1 Ellen G. White ISUS SE RODI ISUS SE RODI 2 Nakladnik ADVENTUS d.o.o. Maruπevec 82, 42 243 Maruπevec e-mail: [email protected] www.adventus.hr Izvornik THE DESIRE OF AGES Copyright by Ellen G. White Publications Urednik Dragutin Matak Prijevod Smaragda StefanoviÊ Lektura –urica GarvanoviÊ-Porobija Korektura Ljiljana –idara i Marijan MalaπiÊ Naslovnica Roberto Ferruzzi (1854.—1934.) MajËica s Djeteπcem Dizajn Kreπimir Godina Prijelom GENESIS, Zagreb Tisak TIPOMAT 3 Ellen G. White ISUS SE RODI Odabrana poglavlja iz knjige “Isusov æivot” ADVENTUS Zagreb, 2004. ISUS SE RODI 4 CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb UDK 232.9 WHITE, Ellen Gould Isus se rodi : odabrana poglavlja iz knjige “Isusov æivot” / Ellen G. White ; [prijevod Smaragda StefanoviÊ]. - Zagreb : Adventus, 2004. Prevedeno prema: The Desire of Ages. ISBN 953-7119-09-2 I. Isus Krist -- Æivot i djelo 441014163 5 “Nekako u to vrijeme æivio je Isus, mudar Ëovjek, ako je uopÊe ispravno nazivati ga Ëovjekom, jer je on Ëinio divna djela i bio je uËitelj ljudima koji su rado prihvaÊali istinu. On je privukao k sebi mnoge Hebreje i brojne neznaboπce. On je bio Krist — Mesija. A kada ga je Pilat, na nagovor vodeÊih ljudi meu nama, osudio na kriæ, oni koji su ga ljubili od poËetka nisu ga zaboravili; jer on im se javio opet æiv treÊega dana kao πto su boæanski proroci unaprijed prorekli to i tisuÊe drugih divnih djela koja se odnose na njega. Pleme krπÊana, tako nazvano po njemu, nije nestalo do danaπnjeg dana.” Josip Flavije, Hebrejske starine, XVIII, 3 6 ISUS SE RODI 7 1 “Bog je s nama” “Dat Êe mu ime Emanuel,... Bog je s nama.” “Svjetlost spoznaje slave Boæje” vidjela se “na licu Kristovu”. Gospodin Isus Krist bio je jedno s Ocem od vjeËnih vremena; On je bio “otisak njegove biti”, otisak Njegove veliËine i veliËanstva, “odsjev njegova sjaja”. On je doπao na naπ svijet kako bi objavio ovu slavu. On je doπao na ovu grijehom pomraËenu Zemlju da otkrije svjetlost Boæje ljubavi, da bude “Bog s nama”. Stoga je za Njega proreËeno: “Dat Êe mu ime Emanuel.” Doπavπi prebivati meu naDoπavπi prebivati ma, Isus je trebao otkriti Bomeu nama, Isus ga i ljudima i anelima. On je je trebao otkriti bio RijeË Boæja — Boæja misao Boga i ljudima i koja se mogla Ëuti. U molitvi anelima. za svoje uËenike On je kazao: “Objavio sam im ime tvoje” — “milosrdan i milostiv, spor na srdæbu, bogat ljubavlju i vjernoπÊu” — “da u njima trajno bude ljubav kojom si me ljubio, i ja u njima.” Meutim, ovo otkrivenje nije dano samo Njegovoj djeci na Zemlji. Naπ mali svijet udæbenik je svemira. Boæja divna namjera milosti, tajne spasonosne ljubavi — tema je u koju “aneli æele zaroniti” i koja Êe se prouËavati kroz beskrajne vjekove. Izbavljena Êe i bezgrjeπna biÊa u Kristovom kriæu pronaÊi svoj nauk i svoju pjesmu. Vidjet Êe se da je slava koja blista s Kristova lica slava samopoærtvovne ljubavi. U svjetlosti s Golgote vidjet Êe se da je zakon te ljubavi 8 ISUS SE RODI pune samoodricanja — zakon æivota za Zemlju i Nebo; da ljubav koja “ne traæi svoje” ima svoj izvor u Boæjem srcu; da se u Onome koji je bio krotak i ponizan otkrio karakter Onoga koji prebiva u svjetlosti kojoj nijedan Ëovjek ne moæe pristupiti. Bog je s nama u prirodi U poËetku se Bog otkrio u svim djelima stvaranja. Krist je bio Onaj koji je razastro nebesa i poloæio temelje Zemlji. Njegova je ruka postavila svjetove u prostoru i oblikovala poljsko cvijeÊe. “UËvrstio je bregove jakoπÊu svojom.” “Njegovo je more, on ga je stvorio.” (Psalam 65,6; 95,5) On je ispunio Zemlju ljepotom i zrak pjesmom. On je ispisao poruku OËeve ljubavi na svim djelima na zemlji, u zraku i na nebu. Premda je sada savrπeno djelo oπteÊeno grijehom, joπ se moæe zamijetiti ono πto je isSlavni aneli pisano u poËetku. Joπ i danas sve πto je stvoreno objavljuje nalaze svoju slavu Njegova savrπenstva. Ne radost u davanju. postoji niπta — osim sebiËnog Ëovjekovog srca — πto æivi samo za sebe. Nema ptice koja sijeËe zrak, ni æivotinje koja se kreÊe po zemlji, a da ne sluæi nekom drugom æivotu. Nema nijednog lista u πumi ili skromne vlati trave a da nema svoju sluæbu. Svako drvo, grm i list izlijevaju æivotni sastojak bez koga ni Ëovjek ni æivotinja ne bi mogli æivjeti, a opet — i Ëovjek i æivotinja sluæe æivotu drveta, i grma i lista. CvijeÊe odiπe mirisom i otkriva svoju ljepotu kao blagoslov ovom svijetu. Sunce rasipa svoju svjetlost da razveseli tisuÊe svjetova. Ocean, iako izvor svih naπih vrela i studenaca, prima rijeke iz svake zemlje, ali uzima da bi dao. Magle koje izlaze iz njegovih njedara padaju kao kiπe i natapaju zemlju, da bi iz nje moglo nicati i pupati. Slavni aneli nalaze svoju radost u davanju — davanju ljubavi i neumornog bdijenja duπama koje su pale i izgubile svoju svetost. Nebeska biÊa pokuπavaju zadobiti ljudska srca; ona ovom mraËnom svijetu donose svjetlost iz nebeskih “BOG JE S NA MA” 9 dvorova. Ljubaznom i strpljivom sluæbom ona djeluju na ljudski duh tako da izgubljene dovode u zajednicu s Kristom, koji im je mnogo bliæi no πto to oni mogu pretpostaviti. Bog je s nama u Isusu (1) Meutim, kad se okrenemo od svih manjih otkrivenja, onda gledamo Boga u Isusu. PromatrajuÊi Isusa vidimo da je slava naπeg Boga u davanju. Ja “niπta od sebe ne Ëinim”, rekao je Krist; “kao πto je mene poslao æivi Otac, i kao πto ja æivim zbog Oca.” “Ali ja ne traæim slave svoje, veÊ slavu Onoga koji me je poslao.” (Ivan 8,28; 6,57; 8,50; 7,18) Tim je rijeËima izloæeno veliko naËelo πto je zakon æivota za svemir. Krist je sve primio od Boga, ali je uzeo da bi dao. (Tako se u nebeskim dvorovima, u svojoj sluæbi za sva stvorena biÊa, kroz ljubljenog Sina OËev æivot izlijeva na sve; a preko Sina æivot se vraÊa, u hvali i radosnoj sluæbi, kao plima ljubavi, velikom Izvoru svega.) I Zemlju je obavio tako kroz Krista krug dobromrak jer je Bog Ëinstava se zatvara, otkrivajuÊi karakter velikog Darodavca pogreπno shvaÊen. — zakon æivota. Ovaj je zakon prekrπen na samome Nebu. Grijeh je potekao iz sebiËnosti. Lucifer, kerub zaklanjaË, æelio je biti prvi na Nebu. On je teæio da zavlada nebeskim biÊima, da ih odvoji od njihovog Stvoritelja i pridobije za sebe njihovu vjernost. Iz tog je razloga on netoËno prikazivao Boga, pripisujuÊi Mu æelju za samouzviπenjem. Æelio je da Tvorcu punom ljubavi pripiπe svoje loπe osobine. Tako je obmanuo anele. Tako je prevario ljude. On ih je naveo da posumnjaju u Boæju RijeË i izgube povjerenje u njegovu dobrotu. BuduÊi da je Bog Bog pravde i neusporediva veliËanstva, Sotona ih je naveo da Ga smatraju strogim i nemilosrdnim. Tako je naveo ljude da mu se pridruæe u pobuni protiv Boga, i noÊ se prokletstva spustila na svijet. Zemlju je obavio mrak jer je Bog pogreπno shvaÊen. Da bi se mraËne sjenke rastjerale, da bi se svijet mogao vratiti Bogu, trebalo je slomiti Sotoninu prijevarnu moÊ. To se nije 10 ISUS SE RODI moglo ostvariti prisilom. Primjenjivanje sile suproti se naËelima Boæje vladavine. On æeli jedino sluæbu iz ljubavi, a ljubav se ne moæe zapovjediti; ona se ne moæe zadobiti silom ili vlaπÊu. Samo ljubav moæe probuditi ljubav. Poznavati Boga znaËi ljubiti Ga. Njegov karakter mora se pokazati u suprotnosti prema Sotoninom karakteru. Samo jedno BiÊe u cijelome svemiru moæe ostvariti ovo djelo. Boæju ljubav moæe obznaniti samo Onaj koji poznaje njezinu visinu i dubinu. Nad mraËnom moÊi svijeta mora granuti Sunce Pravde sa zdravljem “u zrakama”. (Malahija 4,2) Plan za naπe spasenje nije bila naknadna misao, plan naËinjen nakon Adamova pada. On je bio otkrivenje “po objavi Tajne sakrivene od vjeËnosti”. (Rimljanima 16,25) On je otkrivenje naËela koja su od vjeËIsus je odabrao nosti bila temelj Boæjeg prisiÊi s prijestolja jestolja. Od samog poËetka Bog Otac i Krist znali su za Sotosvemira kako bi nin otpad i Ëovjekov pad izazmogao donijeti van djelovanjem prijevarne sisvjetlost onima le odmetnika. Bog nije uzroËkoji su u mraku i nik postojanja grijeha, ali je unaprijed vidio njegovo postoæivot onima koji janje osiguravajuÊi sredstvo koginu. jim Êe se suprotstaviti ovoj straπnoj moguÊnosti. Njegova ljubav prema svijetu bila je tako velika da se On zavjetovao dati svoga jedinoroenog Sina “da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni”. (Ivan 3,16) Lucifer je rekao: “Povrh zvijezda Boæjih prijesto Êu sebi diÊi,... bit Êu jednak Viπnjemu.” (Izaija 14,13.14) Meutim, Krist, “On, boæanske naravi, nije se ljubomorno dræao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje liπio uzevπi narav sluge i postavπi sliËan ljudima. Kad postade kao Ëovjek, ponizi sam sebe postavπi posluπan do smrti, i to do smrti na kriæu.” (Filipljanima 2,6-8) To je bila dobrovoljna ærtva. Isus je mogao ostati kraj svoga Oca. On je mogao zadræati slavu Neba i poπtovanje anela. Meutim, On je izabrao vratiti æezlo u OËeve ruke “BOG JE S NA MA” 11 i siÊi s prijestolja svemira kako bi mogao donijeti svjetlost onima koji su u mraku i æivot onima koji ginu. Prije gotovo dvije tisuÊe godina s Neba, s Boæjega prijestolja, Ëuo se glas tajanstvena znaËenja: “Zato, ulazeÊi u svijet [Krist] veli: Ni ærtve ni prinosa nisi htio, ali si mi pripremio tijelo... Evo, dolazim — o meni je naime u svitku, to jest knjizi, pisano — da Ëinim, Boæe, volju tvoju.” (Hebrejima 10,5-7) U ovim je rijeËima objavljeno ispunjenje cilja koji je bio sakriven od vjeËnih vremena. Krist je bio spreman da doe na naπ svijet i da se utjelovi. On kaæe: “Ali si mi pripremio tijelo.” Da se pojavio u slavi koju je imao zajedno s Ocem prije postanka svijeta, mi ne bismo mogli podnijeti svjetlost njegove nazoËnosti. Kako bismo je mogli promatrati a da ne poginemo, otkrivenje je njegove slave bilo priguπeno. Njegova boæanska priroda bila je obavijena ljudskom — nevidljiva slava bila je u vidljivom ljudskom obliËju. Navijeπtena Boæja blizina Ovaj je veliki cilj bio navijeπten slikama i simbolima. Grm koji je gorio, u kome se Krist javio Mojsiju, otkrivao je Boga. Simbol izabran da prikaæe Boæanstvo bio je nizak grm, naoko bez privlaËnosti. On je sakrivao BezgraniËnog. Svemilostivi Bog sakrivao je svoju slavu najjednostavnijom slikom, da bi ga Mojsije mogao promatrati i æivjeti. Tako je i u stupu od oblaka danju i stupu od ognja noÊu Bog odræavao vezu s Izraelom, otkrivajuÊi ljudima svoju volju i pruæajuÊi im svoju milost. Boæja je slava bila priguπena, a njegovo veliËanstvo obavijeno velom, kako bi Ga slabi vid ograniËenih ljudi mogao gledati. Tako je Krist trebao doÊi u “poniæenom tijelu” (Filipljanima 3,21) “postavπi sliËan ljudima”. U oËima svijeta On nije imao ljepote zbog koje bi Ga poæeljeli; ipak, bio je utjelovljeni Bog, svjetlost Neba i Zemlje. Njegova je slava bila obavijena velom. Njegova veliËina i veliËanstvo bili su sakriveni, da bi se mogao pribliæiti tuænim ljudima izloæenim kuπnji. Bog je zapovjedio Mojsiju za Izrael: “Neka mi sagrade Svetiπte da mogu boraviti meu njima.” (Izlazak 25,8) I On je prebivao u Svetiπtu, usred svog naroda. Tijekom cijelog 12 ISUS SE RODI njihovog zamornog lutanja kroz pustinju, simbol njegove prisutnosti bio je s njima. Tako je Krist postavio svoj πator usred naπeg ljudskog tabora. On je razapeo svoj πator kraj naπih πatora, da bi mogao prebivati meu nama i upoznati nas sa svojim boæanskim karakterom i æivotom. “I RijeË tijelom postala i nastanila se meu nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinoroenac od Oca — pun milosti i istine.” (Ivan 1,14) Bog je s nama u Isusu (2) Otkako je Isus doπao prebivati meu nama, znamo da Bog poznaje naπe kuπnje i suosjeÊa s nama u naπim æalostima. Svaki Adamov sin i kÊi mogu shvatiti da je naπ Tvorac prijatelj grjeπnicima. Jer, u svakom nauku o milosti, u svakom obeÊanju radosti, u svakom ËiOtkako je Isus nu ljubavi, u svakoj boæanskoj doπao prebivati privlaËnoj sili koja se otkrila u Spasiteljevu æivotu na zemlji, meu nama, mi vidimo da je “S nama Bog”. znamo da Bog Sotona predstavlja Boæji poznaje naπe Zakon ljubavi kao zakon sebiËkuπnje i suosjeÊa s nosti. On objavljuje da je nama nemoguÊe posluπati njegonama u naπim va pravila. On okrivljuje Tvorca æalostima. za pad naπih praroditelja i sve patnje koje su nastale, navodeÊi ljude da Boga smatraju zaËetnikom grijeha, patnji i smrti. Isus je trebao razotkriti ovu prijevaru. Kao jedan od nas, On je trebao pruæiti primjer posluπnosti. Stoga je uzeo na sebe naπu prirodu i proπao kroz naπa iskustva. “Zato je u svemu morao postati sliËan svojoj braÊi.” (Hebrejima 2,17) Ako bismo morali snositi bilo πto od onoga πto Isus nije podnio, Sotona bi na toj pojedinosti prikazao kako je Boæja sila za nas nedostatna. Zbog toga je Krist bio “iskusan u svemu (kao i mi)”. (Hebrejima 4,15) On je podnio svaku kuπnju kojoj smo mi izloæeni. On nije upotrijebio nikakvu silu u svoju korist koja nije dareæljivo ponuena i nama. Kao Ëovjek, suoËio se s kuπnjom i “BOG JE S NA MA” 13 savladao je u sili koja mu je dana od Boga. On kaæe: “Milje mi je, Boæe moj, vrπit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.” (Psalam 40,8) Dok je hodio ËineÊi dobro, iscjeljujuÊi sve koje avo bjeπe nadvladao, On je jasno upuÊivao ljude na karakter Boæjeg Zakona i na narav svoje sluæbe. Njegov æivot svjedoËi da i mi moæemo na isti naËin posluπati Boæji Zakon. Svojom je ljudskom prirodom Krist dodirnuo ËovjeËanstvo; a boæanskom je bio povezan s Boæjim prijestoljem. Kao Sin »ovjeËji dao nam je primjer posluπnosti; kao Sin Boæji daje nam silu da posluπamo. Krist je iz grma na gori Horebu progovorio Mojsiju govoreÊi: “Ja sam koji jesam... Ovako kaæi Izraelcima: ‘Ja jesam’ posla me k vama.” (Izlazak 3,14) Bio je to zalog Izraelova osloboenja. Kad je doπao “postavπi sliËan ljudima”, On se predSvojom je stavio kao JA SA M. Dijete iz ljudskom Betlehema, krotki i ponizni Spasitelj, Bog je koji “je tijelom prirodom Krist oËitovan”. (1. Timoteju 3,16) dodirnuo A nama kaæe: “Ja sam pastir ËovjeËanstvo; a dobri.” “Ja sam æivi kruh.” “Ja boæanskom je bio sam put, istina i æivot.” “Dana povezan s Boæjim mi je sva vlast, nebeska i zemaljska.” (Ivan 10,11; 6,51; prijestoljem. 14,6; Matej 28,18) JA SA M sigurnost svakog obeÊanja. JA SAM; ne bojte se. “Bog je s nama” jamstvo je naπeg osloboenja od grijeha, sigurnost naπe sile da posluπamo zakon Neba. Ponizivπi se da bi uzeo na sebe ljudsku prirodu, Krist je otkrio karakter suprotan Sotoninom karakteru. Meutim, On je siπao joπ niæe na stazi poniznosti. “Ponizi sam sebe postavπi posluπan do same smrti, i to do smrti na kriæu.” (Filipljanima 2,8) Kao πto je veliki sveÊenik odlagao svoje prekrasne velikosveÊeniËke haljine i vrπio sluæbu u odjeÊi od bijelog lana obiËnog sveÊenika, tako je i Krist uzeo obliËje sluge i prinio ærtvu — sam SveÊenik, sam Ærtva. “Za naπe grijehe probodoπe njega, za opaËine naπe njega satrijeπe. Na njega pade kazna — radi naπeg mira, njegove nas rane iscijeliπe.” (Izaija 53,5) 14 ISUS SE RODI S Kristom se postupalo onako kako mi zaluæujemo, da bi se s nama postupalo kako On zasluæuje. On je bio osuen zbog naπih grijeha, u kojima nije imao udjela, da bismo mi mogli biti opravdani njegovom pravdom, u kojoj nemamo udjela. Pretrpio je smrt koja je bila naπa, da bismo mogli primiti æivot koji je bio njegov. “Njegove nas rane iscijeliπe.” Svojim æivotom i smrÊu, Krist je postigao viπe od same obnove onoga πto je grijehom bilo razoreno. Sotonina je namjera bila da prouzroËi vjeËnu razdvojenost izmeu Boga i Ëovjeka; ali u Kristu mi smo se mnogo prisnije sjedinili s Bogom no πto bi to bilo da nikada nismo pali. Time πto je uzeo naπu prirodu, Spasitelj se povezao s ËovjeËanstvom vezom koja se neÊe nikada raskinuti. On je povezan s nama kroz svu vjeËnost. “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina.” (Ivan S Kristom se 3,16) On Ga je dao ne samo postupalo onako da ponese naπe grijehe i umre kao naπa ærtva; On Ga je pakako mi lom rodu dao. Da bi nas uvjezaluæujemo, da bi rio u nepromjenjivost svoje se s nama odluke o miru, Bog je dao svopostupalo kako ga jedinoroenoga Sina da postane Ëlan ljudskog roda, da On zasluæuje. zauvijek zadræi svoju ljudsku prirodu. To je zalog da Êe Bog ispuniti svoju rijeË. “Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleÊima mu je vlast.” Bog je usvojio ljudsku prirodu u osobi svoga Sina i prenio je u najviπe Nebo. “Sin »ovjeËji” dijeli prijestolje svemira. “Sin »ovjeËji” Êe ponijeti ime “Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeËni, Knez mironosni”. (Izaija 9,5) JA SA M je Posrednik izmeu Boga i ËovjeËanstva, polaæuÊi svoje ruke na oboje. On koji je “svet, nevin, neokaljan, sasvim razliËit od greπnika” ne stidi se nazvati nas braÊom. (Hebrejima 7,26; 2,11) U Kristu su meusobno povezane zemaljska i nebeska obitelj. Proslavljeni je Krist naπ brat. Nebo je obavijeno ljudskom prirodom, a ljudsko je privijeno nagradi BezgraniËne ljubavi. Bog o svom narodu kaæe: “Kao drago kamenje krune oni Êe blistat u zemlji njegovoj. A h, kako li Êe sretan, kako “BOG JE S NA MA” 15 lijep biti!” (Zaharija 9,16.17) Uzdizanje Êe spaπenih biti vjeËno svjedoËanstvo o Boæjoj milosti. “Da u vjekovima koji nadolaze” On Êe pokazati “izvanredno bogatstvo svoje milosti dobrotom prema nama u Kristu Isusu.” “Da se... saopÊi mnogolika Boæja mudrost poglavarstvima i vlastima na nebesima, prema vjeËnom naumu koji ostvari u Kristu Isusu, Gospodinu naπem.” (Efeæanima 2,7; 3,10.11) Kristovim djelom otkupljenja opravdana je Boæja vladavina. SvemoguÊi je obznanjen kao Bog ljubavi. Sotonine su optuæbe opovrgnute, a njegov karakter razotkriven. Pobuna se ne moæe ponovno podignuti. Nikada viπe grijeh ne moæe dospjeti u Svemir. Kroz vjeËna vremena svi Êe biti zaπtiÊeni od otpada. SamopoærtvovnoπÊu ljubavi stanovnici su Neba i Zemlje povezani neraskidivim vezama sa svojim Tvorcem. Djelo otkupljenja bit Êe dovrπeno. Na mjestu na kome Kristovim djelom je grijeh obilovao, Boæja se otkupljenja milost joπ viπe umnoæila. Sama opravdana je Zemlja, to polje za koje Sotona Boæja vladavina. kaæe da pripada njemu, ne samo da Êe biti izbavljena veÊ i uzviπena. Naπ mali svijet, pod prok letstvom grijeha, jedina tamna mrlja u njegovom veliËanstvenom stvaranju, bit Êe poπtovana viπe od svih ostalih svjetova u Boæjem svemiru. Ovdje, gdje je Boæji Sin prebivao u ljudskom tijelu, gdje je Kralj slave æivio, patio i umro — ovdje, kad sve bude On uËinio novim, Boæje Êe Svetiπte biti s ljudima i “On Êe stanovati s njima: oni Êe biti njegov narod, i on sam, Bog bit Êe s njima.” (Otkrivenje 21,3) I kroz beskrajne vjekove, dok spaπeni budu hodili u svjetlosti samoga Boga, oni Êe Ga hvaliti za njegov neizrecivi Dar, za — Emanuela, “Bog je s nama”. ISUS SE RODI 16 2 Izabrani narod Izabrani za uzviπenu sluæbu Viπe od tisuÊu godina hebrejski je narod oËekivao Spasiteljev dolazak. U taj su dogaaj oni polagali najsvjetlije nade. U pjesmi i proroËanstvu, u crkvenom obredu, u molitvi u domu, oni su kao dragocjenost Ëuvali njegovo ime. A ipak Ga prilikom njegova dolaska nisu Ono πto je prepoznali. Ljubljeni na Nebu Abraham bio u za njih je bio “poput korijena iz zemlje sasuπene”. U Njega zemlji svog “ne bi obliËja ni ljupkosti” i oni obitavanja, Josip nisu zamijetili na Njemu niu Egiptu, a Daniel kakvu ljepotu da bi Ga poæena babilonskom ljeli. “K svojima doe, ali ga njegovi ne primiπe.” (Izaija dvoru, to je 53,2. KJV; Ivan 1,11) hebrejski narod Ipak, Bog je izabrao Izratrebao biti meu ela. On ga je pozvao da meu narodima. Trebao ljudima saËuva spoznaju o njegovom zakonu, simbolima i je otkriti Boga proroËanstvima koji su upuÊiljudima. vali na Spasitelja. On je æelio da ovaj narod bude kao vrelo spasenja za ovaj svijet. Ono πto je Abraham bio u zemlji svog obitavanja, Josip u Egiptu, a Daniel na babilonskom dvoru, to je hebrejski narod trebao biti meu narodima. On je trebao otkriti Boga ljudima. IZABR ANI NAROD 17 Kad je pozvao Abrahama, Gospodin je rekao: “Blagoslovit Êu te... i sam Êeπ biti blagoslov... sva plemena na zemlji tobom Êe se blagoslivljati.” (Postanak 12,2.3) Isto su uËenje ponavljali i proroci. Premda je Izrael bio opustoπen ratom i suæanjstvom, ipak je ostalo obeÊanje koje mu je bilo dano: “Tada Êe Ostatak Jakovljev, meu brojnim narodima, biti kao rosa koja od Jahve dolazi, kao kapljice kiπe na travi koja ne Ëeka na Ëovjeka niti iπËekuje sina ËovjeËjeg.” (Mihej 5,6) U vezi s Hramom u Jeruzalemu, Gospodin je preko Izaije izjavio: “Jer Êe se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode.” (Izaija 56,7) Izraelci izabiru nacionalni i svjetovni probitak Bog je Izraelcima uzalud slao opomene preko proroka. Uzalud su podnosili kazne neznaboæaËkog ugnjetavanja. Svaku reformu pratio je sve dublji otpad. Meutim, Izraelci su svoje nade usmjerili na svjetovnu veliËinu. Od vremena ulaska u kanaansku zemlju, oni su se udaljili od Boæjih zapovijedi i poπli putovima neznaboæaca. Bog im je uzalud slao opomene preko svojih proroka. Uzalud su podnosili kazne neznaboæaËkog ugnjetavanja. Svaku reformu pratio je sve dublji otpad. Da je Izrael bio vjeran Bogu, On bi mogao postiÊi svoj cilj uz pomoÊ njihova uvaæavanja i uzdizanja. Da su hodili putovima posluπnosti, On bi ih uzdigao “ËaπÊu, imenom i slavom nad sve narode koje je stvorio”. “Svi narodi zemlje vidjet Êe”, rekao je Mojsije, “da je nada te zazvano ime Jahvino, te Êe strahovati od tebe.” “Kad oni Ëuju za sve ove zakone”, reÊi Êe: “Samo je jedan narod mudar i pametan, a to je ovaj veliki narod.” (Ponovljeni zakon 26,19; 28,10; 4,6) Meutim, zbog njihovog se nevjerstva Boæja namjera mogla ostvariti samo kroz neprekidne patnje i poniæenja. Oni su odvedeni u babilonsko suæanjstvo i rasijani po zemljama neznaboæaca. U nevolji, mnogi su obnovili svoju 18 ISUS SE RODI vjernost njegovom savezu. Dok su vjeπali svoje harfe o vrbe i plakali za svetim Hramom koji je opustio, svjetlost istine blistala je iz njih i spoznaja se o Bogu πirila meu narodima. NeznaboæaËki ærtveni sustavi bili su izopaËenje onog sustava πto ga je Bog uspostavio; mnogi iskreni promatraËi neznaboæaËkih obreda uËili su od Hebreja znaËenje boæanski uspostavljene sluæbe i u vjeri usvojili obeÊanje o Iskupitelju. Mnogi su izgnanici trpjeli progonstvo. Nije bio mali broj onih koji su izgubili svoj æivot zato πto nisu htjeli pogaziti subotu i poπtovati neznaboæaËke praznike. Kad su se idolopoklonici digli da uniπte istinu, Gospodin je doveo svoje sluge pred lice kraljeva i vladara, da bi oni i njihov narod mogli primiti svjetlost. Mnogo puta najveÊi vladari dovedeni su dotle da proglase nadmoÊnost BoMnogi su sluæili ga koga su njihovi hebrejski Bogu samo robovi oboæavali. Babilonskim suæanjstvom izvanjskim Izraelci su djelotvorno lijeËeznacima, kao ni od sluæbe rezanim likovima. sredstvima za Tijekom stoljeÊa koja su slijepostizanje dila oni su patili od ugnjetavanja neznaboæaËkih neprinacionalne jatelja, sve dok nisu stekli ËvrveliËine. sto uvjerenje da njihov napredak ovisi o posluπnosti Boæjem Zakonu. Meutim, kod mnogih posluπnost nije potekla iz ljubavi. Pobuda je bila sebiËna. Oni su samo izvanjskim znacima, kao sredstvima za postizanje nacionalne veliËine, sluæili Bogu. Oni nisu postali svjetlost svijetu, veÊ su se — da bi izbjegli kuπnju idolopoklonstva, zatvorili prema svijetu. U uputama danim Mojsiju, Bog je ograniËio njihovo druæenje s idolopoklonicima, ali je ovo uËenje bilo pogreπno protumaËeno. Njegova je namjera bila da ih zaπtiti od preuzimanja neznaboæaËkih obiËaja. Meutim, ono je iskoriπteno za podizanje zida odvajanja izmeu Izraela i drugih naroda. Hebreji su smatrali Jeruzalem svojim Nebom, i doista su bili ljubomorni πto Gospodin pokazuje svoju milost i prema neznaboπcima. IZABR ANI NAROD 19 Nakon povratka iz Babilona velika je pozornost bila posveÊena vjerskom odgoju. Po cijeloj zemlji, posvuda su se gradile sinagoge u kojima su sveÊenici i knjiæevnici tumaËili Zakon. Takoer su osnivane i πkole u kojima su se zajedno s umjetnoπÊu i naukom predavala i naËela pravde. Ali ove su se ustanove izopaËile. Za suæanjstva mnogi su ljudi prihvatili neznaboæaËke pojmove i obiËaje i unijeli ih u svoju vjersku sluæbu. U mnogoËem su se prilagodili obiËajima idolopoklonika. Degradirana poboænost BuduÊi da su se udaljili od Hebreji su izgubili Boga, Hebreji su u velikoj mjeri duhovni æivot koji izgubili iz vida uËenje o obredje proistekao iz noj sluæbi. Ovu je sluæbu zasnonjihovih obreda vao sam Krist. Svakim svojim dijelom, ona je predstavljala Ëvrsto se dræeÊi Njega i bila puna æivotne snamrtvih formi. ge i duhovne ljepote. Meutim, Hebreji su izgubili duhovni æivot koji je proistekao iz njihovih obreda Ëvrsto se dræeÊi mrtvih formi. Pouzdali su se u same ærtve i obrede, umjesto da su se oslanjali na Onoga na koga su te ærtve upuÊivale. Da bi popunili mjesto onoga πto su izgubili, sveÊenici i rabini umnoæavali su svoje vlastite zahtjeve, i πto su bivali stroæi, sve se manje otkrivala Boæja ljubav. Svoju svetost mjerili su mnoπtvom svojih obreda, dok su njihova srca bila ispunjena gordoπÊu i licemjerstvom. Sa svim njihovim detaljnim i tegobnim propisima Zakon se nije mogao dræati. Oni koji su æeljeli sluæiti Bogu i koji su se trudili da poπtuju rabinska pravila, muËili su se pod teπkim bremenom. Oni nisu mogli imati mira od optuæbi nemirne savjesti. Tako je Sotona obeshrabrivao narod, umanjivao njegovo razumijevanje o Boæjem karakteru i izvrgavao prijeziru izraelsku vjeru. On se nadao da Êe dokazati tvrdnju koju je postavio prilikom pobune na Nebu — da su Boæji zahtjevi nepraviËni i da se ne mogu ispuniti. “»ak ni Izrael”, izjavio je on, “ne dræi Zakon.” 20 ISUS SE RODI Premda su æeljeli dolazak Mesije, Hebreji nisu pravilno razumjeli njegovu misiju. Oni nisu traæili osloboenje od grijeha, veÊ osloboenje od Rimljana. OËekivali su da Mesija doe kao osvajaË, da slomi silu tlaËitelja i uzdigne Izrael do svjetskog carstva. Tako je bio pripremljen put da odbace Spasitelja. U vrijeme Kristova roenja narod je bio ugnjetavan vladavinom stranih gospodara i razdiran unutarnjim razmiricama. Hebrejima je bilo dopuπteno da zadræe neki oblik samostalne uprave, no ipak niπta nije moglo prikriti Ëinjenicu da su bili pod rimskim jarmom ili da su se pomirili s ograniËavanjem svoje moÊi. Rimljani su polagali pravo da imenuju i opozivaju velikog sveÊenika, tako se do ove sluæbe Premda su æeljeli Ëesto dolazilo prijevarom, potdolazak Mesije, kupljivoπÊu, pa Ëak i ubojHebreji nisu stvom. Na taj je naËin sveÊenpravilno razumjeli stvo postajalo sve izopaËenije. UnatoË tome, sveÊenici su joπ njegovu misiju. uvijek zadræali veliku moÊ koOni nisu traæili ju su iskoriπtavali za ostvarenje osloboenje od sebiËnih i najamniËkih ciljeva. grijeha, veÊ Narod je bio izloæen njihovim osloboenje od nemilosrdnim zahtjevima, a i Rimljani su ih teπko oporeziRimljana. vali. Takvo stanje prouzroËilo je silno nezadovoljstvo. Narodne su bune bile uËestale. Pohlepa i nasilje, nepovjerenje i duhovna ravnoduπnost razjedali su i samo srce nacije. Mrænja prema Rimljanima, te nacionalni i duhovni ponos naveli su Hebreje da se joπ stroæe pridræavaju svojih bogosluænih formi. SveÊenici su nastojali odræati ugled svoje svetosti i pretjeranom pozornoπÊu prema vjerskim obredima. Narod u svom mraku i pod teretom, a vladari æedni vlasti, Ëeznuli su za dolaskom Onoga koji Êe pobijediti njihove neprijatelje i obnoviti Izraelsko kraljevstvo. Oni su prouËavali proroËanstva, ali bez duhovnog pronicanja u njihovu bit. Tako su previdjeli dijelove Pisma koji upuÊuju na poniznost Kristo- IZABR ANI NAROD 21 vog prvog dolaska, a pogreπno primjenjivali one koji govore o slavi njegovog drugog dolaska. Oholost je zamraËila njihovu viziju. Oni su tumaËili proroËanstvo u skladu sa svojim sebiËnim æeljama. 