, da budu dobri ljudi i da se ne upuste u razvratnosti današnjice. 22. veljače, na blagdan Katedre sv. Petra u filijalnoj crkvi u Igavi podijelio sam za 58 krštenika sakrament krštenja a za 59 potvrđenika sakrament svete potvrde. Dana 23. veljače imao sam sv. Misu djeci iz osnovne škole. Djecu sam potaknuo da ostanu dobri pa će na taj način biti ponos svojih roditelja, ponos ove škole, ponos svoga naroda i ponos Crkve, čiji su članovi postali krštenjem. Napomenuo sam im da vole Isusa jer Isus i njih voli i podsjetio sam ih kako je Isus govorio: Pustite malene k meni jer takvih je kraljevstvo Božje! I u nedjelju i u utorak govorio sam o značenju sakramenta krštenja i potvrde i kako nas Crkva preko tih sakramenata želi usmjeriti ka svetosti života. Rekao sam im da budu sretni, jer baš na tlu Afrike u Egiptu Bog je Mojsiju objavio svoje Ime: Ja sam onaj koji jesam. To Njegovo ime je nepromjenjivo i zove nas, ljude trećeg tisućljeća, da ga priznamo, da ga štujemo, da ga volimo. U svim svojim propovijedima nisam mogao a da ne istaknem svetost mučeništva sv. Tripuna, zaštitnika katedrale u Kotoru i Kotorske biskupije. Imao sam priliku također govoriti o velikanima vjere iz Boke i njihovim svetim životima: sv. Leopoldu, bl. Graciju i bl. Ozani. Za vrijeme mog boravka u Tanzaniji, zajedno sa don Antom obišao sam kardinala Polikarpa Pendu u Dar es Salaamu i biskupa mons. Evarista Chengula u gradu Mbeyi. Posjetio sam također sjedište biskupije Iringi, u kojoj djeluje don Ante. Bilo je brojnih susreta s misionarima u drugim mjestima od kojih izdvajam susret s misionarima u mjestu Dokawa, don Draženom Klapežom i don Nikolom Sarićem. Između ostaloga, don Dražen me je upoznao sa gradnjom nove crkve u Sukoinu. Prilikom naše posjete tome mjestu obišli smo jedno pleme Masaja. Sreli smo se sa poglavicom plemena, njegovih 6 žena i 38 djece i s njima razgovarali o prilikama u kojima oni žive. Ima slučajeva da i ti poganski Masaji žele primiti kršćanstvo. Tada spremno prihvaćaju propise Crkve i odriču se mnogoženstva. Uistinu, Afrika je veliko polje pastoralnog rada. Neka Svevišnji blagoslovi rad naših misionara i svih kršćanskih misionara koji se odvaže na za taj apostolat. A mi mislimo na njih, još više molimo za njih, i žrtvujmo za njih te po mogućnosti koliko možemo odvojiti i nešto materijalnog za njihove potrebe, to i učinimo, jer kad se vide njihove potrebe onda se naše mnogostruko umanjuju. † Ilija Janjić, biskup IV. Planinarski križni put mladih Kotorske biskupije U subotu, 26. ožujka organiziran je četvrti planinarski Križni put mladih Kotorske biskupije. Ove godine put je krenuo od Lepetana preko Većeg brda do Gornje Lastve pa sve do Bogdašića. Naš biskup Ilija započeo je Križni put i molio s nama prvu i drugu postaju Križnoga puta u kapelici sv. Ane i u crkvi sv. Antuna u Lepetanima. Odvažna skupina od četrdesetak mladih i onih koji se osjećaju mladima, okupljena iz cijele Kotorske biskupije i par hodočasnika iz Dubrovnika krenuli su put strmim padinama ka Većem brdu. Među njima bila su i tri svećenika Kotorske biskupije, povjerenik za pastoral mladih Kotorske biskupije don Dejan Turza, don Marko Vuković župnik u Bogdašićima i Krašićima te pater Piotr Pajak župni vikar iz Mula. U Gornjoj Lastvi skupina je dobila pojačanje s još dvadesetak sudionika. Završetak Križnog puta sudionici su slavili zajedno s župnikom Tivta don Milidragom Janjićem u crkvi sv. Petra u Bogdašićima, gdje su svoje druženje nastavili i uz tjelesnu okrjepu. Križni put je tematski vezan uz dolazak pape Benedikta XVI. u Hrvatsku. Tako je za simbol Križnoga puta uzet logo papina dolaska u Hrvatsku, a sudionici su tijekom Križnog puta razmatrali temu o obitelji u suvremenom svijetu. Radujemo se da je na ovome Križnom putu po prvi puta učestvovala skupina mladih iz Sutomora i Šušanja te križni put tako uistinu postaje križni put mladih cijele Kotorske biskupije. Don Dejan Turza Uskrsna poslanica biskupa Ilije Janjića Vjerni Božji puče Kotorske biskupije, Kristovo Uskrsnuće je, za sva vremena, kamen temeljac naše vjere, naše vjerničke, životne opredijeljenosti. Zato je Apostol naroda – sv. Pavao rekao: „Uzaludna bi bila naša vjera da Krist nije uskrsnuo“. Beznađe Velikog petka pretvorilo se u nadu života. U Djelima Apostolskim čitamo: „Njega smakoše, objesivši ga na drvo, Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje, ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili, pošto uskrsnu od mrtvih…“ (Dj 10, 39-41). Ti svjedoci njegovog uskrsnuća bili su apostoli, neke žene, ona dva učenika koji su razočarani išli u Emaus prepoznavši Isusa u lomljenju kruha žurno se vratiše u Jeruzalem da jave apostolima: Zaista je Krist uskrsnuo. Čuli su ga i vidjeli mnogi, bilo je tu i većih skupina ljudi. Svi su ti očevidci o kojima govori sv. Pismo temelj sigurnosti naše vjere. Obraćam se, dragi vjernici vama, koji ste osvojeni Kristovom ljubavlju, koji znate pobjeđivati Zloga, kojima je životno povjerenje utemeljeno u Kristovu križu i uskrsnuću. Obraćam se vama, dragi vjernici, s pozivom da mu ostanete vjerni i da se u svom vjerničkom životu što više oboružate protiv svih silnica što se danas u svijetu osjećaju, da ostanete čvrsti u svojoj opredijeljenosti za Krista. Obraćam se i vama, dragi prijatelji, koji ste poljuljani u svom životnom uvjerenju, koji ste izgubili povjerenje prema svakom čovjeku, prema svakoj ideologiji, prema svakoj ljudskoj zajednici, prema svakoj stranci u društvu, koji ste poljuljani u svom braku, koji ste osjetili težinu pada na skliskom terenu osobne i bračne čistoće, koji ste izgubili povjerenje i u institucije društva, koji ste izgubili povjerenje i u samu Crkvu. Nemojte se obeshrabriti, ovi blagi dani Kristove pobjede, Kristova uskrsnuća mogu biti i Vama povod za Vaše životne pobjede, mogu biti vaša nova katarza okretanja prema dobru, prema svjetlu, prema Onome koji je rekao: Ja sam svjetlo svijeta i tko pođe za mnom neće hoditi u tami, u strahu, u životnim nesigurnostima. Budite svjesni da vas uskrsli Krist voli, jer on je zbog nas i našega spasenja umro i uskrsnuo. On nam stalno uzvikuje: Ne bojte se života, ne bojte se nikakvog napora u stvaranju novosti života, smjelo kročite za mnom. Obraćam se i vama koji ste se potpuno udaljili od Krista, koji ste se udaljili i od Crkve, koji već godinama ne znate što znači Dan Gospodnji, koji se ne služite sakramentima, koji nemate vremena za duhovne vrednote, koji živite u svakodnevici svoga života u kojoj ste postali nemirni i duhovno bolesni. Nada života ima mjesta i u vašem srcu, ona nije umrla, nije pokopana. Nemojte zanemariti taj tračak nade koji vam pokazuje put ka onome koji vas može povesti u jedan sasvim novi život. Sjetite se da je Krist tri puta pao pod težinom svoga križa, ali je iznova ustajao i tako postao stalni primjer ustajanja onima koji uvijek iznova padaju u svom životu. Nemojte propustiti šansu svoga života. Nemojte mahnuti rukom na riječi vaših prijatelja vjernika koji iskreno slave Uskrs i vama ga čestitaju. Nakon te riječi može uslijediti put obraćenja i ponovne stabilnosti vašeg duhovnog života. Dajem vam poruku koja je proistekla iz moga srca da bi današnji blagdan Uskrsa mogao biti svima na učvršćenje a ujedno i na preporod novoga života. Na blagdan Uskrsa moje misli idu i do današnjih obitelji koje proživljavaju svoju Golgotu. Sv. Otac Benedikt XVI. dolazi u lipnju u Zagreb na Prvi kongres obitelji u Republici Hrvatskoj pa i šire. Tu smo i mi uključeni. Svjesni smo što sve današnja obitelj proživljava, toliko je nepovjerenje među supružnicima da se svaka četvrta-peta obitelj rastavlja, djeca ostaju ne zaštićena. Ovdje mislim i na obitelji koje ne sklapaju brak i protive se Božjoj zapovjedi: Rastite i množite se. Uskrs je blagdan povjerenja, stabilnosti i svjetla za naše obitelji. Uskrsli Krist želi unijeti svjetlo nade u srca ljudi. Uskrsli Kriste učvrsti nam vjeru, Uskrsli Kriste budi naša životna radost, Uskrsli Kriste nastani se u našim obiteljima, u društvu u kojemu živimo, da po tvojoj prisutnosti iz naše sredine iščezne svako zlo koje otežava život pojedinca, život obitelji i život današnjeg društva. Svima sretan Uskrs, a tu sreću želim prenijeti i na svu braću Istočnog obreda. Kotor, o Uskrsu 2011. † ILIJA, biskup Završena obnova crkve Sv. Eustahija u Dobroti Sakralni kompleks Sv. Eustahija čine: Crkva, zvonik, groblje, i zgrada župnog ureda uz crkvu, te dvorište koje okružuje kompleks. Taj je kompleks, djelomično bio saniran nakon katastrofalnog zemljotresa 1979. godine, ali su dva udara groma, nakon toga, oštetili zvonik i krov Crkve, što je prouzrokovalo urušavanje zvonika i posrednu ogromnu štetu na namještaju, slikama i drugim vrijednostima, nastalim oštećenjem krova na Crkvi. Crkva datira iz kraja XVIII stoljeća (1773. godina) građena u baroknom stilu upisana u Registru spomenika kulture Crne Gore visokog ranga. Riznica Crkve raspolaže vrijednim inventarom: liturgijskih predmeta od srebra, zlata i tekstila, posebno nadaleko poznate dobrotske čipke koja nastaje između XVI. i XIX. stoljeća. Bogatom likovnom zbirkom koju čine umjetnička djela poznatih autora XVIII. stoljeća: Antona Franceska Solimana, Karla Potence, Petra Kosovića i drugih te Josipa Kljakovića, autora slika na plafonu Crkve, na kojima je u dvanaest slika prikazan život i mučeništvo sv. Eustahija. Prezbiterij Crkve krasi mozaik kojega je devedesetih godina prošloga stoljeća postavio Edo Murtić. Mozaik na 350 kvadratnih metara prikazuje zahvalnost Stvoritelju s centralnim motivom uzvišenja sv. Križa Predvorje Crkve krasila je bogata kamena plastika, koja je devastirana i otuđena prije dvadesetak godina. U cilju obnove teško oštećene crkve župnik je don Pavao Medač, utemeljio Fondaciju i uz pomoć malog broja entuzijasta, započeo s projektom obnove. Fondacija za obnovu sakralnog kompleksa Sv. Eustahija u Dobroti osnovana je koncem 2006. godine a radovi na obnovi zvonika započeli su nakon prikupljanja početnih sredstava 2008. godine. Zvonik je završen 2010. a ove godine završena je izmjena krova i stropa te obnova interijera Crkve. Završena je obnova dijela inventara, baroknih ukrasa, slika, liturgijskih predmeta od srebra i zlata. U postupku je znanstvena obrada i obnova bogate zbirke crkvenog tekstila i dobrotske čipke. Za ostvarivanje rečenih ciljeva Fondacije, bila su potrebna ogromna financijska sredstva. Vrijeme u kome živimo i visina potrebnih sredstava, nisu bili naklonjeni Fondaciji. Stoga se Fondacija obraćala i dobila pomoć od vlada Republike Hrvatske i Crne Gore, Gradova Kotora i Splita te drugih prijateljskih gradova, udruga, župa i osoba, članova podupiratelja iz više zemalja. Sve što je urađeno, rađeno je po projektima i stručnim nadzorom ovlaštenih osoba, Regionalnog i Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore. Fondacija za obnovu sakralnog kompleksa Sv. Eustahija namjerava zaokružiti obnovu sakralnog kompleksa Sv. Eustahija uređenjem muzejskog prostora u zgradi pored Crkve radi zbrinjavanja riznice, pinakoteke, tekstila i dokumenata iz prošlosti Dobrote. Ovaj će izložbeni postav privući interes posjetitelja sakralnog kompleksa. Sve do sada učinjeno vratilo je ovu lijepu i vrijednu crkvu njenoj sakralnoj funkciji i široj javnosti na upotrebu kao još jedan vrijedan kulturni centar Boke. Objavljivanjem završetka radova na obnovi crkve sv. Eustahija Fondacija izriče svoju zahvalnost svim sudionicima na predanom radu a donatorima na potpori i pomoći. Don Pavao Medač, župnik i predsjednik fondacije sv. Eustahije Proslava blagdana Pomoćnice kršćana Blagdan Marije pomoćnice kršćana proslavljen je u utorak 24. svibnja u crkvi Pomoćnice kršćana na Muo koncelebriranim euharistijskim slavljem koje je predvodio kotorski biskup Ilija Janjić u zajedništvu sa desetak svećenika. Obraćajući se okupljenima biskup je istaknuo ulogu Marije Pomoćnice u povijesnim događajima i posredničku ulogu kojom ona danas majčinski prati Crkvu na putu spasenja, moleći od nje da nam učvrsti i obnovi vjeru, ljubav i nadu. Župnik p. Dario Nowak u pozdravu je uputio dobrodošlicu svima nazočnima na čelu sa biskupom Janjićem, svećenicima, časnim sestrama, vjernicima Kotorske biskupije i hodočasnicima. Na Misi je pjevao vokalni