22 ISUS SE RODI 3 “Kada doe punina vremena” “Ali kada doe punina vremena, posla Bog svoga Sina... da otkupi podloænike Zakona, da primimo posinjenje.” (GalaÊanima 4,4.5) Spasiteljev je dolazak bio pretkazan u Edenu. Kad su Adam i Eva prvi put Ëuli obeÊanje, oËekivali su da Êe se ono brzo ispuniti. Oni su radosno pozdravili roenje svog prvenca, nadajuÊi se da Êe on moæda biti Izbavitelj. Meutim, ispunjenje obeÊanja se oduljilo. Oni koji su prvi primili ovo obeÊanje umrli su ne vidjevπi njegova ispunjenja. PoËevπi od Henokovih dana, ovo obeÊanje ponavljali su patrijarsi i proroci, odræavajuÊi æivom nadu o njegovom dolasku, ali On joπ nije dolazio. Danielovo proroËanstvo otkrilo je vrijeme njegova dolaska, ali nisu svi pravilno protumaËili vijest. Prolazilo je stoljeÊe za stoljeÊem, glasovi proroka su iπËezli. Ruka tlaËitelja teπko je ugnjetavala Izrael, i mnogi su bili spremni da uzviknu: “Gle, prolaze dani, a od proroπtva niπta!” (Ezekiel 12,22) Meutim, nalik zvijezdama koje se kreÊu odreenim putanjama kroz beskrajna prostranstva, Boæje namjere ne poznaju æurbu ni zakaπnjenje. Simbolima velike tame i peÊi koja se dimi Bog je otkrio Abrahamu izraelsko ropstvo u Egiptu i objavio da Êe vrijeme njihova boravka iznositi Ëetiri stotine godina. “KonaËno Êe”, rekao je On, “iziÊi s velikim blagom”. (Postanak 15,14) Protiv te rijeËi uzaludno se borila sva sila faraonovog oholog carstva. “ToËno onoga dana” koji je odreen u boæanskom obeÊanju, “sve Ëete Jahvine izioπe “K A DA DO–E PUNINA VREMENA” 23 iz zemlje egipatske”. (Izlazak 12,41) Isto je tako na nebeskom Savjetu odreen i trenutak Kristova dolaska. Kad je velika ura vremena pokazala taj tren, Isus se rodio u Betlehemu. “Ali kada doe punina vremena, posla Bog svoga Sina.” Provienje je upravljalo pokretima naroda i plimom ljudskih pobuda i utjecaja, sve dok svijet nije postao zrelim za dolazak Izbavitelja. Narodi su bili sjedinjeni pod jednom vladavinom. Govorilo se jednim jezikom koji je posvuda bio priznat kao knjiæevni jezik. Hebreji, koji su bili rasuti, skupljali su se iz svih zemalja u Jeruzalem na godiπnje blagdane. VraÊajuÊi se u svoja mjesta mogli su po cijelom svijetu proπiriti vijest o dolasku Mesije. U to vrijeme neznaboæaËki sustavi gube svoju moÊ nad narodom. Ljudi su bili umorLjudi su bili ni od vanjskog sjaja i mitova. »eznuli su za vjerom koja bi umorni od mogla ispuniti njihovo biÊe. vanjskog sjaja i Premda je izgledalo da je svjetmitova. »eznuli su lost istine napustila ljude, bilo za vjerom koja bi je duπa koje su traæile svjetlost, i koje su bile ispunjene zbumogla ispuniti njenoπÊu i tugom. One su bile njihovo biÊe. æedne znanja o æivom Bogu i sigurnosti æivota nakon groba. BuduÊi da su se Hebreji udaljili od Boga, njihova je vjera potamnjela i nada je gotovo prestala obasjavati njihovu buduÊnost. RijeËi proroka se nisu razumijevale. Za narodne je mase smrt bila uæasna tajna — s onu stranu bila je neizvjesnost i tama. Nije samo naricanje majki iz Betlehema nego i plaË iz velikog srca ËovjeËanstva dopirao do proroka kroz vjekove — glas koji se Ëuo u Rami “plaË i jauk mnogi: to za djecom Rahela tuæi — neutjeπna πto ih nema”. (Matej 2,18) U oblasti “sjena smrtnoga” ljudi su bili neutjeπeni. S Ëeænjom u oËima oni su oËekivali dolazak Izbavitelja, kad Êe se tama odagnati i tajna buduÊnosti razjasniti. Izvan hebrejskog naroda postojali su ljudi koji su predviali pojavu boæanskog UËitelja. Ovi su ljudi traæili istinu i 24 ISUS SE RODI oni su dobili Duh nadahnuÊa. Jedan za drugim, kao zvijezde na tamnom nebu, podizali su se takvi ljudi. Njihove proroËke rijeËi rasplamsale su nadu u srcima tisuÊa u neznaboæaËkom svijetu. VeÊ stotinama godina Biblija je bila prevedena na grËki, koji se tada πiroko upotrebljavao po cijelom Rimskom Carstvu. Hebreji su bili posvuda rasijani, a u njihovom iπËekivanju Mesijina dolaska u odreenoj su mjeri sudjelovali i neznaboπci. Meu onima koje su Hebreji smatrali neznaboπcima bilo je i ljudi koji su bolje razumijevali biblijska proroËanstva o Mesiji nego uËitelji u Izraelu. Bilo je onih koji su se nadali njegovom dolasku kao osloboditelju od grijeha. Filozofi su pokuπavali proniknuti u tajnu hebrejskog naËina æivljenja. Meutim, fanatizam Hebreja prijeËio je πirenje svjetlosti. Usmjereni odræavanju podvojenosti izmeu sebe i drugih naroda, oni nisu htjeli poMeu Hebrejima dijeliti znanje koje su joπ imaje joπ bilo li u simboliËnoj sluæbi. Pravi TumaË mora doÊi. Onaj koga nepokolebanih su svi ovi simboli prikazivali duπa, potomaka mora objasniti njihovo znaone svete loze Ëenje. preko koje je Bog je ovom svijetu govorio preko prirode, simbola i slisaËuvano znanje ka, preko patrijaraha i proroo Bogu. ka. »ovjeËanstvo je moralo dobiti pouku ljudskim jezikom. Vjesnik saveza mora govoriti. Njegov se glas mora Ëuti u njegovom Hramu. Krist mora doÊi da izgovori rijeËi koje Êe se jasno i konaËno razumjeti. On, Tvorac istine, mora odvojiti istinu od pljeve ljudskih umotvorina koje su je uËinile nedjelotovornom. NaËela Boæje vladavine i plan spasenja moraju se jasno odrediti. Pouke iz Starog zavjeta moraju se u cijelosti izloæiti ljudima. Meu Hebrejima je joπ bilo nepokolebanih duπa, potomaka one svete loze preko koje je saËuvano znanje o Bogu. Oni su joπ Ëekali ispunjenje nade u obeÊanje dano njihovim precima. Oni su jaËali svoju vjeru dræeÊi se obeÊanja danog preko Mojsija: “Gospodin Bog naπ podignut Êe vam izmeu “K A DA DO–E PUNINA VREMENA” 25 vaπe braÊe proroka poput mene. Njega sluπajte u svemu πto vam god rekne!” (Djela 3,22) Oni su ponovno Ëitali kako Êe Bog pomazati Jednoga da donese “radosnu vijest ubogima”, da iscijeli “srca slomljena”, da navijesti “zarobljenima slobodu” i “godinu milosti Jahvine”. (Izaija 61,1.2) Oni su Ëitali kako Êe “na zemlji uspostaviti pravo”, kako otoci “æude za njegovim naukom”, kako Êe narodi doÊi njegovu vidjelu i kraljevi k svjetlosti njegova sjaja. (Izaija 42,4; 60,3) RijeËi πto ih je Jakov izgovorio na samrti ispunjavale su ih nadom: “Od Jude æezlo se kraljevsko, ni palica vladalaËka od nogu njegovih udaljiti neÊe dok ne doe onaj kome pripada — kome Êe se narodi pokoriti.” (Postanak 49,10) Opadanje moÊi Izraela svjedoËilo je da je Mesijin dolazak blizu. Danielovo je proroËanstvo slikalo slavu njegove vladavine u imperiju koji Êe nasliNaËelo da se jediti sva zemaljska carstva i prorok kaæe: “Samo Êe stajati Ëovjek moæe dovijeka.” (Daniel 2,44) Bilo je spasiti svojim malo onih koji su razumjeli nadjelima poËiva u rav Kristove misije, ali je zato osnovi svake mnoπtvo oËekivalo moÊnog kneza koji Êe uspostaviti svoje neznaboæaËke kraljevstvo u Izraelu i koji Êe religije; sada je to doÊi kao osloboditelj narodima. postalo naËelo i Vrijeme se navrπilo. »ovjehebrejske vjere. Ëanstvo, uniæeno vjekovnim prijestupima, Ëeznulo je za dolaskom Otkupitelja. Sotona je radio na tome da produbi ponor izmeu Zemlje i Neba i uËini ga nepremostivim. Svojim je laæima poticao ljude na grijeh. Sotonina je namjera bila da iscrpi Boæje strpljenje i uguπi njegovu ljubav prema Ëovjeku, tako da On prepusti svijet Sotoninoj vlasti. Sotona je pokuπao sakriti od ljudi znanje o Bogu, skrenuti njihovu pozornost s Boæjeg Hrama i uspostaviti svoje carstvo. Njegova je borba za prevlast izgledala gotovo sasvim uspjelom. U stvari, Bog je u svakom naraπtaju imao svoje predstavnike. »ak je i meu neznaboπcima bilo ljudi preko kojih je Krist radio da bi podigao narod iz grijeha i poniæe- 26 ISUS SE RODI nja. Meutim, ovi su ljudi bili prezreni i poraæeni. Mnogi su od njih doæivjeli nasilnu smrt. MraËna sjenka koju je Sotona bacio na svijet postajala je sve tamnijom i tamnijom. Sotona je preko neznaboπtva vjekovima odvraÊao ljude od Boga, ali izopaËujuÊi vjeru Izraela izborio je svoju veliku pobjedu. PovodeÊi se za svojim shvaÊanjima i sluæeÊi im, neznaboπci su izgubili spoznaju o Bogu i postajali sve izopaËeniji. Tako je bilo i s Izraelom. NaËelo da se Ëovjek moæe spasiti svojim djelima poËiva u osnovi svake neznaboæaËke religije; sada je to postalo naËelo i hebrejske vjere. Sotona je zasadio ovo naËelo. Gdje god se ono usvaja, ljudi nemaju zaπtitu od grijeha. Vijest o spasenju objavljena je ljudima preko ljudskih orua. Meutim, Hebreji su teæili da istina o vjeËnom æivotu ostane u njihovoj iskljuËivoj vlasti. Oni su nagomilali æivu manu i ona se pokvarila. Vjera koju su pokuπali zadræati samo za sebe pretvorila se u sablazan. Oni su liπili Boga njegove slave i obmanuli svijet krivotvorenim evaneljem. Oni se nisu htjeli podËiniti Bogu za spasenje svijeta, postavπi Sotonini posrednici za njegovo uniπtenje. Narod koga je Bog pozvao da bude stup i temelj istine postao je Sotonin predstavnik. Obavljao je zadaÊu koju mu je Sotona povjerio da pogreπnim predoËavanjem Boæjeg karaktera navede svijet da Ga smatra tiraninom. I sami sveÊenici koji su sluæili u Hramu izgubili su iz vida smisao sluæbe koju su vrπili. Oni su prestali u simbolima gledati ono πto su oni predstavljali. U prinoπenju ærtvenih darova ponaπali su se kao glumci na sceni. Obredi πto ih je sam Bog uspostavio sredstva su za zasljepljivanje uma i otvrdnjavanje srca. Ovim kanalima Bog nije mogao viπe niπta uËiniti za Ëovjeka. Cijeli se sustav morao ukinuti. Obmana grijeha dosegla je svoj vrhunac. Sva orua za izopaËenje ljudskih duπa bila su pokrenuta. Boæji Sin, promatrajuÊi svijet, gledao je patnju i bijedu. Sa saæaljenjem je vidio kako su ljudi postali ærtve Sotonine svireposti. Sa suosjeÊanjem je promatrao one koji su bili izopaËeni, uniπteni i izgubljeni. Oni su izabrali vladara koji ih je kao robove okovao lancima za svoja kola. Smeteni i prevareni kretali su se u sumornoj povorci prema vjeËnoj propasti — k smrti u kojoj nema nade u æivot, k noÊi nakon koje nema jutra. Sotonina “K A DA DO–E PUNINA VREMENA” 27 orua udruæila su se s ljudima. Tijela ljudskih biÊa, stvorena da budu prebivaliπtem samoga Boga, postala su staniπte demona. Nadnaravne su sile djelovale na osjetila, æivce, nagone i organe ljudi da bi ih potakle na popuπtanje najniæim strastima. Demonski peËat bio je utisnut u crte ljudskih lica. Ljudska lica su imala izraz zlih legiona kojima su ljudi bili opsjednuti. Takav je bio prizor koji je promatrao Otkupitelj svijeta. Kakav prizor za Neizmjernu »istoÊu! Grijeh je postao znanoπÊu, a porok posveÊen kao dio religije. Pobuna je pustila korijene duboko u srcu i Ëovjekovo je neprijateljstvo najokrutnije bilo usmjereno protiv Neba. Pred cijelim svemirom pokazalo se da se bez Boga ËovjeËanstvo ne moæe podignuti. Onaj koji je stvorio svijet mora darovati novi element æivota i sile. S neizmjernim zanimanjem stanovnici svjetova koji nisu paU trenutku krize, li oËekivali su da vide Jahvu kako ustaje i uniπtava stanovkad je izgledalo nike Zemlje. Da je Bog to uËida Êe Sotona nio, Sotona bi bio spreman pobijediti, Boæji sprovesti svoj plan, osiguravaSin je doπao kao juÊi tako sebi podaniËku pokornost nebeskih biÊa. On je Poslanik boæanske izjavio da naËela Boæje vladamilosti. vine ne omoguÊuju opraπtanje. Da je svijet bio uniπten, On bi tvrdio da su se njegove optuæbe pokazale istinitima. Bio je spreman krivnju baciti na Boga i svoju pobunu proπiriti i na nebeske svjetove. Meutim, umjesto da uniπti svijet, Bog je poslao svoga Sina da ga spasi. Premda su se izopaËenost i prkos mogli vidjeti u svakom dijelu pokorene Zemlje, osiguran je naËin za njezin oporavak. U trenutku krize, kad je izgledalo da Êe Sotona pobijediti, Boæji Sin je doπao kao Poslanik boæanske milosti. U sva vremena, u svakom trenutku, Boæja se ljubav pokazivala palom ljudskom rodu. UnatoË ljudskoj izopaËenosti, znaci milosti neprekidno su se pokazivali. A kad se navrπilo vrijeme, Boæanstvo se proslavilo izlijevanjem obilja iscjeljujuÊe milosti na svijet, koja nikada neÊe biti sprijeËena ili zaustavljena dok se plan spasenja ne izvrπi. 28 ISUS SE RODI Sotona je likovao πto je u ljudskom rodu uspio uniziti Boæje obliËje. Tada je Isus doπao da obnovi u Ëovjeku TvorËevo obliËje. Nitko drugi do Krist nije mogao ponovno oblikovati karakter koji je upropaπten grijehom. On nas je doπao podignuti iz praπine, kako bi ponovno oblikovao uniπteni karakter prema uzoru svog boæanskog karaktera i uljepπao ga svojom slavom. 29 4 “Jer vam se danas rodi Spas” Ovo se poglavlje zasniva na Luki 2,1-20. Kralj slave duboko se ponizio da bi uzeo ljudsku prirodu. Njegova zemaljska æivotna sredina bila je surova i neprivlaËna. Njegova je slava bila obavijena velom, kako veliËanstvenost njegove vanjπtine ne bi postala predmetom privlaËnosti. On je izbjegavao svako vanjsko razmetanje. Bogatstva, Ëast ovoga svijeta i ljudNjegova je slava ska veliËina ne mogu nikada izbila obavijena baviti duπu od smrti. Isus je odluËio da nikakva primamljivost velom, kako svjetovne prirode ne treba poveliËanstvenost zvati ljude na njegovu stranu. njegove vanjπtine Jedino ljepota nebeske istine ne bi postala treba privuÊi one koji Êe Ga slijediti. Mesijin je karakter veÊ predmetom puno ranije predvien u proprivlaËnosti. roπtvu i On je æelio da Ga ljudi prihvate na osnovi svjedoËanstva Boæje RijeËi. Aneli su bili zadivljeni veliËanstvenim planom otkupljenja. Oni su promatrali kako Êe Boæji narod prihvatiti Njegova Sina, odjenutog u ljudsku odjeÊu. Doπli su u zemlju izabranog naroda. Drugi su se narodi bavili mitovima i oboæavanjem laænih bogova. Aneli su doπli u zemlju u kojoj je bila otkrivena slava samoga Boga i u kojoj je zasjala svjet- 30 ISUS SE RODI lost proroπtva. Oni su nevidljivo doπli u Jeruzalem, onima koji su bili odreeni da objaπnjavaju svete spise, slugama Boæjeg doma. VeÊ je sveÊeniku Zahariji, dok je sluæio pred oltarom, bila objavljena blizina Kristova dolaska. PreteËa je veÊ bio roen, a njegova misija potvrena Ëudom i proroËanstvom. Vijest o njegovu roenju i veliËanstvenom znaËenju njegove misije πirila se na sve strane. Ipak, Jeruzalem se nije pripremao da pozdravi dobrodoπlicom svog Otkupitelja. Dok se Nebo raduje, Izrael je ravnoduπan Nebeski su vjesnici zapanjeno promatrali ravnoduπnost tog naroda koga je Bog pozvao da svijetu otkrije svjetlost svete istine. Hebrejski je narod bio saËuvan kao svjedok da se Krist treba roditi iz Abrahamova potomstva i Davidove loze, a ipak nije znao da je njeJutarnja i gov dolazak tako blizu. Jutarnja i veËernja ærtva svakodnevveËernja ærtva no su u Hramu upuÊivale na svakodnevno su u Boæje janje, ali ovdje nije bilo Hramu upuÊivale priprema za Njegov doËek. Svena Boæje janje, ali Êenici i uËitelji naroda nisu znali da se uskoro treba zbiti ovdje nije bilo najveÊi dogaaj svih vremena. priprema za Oni su ponavljali svoje besmiNjegov doËek. slene molitve i vrπili bogosluæbene obrede da ih ljudi vide, ali u svojoj borbi za bogatstvima i svjetovnom ËaπÊu, nisu bili spremni za otkrivenje Mesije. Ista ravnoduπnost prevladavala je u zemlji Izraela. Radost koja je oduπevljenjem ispunjavala cijelo Nebo nije takla sebiËna srca obuzeta svjetovnoπÊu. Samo je nekolicina Ëeznula da vidi Nevidljivog. Njima su poslani nebeski vjesnici. Aneli su pratili Josipa i Mariju dok su putovali od svog doma u Nazaretu do Davidova grada. Naredba carskog Rima o popisu svih naroda u njegovoj prostranoj dræavi obuhvatila je i stanovnike galilejskih brda. Kao πto je u davna vremena Kir bio pozvan na prijestol svjetskog carstva da bi “JER VA M SE DANAS RODI SPAS” 31 Gospodnji narod mogao osloboditi suæanjstva, tako je i cezar August postao orue za ispunjenje Boæje namjere da Isusovu majku dovede u Betlehem. Ona je od Davidove loze, i Davidov se Sin mora roditi u Davidovu gradu. Iz Betlehema Êe, kaæe prorok, “izaÊi koji Êe vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vjeËnih vremena”. (Mihej 5,2) Meutim, u gradu njihove kraljevske loze, Josipa i Mariju ne poznaju niti ih poπtuju. Umorni i bez doma, oni prolaze kroz uzanu ulicu, od gradskih vrata sve do istoËnog kraja grada uzaludno traæeÊi mjesto za noÊni poËinak. Za njih nema mjesta u pretrpanoj gostionici. U neuglednoj prostoriji koja je sluæila kao zaklon za stoku naπli su posljednje utoËiπte, i u njoj je roen Otkupitelj svijeta. U neuglednoj Ljudi o tome nisu niπta prostoriji koja je znali, ali je ova vijest ispunila Nebo radoπÊu. Sveta biÊa iz sluæila kao zaklon kraljevstva svjetlosti privuËena za stoku naπli su su Zemlji joπ dubljim i njeæniposljednje utoËiπte, jim zanimanjem. Zbog njegoi u njoj je roen ve prisutnosti cijeli je svijet postao svjetliji. Nad betlehemOtkupitelj svijeta. skim breæuljcima skupilo se bezbrojno mnoπtvo anela. Oni Ëekaju znak da objave radosne vijesti svijetu. Da su izraelske voe bile vjerne povjerenoj zadaÊi, one bi mogle sudjelovati u radosti objavljivanja Isusova roenja. Sad ih je to mimoiπlo. Bog objavljuje: “Jer na æednu Êu zemlju vodu izliti i po tlu suπnome potoke.” “»estitima sviÊe ko svjetlost u tami.” (Izaija 44,3; Psalam 112,4) Onima koji traæe svjetlost i koji je radosno prihvaÊaju zasjat Êe blistave zrake s Boæjeg prijestolja. Nebesku pjesmu Ëuju samo pastiri Na poljima gdje je djeËak David vodio svoje stado pastiri su dræali noÊnu straæu. Tijekom tih sati tiπine razgovarali su o obeÊanom Spasitelju i molili za dolazak Kralja na Davidov prijestol. “Najedanput im pristupi aneo Gospodnji, i 32 ISUS SE RODI sjaj ih Gospodnji obasja, pa se vrlo uplaπiπe. Aneo im reËe: Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj — Krist, Gospodin.” Na ove rijeËi, vienje slave ispunilo je duπe pastira koji su sluπali. Osloboditelj je doπao Izraelu! Sila, uzdizanje i pobjeda povezani su s njegovim dolaskom. Meutim, aneo ih je morao pripremiti da prepoznaju svoga Spasitelja u siromaπtvu i poniæenju. “I neka vam ovo sluæi kao znak”, rekao je: “NaÊi Êete Djeteπce povijeno u pelenice gdje leæi u jaslama!” Nebeski vjesnik stiπao je njihova strahovanja. On im je rekao kako Êe pronaÊi Isusa. Pun njeænog obzira prema njiO, kad bi danas hovoj ljudskoj slabosti, on im ljudski rod mogao je dao vremena da se privikprepoznati ovu nu na boæanski sjaj. Tada se pjesmu! radost i slava nisu viπe mogle sakrivati. Cijelo je polje bilo obasjano sjajnom svjetloπÊu Boæjih vojski. Zemlja se utiπala, a Nebo povilo da sluπa pjesmu: “Slava Bogu na visini, i na zemlji mir ljudima koje ljubi.” O, kad bi danas ljudski rod mogao prepoznati ovu pjesmu! Objava koja je tada dana, melodija koja se tada Ëula, razlijegat Êe se do kraja vremena i odjekivati do krajeva zemaljskih. Kad grane Sunce Pravde, sa zdravljem na svojim zrakama, toj Êe se pjesmi vratiti odjek glasa mnogoga mnoπtva, kao glas mnogih voda govoreÊi: “Aleluja! jer se domognu kraljevstva Gospodin, naπ Bog, SvemoguÊi.” (Otkrivenje 19,6) Kad su aneli nestali, svjetlost je iπËezla, a sjenke noÊi ponovno su pale na betlehemske breæuljke. Najblistaviji prizor koji su ikada promatrale ljudske oËi pastiri su dobro upamtili. “Kad aneli od pastira odu na nebo, pastiri poËnu govoriti jedan drugomu: Hajdemo, dakle, do Betlehema i vidimo ovaj dogaaj s kojim nas upozna Gospodin! Odu æurno i nau Mariju i Josipa s Djeteπcem gdje leæi u jaslama.” OdlazeÊi s velikom radoπÊu, pastiri su objavili ono πto su vidjeli i Ëuli. “Svi koji su Ëuli pastire, divili su se onomu “JER VA M SE DANAS RODI SPAS” 33 πto su im rekli. A Marija je pamtila sve te dogaaje i razmiπljala o njima u srcu svome. Zatim se pastiri vrate slaveÊi i hvaleÊi Boga.” Udaljenost izmeu Neba i Zemlje nije danas veÊa no πto je bila kad su pastiri sluπali aneosku pjesmu. Ljudski je rod isto toliko predmet staranja Neba kao u vrijeme kad su obiËni ljudi skromnih zanimanja usred dana sretali anele i razgovarali s nebeskim vjesnicima u vinogradima i poljima. Nebo moæe biti vrlo blizu i nama u naπoj svakidaπnjici. Aneli iz nebeskih dvorova pratit Êe korake onih koji dolaze i odlaze po Boæjoj zapovijedi. PriËa o Betlehemu je neiscrpna tema i u njoj je sakrivena “dubina bogatstva i preUdaljenost izmeu mudrosti znanja Boæjega”. (Rimljanima 11,33) Mi se diviNeba i Zemlje nije mo Spasiteljevoj ærtvi kojom je danas veÊa no πto zamijenio nebesko prijestolje je bila kad su jaslama i pratnju anela koji su pastiri sluπali Ga oboæavali æivotinjama u πtaaneosku pjesmu. lici. Njegova prisutnost kori ljudsku gordost i samodovoljnost. Ovo je, ipak, bio samo poËetak njegova neusporediva poniæenja. Za Boæjeg Sina bilo bi gotovo beskrajno poniæenje da je uzeo ljudsku prirodu Ëak i onda kad je Adam u svojoj nevinosti prebivao u Edenu. Meutim, Isus je prihvatio ljudsku prirodu kad je ljudski rod veÊ Ëetiri tisuÊe godina bio oslabljen grijehom. Kao i svako Adamovo dijete, On je primio na sebe rezultate djelovanja velikog zakona nasljea. Kakvi su ovi rezultati bili, pokazano je u povijesti negovih zemaljskih predaka. On je doπao s takvim nasljeem da dijeli naπe tuge i kuπnje i da nam pruæi primjer bezgrjeπnog æivota. Sotona je na Nebu mrzio Krista zbog njegova poloæaja u Boæjim dvorovima. Kad je svrgnut s poloæaja, joπ Ga je viπe mrzio. On je mrzio Onoga koji se zavjetovao da Êe iskupiti grjeπni ljudski rod. Ipak, Bog je dopustio Sinu da kao bespomoÊno dijete podloæno slabosti ËovjeËanstva doe na svijet koji je Sotona proglasio svojim posjedom. Dopustio Mu je da upozna æivotne opasnosti svojstvene svakoj ljud- 34 ISUS SE RODI skoj duπi, da vodi borbu koju mora voditi svako ljudsko dijete, izloæen opasnosti neuspjeha i vjeËnog gubitka. Srce zemaljskog oca njeæno voli svog sina. On promatra lice svog djeteta i drhti na pomisao o æivotnoj opasnosti. On Ëezne da zaπtiti svoje drago dijete od Sotonine sile i da ga saËuva od kuπnji i sukoba. Bog je dao svog jedinorodnog Sina da se nae u joπ æeπÊem sukobu, i mnogo straπnijoj opasnosti, da bi æivotna staza naπe djece bila sigurna. “U ovome se sastoji ljubav.” »udite se, nebesa, i divi se Zemljo! 35 5 PosveÊenje Ovo se poglavlje zasniva na Luki 2,21-38. Oko Ëetrdeset dana nakon Kristova roenja, Josip i Marija su Ga odnijeli u Jeruzalem da Ga prikaæu Gospodinu i prinesu ærtvu. Bilo je to po hebrejskom zakonu, pa mu se Krist kao Ëovjekova zamjena morao podrediti u svakoj pojedinosti. On je veÊ bio podvrgnut obredu obrezanja, kao znaku njegove posluπnosti Zakonu. Zakon je traæio da majka prinese jednogodiπnje janje na ærtvu paljenicu i mladog goluba ili grlicu kao ærtvu za grijeh. Meutim, Zakon je predviao da se od siromaπnih roditelja, koji nisu mogli donijeti janje, mogu prihvatiti u zamjenu dvije grlice ili dva mlada goluba, jedan za ærtvu paljenicu, a drugi za ærtvu za grijeh. Ærtve koje su se prinosile Gospodinu morale su biti bez mane. Ove su ærtve predstavljale Krista i iz njih se vidi da je i sam Isus bio bez ikakve tjelesne mane. On je bio “nevin i bez mane”. (1. Petrova 1,19) Njegov tjelesni sastav nije oπteÊen nikakvom manom; njegovo je tijelo bilo snaæno i zdravo. Cijelog je svog æivota æivio u skladu s prirodnim zakonima. I tjelesno i duhovno bio je primjer onoga πto je Bog zamislio da ËovjeËanstvo bude posluπnoπÊu njegovim zakonima. PosveÊenje prvenaca PosveÊenje prvenaca potjeËe iz najstarijih vremena. Bog je obeÊao da Êe dati nebeskog Prvenca da spasi grjeπnika. Svako je domaÊinstvo trebalo prihvatiti ovaj dar posveÊujuÊi 36 ISUS SE RODI svog prvenca. Prvenac je trebao biti posveÊen sveÊeniËkoj sluæbi, kao Kristov predstavnik meu ljudima. Prilikom osloboenja Izraela iz Egipta, ponovno je izdana zapovijed o posveÊenju prvenca. Dok su Izraelova djeca bila u egipatskom ropstvu, Gospodin je uputio Mojsija faraonu, egipatskom kralju, s porukom: “Ovako kaæe Jahve: Izrael je moj prvoroenac. Traæim od tebe da mi pustiπ sina da mi iskaæe πtovanje. Ako odbijeπ da ga pustiπ, ja Êu ubiti tvoga prvoroenca.” (Izlazak 4,22.23) Mojsije je predao svoju poruku; ali odgovor gordog kralja je glasio: “Tko je taj Jahve da ga ja posluπam — odvrati faraon — i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti Êu pustiti Izraelce.” (Izlazak 5,2) Gospodin je znacima i Ëudima radio za svoj narod, πaljuÊi straπne sudove na faraona. Na kraju, aneo smrti dobio je nalog da ubije svakog prvenca od ljudi i stoke meu EgipÊanima. Da bi bili poπteeni, Izraelci su dobili upute da dovratnike namaæu krvlju zaklanog janjeta. Svaka je kuÊa morala biti obiljeæena, da bi aneo, kad doe izvrπiti svoju smrtonosnu zadaÊu, mimoiπao izraelske domove. Nakon ove osude nad Egiptom Gospodin je rekao Mojsiju: “Meni posvetite svakoga provoroenca! ... i od ljudi i od æivotinja, meni pripadaju!” “Onoga dana kad sam pobio sve prvence u zemlji egipatskoj, sebi sam posvetio sve prvoroence u Izraelu, i od ljudi i od stoke. Oni su moji. Ja sam Jahve.” (Izlazak 13,2; Brojevi 3,13) Kad je uspostavljena sluæba u ©atoru, Gospodin je izabrao Levijevo pleme, umjesto prvenaca iz cijelog Izraela, da sluæi u Svetiπtu. Meutim, prvenca su joπ smatrali Gospodnjim vlasniπtvom i stoga se on trebao otkupiti. Tako je zakon o posveÊenju prvenca postao vrlo znaËajan. Premda je bio uspomena na Gospodnje Ëudesno izbavljenje Izraelove djece, on je prikazivao joπ veÊe osloboenje koje Êe izvojevati jedinorodni Boæji Sin. Kao πto je krv kojom su bili poprskani dovratnici spasila prvence u Izraelu, tako Kristova krv ima moÊ da spasi svijet. PosveÊenje Isusa Kakvo je znaËenje tada imalo Kristovo posveÊenje! Ali sveÊenik nije vidio kroz zavjesu; on nije Ëitao tajnu iza nje. POSVE∆ENJE 37 PosveÊenje djece bio je uobiËajen prizor. Iz dana u dan sveÊenik je primao novac za otkup kad su djeca posveÊivana Gospodinu. Iz dana u dan on je rutinski radio svoj posao, obraÊajuÊi malo pozornosti na roditelje ili djecu, osim kad je zamijetio neki nagovjeπtaj bogatstva ili visokog poloæaja roditelja. Josip i Marija bili su siromaπni; kad su doπli sa svojim Djetetom, sveÊenici su vidjeli samo Ëovjeka i æenu odjevene kao Galilejce, u najskromnijoj odjeÊi. U njihovom izgledu nije bilo niËega πto je privlaËilo pozornost i oni su prinijeli dar predvien za siromaπnije slojeve. SveÊenik ne prepoznaje Dijete SveÊenik je zapoËeo sa sluæbenim dijelom obreda. Uzeo je Dijete u naruËje i dræao ga pred oltarom. Kad ga je vratio u majËino naruËje, upisao je ime “Isus” u svitak prvenaca. Dok je dræao Dijete u svom naruËju, nije ni slutio da je to VeliËanstvo Neba, Kralj slave. SveÊenik nije ni pomislio da je ovo Dijete Onaj o kome je Mojsije pisao: “Gospodin Bog naπ podignut Êe vam izmeu vaπe braÊe proroka poput mene. Njega sluπajte u svemu πto vam god rekne!” (Djela 3,22) On nije mislio da je ovo Dijete Onaj Ëiju je slavu Mojsije æelio vidjeti. Meutim, na sveÊenikovim rukama leæi Onaj koji je veÊi od Mojsija; i kad je zapisao ime Djeteta, zapisao je ime Onoga koji je bio temelj cjelokupnog hebrejskog naËina æivota. Ovo je ime predstavljalo smrtnu presudu u svemu tome jer je sustav ærtava i darova zastario; simbol je gotovo dostigao svoju pravu sliku, sjen svoje stvarnosti. Slava Boæje prisutnosti napustila je Svetiπte, ali u Djetetu iz Betlehema bila je zaklonjena slava pred kojom se aneli klanjaju. Ovo nesvjesno Dijete, bilo je obeÊani Potomak, na koga je upuÊivao prvi oltar na vratima Edena. To je bio Mesija, Knez mira. On je bio Onaj koji se objavio Mojsiju: JA SA M. To je bio Onaj koji je u stupu od oblaka i ognja bio voa Izraelu. To je bio Onaj o kome su veÊ od davnina prorokovali vidioci. On je bio »eænja svih naroda, Korijen i Mladica Davidova i sjajna zvijezda Danica. Ime ovog bespomoÊnog Djeteta, upisanog u izraelski svitak, πto ga je proglasilo naπim bratom, bilo je nada palog ljudskog roda. Dijete za koje je plaÊena otkupnina bilo je Onaj koji Êe platiti otkup za 38 ISUS SE RODI grijehe cijelog svijeta. On je bio pravi PrvosveÊenik “postavljen nad kuÊom Boæjom”, Poglavar koji “ima neprolazno sveÊeniπtvo”, Posrednik “s desne strane VeliËanstva u nebu”. (Hebrejima 10,21; 7,24; 1,3) Duhovno treba duhovno razabrati. Boæji Sin je posveÊen u Hramu za zadaÊu koju je doπao izvrπiti. SveÊenik Ga je promatrao kao πto bi promatrao svako drugo dijete. Meutim, iako nije vidio niti osjeÊao neπto neobiËno, Boæji je Ëin u davanju Sina svijetu bio prepoznat. Ovaj dogaaj nije proπao a da Krista netko ipak nije prepoznao. “Tada je æivio u Jeruzalemu Ëovjek imenom ©imun. Bio je pravedan i poboæan i oËekivao je utjehu Izraelovu. Imao je boæansko nadahnuÊe. Njemu je Duh Sveti objavio da neÊe vidjeti smrti dok ne vidi Mesiju Gospodnjega.” Dvoje staraca, ©imun i Ana prepoznaju Isusa Kad je ©imun uπao u Hram, vidio je jednu obitelj kako prikazuje dijete pred sveÊenikom. Njihova je vanjπtina Ovaj dogaaj nije govorila o siromaπtvu; ali ©iproπao a da mun je shvatio upozorenja DuKrista netko ipak ha i bio duboko osvjedoËen da nije prepoznao. je Dijete prikazano pred Gospodinom Utjeha Izraelova, Onaj koga je æelio vidjeti. ZaËuenom sveÊeniku ©imun je izgledao kao zanesenjak. Dijete je vraÊeno Mariji, a on Ga uzima u naruËje da Ga prikaæe pred Bogom, dok je radost koju dotad nikada nije osjetio ispunjavala njegovu duπu. Dok je podizao malog Spasitelja prema Nebu, rekao je: “Sad moæeπ, Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema rijeËi tvojoj ide u miru, jer mi oËi vidjeπe spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda, svjetlo da rasvijetli pogane i slavu naroda tvoga Izraela.” ProroËki duh poËivao je na ovom Boæjem Ëovjeku, i dok su Josip i Marija stajali tu kraj njega, ËudeÊi se njegovim rijeËima, on ih je blagoslovio i rekao Mariji: “Gle! Ovaj je odreen za propast i uskrsnuÊe mnogih u Izraelu, za znak POSVE∆ENJE 39 kojemu Êe se protiviti — a tebi Êe samoj maË probosti duπu — da bi se otkrile misli mnogih srdaca.” Uπla je takoer i proroËica Ana potvrujuÊi ©imunovo svjedoËanstvo o Kristu. Dok je ©imun govorio, njezino je lice bilo ozareno Boæjom slavom i ona je izlijevala zahvalnost koju je srce osjeÊalo πto joj je dopuπteno da vidi Krista Gospodina. Ovi ponizni poπtovatelji Boga nisu uzalud prouËavali proroËanstva. Meutim, oni koji su se nalazili na poloæajima vladara i sveÊenika u Izraelu, iako su pred sobom imali dragocjeno kazivanje proroπtva, nisu iπli Gospodnjim putem i njihove oËi nisu bile otvorene da vide Svjetlost æivota. Tako je to joπ i danas. Vjerske voe i oni koji sluæe u Boæjem domu Ëesto ne razlikuju dogaaje na koje je usmjerena pozornost cijeloga Neba, i oni nezamijeÊeno prolaze. Ljudi priznaju Krista u povijesti, ali se okreÊu od æivoga Krista. Krist, koji u svojoj RiLjudi priznaju jeËi poziva na samopoærtvovnost, preko siromaπnih i napaKrista u povijesti, Êenih koji traæe pomoÊ i preali se okreÊu od ko pravednih koji su upuÊeni æivoga Krista. na siromaπtvo, trud i poniznost, nije niπta spremnije prihvaÊen danas nego prije osamnaest stoljeÊa. Marija je razmiπljala o ©imunovom otvorenom i dalekoseænom proroËanstvu. Dok je u svom naruËju gledala Dijete i sjeÊala se rijeËi koje su izgovorili betlehemski pastiri, bila je ispunjena radoπÊu, zahvalnoπÊu i blistavom nadom. ©imunove rijeËi podsjetile su je na Izaijino proroËko kazivanje: “Isklijat Êe mladica iz panja Jiπajeva, izdanak Êe izbit iz njegova korijena. Na njemu Êe duh Jahvin poËivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg... On Êe pravdom opasati bedra, a vjernoπÊu bokove.” “Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one πto mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja... Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleÊima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeËni, Knez mironosni.” (Izaija 11,1-5; 9,2-6) 40 ISUS SE RODI Ipak, Marija nije shvatila Kristovu misiju. ©imun je prorokovao o Njemu kao o vidjelu koje Êe obasjavati neznaboπce, kao o slavi Izraelovoj. Na taj su naËin aneli objavili Spasiteljevo roenje kao Radosnu vijest svim narodima. Bog je teæio da ispravi skuËeno hebrejsko shvaÊanje o Mesijinom djelu. On je æelio da ljudi u Njemu gledaju ne samo osloboditelja Izraela veÊ i Spasitelja svijeta. Meutim, proÊi Êe mnogo godina dok i Isusova majka shvati njegovu misiju. Marija je oËekivala Mesijinu vladavinu na Davidovom prijestolju, ali nije vidjela krπtenje patnjom kojim Êe ga zadobiti. ©imun je otkrio da Mesija neÊe proÊi kroz ovaj svijet bez prepreka. RijeËima upuÊenim Mariji: “A i tebi Êe samoj maË probosti duπu”, Bog je u svojoj njeænoj milosti nagovijestio Isusovoj majci veliku bol koju je zbog Njega poËela podnositi. “Gle!” rekao je ©imun, “Ovaj je odreen za propast i uskrsnuÊe mnogih u Izraelu, za znak kojemu Êe se protiviti.” Hebreji nisu æeljeli Oni koji se æele ponovno poprihvatiti Ëast dignuti moraju pasti. Mi mokoja je dostignuta ramo pasti na Stijenu i razbiti u poniznosti. se prije no πto se podignemo Stoga i nisu mogli u Kristu. SebiËnost se mora oboriti, oholost poniziti ako primiti svoga æelimo upoznati slavu duhovOtkupitelja. nog kraljevstva. Hebreji nisu æeljeli prihvatiti Ëast koja je dostignuta u poniznosti. Stoga i nisu mogli primiti svoga Otkupitelja. On je bio znak protiv koga se govorilo. “Da bi se otkrile misli mnogih srdaca.” U svjetlosti Spasiteljeva æivota, otkrivaju se srca svih, poËevπi Ëak od Tvorca pa do kneza tame. Sotona je prikazivao Boga kao sebiËnog i surovog, kao Onoga koji polaæe pravo na sve, a niπta ne daje; koji traæi sluæbu od svih svojih stvorenja za vlastitu slavu, a ne podnosi nikakvu ærtvu za njihovo dobro. Meutim, darovanje Krista otkriva OËevo srce. To svjedoËi da su Boæji naumi za nas “naumi mira, a ne nesreÊe”. (Jeremija 29,11) To pokazuje da je, dok je Boæja mrænja prema grijehu jaka POSVE∆ENJE 41 kao smrt, njegova ljubav prema grjeπniku jaËa i od smrti. BuduÊi da je uzeo na sebe naπe spasenje, On neÊe poπtedjeti niπta — ma koliko Mu to bilo drago — πto je nuæno za izvrπenje njegova djela. Nijedna istina potrebna za naπe spasenje nije uskraÊena, nijedno Ëudo milosti zanemareno, nijedno boæansko sredstvo nije ostalo neupotrijebljeno. Naklonost dolazi za naklonoπÊu, a dar za darom. Cijela nebeska riznica otvorena je onima koje On æeli spasiti. Skupivπi sva bogatstva svemira i otkrivπi sve izvore neizmjerne sile, On ih sve predaje u Kristove ruke i kaæe: Sve je ovo za Ëovjeka. Upotrijebi ove darove da ga uvjeriπ da ni na Zemlji ni na Nebu nema veÊe ljubavi od moje. Svoju najveÊu sreÊu on Êe naÊi u ljubavi prema meni. Na golgotskom kriæu suËelile su se ljubav i sebiËnost. Njihova je pojava dostigla ovdje Na dan zavrπnog svoj vrhunac. Krist je æivio da tjeπi i blagoslivlja, a Sotona je suda, svaka usmrtivπi Ga pokazao svu opaizgubljena duπa kost svoje mrænje prema Bogu. shvatit Êe narav On je jasno pokazao da je svog odbacivanja stvarni cilj njegove pobune zbaistine. civanje Boga s prijestolja i uniπtenje Onoga preko koga se pokazala Boæja ljubav. Kristovim æivotom i smrÊu otkrile su se i misli ljudi. Od jasala do kriæa, Kristov je æivot bio poziv na podËinjavanje sebe i zajednicu u patnjama. On je skinuo koprenu s ljudskih ciljeva. Isus je doπao s nebeskom istinom i svi koji su sluπali glas Svetoga Duha bili su privuËeni k Njemu. Oni koji su sluæili sebi samima, pripadali su Sotoninom carstvu. Svojim odnosom prema Kristu svi Êe pokazati na kojoj se strani nalaze. Na taj naËin svatko sebi izriËe presudu. Na dan zavrπnog suda, svaka izgubljena duπa shvatit Êe narav svog odbacivanja istine. Prikazat Êe se kriæ, a njegovo pravo znaËenje uvidjet Êe svaki um koji je bio zaslijepljen prijestupom. Pred prizorom Golgote i njezine tajanstvene Ærtve, grjeπnici Êe stajati osueni. Bit Êe odbaËen svaki laæni izgovor. Ljudsko otpadniπtvo pojavit Êe se u svom uæasnom 42 ISUS SE RODI karakteru. Ljudi Êe vidjeti πto su izabrali. Svako pitanje istine ili zablude u dugoj borbi bit Êe objaπnjeno. Pred sudom svemira Bog Êe stajati Ëist od krivnje za postojanje ili trajanje zla. Pokazat Êe se da boæanski propisi nisu prouzroËili grijeh. U Boæjoj vladavini nije bilo mane, nije bilo nikakvog razloga za nezadovoljstvo. Kad se otkriju pomisli svakoga srca, tada Êe se i vjerni i buntovnici sjediniti u objavljivanju: “Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kralju naroda! Tko da te, Gospodaru, ne poπtuje i tvoje ime ne slavi?... jer si pokazao svoja pravedna djela.” (Otkrivenje 15,3.4) 43 6 “Vidjesmo gdje izlazi njegova zvijezda” Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 2. Mudraci s Istoka u potrazi za Istinom “Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom, za vrijeme kralja Heroda, dooπe s istoka magi u Jeruzalem i upitaπe: Gdje je novoroeni kralj æidovski? Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegova zvijezda, i doosmo mu se pokloniti.” Mudraci s Istoka bili su filozofi. Oni su pripadali velikom i utjecajnom druπtvenom sloju Boæja svjetlost koji je obuhvaÊao ljude plemenita podrijetla i bio nositelj bouvijek svijetli gatstva i uËenosti u njihovom usred tame narodu. Meu njima bilo je neznaboπtva. mnogih koji su varali lakovjeran narod. Drugi su bili Ëestiti ljudi koji su prouËavali znake Provienja u prirodi i bili poπtovani zbog svoga poπtenja i mudrosti. Mudraci koji su doπli Isusu bili su ljudi takva karaktera. Boæja svjetlost uvijek svijetli usred tame neznaboπtva. Dok su ovi mudraci prouËavali zvjezdano nebo i pokuπavali proniknuti u tajnu koju su skrivale njegove sjajne staze, gledali su TvorËevu slavu. TraæeÊi jasniju spoznaju, okrenuli su se hebrejskim svetim spisima. U njihovoj zemlji Ëuvali su se proroËki spisi koji su pretkazivali dolazak boæanskog uËite- 44 ISUS SE RODI lja. Bileam je pripadao magima, iako je jedno vrijeme bio Boæji prorok; Duhom Svetim on je pretkazao Izraelovo blagostanje i pojavu Mesije; a njegova proroËanstva prenosila su se predajom iz stoljeÊa u stoljeÊe. Meutim, u Starom je zavjetu mnogo jasnije otkriven Spasiteljev dolazak. Mudraci su s radoπÊu utvrdili da je njegov dolazak blizu i da Êe se zemlja napuniti poznanja slave Gospodnje. Mudraci su vidjeli tajanstvenu svjetlost na nebu one noÊi kad je Boæja slava obasjala betlehemske breæuljke. Kad je svjetlost iπËezla, pojavila se sjajna zvijezda koja se lagano kretala nebom. To nije bila nikakva zvijezda nekretnica ni neki planet, pa je ova prirodna pojava probudila najæivlje zanimanje. Ta je zvijezda bila udaljena skupina sjajnih anela, ali mudraci to nisu znali. Ipak bili su uvjereni da ova zvijezda ima za njih posebno znaËenje. Kad je svjetlost Oni su se savjetovali sa sveÊenicima i filozofima i pretraæinad Betlehemom vali svitke starih zapisa. BileaiπËezla, pojavila se movo proroËanstvo je objavisjajna zvijezda lo: “Od Jakova zvijezda izlazi, koja se lagano od Izraela æezlo se diæe.” (Brojevi 24,17) Je li moguÊe da je kretala nebom. ova nepoznata zvijezda bila poslana kao vjesnik ObeÊanoga? Mudraci su se obradovali svjetlosti istine poslane s Neba; sada se ona izlijevala na njih sjajnijim zrakama. U snu su primili poruku da idu i potraæe novoroenog Kralja. Kao πto je Abraham vjerom poπao na Boæji poziv “iako nije znao kamo ide” (Hebrejima 11,8), kao πto je Izrael u vjeri iπao za stupom od oblaka do ObeÊane zemlje, tako su i ovi neznaboπci poπli u potragu za obeÊanim Spasiteljem. IstoËnjaËke zemlje bile su bogate dragocjenostima i mudraci nisu praznih ruku krenuli na put. Bio je obiËaj da se vladarima i ostalim visokim odliËnicima daju pokloni kao znak poπtovanja, i najskupocjeniji darovi koji su se mogli pronaÊi u zemlji prinijeti su kao poklon Onome u kome su trebala biti blagoslovljena sva plemena na Zemlji. Morali su putovati noÊu da bi mogli pratiti zvijezdu; putnici su prekraÊi- “VIDJESMO GDJE IZLAZI NJEGOVA ZVIJEZDA” 45 vali sate ponavljanjem starih kazivanja i proroËkih izjava o Onome koga su traæili. Prilikom svakog predaha oni su istraæivali proroËanstva i tako se sve viπe produbljivalo njihovo uvjerenje da ih Bog vodi. Dok su pred sobom imali zvijezdu kao vidljivi znak, imali su i unutarnje osvjedoËenje Svetoga Duha koji je djelovao na njihova srca i nadahnjivao ih nadom. Putovanje, premda dugo, bilo je za njih sretno. Stigli su u izraelsku zemlju silazeÊi niz Maslinsku goru, gledali su Jeruzalem pred sobom, kad, gle, zvijezda koja ih je vodila cijelim mukotrpnim putem, zastaje nad Hramom i nakon nekoliko trenutaka iπËezava iz vidika. Oni dalje hitaju æurnim koracima oËekujuÊi sa sigurnoπÊu da je Mesijino roenje radosni pripjev na svaMudraci nisu kom jeziku. Meutim, uzaludno su se raspitivali. Uπavπi u idolopoklonici i u Sveti grad uputili su se prema Boæjim oËima Hramu. Na svoje Ëuenje nisu bolji su od ovih naπli nikoga tko bi iπta znao o koji su samo po novoroenom Kralju. Njihova pitanja nisu izazvala nikakvu raimenu bili u dost, veÊ prije iznenaenje i sluæbi Njemu strah pomijeπan s prijezirom. Herodovo politiziranje SveÊenici su ponavljali predaju. Oni uzdiæu svoju vjeru i svoju poboænost, dok Grke i Rimljane proglaπavaju neznaboπcima i grjeπnicima veÊim od drugih. Mudraci nisu idolopoklonici i u Boæjim oËima bolji su od ovih koji su samo po imenu bili u sluæbi Njemu; pa ipak ih Hebreji smatraju neznaboπcima. »ak i meu Ëuvarima svetih spisa, njihovo revnosno raspitivanje nije naiπlo ni na kakvo razumijevanje. Dolazak mudraca brzo se razglasio po cijelom Jeruzalemu. Njihova neobiËna misija izazvala je uznemirenost u narodu koja se pronijela u palaËu kralja Heroda. Lukavi Edomac bio je uznemiren nagovjeπtajem o moguÊem suparniku. Bezbrojna ubojstva umrljala su njegovu stazu do prijestola. BuduÊi da je bio tuinske krvi, narod nad kojim je vladao mrzio ga je. Njegova jedina sigurnost bila je naklonost Rima. Meu- 46 ISUS SE RODI tim, ovaj novi Princ imao je veÊu prednost. Bio je roen da vlada. Herod je posumnjao da sveÊenici kuju zavjeru sa strancima kako bi izazvali bunu u narodu i zbacili ga s prijestola. On je prikrivao svoje nepovjerenje, odluËan da veÊim lukavstvom sprijeËi njihove smiπljene planove. Skupivπi sveÊeniËke glavare i knjiæevnike raspitivao se za uËenje njihovih svetih knjiga o mjestu Mesijina roenja. Ovo raspitivanje otimaËa prijestola, potaknuto zahtjevom stranaca, povrijedilo je ponos hebrejskih uËitelja. Ravnoduπnost kojom su priπli proroËkim svicima, razbjesnila je ljubomornog despota. On je mislio da æele sakriti svoje poznavanje ovog predmeta. S autoritetom kome se nisu usudili suprotstaviti naredio je da podrobno ispitaju i objave mjesto roenja njihovog oËekivanog Kralja. “U Betlehemu judejskom — odgovoriπe mu — jer je ovako pisao prorok: Betleheme, zemljo Judina, ti nipoπto nisi najmanji meu Judinim gradovima, jer Êe iz tebe iziÊi voa koji Êe biti pastir naroda moga — Izraela.” Herod je zatim pozvao mudrace na tajni razgovor. Bura bijesa i straha bjesnjela je u njegovom srcu, ali je saËuvao mirno dræanje i ljubazno je primio strance. Raspitivao se o vremenu pojavljivanja zvijezde i pretvarao se da radosno pozdravlja nagovjeπtaj Kristova roenja. Zamolio je svoje posjetitelje: “Idite i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga pronaete, javite mi, da bih i ja doπao i poklonio mu se.” Rekavπi to otpustio ih je da svojim putem odu u Betlehem. SveÊenici i starjeπine u Jeruzalemu nisu bili tako neobavijeπteni o Kristovom roenju, kao πto su se pretvarali. Vijest o posjetu anela pastirima doprla je do Jeruzalema, ali rabini su je smatrali nedostojnom njihove pozornosti. Mogli su sami naÊi Isusa i spremno odvesti mudrace do njegovog mjesta roenja, ali su, umjesto toga, mudraci doπli k njima da im skrenu pozornost na roenje Mesije. “Gdje je novoroeni kralj æidovski?” rekli su. “Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegova zvijezda, i doosmo mu se pokloniti.” Oholost i zavist sada su zatvorili vrata svjetlosti. Da je poklonjeno povjerenje vijestima pastira i mudraca, oni bi doveli sveÊenike i rabine u vrlo nepovoljan poloæaj, dokazujuÊi “VIDJESMO GDJE IZLAZI NJEGOVA ZVIJEZDA” 47 suprotno od njihove tvrdnje da su tumaËi Boæje istine. Ovi obrazovani uËitelji nisu se htjeli poniziti da ih pouËavaju oni koje su oni smatrali neznaboπcima. NemoguÊe je, govorili su oni, da ih je Bog mimoiπao i objavio vijest neukim pastirima i neobrezanim neznaboπcima. OdluËili su pokazati prijezir prema vijestima koje su uzrujavale kralja Heroda i cijeli Jeruzalem. Nisu Ëak ni poæeljeli otiÊi u Betlehem i vidjeti je li tako. Naveli su ljude da zanimanje za Isusa prihvate kao fanatiËno uzbuenje. Tu su sveÊenici i rabini zapoËeli odbacivati Krista. Otada je njihova oholost i tvrdoglavost prerasla u duboku usaenu mrænju prema Spasitelju. Dok je Bog otvarao vrata neznaboπcima, hebrejske su voe zatvarale vrata sebi samima. Posjetitelji s Istoka nalaze Isusa Dok je Bog otvarao vrata neznaboπcima, hebrejske su voe zatvarale vrata sebi samima. Mudraci su sami otiπli iz Jeruzalema. Sjenke noÊi spuπtale su se dok su prolazili kroz gradska vrata, ali na svoju veliku radost opet su ugledali zvijezdu koja ih je povela prema Betlehemu. Oni nisu primili nikakav nagovjeπtaj o skromnom Isusovom stanju, kao πto su ga dobili pastiri. Nakon dugog puta bili su razoËarani ravnoduπnoπÊu hebrejskih voa i napustili su Jeruzalem s manje pouzdanja nego kad su uπli u grad. U Betlehemu nisu naπli kraljevsku gardu razmjeπtenu da πtiti novoroenog Kralja. Nijedan Ga ugledni Ëovjek nije posjetio. Isus je bio stavljen u jasle kao u kolijevku. Njegovi roditelji, neobrazovani seljaci, bili su njegovi jedini Ëuvari. Je li moguÊe da je to Onaj o kome je pisano da Êe podiÊi “plemena Jakovljeva” i da Êe vratiti “Ostatak Izraelov”, i biti “svjetlost narodima” i spasenje “do nakraj zemlje”? (Izaija 49,6) “Uoπe u kuÊu i naoπe dijete s Marijom, majkom njegovom; padoπe niËice i pokloniπe mu se.” U siromaπnoj Isusovoj pojavi prepoznali su prisutnost Boæanstva. Predali su svoja srca Njemu kao Spasitelju i tada Ga obasuli darovima — zla- 48 ISUS SE RODI tom, i tamjanom, i smirnom. Kakvu su vjeru imali! Za mudrace s Istoka moglo bi se reÊi ono πto je kasnije reËeno za rimskog kapetana: “Tolike vjere ne naoh ni u koga u Izraelu.” (Matej 8,10) Mudraci nisu proniknuli u Herodove namjere prema Isusu. Kad je cilj njihovog putovanja bio ostvaren, oni su se pripremali za povratak u Jeruzalem, namjeravajuÊi ga obavijestiti o svom uspjehu. Meutim, u snu su primili boæansku obavijest da viπe ne odræavaju nikakvu vezu s njim. ZaobilazeÊi Jeruzalem, poπli su u svoju zemlju drugim putem. Na sliËan naËin i Josip je primio opomenu da bjeæi u Egipat s Marijom i Djetetom. A aneo reËe: “I budi ondje dok ti opet ne kaæem, jer Êe Herod traæiti dijete da ga ubije.” Josip je posluπao bez oklijevanja i, da bi bio sigurniji, poπao je noÊu na put. Preko mudraca Bog je hebrejskom narodu skrenuo pozornost na roenje svog Sina. NjiPreko mudraca hovo raspitivanje u Jeruzalemu, probueno zanimanje naroda, Bog je hebrejskom pa Ëak i Herodova ljubomora narodu skrenuo koja je privukla pozornost svepozornost na Êenika i rabina, usmjerili su roenje svog Sina. umove na proroËanstva o Mesiji i na veliki dogaaj koji se zbio. Sotona se zauzeo da zakloni boæansku svjetlost svijetu i upotrijebi svu moÊ svog lukavstva da uniπti Spasitelja. Meutim, Onaj koji nikada ne drijema i ne spava Ëuvao je svog voljenog Sina. Onaj koji je Izraelu poslao manu s neba i hranio Iliju u vrijeme gladi, pobrinuo se za Marijino i Isusovo utoËiπte u neznaboæaËkoj zemlji. Darovima mudraca iz neznaboæaËke zemlje Gospodin je osigurao sredstva za put u Egipat i za boravak u tuoj zemlji. Mudraci su meu prvima poæeljeli dobrodoπlicu Otkupitelju. Oni su prvi poloæili svoj dar kraj njegovih nogu. Kakva je prednost bila sluæiti Mu svojim darom! Bog osobito cijeni dar koji potjeËe od srca koje ljubi, ËineÊi ga najuspjeπnijim u sluæbi Njemu. Ako smo svoje srce predali Isusu, “VIDJESMO GDJE IZLAZI NJEGOVA ZVIJEZDA” 49 mi Êemo Mu prinijeti i svoje darove. Svoje zlato i srebro, svoj najdragocjeniji zemaljski imetak, svoje najveÊe umne i duhovne darove, dobrovoljno Êemo posvetiti Njemu koji nas ljubi i koji je dao Sebe za nas. Herodova okrutnost Herod je u Jeruzalemu nestrpljivo oËekivao povratak mudraca. Kako je vrijeme prolazilo, a oni se nisu pojavljivali, njegove su sumnje poËele rasti. Nespremnost rabina da otkriju Mesijino mjesto roenja kao da mu je ukazivalo da su prozreli njegov plan i da su ga mudraci namjerno izbjegli. Ta ga je misao razbjesnila. Obmana nije uspjela, ali je preostalo pribjegavanje sili. On Êe im dati pouku s ovim djetetom — kraljem. Ti oholi Hebreji trebaju vidjeti πto mogu oËekivati u svojim pokuπajima da ustoliËe vladara. Odmah je poslao vojnike u Betlehem s nalogom da ubiju svu djecu od dvije godine i manje. Tihi domovi Davidova grada bili su svjedoci prizora uæasa, koji su joπ prije πest stotina godina otkriveni proroku: “Glas u Rami Ëu se — plaË i jauk mnogi: to za djecom Rahela tuæi — neutjeπna πto ih nema.” Ovu su nesreÊu Hebreji sami navukli na sebe. Da su u vjernosti i poniznosti hodili pred Bogom, On bi na izuzetan naËin uËinio za njih bezopasnim kraljev gnjev. Ali, svojim grijesima oni su se odvojili od Boga i odbacili Svetoga Duha koji je bio njihov jedini πtit. Pisma nisu prouËavali sa æeljom da se usklade s Boæjom voljom. Tragali su za proroËanstvima koja su se mogla tumaËiti tako da se sami uzvise i pokaæu kako Bog prezire ostale narode. U svojoj oholosti hvalili su se da Êe Mesija doÊi kao kralj koji Êe pobijediti njihove neprijatelje i pogaziti neznaboπce u svojoj srdæbi. Na taj naËin izazvali su mrænju svojih vladara. Njihovim pogreπnim prikazivanjem Kristove misije, Sotona je namjeravao pripremiti uniπtenje Spasitelja, ali to se vratilo na njihove glave. Ovo okrutno djelo bilo je jedno od posljednjih πto je pomraËilo Herodovu vladavinu. Ubrzo nakon ubijanja nevine djece, bio je i sam prinuen pokoriti se takvoj sudbini koju nitko nije mogao otkloniti. Umro je straπnom smrÊu. 50 ISUS SE RODI Josip, koji je joπ bio u Egiptu, dobio je nalog od Boæjeg anela da se vrati u izraelsku zemlju. SmatrajuÊi Isusa nasljednikom Davidova prijestola, Josip se æelio nastaniti u Betlehemu, ali doznavπi da Arhelaj vlada u Judeji umjesto svog oca, bojao se da bi sin mogao ostvariti oËeve planove protiv Krista. Od svih Herodovih sinova Arhelaj mu je svojim karakterom bio najsliËniji. VeÊ je njegovo stupanje na prijestol bilo obiljeæeno neredima u Jeruzalemu i pokoljem u kome je rimska garda pobila tisuÊe Hebreja. Josip je ponovno usmjeren na sigurno mjesto. Vratio se u Nazaret, u svoj raniji dom, i ovUbrzo nakon dje je Isus boravio gotovo trideset godina, “da bi se ispunilo ubijanja nevine πto su rekli proroci: Zvat Êe se djece, Herod je i NazareÊanin”. Galilejom je upsâm umro ravljao Herodov sin, ali u njoj straπnom smrÊu. je bilo mnogo viπe stranaca nego u Judeji. Na taj je naËin tamo bilo manje zanimanja za pitanja koja su se isk ljuËivo ticala Hebreja i Isusove bi tvrdnje vjerojatno izazvale manju zavist kod vlastodræaca. Tako je bio doËekan Spasitelj kad je doπao na Zemlju. »inilo se da ne postoji mjesto odmora ili sigurnosti za malog Otkupitelja. Bog nije mogao povjeriti svoga Sina ljudima, premda je ostvarivao svoje djelo za njihovo spasenje. On je naloæio anelima da prate Isusa i da Ga πtite dok ne zavrπi svoju misiju na Zemlji i ne umre od ruku onih koje je doπao spasiti. 