mješoviti zbor župe sv. Mateja iz Dobrote. Za proslavu župskog blagdana zaštitnice vjernici su se pripremali kroz trodnevicu od 21. do 23. svibnja. Pobožnost Blaženoj Djevici Mariji predvodili su mons. Anton Belan, mons. Srećko Majić i don Pavao Medač. Iz povijesnih izvora vidimo da u Lauretanskim litanijama Gospu zazivamo i kao Pomoćnicu kršćana. Marijine svetkovine, blagdani i spomen-dani su u svezi s vjerskim istinama, događajima iz života Majke Božje ili povijesti Crkve. Ovaj usklik je uvršten u litanije poslije pobjede nad Turcima dana 7. listopada 1571. godine u bitci kod Lepanta. Tada su Turci bili nadmoćniji od kršćana brojem lađa i vojnika. Ali kršćani su se utekli u zagovor Gospi i uspjeli pobijediti neprijatelja. Poslije te bitke uveden je blagdan Marije Pobjednice ili Kraljice Presvete Krunice. Turci su 1683. godine bili naumili prvostolnicu sv. Stjepana u Beču pretvoriti u štalu za svoje konje. I opet su kršćani, pod vodstvom poljskoga kralja Ivana Sobjeskoga, pobijedili neprijatelja nadmoćnijeg od sebe. Na stijegu su imali Gospin lik i geslo: «Naprijed, Bog i Marija su naša zaštita». U čast pobjede ustanovljen je blagdan Imena Marijina 12. rujna. Francuski vladar Napoleon Bonaparte bio je strah i trepet u Europi. Jedino mu se usprotivio osamdesetogodišnji papa Pio VI., koji ga je izopćio iz Crkve, car Papu baca u tamnicu, punih 20 mjeseci, do dana papine smrti, 29. kolovoza 1799. godine u Valenzi. Papa Pio VII., koji je izabran 14. ožujka 1800. godine u Veneciji, ponovio je izopćenje. Papa odlazi u Pariz okruniti Napoleona za cara. Oholi car sam je uzeo krunu i stavio si je na glavu uz riječi: «Bog mi ju je dao, jao onome tko ju takne». Proglašava se carem Rima i nasljednikom Karla Velikoga, a Papu zatvara u Certosi kod Firence, pa Savonu, gdje ostaje 3 godine. U Fonainebleau je lišen i brevijara i pribora za pisanje. Nitko nije smio govoriti s Papom. Ali on se uzdao u Marijinu pomoć i 24. svibnja 1814. godine vraća se u Rim. Pomoćnicu kršćana slavimo kao uspomena na svečani povratak pape Pija VII. Župljani mjesta Muo sagradivši novu crkvu u sredini mjesta 1868. godine odlučili su se tu crkvu posvetiti Blaženoj Djevici Mariji. U to vrijeme sv. don Ivan Bosko je počeo širiti obnovu kulta Pomoćnici kršćana, što je bio razlog da se nova crkva na Muo posveti baš Pomoćnici kršćana. Tako je župna crkva u ovom malom ribarskom mjestu u Boko-kotorskom zaljevu prva koja nosi taj titul u Hrvatskom narodu. Time je ujedno ostvarena stara želja da se tijelo bl. Gracija zbog njegove ljubavi prema Bogorodici čuva i časti u Gospinoj crkvi. I ove godine vjernici su Mula proslavom nebeske zaštitnice obnovili svoje povjerenje u njenu pomoć i zagovor. Nakon svete Mise uslijedila je tradicionalna svečana procesija rivom Mula sa slikom Marije Pomoćnice kršćana kako bi njen zagovor i blagoslov ostao u cijelom mjestu. Novi upravitelji ove župe, redovnici Krista Spasitelja, koji su prošle godine iz Poljske došli na Muo žele svojom aktivnošću duhovno obnoviti ovu župu, potičući svoje župljane na sakramente, molitvu i zajedništvo, osobito među mladima. Ivan Blažević Potpisan Temeljni ugovor između Crne Gore i Svete Stolice Država Crna Gora i Sveta Stolica, u Vatikanu 24. lipnja, potpisale su Temeljni ugovor o međusobnim odnosima. U zajedničkom nastojanju da urede pravni okvir odnosa između Katoličke crkve i države Crne Gore, s jedne se strane Crna Gora poziva na svoja ustavna načela koja se tiču vjerskih sloboda, a s druge Sveta Stolica na dokumente Drugoga vatikanskog sabora i na odredbe Kanonskoga prava. Uvijek imajući u vidu višestoljetno prisustvo Katoličke crkve u Crnoj Gori te uvažavajući ulogu koju je Katolička crkva imala na društvenom, kulturnom i obrazovnom području. Pritom se potpisnice pozivaju na međunarodno priznata načela o odvojenosti vjere i države kao i o slobodi vjere kako stoji u preambuli ovog Ugovora. Obadvije strane također obvezuju se da će rješavati međusobnim dogovorom, diplomatskim putem, sve dileme ili teškoće koje bi mogle nastati u tumačenju i primjeni odredaba ovog Ugovora. Temeljni ugovor koji se sastoji od 21 člana, potpisan je u dva primjerka i biti će ratificiran prema vlastitim proceduralnim propisima strana, i tada će stupiti na snagu. Crna Gora ovim činom, priznaje javno pravni subjektivitet Katoličke crkve. Država i Katolička crkva, svaka u svom području, nezavisne i samostalne, obvezuju se da će u međusobnim odnosima potpuno poštivati to načelo, te da će međusobno surađivati u cilju cjelovitog, to jest duhovnog i materijalnog, razvoja čovjeka i promoviranja općeg dobra. Nadležna crkvena vlast ima pravo osnivati, mijenjati, ukidati ili priznavati crkvena pravna lica prema odredbama Kanonskog prava. Ona o tome obavještava nadležni organ civilne uprave, radi njihove registracije, u skladu sa civilnim propisima, a Država jamči Katoličkoj crkvi i njenim pravnim i fizičkim licima, slobodu komunikacije i održavanja veza s istima u drugim državama. Najjasnije ovim se Ugovorom jamči Katoličkoj crkvi slobodu obavljanja kulta, priznaje slobodu vršenja njenog apostolskog poslanja, posebno u dijelu koji se odnosi na božanski kult, upravu, učiteljstvo te udruženja koja za svoju djelatnost imaju tisak, izdavaštvo i distribuciju knjiga, novina, časopisa, te audio-vizualnih materijala, kao i bilo koja djelatnost povezana sa njenim poslanjem. Katolička Crkva ima pravo osnivati i voditi u svoje vlastito ime radio i televizijske stanice, prema svojim normama i principima, u skladu sa zakonima Crne Gore. Ima također pristup i javnim sredstvima informiranja (novine, radio, televizija, internet). Crkva ima pravo osnivati vjerske škole i odgojno-obrazovne institucije višeg ranga za školovanje svećenika i pastoralnih radnika, a pitanje drugih obrazovnih katoličkih institucija biće regulirano budućim ugovorom između strana. Ipak Crkva slobodno osniva ustanove koje će se brinuti za karitativno djelovanje i socijalnu pomoć, u skladu sa odgovarajućim civilnim propisima. Ugovorom se određuju i neradni dani za katolike u cijeloj zemlji, tu su predviđeni nedjelje i sljedeći vjerski praznici: Badnji dan (24. decembar); Božić i dan poslije Božića (25. i 26. decembar); Veliki petak; Uskrsni ponedjeljak; Svi Sveti (1. novembar). Za nas je od presudne važnosti i Restitucija dobara, oduzetih ili nacionaliziranih bez odgovarajuće naknade. Što će biti provedeno u skladu sa zakonom koji će uređivati materiju restitucije u Crnoj Gori, uz prethodni dogovor sa kompetentnom crkvenom vlašću. Za sada taj zakon još nije na vidiku. Ugovor nadalje Katoličkoj crkvi u Crnoj Gori jamči pravo na pastoralnu brigu o katoličkim vjernicima koji se nalaze u oružanim snagama i u policijskim službama, te onih koji se nalaze u zatvorima, bolnicama, sirotištima i u svim ustanovama za zdravstvenu i socijalnu zaštitu, bilo javnog ili privatnog tipa. Roditeljima se priznaje osnovno pravo na vjersku pouku vlastite djece, što otvara vrata uvođenju vjeronauka u osnovne škole. Zadivljuje energija i diplomatska umješnost uključenih u ovaj ne laki posao koji je unatoč svemu u vrlo kratkom roku doveden do završetka. Uz zadovoljstvo koje iskazujemo prilikom potpisivanja Ugovora, iskazujemo i veliku zahvalnost mons. Alessandru D'Erricu našem nunciju za uloženi trud i brigu za ovu malu katoličku zajednicu u Crnoj Gori. Sama najava ovog događaja u medijima je izazvala i negativne reakcije u kojima se prepoznaje namjerno dezinformiranje dijela pravoslavne javnosti. Ipak mnogi se slažu s izjavom premijera Crne Gora gospodina Igora Lukšića koji je rekao da se ovaj Ugovor odnosi na Katoličku crkvu u Crnoj Gori i da će to biti primjer kako se mogu urediti odnosi između Države i drugih Crkava ili vjerskih zajednica. U Božje ruke stavljamo ovaj važan korak za Crkvu u Crnoj Gori. Don Pavao Medač Zajedno u Kristu – susret sa Svetim Ocem u Zagrebu Na susretu s papom Benediktom XVI. u subotu 4. i nedjelju 5. lipnja u Zagrebu sudjelovali su i hodočasnici i mladi iz Kotorske biskupije. Sveti Otac je u Zagrebu boravio u povodu Prvog nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji pod geslom "Zajedno u Kristu". Naš put prema Zagrebu započeli smo u kasnim večernjim satima u petak 3. lipnja uz molitvu krunice, litanija i prigodne molitve. Bilo je vremena i za film o pohodu pape Ivana Pavla II Dubrovniku 2003. godine i još puno toga što je pomoglo da ostanemo budni i veseli cijelo vrijeme putovanja. Usprkos dužini puta i vremenskim neprilikama u Zagreb smo stigli u predviđeno vrijeme u subotu oko 10 sati ujutro. Uslijedio je odlazak na Trg Bana Jelačića gdje su mladi Kotorske biskupije zajedno sa 25.000 mladih iz Hrvatske i okolnih država sudjelovali u molitvenom bdijenju. Posebno sudjelovanje u susretu s mladima na trgu Bana Jelačića od naše strane bilo je dvoje mladih, zajedno s ostalih 18 parova, u narodnim nošnjama u procesiji sa Gospom od Kamenitih vrata, dok su ostali bili uključeni u razdragano mnoštvo koje je tijekom cijelog popodneva i večeri molilo i pjevalo na glavnom gradskom trgu povodom dolaska Sv. Oca. Bili smo ponosni vidjevši među svim hrvatskim narodnim nošnjama na glavnoj pozornici i naše iz Boke Kotorske. Iako je padala kiša, mladež okupljena na glavnom zagrebačkom trgu, veselo je sudjelovala u cijelome programu. Dobro pripremljen predprogram dostigao je vrhunac radosti u trenutku kada je procesija sa slikom Majke Božje od Kamenitih vrata, koju su na oltar donijeli mladi iz svih hrvatskih biskupija u narodnim nošnjama, prolazila Trgom. Trg ispunjen mladošću toga je predvečerja od trga veselja i razigranosti u trenu postao trg tišine i smirenosti. Razmatranje o Marijinu prihvaćanju Božjeg poziva vodili su zagrebački bogoslovi koji su ujedno i predmolili krunicu. Dolazak Pape na trg, među mlade, bio je praćen gromoglasnim skandiranjem „Papa mi te volimo!“ i iskrenim oduševljenjem što je Petar današnjih dana među nama. Susret s Njim, koji je trajao pun sat, započeo je pozdravnim govorom nadbiskupa Marina Srakića, predsjednika HBK te Službom riječi, svjedočenjem životnog poziva dvoje mladih i Papinim obraćanjem mladima kroz koju se provlačila ključna poruka: „Pouzdajte se u Isusa, neće vas nikada razočarati“. Nakon Papinog obraćanja mladima uslijedilo je izlaganje Presvetog Oltarskog sakramenta, a trgom je zavladala tišina molitve i sabranosti, što je ostavilo upečatljiv dojam na Svetog Oca i cjelokupnu javnost. Nakon blagoslova s Presvetim uz ovacije i pjesmu mladi u narodnim nošnjama darovali su Papi tamburicu uz riječi: "Zbog vaše prisutnosti s nama, strune našega života danas sviraju novu melodiju neba i kršćanske nade". Uslijedio je povratak u Veliku Goricu na kratki noćni odmor. Hodočasnici i mladi predvođeni povjerenikom don Dejanom Turzom krenuli su prema župi Bl. Alojzija Stepinca u Velikoj Gorici, gdje ih je dočekao vlč. Josip Ružman, koji ih je srdačno primio i ugostio u prostorijama pastoralnog centra. Nakon kratkog osvježenja hodočasnici su se rasporedili po obiteljima gdje su bili smješteni. U nedjeljno jutro našli smo se na hipodromu, gdje je slavljena pontifikalna sveta Misa zajedno sa 400.000 vjernika hodočasnika. Da su vremenske prilike bile naklonjenije taj broj bi sigurno prešao pola milijuna. Prostor hipodroma čije popunjavanje je počelo još tijekom noći bio je ispunjen nepreglednim mnoštvom naroda sa oko 1300 svećenika i 70 biskupa. Predprogram su vodili predstavnici hrvatskih katoličkih obitelji a sve u duhu gesla susreta „Zajedno u Kristu“. Dolazak Svetog Oca i njegov obilazak okupljenog naroda u papamobilu izazvalo je opće oduševljenje svih prisutnih. Svi su htjeli biti sto bliže ogradi kako bi ga uspjeli vidjeti, mahnuti mu ili ga slikati. U homiliji Papa je pozvao obitelji da se odupru sekularističkom mentalitetu koji Boga života gura na rub te donosi rastuću razjedinjenost obitelji te da se trajno obvežu učiti djecu moliti, da ih približe sakramentima i čitaju zajedno Sveto pismo. Papa je obiteljima poručio da budu hrabre: „Ne popuštajte tom sekulariziranom mentalitetu koji nudi suživot kao pripravu ili čak kao zamjenu za brak! Pokažite svojim životnim svjedočanstvom da je moguće ljubiti poput Krista, bezrezervno, da se nije potrebno bojati brige za drugu osobu! Drage obitelji, radujte se očinstvu i majčinstvu! Otvorenost životu znak je otvorenosti prema budućnosti, pouzdanja u budućnost, kao što poštivanje naravnoga zakona oslobađa osobu, a ne ubija ju! Dobro obitelji je dobro i Crkve… Molimo Gospodina da obitelji budu uvijek više male Crkve, a crkvene zajednice da budu više obitelj.“ Na Misi sa Svetim Ocem na hipodromu u Molitvi vjernika sudjelovala je i Neda RadojičićPetrić kao predstavnica Kotorske biskupije, a uz biskupa kotorskoga mons. Iliju Janjića, susretu s Papom sudjelovali su don Pavao Medač, don Dejan Turza i p. Dario Nowak. Nakon svete Mise uslijedilo je vrijeme za obilazak grada Zagreba i slobodne aktivnosti do 20 sati, kada smo se sa zagrebačkog Velesajma uputili natrag u našu milu Boku, duboko dirnuti, ispunjeni i duhovno obogaćeni cijelim susretom sa Svetim Ocem. Hvala ti Sveti Oče! Blagoslov replike starokršćanskog stupa u Lepetanima Ozračje radosti za katolike u Crnoj Gori, poradi nedavnog potpisivanja Temeljnog ugovora o međusobnim odnosima države Crne Gore i Svete Stolice, nastavlja se nizom prigodnih događanja. U župi Sv. Antuna, u Lepetanima kraj Tivta, u subotu 2. srpnja, održana je svečanost blagoslova replike ranokršćanskog stupa kojom je obilježen kontinuitet od 1500 godina kršćanstva na području današnje župe Lepetane. Originalni mramorni stup s uklesanim križem iz VI. st. do sada se je nalazio u predvorju crkve, no zbog izloženosti atmosferskim (ne)prilikama bilo je potrebno zaštiti ga radi čega je premješten u crkvu. Stup je do sada bio poznat stručnoj javnosti, no njegovo premještanje ponovno je na njega skrenulo pozornost javnosti. Za tu prigodu upriličena je svečana proslava u župnoj crkvi Sv. Antuna koja je započela kratkim izlaganjem dr. Vinicija Lupisa, voditelja područnog Instituta "Ivo Pilar" iz Dubrovnika. Dr. Lupis je istakao da se stup o kojem je riječ na osnovu likovnih paralela veže za razdoblje VI. stoljeća, što navodi na razmišljanje o postojanju starokršćanskog lokaliteta na mjestu sadašnje župne crkve u Lepetanima ili na lokalitetu Plavda u neposrednoj okolici, gdje su se po povijesnim izvorima nalazila tijela sv. Petra, Andrije i Lovrijenca (sv. Petilovrijenci), koji su Dubrovčani u XI. st. prenijeli u Dubrovnik, a čije štovanje je i dan danas živo, a spomendan im je sedmog srpnja. Euharistijsko slavlje predslavio je mons. Ilija Janjić. U prigodnoj homiliji biskup Ilija je zahvalio Gospodinu za duboke i čvrste korijene kršćanstva na području Kotorske biskupije i potakao prisutne da ta ljepota prošlosti bude snaga i nadahnuće za svakodnevno življenje, te trajna baština za generacije koje dolaze. Poslije sv. Mise uslijedio je blagoslov replike starokršćanskog stupa postavljenog u predvorju crkve te prigodni kulturno – umjetnički program u prostorijama Doma kulture. Nakon par dalmatinskih pjesama u izvedbi mješovite klape „Bocca nostra“ otvorena je izložba umjetničkih fotografija i instalacija Dražena Zetića, umjetnika iz Zagreba, na temu Lepetane. Ovoj svečanosti nazočili su, pored velikog broja vjernika: generalni konzul Republike Hrvatske u Kotoru Božo Vodopija, zastupnica Hrvatske građanske inicijative u Skupštini Crne Gore Ljerka Dragičević, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Miroslav Franović, predsjednica HGI Marija Vučinović, potpredsjednik Općine Tivat Ilija Janović i domaćin, predsjednik Mjesne zajednice Lepetane, Tonko Lukšić. Prepoznavanje važnosti starokršćanskog stupa u Lepetanima ima veliki značaj za potvrdu neprekinutog kontinuiteta kršćanstva na području Boke kotorske, gdje su Hrvati preuzeli crkveni ustroj iz starokršćanskog razdoblja i u dugom četrnaest stoljetnom razdoblju održali živi oganj kršćanske vjere i kontinuitet zapadne civilizacije pa i onda kada to nije bilo nimalo lako. Kamena relikvija iz drevnih početaka kršćanstva postala je tako dragocjenijom od liturgijskih predmeta izrađenih od plemenitih kovina koji su nesretnih 90-tih godina prošlog stoljeća, u istoj župnoj crkvi bili otuđeni, potvrđujući kako je govor kamena vječan. don Dejan Turza Starokršćanski stup u Lepetanima Na početku izlaganja trebamo ponoviti riječi velikog Ivana Pavla II. iz Pisma umjetnicima – temeljnog akta Katoličke Crkve u odnosu prema umjetnosti, poslije odluka s Tridentinskog crkvenog sabora u XVI. stoljeću, a one glase: „(...) Umjetnička baština koja se skupila tijekom stoljeća potvrđuje veoma široki procvat sakralnih djela velikoga nadahnuća koja i današnjega promatrača ispunjaju divljenjem. U prvom planu ostaju velike bogoštovne zgrade u kojima se funkcionalnost uvijek veže s nutarnjim zanosom, a ovo se posljednje uvijek nadahnjuje osjećajem lijepoga i intuicijom otajstva. Iz toga se rađaju poznati stilovi u povijesti umjetnosti. Snaga jednostavnosti romanike, izražene u katedralama i u opatijskim kompleksima, stupnjevano se razvija u zamasima i sjaju gotike. Unutar tih oblika ne nalazi se samo genij jednog umjetnika, već duh jednog naroda. U igre svjetla i sjene, u čas masivne a čas gipko izvijene oblike ulaze zacijelo i razmatranja, uvažavanja strukturalne tehnike, ali i napetosti koje su vlastite iskustvo o Bogu, otajstvu koje je „zastrašujuće“ i „zadivljujuće““. Kako sažeti i nekoliko naglasaka i pomoću različitih umjetničkih izraza kreativnu snagu dugih stoljeća kršćanskog srednjovjekovlja? Čitava kultura, premda u granicama koje su prisutne u svijetu ljudskoga, bila je prožeta Evanđeljem, te je tamo gdje je teološka misao stvarala Summu sv. Tome, umjetnost svijala materiju prema klanjanju otajstvu, dok je čudesni pjesnik, kao Dante Alighieri (kotorski biskup mons. Frano Tice – Uccelini s otoka Lopuda prvi je Božanstvenu komediju cjelovito preveo na hrvatski jezik), mogao sastaviti svetu pjesmu, „na kojoj su sudjelovali i nebo i zemlja“, kako je on sam opisao Božanstvenu komediju. (...) Ljepota je oznaka otajstva i priziv na transcendentno. Ona je poziv da se okusi život i da se sanja budućnost. Zbog toga ljepota stvorenoga svijeta ne može zadovoljiti i smiriti te pobuđuje onu tajanstvenu nostalgiju za Bogom koji je zaljubljenik u ljepotu, kao što je sv. Augustin znao protumačiti s neusporedivim naglascima: „Kako sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio!“1 Sv. Euzebije Jeronim (oko 348. – 420.) u svojim spisima opisao je Dalmaciju kao zemlju u kojoj je kršćanstvo duboko ukorijenjeno, a sv. Jeronim bio je uvjeren kako je sv. Pavao misionario u Iliriku, jer su za njega pojmovi Ilirik i Dalmacija istoznačni. Drevna kotorska crkva, kao jedna od povijesnih dalmatinskih biskupija svoje korijene vuče još iz starokršćanskog razdoblja, a na Kalcedonskom crkvenom saboru 451. spominje se poimence njen biskup Paulus. Na drugom crkvenom saboru u Niceji 787. u crkvenim aktima također se spominje kotorski biskup. Svakako, kotorska dijeceza preživjela je nestanak antičke civilizacije, a u procesu koji se u povijesti umjetnosti naziva „pasivna negacija antike“, kasnoantički spomenici nastavljaju svojim životom, potvrđujući proces inkulturacije novopridošlih Hrvata u VII. stoljeću u kasnoantički kristijanizirani svijet. Hrvati su tako postali prvi kristijanizirani slavenski narod, a na obalama Sredozemlja u Boki Kotorskoj, inkulturacija Hrvata posvjedočena je brojnim sakralnim građevinama iz predromaničkog razdoblja. Upravo, na širem području Lepetana nalazi se i lokalitet Plavda, koja se u povijesnim izvorima spominje rano, a s tog lokaliteta potječe i nalaz komada mramorne grede oltarne pregrade s motivom kuka i slobodnom interpretacijom rombova povezanih čvorova i kružnicama, karakterističnim za kamenu plastiku IX. i za X. stoljeće. Kamena plastika istovjetne modelacije nalazi se u Dubrovniku na više ranosrednjovjekovnih lokaliteta, kao i u Kotoru, gdje treba ovaj ulomak povezati s kamenom opremom sv. Marije od Rijeke iz IX. st. i crkve sv. Mihovila u Kotoru. Ovaj nalaz potvrđuje i upisuje Plavdu na ozemlje predromaničke arhitekture ranosrednovjekovlja na hrvatskom južnom etničkom prostoru. Ovdje su Hrvati po sterotipnoj krilaticom – od stoljeća sedmog, upivši u sebe slojeve ranijih stanovnika, prenijevši sva iskustva i predaje kasnoantičke civilizacije. Kultura se stvara laganim procesom vremena, mučnim naporima odabranih pojedinaca i onih zajednica i staleža, koji su po svom zanimanju i po drugim socijalnim i vremenskim okolnostima skoro predodređeni da joj budu nositelji. Tradicija i prokušane forme njezina su snaga i njezin odraz, njezina veza i njezina nada. Zemlja i narod bez tradicije je zemlja i narod bez vrijednosti, a što znači i bez budućnosti. Svaka se zdrava kultura ponosi tradicijom, ako se shvaća za ono što jest, za duhovni kontinuitet. Kultura je most koji spaja stoljeća. A upravo iz tog stoljetnog kontinuiteta crpi se snaga, a i svoje opravdanje, svake velike kulture. Svaka generacija, pripadala bilo kojem dobu ili povijesnom zbivanju, izložena je raznim opasnostima, tako je naša izložena gubitku pokretne baštine, bilo krađama, bilo nemarom. Najveća opasnost kada baština ostane bez baštinika i kada se hrvatska kulturna baština, koja je ostala van političkih granica, ali na povijesnom i etničkom prostoru hrvatskog naroda otima, i pripisuje kao baština drugog naroda. Sakralna baština od koje je satkana osnovna potka hrvatske kulturne baštine, ostala je najsačuvanija, jer je Crkva bila jedina institucija koja je u kontinuitetu bila oslonac i veza za onom imaginarnom Europom. Iz starokršćanskog razdoblja na području Kotorske biskupije u crkvi sv. Marije od Rijeke otkriven je dio apside starokršćanske bazilike i krsni križni zdenac, a u 1 Pismo Ivana Pavla II umjetnicima, Zagreb, 1999, 18 – 19, 32. starokršćanski sloj je otkriven i u crkvi sv. Ivana u Budvi, kao i ulomci kamenog namještaja u Bijeloj, Đenovićima i na lokalitetu bivše benediktinske opatije sv. Mihovila na Prevlaci. Uz ne tako brojne primjere starokršćanske kamene plastike, nova interpretacija starokršćanskog stupića od sivog penteličkog mramora sa uklesanim latinskim križem ispred župne crkve u Lepetanima potvrda su drevnosti i kontinuiteta Kotorske Crkve, koja je nasljednik starokršćanske tradicije Acruviuma. Ovaj nalaz je bio pred četrdesetak godina povezan s bazilikom na Prevlaci, no njega treba pripisati posve drugom lokalitetu koji ima svoju višeznačnost za Boku, odnosno reinterpretirati. Stupić bi na osnovu likovnih paralela valjalo vezati za razdoblje VI. stoljeća, a trebalo bi promišljati i na postojanje starokršćanskog lokaliteta na mjestu sadašnje župne crkve u Lepetanima ili na lokalitetu Plavda u neposrednoj okolici, gdje su se po povijesnim izvorima nalazila tijela sv. Petar, Andrije i Lovrijenca (sv. Petilovrijenci), koji su Dubrovčani u XI. st. prenijeli u Dubrovnik, a čije štovanje se i dan danas slavi na sedmi dan mjeseca srpnja. Upravo u Bodleian Library u Oxfordu čuva se beneventanski misal dubrovačke prvostolnice iz XII. stoljeća s jedinstvenim monodijskim napjevima u Europi, koji je prepoznat kao dubrovački po spominjanju triju bokeljskih svetaca. U misalu se na 87. stranici nalazi i obrazac mise u čast kotorskih mučenika: Petra, Andrije i Lovrijenca, a koji glasi: “Bože, ti si današnji dan uresio mučeništvom blaženih tvojih mučenika Lovrijenca, Petra i Andrije, daj da mi koji ih častimo pobožnom ljubavlju na zemlji osjetimo njihovu nebesku zaštitu.” Likovi bokeljske braće nalaze se i na desnom moćniku ruke sv. Vlaha, kao njihovi najstariji likovni prikazi, koji je nastao u prvoj polovici XII. stoljeća, u trećem desetljeću i to u kraljevskoj normanskoj radionici u Palermu na Siciliji, predstavljajući najkvalitetniji primjer normaskog zlatarstva na svijetu. Prijenos zagarantiran u povijesnim vrelima u XI. stoljeću, ovim je dvama umjetninama potvrđen, jer su one nastale početkom XII. stoljeća, dakle, poslije prijenosa moći. Očito se prijenos relikvija obavijenom maglom davnih kronika, a koji ide od XI. do XIII. stoljeća, zbio u tom vremenu, i na mjestu drevnog kulta. Za pretpostaviti je kako je možda kult svete bokeljske braće znatno stariji, treba ga možda vezati za kasnoantičko razdoblje. Prepoznavanje važnosti starokršćanskog stupića u Lepetanima, koji možda potječe s Plavde, ima veliki značaj za potvrdu neprekinutog kontinuiteta kršćanstva na području Boke, gdje su Hrvati preuzeli crkveni ustroj iz starokršćanskog razdoblja i u dugom četrnaestostoljetnom razdoblju održali živi oganj kršćanske vjere i kontinuitet zapadne civilizacije i trenutcima kada to nije bilo niti lako, niti gotovo moguće. Kamena relikvija iz drevnih početaka kršćanstva postala je tako dragocjenijom od liturgijskih predmeta izrađenih od plemenitih kovina koji su 1991. u istoj župnoj crkvi bili otuđeni, potvrđujući kako je govor kamena vječan. dr. sc. Vinicije B. Lupis Nova vjeronaučna godina Dragi suradnici u naviještanju Kristova evanđelja, Dragi vjeroučenici i vjernici, Na početku smo školske i vjeronaučne godine. Vjerujem da u nama svećenicima još snažno odjekuju riječi biskupa koje su nam bile upućene prigodom đakonskog ređenja, ponovimo ih još jedanput. Pružajući novozaređenom đakonu Evanđelje, biskup govori: „Primi Kristovo Evanđelje, kojemu si postao navjestitelj, nastoj vjerovati što pročitaš, učiti što uzvjeruješ, živjeti što učiš.