51 7 Kao dijete Ovo se poglavlje zasniva na Luki 2,39.40. Djetinjstvo i mladost Isus je proveo u malom planinskom selu. Na Zemlji ne postoji nijedno mjesto koje ne bi bilo poËaπÊeno njegovom nazoËnoπÊu. Kraljevske palaËe imale bi prednost primajuÊi Ga kao gosta. Meutim, On je mimoiπao domove bogatih, kraljevske dvorove i slavna srediπta nauke, da bi se nastanio u zabitom i prezrenom Nazaretu. Izuzetno znaËenje ima kratak izvjeπtaj o njegovu djetinjstvu: “A mladi je Samuel sve viπe rastao u dobi i mudrosti, i pred Jahvom i pred ljudima. I milost je Boæja poËivala na njemu.” Ozaren naklonoπÊu svog Oca, Isus “napredovaπe u mudrosti, rastu i milosti pred Bogom i ljudima”. (Luka 2,52) Njegov je um bio æivahan i prodoran, a njegova su razboritost i mudrost nadmaπivale njegove godine. Njegov je karakter bio uravnoteæen i skladan. Snage uma i tijela postupno su se razvijale u skladu sa zakonima djetinjstva. Kao dijete, Isus se odlikovao posebno privlaËnom naravi. Njegove usluæne ruke uvijek su bile spremne posluæiti drugima. On je pokazivao nepokolebljivo strpljenje i istinoljubivost koja nikada ne bi ærtvovala Ëestitost. U naËelu Ëvrst kao stijena, njegov je æivot otkrivao vrlinu nesebiËne ljubaznosti. Isusova majka pratila je budnim okom razvitak njegovih snaga i zamijetila na njegovu karakteru peËat savrπenstva. S radoπÊu se trudila da bodri taj bistar i prijemËiv um. Posredovanjem Svetoga Duha primila je mudrost za suradnju s nebeskim silama u razvitku ovog Djeteta, koje je moglo svojim Ocem smatrati samo Boga. 52 ISUS SE RODI ©kole u Izraelu Od najranijih vremena vjerni u Izraelu s velikom su pozornoπÊu odgajali mlade. Gospodin je dao upute da se djeca pouËavaju, Ëak i od najmanjih nogu, o njegovoj dobroti i veliËini, osobito onako kako su se otkrile u njegovom Zakonu i prikazale u povijesti Izraela. Pjesma, molitva i pouke iz Pisma morale su biti prilagoene umu koji se razvija. OËevi i majke trebali su pouËiti svoju djecu da je Boæji Zakon izraz njegova karaktera i tako primanjem naËela Zakona u srce, Boæje se obliËje utiskivalo u duhovni svijet i um. VeÊi dio pouËavanja bio je usmen, ali mladi su takoer uËili Ëitati hebrejske spise, a pergamentski svici starozavjetnih zapisa bili su otvoreni za njihovo prouËavanje. U Kristovo doba gradovi koji nisu pruæali vjersko pouËavanje mladih smatrali su se U Kristovo doba prokletim od Boga. Ipak, to je pouËavanje postalo formalisgradovi koji nisu tiËno. Predaja je u velikoj mjeri pruæali vjersko potisnula Sveto pismo. Pravi pouËavanje odgoj vodio bi mlade da “traæe mladih smatrali Boga, ne bi li ga moæda napisu se prokletim od pali i naπli”. (Djela 17,27) Meutim, hebrejski uËitelji poBoga. svetili su pozornost obredima. Um je bio ispunjen gradivom beskorisnim za uËenika, koje neÊe biti priznato u viπoj πkoli nebeskih dvorova. Iskustvo steËeno osobnim prihvaÊanjem Boæje RijeËi nije naπlo mjesta u ovom odgojnom sustavu. Zauzeti krugom vanjskih ceremonija uËenici nisu imali vremena za mirne trenutke koje bi proveli s Bogom. Oni nisu Ëuli njegov glas koji govori srcu. U svom traganju za znanjem, oni su se okrenuli od Izvora mudrosti. Zanemarena je bit sluæbe Bogu. NaËela Zakona bila su zamagljena. Ono πto se smatralo visokim obrazovanjem bilo je najveÊa prepreka istinskom razvitku. Snage mladeæi bile su sputane obukom rabina. Njihovi su umovi postali skuËeni i ograniËeni. K AO DIJETE 53 Isusov odgoj i obrazovanje Dijete Isus nije primalo pouke u πkolama pod okriljem sinagoga. Njegova je majka bila njegov prvi zemaljski uËitelj. S njezinih usana i iz proroËkih svitaka On je nauËio nebeske istine. One iste rijeËi πto ih je sam izgovorio Mojsiju za Izraela, sad je usvajao na krilu svoje majke. Kad je preπao iz djetinjstva u mladiÊko doba, nije traæio rabinske πkole. Njemu nije bio potreban odgoj koji bi stekao na takvim izvorima, jer Bog je bio njegov UËitelj. Pitanje postavljeno za vrijeme Spasiteljeva rada: “Kako ovaj poznaje Pisma kad ih nije uËio?”, ne upuÊuje na to da Isus nije znao Ëitati, veÊ samo da nije primio rabinsko obrazovanje. (Ivan 7,15) BuduÊi da je stekao znanje na naËin koji je dostupan i nama, njegovo dobro poznavanje Pisma pokazuje koliko je marljivo On koji je naËinio posvetio svoje rane godine prouËavanju Boæje RijeËi. Uz to, sve, prouËavao je pred Njim je bila otvorena i pouke πto ih je velika knjiænica stvorenih BoæNjegova vlastita jih djela. On koji je naËinio ruka napisala na sve, prouËavao je pouke πto ih zemlji, moru i je njegova vlastita ruka napisala na zemlji, moru i nebu. nebu. Odvojen od nesvetih svjetovnih putova, on je sakupljao znanstveno znanje iz prirode. ProuËavao je æivot biljaka i æivotinja i Ëovjekov æivot. Od najranijih godina æivota sav je bio obuzet jednim ciljem: da æivi na blagoslov drugima. Izvor tog cilja On je nalazio u prirodi; nove ideje o naËinu i sredstvima zasjale bi u njegovu umu dok je prouËavao æivot biljaka i æivotinja. Neprekidno se trudio da iz onoga πto je vidio izvuËe primjere uz pomoÊ kojih bi iznosio æivu Boæju RijeË. PriËe kojima je u vrijeme svoje sluæbe rado davao svoje pouke o istini pokazuju kako je njegov duh bio otvoren za utjecaje prirode i kako je prikupljao duhovne pouke iz svoje svakodnevne æivotne okoline. Na taj naËin Isusu se otkrivalo znaËenje Boæjih rijeËi i djela, dok je pokuπavao razumjeti bitak stvari. Nebeska bi- 54 ISUS SE RODI Êa bila su njegovi pratioci, a On je njegovao svete misli i zajednicu. Od trenutka kad je postao svjestan okoline, On je neprekidno rastao u duhovnoj vrlini i poznavanju istine. Svako dijete moæe steÊi znanje kao πto ga je Isus stekao. Dok se pokuπavamo upoznati s naπim nebeskim Ocem uz pomoÊ njegove RijeËi, aneli Êe nam se pribliæiti, naπ Êe um ojaËati, naπ se karakter uzdiÊi i oplemeniti. Postat Êemo sliËniji Spasitelju. Dok promatramo lijepo i veliËanstveno u prirodi, naπi Êe se osjeÊaji usmjeriti k Bogu. Dok je duh ispunjen divljenjem, duπa se okrepljuje dodirom s BeskonaËnim preko njegovih djela. Zajednica s Bogom u molitvi razvija umne i moralne sposobnosti, a duhovna sila jaËa dok razmiπljamo o onome πto je duhovno. Isusovi su roditelji Isusov je æivot bio æivot u bili siromaπni i skladu s Bogom. Dok je bio diovisili su o jete, mislio je i govorio kao dijete, ali ni najmanji trag grisvakodnevnom jeha nije kvario Boæje obliËje mukotrpnom u Njemu. Ipak, On nije bio osradu. Upoznao je loboen od kuπnji. ZloÊa stasiromaπtvo, novnika Nazareta bila je posamoodricanje i sloviËna. Natanaelovim pitanjem iskazano je miπljenje o oskudicu. Ovo je njihovom loπem glasu: “Iz Naiskustvo bilo zareta moæe li πto dobro iziÊi?” Njegova zaπtita. (Ivan 1,46) Isus je postavljen tamo gdje Êe se njegov karakter iskuπati. Bilo je nuæno da stalno bude oprezan kako bi saËuvao svoju ËistoÊu. Bio je podloæan svim borbama s kojima se i mi sreÊemo, kako bi nam mogao biti uzor u djetinjstvu, mladosti i zreloj dobi. Sotona je bio neumoran u svojim naporima da savlada Dijete iz Nazareta. Od najranijih godina Isusa su Ëuvali nebeski aneli, pa ipak je njegov æivot bio duga borba protiv sila tame. Kneza tame je vrijealo i zbunjivalo to da na Zemlji postoji æivot neuprljan zlom. Nije bilo sredstva kojim nije pokuπao Isusa uhvatiti u zamku. Nijedno dijete ljudskog ro- K AO DIJETE 55 da, kao πto je to doæivio naπ Spasitelj, neÊe nikada biti pozvano da æivi svetim æivotom usred tako æestoke borbe s kuπnjom. Isusovi su roditelji bili siromaπni i ovisili su o svakodnevnom mukotrpnom radu. Upoznao je siromaπtvo, samoodricanje i oskudicu. Ovo je iskustvo bilo njegova zaπtita. U njegovom marljivom æivotu nije bilo trenutaka dokolice da prizovu kuπnju. Nije bilo besciljnih sati koji bi otvarali vrata poroËnom druæenju. Koliko je god bilo moguÊe, On je zatvarao vrata kuπaËu. Ni zarada, ni zadovoljstvo, ni odobravanje ni prijekor nisu ga mogli navesti da pristane na zlo djelo. Bio je mudar da prepozna zlo, a jak da mu se odupre. Krist je bio jedino bezgrjeπno biÊe koje je æivjelo na Zemlji, iako je gotovo trideset godina æivio meu poroËnim Nad djecom i stanovnicima Nazareta. Ova je mladeæi koja Ëinjenica ukor onima koji miradosno preuzima sle da neokaljan æivot ovisi o mjestu, bogatstvu ili napretku. svoj dio obveza u Kuπnja, siromaπtvo, nedaÊa pradomu, dijeleÊi vi je sustav obuke potrebne za teret s ocem i razvijanje ËistoÊe i postojanomajkom, poËiva sti. Isus je æivio u seoskom doBoæje odobravanje mu i vjerno je i radosno nosio s Ëvrstim svoj dio tereta u domaÊinstvu. obeÊanjem punim On je bio Zapovjednik Neba i ljubavi. aneli su radosno ispunjavali njegovu rijeË; sada je On bio revnostan sluga, posluπni sin pun ljubavi. UËio je zanat i radio svojim rukama s Josipom u drvodjeljskoj radionici. U priprostoj odjeÊi obiËnog radnika prolazio je ulicama malog mjesta iduÊi i vraÊajuÊi se sa svog skromnog posla. On nije upotrijebio svoju boæansku moÊ da smanji teret ili olakπa svoj mukotrpan rad. Isusov um i tijelo bili su razvijeni jer je radio u djetinjstvu i mladosti. Svoje tjelesne snage nije lakomisleno koristio, veÊ tako da ih saËuva u zdravlju, da bi u svemu mogao obaviti πto bolji posao. »ak ni u rukovanju alatom nije æelio 56 ISUS SE RODI biti nesavrπen. Bio je savrπen kao radnik, kao πto je bio savrπen u karakteru. Svojim nas je osobnim primjerom uËio duænosti da budemo marljivi, da naπ rad mora biti obavljen pravilno i temeljito i da je takav rad dostojan poπtovanja. Vjeæba koja uËi ruke da budu korisne i odgaja mlade da nose svoj dio æivotnog tereta daje tjelesnu snagu i razvija svaku sposobnost. Svi trebaju raditi neπto πto Êe biti blagotvorno za njih i od pomoÊi drugima. Bog je odredio rad kao blagoslov i jedino marljivi radnik nalazi Ëast i radost æivota. Nad djecom i mladeæi koja radosno preuzima svoj dio obveza u domu, dijeleÊi teret s ocem i majkom, poËiva Boæje odobravanje s Ëvrstim obeÊanjem punim ljubavi. Takva djeca izaÊi Êe iz doma da postanu korisni Ëlanovi druπtva. Tijekom cijelog æivota na Ljudi u godinama, Zemlji, Isus je bio ozbiljan i ustrajan radnik. On je oËekivao æalosni, optereÊeni mnogo, stoga je poduzimao grijehom, djeca u mnogo. Kad je otpoËeo svoj igri i svojoj rad, rekao je: “Dok je dan, menevinoj radosti, ni treba Ëiniti djela onoga koji me posla. Dolazi noÊ, kad nitmala stvorenja u ko ne moæe raditi.” (Ivan 9,4) πumarcima, Isus nije izbjegavao brige i odstrpljive tegleÊe govornosti, kao πto to Ëine æivotinje — sve je mnogi koji tvrde da su njegovi bilo sretnije u sljedbenici. Upravo stoga πto æele izbjeÊi ovaj oblik odgoja, njegovoj slabi su i nedjelotvorni. Oni prisutnosti. mogu imati dragocjene i poæeljne osobine, ali su gotovo nekorisni kad naiu na teπkoÊe ili kad treba savladati prepreke. Pozitivnost i energija, temeljitost i ËvrstoÊa karaktera koju je pokazao Krist, trebaju se razviti i u nama, uz pomoÊ iste discipline kojoj je i On bio podvrgnut. Milost koju je primio primit Êemo i mi. Dokle god je æivio meu ljudima naπ je Spasitelj dijelio sudbinu siromaπnih. On je iz iskustva poznavao njihove brige i teπkoÊe, stoga je mogao utjeπiti i ohrabriti sve skromne radnike. Oni koji pravilno razumiju uËenje njegova æivota K AO DIJETE 57 nikada neÊe smatrati da treba praviti razliku meu druπtvenim slojevima, da bogate treba cijeniti viπe od Ëestitih siromaha. Isus je u svoj rad unosio radost i takt. Potrebno je veliko strpljenje i duhovnost da bi se biblijska religija unijela u æivot doma, u radionicu, da bi se podnijela napetost svjetovnih poslova, a oko usmjerilo na Boæju slavu. U ovome je Krist naπ pomoÊnik. On nikada nije bio toliko obuzet svjetovnom brigom da nije imao vremena za nebeske vrijednosti ili za razmiπljanje o njima. Radost svog srca Ëesto je izraæavao pjevanjem psalama i nebeskih pjesama. Stanovnici su Nazareta Ëesto sluπali njegov glas kako se uzdiæe u hvali i zahvaljivanju Bogu. On je pjesmom odræavao zajednicu s Nebom i kad su se njegovi drugovi æalili na umor od rada, bili su obradovani ugodnom melodijom s njegovih usana. Njegov hvalospjev kao da je odgonio zle anele i kao tamjan ispunjavao prostor mirisom. Misli njegovih sluπatelja usmjeravale su se s mjesta njihovog zemaljskog izgnanstva na nebeski dom. Isus je bio vrelo iscjeljujuÊe milosti za ovaj svijet; i tijekom svih tih godina povuËenosti u Nazaretu njegov se æivot izlijevao u potoke suÊuti i njeænosti. Ljudi u godinama, æalosni, optereÊeni grijehom, djeca u igri i svojoj nevinoj radosti, mala stvorenja u πumarcima, strpljive tegleÊe æivotinje — sve je bilo sretnije u njegovoj prisutnosti. On, Ëija je rijeË odræavala svjetove, saginjao bi se da pomogne ranjenoj ptici. Nije bilo niËega πto ne bi zamijetio, niËega πto nije bilo vrijedno njegove sluæbe. Tako, dok se razvijao u mudrosti i stasu, Isus je rastao u milosti i kod Boga i kod ljudi. On je stjecao simpatije svih srca pokazujuÊi se spremnim da suosjeÊa sa svima. OzraËje nade i hrabrosti koja Ga je okruæavala uËinila Ga je blagoslovom za svaki dom. »esto su Ga subotom pozivali da Ëita pouke iz Proroka u zbornici, i srca bi sluπatelja ustreptala od radosti kad je nova svjetlost zasjala s poznatih rijeËi svetoga spisa. Ipak, Isus je izbjegavao razmetanje. Tijekom svih godina svog boravka u Nazaretu, nije pokazivao svoju Ëudotvornu moÊ. Nije traæio visoke poloæaje i nije prisvajao nikakva zvanja. Njegov mirni i jednostavni æivot, kao i πutnja Pisma o nje- 58 ISUS SE RODI govim ranim godinama uËe nas vaænoj pouci. ©to je mirniji i jednostavniji æivot jednog djeteta — πto je slobodniji od umjetnih uzbuenja a πto usklaeniji s prirodom — utoliko je povoljniji za razvoj tjelesne i umne snage i duhovne sile. Isus je naπ uzor. Ima mnogo onih koji se sa zanimanjem bave razdobljem njegove javne sluæbe, dok ne zamjeÊuju pouke iz njegova djetinjstva. Meutim, upravo njegov æivot u domu primjer je za ugled djeci i mladeæi. Krist je pristao na siromaπtvo, da bi nas u skromnim æivotnim okolnostima pouËio kako blisko moæemo hoditi s Bogom. On je æivio da bi ugodio, dao Ëast i proslavio svog Oca u obiËnim æivotnim okolnostima. Njegov je rad otpoËeo posveÊivanjem skromnom pozivu zanatlija koji mukotrpno rade za svoj svakodnevni kruh. On je vrπio sluæbu Bogu isto toliko dok je radio za drvodjeljskim radnim stolom koliko dok je Ëinio Ëuda za mnoπtvo. Svaki mladiÊ koji slijedi Kristov primjer vjernosti i posluπnosti u svom skromnom domu moæe poloæiti pravo na rijeËi πto ih je Otac preko Duha Svetoga izgovorio o Njemu: “Evo sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duπe moje.” (Izaija 42,1) 59 8 Posjet u vrijeme Pashe Ovo se poglavlje zasniva na Luki 2,41-51. Dvanaesta godina bila je kod Hebreja prijelomna godina izmeu djetinjstva i mladosti. Navrπivπi tu godinu hebrejski je djeËak prozvan sinom Zakona, a takoer i Boæjim sinom. Pruæene su mu naroËite moguÊnosti za vjersku pouku, a od njega se oËekivalo da uzme udjela u svetim praznicima i obredima. U skladu s ovim obiËajem Isus je u svoje djeËaËko doba u vrijeme Pashe posjetio Jeruzalem. Josip i Marija, kao i svi vjerni Izraelci iπli su svake godine na Pashu, a kad je Isus navrπio potrebne godine, i Njega su poveli sa sobom. Postojala su tri godiπnja praznika: Pasha, Pedesetnica i Blagdan sjenica, kad su svi ljudi u Izraelu bili obvezni pojaviti se pred Gospodinom u Jeruzalemu. Od ovih praznika, na Pashu je dolazilo najviπe ljudi. Mnogi su dolazili iz svih zemalja po kojima su Hebreji bili rasijani. Iz svakog dijela Palestine poklonici su dolazili u velikom broju. Putovanje iz Galileje trajalo je nekoliko dana i putnici su se udruæivali u velike skupine radi druπtva i zaπtite. Æene i stare osobe jahali su na volovima ili magarcima strmim i kamenitim putovima. JaËi ljudi i mladi putovali su pjeπice. Vrijeme Pashe odgovaralo je kraju oæujka i poËetku travnja i cijela je zemlja bila vedra od cvijeÊa i radosna od ptiËje pjesme. Duæ cijelog puta bilo je znamenitih mjesta iz povijesti izraelskog naroda, i oËevi i majke priËali su svojoj djeci o Ëudima koja je Bog u davna vremena uËinio za svoj narod. Vrijeme putovanja prekraÊivali su pjesmom i glazbom i kad su se jeruzalemske kule najposlije pokazale na vidiku, svi su se glasovi udruæili u pobjedonosnu pjesmu: 60 ISUS SE RODI “Eto, noge nam veÊ stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme... Neka bude mir u zidinama tvojim i pokoj u tvojim palaËama!” (Psalam 122,2-7) Praznovanje Pashe poËelo je s nastankom hebrejskog naroda. Posljednje noÊi njihovog ropstva u Egiptu, kad je izgledalo da nema nikakvog znaka osloboenja, Bog je naredio da se pripreme za brzo osloboenje. On je spomenuo faraona o konaËnom sudu nad EgipÊanima, i On je dao upute Hebrejima da svoje obitelji skupe u svojim domovima. Poπto su poprskali dovratnike krvlju zaklanog janjeta, trebali su pojesti to janje, peËeno, s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. “A ovako ga blagujte”, rekao je On, “opasanih bokova, s obuÊom na nogama i sa πtapom u ruci. Jedite ga æurno: to je Jahvina pasha.” (Izlazak Tih i utonuo u 12,11) U ponoÊ su ubijeni svi prvenci EgipÊana. Tada je kralj misli, izgledao je poslao poruku Izraelu: “Ustajkao da prouËava te i odlazite od moga naroda... neki veliki Idite! Odajite πtovanje Jahvi, problem. Tajna kako ste traæili.” (Izlazak 12,31) Otkako su Hebreji izaπli iz Njegove misije Egipta kao nezavisan narod, otkrivala se Gospodin je naredio da se PasSpasitelju. ha praznuje svake godine. “Kad vas vaπa djeca zapitaju”, kazao je On, “©to vam taj obred oznaËuje? odgovorite im: Ovo je pashalna ærtva u Ëast Jahvi koji je prolazio mimo kuÊe Izraelaca kad je usmrÊivao EgipÊane, a naπe kuÊe poπteivao.” Tako se iz naraπtaja u naraπtaj trebala ponavljati povijest o ovom veliËanstvenom izbavljenju. Pashi je slijedio sedmodnevni Blagdan beskvasnih kruhova. Drugog dana praznika prinosili su se Gospodinu prvi plodovi godiπnje æetve, jedan snop jeËma. Svi prazniËni obredi bili su slika Kristova djelovanja. Izraelovo izbavljenje iz Egipta bilo je oËita pouka o otkupljenju, πto je Pasha trebala saËuvati u sjeÊanju. Zaklano janje, beskvasni kruh, snop prvih rodova, predstavljali su Spasitelja. POSJET U VRIJEME PASHE 61 VeÊina je ljudi Kristova vremena svetkovanje ovog praznika svela na formalizam. Ali, kakvo je znaËenje ovaj praznik imao za Boæjeg Sina! Prvi put u Hramu Po prvi put Dijete Isus promatralo je Hram. Vidio je sveÊenike odjevene u bijele haljine kako obavljaju svoju sveËanu sluæbu. Gledao je ærtvu koja je krvarila kako leæi na ærtvenom oltaru. On se nagnuo u molitvi s drugim poklonicima, dok se oblak tamjana dizao pred Bogom. Bio je svjedok upeËatljivog obreda pashalne sluæbe. Iz dana u dan sve je jasnije sagledavao njihovo znaËenje. Svaki Ëin kao da je bio povezan s njegovim æivotom. U Njemu su se budili novi pogledi. Tih i utonuo u misli, izgledao je kao da prouËava neki veliki problem. Tajna njegove misije otkrivala se Spasitelju. Zaokupljen razmiπljanjem o ovim prizorima, nije ostao kraj svojih roditelja. Æelio je biti sam. Kad su se pashalne sluæbe zavrπile, i dalje se zadræao u predvorju Hrama, pa kad su poklonici napustili Jeruzalem, On je ostao. Ovim posjetom roditelji su æeljeli dovesti Isusa u dodir s velikim uËiteljima u Izraelu. Dok je u svakoj pojedinosti bio posluπan Boæjoj RijeËi, nije se prilagodio rabinskim obredima i obiËajima. Josip i Marija nadali su se da Êe On biti pokrenut da pokaæe viπe poπtovanja prema uËenim rabinima i da Êe mnogo spremnije prihvatiti njihove zahtjeve. Meutim, Bog je u Hramu pouËio Isusa. Ono πto je primio, odmah je poËeo i dijeliti. U to je vrijeme jedna prostorija povezana s Hramom bila odvojena za svetu πkolu po ugledu na proroËke πkole. Tu su se okupljali vodeÊi rabini sa svojim uËenicima i ovdje je doπao i DjeËak Isus. Zauzevπi mjesto kraj nogu ovih ozbiljnih, uËenih ljudi, sluπao je njihove pouke. Kao onaj koji Ëezne za mudroπÊu, postavljao je pitanja ovim uËiteljima o proroËanstvima i dogaajima koji su se tada zbivali i ukazivali na dolazak Mesije. Isus se predstavio kao onaj koji je æedan znanja o Bogu. Njegova pitanja upuÊivala su na duboke istine koje su dugo bile zamagljene, a koje su ipak bile od æivotnog znaËenja 62 ISUS SE RODI za spasenje duπa. Svako pitanje koje im je Isus postavio suoËilo ih je s Boæanskom poukom i otkrivalo jedan novi aspekt istine, pokazujuÊi kako je uska i povrπna mudrost ovih mudrih ljudi. Rabini su govorili o Ëudesnom usponu koje Êe Mesijin dolazak donijeti hebrejskom narodu, ali Isus je iznio Izaijino proroËanstvo i upitao ih za znaËenje tih spisa koje upuÊuju na patnje i smrt Boæjeg Janjeta. Ovi uËeni ljudi obratili su Mu se pitanjima i bili zadivljeni njegovim odgovorima. S djeËjom poniznoπÊu ponavljao je rijeËi iz Pisma, otkrivajuÊi im dubinu znaËenja koja ovim mudrim ljudima nikada nisu ni na um doπla. Da su slijedili ove putokaze istine, πto ih je On istaknuo, pokrenuli bi reformaciju u tadaπnjoj religiji. Doπlo bi do probuenja dubokog zanimanja za duhovne istine i kad bi Isus poËeo svoju Rabini su znali da sluæbu, mnogi bi Ga bili spremIsus nije bio ni prihvatiti. pouËavan u Rabini su znali da Isus nije njihovim πkolama, bio pouËavan u njihovim πkoa ipak je Njegovo lama, a ipak je njegovo razumijevanje proroËanstava daleko razumijevanje nadmaπivalo njihovo znanje. proroËanstava Oni su razabirali da ovaj misadaleko oni galilejski DjeËak mnogo nadmaπivalo obeÊava. Poæeljeli su Ga pridobiti za svog uËenika, da bi njihovo znanje. postao uËitelj u Izraelu. Æeljeli su na sebe preuzeti njegov odgoj osjeÊajuÊi da tako osobit um moraju osobno oblikovati. Isusove rijeËi pokrenule su njihova srca onako kako nikada nisu bila pokrenuta rijeËima s ljudskih usana. Bog je æelio dati svjetlost ovim voama u Izraelu i On je upotrijebio jedino sredstvo kojim je mogao doprijeti do njih. U svojoj oholosti njima je bilo ispod Ëasti da prime pouke od bilo koga. Da se Isus pojavio i pokuπao ih uËiti, oni bi oholo odbili sluπati. Oni su sami sebi laskali da su Ga pouËavali, ili u najmanju ruku provjeravali njegovo poznavanje Pisma. Isusova mladenaËka skromnost i ljupkost rastjerala je njihove predrasude. POSJET U VRIJEME PASHE 63 Nesvjesno su se njihovi umovi otvorili Boæjoj RijeËi i Duh Sveti je govorio njihovim srcima. Oni su morali uvidjeti kako njihovo oËekivanje Mesije nije podræano proroËanstvom; ali se nisu htjeli odreÊi svojih teorija koje su laskale njihovom Ëastoljublju. Nikada ne bi priznali da su pogrjeπno razumjeli Pisma, smatrajuÊi se njihovim tumaËima. Od jednog do drugog kruæilo je pitanje: “Kako ovaj poznaje Pisma kad ih nije uËio?” (Ivan 7,15) Vidjelo je svijetlilo u tami, ali “tama ga ne obuze”. (Ivan 1,5) Zabrinutost Josipa i Marije U meuvremenu Josip i Marija bili su vrlo zbunjeni i raæaloπÊeni. Prilikom napuπtanja Jeruzalema izgubili su Isusa iz vida i nisu znali da je ostao. Zemlja je tada bila gusto nastanjena i karavane iz Galileje bile su vrlo velike. Kad su napuπtali grad, vladao je veliki meteæ. Zadovoljstvo putovanja s prijateljima i poznanicima obuzelo je njihovu pozornost, pa na putu nisu primijetili njegov nestanak sve do noÊi. Kad su zastali da se odmore, nedostajala im je ruka pomoÊnica njihovog Djeteta. PretpostavljajuÊi da se nalazi s njihovim druπtvom, nisu se brinuli. Iako je bio mlad, imali su bezuvjetno povjerenje u Njega, oËekujuÊi da Êe im On, kad bude potrebno, biti spreman pomoÊi razumijevajuÊi njihove æelje, kao πto je to uvijek Ëinio. Sada su se njihova strahovanja probudila. Uzalud su Ga traæili u cijelom svom druπtvu. Protrnuli, sjetili su se kako Ga je Herod pokuπao uniπtiti joπ dok je bio malo dijete. MraËne su slutnje ispunjavale njihova srca. Gorko su sebe korili. Vrativπi se u Jeruzalem, nastavili su traganje. Narednog dana, kad su se umijeπali u mnoπtvo poklonika u Hramu, njihovu je pozornost privukao jedan poznati glas. Nisu se mogli prevariti, nijedan drugi glas nije bio sliËan njegovom, tako ozbiljan i srdaËan, a ipak tako milozvuËan. Naπli su Isusa u rabinskoj πkoli. Iako su bili radosni, nisu mogli zaboraviti svoju æalost i zabrinutost. Kad je ponovno bio s njima, majka je izgovorila rijeËi koje su sadræavale prijekor: “Dijete moje, zaπto nam to uËini? Gle! Otac tvoj i ja s bolom smo te traæili.” 64 ISUS SE RODI “Pa zaπto ste me traæili?” odgovorio je Isus. “Zar niste znali da ja moram biti u kuÊi Oca svoga?” A kako je izgledalo da nisu razumjeli njegove rijeËi, On je pokazao gore. Na njegovu je licu bila svjetlost kojoj su se Ëudili. Boæanstvo je bljesnulo kroz ljudsku prirodu. Kad su Ga naπli u Hramu, sluπali su πto se zbivalo izmeu Njega i rabina i bili iznenaeni njegovim pitanjima i odgovorima. Njegove rijeËi pokrenule su niz misli koje neÊe nikada biti zaboravljene. Pitanje koje im je uputio sadræi pouku: “Zar niste znali”, rekao je, “da ja moram biti u kuÊi Oca svoga?” Isus je bio zauzet misijom koju je doπao izvrπiti na ovome svijetu, ali Josip i Marija zanemarili su svoju zadaÊu. Bog im je ukazao veliku Ëast povjeravajuÊi im svoga Sina. Sveti aneli upravljali su tijekom Josipova æivota da bi saËuvali Isusov æivot. Meutim, oni su Ga cijeli jedan dan izgubili iz vida, iako Ga ni za trenutak nisu smjeli zaboraviti. Kad je otklonjena njihova briga, nisu okrivili sami sebe, veÊ su krivnju bacili na Njega. Za Isusove roditelje bilo je prirodno da Isusa smatraju svojim djetetom. On je svakodnevno bio s njima i njegov je æivot uvelike bio sliËan æivotu ostale djece pa im je bilo teπko razumjeti da je On Boæji Sin. Bili su u opasnosti da ne cijene blagoslov koji im je darovan u prisutnosti Otkupitelja svijeta. Bol izazvana njihovim odvajanjem od Njega i blagi ukor koji su sadræavale njegove rijeËi bili su odreeni da u njihovu duπu utisnu svetost onoga πto im je povjereno. U odgovoru majci Isus je po prvi put pokazao da razumije svoj odnos prema Bogu. Prije njegova roenja aneo je rekao Mariji: “On Êe biti velik i zvat Êe se Sin Previπnjega, Gospodin Bog dat Êe mu prijestolje Davida, oca njegova. On Êe vladati kuÊom Jakovljevom dovijeka.” (Luka 1,32.33) Ove rijeËi Marija je saËuvala u srcu; pa iako je vjerovala da Êe njeno Dijete biti Mesija u Izraelu, ipak nije razumjela njegovu misiju. Sada nije shvaÊala njegove rijeËi, ali je znala da je poricao svoje srodstvo s Josipom i da je proglasio sebe Sinom Boæjim. Isus æeli putovati kuÊi sa svojim roditeljima Isus nije zanemarivao vezu sa svojim zemaljskim roditeljima. On se iz Jeruzalema vratio s njima kuÊi i pomagao POSJET U VRIJEME PASHE 65 im u njihovom æivotu ispunjenom teπkim radom. KrijuÊi u srcu tajnu svoje misije, ponizno je Ëekao odreeni trenutak da otpoËne svoj rad. Poπto je prepoznao da je Boæji Sin, On je tijekom narednih osamnaest godina potvrdio svoju vezu koja Ga je spajala s domom u Nazaretu, izvrπujuÊi duænost sina, brata, prijatelja i graanina. Kad Mu se u Hramu otkrila misija, Isus se klonio dodira s mnoπtvom. Æelio je da se u tiπini vrati iz Jeruzalema s onima koji su poznavali tajnu njegova æivota. Pashalnom sluæbom Bog je æelio da svoj narod odvoji od svjetovnih briga i da ga podsjeti na svoje divno djelo izbavljenja iz Egipta. Æelio je da u ovom djelu sagledaju obeÊanje o izbavljenju od grijeha. Kao πto je krv zaklanog janjeta πtitila domove Izraelaca, tako i Kristova krv treba Kao πto je Isus bio spasiti njihove duπe; oni se mogu spasiti jedino ako vjerom u odvojen od nje i Krista uËine njegov æivot svoona Ga jim æivotom. SimboliËna sluæoæaloπÊena traæila ba imala je vrijednost samo ontri dana, tako Êe da kad je vjernike usmjeravala ka Kristu kao osobnom SpasiOn ponovno biti telju. Bog ih je æelio uvesti u izgubljen za nju prouËavanje puno molitve i raztri dana kad bude miπljanja o Kristovoj misiji. Meærtvovan za utim, dok je mnoπtvo napuπtalo Jeruzalem, uzbuenje zbog grijehe svijeta. putovanja i druæenja Ëesto je zaokupljalo njihovu paænju i sluæba u kojoj su sudjelovali bila je zaboravljena. Spasitelja nije privlaËilo njihovo druπtvo. BuduÊi da su se iz Jeruzalema Josip i Marija trebali vraÊati sami s Isusom, On se nadao da Êe njihove misli usmjeriti na proroËanstva o Spasitelju koji Êe patiti. Na Golgoti On je pokuπao olakπati njezinu materinsku bol. I sada je mislio o njoj. Marija Êe biti svjedok njegove posljednje samrtne borbe i Isus je æelio da ona razumije njegovu misiju, da bi mogla izdræati kad joj maË probode duπu. Kao πto je Isus bio