“ Iz ovoga proizlazi da je Crkva bitno odgojna ustanova, a da biskupi, svećenici i đakoni imaju zadaću naučavanja (munus docendi). „Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio. Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.“ (Mt 28, 18-20). Na ovu Isusovu zapovijed Crkva nas podsjeća i raznim dekretima. I danas, na početku XXI. stoljeća, neka bude ispit naše savjesti onaj biskupov poziv nastoj prigodom pružanja Evanđelja. Koliko i u kojoj mjeri nastojimo učiti i živjeti što učimo? To je izazov i nama svećenicima i katehistima na području Kotorske biskupije. Koliko se zauzimamo i trudimo u katehizaciji naših župa. Da li olako propuštamo vjeronauk govoreći „pa nema nikoga“. Zar u nama ne odzvanja više onaj biskupov nastoj? Ako je tako onda nešto nije u redu s mojim svećeničkim zvanjem. Djeca i mladi naše biskupije i ove godine nastavljaju sa svjetovnom izobrazbom. Uz nju treba slijediti i vjersko-moralna izobrazba. To neka bude prioritet našeg svećeničkog djelovanja. Upriličimo na početku ove školske godine nedjeljno euharistijsko slavlje. Pozovimo roditelje da daju svoj osobni doprinos u vjerskom odgoju njihove djece. Potičimo u nedjeljnim propovijedima na odgovornost za vjeronauk. Kršćanska zajednica katehizirajući se sama se obnavlja i ostvaruje ono temeljno poslanje na koje je po krštenju pozvan svaki njen član. Svaki je vjernik u isto vrijeme i kateheta i katehizant. Neka se u svakoj župi zna da postoji vjeronauk. Nije važno koliki je broj onih koji ga polaze, ali je važno da on postoji, a ovaj Ordinarijat od svakog župnika neka bude obaviješten kada i u koje vrijeme se on održava. Ponavljam, neka nam bude opomena ono nastoj kojega smo čuli kod primanja đakonske službe. Sve vas, suradnike u naviještanju Božje riječi, iskreno pozdravljam, podsjećajući vas da je vaš uspjeh u naviještanju Božje riječi i moj uspjeh, a vaš neuspjeh moj neuspjeh. Blagoslov Boga Oca Svemogućega, po zagovoru bokeljskih svetaca i blaženika, neka bude uvijek nad nama. Kotor, 21. 09. 2011. S. Dragica Kuštre povjerenica za katehezu † ILIJA Janjić biskup kotorski Misa zadušnica za pok. don Tadije Jukića U Donjoj Lastvi, u župnoj crkvi Sv. Roka, na Blaženu Djevicu Mariju od krunice, na Prvi petak u mjesecu listopadu, 7. listopada 2011. godine, don Anton Belan, generalni vikar Kotorske biskupije, u koncelebraciji s više svećenika Kotorske biskupije, služio je sv. misu zadušnicu za prerano preminulog svećenika, don Tadiju Jukića. U prigodnoj homiliji don Anton Belan je istakao da smrt svakog čovjeka ostavlja poseban trag u našim dušama. Naglašavajući važnost svećeničkog poziva podsjetio je prisutne da život svećenika ima neizmjernu vrijednost u Božjem planu pa čak i da je toliko kratko živio da je mogao odslužiti samo jednu svetu misu. Nadalje, generalni vikar je ohrabrio prisutne u vjeri u vječni život pričom o razgovoru dva djeteta u utrobi majke koja su u strahu pred neizvjesnošću koja ih očekuje nakon što iziđu iz utrobe majke. Na koncu nadahnute homilije don Anton je istakao da je pokojni don Tadija bio čovjek knjige i dobrote te da kao takav ostaje zauvijek utisnut u našim srcima. Don Tadija Jukić, svećenik Vrhbosanske biskupije, nekoliko godina je pastoralno služio u Donjoj Lastvi i Šušanju, iznenada je u 48. godini života, u nedjelju, 25. rujna, u jutarnjim satima od posljedica srčanog udara, preminuo u Mariji Bistrici. Sahranjen je, 27. rujna na groblju Ljubna u župi Žepče. Sv. misu predslavio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uz suslavlje više od stotinu svećenika. Misnicima s teritorija Vrhbosanske nadbiskupije pridružilo se više svećenika Zagrebačke, Kotorske, Dubrovačke, Mostarsko-duvanjske i drugih biskupija. Na Misi je uz mnoštvo ožalošćenih vjernika, rodbine i prijatelja, sudjelovalo i oko 40 časnih sestara. Pismo sućuti kotorskoga biskupa mons. Ilije Janjića i svećenika naše dijeceze pročitao je don Ivo Ćorić. Don Tadija Jukić rođen je 23. prosinca 1963. od roditelja Ive i Kate r. Trogrlić u mjestu Vitlaci-Ljubna, župa Žepče. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Žepču, a teologiju u Sarajevu gdje je i zaređen za svećenika 29. lipnja 1989. Tijekom rata u najtežim mogućim uvjetima djeluje u opkoljenom Sarajevu. Krajem svibnja 1999. odlazi u Dubrovačku biskupiju i preuzima župu sv. Antuna opata u Maranovićima na otoku Mljetu, a potom pastoralno djeluje u Kotorskoj biskupiji. Smrt ga je zatekla u Gospinu svetištu u Mariji Bistrici gdje je posljednjih godina djelovao kao duhovni pomoćnik te redovito ispovijedao hodočasnike. don Dejan Turza Mladi Zagrepčani u Boki Kotorskoj Mladi iz više zagrebačkih župa od 14.-16. listopada 2011. godine hodočastili su u Boku Kotorsku. Uistinu je malo reći da je Boka poseban kraj. Ona je puno više od toga. Harmonija prirode te mnogih znanih i neznanih, malih i velikih crkava, samostana i ostalih građevina sagrađenih u prepoznatljivom stilu ovoga kraja svjedoče o vjerskom životu koji je spojio naizgled nespojive različitosti kultura i načina života. Nije ni čudo stoga da je ovo podneblje iznjedrilo nekoliko hrvatskih svetaca i blaženika: sv. Leopolda Bogdana Mandića, bl. Gracija iz Mula, bl. Ozanu Kotorku te Anu Mariju Marović, službenicu Božju. Nakon dugog i napornog puta hodočasnici su u popodnevnim satima u petak stigli u Boku Kotorsku. Najprije su posjetili grad Herceg Novi – rodno mjesto sv. Leopolda Bogdana Mandića. S velikom radošću i izrazom dobrodošlice primio ih je tamošnji župnik don Benjamin Petrović koji je predslavio sv. Misu za hodočasnike u crkvi sv. Leopolda pored koje se nalazi i župna crkva sv. Jeronima. Nakon mise župnik je progovorio malo više o životu sv. Leopolda, o djelima koja je utkao kako u svoj rodni grad tako i u cijelu Boku iako je poznatiji u svijetu nego u rodnom kraju. Hodočasnicima je to bila prilika za zahvalu Bogu ponajprije za sretan dolazak, kratki odmor i ohrabrenje za nastavak puta. Iduća stanica naših hodočasnika bio je barokni grad Perast u kojem ih je dočekao župnik don Srećko Majić. Svoj boravak su iskoristili za posjet crkvi sv. Nikole te razgledavanje njezinog kulturnog bogatstva. Crkva Sv. Nikole nastajala je od 15. do 17. stoljeća te ima bogatu crkvenu riznicu. Uz nju se nalazi nedovršena župna crkva čija je izgradnja započela 1740. godine po projektu venecijanskog arhitekta Beatia. Izgrađeni su samo zvonik i apsida dok je planirani oblik crkve u cjelini poznat zahvaljujući sačuvanoj drvenoj maketi. U mnoštvu eksponata koji se u crkvi nalaze posebno mjesto zauzima barokni križ koji podsjeća na pobjedu Peraštana nad Turcima. Ispred grada Perasta nalazi se otok sv. Jurja nekadašnja benediktinska opatija i otok Gospe od Škrpjela, kojega od njegovog nastanka zovu biserom i srcem Boke. Naime, riječ je o umjetnom otoku kojeg su Peraštani sagradili iz ljubavi prema Blaženoj Djevici Mariji. Da bi onda na njemu podigli crkvu na čast svojoj Gospi i tu crkvu veličanstveno ukrasili slikama domaćeg majstora Tripa Kokolje. Ta zavjetna Gospina crkva po mnogima smatrana je bokeškom Sikstinom. U večernjim satima hodočasnici su se zaputili prema Dobroti gdje su imali večeru i prenoćište. Prvo jutro u Boki mladi započinju doručkom i pripremom za naporan dan koji ih očekuje. Njihov vodič cijelu subotu bio je don Pavao Medač, kancelar Kotorske biskupije i župnik župe Sv. Eustahija u Dobroti. Ugodno društvo nastavilo je svoje hodočašće prema Cetinju. Uspeli smo se prema Lovćenu tzv. serpentinama (ukupno ih ima 27 i svaka od njih ima svoje ime) gdje su mogli uživati u prekrasnim pogledima na kotorski zaljev. Nakon dolaska uslijedilo je razgledavanja crnogorske prijestolnice Cetinja, hodočasnici su posjetili samostan časnih sestara Franjevki od Bezgrješnog Začeća. Župnik Fra Josip Božić predstavio je župnu crkvu sv. Antuna Padovanskog te život redovničke zajednice časnih sestara. Hodočasnici su upoznati životom ove redovničke zajednice od prvog dolaska sestara na Cetinje pa sve do današnjih dana kada se svrstavaju u red s najviše zvanja. Na Cetinju živi dvadeset sestara od kojih velika većina radi u bolnici kao medicinske sestre. Vrijedno je znati da je ovo jedina redovnička zajednica koja ima provincijalnu kuću u Crnoj Gori. Nakon tople okrjepe u samostanskoj blagovaonici, prepuni dojmova mladi nastavljaju svoje hodočašće u smjeru, Budve. Ovaj vrlo stari biskupski grad je danas turističko središte crnogorskog primorja koje se vrlo brzo povećava i širi. Hodočasnici su posjetili centar grada i župnu crkvu sv. Ivana Krstitelja koja je do 1828. godine bila katedrala. Uslijedila je vožnja prema Tivatskom zaljevu, tj. do župe sv. Roka u Donjoj Lastvi u kojoj je domaćin bio mladi svećenik don Dejan Turza. Iz kratkog predstavljanja župe moglo se uočiti da don Dejan slijedi onu Isusovu „Ne boj se stado malo“. Župa vrlo aktivno radi na svim aspektima pastorala, od vjeronauka za djecu, mlade, obitelji i posebne skrbi za najstarije u župi. U predvečerje uslijedio je najvažniji trenutak dana – Sveta misa u Dobroti – koju je predslavio don Pavao Medač, a pjevanje su animirali mladi. Naime, župna crkva Sv. Eustahija nedavno je obnovljena te je ponovno zasjala u svoj svojoj ljepoti. U propovijedi župnik je uz istaknuo primjer blaženoga Gracija iz Mula te potaknuo hodočasnike na nasljedovanje našega blaženika. Nakon mise slijedilo je druženje u župnom dvoru pri čemu se mogla čuti i poneka pjesma. U tom veselom i opuštenom raspoloženju hodočasnici su krenuli na zasluženi odmor. Nedjelja ujutro bila je rezervirana za grad Kotor, razgledavanje i obilazak svih njegovih ljepota. Mladi su najprije posjetili crkvu blažene Ozane Kotorke nakon čega su sudjelovali na nedjeljnoj misi u katedrali Sv. Tripuna. Bližilo se vrijeme rastanka s Bokom i sumiranje svega viđenog. Kažu da sve što je lijepo, kratko traje tako i s ovim našim hodočašćem. Vjernici i svećenici koji žive i djeluju na području Boke uložili su puno truda da bi boravak ovdje učinili što ugodnijim svakoj grupi koja navrati u ovaj pomalo zaboravljeni biser Jadrana. Vjerujemo da upravo zbog tih i takvih ljudi Boka može i danas živjeti i biti znakom svijetu i vremenu u kojem se nalazimo, te tako prenositi glas jedinstva i povezanosti u Kristu svima koji su taj glas spremni čuti. Što reći na kraju osim jedno veliko HVALA Gospodinu koji je sve ovo omogućio, ali i svima onima koji su dali svoj doprinos organizaciji ovog hodočašća. Don Siniša Jozić Humanitarna večer za potrebe misija u Africi Župni ured Sv. Roko u Donjoj Lastvi i Hrvatska dopunska škola organizirali su humanitarnu večer, kao pripremu za 85. Svjetski dan misija kojeg katolička Crkva ove godine obilježava pod geslom: „Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas“ (Iv 20, 21) u nedjelju 23. listopada. Glavni događaj večeri je bilo predstavljanje „malih misionara“ koji su u okviru aktivnosti u Hrvatskoj dopunskoj školi u Kotoru i Tivtu te u župama sv. Roko u Donjoj Lastvi i Sv. Antun u Lepetanima. Na tematskim radionicama djeca su ukrašavala malene afričke kućice koje su za ovu prigodu stavljene ispred oltara i tako prikazali „Afričko selo“. Mons. Ilija Janjić, biskup kotorski, je koristeći se fotografijama nastalim prigodom njegove posjete misiji Ujewa u Tanzaniji nastojao okupljenima prenijeti svoje još uvijek žive impresije. Mali misionari su tijekom ovih događanja upoznati s velikim potrebama njihovih vršnjaka u Africi, što ih je još više oduševilo da svojim trudom pomognu djeci na sasvim drugoj strani svijeta. U pozdravnom govoru župnik don Dejan Turza između ostaloga je rekao: „Mi kao ljudi i kršćani imamo iskustvo da suza nevinoga i potrebitoga snažno djeluje na naša često indiferentna i hladna srca, ali kad im pomognemo odraz Neba se zrcali u njihovim očima i grije naše duše, dajući nam nove poticaje i smisao življenja. Stoga otvorimo svoja srca i odazovimo se Očevu pozivu na činjenje dobra!“ Djeca su darovala mons. Janjiću afričku kućicu za uspomenu, na što je biskup uzvratio darivajući svakog mališana fotografijom s misijskog putovanja u Afriku s prigodnom posvetom. Nakon toga djeca su okupljenom mnoštvu vjernika, prodavala afričke kućice i sakupljala humanitarnu pomoć. „Podržati, ali i sudjelovati u jednoj ovakvoj akciji, izuzetno je bilo vrijedno iskustvo. U današnje vrijeme, kad je sustav društva dosta narušen, jedna ovakva akcija itekako pomaže, kako samoj djeci, tako i odraslima, spoznati nevolju i potrebu drugoga čovjeka, čime istovremeno i dalje razvijaju i učvršćuju stav prosocijalnoga ponašanja.“ riječi su profesorice Marine Bastašić, voditeljice nastave u HDŠ. Cijelu manifestaciju svojim sudjelovanjem i donacijama podržali su uz vjernike Donje Lastve i predstavnici hrvatskih kulturnih i političkih ustanova. U zahvali mons. Ilija Janjić istakao je: „…uistinu, Afrika je veliko polje pastoralnog rada, na nama je da ih podržimo svojim molitvama i prilozima. Posebno se radujem što vidim da su i najmlađi među nama večeras aktivno sudjelovali u ovoj humanitarnoj akciji.“ don Dejan Turza Upravitelji Gospinih svetišta Kotorske biskupije na sv. Misi u Donjoj Lastvi Povodom završetka listopadskih pobožnosti u crkvi svetoga Roka u Donjoj Lastvi, ovog je ponedjeljaka, 31. listopada 2011. godine, svetu Misu je na čast Gospe Schönstattske slavio mons. Srećko Majić, upravitelj svetišta Gospe od Škrpjela uz koncelebraciju p. Josipa Opata upravitelja svetišta Gospe od Milosti i don Nikole Majića upravitelja svetišta Gospe Ratačke. U homiliji je mons. Majić naglasio važnost štovanja Blažene Djevice Marije, s posebnim osvrtom na povijest ovog štovanja u Kotorskoj biskupiji riječima “malo je krajeva i naroda u svijetu koji tako i toliko štuju Blaženu Djevicu Mariju kao Boka i Bokelji, a počeci štovanje sežu još u ranokršćansko vrijeme“. Sva tri upravitelja Gospinih svetišta su udijelila poseban blagoslov vjernicima. Nakon sv. Mise blagoslovljene su prigodne krunice i nabožni predmeti koji su podijeljeni vjernicima. U pastoralnim prostorijama župe gospođa Zorka Antonioli, aktivna članica Schönstattskog pokreta u našoj Biskupiji, nazočnima je održala predavanje na temu Gospe Schönstattske i njenih svetišta diljem svijeta. Pozivu na euharistijsko slavlje i navedeno predavanje odazvali su se ne samo vjernici Donje Lastve i Tivta, već i vjernici iz Budve, Kotora i cijele Biskupije. ¸Ovim nesvakidašnjim vjerskim događajem pokazalo se da u našoj biskupiji među vjerničkim pukom postoji potreba za štovanjem Nebeske Majke i prihvaćanjem programa Schönstattskog pokreta. don Dejan Turza U Donjoj Lastvi započeli Dani bokeljskih svetaca Prve nedjelje u mjesecu studenom u crkvi svetog Roka u Donjoj Lastvi započeli su Dani bokeljskih svetaca. Ovogodišnje dane Bokeljskih svetaca otvorio je don Pavao Medač, kancelar Kotorske biskupije i promicatelj kulta blaženog Gracije. Prvu nedjelju u mjesecu studenome posvetili smo blaženom Graciji iz Mula. To je događanje ujedno bilo i priprava za blagdan ovog sveca koji će naša Biskupija slavit 9. studenoga. Tako će slijedećih nedjelja, prema planu, susreti biti posvećeni po jednom od svetaca ili blaženika naše Biskupije: sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću iz Herceg Novog, bl. Ozani Kotorki i Ani Mariji Marović službenici Božjoj podrijetlom iz Dobrote. U svom nagovoru don Pavao Medač rekao je da smo svi pozvani na svetost. On je istakao da “kao što mi stojimo pred blaženim Gracijom, ovdje na zemlji, tako i on stoji pred Bogom na Nebu i zagovara nas“. Sveci Božji su naši moćni zagovornici i pomoćnici na Nebu. Nizom primjera koji svjedoče o tom zagovoru po blaženom Graciji potkrijepio je svoj nagovor don Pavao. Sve su to divna svjedočanstva Božje ljubavi koja se izlijeva preko milosno protočnih Njegovih ugodnika. Primjer naših nebeskih zaštitnika neka nas ohrabri i osnaži u življenu vjere u Isusa Krista. Protekli događaj je izazvao pozitivne reakcije prisutnih, a njima za sjećanje i poticaj darovane su sličice blaženog Gracija. Adrijan Vuksanović Predstavljana „Spomenica 600. obljetnice crkve Male Gospe u Gornjoj Lastvi“ U tivatskoj Narodnoj biblioteci održano je 3. studenoga 2011. godine predstavljanje „Spomenice 600. obljetnice crkve Male Gospe u Gornjoj Lastvi 1410 – 2010“. Predstavljači su bili autori dr. sc. Vinicije Lupis, voditelj Područnog centra Dubrovnik Instituta Ivo Pilar iz Zagreba, književnik Đuro Vidmarović iz Zagreba i novinar Siniša Luković iz Tivta. Uvodno slovo dao je mons. Ilija Janjić, biskup kotorski. U svom izlaganju biskup je odao priznaje župskoj zajednici u Donjoj Lastvi čijim je marom objavljeno ovo iznimno važno djelo kako za lokalnu, tako i za nacionalnu povijest. Predstavljači su u kraćim predavanjima saželi sadržaj svojih priloga ali su se osvrnuli i na tijek nastajanja Spomenice, kao i na njezino značenje u okviru povijesti bokeljskih Hrvata, Crne Gore i Hrvatske. Naročiti dojam ostavilo je izlaganje dr. sc. Vinicija Lupisa koji je u Gornjoj Lastvi, odnosno u tamošnjoj crkvi B. D. Marije, proučivši njezin inventar, riznicu i arhivsku građu, došao do spoznaja i ocjena koje nadilaze okvire jedne male župske zajednice. Između ostaloga on je sjajnom komparativnom analizom oltarne pale dokazao njezino autorstvo Gaspara Dizijanija značajnog mletačkog slikara XVIII. stoljeća. Važno otkriće dr. Lupisa jest slika Nika Nardellia „Sveti Vlaho“, koja se nalazi u prezbiteriju crkve. Nardelli je bio kraljevski namjesnik u Dalmaciji, jedini na takvom položaju kao civil, odličan kao slikar amater a naročito zaslužan za hrvatsku kulturu i likovnu umjetnost s kraja XVIII. i početka XIX. stoljeća kao pokrovitelj i sponzor Celestina Medovića i Vlaha Bukovca. Dr. Lupis smjestio je datiranje ophodnog raspela u XVI. stoljeće, a spomenuo je i pronalazak bizantske kovanice iz XII. stoljeća kao i zavjetne medalje iskovane u spomene čuvenog podviga braće Ivanović. Profesor Vidmarović je prvi u Hrvatskoj uočio toponimiju, oronimiju i hidronimiju poluotoka Vrmca koje su upućivale na predkršćansku sakralnu situaciju hrvatskih doseljenika u prvim stoljećima u ove krajeve. Sveučilišna profesorica, dr. sc. Sanja Vulić, poznata hrvatska dijalektologinja, objavila je rezultate svojih terenskih socio – lingvističkih istraživanja među govornicima Donje Lastve. Uspjela je detektirati, u rudimentima, najstarije slojeve očuvanog hrvatskog subdijalekta ovoga kraja. Novinar Siniša Luković objavio je kronologiju događanja vezanih uz svečano obilježavanje 600-te obljetnice kojoj je bila posvećena cijela 2010. godina u Lastvi. Njegov je prilog vrlo važan za suvremenu povijest ove župe. Kako je istakao u predavanju, on je i osobno doživio značajne promjene u svom odnosu prema Crkvi, doživjevši ju kao živu i stvaralačku zajednicu. U okviru predstavljanja knjige priređena je izložba fotografija posvećenih gornjolastovskoj crkvi i prošlogodišnjoj proslavi autora Antona Markovića. Nakladnik ovog izdanja je Naklada Bošković a sunakladnici su Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – područni centar Dubrovnik i župni ured Sveti Roko iz Donje Lastve. Ovo događanje pratio zadovoljavajući odaziv publike, koja je ispunila dvoranu knjižnice Centra za kulturu Tivat. don Dejan Turza Započele pripreme mladih za novogodišnje molitveno bdijenje u Berlinu U organizaciji ekumenske zajednice Taizé iz Francuske, ove godine, novogodišnji susret za mlade iz cijele Europe održava se po trideset i četvrti put u Berlinu od 28. prosinca 2011. do 01. siječnja 2012. godine. Kao i proteklih godina, mladi Kotorske biskupije pripremaju se za ovaj veliki događaj molitvenim susretima koji će se svake druge nedjelje održavati u drugoj župi Kotorske biskupije. Susreti po župama održavaju se po programu koji je u skladu sa smjernicama koje su braća iz Taizé-a dala kao naputak za zajedničko pripremanje za Europski susret u Berlinu. Prvi molitveni susret s početkom u 19,00 sati održan je u nedjelju 9. listopada 2011. u župnoj crkvi Sv. Roka u Donjoj Lastvi. Na njemu su sudjelovali, pored dosadašnjih hodočasnika, mladi iz župe Donja Lastva kao i ostali simpatizeri ovoga načina molitve. Prvi, pripremni, susret započeo je meditativnom pjesmom i Službom riječi. Nakon zajedničke molitve Vlasta Božinović i Emanuel Bleništa iznijeli su svoja iskustva s Europskih molitvenih hodočašća. Vlasta je istakla da: „kada se ljudi susreću, gledaju Božje lice a to prečesto zaboravljamo. Oni koji nikada nisu sudjelovali na susretima u Taizéu ili u raznim europskim gradovima možda nisu svjesni da je to prilika koju treba iskoristiti: susreću se mladi iz mnogih zemalja, bolje upoznaju jedni druge, žive i slave svoju vjeru zajedno. Na taj način mi smo veliki dar jedni drugima. To nas sve potiče na razmišljanje da je svijet ipak manji nego što smo mislili. Domaćini će sve učiniti kako bi nam pripremili toplu dobrodošlicu, i vjerujem da ćemo se na kraju svi vratiti kući obogaćeni nezaboravnim trenucima te s iskustvom Neba ovdje na zemlji.“ Emanuel je, pored ostaloga, napomenuo da će naše Hodočašće povjerenja na Zemlji biti bogatije ako ga ne shvatimo samo kao izlet, pomak od svakodnevnice kod kuće, nego ga povežemo s našim svakodnevnim životom. Nadalje, on je potakao prisutne da na naše molitvene susrete pozovu i druge koji inače možda ne sudjeluju u crkvenim aktivnostima: „Svrha ovih okupljanja je zajednički rasti u vjeri. Naša molitvena zajednica želi biti primjer otvorene Crkve, koja se otvara svakome i mjesto je zajedništva različitih mladih ljudi koji se sjedinjuju u zajedničkoj molitvi pred Gospodinom.“ Duhovni asistent don Dejan Turza pohvalio je mlade za njihovo nesebično zalaganje i aktivno sudjelovanje u pripremi i organizaciji molitvenih susreta i završnog hodočašća. Također je izrazio radost jer je molitva i iskustvo molitve u središtu priprema za susret u Berlinu: „Putem molitve i međusobnim dijeljenjem ostvarujemo zajedništvo te naš odlazak na Susret više nije privatno putovanje, nego zajedničko hodočašće. Na taj način jača i naša spoznaja da život nije egoistično traganje za vlastitom srećom i zadovoljstvom, već zajedničarsko putovanje u Nebesku domovinu, putovanje na kojemu smo svi suodgovorni jedni za druge. To je lijepo i veliko iskustvo koje ne samo da treba iskusiti, već je ono sposobno promijeniti nam život i ostvariti se djelatno u svakodnevici, na radnom mjestu, fakultetu, školi i u župi.