odvojen od nje i ona Ga oæaloπÊena traæila tri dana, tako Êe On ponovno biti izgubljen za nju tri dana kad bude ærtvovan za 66 ISUS SE RODI grijehe svijeta. A kad bude izaπao iz groba, njezina Êe se æalost opet pretvoriti u radost. Koliko bi lakπe podnijela veliku tugu njegove smrti da je shvatila Pisma na koja je On sada æelio usmjeriti njezine misli! Da su Josip i Marija odræali svoj um uzdignut prema Bogu razmiπljanjem i molitvom, oni bi razumjeli svetost povjerenja koje im je ukazano i ne bi izgubili Isusa iz vida. NemarnoπÊu u jednom danu izgubili su Spasitelja, ali bilo im je potrebno tri dana zabrinutog traganja da bi Ga naπli. Tako je i s nama; praznim razgovorom, ogovaranjem ili zanemarivanjem molitve, moæemo u jednom danu izgubiti Spasiteljevu prisutnost, a bit Êe nam potrebno mnogo dana bolnoga traganja da bismo Ga naπli i ponovno dobili mir koji smo izgubili. Za nas bi bilo U naπem meusobnom druæenju moramo paziti da ne dobro da svakoga zaboravimo Isusa i olako nam dana provedemo ne promakne da On nije s najedan sat u ma. Kad toliko postanemo zarazmiπljanju o okupljeni svjetovnim da ne mislimo o Onome u koga poKristovom æivotu. laæemo svoju nadu u vjeËni æivot, odvajamo se od Isusa i nebeskih anela. Ova sveta biÊa ne mogu ostati tamo gdje Spasiteljeva prisutnost nije poæeljna, a njegova se odsutnost ne primjeÊuje. To je razlog Ëeste pojave obeshrabrenja meu toboænjim Kristovim sljedbenicima. Mnogi pohaaju bogosluæja i Boæja ih RijeË osvjeæava i tjeπi, ali zbog zanemarivanja razmiπljanja, budnosti i molitve, gube blagoslov i osjeÊaju se siromaπnijima nego ranije. »esto misle da je Bog okrutno postupio prema njima. Ne uviaju da je to njihova greπka. Odvojivπi se od Isusa, odvojili su se i od svjetlosti njegove prisutnosti. Za nas bi bilo dobro da svakoga dana provedemo jedan sat u razmiπljanju o Kristovom æivotu. Trebamo ga prouËavati u svakoj pojedinosti, dopustivπi svojoj maπti da obuhvati sve prizore, naroËito one vezane za kraj njegova æivota. Dok se tako bavimo njegovom velikom ærtvom za nas, naπe po- POSJET U VRIJEME PASHE 67 vjerenje u Njega postat Êe mnogo postojanije, naπa Êe ljubav oæivjeti i dublje Êe nas proæeti njegov Duh. Ako na kraju æelimo biti spaπeni, moramo nauËiti pouku o pokajanju i poniznosti u podnoæju kriæa. Dok se meusobno druæimo, moæemo biti od blagoslova jedan drugome. Ako pripadamo Kristu, naπe najljepπe misli bavit Êe se Njime. Voljet Êemo govoriti o Njemu i dok govorimo jedan drugome o njegovoj ljubavi, naπa Êe srca omekπati boæanski utjecaji. PromatrajuÊi ljepotu njegova karaktera, mi se “preobraæavamo u tu istu sliku, uvijek sve slavniju”. (2. KorinÊanima 3,18) ISUS SE RODI 68 9 Dani borbe Isus ne prihvaÊa tradicionalnu poboænost Od svojih najranijih godina hebrejsko je dijete bilo okruæeno rabinskim zahtjevima. Za svako djelo do najsitnijih pojedinosti u æivotu propisana su stroga pravila. Pod vodstvom uËitelja iz sinagoge mladi su uËili bezbrojna pravila, jer se oËekivalo da ih kao pravovjerni Izraelci poπtuju. Meutim, Isusa ovo nije zanimalo. Od djetinjstva je djelovao nezavisno od rabinskih zaKad je poËeo kona. Neprekidno je prouËavao jasnije spise Staroga zavjeta i rijeËi “Tako veli Gospodin” bile su razumijevati stalno na njegovim usnama. stanje naroda, Kad je poËeo jasnije razuuvidio je da su mijevati stanje naroda, uvidio zahtjevi druπtva i je da su zahtjevi druπtva i Boæji zahtjevi bili u stalnom sukobu. Boæji zahtjevi bili Ljudi su se udaljavali od Boæje u stalnom sukobu. RijeËi, a uzdizali teorije koje su sami izmislili. Poπtovali su tradicionalne obrede koji nisu imali nikakvu vrijednost. Njihova sluæba bila je samo niz ceremonija; svete istine πto ih je ona trebala otkriti bile su sakrivene od vjernika. On je vidio da u njihovoj sluæbi liπenoj vjere ne nalaze mir. Oni nisu poznavali slobodu duha koja bi doprla do njih da su u istini sluæili Bogu. Isus je doπao pruæiti pouke o znaËenju sluæbe Bogu i nije mogao DANI BORBE 69 prihvatiti mijeπanje ljudskih zahtjeva s boæanskim propisima. On nije napadao propise ili postupke obrazovanih uËitelja; ali kad su Ga korili zbog njegovih jednostavnih navika, On je opravdavao svoje ponaπanje iznoπenjem Boæje RijeËi. Njeæno i ponizno Isus je pokuπavao odgovoriti zahtjevima onih s kojima je dolazio u dodir. BuduÊi da je bio tako ljubazan i nenametljiv, knjiæevnici i starjeπine pretpostavljali su da Êe svojim uËenjem lako moÊi utjecati na Njega. Oni su traæili od Njega da prihvati opÊa naËela i predaju koju su ostavili stari rabini, ali On je traæio njihovu vjerodostojnost u Svetom pismu. On je æelio Ëuti svaku rijeË koja je potekla iz Boæjih usta, ali nije mogao posluπati ljudske izmiπljotine. »inilo se da Isus zna Pisma od poËetka do kraja i On ih je izlagao u njihovom pravom znaËenju. Rabini su se stidjeli da ih pouËava jedno dijete. Tvrdili su da je njihova Rabini su stalno duænost objaπnjavati Sveto pisnaglaπavali da se mo, a njegova prihvatiti njihopredaja mora vo tumaËenje. Bili su ogorËepoπtovati, kao da ni πto se opire njihovoj rijeËi. Oni su znali da u Svetom su to Boæji pismu ne mogu naÊi nikakvu zahtjevi. potvrdu za svoju predaju. Shvatili su da je Isus u duhovnom razumijevanju bio daleko ispred njih. Ipak, bili su ljutiti zato πto nije sluπao njihove naredbe. Ne uspijevajuÊi Ga uvjeriti, potraæili su Josipa i Mariju i s optuæbom iznijeli im njegov stav neprihvaÊanja njihovih propisa. Tako je On pretrpio prijekor i osudu. Joπ iz najranijih dana Isus je poËeo sam oblikovati svoj karakter, a Ëak ni poπtovanje i ljubav prema roditeljima nisu Ga mogli odvratiti od posluπnosti Boæjoj RijeËi. “Pisano je” bio je njegov razlog za svako djelo πto je odstupalo od obiteljskih obiËaja. Meutim, utjecaj rabina zagorËavao Mu je æivot. Joπ u svojoj mladosti morao je uËiti teπku pouku πutnje i strpljive ustrajnosti. 70 ISUS SE RODI Isusova braÊa na strani rabina Njegova braÊa, kako su se nazivali Josipovi sinovi, bili su na strani rabina. Oni su stalno naglaπavali da se predaja mora poπtovati, kao da su to Boæji zahtjevi. Oni su smatrali ljudske propise mnogo viπim od Boæje RijeËi i u velikoj im je mjeri smetalo Isusovo jasno pronicanje u razlikovanju laænog i istinitog. Njegovu strogu posluπnost Boæjem zakonu osuivali su kao tvrdoglavost. Bili su iznenaeni znanjem i mudroπÊu koju je pokazivao u odgovaranju rabinima. Znali su da nije primio nikakvo obrazovanje od mudrih ljudi, ali su ipak uoËili da je On njima bio uËitelj. Priznali su da je njegovo obrazovanje uzviπenije od njihovog. Ali nisu razumjeli da je On imao pristupa drvetu æivota, izvoru znanja koje oni nisu poznavali. Krist nije bio iskljuËiv i naU svako doba i roËito je uvrijedio farizeje πto na svakom mjestu se u ovom pogledu udaljio od pokazivao je njihovih strogih pravila. On je zanimanje za naiπao na podr uËje religije ograeno visokim zidovima izljude s puno dvajanja kao previπe sveto za ljubavi i πirio oko svakodnevni æivot. On je posebe svjetlost ruπio ove zidove podvojenosti. radosne U svom dodiru s ljudima nije poboænosti. pitao: “©to je vaπ kredo? Kojoj crkvi pripadaπ?” Koristio je svoju silu na dobro prema svima kojima je bila potrebna pomoÊ. Umjesto da se odvoji u nekoj isposniËkoj samici da bi pokazao svoj nebeski karakter, On je ozbiljno radio za ljudski rod. On je usaivao naËelo da se biblijska vjera ne sastoji od muËenja tijela. On je uËio da Ëista i neokaljana vjera nije namijenjena samo odreenom vremenu i posebnim prilikama. U svako doba i na svakom mjestu pokazivao je zanimanje za ljude s puno ljubavi i πirio oko sebe svjetlost radosne poboænosti. Sve je to bilo ukor farizejima. To je pokazalo da se vjera ne sastoji u sebiËnosti i da je njihova mraËna predanost osobnim interesima daleko od prave po- DANI BORBE 71 boænosti. To je izazvalo i njihovo neprijateljstvo prema Isusu, tako da su Ga pokuπali silom podvlastiti svojim propisima. Isus je radio na tome da ublaæi svaku patnju koju je vidio. On je imao malo novaca za davanje, ali se Ëesto liπavao hrane da bi pomogao onima Ëije su Mu potrebe izgledale veÊe od njegovih. Njegova su braÊa osjeÊala da njegov utjecaj seæe daleko, nasuprot njihovom. On je imao istanËano razumijevanje koje nitko od njih nije imao ili æelio imati. Kad su grubo govorili sa siromaπnim, poniæenim biÊima, Isus je potraæio baπ te osobe i govorio im rijeËi ohrabrenja. Onima kojima je bilo potrebno davao je Ëaπu hladne vode, tiho spustivπi svoj obrok u njihove ruke. Poπto je otklonio njihove patnje, istine koje je pouËavao bile su povezane s njegovim djelima milosra i tako urezane u sjeÊanje. Sve je to izazvalo nezadovoljstvo kod njegove braÊe. BuduÊi da su bili stariji od Isusa, smatrali su da se On treba pokoriti njihovim naredbama. Optuæivali su Ga da sebe smatra viπim od njih i korili Ga da se uzdiæe iznad njihovih uËitelja, sveÊenika i narodnih upravljaËa. »esto su Mu prijetili i pokuπavali Ga zastraπiti, ali On je iπao naprijed uËinivπi Sveto pismo svojim vodiËem. Isus je volio svoju braÊu i stalno se ljubazno odnosio prema njima, ali oni su bili ljubomorni i pokazali su najodluËnije nevjerstvo i prijezir. Nisu mogli shvatiti njegovo ponaπanje. Velika su im se proturjeËja otkrila u Isusu. On je bio Boæji Sin, a ipak bespomoÊno dijete. Tvorac svjetova, Zemlja je bila njegova svojina, pa ipak je siromaπtvo obiljeæavalo njegovo æivotno iskustvo na svakom koraku. Njegovo dostojanstvo i osobitost u cijelosti su se razlikovali od zemaljske oholosti i uobraæenosti; On nije teæio za svjetovnom veliËinom i bio je zadovoljan Ëak i najniæim poloæajem. To je ljutilo njegovu braÊu. Oni nisu mogli objasniti njegovo trajno spokojstvo u kuπnji i siromaπtvu. Nisu znali da je postao siromaπan nas radi, da bismo se mi “njegovim siromaπtvom” obogatili. (2. KorinÊanima 8,9) Tajnu njegove misije nisu mogli razumjeti viπe nego Jobovi prijatelji njegovo poniæenje i patnje. BraÊa nisu razumjela Isusa zato πto nije bio sliËan njima. Njegovo mjerilo nije bilo i njihovo. GledajuÊi na ljude okrenuli su se od Boga i njegova sila nije postojala u njihovom 72 ISUS SE RODI æivotu. Vjerski obredi koje su poπtovali nisu mogli preobraziti karakter. Oni su davali “desetinu od metvice, komoraËa i kima”, ali su zanemarili “najvaænije u Zakonu: pravednost, milosre i vjernost”. (Matej 23,23) Isusov im je primjer stalno smetao. On je na svijetu mrzio samo jedno, bio je to grijeh. Nije mogao biti svjedok nekog loπeg djela a da ne doæivi bol koja se nije mogla sakriti. Postojala je jasna razlika izmeu formalista, Ëiji je izgled svetosti prikrivao ljubav prema grijehu i karaktera u kome je revnost za Boæju slavu uvijek bila najvaænija. Zato πto je Isusov æivot osuivao zlo, suprotstavljali su Mu se kako u domu tako i izvan njega. O njegovoj nesebiËnosti i Ëestitosti govorilo se s podsmijehom. Njegova strpljivost i ljubaznost nazvane Zato πto je Isusov su kukaviËlukom. Od gorËine koja pada u æivot osuivao zlo, dio ljudskom rodu Isus nije izsuprotstavljali su bjegavao nijedan dio. Bilo je i Mu se kako u takvih koji su Mu se pokuπadomu tako i vali narugati zbog njegova roenja, pa se Ëak i u djetinjstvu izvan njega. morao sresti s njihovim podsmjeπljivim pogledima i zlim doπaptavanjima. Da je odgovorio nestrpljivom rijeËi ili pogledom, da je popustio svojoj braÊi jednim pogreπnim postupkom, On viπe ne bi bio savrπeni uzor. Na taj naËin On bi pretrpio neuspjeh u provoenju plana za naπe otkupljenje. Da je ikada priznao da moæe biti opravdanja za grijeh, Sotona bi likovao, a svijet bio izgubljen. Zbog toga je kuπaË radio na tome da πto teæim uËini njegov æivot, kako bi Ga naveo na grijeh. Meutim, na svaku kuπnju On je odgovarao: “Pisano je.” On je rijetko korio bilo koje loπe djelo svoje braÊe, ali im je iznosio rijeË od Boga. »esto su Ga optuæivali za kukaviËluk kad se nije htio udruæiti s njima u nekom zabranjenom djelu; ali On je odgovarao: “Pisano je: ‘Strah Gospodnji — eto πto je mudrost; Zla se kloni — to ti je razumnost’.” (Job 28,28) Bilo je nekih koji su traæili njegovo druπtvo, osjeÊajuÊi mir u njegovoj prisutnosti, ali mnogi su Ga izbjegavali zato πto ih je ukoravao njegov besprijekoran æivot. Mladi su ga DANI BORBE 73 drugovi uporno nagovarali da Ëini πto i oni Ëine. Bio je vedar i radostan, oni su uæivali u njegovoj prisutnosti i pozdravljali njegove spremne prijedloge, ali bili su nestrpljivi prema njegovoj savjesnosti, proglasivπi Ga skuËenim i uskogrudnim. Isus je odgovarao: “Pisano je: ‘Kako Êe mladiÊ Ëistim saËuvati put svoj? »uvajuÊi rijeËi tvoje. U srce pohranih rijeË tvoju, da protiv tebe ne sagrijeπim!’” (Psalam 119,9.11) »esto su Ga pitali: “Zaπto si toliko uporan u tome da budeπ tako poseban, tako razliËit od nas svih?” “Pisano je”, rekao je On, “Blaæeni oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Jahvinu! Blaæeni oni koji Ëuvaju propise njegove, Ëitavim srcem njega traæe; koji ne Ëine bezakonje, veÊ hode putovima njegovim.” (Psalam 119,1-3) Kad su Ga upitali zaπto se ne pridruæuje neozbiljnom zabavljanju mladih iz Nazareta, Isus se nije borio rekao je: “Pisano je: ‘Putu se za svoja prava. propisa tvojih radujem viπe no svemu bogatstvu. Razmiπljat Êu Nije se svetio kad o naredbama tvojim i putove se s Njim Êu tvoje razmatrat. Uæivat Êu postupalo grubo, u pravilima tvojim, rijeËi tvoveÊ je uvrede jih neÊu zaboravit.’” (Psalam strpljivo podnosio. 119,14-16) Isus se nije borio za svoja prava. Njegov je rad Ëesto bio nepotrebno oteæan zato πto je bio predusretljiv i nije se æalio. Ipak, nije sustajao niti se obeshrabrivao. On je æivio iznad ovih teπkoÊa, kao u svjetlosti Boæjega lica. Nije se svetio kad se s Njim postupalo grubo, veÊ je uvrede strpljivo podnosio. Stalno su Ga pitali: “Zaπto podnosiπ tako zlobno postupanje Ëak i od svoje braÊe?” “Pisano je”, govorio je On, “Sine moj, ne zaboravljaj moje pouke, i tvoje srce neka Ëuva moje zapovijedi, jer Êe ti produljiti dane i æivotne godine i podariti spokojstvo. Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost, objesi ih sebi oko vrata, upiπi ih na ploËu srca svoga. Tako Êeπ steÊi ugled i uspjeti pred Boæjim i ljudskim oËima.” (Izreke 3,1-4) 74 ISUS SE RODI Isus poπtuje svoje roditelje Od vremena kad su roditelji naπli Isusa u Hramu, njegov je naËin djelovanja za njih bio tajna. On nije æelio s njima ulaziti u sukob, ali je ipak njegov primjer bio stalna pouka. On je sliËio na nekoga tko je bio odsutan. Svoje trenutke sreÊe nalazio je kad je bio sam s prirodom i Bogom. Kad je mogao, ostavljao bi svoj rad i odlazio u polja razmiπljati u zelenim dolinama, odræavati zajednicu s Bogom na planinskim obroncima ili podno πumskoga drveÊa. Rano Ga je jutro Ëesto zaticalo na nekom skrivenom mjestu kako razmiπlja, istraæuje Sveto pismo ili se moli. S ovih tihih trenutaka On bi se vraÊao svome domu da opet preuzme svoje duænosti i pruæi primjer strpljivog podnoπenja mukotrpnog rada. Kristov je æivot bio obiljeæen poπtovanjem i ljubavlju prema majci. Marija je u svom srcu vjerovala da je njezino Marija je u svom roeno sveto Dijete taj dugo srcu vjerovala da obeÊavani Mesija, ali nije smjeje njezino roeno la izraziti svoju vjeru. Tijekom sveto Dijete taj cijelog svog æivota na Zemlji sudjelovala je u njegovim patdugo obeÊavani njama. Sa æaloπÊu je gledala Mesija, ali nije kuπnje kojima je bio izloæen u smjela izraziti djetinjstvu i mladosti. BraneÊi svoju vjeru. ono πto je znala da je pravilno u njegovom ponaπanju i sama je dolazila u kuπnje. Odnose u domu i majËinsku njeænu brigu nad djecom smatrala je æivotno vaænom u oblikovanju karaktera. Josipovi su sinovi i kÊeri znali to i koristeÊi njezinu brigu, pokuπavali Isusove postupke uskladiti sa svojim mjerilom. Marija je Ëesto prigovarala Isusu i traæila od Njega da se pokori rabinskom naËinu postupanja. Meutim, Njega nije mogao nitko uvjeriti da promijeni svoje navike razmiπljanja o Boæjim djelima i pomaganja ljudima pa Ëak i nijemim æivotinjama da se oslobode patnji. Kad su sveÊenici i uËitelji zatraæili Marijinu pomoÊ da Isusa uËine posluπnim, ona se vrlo uznemirila, ali je mir zavladao njezinim srcem dok je DANI BORBE 75 On iznosio Ëinjenice iz Svetoga pisma koje su podræavale njegove postupke. Ona se ponekad kolebala izmeu Isusa i njegove braÊe koja nisu vjerovala da je On Boæji Poslanik, iako su postojali mnogi dokazi da je njegov karakter bio boæanski. Ona je vidjela kako se ærtvuje za dobro drugih. Njegova je prisutnost unosila Ëistije ozraËje u dom, a njegov je æivot bio kao kvasac koji djeluje u druπtvu. Nevin i bezazlen hodao je meu nepaæljivim, grubim, neljubaznim, nepravednim carinicima, lakomislenim rasipnicima, nepravednim Samarijancima, neznaboæaËkim vojnicima, grubim seljacima i πarolikim mnoπtvom. On je izgovarao rijeË suÊuti ovdje i rijeË ondje kad je vidio ljude umorne ali primorane da nose teπke terete. Teæio je da Dijelio je njihov teret i ponavnadahnjuje ljao im pouke πto ih je uËio iz nadom prirode, pouke o ljubavi, minajsurovije, koji losti i Boæjoj dobroti. niπta ne On je uËio sve da sebe smatraju nadarenima dragoobeÊavaju, cjenim talentima, koji im mogu uvjeravajuÊi ih da osigurati vjeËna blaga samo ako mogu postati se pravilno upotrijebe. Iskorjebesprijekorni i njivao je svaku taπtinu iz æivota, i svojim osobnim primjebezazleni. rom uËio da svaki trenutak vremena donosi rezultate za vjeËnost; da se s njima treba postupati kao s blagom kojeg valja koristiti za uzviπene ciljeve. Nijedno ljudsko biÊe nije dræao bezvrijednim, veÊ je svakoj duπi pruæio spasonosni lijek. U bilo kakvom druπtvu se naπao, iznosio je pouku koja je bila prikladna za to vrijeme i te okolnosti. Teæio je da nadahnjuje nadom najsurovije, koji niπta ne obeÊavaju, uvjeravajuÊi ih da mogu postati besprijekorni i bezazleni, ostvarujuÊi takav karakter koji Êe ih otkriti kao Boæju djecu. »esto je sretao one koji su se prepustili Sotoninoj vlasti i koji nisu imali snage da se otrgnu iz njegove zamke. Takvom obeshrabrenom, bolesnom, zavedenom i palom Ëovjeku Isus bi upuÊivao rijeËi najnjeæ- 76 ISUS SE RODI nije suÊuti, rijeËi koje su bile potrebne i koje su se mogle razumjeti. Sretao je i druge koji su vodili neposrednu borbu s neprijateljem duπa. Ove je hrabrio da ustraju, uvjeravajuÊi ih da Êe pobijediti; jer su Boæji aneli bili na njihovoj strani i dat Êe im pobjedu. Oni kojima je ovako pomogao bili su uvjereni da je ovdje Onaj u koga mogu imati savrπeno povjerenje. On neÊe izdati tajne koje su povjerili njegovom suosjeÊajnom uhu. Isus je bio iscjelitelj i tijela i duπe. On se zanimao za svaku vrst patnje koju je zapaæao i svakom nevoljniku donosio olakπanje, a njegove su ljubazne rijeËi bile kao melem koji umiruje bol. Nitko nije mogao kazati da je On uËinio Ëudo, ali sila — iscjeljujuÊa sila ljubavi — prelazila je s Njega na bolesne i oËajne. Na taj je naËin On od samog djetinjstva nenametljivo radio za ljude. To je bio razlog πto su Ga mnogi, kad je otpoËeo svoju sluæbu, rado sluπali. Ipak je Isus prolazio sam kroz djetinjstvo, mladost i zrelu dob. U svojoj ËistoÊi i vjernosti sam je gazio u kaci, nikoga od ljudi nije bilo da Mu pomogne. Nosio je straπan teret odgovornosti za spasenje ljudi. Znao je da Êe, ako ne doe do odluËne izmjene naËela i ciljeva ljudskog roda, sve biti izgubljeno. To je bilo breme na njegovoj duπi i nitko nije mogao procijeniti teret koji Ga je pritiskivao. Ispunjen Ëvrstom odluËnoπÊu, ostvarivao je svoju æivotnu zadaÊu da bude svjetlost ljudima. 77 10 Glas u pustinji Ovo se poglavlje zasniva na Luki 1,5-23.57-80; 3,1-18; Mateju 3,1-12; Marku 1,1-8. Navjeπtaj roenja Ivana Krstitelja Meu vjernima u Izraelu, koji su dugo oËekivali Mesijin dolazak, pojavio se Kristov preteËa. Ostarjeli sveÊenik Zaharija i njegova æena Elizabeta “oboje bijahu pravedni pred Bogom” i u njihovom tihom i svetom æivotu svjetlost vjere zasjala je kao zvijezda u tami tih zlih dana. Ovom bogougodnom braËnom paru dano je obeÊanje o sinu koji Êe iÊi pred licem Gospodnjim i “poravnati mu staze”. Zaharija je æivio u “gornjoj Judeji”, ali otiπao je u Jeruzalem da tjedan dana sluæi u Hramu; bila je to duænost koja se od svih sveÊenika zahtijevala dvaput godiπnje. “Zapade ga ... prema sveÊeniËkom obiËaju — da ue u hram Gospodnji i da prinese kâd.” On je stajao ispred zlatnog oltara na svetom mjestu u Svetiπtu. Oblak tamjana s molitvama Izraela uzdizao se pred Bogom. Iznenada je postao svjestan boæanske prisutnosti. Aneo Gospodnji “stajaπe s desne strane kadionog oltara”. Poloæaj anela oznaËavao je naklonost, ali Zaharija to nije zamijetio. Godinama se molio za dolazak Otkupitelja; sada je Nebo poslalo svog vjesnika s obavijeπÊu da Êe ove molitve uskoro biti usliπene; Boæja mu se milost Ëinila prevelikom da bi mogao povjerovati! Bio je ispunjen strahom i samoosudom. Meutim, bio je pozdravljen radosnim uvjeravanjem: “Ne boj se, Zaharija, jer je usliπena tvoja molitva! Tvoja Êe ti æena Elizabeta roditi sina komu Êeπ nadjenuti ime Ivan. Imat Êeπ 78 ISUS SE RODI radost i veselje, i mnoge Êe obradovati njegovo roenje. Dakako, bit Êe velik pred Gospodinom... neÊe piti ni vina ni opojna piÊa; napunit Êe se Duhom Svetim... mnoge Êe sinove Izraelove vratiti Gospodinu, Bogu njihovu. On Êe iÊi pred njim s Ilijinim duhom i snagom, da vrati srca otaca prema djeci, a nepokorne nazoru pravednika, te pripremi Gospodinu sklon narod. Tada Zaharija reËe anelu: Po Ëemu Êu ja to spoznati? Ja sam star, a æena mi je u poodmakloj dobi.” Zaharija je dobro znao kako je Abrahamu u starosti poklonjeno dijete, zato πto je vjerovao da je vjeran Onaj koji je obeÊao. Meutim, za trenutak je stari sveÊenik skrenuo svoju misao na slabost ljudskog roda. On zaboravlja da ono πto je obeÊao Bog moæe ispuniti. Kakva suprotnost izmeu ovog nevjerstva i Ëiste djetinjKakva suprotnost ske vjere Marije, djevojke iz Naizmeu zareta, Ëiji je odgovor na Ëudesnu vijest anela bio: “Evo sluæZaharijinog benice Gospodnje, neka mi bunevjerstva i Ëiste de po rijeËi tvojoj!” (Luka 1,38) djetinjske vjere Roenje Zaharijina sina, Marije, djevojke iz kao i roenje Abrahamova djeteta, i Marijina djeteta, trebalo Nazareta... je pouËiti o velikoj duhovnoj istini, istini koju sporo uËimo i brzo zaboravljamo. Sami smo nesposobni Ëiniti bilo πto dobro; ali ono πto ne moæemo uËiniti, uËinit Êe Boæja sila u svakoj duπi koja se podËini i vjeruje. Vjerom je poklonjeno dijete obeÊanja. Vjerom se raa duhovni æivot, a mi se osposobljavamo da Ëinimo djela pravde. Na Zaharijino pitanje aneo je rekao: “Ja sam Gabriel, koji stojim pred Bogom, i poslan sam da s tobom govorim i da ti donesem ovu radosnu vijest.” Pet stotina godina ranije Gabriel je trebao objaviti Danielu proroËko razdoblje koje Êe trajati sve do Kristova dolaska. Spoznaja da je kraj ovog razdoblja blizu, pokrenula je Zahariju da se moli za Mesijin dolazak. Sada je sam vjesnik preko koga je dano proroËanstvo doπao najaviti njegovo ispunjenje. RijeËi anela: “Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom”, pokazuju da se on nalazi na poloæaju s visokim poËastima GLAS U PUSTINJI 79 u nebeskim dvorovima. Kad je doπao Danielu s vijeπÊu, rekao je: “Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela [Krista] Kneza vaπega.” (Daniel 10,21) O Gabrielu Spasitelj govori u Otkrivenju i kaæe: “I on to pokaza znacima po svom anelu kojega posla svome sluzi Ivanu.” (Otkrivenje 1,1) Ivanu aneo objavljuje: “Ja sam sluga kao i ti i tvoja braÊa proroci.” (Otkrivenje 22,9) VeliËanstvena je to misao — aneo koji stoji u Ëasti do Boæjega Sina izabran je da otkrije Boæje namjere grjeπnim ljudima. Zaharija je izrazio sumnju u rijeËi anela. On neÊe progovoriti sve dok se one ne ispune. “A ti Êeπ”, rekao je aneo, “zanijemjeti... do dana dok se ovo ne zbude; jer nisi vjerovao mojim rijeËima, premda su takve da Êe se ipak ispuniti u svoje vrijeme.” SveÊenikova duænost prilikom ove sluæbe bila je da se moli za oprost javSve je to trebalo nih i narodnih grijeha i za dopridonijeti lazak Mesije; ali kad je Zahausmjeravanju rija pokuπao to uËiniti, nije mogao izgovoriti nijednu rijeË. pozornosti na Izaπavπi da blagoslovi naMesijin dolazak, rod “on im je davao znakove za koji je Ivan i ostao nijem”. Dugo su Ëekali trebao pripremiti i poËeli strahovati da ga nije put. pogodio Boæji sud. Kad je izaπao iz Svetinje, njegovo je lice sjalo od Boæje slave “i oni spoznaπe da je imao vienje u hramu”. Zaharija im je objasnio πto je vidio i Ëuo i “kad se svrπi vrijeme njegove sluæbe, vrati se kuÊi”. Uskoro nakon roenja obeÊanog djeteta, oËev se jezik oslobodio “te je govorio i hvalio Boga. I strah spopade sve æitelje u okolici. I u svoj se planini judejskoj pripovijedahu ti dogaaji. Svi koji su Ëuli za njih pohranjivali su ih u srcu i govorili: ©to Êe biti ovo dijete?” Sve je to trebalo pridonijeti usmjeravanju pozornosti na Mesijin dolazak, za koji je Ivan trebao pripremiti put. Sveti Duh poËinuo je na Zahariji i ovim veliËanstvenim rijeËima prorekao misiju svoga sina: “I ti Êeπ se, djeteπce, prorok Previπnjega zvati, 80 ISUS SE RODI jer Êeπ iÊi pred Gospodinom da mu pripraviπ putove, da narodu njegovu pruæiπ spoznaju spasenja, koje biva oproπtenjem grijeha njegovih, zahvaljujuÊi milosrdnom srcu Boga naπega, zbog koga Êe nas pohoditi Sunce s visine, da obasja one koji prebivaju u tami i sjeni smrtnoj, da upravi korake naπe na put mira.” “A djeteπce kako je raslo tako je jaËalo duhom. Boravilo je u pustinji do onoga dana u koji se jasno oËitova Izraelu.” Prije Ivanova roenja, aneo je rekao: “Dakako, bit Êe velik pred Gospodinom. Sigurno neÊe piti ni vina ni opojna piÊa; napunit Êe se Duhom Svetim.” Bog je pozvao Zaharijina sina na veliku zadaÊu, najveÊu zadaÊu koja je ikada bila povjerena ljudima. Da bi ispunio ovo djelo, Bog je morao raditi s njim. Boæji Duh bit Êe s njim ako bude poπtovao uputu anela. Djelovanje Ivana Krstitelja Ivan je trebao iÊi kao vjesnik Jahve, da nosi Boæju svjetlost ljudima. On Êe dati novi pravac njihovim mislima. On im je upeËatljivo morao prenijeti svetost Boæjih zahtjeva i njihovu potrebu za njegovom savrπenom pravdom. Takav vjesnik mora biti svet. On mora biti hram u kome Êe prebivati Boæji Duh. Da bi ispunio svoju zadaÊu, on mora imati zdrav tjelesni sastav, umnu i duhovnu silu. Stoga je bilo nuæno da vlada svojim æeljama i strastima. On je morao biti sposoban da vlada svojim moÊima tako da bi mogao stajati meu ljudima nepokrenut okolnostima kao stijene i planine u pustinji. U vrijeme Ivana Krstitelja bila je vrlo raπirena pohlepa za bogatstvom, ljubav prema raskoπi i razmetljivosti. Osjetilna zadovoljstva, gozbe i pijanke izazvale su bolesti tijela i izopaËenost, umrtvljujuÊi duhovno zapaæanje i umanjujuÊi osjetljivost prema grijehu. Ivan je trebao stajati kao reformator. Svojim