“ Na koncu je Don Dejan podsjetio sve nazočne da se nalazimo u mjesecu listopadu, Marijinu mjesecu, kada smo pozvani na svakodnevnu molitvu krunice za naše nakane. Zajedničko druženje je nastavljeno u pastoralnim prostorijama župe. Pored organizacionih detalja, razmjene dosadašnjih iskustava, razmišljalo se je, uz sok i kolače i o mladima koji bi bili sretni da mogu sudjelovati na susretu u Berlinu, ali si to ne mogu priuštiti, te o tome kako bismo im mogli pomoći. Također, na koji način bi se moglo sakupiti sredstva da bi se smanjili troškovi putovanja te o sudjelovanju u „fondu solidarnosti“ za one kojima treba podrška. Na koncu je dogovoreno da će se pred Hodočašće povjerenja održati šest molitvenih susreta. Od zainteresiranih mladih hodočasnika (18 – 35 godina) zahtjeva se, uz preporuku župnika, da aktivno sudjeluju na barem tri molitvena susreta. Sudionici će biti smješteni kod obitelji u Berlinu i okolnim mjestima. Neki će biti smješteni u župnim dvoranama, školama ili sportskim dvoranama, te je stoga potrebno da svatko sa sobom ponese podložak i vreću za spavanje. Također je dogovoreno da će se nakon Novogodišnjeg bdijenja u Berlinu, svakoga mjeseca, ići na jednu župu u biskupiji gdje će se prezentirati ovaj vid molitve i svjedočiti iskustvo sa Susreta jer to je prilika da pozovemo i druge na iskustvo susreta s Gospodinom u meditativnoj molitvi s pjesmama iz Taizé-a i biblijskim čitanjima. Vlasta Božinović Proslavljena svetkovina bl. Gracija Na Muo je, 09. studenog ove godine svečano proslavljena svetkovina blaženog Gracija, sveca Euharistije. Proslava je to koja uvijek nanovo svjedoči da ovaj omiljeni svetac iz Boke k svom oltaru privlači mnoge koji mu se u zagovor utječu i od njega pomoć traže. Svečano misno slavlje na koje se okupio ne mali broj katoličkih i pravoslavnih vjernika, predslavio je mons. Ilija Janjić, biskup kotorski, uz koncelebraciju svećenika Kotorske biskupije i redovničke družbe Krista Spasitelja koji žive u Albaniji. Na misi je pjevao katedralni zbor Sv. Tripuna. Biskup Janjić se osvrnuo na život bl. Gracija, koji je kao i mnogi iz ovoga kraja svoj život živio uz i od mora. U tridesetoj svojoj godini otkriva poziv služiti Bogu i čovjeku kao brat laik u redu Sv. Augustina. Blaženi Gracija u svojoj poslušnosti i poniznosti postaje duboko prožet otajstvom Euharistije, tolikom je žarkom ljubavlju prema Presvetom zanesen da ga Bog nagrađuje čudesnim viđenjem i milostima da ga ljudi već za života smatraju svetim. I kao takav nam je svima primjer kako bi smo pronašli sebe, pronašli svoj poziv, osobito svećenicima, redovnicima i redovnicama u ljubavi prema Euharistiji. Ovogodišnja je proslava svetkovine bl. Gracija na Muo završena svečanim himnom i iskazivanjem štovanja ljubljenjem blaženikove relikvije. Ivan Blažević Prvi Susret obitelji Kotorske biskupije U Dobroti pored Kotora, od 11. do 13. studenog 2011. godine, održan je prvi susret obitelji Kotorske biskupije. Na poziv mons. Ilije Janjića, biskupa kotorskog, stigli su predavači Zrinka i Zlatko Gregov, bračni par iz Zagreba. Kotorska biskupija je, suočivši se problematikom obitelji te ohrabrena snažnim porukama obitelji pape Benedikta XVI prilikom nedavnog posjeta Hrvatskoj i proslave Prvog nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, ovim Susretom učinila veći iskorak u Obiteljskom pastoralu. Predavanjima je nazočio mons. Janjić, biskup, više obitelji i bračnih parova različite životne dobi, mladi koje razmišljaju o braku i svećenik Kotorske biskupije don Dejan Turza. Mr. sc. Zrinka Gregov, članica Vijeća HBK za obitelj i Zlatko Gregov, bacc oec., član Povjerenstva za obiteljski pastoral Zagrebačke nadbiskupije u braku su 27 godina te imaju petero djece u dobi od 11 do 25 godina. U Obiteljskom pastoralu aktivni su već 18 godina kao suradnici/asistenti. Prema vlastitom svjedočenju u trećoj godini braka proživljavali su različite krize i razočaranja te su tražeći rješenja za svoje bračne probleme i nesuglasice pohađali Obiteljske ljetne škole i Bračne vikende. Nakon što su usvojili različita znanja te spoznali da su problemi i nesuglasice normalna stvar u braku te da njihovo stečeno znanje i iskustvo može umanjiti greške supružnika i povećati međusobno razumijevanje, odlučili su djelovati preventivno te podijeliti stečeno znanje vođenjem Zaručničkih tečaja, Zaručničkih i Bračnih vikenda. Već su 10 godina delegati Hrvatske u Svjetskoj federaciji priprave za brak, FICPM-a. U samostanu „Betlehem“ časnih sestara Služavki Malog Isusa u Dobroti pored Kotora predavači su ponudili različite teme od kojih su slušatelji odabrali četiri. U uvodnoj temi „Kriza kao šansa“ predavači su nastojali pojasniti kako konstruktivno raspravljati u obitelji, kako uspješno rješavati krize u braku te ih pretvoriti u novu šansu koja jača i usmjeruje prema daljnjem zajedničkom življenju. Pod temom: „Zašto nas tlači onaj koji nas privlači?“ prikazano je kako se nositi sa kulturološkim razlikama bračnih partnera. Te razlike nikako ne smiju nakon nekog vremena da umaraju supružnike te da su stalni izvor sukoba već treba da ih međusobno obogaćuju i da djeca iz takvih obitelji dobiju širu paletu vrjednota i moralnih osobina. Treća tema pod nazivom „Kršćanski model upravljanja novcem i radom“ uspoređuje biblijska načela upravljanja novcem i radom s načelima suvremenog svijeta. U završnom predavanju: „Kako odgajati djecu za poduzetništvo i proaktivnost u životu“ govornici su nastojali posvijestiti slušateljima važnost stvaranja novih odgovornih generacija mladih ljudi. Mladih koji ne čekaju da za njih sve treba učiniti netko drugi, bilo roditelj, bilo Crkva ili država, mladih spremnih da se uhvate u koštac sa životom i da sami rješavaju probleme. Osvrćući se na navedena nedjeljna biblijska čitanja i parafrazirajući ono što je govoreno na radionicama u nadahnutoj propovjedi mons. Janjić je naglasio kako je važno uočiti aspekt krize kao šanse: „Simbol krize je križ. Neki križanje nazivaju raskršćem jer se mora donijeti odluka na koju će se stranu krenuti. U križu imamo vertikalu u kojoj se povezujemo s Bogom i horizontalu u kojoj se učimo kako bolje komunicirati s ljudima. Samo potpunim prihvaćanjem svoga životnog križa dolazimo do životnoga sklada s Bogom, bližnjima i, konačno, sa samim sobom. Neka Vam nadvladana kriza u brak bude novi iskorak na putu svetosti“. Nakana ovoga inicijalnog vikenda je bila da se motivira mlade ljude i bračne parove za življenje kršćanski vrjednota te stvaranje jezgre iz koje bi se dalje širio Obiteljski pastoral u biskupiji, u čemu se, po reakcijama sudionika Skupa i zarukom jednog para mladih, i uspjelo. don Dejan Turza Završili I. Dani bokeljskih svetaca Završeni su I. Dani bokeljskih svetaca i blaženika održavani tijekom mjeseca studenoga u župi sv. Roka u Donjoj Lastvi. Ovi su Dani zamišljeni kao niz predavanja i događanja kojima bi novi naraštaji bili potaknuti na produbljenje vlastitih spoznaja o životu i značaju naših duhovnih velikana. Prema programu koji smo si zacrtali ovu godinu smo posvetili bl. Graciji iz Mula, sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću iz Herceg Novog, Svetim bokeljskim mučenicima Petru, Andriji i Lovrijencu i bl. Ozani kotorskoj. Predavači i voditelji misnih slavlja na čast ovim svecima bili su: don Pavao Medač, don Benjamin Petrović, don Anton Belan i don Filip Janjić. Dani bokeljskih svetaca završeni su misnim slavljem koje je predvodio don Filip Janjić i potakao prisutne na zagovornu molitvu našim svecima i blaženicima. On je u svom govoru podcrtao tekstom iz himna na čast bl. Ozane “Sjaji nam svijetlom s neba u visini, Daj da se narod vjerom ujedini, Kršni nam kamen svaki blagoslovi, Sve nas obnovi. Amen!” glavnu temu ovogodišnjih Dana. “Te Deum” koji je pjevan u čast i zahvalu Bogu za tolike svece i blaženike Kotorske biskupije znak je da su I. Dani bokeljskih svetaca i blaženika završeni i da smo pozvani na pripreme za iduću godinu. Na kraju možemo zaključiti da smo iznenađeni interesom koji je izazvalo ovo događanje što nas ohrabruje da se možemo nadati i njegovim plodovima. Don Dejan Turza Crkva i samostan svetog Nikole na Prčanju Smjestio se Prčanj u podnožju brda Vrmac, u dužini od oko 4 kilometra između rta Glavati i Markova rta. Ostaci starijega naselja nalaze se u visini stare župne crkve Rođenja Marijina koja se u arhivskim dokumentima javlja u prvoj polovici XIV. stoljeća. Zemljište uzmorja Prčanja najvećim je dijelom, kao i cijeli poluotok Vrmac, pripadalo Kotorskoj biskupskoj menzi, opatiji Sv. Jurja, kolegijalnoj crkvi Sv. Marije od Rijeke, te kotorskoj vlasteli. Sveukupni društveni i politički život, bio je podređen odlukama Kotorskog statuta. Na ovom malom prostoru ima ili je bilo oko 20 katoličkih crkava i nekoliko kućnih oratorija poput onih u palačama Verona i Florio. Najstariji sakralni spomenik je crkva sv. Tome apostola iz IX. stoljeća. Tu je pronađen i starokršćanski oltar što svjedoči o prisutnosti kršćanstva na Prčanju još od kasnoantičkih vremena. Veliki dio crkava potječe iz srednjeg vijeka poput: stare župne crkve (XIV. st), crkve Sv. Ivana Krstitelja (XIII. st), crkve Sv. Ane (XIV. st), ostaci benediktinskog samostana i crkve Sv. Agate, ostaci crkve Sv. Maksime, zatim crkve Sv. Mihovila, Sv. Pavla, Sv. Tripuna i crkve Preobraženja Kristovog, kao i stare crkve Sv. Nikole, biskupa zaštitnika pomoraca i svih onih koji od mora i sa morem žive. Prčanjani su crkvu Sv. Nikole željeli obnoviti pa su od mletačkih vlasti 23. 12. 1724. godine isposlovali dukal kojim se dopušta obnova stare i ruševne crkve Sv. Nikole na Prčanju (antiqua et diruta ecclesia sancti Nicolai, BAK, vol. XXIX str. 351). Do obnove stare crkve nije došlo nego je bila donesena odluka da se ona sruši a na njeno mjesto sagradi nova i mnogo veća, kao i samostan za redovnike uz crkvu. Takvu je odluku prčanjske općine u pisanoj formi podnio kotorskom biskupu Hiacintu Zanobetti (1718.-1742.) načelnik (capitanio) Prčanja Ivan Luković 20. 05. 1728. godine, nakon dva dana 22. 05. 1728. godine biskup daje dozvolu za izgradnju nove crkve i samostana. Do izgradnje nije došlo odmah već dvije godine kasnije 27. 07. 1730. godine uz nazočnost brojnih vjernika i svećenika, među kojima su bili kanonici don Vicko Kosović i don Stjepan Dall’Oglio, te prčanjski župnik don Bernard Petki i kapelan don Petar Petki, kotorski je biskup blagoslovio i postavio temeljni kamen za novu crkvu i samostan. (Benedi et impose nei fondamenti la prima pietra quandragolare per edificare la chiesa nuova di s. Nicolò al lido del mare per il nuovo ospizio de Regolari, BAK, vol. XXIX, str. 352.). Izgradnja nove monumentalne crkve i samostana uz nju bio je značajan ekonomski napor i za pomorsko mjesto koje je bilo u fazi snažnog ekonomskog razvoja zahvaljujući pomorskoj privredi. Stoga općina 28. 06. 1731. godine uvodi taksu od 1% na svu robu koja se izvozi s obale Prčanja. Radovi su završeni 1739. godine, a samostan u potpunosti tek 1769. godine. Crkva i samostan bili su otvoreni u srpnju (julu) 1739. godine i predani reformiranim redovnicima Sv. Franje Asiškog mletačke provincije Sv. Antuna Padovanskog koji su u Boki već imali svoje samostane u Kotoru, Perastu i Herceg Novom. Prčanjska je općina već 1725. godine pregovarala sa franjevcima mletačke provincije a 1728. godine sa franjevcima albanske provincije Navještenja Gospodnjeg. Do preuzimanja samostana od strane redovnika ove provincije nije došlo ali su oni ovaj samostan poslije odlaska redovnika mletačke provincije preuzeli 24. 05. 1908. godine i u njemu ostali samo jednu godinu kada su samostan preuzeli prčanjski župnici. Obveza je bila franjevaca da u samostanu otvore osnovnu školu (četiri godine, a plaća učitelja u toj školi 1824. godine iznosila je 100 fiorina godišnje). Pučka škola bila je podignuta izvan samostana a općina je vodila brigu o izdržavanju iste, franjevci su samo bili učitelji u njoj. U samostanu je djelovala i škola za pomorce (18 mjeseci) i ljekarna, za koju je bio namijenjen prostrani vrt ograđen visokim zidom oko samostana. Ljekarnik i liječnik je bio brat laik. U točki 5. ugovora između prčanjske općine i franjevaca stajalo je da u slučaju premještaja, franjevac ljekarnik ne smije napustiti svoje mjesto dok drugi ne dođe a sve u svrhu da bolesni ne ostanu bez liječničke skrbi (coll’unico e sano oggetto che gli ammalati del paese non restino senza il soccorso della loro assistenza e cura...) art. 5. Bilateralni fondacioni akt između Prčanjske općine i franjevaca (BAK Miscellanea-Prčanj). Godine 1824. godišnji trošak za Specieriu – ljekarnu, koji je izdvajala prčanjska općina, iznosio je 400 fiorina (Il mantenimento degl’articoli necessari all’egrotante) (BAK, MiscellaneaPrčanj). Prema dukalu mletačkog senata franjevci su u samostanu trebali držati 5 redovnika a općina se obavezala odlukom vijećnika od 03. 08. 1739. godine za uzdržavanje istih isplaćivati 25 dukata to jest 6 lira i 4 solda za jedan dukat prema novcu u ovoj provinciji (moneta lunga), osim toga nagrada za svete Mise kao i posebni prilozi vjernika također su pripadali franjevcima (idem). Oni su bez vanrednih izdataka 1887. godine godišnje trošili oko 500 fiorina za hranu, ulje, petrolje, vino i drva, (BAK, Miscellanea-Prčanj). U ovom je samostanu sačuvan arhiv i stara franjevačka biblioteka sa knjigama iz XVI-XVIII. stoljeća. Revolucionarne 1848. godine na inicijativu hrvatskog bana Josipa Jelačića i crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša, u samostanu je zasjedala Skupština bokeljskih prvaka te donijela odluku o sjedinjenju Kraljevine Dalmacije, kojoj je Boka tada pripadala, s Hrvatskom i Slavonijom. Crkva svetog Nikole Ime graditelja ove monumentalne jednobrodne poput dvorane četverokutne građevine, nije ostalo zapamćeno. Ova je crkva nekako ostala u sjeni Macaruzzievog Bogorodičinog župnog hrama. Crkva je posvećena sv. Nikoli (IV.st.) zaštitniku pomoraca kojega već srednjovjekovni pisci nazivaju: „TERRA MARIQUE GLORIOSUS“ na zemlji i na moru slavan. Pasije u čast sv. Nikole na zapadu se javljaju već u prvoj polovici VII. stoljeća. Njegove relikvije 9.V.1087. godine prenijeli su 62 pomorca, iz Mire (Mala Azija) u Bari. Poslije samo dvije godine 1089. godine papa Urban II posvetio je današnju kriptu bazilike koja čuva njegov grob. Izrazita sličnost pročelja crkve Sv. Nikole na Prčanju, s pročeljem crkve Gospe od Vrhpoljica (posvećena 1726. godine) kraj Šibenika, dopušta nam da autora crkve sv. Nikole tražimo u dalmatinskom graditelju Ivanu Skoku Rabljaninu. Ovo je ispravno već ranije pretpostavio don Niko Luković. Na prčanjskoj je crkvi Sv. Nikole 1738. godine radio i „protto Scarpa“ (BAK, Miscellanea-Prčanj). Monumentalno pročelje od korčulanskog kamena predstavlja njenu glavnu arhitektonsku vrijednost. Crkva ima dimenzije 22 х 10,50 m. Visina do plafona je 11 m. Pročelje je profiliranim kornižom razdijeljeno na dva dijela. Mirnu površinu pravokutnog polja resi monumentalni portal s pragovima bogate izrade i presječenim zabatom. Drvena vrata od ariša rad su prve polovice XVIII. stoljeća. Pročeljem dominira velika rozeta (3,05 m) s floralnim ukrasima, najveća je u Boki. Na gornjem dijelu pročelja s bočnih strana dvije su velike skulpture koje predstavljaju sv. Nikolu biskupa i sv. Frana Asiškog. Svaka teži pet tona. Presječeni se zabat ponavlja i u gornjem dijelu a iz njega se uzdiže vitki rimski tip zvonika na preslicu s tri otvora za zvona i dvije ukrasne piramide. Zvonik završava s križem od kovanog željeza. Dva zvona u zvoniku je darovao don Petar Luković, jer su stara 1917. godine bila oduzeta u ratne svrhe. Sat je postavljen 1900. godine i izrađen je u Italiji (Udine). Ispod sata je otučeni natpis od kojeg se nazire samo A.D. MDCCLXXXI. što se vjerojatno odnosi na postavljanje prvog satnog mehanizma. Unutrašnjost crkve je jednostavna, mirna i dobrih proporcija. Lateralni zidovi su raščlanjeni na četiri polja sa tri para pilastara i dva para polu pilastara koji su povezani lukovima. Lučni prijelaz od zidova ka plafonu odijeljen je klasicistički profiliranim vijencem. Prostor osvjetljavaju velika rozeta i šest polukružnih prozora. Unutrašnjost crkve rese tri drvena oltara, rađeni su u Mlecima 1766. godine, marmorizirani na Prčanju 13. IV. 1767. godine od fra Francesca a Campologo koji je bio „infermarius“-ljekarnik na Prčanju. Marmorizaciju je 1903. godine obnovio slikar Petar Hanza. Monumentalnošću se ističe glavni oltar visine 9,25 m, a širine 6,50 m, jednostavne arhitektonske konstrukcije u formi trijumfalnog luka. Flankiran s četiri stupa koje rese korintski kapiteli. Između stupova su dvije drvene skulpture: sv. Petar i sv. Pavao, naravne veličine. Prema tradiciji bili su doneseni iz mletačke crkve s. Pietro della Vigna, a bili bi rad umjetničke škole Alessandra Vittoria (1525.-1608.) Na oltaru je velika slika 3,60 х 1,84 m, rad mletačke škole druge polovice XVIII. stoljeća. Na slici su prikazani likovi Bogorodice, sv. Frana Asiškog, sv. Antuna Padovanskog, sv. Petra Alkantarskog i sv. Nikole biskupa u raskošnom ornatu s mitrom i biskupskim štapom. Svetohranište je do 1759. godine bilo malih dimenzija u odnosu na oltar te je točkom 7. ugovora franjevaca i Prčanjske općine te godine bilo odlučeno da se uradi veće svetohranište koje bi upotpunilo veličanstvenost oltara (di render piu magnifico l'altar medesimo). Poseban ukras oltara daju polikromne renesansne košare cvijeća na lijevom i desnom vrhu oltara, kao i četiri monumentalna drvena polikromna relikvijara. U vrhu oltara nad slikom latinski je natpis: ALTARE PRIVILEGIATUM IN PERPETUUM. U oltaru su smješteni zemni ostaci franjevca fra Angelica da Castel Brenzone (Giovanni Battista Martinelli) koji je preminuo na glasu svetosti u Kotoru 1879. godine, tijelo mu je bilo preneseno na Prčanj 1891. godine prigodom predaje franjevačkog samostana Svetog Duha u Kotoru za sjemenište Kotorske biskupije. Sa strane glavnog oltara na zapadnom zidu su dvije oveće slike sv. Ludovika i sv. Paskala mletačke radionice XVIII. stoljeća. Na bočnom južnom oltaru je slika iz druge polovice XVIII. stoljeća koja predstavlja sv. Petra Alkantarskog, sv. Dijega od Alcalà sa svjetiljkom u ruci te sv. Andrije s križem. Na sjevernom oltaru je skulptura Bogorodice u naravnoj veličini, izrazito lijepog lica, izrađena u Rimu u radionici Roze Zanazio, blagoslovio je papa Pio X sveti. Drvena propovjedaonica do koje se dolazi iz samostana na južnoj strani zida, prekrasna ograda kora na istočnoj strani, niša s kipom sv. Antuna Padovanskog iz XVIII. stoljeća i 14 postaja križnog puta, polikromni bakrorez poznatog mletačkog rezbara Josipa Wagnera nastao 1779. godine, upotpunjuju skladnu unutrašnjost potencirajući tako baroknu mističnost. Crkva je popločana crveno bijelim đuričkim kamenom složenim u dijagonalnom šah poretku, a prezbiterij je od crkvene lađe odijeljen baroknom kamenom ogradom i povišen za jedan stepenik. U crkvi su dvije redovničke grobnice s natpisom D.O.M. CINERES FRATRUM. Crkva sv. Nikole s istoimenim samostanom kojega resi klaustar u čijem centru je bunar i vrt za sađenje ljekovitog bilja, okružen visokim zidom, predstavljaju jedinstvenu baroknu cjelinu „sui generis“, smještenu uz samu morsku obalu. Do izgradnje lokalnog puta u XIX. stoljeću, pristup crkvi i samostanu bio je moguć jedino morskim putem. More je sezalo gotovo do samih vrata crkve i samostana. Obnova ove crkve 32 godine nakon katastrofalnog potresa (1979.) značajna je za Prčanj, Kotorsku biskupiju i državu Crnu Goru. Predstoje radovi na obnovi samostana, tako će biti zaokružena revitalizacija ovog značajnog spomeničkog kompleksa vjerskog i kulturnog centra Prčanja i Boke. Don Anton Belan Tribina „Anarholiberalizam i njegov uticaj na brak i obitelj" Održana tribina „Anarholiberalizam i njegov uticaj na brak i obitelj" koju je u Kotoru, u dvorani Biskupije, vodio mr. fra Žarko Relota, profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Na početku večeri nazočne je pozdravio preuzvišeni Ilija Janjić, biskup kotorski. On je istakao da su tribine nešto posebno u pastoralu Crkve i zahvaljujući njima vjernici produbljuju svoje znanje o vjeri. Predavanje fra Žarka Relote bila je i duhovna priprava za predstojeći blagdan Rođenja Isus Krista, jer kako je i sam naglasio: „Fenomen aharholiberalizma poprilično ugrožava obitelj, a Božić je obiteljski blagdan i kada ugrozite obitelj, ugrozili ste i Božić." On je u svom izlaganju upoznao posjetitelje sa osnovnim načelima anarhizma i liberalizma, a na kraju je ponudio odgovore na probleme s kojima se suočava suvremena obitelj. Tribina je bila interaktivnog karaktera, pa su sudionici po završetku , postavljali pitanja profesoru Reloti. Sinoćnjem predavanju nazočili su, pored domaćina msgr. Ilije Janjića, generalni konzul Republike Hrvatske u Kotoru Božo Vodopija, predsjednik Hrvatske krovne zajednice Zvonimir Deković, povjerenik za pastoral mladih Kotorske biskupije don Dejan Turza i drugi. Fra Žarko Relota je u prijepodnevnim satima održao predavanje svećenicima, o posljepodne je predvodio duhovnu obnovu u kojoj su sudjelovale, pored svećenika i časne sestre. Adrijan Vuksanović Pripreme za Susret Hrvatske katoličke mladeži u Sisku Susret Hrvatske katoličke mladeži (SHKM) održat će se 5. i 6. svibnja 2012. godine u Sisku, pod geslom „U svjetlosti hodimo“ (1Iv 1,7). Zaštitni znak susreta je Kvirinova svjetiljka. Radi se o uljanici podrijetlom iz Siska, koja potječe iz IV. stoljeća, iz vremena sisačkog biskupa i mučenika sv. Kvirina. Na njoj se nalazi Kristov anagram XP, kao i oris glave Jaganjca. U Kotorskoj biskupiji započeli smo pripreme za ovaj značajni događaj Crkve u Hrvata. Tim povodom, prigodom adventskog svećeničkog susreta u katedrali, don Dejan Turza povjerenik za pastoral s mladima uz molitvu za uspjeh SHKM–a upalio je Kvirinovu svjetiljku koja će biti prisutna na svim narednim molitvenim susretima mladih po župama. Želimo pored one materijalne baštine koju izgrađujemo neumornim obnavljanjem naših crkava i stalnom brigom za neizmjerno kulturno blago Kotorske biskupije, izgraditi i onu živu Crkvu, posebno onaj dio Crkve koji čine oni koji su naša budućnost - mladi. Stoga je bitno poticati mlade da postanu dio skupine koja se u župi redovito sastaje i ponuditi im konkretne oblike kršćanskog djelovanja. Cilj nam je u ovoj akademskoj godini i putem ovoga projekta pomoći mladima u upoznavanju Isusa Krista. Pronaći pristup kojim je moguće usmjeravati živote mladih putem vjere kako bi postali kvasac nove evangelizacije u Crkvi i društvu. Stoga će svi susreti i aktivnosti mladih biti usmjereni pripremi mladih za sudjelovanje u što većem broju na SHKM-u. Velika pomoć u pripremi je Priručnik za animatore mladih „U svjetlosti hodimo“ ,koji sadrži 25 prigodnih kateheza. Neka nas priprema za SHKM sve osposobi da, kao što nam je to lijepo poručio biskup domaćin, mons. Vlado Košić: „Još više svjedočimo u svojem životu kako je lijepo biti Kristov prijatelj!“. Zainteresirani za susret mogu se javiti kod svoga župnika. Adrijan Vuksanović Dekreti i imenovanja 1. Dekretom br. 091/11, od 04. 04. 2011. godine p. Piotr Pająk imenovan je koordinatorom u Caritas-u Kotorske biskupije. 2. Dekretom br. 217/11, od 01. 07. 2011. godine đakon don Siniša Jozić raspoređen je na službu u župi Sv. Eustahija u Dobroti. 3. Dekretom br. 295/11, od 30. 09. 2011. godine don Tomi Petroviću produžen je pastoralni rad u Kotorskoj biskupiji i imenovan je upraviteljem župama: Sv. Ane u Đurićima, Sv. Ivana Krstitelja u Kostanjici i Sv. Spasa u Strpu. Iz dnevnika mons. Ilije Janjića biskupa kotorskoga za 2011. godinu 01.01. Biskup je slavio sv. Misu u katedrali sv. Tripuna za Međunarodni dan mira. 02. 01. Biskup je pohodio sestre Crnogorske provincije franjevki Bezgrješnog začeća u Petrovcu koje se brinu o starim i nemoćnim osobama. 04. 01. Prisustvuje na Božićnom koncertu Crnogorskog narodnog pozorišta u Podgorici. 06. 01. Biskup je prijepodne na blagdan Bogojavljenja slavio sv. Misu u Sušnju. Poslije podne biskup je pohodio obitelji s božićnim blagoslovom u Perastu. 07. 01. Biskup je nastavio s božićnim blagoslovom obitelji i domova u Perastu. 15. 01. Biskup je u Zadru sudjelovao na proslavi svetkovine sv. Stošije, zaštitnice zadarske katedrale i zadarske nadbiskupije. 16. 01. U Pučišću na otoku Braču biskup je sudjelovao na sahrani majke mons. Nikole Eterovića. 18. 01. Biskup je u Podgorici posjetio novoizabranog predsjednika Vlade Crne Gore dr. Igora Lukića na njegov poziv. 23. – 26. 01. Biskup je sudjelovao na Svećeničkom Pastoralnom tjednu u Zagrebu. 27. 01. Biskup je u Kotoru sudjelovao na redovitoj svećeničkoj koroni i podizanju zastave sv. Tripuna i svečanim Lodama. 02.02. Biskup je u kotorskoj katedrali predvodio svečanu Večernju u čast sv. Tripuna. 03. 02. Prije podne biskup je sudjelovao na proslavi sv. Vlaha u Dubrovniku, a poslije podne je u kotorskoj katedrali predslavio sv. Misu u čast sv. Tripuna 05. 02. Biskup je u predvečerje Vanjske proslave sv. Tripuna prisustvovao na koncertu Oratorijskog zbora mladih mostarske katedrale pod ravnanjem don Dragana Filipovića u katedrali. 06. 02. Biskup je sudjelovao u svečanoj koncelebraciji sv. Mise na Vanjskoj proslavi sv. Tripuna u zajedništvu s nad/biskupima Splitske metropolije i velikim brojem svećenika koju je predslavio mons. Nikola Eterović, naslovni nadbiskup Cibalae (Vinkovaca) i generalni tajnik Sinode biskupa iz Rima. 09. 02. Biskup je vodio sprovodne obrede č. s. Vitomire Šimić, franjevke Bezgrješnog začeća Crnogorske provincije u Zagrebu. 11. 