uzdræanim æivotom i obiËnim odijelom trebao je ukoriti pretjerivanja svog vremena. Zbog toga upute dane Ivanovim roditeljima predstavljaju pouku o umjerenosti koju je dao aneo s nebeskog prijestolja. U djetinjstvu i mladosti karakter je najspremniji da prima dojmove. Tada treba steÊi moÊ vladanja nad samim sobom. GLAS U PUSTINJI 81 Kraj ognjiπta i za obiteljskim stolom vrπi se utjecaj Ëiji je rezultat kao vjeËnost. Viπe od bilo kog prirodnog dara, navike steËene u djetinjstvu odluËuju hoÊe li neki Ëovjek biti pobjednik ili pobijeen u æivotnoj borbi. U mladosti je vrijeme sjetve. Ona odreuje narav æetve za ovaj æivot i æivot koji Êe doÊi. Kao prorok, Ivan je trebao “da vrati srca otaca prema djeci, a nepokorne nazoru pravednika, te pripremi Gospodinu sklon narod”. U pripremanju puta za prvi Kristov dolazak, on je bio predstavnik onih koji Êe pripremiti narod za drugi Kristov dolazak. Svijet se predao ispunjavanju svojih æelja. Zablude i laæi kipte. Umnaæaju se Sotonine zamke za uniπtenje duπa. Svi koji æele savrπenu svetost u strahu Boæjem moraju nauËiti pouku umjerenosti i samosvladavanja. Viπe sile uma moraju podËiniti æelje i strasti. Osnova za stjecanje umne snaU pripremanju ge i duhovne pronicavosti je ta puta za prvi samodisciplina koja Êe nam Kristov dolazak, omoguÊiti da razumijemo i proIvan Krstitelj je vedemo u æivot svete istine Boæje RijeËi. Zbog toga umjebio predstavnik renost nalazi svoje mjesto u onih koji Êe djelu pripreme za drugi Kristov pripremiti narod dolazak. za drugi Kristov Po prirodnom redoslijedu Zaharijin bi sin bio odgojen za dolazak. sveÊeniËku sluæbu. Meutim, odgoj u rabinskim πkolama uËinio bi ga nespremnim za njegovo djelo. Bog ga nije poslao uËiteljima teologije da ga nauËe kako tumaËiti Pisma. Pozvao ga je u pustinju da bi mogao uËiti o prirodi i o Bogu te prirode. Naπao je svoj dom u osamljenom predjelu, usred neplodnih breæuljaka, divljih klisura i stjenovitih πpilja. Meutim, njegov izbor bio je da se odrekne æivotnih uæivanja i raskoπi i prihvati nemilosrdnu stegu pustinje. Ovdje je njegova okolina doprinosila navikama jednostavnosti i samoodricanja. Neometan bukom svijeta, mogao je ovdje prouËavati pouke iz prirode, otkrivenja i providnosti. RijeËi πto ih je aneo uputio 82 ISUS SE RODI Zahariji Ëesto su Ivanu ponavljali njegovi bogobojazni roditelji. Od djetinjstva oni su mu ukazivali na njegovu misiju i on je prihvatio sveto povjerenje. SamoÊa pustinje bila je za njega dobrodoπlo utoËiπte od druπtva u kome su gotovo prevladali sumnja, nevjerstvo i neËistoÊa. Nije vjerovao u svoju snagu da se odupre kuπnji, izbjegavajuÊi stalni dodir s grijehom, da ne bi izgubio osjeÊaj njegove straπne grjeπnosti. PosveÊen Bogu od svog roenja kao nazirej, prihvatio je ovaj zavjet kao svoj zavjet doæivotnog posveÊenja. Njegova je odjeÊa bila odjeÊa starih proroka — haljina od devine dlake, opasana koænim pojasom. “Hranio se skakavcima i divljim medom” koji je nalazio u pustinji i pio Ëistu vodu s breæuljaka. Meutim, Ivan svoj æivot nije proveo u dokolici, u isposniËkoj sumornosti i sebiËnom izdvajanju. S vremena na vriU pustinji je Ivan jeme odlazio je kako bi se sreo pronaπao svoju s ljudima; uvijek je bio zainπkolu i svoje teresiran promatraË onoga πto svetiπte. se dogaalo u svijetu. Iz svog tihog utoËiπta pratio je razvoj dogaaja. Svojim pogledom rasvijetljenim boæanskim Duhom, prouËavao je karakter ljudi, da bi mogao pronaÊi naËin kako doprijeti do njihovog srca s nebeskom vijeπÊu. Teret njegove misije poËivao je na njemu. U osamljenosti, razmiπljanjem i molitvom, trudio se da pripremi svoju duπu za æivotno djelo koje je bilo pred njim. Premda u pustinji, nije bio poπteen kuπnji. Koliko je god bilo moguÊe, zatvorio je svaki put kojim bi Sotona mogao djelovati, pa ipak ga je kuπaË napadao. Njegova duhovna shvaÊanja bila su jasna; razvio je snagu i odluËnost karaktera, a uz pomoÊ Svetoga Duha mogao je primijetiti Sotonin pristup i oduprijeti se njegovoj sili. U pustinji Ivan je pronaπao svoju πkolu i svoje svetiπte. Kao i Mojsije usred midjanskih planina, bio je zaklonjen Boæjom prisutnoπÊu i okruæen dokazima njegove moÊi. Njemu nije palo u dio da kao veliki voa Izraela prebiva usred sveËane veliËanstvenosti planinske osame; veÊ su pred njime GLAS U PUSTINJI 83 leæali vrhovi Moaba, s onu stranu Jordana, govoreÊi mu o Onome koji uËvrπÊuje bregove i opasuje ih silom. Sumorni i straπni izgled prirode u njegovom pustinjskom domu æivo je prikazivao stanje Izraela. Gospodnji rodni vinograd postao je neobraena pustoπ. Meutim, iznad pustinje natkrililo se sjajno i divno nebo. Oblaci koji su se navlaËili, olujnotamni, bili su natkriljeni dugom obeÊanja. Tako je nad Izraelovim poniæenjem sjala obeÊana slava Mesijine vladavine. Oblake gnjeva rastjerala je duga njegove zavjetne milosti. Sam u tihoj noÊi Ëitao je Boæje obeÊanje Abrahamu o potomstvu bezbrojnom kao zvijezde. Svjetlost zore, pozlaÊujuÊi moapske planine, govorila mu je o Onome koji Êe biti kao “jutarnja svjetlost kad ograne sunce, jutro bez oblaka”. (2. Samuelova 23,4) A u podnevnoj svjetlosti vidio je raskoπ njegova javljanja, kad Êe se otkriti “Slava Jahvina, i svako Êe je tijelo vidjeti”. (Izaija 40,5) S duhom punim strahopoπtovanja, ali i radosti, istraæivao je u proroËkim svicima otkrivenja o dolasku Mesije — obeÊanog sjemena koji Êe smrskati glavu zmiji; ©iloh, “Darodavac mira”, koji se trebao pojaviti prije no πto nestane kralja na Davidovu prijestolu. Sada je doπlo vrijeme. Rimski vladar sjedio je u dvoru na brdu Sion. Na osnovi sigurne Boæje RijeËi, Krist je veÊ bio roen. Izaijini oduπevljeni opisi Mesijine slave bili su predmet njegovog danonoÊnog prouËavanja — Mladica iz panja Jiπajeva; Kralj koji kraljuje po pravdi, i “sud pravi izriËe bijednima na zemlji”; i “utoËiπte od nevremena... kao sjena u æednoj pustari”; Izrael se neÊe viπe nazvati “Ostavljenom”, niti njegova zemlja “Opustoπenom”, nego Êe je Gospodin zvati “Moja milina”, a svoju zemlju “Udana”. (Izaija 11,4; 32,2; 62,4) Srce osamljenog izgnanika bilo je ispunjeno slavnim vienjem. ZaboravljajuÊi na sebe promatrao je Kralja u njegovoj ljepoti. Gledao je veliËanstvenost svetosti, a sebe je smatrao neuspjeπnim i nedostojnim. Bio je spreman poÊi kao nebeski vjesnik, ne bojeÊi se ljudskog, zato πto je gledao na Boæanstvenog. Mogao je stajati uspravno i neustraπivo u nazoËnosti zemaljskih vladara, zato πto se duboko klanjao pred Kraljem nad kraljevima. Ivan nije u cijelosti razumio narav Mesijina kraljevstva. On je oËekivao da Izrael bude osloboen od narodnih ne- 84 ISUS SE RODI prijatelja; ali dolazak Kralja u pravdi i uspostavi Izraela kao svetog naroda, bio je veliki cilj njegove nade. Na taj je naËin vjerovao da Êe se ispuniti proroËanstvo izreËeno prilikom njegova roenja: “Da se sjeti svetoga Zavjeta svoga, ... da mu bez straha, izbavljeni iz ruku neprijatelja, sluæimo u svetosti i pravednosti pred njim u sve naπe dane.” Vidio je svoj narod zaveden, samodovoljan i zaspao u svojim grijesima. »eznuo je da ga probudi za svetiji æivot. Vijest koju mu je Bog dao da je pronosi bila je odreena kako bi ih probudila iz uspavanosti i pokrenula da zadrhte zbog svoje velike zloÊe. Prije Ivan je vidio svoj no πto sjeme Evanelja pronanarod zaveden, e mjesto, zemljiπte srca mora se obraditi. Prije no πto potraæe samodovoljan i iscjeljenje od Isusa, morali su zaspao u svojim postati svjesni opasnosti od ragrijesima. »eznuo na grijeha. je da ga probudi Bog ne πalje vjesnike da laskaju grjeπnicima. On ne πaza svetiji æivot. lje vijest mira da bi kobnom sigurnoπÊu uljuljkao neposveÊene. On optereÊuje savjest prijestupnika teπkim bremenom i probada duπu strijelama osvjedoËenja. Aneli koji sluæe iznose mu straπne Boæje sudove da bi produbili osjeÊaj potrebe i potakli ga da uzvikne: “©to mi treba Ëiniti da se spasim?” Tada Ruka koja ga je ponizila do praha podiæe pokajnika. Glas koji je ukoravao grijeh i posramio gordost i slavoljublje, pita s najnjeænijom suÊuti: “©to hoÊeπ da ti uËinim?” Umjesto na ustanak, Ivan poziva na pokajanje Kad je Ivanova sluæba otpoËela, narod se nalazio u stanju uznemirenosti i nezadovoljstva, pred samim ustankom. Nakon svrgnuÊa Arhelaja, Judeja je pala pod neposrednu vlast Rima. Svirepa vladavina i nasilje rimskih guvernera i njihovi odluËni napori da uvedu neznaboæaËka znamenja i obi- GLAS U PUSTINJI 85 Ëaje potpalili su pobunu koja je bila uguπena u krvi tisuÊa najhrabrijih Izraelaca. Sve ovo pojaËalo je mrænju naroda prema Rimu i Ëeænju da se oslobode njegove sile. Usred nesloge i svae Ëuo se glas iz pustinje, potresan i ozbiljan, a ipak pun nade: “Obratite se ... jer je blizu kraljevstvo nebesko!” On je pokrenuo ljude novom, zaËudnom silom. Proroci su upuÊivali na Kristov dolazak kao na dogaaj u dalekoj buduÊnosti; ali ovdje je postojala objava da je On tu. Sam Ivanov izgled podsjeÊao je umove njegovih sluπatelja na stare vidioce. Svojim ponaπanjem i odjeÊom bio je sliËan proroku Iliji. Duhom i silom Ilijinom optuæivao je iskvarenost naroda i karao zbog grijeha koji su prevladali. Njegove su rijeËi bile jednostavne, neposredne i uvjerljive. Mnogi su vjerovali da je on jedan od proroka koji je uskrsIvan je objavljivao nuo iz mrtvih. Cijeli je narod dolazak Mesije i bio pokrenut. Mnoπtvo se sjapozivao narod na tilo u pustinju. pokajanje. Ivan je objavljivao dolazak Mesije i pozivao narod na pokajanje. Kao znak oËiπÊenja od grijeha, krπtavao ih je u vodama Jordana. Tako je znaËajnom, oËitom poukom objavio da su oni koji su sebe proglaπavali Boæjim izabranim narodom bili uprljani grijehom i da bez oËiπÊenja srca i æivota ne mogu imati dijela u Mesijinom kraljevstvu. Knezovi i rabini, vojnici, carinici i seljaci dolazili su Ëuti proroka. SveËana opomena od Boga uznemiravala ih je za stanovito vrijeme. Mnogi su dovedeni do pokajanja i prihvatili krπtenje. Osobe iz svih druπtvenih slojeva pokorile su se zahtjevima Krstitelja da bi imali udjela u kraljevstvu πto ga je objavljivao. Mnogi knjiæevnici i farizeji dolazili su ispovijedajuÊi svoje grijehe i traæeÊi krπtenje. Oni su sebe uzvisivali kao bolje od ostalih ljudi i navodili ljude da gaje visoko miπljenje o njihovoj poboænosti; sad su tajni grijesi njihovog æivota bili otkriveni. Meutim, Sveti Duh pokazao je Ivanu da mnogi od ovih ljudi nemaju pravo osvjedoËenje o grijehu. Bili su prevrtljivci. Kao prorokovi prijatelji, nadali su se da Êe naÊi 86 ISUS SE RODI milost kod Kneza koji Êe doÊi. Primanjem krπtenja iz ruku ovog omiljenog mladog uËitelja, smatrali su da Êe pojaËati svoj utjecaj na narod. Ivan ih je doËekao oπtrim pitanjem: “Zmijski porodi! Tko vas naputi da bjeæite od srdæbe πto stiæe? Rodite, dak le, plodom koji odgovara obraÊenju. Ne tlapite da moæete u sebi reÊi: ‘Imamo za oca Abrahama’, jer, kaæem vam, Bog moæe od ovih stijena podiÊi Abrahamu djecu.” Hebreji su pogreπno protumaËili Boæje obeÊanje o vjeËnoj naklonosti prema Izraelu: “Ovako govori Jahve, koji daje da sunce sjaje danju, a mjesec i zvijezde da svijetle noÊu, koji burka more da mu valovi buËe — ime mu je Jahve nad Vojskama: Ako se ikad ti zakoni poremete preda mnom — rijeË je Jahvina — onda Êe i potomIvan je objavio stvo Izraelovo prestati da bude narod pred licem mojim zauËiteljima u uvijek! Ako se mogu izmjeriti Izraelu da njihova nebesa gore, i dolje istraæiti teoholost, sebiËnost i melji zemlje, onda Êu i ja odbasurovost pokazuju citi potomstvo Izraelovo zbog svega πto poËiniπe — rijeË je da su oni potomci Jahvina.” (Jeremija 31,35-37) Zmijini. Hebreji su smatrali da im njihovo prirodno podrijetlo od Abrahama daje pravo na ovo obeÊanje. Meutim, previdjeli su uvjete πto ih je Bog odredio. Prije no πto je dao obeÊanje, On je rekao: “Zakon Êu svoj staviti u duπu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit Êu Bog njihov, a oni narod moj.... jer Êu oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neÊu viπe spominjati.” (Jeremija 31,33.34) Njegova milost osigurana je narodu u Ëijem je srcu zapisan Boæji zakon. Oni su jedno s Njim. Meutim, Hebreji su se sami odvojili od Boga. Zbog svojih grijeha patili su pod njegovim sudovima. To je bio uzrok njihovog ropstva pod neznaboæaËkim narodom. Njihovi su umovi bili pomraËeni prijestupom, a kako im je Gospodin u proπlim vremenima ukazivao tako veliku naklonost, opravdavali su svoje grijehe. Laskali su sami sebi da su bolji od drugih ljudi i da im GLAS U PUSTINJI 87 to daje pravo na njegove blagoslove. Ovo je “napisano za opomenu nama kojima je zapalo da æivimo u posljednjim vremenima”. (1. KorinÊanima 10,11) Kako Ëesto pogreπno tumaËimo Boæje blagoslove i laskamo sebi da zbog neke dobrote u nama uæivamo naklonost! Bog ne moæe uËiniti za nas ono πto æeli uËiniti. Mi upotrebljavamo njegove darove da bismo udovoljili svojim æeljama i da bi naπe srce otvrdnulo u nevjerstvu i grijehu. Ivan je objavio uËiteljima u Izraelu da njihova oholost, sebiËnost i surovost pokazuju da su oni potomci Zmijini, smrtno prokletstvo za narod, a ne djeca pravednog i posluπnog Abrahama. S obzirom na svjetlost koju su primili od Boga, bili su Ëak gori od neznaboæaca od kojih su se osjeÊali mnogo viπim. Zaboravili su stijenu od koje su bili isklesani i jamu iz koje su iskopani. Bog nije ovisio o njima u postizanju svog cilja. Kao πto Svi koji budu je Abrahama pozvao iz neznaboæaËkog naroda, tako je mopostali podanici gao pozvati i druge u svoju Kristova sluæbu. Njihova srca mogu izkraljevstva pruæit gledati beæivotna kao stijenje Êe dokaze o svojoj u pustinji, ali ih njegov Duh moæe pokrenuti da izvrπe njevjeri i pokajanju. govu volju i prime ispunjenje njegova obeÊanja. “VeÊ je”, kaæe prorok, “poloæena sjekira na korijen stablima: svako Êe stablo koje ne daje dobroga roda biti posjeËeno i baËeno u oganj.” Vrijednost drveta ne odreuje se njegovim imenom, veÊ njegovim rodom. Ako je drvo beskorisno, ime ga ne moæe spasiti od uniπtenja. Ivan je objavio Hebrejima da o njihovom poloæaju pred Bogom odluËuje njihov karakter i æivot. Samo ispovijedanje vjere nema nikakve vrijednosti. Ako njihov æivot i karakter nije u skladu s Boæjim zakonom, oni nisu njegov narod. RijeËima koje ispituju srce uvjerio je svoje sluπatelje. Oni su dolazili k njemu s pitanjem: “©to nam je onda Ëiniti?” Odgovorio je: “Tko ima dvije haljine neka podijeli s onim koji nema nijedne; tko ima hrane, neka uËini tako.” 88 ISUS SE RODI Opominjao je carinike da ne Ëine nepravdu, a vojnike da ne Ëine nasilja. Svi koji budu postali podanici Kristova kraljevstva, rekao je, pruæit Êe dokaze o svojoj vjeri i pokajanju. Ljubaznost, poπtenje i vjernost pokazat Êe se u njihovom æivotu. Sluæit Êe nevoljnima i donosit Êe svoje prinose Bogu. Oni Êe πtititi nemoÊne i pruæit Êe primjer vrline i samilosti. Tako Êe sljedbenici Kristovi pruæati dokaze o preobraæavajuÊoj sili Svetoga Duha. U svakodnevnom æivotu vidjet Êe se pravda, milosre i Boæja ljubav. Ako ne bude tako, oni Êe biti kao pljeva koja se baca u vatru. “Ja vas krstim vodom u znak obraÊenja”, govorio je Ivan, “ali onaj koji dolazi poslije mene jaËi je od mene. Ja nisam dostojan skinuti mu obuÊu. On Êe vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.” (Matej 3,11) Prorok Izaija izjavljuje da Êe Gospodin oËistiti svoj narod od U vrijeme Ivana njihovih grijeha, “dahom suda Krstitelja, Krist se i dahom koji spaljuje”. RijeË upravo trebao Gospodnja Izraelu je glasila: “Kada na te ruku pruæim, da pojaviti kao Onaj luæinom tvoju trosku oËistim, koji Êe otkriti da iz tebe uklonim olovo!” (IzaBoæji karakter. ija 4,4; 1,25) Za grijeh ma gdje se naπao “Bog je oganj koji proædire”. (Hebrejima 12,29) U svima koji se podËine njegovoj sili Boæji Êe Duh spaliti grijeh. Ali ako se ljudi Ëvrsto dræe grijeha, oni Êe se poistovjetiti s njim. Tada Boæja slava koja uniπtava grijeh mora uniπtiti i njih. Jakov je poslije noÊi borbe s anelom uzviknuo: “Vidjeh Boga licem u lice, i na æivotu ostadoh”. (Postanak 32,30) Jakov je bio kriv zbog velikog grijeha koji je uËinio u svom ponaπanju prema Ezavu, ali se pokajao. Njegov prijestup je oproπten i grijeh oËiπÊen; stoga je mogao podnijeti otkrivenje Boæje prisutnosti. Meutim, kad god su ljudi dolazili pred Boga, a namjerno gajili zlo, bili su uniπteni. Prilikom drugog Kristovog dolaska zli Êe biti uniπteni “dahom usta” njegovih i iskorijenjeni “svjetloπÊu dolaska” njegova. (2. Solunjanima 2,8) Svjetlost Boæje slave, koja daje æivot pravednicima, uniπtit Êe grjeπnike. GLAS U PUSTINJI 89 U vrijeme Ivana Krstitelja, Krist se upravo trebao pojaviti kao Onaj koji Êe otkriti Boæji karakter. Sama njegova pojava otkrivat Êe ljudima njihov grijeh. Jedino ako se budu htjeli oËistiti od grijeha moÊi Êe uÊi u zajednicu s Njim. Samo oni koji su Ëistoga srca mogu prebivati u njegovoj prisutnosti. Tako je Krstitelj objavljivao Boæju vijest Izraelu. Mnogi su pazili na njegove pouke. Mnogi su sve ærtvovali da bi posluπali. Mnoπtvo je slijedilo ovog novog uËitelja od mjesta do mjesta i nije bilo malo onih koji su gajili nadu da bi on mogao biti Mesija. Kad je Ivan vidio narod kako se okreÊe k njemu, koristio je svaku priliku da njegovu vjeru upravi prema Onome koji Êe doÊi. ISUS SE RODI 90 11 Krπtenje Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 3,13-17; Marku 1,9-11; Luki 3,21.22. Glas proroka iz pustinje i njegova uzviπena vijest raπirili su se po cijeloj Galileji. Vijest je doprla do seljaka u najzabaËenijim brdskim mjestima i do ribara kraj mora, i u ovim jednostavnim, ozbiljnim srcima naiπla na svoj najiskreniji odaziv. U Nazaretu se ona kazivala u drvodjeljskoj radionici koja je pripadala Josipu i jedan je prepoznao poziv. Njegovo je vrijeme doπlo. OkreÊuÊi se od Isus i Ivan svog svakodnevnog napornog Krstitelj bili su rada, oprostio se od majke i slijedio korake svojih sunarodroaci povezani njaka koji su se stjecali k Jorokolnostima svog danu. roenja; pa ipak Isus i Ivan Krstitelj bili su nisu osobno roaci blisko povezani okolnostima svog roenja; pa ipak nisu poznavali jedan osobno poznavali jedan drugodrugoga. ga. Isus je æivio u Nazaretu u Galileji, a Ivan u Judejskoj pustinji. U sasvim razliËitim uvjetima, æiveÊi povuËenim æivotom, nisu imali vezu jedan s drugim. Provienje je tako odredilo. Nikakva prilika nije trebala biti pruæena koja bi ih optuæivala da su se dogovarali kako poduprijeti tvrdnje jedan drugoga. Ivan je bio upoznat s dogaajima koji su obiljeæili Isusovo roenje. On je Ëuo o posjetu Jeruzalemu u Isusovu KR©TENJE 91 djetinjstvu i o tome πto se dogodilo u rabinskoj πkoli. Znao je o njegovom bezgreπnom æivotu i vjerovao je da je On Mesija, ali o tome nije imao pouzdano jamstvo. »injenica da je Isus toliko godina ostao nepoznat, ne dajuÊi nikakvo posebno svjedoËanstvo o svojoj zadaÊi, pruæala je povod za sumnju u to je li On uistinu ObeÊani. Krstitelj je, meutim, Ëekao u vjeri, uzdajuÊi se da Êe Bog u svoje vrijeme sve objasniti. Njemu je bilo otkriveno da Êe Mesija zatraæiti da Ga krsti svojim rukama i da Êe se tada dati znak o njegovom boæanskom karakteru. Tako Êe Ga on moÊi predstaviti narodu. Kad je Isus doπao krstiti se, Ivan je u Njemu otkrio ËistoÊu karaktera koju nikada ranije nije zamijetio ni u jednom Ëovjeku. Sama atmosfera njegove nazoËnosti bila je sveta i ulijevala je strahopoπtovanje. Meu mnoπtvom koje se okupljalo oko njega na Jordanu, Ivan je Kad je Isus doπao sluπao mraËne priËe o zloËinikrstiti se, Ivan je ma i sreo se s duπama povijenim pod teretom bezbrojih griu Njemu otkrio jeha; ali nikada nije doπao u ËistoÊu karaktera dodir s ljudskim biÊem koje je koju nikada toliko odisalo boæanskim utjeranije nije cajem. Sve je to bilo u skladu zamijetio ni u s onim πto je Ivanu otkriveno o Mesiji. Ipak, ustezao se ispujednom Ëovjeku. niti Isusov zahtjev. Kako moæe on, grjeπnik, krstiti Bezgreπnoga? I zaπto bi se Onaj kome nije potrebno pokajanje podvrgnuo obredu koji je predstavljao priznanje krivnje koju treba oprati? Kad je Isus zatraæio krπtenje, Ivan se povukao uzviknuvπi: “Treba da ti krstiπ mene, a ti dolaziπ k meni!” OdluËnim ali ipak plemenitim autoritetom Isus je odgovorio: “Pusti sada, jer tako nam dolikuje da sve ispunimo πto je u skladu s voljom Boæjom.” Popustivπi, Ivan je poveo Spasitelja do Jordana i uronio Ga u vodu. Isus “odmah izie iz vode. Iznenada se otvoriπe nebesa te on vidje Duha Boæjega gdje silazi kao golub i spuπta se na njega.” Isus nije primio krπtenje kao priznanje svoje vlastite krivice. On se poistovjetio s grjeπnicima, uËinivπi korak koji 92 ISUS SE RODI mi trebamo uËiniti i izvrπivπi posao koji mi moramo izvrπiti. Njegov æivot patnji i strpljive ustrajnosti nakon krπtenja takoer je uzor nama. Nebeski Otac potvruje Isusovo poslanje Kad je izaπao iz vode, Isus je priklonio glavu u molitvi na obali rijeke. Pred Njim se otvara novo i znaËajno razdoblje. On je sada na πirokoj pozornici ulazio u svoj æivotni sukob. Iako je bio Knez mira, njegov dolazak mora biti kao isukivanje maËa. Kraljevstvo πto ga je On doπao zasnovati bilo je suprotno od onoga πto su Hebreji æeljeli. On, koji je bio temelj izraelskih obreda i ureenja, smatrat Êe se kao njihov neprijatelj i ruπitelj. On, koji je objavio Zakon na Sinaju, bit Êe osuen kao prijestupnik. On, koji je doπao slomiti Sotoninu silu, bit Êe proglaπen Belzebulom. Nitko na Zemlji nije Ga razumijevao i tijekom sluæbe On je i dalje morao hoditi sam. Tijekom cijelog njegovog æivota, njegova majka i braÊa nisu shvaÊali njegovu misiju. »ak Ga ni njegovi uËenici nisu razumijevali. On je prebivao u vjeËnoj svjetlosti, kao jedan s Bogom, ali svoj æivot na Zemlji morao je provesti u osamljenosti. Kao jedan od nas, morao je nositi teret naπe krivnje i nesreÊe. Bezgreπni je morao osjetiti sramotu grijeha. Onaj koji je volio mir, morao je prebivati s nemirom, istina je morala boraviti s neistinom, ËistoÊa s neËistoÊom. Svaki grijeh, svaka nesuglasica, svaka poniæavajuÊa poæuda koju je prijestup donio bila je muËenje za njegov duh. Sam je morao utrti stazu, sam je morao nositi teret. Na Njemu, koji je ostavio svoju slavu i prihvatio slabosti ljudskog roda, mora poËivati otkupljenje svijeta. On je sve to vidio i osjeÊao, ali je njegov cilj ostao nepoljuljan. Od njegove miπice zavisilo je spasenje palog roda i On je ispruæio svoju ruku da bi uhvatio ruku SvemoÊne ljubavi. Spasiteljev pogled kao da je prodirao u Nebo dok je izlijevao svoju duπu u molitvi. Dobro je znao kako je grijeh otvrdnuo ljudska srca, i kako Êe im biti teπko prepoznati njegovu misiju i prihvatiti dar spasenja. On je molio Oca za silu da pobijedi njihovo nevjerstvo, da slomi okove kojima ih je Sotona zarobio i za njihovo dobro pobijedi ruπitelja. On je KR©TENJE 93 traæio dokaz da Bog prihvaÊa ljudski rod u osobi svoga Sina. Nikada ranije aneli nisu sluπali takvu molitvu. Oni su æarko æeljeli svom voljenom Zapovjedniku donijeti vijest ohrabrenja i utjehe. Ali ne — sam Otac Êe odgovoriti na molbu svoga Sina. Neposredno s prijestolja izlazile su zrake njegove slave. Nebesa su se otvorila i na Spasiteljevu glavu siπla je najËistija svjetlost u obliku goluba — prikladan znak Onoga koji je ponizan i krotak. Od silnoga mnoπtva na Jordanu, malo njih, osim Ivana, raspoznavalo je ovo nebesko vienje. Ipak, sveËana ozbiljnost boæanske Prisutnosti poËivala je nad okupljenima. Narod je stajao i u tiπini promatrao Krista. Njegova prilika kupala se u svjetlosti koja je vjeËno okruæavala Boæje prijestolje. Njegovo podignuto lice bilo je proslavljeno, πto nikada ranije nisu vidjeli na Ëovjekovom licu. Iz otvorenih nebesa Ëuo se glas kako govori: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!” Iz otvorenih Ove rijeËi potvrde dane su da bi nadahnule vjerom one nebesa Ëuo se koji su bili svjedoci ovog priglas: “Ovo je Sin zora i ojaËale Spasitelja za njemoj, Ljubljeni govu misiju. Iako su grijesi svimoj, koga sam jeta, koji je skrivio, poloæeni na Krista, iako se ponizio uziodabrao!” manjem naπe pale prirode na sebe, glas s Neba proglasio Ga je Sinom VjeËnoga. Ivan je bio duboko dirnut kad je vidio Isusa kao poniznog molitelja koji je sa suzama u oËima traæio OËevu potvrdu. Kad Ga je Boæja slava okruæila i kad se zaËuo glas s Neba, Ivan je prepoznao znak koji je Bog obeÊao. On je znao da je Onaj koga je krstio bio Otkupitelj svijeta. Sveti Duh je poËivao na njemu i s ispruæenom je rukom, pokazujuÊi na Isusa, povikao: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!” Nitko od sluπatelja, pa Ëak ni sam govornik, nije razabrao znaËenje rijeËi “Jaganjca Boæjeg”. Na brdu Moriji Abraham je Ëuo pitanje svoga sina: “OËe!... gdje je janje za ærtvu paljeni- 94 ISUS SE RODI cu?” Otac je odgovorio: “Bog Êe veÊ providjeti janje za ærtvu paljenicu, sine moj!” (Postanak 22,7.8) U ovnu koga je Bog dao umjesto Izaka, Abraham je vidio simbol Onoga koji Êe umrijeti za grijehe ljudi. Sveti Duh je preko Izaije, prihvaÊajuÊi ovo slikovito prikazivanje, prorokovao o Spasitelju: “Ko jagnje na klanje odvedoπe ga.” “A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju.” (Izaija 53,7.6), ali izraelski narod nije shvatio ovu pouku. Mnogi od njih smatrali su ærtvene darove kao πto su neznaboπci gledali na svoje ærtve — kao darove s pomoÊu kojih sami mogu umilostiviti Boæanstvo. Bog je æelio da ih pouËi kako iz njegove ljubavi proistjeËe dar koji ih miri s Njim. RijeË koja je upuÊena Isusu na Jordanu: “Ti si Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!” — obgrlila je cijeli ljudski rod. Bog je progovorio Isusu kao naπem predstavniku. UnatoË svim naπim grijesima i slabostima, nismo odbaËeni kao bezvrijedni. On “nas dobrostivo obdari (prihvati) u Ljubljenome”. (Efeæanima 1,6) Slava koja je poËivala na Kristu zalog je Boæje ljubavi prema nama. Ona nam govori o sili molitve — kako ljudski glas moæe doprijeti do Boæjeg uha i naπe molbe biti prihvaÊene u nebeskim dvorovima. Zbog grijeha Zemlja je odvojena od Neba i otuena od njegove zajednice; ali Isus ju je opet povezao s podruËjem slave. Njegova je ljubav okruæila Ëovjeka dosegnuvπi do najviπeg Neba. Svjetlost koja je iz otvorenih vrata padala na Spasiteljevu glavu padat Êe i na nas dok se molimo za pomoÊ da se odupremo kuπnji. Glas koji je govorio Isusu kaæe svakoj vjernoj duπi: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!” “Ljubljeni, sada smo djeca Boæja, a πto Êemo biti, joπ se nije oËitovalo. Ali znamo: kad se to oËituje, bit Êemo mu sliËni, jer Êemo ga vidjeti onakva kakav jest.” (1. Ivanova 3,2) Naπ je Otkupitelj otvorio put, tako da najgreπniji, najugroæeniji, najugnjeteniji i najprezreniji mogu pronaÊi pristup k Ocu. Svi mogu imati dom u stanovima πto ih je Isus otiπao pripremiti. “Ovo govori Sveti, Istiniti, onaj koji ima ‘Davidov kljuË’; ‘onaj koji otvori — i nitko ne zatvori; ovaj koji zatvori — i nitko ne otvori’ ... Gle, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko ne moæe zatvoriti.” (Otkrivenje 3,7.8) 95 12 Kuπanje Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 4,1-11; Marku 1,12.13; Luki 4,1-13. Sotona nastoji osujetiti Isusovo djelo “Tada Duh odvede Isusa u pustinju da ga napastuje avao.” Markove su rijeËi joπ znaËajnije. On kaæe: “Odmah poslije toga Duh ga natjera da ide u pustinju. I ostade u pustinji Ëetrdeset dana, i sotona ga kuπaπe. Boravio je meu divljim æivotinjama...” “Za to vrijeme nije niπta jeo.” Kad je Isus odveden u pustinju da bude iskuπan, Njega je tamo odveo Boæji Duh. On nije traæio kuπnju. On je otiπao u pustinju da bude sam, da razmiπlja o svojoj misiji i radu. Postom i molitvom trebao je ojaËati sebe za stazu poprskanu krvlju kojom je morao proÊi. Meutim, Sotona je znao da je Spasitelj otiπao u pustinju i smatrao je da je to najbolje vrijeme da Mu se pribliæi. Na kocku su stavljena pitanja od velike vaænosti za svijet u sukobu izmeu Kneza svjetlosti i upravitelja kraljevstva tame. Nakon Ëovjekova kuπanja kojim ga je naveo na grijeh, Sotona je proglasio da je Zemlja njegova, nazivajuÊi sebe knezom ovoga svijeta. Poπto je praoca i pramajku naπeg ljudskog roda prilagodio svojoj naravi, mislio je ovdje zasnovati svoje carstvo. Izjavio je da su ga ljudi izabrali za svog vladara. Svojim upravljanjem ljudima odræavao je svoju vladavinu nad svijetom. Krist je doπao pobiti ovu Sotoninu tvrdnju. Kao Sin »ovjeËji, Krist Êe ostati odan Bogu. Tako Êe se pokazati da Sotona nije zadobio posvemaπnju upravu nad ljudskim rodom i da je neosnovano njegovo polaganje prava na svijet. 