02. Biskup je u redoviti posjet primio fra Josipa Soptu OFM, provincijala provincije sv. Jeronima iz Zadra. 13. 02. Biskup je predslavio sv. Misu u crkvi sv. Tripuna u Mrkovima (Luštica). 15.-26. 02. Biskup je na misijskom putovanju u Tanzaniji na poziv našeg misionara don Ante Batarela koji vodi misiju u mjestu Ujewa. 10.-11. 03. Biskup je na putu u Rim pohodio Zavod sv. Jeronima i susreo se s don Robertom Tonsatijem, svećenikom Kotorske biskupije koji je tamo na postdiplomskom studiju. 15. 03. Prigodom blagdana sv. Luize biskup je slavio sv. Misu u kapelici sestara Milosrdnica u Kotoru. 19. 03. Biskup je u Dubrovniku sudjelovao na sv. Misi ređenja i ustoličenja biskupa mons. Mate Uzinića. 25. 03. Biskup je primio zadarske sjemeništarce s njihovim poglavarima koji su u okviru svoga hodočašća Boku u katedrali sv. Tripuna zajedno slavili sv. Misu. Poslije podne biskup je primio vrhovnu poglavaricu Družbe sestara franjevki od Bezgrješnog začeća iz Dubrovnika s. Ružicu Banić i fra Miljenka Hontića, OFM Conv., generalnog asistent reda za Srednju Europu. 28. 03. Biskup je u posjet primio novake Družbe Isusove prigodom njihovih Duhovnih vježbi na otoku Gospe od Milosti. 30. 03. Biskup je u posjet primio don Mareka Chrzana SDB, regionalnog savjetnika za Sjevernu Europu. 02. 04. Biskup je u Mostaru sudjelovao na biskupskom ređenju mons. Tome Vukšića, vojnog ordinarija Bosne i Hercegovine. 04. 04. Biskupa je posjetila s. Franciska Molnar, provincijalna poglavarica sestara sv. Križa. 05.-07. 04. Biskup je sudjelovao na redovitom zasjedanju MBK u Subotici. 13. 04. Biskupa su u Kotoru posjetili mladi iz Posušja s fra Mariom Knezovićem. 14. 04. Biskup je u zajedništvu s klerom Kotorske biskupije i fra Mirkom Bobašem slavio sv. Misu prigodom obilježavanja Dana Posvećenog života, što je ujedno bila i duhovna obnova pred blagdan Uskrsa. 15. 04. Biskup je u posjet primio izaslanstvo Hrvatske Ratne Mornarice kontraadmirala Antu Urlića, kapetana fregate Damira Dojkića i pukovnika Vlatka Bandala. 17. 04. Biskup je predslavio sv. Misu Cvjetnice u katedrali. 21. 04. Na Veliki Četvrtak prije podne biskup je predslavio sv. Misu posvete ulja sa svim svećenicima Kotorske biskupije, a poslije podne je slavio Misu Večere Gospodnje u katedrali. 22. 04. Obrede Velikog Petka biskup je predvodio u katedrali. 23. 04. Na Veliku Subotu, biskup je u katedrali predslavio Misu bdijenja. 24. 04. Na Uskrs sv. Misu prije podne biskup je predslavio u katedrali. 25. 04. Biskup je u posjet primio sestre Družbe kćeri milosrđa s Korčule. 27. 04. Biskup je predslavio svečanu sv. Misu u kapeli bl. Ozane u samostanu sestara dominikanki u Zagrebu. 29. 04. Biskup je u posjet primio delegaciju HGI-a i HNV-a. 30. 04. Povodom blagdana bl. Ozane Kotorke biskup je u posjet primio dominikance i sestre dominikanke s Korčule. 07. 05. Biskup je sudjelovao na proslavi sv. Dujma u Splitu. 08. 05. Biskup je podijelio sakrament sv. Potvrde za 22 potvrđenika u Brelima. 12. 05. Biskup je predslavio sv. Misu u svetištu sv. Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju (Vrhbosanska nadbiskupija). 15. 05. Biskup je predslavio sv. Misu u crkvi sv. Križa u Padovi za Hrvate pokrajine Veneto. 16. 05. Biskup je slavio sv. Misu u kapeli sv. Leopolda u Padovi. 21. 05. Biskup je u Uzodlu (Vrhbosanska nadbiskupija) podijelio sakrament sv. Potvrde za 11 potvrđenika. 22. 05. Biskup je prije podne u župi Slivno Ravno (Splitska nadbiskupija) podijelio sakrament sv. Potvrde za 27 potvrđenika, a poslije podne u župi Opuzen za 32 potvrđenika. 23. 05. Biskup je u posjet primio delegaciju Zajednice Sv. Egidija iz Rima. 24. 05. Biskup na blagdan Pomoćnice kršćana predslavio sv. Misu na Muo. 28. 05. Biskup je u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Freisingu (Njemačka) podijelio sakrament sv. Potvrde za 19 potvrđenika. 29. 05. Biskup je slavio sv. Misu u Landshudt-u (Njemačka) za Hrvate HKM. 02. 06. Na blagdan Spasova sv. Misu biskup je predslavio u župi Strp. 04-06. 06. Prigodom pastoralnog posjeta Pape Benedikta XVI. Zagrebu biskup sudjeluje u hodočašću sa svećenicima i vjernicima Kotorske biskupije. 10. 06. Biskup je obavio kanonsku vizitaciju župe sv. Ivana Krstitelja u Budvi. 12. 06. Na blagdana Duhova biskup je u katedrali slavio sv. Misu. 13. 06. Biskup je prije podne na blagdan sv. Antuna Padovanskog predslavio sv. Misu u franjevačkom samostanu u Bjelovaru, a poslije podne je predslavio sv. Misu na Poljudu u Splitu. 15. 06. Biskup je u posjet primio djelatnike Gimnazije iz Metkovića. 18. 06. Biskup je prije podne u župi Kandija (Vrhbosanska nadbiskupija) podijelio sakrament sv. Potvrde za 14 potvrđenika, a poslije podne u župi Glavice za 13 potvrđenika. 19. 06. Biskup je u župi Oštra Luka-Bok zaredio za đakona Kotorske biskupije Sinišu Jozića. 21. 06. Biskup je obavio kanonsku vizitaciju župe sv. Antuna Padovanskog u Tivtu. 25. 06. Biskupa su u Kotoru posjetili hodočasnici, članovi molitvene zajednice crkve Sv. Obitelji iz Zagreba. 26.06. Biskup je u Sušanju podijelio sakrament sv. Potvrde za 27 potvrđenika. Istog dana je podijelio sakrament sv. Potvrde u katedrali u Baru. 29. 06. Povodom završetka radova na obnovi crkve biskup je na blagdan sv. Petra prije podne predslavio sv. Misu u Ljutoj. Istog dana je predslavio sv. Misu u čast sv. Petra u Bogdašićima. 02. 07. Biskup je u Lepetanima blagoslovio repliku ranokršćanskog križa. 03. 07. Biskup je na blagdan Krvi Božje slavio sv. Misu u crkvi sv. Mateja u Dobroti. 04. 07. Biskup je u posjet primio djelatnike Srednje škole iz Čapljine (BiH). 06.-07. 07. Biskup je u Splitu sudjelovao u susretu generacije sjemeništaraca 1959. 11. 07. Biskup je u Đakovu sudjelovao na sahrani njegove tetke časne sestre Emanuele Janjić. 13.-14. 07. Kao predstavnik MBK sv. Ćirila i Metoda biskup je sudjelovao na zasjedanju BK BiH u Banja Luci. 23.-25. 07. Biskup je na poziv nadbiskupa mons. Hans-Josefa Beckera u Paderbornu sudjelovao u proslavi zaštitnika nadbiskupije sv. Liberana. 03. 08. Na blagdan bl. Augustina Kažotića biskup je slavio sv. Misu u Zagrebu u novoj župnoj crkvi bl. Augustina Kažotića - Pešćenica. 10. 08. Biskupa su u Kotoru posjetili hodočasnici iz Zagreba predvođeni vlč. Miroslavom Markićem. 11. 08. Na blagdan sv. Klare biskupa je slavio sv. Misu u crkvi sv. Klare u Kotoru. 15. 08. Na blagdan Uznesenja BDM biskup je prije podne predslavio sv. Misu na otoku Gospe od Milosti, a poslije podne na otoku Gospe od Škrpjela. 16. 08. Na blagdan sv. Roka biskup je predslavio sv. Misu u Donjoj Lastvi. 17. 08. Biskupa je u Kotoru posjetio fra. Nikola Pašalić, župnik iz New Yorka (SAD). 21.08. Biskup je predslavio sv. Misu u crkvi Pomoćnice kršćana na Muo. Na toj sv. Misi p. Piotr Pajak SDS se oprostio s vjernicima, nakon godinu dana pastoralnog rada u Kotorskoj biskupiji. 27. 08. Uoči blagdana Uznesenja BDM prema Julijanskom kalendaru biskup je sudjelovao na Svečanoj Večernjoj sa mons. Kirom Stojanovim skopskim biskupom i svećenstvom u župi Strumica. 28. 08. Na blagdan Uznesenja BDM prema Julijanskom kalendaru biskup je propovijedao na svečanoj liturgiji koju je predvodio domaći vladika mons. Kiro Stojanov, a poslije podne biskup je predslavio sv. Misu u skopskoj katedrali za vjernike zapadnog obreda. 04. 09. Biskup je sudjelovao na proslavi 600-te obljetnice Čuda Predragocijene Krvi Kristove u Ludbregu (Varaždinska biskupija). 08. 09. Na blagdan Rođenja BDM biskup je predvodio sv. Misu u Guštinima kod Pazina (Istra) u kapeli obitelji Verona i tom prigodom je blagoslovio četiri bareljefa bokeljskih miljenika (Sv. Tripuna, Sv. Leopolda, Bl. Gracije i Bl. Ozane). Koncelebrirali su uz domaće svećenike mons. Anton Belan, mons. Srećko Majić i don Ante Dragobratović. 11. 09. Biskup je slavio sv. Misu u obnovljenoj crkvi sv. Eustahija u Dobroti. 16. 09. Biskup je u posjet primio izaslanstvo regije Friuli-Veneto i tom je prigodom dogovorena načelna suradnja na očuvanju kulturnih dobara iz vremena Venecijanske države. 17. 09. Biskup je na otoku Gospe od Milosti podijelio sakrament Ženidbe mladencima Suzani Luković i Zoranu Matošević. 19. 09. Biskup je u posjet primio ambasadora Šarunasa Adomavičiusa, voditelja OSCE misije u Crnoj Gori. 20. 09. Biskup je u Kotoru bio domaćin godišnjeg susreta generacije ređenika iz 1969. godine. 21. 09. Biskup je o blagdanu sv. Mateja predslavio sv. Misu u župnoj crkvi sv. Mateja u Dobroti. 24. 09. Grupa hodočasnika i svećenika Kotorske biskupije zajedno s biskupom sudjelovali su u sv. Misi proglašenja blaženima pet Drinskih mučenica u Sarajevu. 25.-27. 09. Biskup je bio u Vidovicama na godišnjem odmoru. 28. 09. Uoči blagdana sv. Mihovila u katedrali sv. Jakova u Šibeniku biskup je sudjelovao u svečanoj Službi svijetla. 29. 09. Biskup je sudjelovao u proslavi blagdana sv. Mihovila zaštitnika grada Šibenika. 01. 09. Uoči blagdana sv. Stjepana u hvarskoj katedrali biskup je sudjelovao u Svečanoj večernjoj. 02. 10. Biskup je na Hvaru sudjelovao u proslavi sv. Stjepana, pape i mučenika, zaštitnika katedrale i grada Hvara. 04. 10. Biskup je na blagdan sv. Franje prije podne predslavio sv. Misu u kapeli sestara franjevki Bezgrješnog začeća u Dobroti, a poslije podne je predslavio sv. Misu u crkvi sv. Klare u Kotoru. 08. 10. Biskup je sudjelovao na proslavi 25. obljetnice osnutka biskupije u Zrenjaninu. Istog dana predslavio je večernju sv. Misu u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Zemunu. 10. 10. Biskup je u posjet primio mons. Josepha Arshada, kancelara Apostolske Nuncijature za Crnu Goru. U sastanku sudjelovali generalni vikar don Anton Belan i kancelar don Pavao Medač. 19. 10. Biskup je na radni sastanak primio Srđana Milića, predsjednika Socijalističke narodne partije. 23. 10. Na proslavi 100 godišnjice župe u Skopaljskoj Gračanici (Vrhbosanska nadbiskupija) biskup je predslavio sv. Misu. 25. 10. Biskup je u kotorskoj katedrali prisustvovao promociji reprint izdanja Dubrovačkog misala iz XII. st. 30. 10. Biskup je u Jošicama (Đurići) u kapeli Gospe od Ružarja slavio sv. Misu. 01. 11. Na blagdan Svih Svetih biskup je predslavio sv. Misu u crkvi Sv. Klare u Kotoru. 02. 11. Na Dušni dan biskup je predslavio sv. Misu u crkvi sv. Nikole u Gornjem Krašiću. 05. 11. U crkvi sv. Mihovila u Zagrebu biskup je slavio sv. Misu i bio prisutan na vjenčanju. 09. 11. Na svetkovinu bl. Gracija u župnoj crkvi Pomoćnice kršćana na Muo biskup je predslavio sv. Misu. 13. 11. Prigodom održavanja Prvog obiteljskog vikenda za Kotorsku biskupiju biskup je predslavio sv. Misu u kapeli sestara Služavki Malog Isusa u Dobroti. 19. 11. Biskup je u Tuzima sudjelovao na sprovodu fra. Deda (Dominika) Markolaja, OFM. 20. 11. Biskup je na treći dan trodnevnice predslavio sv. Misu u crkvi Gospe od Zdravlja u Kotoru. 21. 11. Na blagdan Gospe od Zdravlja (zavjetni dan Kotora) biskup je u istoimenoj crkvi slavio sv. Misu. 22. 11. Biskup je na blagdan sv. Cecilije slavio sv. Misu u katedrali sv. Marka u Korčuli i tom prigodom pohodio samostan časnih sestara dominikanki. 26. 11. Biskupa su u Kotoru posjetili hodočasnici iz Zadarske nadbiskupije. 27. 11. Biskup je predslavio sv. Misu u kotorskoj katedrali prigodom obilježavanja blagdana sv. Cecilije zaštitnice katedralnog zbora sv. Tripuna. 06. 12. Na blagdan sv. Nikole biskup je slavio sv. Misu u Gornjem Krašiću. 10. 12. Prigodom blagoslova novoobnovljene crkve sv. Nikole na Prčanju biskup je slavio sv. Misu sa svećenicima Kotorske biskupije i predvodio obred blagoslova. 13. 12. Prigodom kanonske vizitacije Franjevačke provincije Sv. Jeronima iz Zadra, samostana sv. Klare u Kotoru, biskup je u posjetu primio fra Darka Teperta OFM, generalnog vizitatora. 14. 12. Biskup je zajedno sa svećenicima i časnim sestrama sudjelovao u Adventskoj duhovnoj obnovi u katedrali sv. Tripuna, koju je predvodio fra Žarko Relota, profesor na KBF-u u Zagrebu. 24. 12. Biskup je slavio sv. Misu Polnoćku u katedrali sv. Tripuna. 25. 12. Božićnu sv. Misu biskup je slavio u katedrali sv. Tripuna. 30. 12. Prigodom Prvog susreta zborova i božićnog koncerta u okviru Dana Bokeljskih svetaca i blaženika biskup je slavio sv. Misu u crkvi sv. Eustahija u Dobroti. 31. 12. Sv. Misu Zahvalnicu biskup je slavio u kotorskoj katedrali.
© Copyright 2024 Paperzz