96 ISUS SE RODI Svi koji su æeljeli osloboenje od njegove sile bit Êe osloboeni. PodruËje vlasti koju je Adam izgubio kroz grijeh vratit Êe se. Otkako je u edenskom vrtu reËeno zmiji “Neprijateljstvo ja zameÊem izmeu tebe i æene, izmeu roda tvojeg i roda njezina” (Postanak 3,15), Sotona je znao da ne dræi potpunu vlast nad svijetom. U ljudima se vidjela djelotvorna sila koja se odupirala njegovoj vlasti. S vrlo velikim zanimanjem promatrao je ærtve koje su prinosili Adam i njegovi sinovi. U ovim je obredima jasno raspoSotona je znavao znamenje veze izmeu prouËavao Zemlje i Neba. OdluËio je umijeπati se u ovu vezu. NetoËno proroËanstva o je predstavljao Boga i pogreπSpasiteljevu no tumaËio obrede koji su upudolasku. Iz Êivali na Spasitelja. Ljudi su bili naraπtaja u navedeni da se boje Boga kao Onoga koji uæiva u njihovom naraπtaj radio je uniπtenju. Ærtve koje su trebale da zaslijepi ljude otkriti njegovu ljubav prinosile za ova su se samo da bi ublaæile njeproroËanstva, da gov gnjev. Sotona je budio bi odbacili Krista grjeπne strasti u ljudima, da bi utvrdio svoju vlast nad njima. u vrijeme Njegova Kad je dana Boæja pisana Ridolaska. jeË, Sotona je prouËavao proroËanstva o Spasiteljevu dolasku. Iz naraπtaja u naraπtaj radio je da zaslijepi ljude za ova proroËanstva, da bi odbacili Krista u vrijeme njegova dolaska. Prilikom Kristova roenja Sotona je znao da je doπao Onaj koji ima boæansku zadaÊu da ospori njegovu vlast. Drhtao je na aneosku vijest koja je potvrivala autoritet novoroenog Kralja. Sotona je dobro znao kakav je poloæaj Krist imao na Nebu kao ljubljeni od Oca. To πto Boæji Sin treba doÊi na ovaj svijet kao Ëovjek ispunjavalo ga je uznemirenoπÊu i zebnjom. On nije mogao dokuËiti tajnu ove velike ærtve. Njegova sebiËna duπa nije mogla razumjeti takvu ljubav za prevareni rod. Slavu i mir Neba i radost zajedniπtva s Bogom ljudi su KU©ANJE 97 maglovito shvaÊali, ali Luciferu, kerubu zaklanjaËu, one su bile dobro poznate. Otkako je izgubio Nebo, odluËio je naÊi osvetu navodeÊi druge da podijele njegov pad. To Êe postiÊi time πto Êe ih navoditi da podcjenjuju nebeska dobra i uprave srca onome πto je zemaljsko. Zapovjednik Neba nije bez prepreka zadobivao duπe ljudi za svoje kraljevstvo. Od vremena kad je bio novoroenËe u Betlehemu, Zli ga je stalno napadao. Lik Boæji otkrivao se u Kristu, a na Sotoninim savjetima odluËeno je da ga treba nadvladati. Nijedno ljudsko biÊe nije doπlo na svijet i izbjeglo silu varalice. Sve udruæene sile zla vjeπto su postavljene na njegovu stazu da bi se ukljuËile u borbu protiv Njega i, ako je moguÊe, nadvladale Ga. Kuπnje kojima se Prilikom Spasiteljeva krπKrist odupro iste tenja Sotona se nalazio meu svjedocima. On je vidio slavu su kao i one za kojom je Otac osjenio svog Sikoje smatramo da na. On je Ëuo glas Jahve kako im se teπko odusvjedoËi o Isusovu boæanstvu. piremo. One su se Od Adamova grijeha ljudski je rod izgubio neposrednu zajednametale Njemu u nicu s Bogom; veza izmeu toliko veÊem Neba i Zemlje odræavala se stupnju u kolikom kroz Krista; ali sada kad je Isus je Njegov karakter doπao “u obliËju greπnog tijela” (Rimljanima 8,3), sam je nadmoÊniji od Otac progovorio. On je ranije naπeg. odræavao vezu s ljudima preko Krista; sada odræava vezu s ljudskim rodom u Kristu. Sotona se nadao da Êe Boæje gnuπanje prema zlu donijeti vjeËno odvajanje izmeu Neba i Zemlje. Meutim, sada se pokazalo da je veza izmeu Boga i Ëovjeka obnovljena. Sotona je uvidio da mora ili pobijediti ili biti pobijeen. Sporna pitanja ove borbe bila su previπe znaËajna da bi bila povjerena njegovim udruæenim anelima. On osobno mora voditi ovaj rat. Sve otpadniËke sile ponovno su se prestrojile protiv Boæjeg Sina. Krist je postao meta svakog paklenog oruæja. 98 ISUS SE RODI Mnogi smatraju da ova borba izmeu Krista i Sotone nema neko posebno znaËenje za njihov æivot; za njih je ona nevaæna. Meutim, u oblasti svakog ljudskog srca ova se borba ponavlja. Nikada Ëovjek ne napuπta redove zla da bi sluæio Bogu a da se ne suoËi sa Sotoninim napadima. Kuπnje kojima se Krist odupro iste su kao i one za koje smatramo da im se teπko odupiremo. One su se nametale Njemu u toliko veÊem stupnju u kolikom je njegov karakter nadmoÊniji od naπeg. Sa straπnim teretom grijeha svijeta na sebi, Krist se odupro kuπnji apetita, ljubavi prema svijetu, kao i ljubavi za razmetanjem koja vodi oholosti. To su bile kuπnje koje su savladale Adama i Evu i koje tako lako pobjeuju i nas. Sotona je upuÊivao na Adamov grijeh kao na dokaz da je Boæji zakon nepraviËan i da se ne moæe posluπati. U naπoj ljudskoj prirodi Krist je morao otkupiti Adamov prijestup. Meutim, kad je kuπaË napao Adama, na njemu se nisu vidjele posljedice grijeha. On je stajao u snazi savrπene muæevnosti, savrπeno krepka uma i tijela. Bio je okruæen edenskom slavom i u svakodnevnoj zajednici s nebeskim biÊima. Tako nije bilo s Isusom kad je uπao u pustinju da se suoËi sa Sotonom. Tijekom Ëetiri tisuÊe godina ljudski je rod opadao u svojoj tjelesnoj snazi, umnoj moÊi i moralnoj vrijednosti. Krist je uzeo na sebe nemoÊi grijehom oslabljenog ljudskog roda. Jedino na taj naËin mogao je spasiti Ëovjeka iz najveÊih dubina njegova poniæenja. Mnogi tvrde da kuπnja nije mogla nadvladati Krista. Meutim, tada On ne bi mogao biti stavljen u Adamov poloæaj. On ne bi mogao izboriti pobjedu koju je Adam izgubio. Ako bismo u bilo kom smislu imali puno teæu borbu nego Krist, On nam onda ne bi mogao pomoÊi. Meutim, naπ je Spasitelj uzeo ljudsku prirodu sa svim njezinim sklonostima. Uzeo je ljudsku prirodu s moguÊnoπÊu da popusti u kuπnji. Mi ne trebamo niπta nositi πto On nije podnio. Kuπnja apetitom Kod Krista, kao i kod svetog para u Edenu, apetit je predstavljao osnovu prve i velike kuπnje. Upravo tamo gdje je poËeo pad mora otpoËeti i djelo naπeg otkupljenja. Kao πto je Adam pao zbog popuπtanja apetitu, tako i Krist mora KU©ANJE 99 pobijediti odricanjem æelji. “Postio je Ëetrdeset dana i Ëetrdeset noÊi i, na kraju, ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reËe: ‘Ako si zaista Sin Boæji, naredi da ovo kamenje postane kruh.’ Isus odvrati: ‘Pisano je: Ne æivi Ëovjek samo o kruhu, nego o svakoj rijeËi koja izlazi iz usta Boæjih.’” Od Adamova pa do Kristova vremena, ugaanje sebi pojaËalo je snagu æelja i strasti, sve dok nisu gotovo neograniËeno zavladale. Tako su ljudi postali moralno uniæeni i bolesni i sami po sebi nisu mogli pobijediti. Krist je pobijedio umjesto Ëovjeka izdræavπi najteæu kuπnju. Nas radi pokazao je samosvladavanje koje je bilo jaËe od gladi ili smrti. U ovoj prvoj pobjedi bila su obuhvaÊena i druga pitanja koja ulaze u sve naπe borbe sa silama tame. Kad je Isus uπao u pustinju, bio je okruæen OËevom slavom. Obuzet zajednicom s Bogom, bio je uzdignut iznad ljudskih slabosti. Ali slava Ga je napustila i On je bio ostavljen da se bori s kuπnjom. Ona Nas radi pokazao se obruπavala na Njega svakoga je samotrenutka. Njegova ljudska priroda ustuknula je pred borbom svladavanje koje koja Ga je oËekivala. »etrdeset je bilo jaËe od dana postio je i molio se. Slab gladi ili smrti. i izmrπavio od gladi, iscrpljen i izmuËen duπevnim oËajanjem, “tako mu je lice bilo neljudski iznakaæeno te obliËjem viπe nije naliËio na Ëovjeka”. (Izaija 52,14) Sada je nastupila Sotonina prilika. Sada je pretpostavljao da moæe pobijediti Krista. Kao da je to odgovor na njegove molitve, ovdje je priπao Spasitelju netko u prilici nebeskog anela. On je tvrdio da ima nalog od Boga da objavi kraj Kristova posta. Kao πto je Bog poslao anela da zadræi Abrahamovu ruku da ne ærtvuje Izaka, tako — zadovoljan Kristovom spremnoπÊu da poe stazom poprskanom krvlju — Otac je poslao anela da Ga izbavi; to je bila vijest koja je stigla Isusu. Isus je bio klonuo od gladi, osjeÊao je snaænu æelju za hranom, kad Mu je Sotona iznenada priπao. PokazujuÊi kamenje koje je bilo razbacano po pustinji i koje je imalo izgled kruha, kuπaË je rekao: “Ako si zaista Sin Boæji, naredi da ovo kamenje postane kruh.” 100 ISUS SE RODI Iako se pojavio kao aneo svjetlosti, ove su prve rijeËi odale njegov karakter. “Ako si zaista Sin Boæji.” Ovdje je nagovjeπtaj nepovjerenja. Da je Isus uËinio ono πto je Sotona predlagao, to bi bilo prihvaÊanje sumnje. KuπaË namjerava savladati Krista istim sredstvima koja su bila tako uspjeπna nad ljudskim rodom u poËetku. Kako se vjeπto Sotona pribliæio Evi u Edenu! “Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?” (Postanak 3,1) Dovde su kuπaËeve rijeËi bile istinite, ali u naËinu njihova izgovaranja nalazilo se prikriveno omalovaæavanje Boæjih rijeËi. Bilo je prikrivenog poricanja, sumnje u boæansku istinitost. Sotona je pokuπao uliti u Evin um pomisao da Bog neÊe uËiniti onako kako je rekao, da je uskraÊivanje tako prekrasnog ploda u suprotnosti s njegovom ljubavi i suÊuti prema Ëovjeku. Tako i sada kuπaË teæi da nadahne Krista svojim osobnim osjeÊajima. “Ako si zaista Sin Boæji.” Da je Isus uËinio Ove rijeËi svojom gorËinom nanijele su Kristu bol. U tonu ono πto je Sotona njegova glasa nalazi se izraz predlagao, to bi krajnje nevjerice. HoÊe li Bog bilo prihvaÊanje tako postupati sa svojim Sisumnje. nom? HoÊe li Ga ostaviti u pustinji s divljim æivotinjama, bez hrane, osamljenog, bez utjehe? On nagovjeπÊuje da Bog nikada nije pomiπljao da njegov Sin bude u takvom stanju. “Ako si zaista Sin Boæji” pokaæi svoju silu time πto Êeπ se osloboditi gladi koja te mori. Naredi da ovo kamenje postanu kruhovi. RijeËi s Neba: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!” (Matej 3,17) joπ su odzvanjale u Sotoninim uπima. Meutim, on je odluËio natjerati Krista da ne vjeruje u ovo svjedoËanstvo. Boæja je rijeË bila dokaz Kristova boæanskog poslanja. Doπao je æivjeti kao Ëovjek meu ljudima, i ta je rijeË objavila njegovu vezu s Nebom. Sotonin cilj bio je da u Njemu izazove sumnju u tu rijeË. Ako bi se Kristovo povjerenje u Boga moglo uzdrmati, Sotona je znao da bi pobjeda u cjelokupnoj borbi mogla biti njegova. Mogao bi nadvladati Isusa. Nadao se da Êe Krist pod pritiskom potiπ- KU©ANJE 101 tenosti i prevelike gladi izgubiti vjeru u svoga Oca i da Êe uËiniti Ëudo u prilog sebi. Ako to bude uËinio, plan spasenja bit Êe skrπen. Kad su se Sotona i Boæji Sin po prvi put sreli u borbi, Krist je bio zapovjednik nebeske vojske, a Sotona, voa pobune na Nebu, odakle je prognan. Sada je njihovo stanje oËito obratno i Sotona koristi najviπe od svoje prividne prednosti. Jedan od najmoÊnijih anela — kaæe on — bio je prognan s Neba. Isusova pojava upuÊuje na to da je On taj, pali aneo, zaboravljen od Boga, ostavljen od Ëovjeka. Boæansko biÊe moglo bi potkrijepiti svoje tvrdnje nekim Ëudom; “Ako si zaista Sin Boæji, naredi da ovo kamenje postane kruh.” Takav Ëin stvaralaËke moÊi — govori Mu kuπaË — bio bi uvjerljiv dokaz boæanske prirode. On bi zavrπio borbu. Isus nije mogao sluπati u miru, bez unutarnje borbe, najveÊeg varalicu. Meutim, Boæji Ni ovdje ni u Sin nije trebao dokazivati svoju boæansku prirodu Sotoni ili jednom kasnijem objaπnjavati razlog svoga ponivremenu u svom æenja. Udovoljavanjem zahtjezemaljskom vima pobunjenika, niπta se neæivotu, On nije Êe postiÊi za dobro Ëovjeka ili u slavu Boga. Da je Krist priuËinio Ëudo u stao na prijedlog neprijatelja, svoju korist. Sotona bi joπ mogao reÊi: Pokaæi mi znak da Ti mogu povjerovati kako si Boæji Sin. Dokaz ne bi mogao slomiti silu pobune u njegovom srcu. Krist nije trebao upotrijebiti svoju boæansku silu za osobnu korist. On je doπao podnijeti kuπnju kao πto i mi to moramo Ëiniti, ostavljajuÊi nam primjer vjere i poniznosti. Ni ovdje ni u jednom kasnijem vremenu u svom zemaljskom æivotu, On nije uËinio Ëudo u svoju korist. Sva njegova veliËanstvena djela uËinjena su za dobro drugih. Iako je Isus prepoznao Sotonu od samog poËetka, On nije bio izazvan da ue u borbu s njim. OjaËan sjeÊanjem na glas s Neba, poËinuo je u ljubavi svog Oca. On nije htio pregovarati s kuπnjom. Isus je sreo Sotonu rijeËima iz Pisma. “Pisano je”, rekao je On. U svakoj kuπnji oruæje njegove borbe bila je Boæja 102 ISUS SE RODI RijeË. Sotona je traæio od Krista neko Ëudo kao znak njegove boæanske prirode. Meutim, ono πto je veÊe od svih Ëuda, Ëvrsto pouzdanje u “Ovako govori Jahve Gospod” bio je znak koji se nije mogao pobiti. Dokle god je Krist stajao na tom uporiπtu kuπaË nije mogao ostvariti prednost. U vrijeme svoje najveÊe slabosti Krist je bio izloæen najæeπÊim kuπnjama. Sotona je mislio da Êe tako nadvladati. Na taj je naËin izborio pobjedu nad Ëovjekom. Kad je snaga posustala i snaga volje oslabila, a vjera se prestala oslanjati na Boga, tada su oni koji su dugo i hrabro stajali za pravdu bili pobijeeni. Mojsije se umorio Ëetrdesetgodiπnjim lutanjem Izraela, kad se njegova vjera za trenutak prestala oslanjati na beskonaËnu silu. On je posustao na granicama ObeÊane zemlje. Tako je bilo i s Ilijom koji je neustraπivo stajao pred Mi smo kuπani kraljem A habom, u sukobu s kako bismo cijelim izraelskim narodom na izgubili povjerenje Ëelu s Ëetiri stotine i pedeset u Boga, Baalovih sveÊenika. Nakon tog posumnjali u straπnog dana na Karmelu, kad su ubijeni laæni proroci i kad Njegovu ljubav. je narod objavio svoju odanost Bogu, Ilija je — da bi spasio svoj æivot, pobjegao pred prijetnjama idolopokloniËke Izebele. Na taj je naËin Sotona stjecao prednost nad slabostima ljudskog roda. On Êe i dalje raditi na isti naËin. Kad god je Ëovjek obavijen oblacima, zbunjen prilikama, ili ucviljen siromaπtvom i boli, Sotona je kraj njega da ga kuπa i muËi. On napada slabe toËke naπeg karaktera. Æeli poljuljati naπe povjerenje u Boga koji dopuπta postojanje takvih okolnosti. Mi smo kuπani kako bismo izgubili povjerenje u Boga, posumnjali u njegovu ljubav. »esto nam kuπaË prilazi kao πto je prilazio Kristu, iznoseÊi pred nas naπe slabosti i nedostatke. On se nada da Êe obeshrabriti duπu i slomiti naπ oslonac u Bogu. Tada je siguran u svoju ærtvu. Kad bismo ga doËekali kao Isus, izbjegli bismo mnoge poraze. Pregovaranjem s neprijateljem mi mu dajemo prednost. Kad je Krist rekao kuπaËu: “Ne æivi Ëovjek samo o kruhu, nego o svakoj rijeËi koja izlazi iz usta Boæjih”, On je ponovio KU©ANJE 103 rijeËi πto ih je prije viπe od Ëetrnaest stoljeÊa izgovorio Izraelu: “SjeÊaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih Ëetrdeset godina... Ponizivao te i glau morio, a onda te hranio manom, za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci, da ti pokaæe kako Ëovjek ne æivi samo o kruhu, nego da Ëovjek æivi o svemu πto izlazi iz usta Jahvinih.” (Ponovljeni zakon 8,2.3) Kad su u pustinji iznevjerila sva sredstva potpore, Bog je svom narodu poslao manu s neba i dao im je u dovoljnoj i stalnoj koliËini. Ovo ih je staranje trebalo pouËiti da ih On, dok se uzdaju u Njega i idu njegovim putovima, neÊe zaboraviti. Spasitelj je sada provodio u djelo pouku koju je dao Izraelu. Hebrejskom je narodu pruæena potpora Boæjom rijeËju i istom je tom rijeËju pruæena i Isusu. On je oËekivao Boæje vrijeme koje Êe Mu U posljednjem donijeti olakπanje. Nalazio se velikom sukobu u pustinji iz posluπnosti preborbe sa Sotonom, ma Bogu, i nije æelio doÊi do hrane prihvaÊajuÊi Sotonine oni koji Êe biti prijedloge. U prisutnosti sveodani Bogu vidjet mira koji je svjedoËio, On je Êe da im je dokazao da je manja nesreÊa uskraÊena svaka patiti, bez obzira πto nas zadesilo, nego se na bilo koji nazemaljska potpora. Ëin udaljiti od Boæje volje. “Ne æivi Ëovjek samo o kruhu, nego o svakoj rijeËi koja izlazi iz usta Boæjih”. »esto Kristov sljedbenik dospijeva tamo gdje ne moæe sluæiti Bogu i nastaviti sa svojim svjetovnim pothvatima. Moæda se Ëini da Êe posluπnost nekom jasnom Boæjem zahtjevu liπiti Ëovjeka osnovnih sredstava. Sotona Êe ga navoditi da povjeruje kako mora ærtvovati osvjedoËenja svoje savjesti. Meutim, jedino πto postoji na ovom svijetu na πto se moæemo osloniti jest Boæja RijeË. “Zato najprije traæite kraljevstvo Boæje i njegovu pravednost, a to Êe vam se nadodati!” (Matej 6,33) »ak i u ovom æivotu nije za naπe dobro odvojiti se od volje naπeg nebeskog Oca. Kad usvojimo silu njegove RijeËi, neÊemo slijediti Sotonine prijedloge da bismo dobili hranu ili spasili svoje æivote. Naπe jedino pitanje bit Êe: ©to je Boæja zapovijed? I koja su njegova obe- 104 ISUS SE RODI Êanja? ZnajuÊi ovo, mi Êemo posluπati prvo i imati povjerenja u drugo. U posljednjem velikom sukobu borbe sa Sotonom, oni koji Êe biti odani Bogu vidjet Êe da im je uskraÊena svaka zemaljska potpora. Zato πto odbijaju krπiti njegov Zakon da bi bili posluπni zemaljskim silama, njima Êe biti zabranjeno kupovati i prodavati. Na kraju Êe biti izdana naredba za njihovo uniπtenje. (Vidi: Otkrivenje 13,11-17) Meutim, posluπnima je dano obeÊanje: “On Êe prebivati u visinama, tvre na stijenama bit Êe mu utoËiπte, imat Êe dosta kruha i vode Êe mu svagda dotjecati.” (Izaija 33,16) Boæja djeca Êe æivjeti od ovog obeÊanja. Oni Êe biti nahranjeni kad Zemlja bude opustoπena glau. “NeÊe se postidjeti u vrijeme nevolje, bit Êe siti u danima gladi.” (PsaKroz popuπtanje lam 37,19) Ovo vrijeme nevolje prorok Habakuk gledao je osjetilnim pred sobom i njegove rijeËi izzadovoljstvima, raæavaju vjeru Crkve: “Jer smoSotona pokuπava kvino dr vo neÊe viπe cvasti, iz duπe izbrisati niti Êe na lozi biti ploda, maslina Êe uskratiti rod, polja svaki trag sliËnosti neÊe donijeti hrane, ovaca Êe s Bogom. nestati iz tora, u oborima neÊe biti ni goveda. Ali ja Êu se radovati u Jahvi i kliktat Êu u Bogu, svojem Spasitelju.” (Habakuk 3,17.18) Od svih pouka πto ih trebamo nauËiti iz prvog velikog kuπanja naπeg Gospodina, nijedna nije vaænija od one da vrπimo nadzor nad æeljama i strastima. U sva vremena kuπnje koje su imale vezu s tjelesnom prirodom imale su najviπe uspjeha u izopaËavanju i poniæavanju ljudskog roda. NeumjerenoπÊu Sotona radi da uniπti umne i moralne snage πto ih je Bog kao neprocjenjivi dar dao Ëovjeku. Tako ljudima postaje nemoguÊe da cijene ono πto ima neprolaznu vrijednost. Kroz popuπtanje osjetilnim zadovoljstvima, Sotona pokuπava iz duπe izbrisati svaki trag sliËnosti s Bogom. Neobuzdano popuπtanje koje za posljedicu ima bolesti i degradaciju, koji su postojali u vrijeme prvog Kristovog dolaska, ponovit Êe se sa snaænije izraæenim zlom prije KU©ANJE 105 njegovog drugog dolaska. Krist objavljuje da Êe stanje svijeta biti kao u vrijeme prije potopa i kao u Sodomi i Gomori. Svaka pomisao srca bit Êe uvijek zla. Sada æivimo na samome rubu tog straπnog vremena, stoga bismo trebali prihvatiti pouku iz Spasiteljeva posta. Samo neiskazanim patnjama πto ih je Krist podnio moæemo ocijeniti zlo neobuzdanog popuπtanja. Njegov nam primjer govori da je naπa jedina nada u vjeËni æivot moguÊa podËinjavanjem naπih æelja i strasti Boæjoj volji. Mi se ne moæemo svojom vlastitom snagom oduprijeti buËnom negodovanju naπe pale naravi. Ovim Êe kanalom Sotona dovoditi kuπnju na nas. Krist je znao da Êe neprijatelj doÊi svakom ljudskom biÊu, da iskoristi nasljedne slabosti i svojim laænim nagovjeπtajima uhvati u zamku sve one Ëije Dokle god smo povjerenje ne poËiva u Bogu. vjerom sjedinjeni Time πto je proπao zemljom kos Njim, grijeh viπe jom Ëovjek mora proÊi, naπ nema vlasti nad Gospodin nam je pripremio put pobjede. Nije njegova volja nama. da se naemo u nepovoljnom poloæaju u sukobu sa Sotonom. On nas ne æeli zastraπiti i obeshrabriti napadima zmije. “Ali, ohrabrite se,” govori On, “ja sam pobijedio svijet.” (Ivan 16,33) Neka onaj koji se bori protiv sile apetita gleda na Spasitelja u pustinji kuπanja. Neka Ga promatra u njegovoj samrtnoj muci na kriæu kako uzvikuje: “Æedan sam!” On je izdræao sve πto i mi moæemo podnijeti. Njegova je pobjeda naπa. Isus se oslanjao na mudrost i silu svog nebeskog Oca. On objavljuje: “Gospod mi Jahve pomaæe, zato se neÊu smesti... i znam da se neÊu postidjeti... Gle, Gospod mi Jahve pomaæe, tko Êe me osuditi?” UkazujuÊi na svoj vlastiti primjer, On nam kaæe: “Tko god se od vas Jahve boji... Tko u tmini hodi, bez traËka svjetlosti, nek se uzda u ime Jahvino, nek se na Boga svog osloni.” (Izaija 50,7-10) “Jer se pribliæuje knez ovoga svijeta,” kaæe Isus, “on protiv mene ne moæe niπta.” (Ivan 14,30) U Njemu nije bilo niËe- 106 ISUS SE RODI ga πto bi odgovaralo Sotoninom vjeπtom lukavstvu. On nije pristao na grijeh. »ak ni u mislima nije popuπtao kuπnji. Tako moæemo i mi. Kristova je ljudska priroda bila sjedinjena s boæanskom; bio je spreman za borbu Svetim Duhom koji je prebivao u Njemu. On je doπao da nas uËini dionicima boæanske naravi. Dokle god smo vjerom sjedinjeni s Njim, grijeh viπe nema vlasti nad nama. Bog seæe za rukom vjere u nama, kako bi je usmjerio da se Ëvrsto uhvati za Kristovo boæanstvo, da bismo mogli ostvariti savrπenstvo karaktera. Krist nam je pokazao kako se to ostvaruje. Kojim sredstvima je pobijedio u sukobu sa Sotonom? RijeËju Boæjom. Jedino se RijeËju mogao oduprijeti kuπnji. “Pisano je”, rekao je On. I mi smo obdareni “skupocjenim i najveÊim obeÊanim dobrima, da po njima, umaknuvπi pokvarenosti koja je zbog opake poæude u svijetu, postanete dionici boæanske naravi”. (2. Petrova 1,4) Svako obeÊanje u Boæjoj RijeËi naπa je svojina. Trebamo æivjeti po “svakoj rijeËi koja izlazi iz usta Boæjih”. Kad navale kuπnje, nemojmo gledati na prilike ili na osobnu slabost, veÊ na silu RijeËi. Sva njezina sila pripada vama. Psalmist kaæe: “U srce pohranih rijeË tvoju, da protiv tebe ne sagrijeπim.” (Psalam 119,11) “Po rijeËima usta tvojih Ëuvah putove Zakona.” (Psalam 17,4) 107 13 Pobjeda Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 4,5-11; Marku 1,12.13; Luki 4,5-13. Kuπnja sumnjom “Zatim ga avao odvede u Sveti grad, postavi ga na vrh hrama i reËe mu: Ako si zaista Sin Boæji, baci se dolje, jer je pisano: ‘Naredit Êe svojim anelima za tebe da te nose na rukama, da ne bi gdje nogom udario o kamen.’” Sotona sada pretpostavlja da se s Isusom sreo na svom tlu. Lukavi neprijatelj sam izKuπnji ponovno nosi rijeËi koje su potekle iz Boæjih usta. On se joπ pojavprethodi ljuje kao aneo svjetlosti i isnagovjeπtaj tiËe da je upoznat sa Svetim nepovjerenja: “Ako pismom i da razumije smisao si zaista Sin onoga πto je napisano. Kao πto je Isus ranije koristio Boæju Boæji...” R ijeË da bi podræao svoju vjeru, kuπaË je sada koristi da bi podræao svoju prijevaru. On tvrdi da samo kuπa Kristovu vjernost, a sad hvali njegovu postojanost. Kad je Spasitelj izrazio povjerenje u Boga, Sotona zahtijeva od njega da pruæi joπ neki drugi dokaz svoje vjere. Meutim, kuπnji ponovno prethodi nagovjeπtaj nepovjerenja: “Ako si zaista Sin Boæji.” Krist je kuπan da odgovori 108 ISUS SE RODI na “ako”, ali On se uzdræao i od najmanjeg podlijeganja sumnji. On neÊe dovesti svoj æivot u opasnost da bi Sotoni pruæio dokaz. KuπaË je mislio da Êe ostvariti prednost zbog Kristove ljudske prirode i navesti Ga na pretpostavku da Êe Ga Bog saËuvati. Meutim, premda nas Sotona moæe privlaËiti na grijeh, on nas ne moæe natjerati da ga uËinimo. Rekao je Isusu: “Baci se dolje”, znajuÊi da Ga on ne moæe baciti dolje, jer bi se Bog umijeπao da Ga izbavi. Sotona nije mogao primorati Krista da se baci dolje. Sve dok Krist ne bi pristao na kuπnju, ne bi mogao biti pobijeen. Ni sve zemaljske i paklene sile nisu Ga mogle nagnati da se i u najmanjoj mjeri udalji od volje svog Oca. KuπaË nas nikada ne moæe primorati da Ëinimo zlo. On ne moæe upravljati umovima ako se ne pokore njegovom nadMi neÊemo zoru. Volja mora pristati, vjera iznositi svoje se mora odreÊi svog pouzdamolbe Bogu da nja u Krista prije no πto Sotona bismo provjeravali primijeni svoju silu na nama. Meutim, svaka grjeπna æelja hoÊe li ispuniti koju gajimo pruæa mu uporisvoju rijeË, veÊ πte. Svaka toËka u kojoj ne pozato πto Êe je stiæemo boæansko mjerilo predispuniti. stavlja otvorena vrata kroz koja moæe uÊi da nas kuπa i uniπti. Svaki propust ili poraz s naπe strane daje mu priliku da prigovara Kristu. Kad je Sotona navodio obeÊanje: “Naredit Êe svojim anelima za tebe”, izostavio je rijeËi “da te neprestano Ëuvaju”, tj. na svim putovima koje Bog izabira. Isus je odbio zaÊi s puta posluπnosti. PokazujuÊi savrπeno povjerenje u svog Oca, On se nije htio svojevoljno staviti u poloæaj u kojem bi se njegov Otac trebao umijeπati da bi Ga spasio od smrti. On bi primorao Provienje da pritekne u pomoÊ i tako propustio ljudima ostaviti primjer povjerenja i pokornosti. Isus je objavio Sotoni: “Takoer je pisano: ‘Ne kuπaj Gospodara, Boga svojega!’” Ove rijeËi izgovorio je Mojsije si- POBJEDA 109 novima Izraelovim kad su bili æedni u pustinji i kad su zahtijevali da im Mojsije dâ vode, uzvikujuÊi: “Je li Jahve meu nama ili nije?” (Izlazak 17,7) Bog je za njih Ëudesno djelovao, ali su sada u nevolji posumnjali u Njega, traæeÊi dokaz da je On s njima. U svom su Ga nevjerstvu htjeli staviti na kuπnju. Sotona je primoravao Krista da uËini to isto. Bog je veÊ posvjedoËio da je Isus njegov Sin; a sada traæiti dokaz da je On Boæji Sin bilo bi kuπanje Boæje RijeËi — kuπanje Njega samoga. Tako bi to bilo kad bi se traæilo ono πto Bog nije obeÊao. To bi jasno pokazalo nepovjerenje i bilo bi stvarno provjeravanje ili kuπanje Njega. Mi neÊemo iznositi svoje molbe Bogu da bismo provjeravali hoÊe li ispuniti svoju rijeË, veÊ zato πto Êe je ispuniti; ne da bismo provjeravali da nas voli, veÊ zato πto nas voli. “A bez vjere nemoguÊe mu je ugoditi, jer onaj koji æeli pristupiti Bogu mora vjerovati Vjera ni u kom da postoji Bog i da nagrauje smislu nije one koji ga traæe.” (Hebrejima sjedinjena s 11,6) Meutim, vjera ni u kom nagaanjem. Jer smislu nije sjedinjena s nagaanagaanje je njem. Samo onaj koji ima praSotonino vu vjeru zaπtiÊen je od nagaakrivotvorenje nja. Jer nagaanje je Sotonino vjere. krivotvorenje vjere. Vjera polaæe pravo na obeÊanja i donosi rod u posluπnosti. Pretpostavka takoer polaæe pravo na obeÊanja, ali ih koristi kao πto ih je koristio Sotona, da bi opravdao prijestup. Vjera bi dovela naπe praroditelje da steknu povjerenje u Boæju ljubav i posluπaju njegove zapovijedi. Pretpostavka ih je dovela do prijestupa njegova Zakona, vjerujuÊi da Êe ih njegova velika ljubav spasiti od posljedica njihovog grijeha. Vjera ne polaæe pravo na naklonost Neba bez ispunjavanja uvjeta uz koje se daje milost. Prava vjera ima svoj temelj na obeÊanjima i svemu onome πto nam pruæaju Pisma. »esto nas Sotona, kad ne uspije u nama izazvati nepovjerenje, uspijeva navesti na nagaanje. Ako nas navede da 110 ISUS SE RODI nepotrebno stanemo na put kuπanja, on zna da je pobjeda njegova. Bog Êe saËuvati sve koji idu stazom posluπnosti, ali odvojiti se od nje znaËi stupiti na Sotonino tlo. Tu Êemo sigurno pasti. Spasitelj nam je zapovjedio: “Bdijte i molite, da ne padnete u napast!” (Marko 14,38) Razmiπljanje i molitva saËuvat Êe nas od samovoljnog srljanja na put opasnosti i tako Êemo biti saËuvani od mnogih poraza. Ipak, ne bismo smjeli izgubiti hrabrost izloæeni napadima kuπanja. »esto kad doemo u neku teπku priliku posumnjamo da nas je Boæji Duh vodio. Meutim, Duh je vodio i doveo Isusa u pustinju da Ga Sotona kuπa. Kad nas Bog dovodi u kuπnju, On hoÊe ostvariti neku namjeru za naπe dobro. Isus nije nagaao o Boæjim obeÊanjima time πto je svojevoljno poπao u kuπnju, niti Bog Êe saËuvati je k lonuo duhom kad je na Njega naiπla kuπnja. Ni mi ne sve koji idu bismo trebali to Ëiniti. “Nikastazom kva kuπnja veÊa od ljudske snaposluπnosti, ali ge nije vas zadesila. Bog je odvojiti se od nje vjeran i neÊe dopustiti da budete kuπani preko vaπih snaga, znaËi stupiti na nego Êe vam zajedno s kuπSotonino tlo. njom dati sretan ishod, da je moæete podnijeti.” (1. KorinÊanima 10,13) On kaæe: “Prinesi Bogu ærtvu zahvalnu, ispuni Viπnjemu zavjete svoje! I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit Êu te, a ti Êeπ me slaviti.” (Psalam 50,14.15) Isus je bio pobjednik i u drugoj kuπnji i sada Sotona pokazuje svoj pravi karakter. Meutim, on se ne pojavljuje kao straπno Ëudoviπte s kandæama na nogama i krilima kao u slijepog miπa. On je moÊni aneo, premda je pao. On izjavljuje da je voa pobuna i bog ovoga svijeta. Kuπnja vlaπÊu Postavivπi Isusa na visoku goru, Sotona je uËinio da na æivopisan naËin kraljevstva ovoga svijeta, u svoj svojoj slavi, prou ispred Njega. SunËeva je svjetlost poËivala na grado- POBJEDA 111 vima s hramovima, na mramornim dvorovima, plodnim poljima i rodnim vinogradima. Tragovi zla bili su skriveni. Isusove oËi, koje su maloËas promatrale bijedu i uniπtenje, sada su poËivale na prizoru nenadmaπne ljepote i napretka. Tada se Ëuo kuπaËev glas: “Dat Êu ti svu vlast nad njima i raskoπ koja im pripada, jer je meni predana i dajem je komu hoÊu. Dakle, sva Êe pripasti tebi ako mi se pokloniπ.” Kristova se zadaÊa mogla ostvariti samo stradanjem. Pred Njim se nalazio æivot æalosti, nevolja, borbe i sramne smrti. On je morao podnijeti grijehe cijeloga svijeta. Morao je podnijeti odvajanje od ljubavi svog Oca. Sada Mu je kuπaË ponudio da Mu prepusti silu koju je oteo. Krist se mogao osloboditi od straπne buduÊnosti time πto bi priznao Sotoninu vrhovnu vlast. Ali, uËini li to, znaËilo Krist se mogao bi prepustiti pobjedu u ovoj velikoj borbi. Sotona je zgriosloboditi od jeπio na Nebu zato πto je traæio straπne buduÊnosti da se uzdigne iznad Boæjeg time πto bi Sina. U sluËaju da on sad nadpriznao Sotoninu vlada, bila bi to pobjeda pobune. vrhovnu vlast. Kad je Sotona objavio Kristu da je kraljevstvo i slava ovoga svijeta njemu predana i da Êe je on dati onome kome hoÊe, on je tvrdio neπto πto je samo djelomiËno bilo istina, i to je rekao stoga da posluæi njegovom vlastitom cilju prijevare. Sotona je svoje carstvo preoteo od Adama, ali Adam je bio TvorËev namjesnik. Njegova vladavina nije bila nezavisna. Zemlja je Boæja i On je sve predao svome Sinu. Adam je trebao vladati podËinjen Kristu. Kad je Adam iznevjerio povjerenje i prepustio svoju vlast u ruke Sotoni, Krist je joπ ostao zakoniti Kralj. Tako je Gospodin rekao kralju Nabukodonozoru: “Sveviπnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome hoÊe i postavlja nad njim najniæega od ljudi!” (Daniel 4,14) Sotona moæe provoditi svoju otetu vlast samo koliko Bog dopusti. 112 ISUS SE RODI Isus priznaje samo vlast svojega Oca Kad je kuπaË ponudio Kristu kraljevstvo i slavu ovoga svijeta, predlagao je da Krist preda svoj stvarni kraljevski poloæaj nad svijetom i da vlada podËinjen Sotoni. To je bilo isto kraljevstvo kome su bile usmjerene nade Hebreja. Oni su æeljeli kraljevstvo ovoga svijeta. Da se Krist suglasio i ponudio im takvo kraljevstvo, oni bi Ga rado prihvatili. Meutim, prokletstvo grijeha, sa svim patnjama poËivalo je na tome kraljevstvu. Krist je izjavio kuπaËu: “Odstupi, sotono, jer je pisano: ‘Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedinom sluæi!’” Onaj koji se pobunio na Nebu, ponudio je Kristu kraljevstva ovoga svijeta da bi kuKrist je izjavio pio njegovu privolu naËelima zla; ali On se nije dao potkuπaËu: “Odstupi, kupiti; On je doπao zasnovati sotono, jer je kraljevstvo pravde i nije æelio pisano: napustiti ovaj cilj. Istom se kuπ‘Gospodaru, Bogu njom Sotona pribliæava ljudima i kod njih ima bolji uspjeh svojemu, klanjaj nego kod Krista. Ljudima nuse i njemu di kraljevstvo ovoga svijeta uz jedinom sluæi!’” uvjet da priznaju njegovu vrhovnu vlast. Zahtijeva da ærtvuju poπtenje, opterete savjest, da popuste sebiËnosti. Krist ih poziva da prvo traæe kraljevstvo Boæje i njegovu pravdu, ali Sotona ide kraj njih i kaæe: “©to god bila istina u pogledu na vjeËni æivot, morate mi sluæiti da biste postigli uspjeh u ovom svijetu. Ja dræim vaπu sreÊu u svojim rukama. Mogu vam dati bogatstva, zadovoljstva, poËasti i sreÊu. Posluπajte moj savjet. Nemojte dopustiti da vas povedu predodæbe neobiËna razumijevanja poπtenja i samopoærtvovnosti. Ja Êu vam pripraviti put.” Tako je mnoπtvo prevareno. Oni pristaju æivjeti sluæeÊi sebi i Sotona je zadovoljan. Dok ih mami nadom u svjetovnu vlast, on stjeËe vlast nad duπom. Meutim, on nudi neπto πto nije njegovo i πto Êe se uskoro od njega oduzeti. U zamjenu za to on im prijevarom oduzima njihova prava na nasljedstvo Boæjih sinova. POBJEDA 113 Sotona je doveo u pitanje Ëinjenicu da je Isus Boæji Sin. Kad je bio konaËno odbijen, imao je dokaz koji nije mogao poreÊi. Boæanska je priroda bljesnula kroz napaÊenu ljudsku. Sotona nije imao sile da se odupre naredbi. GrËeÊi se od poniæenja i bijesa, morao se povuÊi iz prisutnosti Otkupitelja svijeta. Kristova pobjeda bila je tako potpuna, kao πto je bio potpun Adamov pad. Tako se moæemo oduprijeti kuπnji i primorati Sotonu da se udalji od nas. Isus je izborio pobjedu pokornoπÊu i vjerom u Boga, i On nam preko apostola govori: “Prema tome, pokorite se Bogu! Oduprite se avlu, pa Êe pobjeÊi od vas! Pribliæite se k Bogu, pa Êe se i on pribliæiti k vama!” (Jakov 4,7.8) Mi se sami ne moæemo osloboditi kuπaËeve sile; on je pobijedio ljudsku narav i kad se u vlastitoj sili pokuπamo oduprijeti, postat Êemo Istom se kuπnjom plijen njegovih zamki, ali “Tvrda je kula ime Jahvino: njemu Sotona pribliæava se pravednik utjeËe i nalazi ljudima i nudi im utoËiπta.” (Izreke 18,10) Sotona kraljevstvo ovoga drhti i bjeæi pred najslabijom svijeta uz uvjet da duπom koja nalazi utoËiπte u priznaju njegovu tom silnom imenu. Kad se neprijatelj udaljio, vrhovnu vlast. Isus je samrtno blijed i iscrpljen pao na zemlju. Nebeski su aneli promatrali sukob, gledajuÊi svog voljenog Zapovjednika dok je prolazio kroz neizrecive patnje kako bi za nas prokrËio put spasenja. On je izdræao ispit, veÊi od bilo kojega na koji Êemo mi ikada biti pozvani da ga izdræimo. Aneli su sada sluæili Boæjem Sinu dok je leæao kao umiruÊi. Bio je okrijepljen hranom, utjeπen vijeπÊu o OËevoj ljubavi i uvjeravanjem da je cijelo Nebo proslavljalo njegovu pobjedu. Povrativπi se u æivot, njegovo je veliko srce suosjeÊalo s Ëovjekom i On polazi dovrπiti djelo πto ga je zapoËeo; ne odmarajuÊi se dok neprijatelj ne bude pobijeen a naπ pali ljudski rod otkupljen. Cijena se naπeg otkupljenja neÊe razumjeti sve dok otkupljeni ne budu stajali sa svojim Otkupiteljem pred Boæjim prijestoljem. Dok se slava vjeËnog doma bude odvijala pred na- 114 ISUS SE RODI πim ushiÊenim osjetilima, sjetit Êemo se da je Isus sve to ostavio zbog nas, da nije postao samo izgnanik iz nebeskih dvorova veÊ da se zbog nas izloæio opasnosti od neuspjeha i vjeËnog gubitka. Tada Êemo poloæiti svoje krune pred njegove noge i zapjevati: “Dostojno je ‘Janje’ koje je ‘zaklano’ da primi moÊ, bogatstvo, mudrost, snagu, Ëast, slavu i hvalu!” (Otkrivenje 5,12) 115 14 “Naπli smo Mesiju” Ovo se poglavlje zasniva na Ivanu 1,19-51. Ivan Krstitelj sada je propovijedao i krπtavao u Betaniji s onu stranu Jordana. Nedaleko od ovoga mjesta, dok Izrael nije preπao na drugu stranu, Bog je zaustavio rijeku u njezinome tijeku. Malo dalje odavde utvrdu su Jerihon poruπile nebeske vojske. U ovom trenutku uspomena na te dogaaje ponovno je oæivjela i potaknula æivo zanimanje za Krstiteljevu vijest. NeÊe li Onaj koji je u proπlim vjekovima tako Ëudesno djelovao ponovno pokazati svoju silu radi osloboenja Izraela? To su bile misli koje su pokretale srce naroda koji se svakodnevno gomilao na obalama Jordana. Krstiteljevo silno propovijedanje Ivanovo propovijedanje tako je duboko zahvatilo narod da je izazvalo pozornost vjerskih vlasti. Rimljani su iz bojazni od ustanka sumnjiËavo promatrali svako okupljanje naroda i sve πto je upozoravalo na podizanje naroda budilo je strah hebrejskih poglavara. Ivan nije priznavao vlast Velikog vijeÊa traæeÊi njihovo odobrenje za svoj rad; korio je podjednako poglavare i narod, farizeje i saduceje. Pa ipak, narod ga je revnosno slijedio. Zanimanje za njegov rad kao da je stalno raslo. Iako se nije priklanjao njemu, Veliko je vijeÊe dræalo da je kao javni uËitelj bio pod njegovom nadleænoπÊu. Ovo tijelo saËinjavali su Ëlanovi birani od sveÊenstva i narodnih uËitelja. PrvosveÊenik je obiËno bio predsjednik. Svi su Ëlanovi morali biti ljudi zaπli u godine, ali ne stari, ljudi koji nisu trebali poznavati samo hebrejsku vjeru i povijest 116 ISUS SE RODI nego imati i opÊe znanje. Morali su biti bez tjelesnih mana, oæenjeni i oËevi, jer se dræalo da Êe tako biti ËovjeËniji i promiπljeniji. Njihovo mjesto sastajanja bio je prostor povezan s jeruzalemskim Hramom. U vrijeme hebrejske nezavisnosti Veliko vijeÊe bilo je najviπi narodni sud sa svjetovnom i crkvenom vlaπÊu. Premda sada podËinjeno rimskim namjesnicima, joπ je imalo jak utjecaj na graanske i vjerske prilike. Veliko vijeÊe nije moglo odloæiti istraæivanje Ivanova djelovanja. Pojedini su se sjeÊali otkrivenja danog Zahariji u Hramu i oËeva proroËanstva πto je na njegovo dijete upuÊivalo kao na Mesijina vjesnika. U meteæima i promjenama koje su se dogodile tijekom trideset godina, ovo se u velikoj mjeri izgubilo iz vida. Sada je opet oæivjelo u sjeÊanju uslijed uzDavno je bilo kad buenja izazvanog Ivanovim je Izrael imao radom. proroka, davno se Davno je bilo kad je Izrael imao proroka, davno se nije vinije vidjela takva djela takva reforma kakva se reforma kakva se sad dogaala. Zahtjev za isposad dogaala. vijedanje grijeha Ëinio se nov i poticajan. Mnoge voe nisu æeljele iÊi i sluπati Ivanove pozive i javne optuæbe, jer bi ih to dovelo do otkrivanja tajni iz osobnog æivota. Ipak njegovo propovijedanje bilo je neposredno objavljivanje Mesije. Bilo je dobro poznato da su sedamdeset tjedana Danielova proroËanstva, koji su obuhvaÊali i Mesijin dolazak, gotovo pri kraju i svi su bili æeljni da sudjeluju u toj eri narodne slave koja se tada oËekivala. Narodno oduπevljenje bilo je tako veliko da je Veliko vijeÊe bilo prinueno da prihvati ili odbaci Ivanov rad. Njegova je vlast nad narodom slabila. Postalo je ozbiljno pitanje kako odræati svoj poloæaj. U nadi da Êe doÊi do nekog zakljuËka, odaslali su na Jordan poslanstvo sveÊenika i Levita da porazgovara s novim uËiteljem. Okupljeno mnoπtvo sluπalo je njegove rijeËi kad su se poslanici pribliæili. S izvjeπtaËenim autoritetom, sraËunatim da ostavi dojam na narod i izazove prorokovo popuπtanje, “NA©LI SMO MESIJU” 117 doπli su gordi rabini. Mnoπtvo im je napravilo prolaz, pokretom poπtovanja, gotovo straha. Ugledni ljudi, u svojim skupocjenim haljinama, gordi na svoj poloæaj i moÊ stali su pred prorokom iz pustinje. “Tko si ti?” upitali su. ZnajuÊi kakve su bile njihove misli, Ivan je odgovorio: “Ja nisam Krist.” “Tko si dakle? Jesi li Ilija?” “Nisam.” “Jesi li prorok?” “Nisam.” “Tko si, da moæemo kazati onima πto su nas poslali: πto kaæeπ za sebe?” “Ja sam glas onoga πto viËe u pustinji: Ispravite put Gospodnji; kako πto kaza prorok Izaija.” RijeËi na koje se pozvao odnosile su se na ono divno Izaijino proroËanstvo: “Tjeπite, tjeπite moj narod, govori Bog “Ja sam glas vaπ. Govorite srcu Jeruzalema, onoga πto viËe u viËite mu da mu se ropstvo pustinji: Ispravite okonËa, da mu je krivnja okaput Gospodnji; jana... Glas viËe: Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte kako πto kaza u stepi stazu Bogu naπemu. prorok Izaija.” Nek se povisi svaka dolina, nek se spusti svaka gora i breæuljak. ©to je neravno, nek se poravna, strmine nek postanu ravni. Otkrit Êe se tada Slava Jahvina, i svako Êe je tijelo vidjeti.” (Izaija 40,1-5) U stara vremena, kad je neki kralj putovao kroz zabaËenije dijelove svog kraljevstva, skupina bi ljudi bila upuÊena ispred kraljevskih koËija da poravna strma mjesta i popuni udubljenja, da kralj moæe putovati sigurno i bez ikakvih prepreka. Ovaj je obiËaj upotrijebio prorok kako bi slikovito prikazao djelo evanelja. “Nek se povisi svaka dolina, nek se spusti svaka gora i breæuljak.” Boæji Duh obara ljudsku gordost, kad svojom Ëudesnom silom probuenja dodirne duπu. Svjetovna zadovoljstva, poloæaj i vlast tada postaju 118 ISUS SE RODI bezvrijedni. Odbacuju se “mudrovanja i svaka oholost koja se diæe protiv priznanja Boga”, a svaka se pomisao zarobljuje “da se pokorava Kristu”. (2. KorinÊanima 10,5) Tada se poniznost i samopoærtvovna ljubav, tako malo cijenjene meu ljudima, uzdiæu kao jedina vrijednost. To je djelo evanelja Ëiji je jedan dio bila Ivanova vijest. Rabini su nastavili sa svojim pitanjima: “Zaπto onda krstiπ kad doista nisi ni Mesija ni Ilija, ni prorok?” RijeË prorok odnosila se na Mojsija. Hebreji su bili skloni vjerovanju da Êe Mojsije uskrsnuti iz mrtvih i da Êe biti uzet na Nebo. Nisu znali da je on veÊ uskrsnuo. Kad je Krstitelj zapoËeo svoju sluæbu, mnogi su mislili da je on prorok Mojsije podignut iz mrtvih, jer je bilo oËito da temeljito poznaje proroËanstva i povijest Izraela. Takoer se vjerovalo da Êe se Ilija osobno pojaviti prije Mesijina dolaska. Ovo oËekivanje Ivan je poricao, ali njegove rijeËi imale su dublji smisao. Isus je kasnije rekao, pozivajuÊi se na Ivana: “On je — ako Êete pravo — Ilija koji ima doÊi.” (Matej 11,14) Ivan je doπao u duhu i sili Ilijinoj da izvrπi istu zadaÊu koju je izvrπio Ilija. Da su ga Hebreji primili, ona bi bila izvrπena za njih. Meutim, oni nisu primili njegovu vijest. Za njih on nije bio Ilija. On za njih nije mogao ispuniti misiju koju je doπao ostvariti. Mnogi od sakupljenih na Jordanu bili su prisutni prigodom Isusova krπtenja, ali znak koji se tada ukazao bio je otkriven samo nekolicini meu njima. Tijekom prethodnih mjeseci Krstiteljeve sluæbe mnogi nisu htjeli posluπati poziv na pokajanje. Tako su otvrdnuli svoje srce i zamraËili svoje razumijevanje. Kad je prilikom krπtenja Nebo dalo svjedoËanstvo Isusu, oni to nisu zamijetili. OËi koje nikada nisu u vjeri upravljene k Njemu koji je nevidljiv nisu sagledale otkrivenje Boæje slave; uπi koje nikada nisu sluπale njegov glas nisu Ëule rijeËi svjedoËanstva. Tako je i sada. »esto se Kristova prisutnost i prisutnost anela koji sluæe otkriva na skupovima ljudi, a ipak ima mnogo onih koji to ne znaju. Oni nisu primijetili niπta neobiËno. Meutim, nekima se otkrila Spasiteljeva prisutnost. Mir i radost oæivljuju njihova srca. Oni su utjeπeni, ohrabreni i blagoslovljeni. “NA©LI SMO MESIJU” 119 Ivan upuÊuje na Krista Izaslanici iz Jeruzalema upitali su Ivana: “Zaπto dakle krπtavaπ?” OËekivali su odgovor. Iznenada, dok je pogledom prelazio preko mnoπtva, njegove su oËi zaplamtjele, lice se ozarilo, a cijelo biÊe pokrenulo dubokim osjeÊajem. Ispruæenih ruku uzviknuo je: “Ja krstim — odgovori mu Ivan — a meu vama stoji netko koga vi ne poznate. On je onaj koji dolazi poslije mene. Ja mu nisam dostojan odrijeπiti sveze na obuÊi.” (Ivan 1,27) Vijest koju je trebalo odnijeti natrag Velikom vijeÊu bila je jasna i nedvosmislena. Ivanove se rijeËi nisu mogle odnositi ni na koga drugoga do na Onoga koji je davno bio obeÊan. Mesija se nalazio meu njima! Iznenaeni sveÊenici i glavari gledali su oko sebe u nadi da Êe otkriti Onoga o kome je Ivan govorio. Meutim, u mnoπtvu Ga nisu mogli primijetiti. Kad je prigodom Isusova krπtenja Ivan upuÊivao na Njega kao na Janje Boæje, nova je svjetlost osvijetlila Mesijino djelo. Prorokov je um bio upravljen na Izaijine rijeËi: “Ko janje na klanje odvedoπe ga.” (Izaija 53,7) Ivan je u tjednima koji su slijedili s novim zanimanjem prouËavao proroËanstva i uËenje o ærtvenoj sluæbi. On nije jasno razlikovao dva oblika Kristova rada — kao Ærtve koja pati i kao Kralja koji pobjeuje — ali je vidio da njegov dolazak ima dublji znaËaj od onoga koji su mu sveÊenici ili narod pridavali. Kad je u mnoπtvu primijetio Isusa prilikom njegova povratka iz pustinje, s povjerenjem je oËekivao da On da narodu neki znak o svom pravom karakteru. Gotovo je nestrpljivo oËekivao da Ëuje kako Spasitelj objavljuje svoju misiju; ali On nije izgovorio ni jednu rijeË, nije dao ni jedan znak. Isus nije odgovorio na rijeËi kojima Ga je Krstitelj objavio, veÊ se pomijeπao s Ivanovim uËenicima, ne dajuÊi nikakav vanjski dokaz o svom posebnom djelu, ne poduzimajuÊi nikakve mjere da na sebe skrene pozornost. SljedeÊeg dana Ivan vidi Isusa kako dolazi. Obasjan svjetloπÊu Boæje slave koja je poËivala na njemu, prorok pruæa ruke i objavljuje: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta! Ovo je onaj za koga vam rekoh: Poslije mene dolazi Ëovjek koji je preda mnom jer bijaπe prije mene. Ja ga nisam po- 120 ISUS SE RODI znavao. Ali sam zato doπao krstiti vodom... Vidio sam Duha gdje sie s neba kao golub i ostade na njemu. Ja ga nisam poznavao. Ali mi onaj koji me posla da krstim vodom reËe: ‘Na koga vidiπ da silazi Duh Sveti i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja to vidjeh i svjedoËim da je on Sin Boæji.” (Ivan 1,29-34) Je li to Krist? Sa strahopoπtovanjem i Ëuenjem narod je promatrao Onoga koji je upravo bio proglaπen Boæjim Sinom. Oni su bili snaæno pokrenuti Ivanovim rijeËima. Govorio im je u Boæje ime. Sluπali su ga iz dana u dan dok je korio njihove grijehe, a svakim danom uËvrπÊivalo se njihovo uvjerenje da je on bio poslanik s Neba. Meutim, tko je bio Ovaj koji je veÊi od IvaU Njegovoj odjeÊi na Krstitelja? U njegovoj odjeÊi i dræanju nije bilo niËega πto i dræanju nije bilo bi nagovjeπtavalo visok poloæaj. niËega πto bi On je oËito bio jednostavna nagovjeπtavalo osoba, odjevena kao i oni sami visok poloæaj. On u skromnu odjeÊu siromaπnih. U mnoπtvu je bilo i onih koji je oËito bio su prigodom Kristova krπtenja jednostavna promatrali boæansku slavu i osoba. Ëuli Boæji glas. Ali od tog se vremena Spasiteljev izgled znatno izmijenio. Prilikom njegova krπtenja vidjeli su preobraæaj njegova lika u nebeskoj svjetlosti; sada Ga je, blijedog, iscrpljenog i izmrπavjelog, prepoznao samo prorok Ivan. Ali dok Ga je narod promatrao, vidio je lice na kome je boæanska milost bila usklaena sa svijeπÊu o moÊi. Svaki pogled oka, svako obiljeæje pojave odisalo je poniznoπÊu i izrazom neizrecive ljubavi. »inilo se kao da je okruæen ozraËjem duhovnog utjecaja. Premda je naËin njegova ponaπanja bio plemenit i nenametljiv, vrπio je utjecaj na ljude osjeÊajem moÊi koja je bila skrivena, a nije se mogla posve potisnuti. Je li bio Onaj koga je Izrael tako dugo Ëekao? Isus je doπao u siromaπtvu i poniznosti da bi nam mogao biti i uzor i Otkupitelj. Da se pojavio u kraljevskom sjaju, kako bi onda mogao pruæiti pouke o poniznosti? Kako bi “NA©LI SMO MESIJU” 121 nam mogao iznositi tako prodorne istine kao na Gori blaæenstva? Gdje bi bila nada skromnih u æivotu da je Isus doπao meu ljudima prebivati kao kralj? Meutim, mnoπtvu je izgledalo nemoguÊim da je Onaj, koga je Ivan oznaËio, povezan s njihovim uzviπenim oËekivanjima. Stoga su mnogi bili razoËarani i vrlo zbunjeni. RijeËi πto su ih sveÊenici i rabini toliko æeljeli Ëuti: da Êe Isus sada obnoviti Izraelsko kraljevstvo, nisu izgovorene. Oni su oËekivali i traæili takvoga kralja: takvoga su kralja bili spremni prihvatiti. Ali Onoga koji je æelio zasnovati u njihovim srcima kraljevstvo pravde i mira, nisu æeljeli primiti. Prvi uËenici Andrija i Ivan Mnoπtvu je izgledalo nemoguÊim da je Onaj, koga je Ivan oznaËio, povezan s njihovim uzviπenim oËekivanjima. SljedeÊeg dana, dok su dva uËenika stajala u blizini, Ivan je opet vidio Isusa u narodu. Opet je slava Nevidljivoga obasjala prorokovo lice kad je uzviknuo: “Evo Jaganjca Boæjeg!” RijeËi su uznemirile srce uËenika. Oni ih nisu posve razumjeli. ©to znaËi ime koje Mu je dao Ivan — Janje Boæje? Ni Ivan ih nije objasnio. Ostavivπi Ivana, otiπli su potraæiti Isusa. Jedan od dvojice bio je Andrija, brat ©imunov, a drugi evaelist Ivan. To su bili Isusovi prvi uËenici. Pokrenuti silom kojoj se nisu mogli oduprijeti, slijedili su Isusa — æeljni da razgovaraju s Njim, ali ipak puni strahopoπtovanja i tihi, izgubljeni u osobitom znaËenju misli: “Je li to Mesija?” Isus je znao da uËenici idu za Njim. Oni su bili prvi plodovi njegove sluæbe, a srce boæanskog UËitelja obuzela je radost, jer su ove duπe odgovorile na njegovu milost. Ipak, okrenuvπi se, samo je upitao: “©to vi traæite?” Htio im je dopustiti da sami odluËe hoÊe li se vratiti ili izraziti svoju æelju. Oni su bili svjesni samo jednog cilja. Samo je njegova prisutnost ispunjavala njihove misli. Oni su uzviknuli: “Rabbi, 122 ISUS SE RODI gdje boraviπ?” U kratkom razgovoru kraj puta nisu mogli primiti ono za Ëim su Ëeznuli. Æeljeli su biti nasamo s Isusom, sjesti kraj njegovih nogu i sluπati njegove rijeËi. “‘Doite i vidite’, odvrati im. Odoπe, dakle, da vide te ostadoπe kod njega onaj dan.” Da su Ivan i Andrija posjedovali duh nevjerstva koji su imali sveÊenici i poglavari, ne bi se kao uËenici naπli kraj Isusovih nogu. Oni bi doπli k Njemu kao kritiËari, da osude njegove rijeËi. Mnogi na taj naËin zatvaraju vrata najdragocjenijim prilikama. Ovi prvi uËenici nisu tako uËinili. Oni su se odazvali pozivu Svetoga Duha kroz propovijedanje Ivana Krstitelja. Sada su prepoznali glas nebeskog UËitelja. Za njih su Isusove rijeËi bile pune svjeæine, istine i ljepote. Boæanska svjetlost bila je baËena na uËenje Pisma Starog zavjeta. ViUËenici su bili πestruke teme istine pojavile su prvi plodovi se u novoj svjetlosti. Njegove sluæbe. Skruπenost, vjera i ljubav pripremaju um za primanje Srce boæanskog mudrosti s Neba. Vjera koja UËitelja obuzela je kroz ljubav radi kljuË je znaradost. nja i tko ljubi “poznaje Boga”. (1. Ivanova 4,7) UËenik Ivan bio je Ëovjek iskrenih i dubokih osjeÊaja, revnostan ali misaon. On je poËeo razlikovati Kristovu slavu — ne svjetovnu raskoπ i moÊ, kao πto su ga uËili da se nada, veÊ “slavu koju ima kao Jedinoroenac od Oca — pun milosti i istine”. (Ivan 1,14) Bio je obuzet razmiπljanjem o ovoj Ëudesnoj temi. Andrija poziva ©imuna, Isus Filipa, a Filip Natanaela Andrija je æelio podijeliti radost koju je osjeÊao u svom srcu. Potraæivπi svoga brata ©imuna uzviknuo je: “Mi naosmo Mesiju!” ©imun nije Ëekao drugi poziv. On je takoer sluπao propovijedanje Ivana Krstitelja, i poæurio je Spasitelju. Kristove su se oËi zadræale na njemu, ËitajuÊi njegov karak- “NA©LI SMO MESIJU” 123 ter i povijest njegova æivota. Njegova æustra narav, njegova ljubav, srce koje suosjeÊa, njegovo kajanje, njegov mukotrpan rad i njegova muËeniËka smrt — sve je to proËitao Spasitelj i rekao: “Ti si ©imun, sin Jonin; ti Êeπ se zvati Kefa, to jest Stijena.” “Sutradan Isus odluËi poÊi u Galileju. Meutim, susrete Filipa pa mu reËe: Hajde za mnom!” Filip je posluπao nalog i odmah postao Kristov djelatnik. Filip je pozvao Natanaela. On je bio u mnoπtvu kad je Krstitelj uputio na Isusa kao na Boæje Janje. Kad je Natanael pogledao Isusa, razoËarao se. Moæe li ovaj Ëovjek koji je nosio znake mukotrpnog rada i siromaπtva biti Mesija? Ipak, Natanael nije mogao odbaciti Isusa, jer je Ivanova vijest donijela Kad je Natanael njegovom srcu Ëvrsto uvjerepogledao Isusa, nje. razoËarao se. U vrijeme kad ga je Filip Moæe li ovaj pozvao Natanael se povukao u jedan tihi gaj da razmiπlja o Ëovjek koji je Ivanovoj vijesti i proroËanstvinosio znake ma o Mesiji. Molio se da mu mukotrpnog rada se otkrije je li Onaj koga je i siromaπtva biti Ivan najavio Osloboditelj, a Duh Sveti je poËinuo na njemu Mesija? dajuÊi mu osvjedoËenje da je Bog pohodio svoj narod i podigao za njega rog spasenja. Filip je znao da njegov prijatelj istraæuje proroËanstva i dok se Natanael molio pod jednom smokvom, on je otkrio njegovo skloniπte. »esto su se zajedniËki molili na ovom osamljenom mjestu skrivenom u liπÊu. Vijest “Naπli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i Proroci takoer!”, uËinila se Natanaelu kao neposredni odgovor na molitvu. Filip je joπ imao kolebljivu vjeru. On je sumnjiËavo dodao: “Isus, sin Josipa iz Nazareta.” Ponovo se predrasuda pojavila u Natanaelovom srcu. Uzviknuo je: “Iz Nazareta moæe li πto dobro iziÊi?” Filip se nije upuπtao ni u kakvo raspravljanje. Rekao je: “‘Doi i vidi!’ Isus opazi Natanaela gdje mu se pribliæava 124 ISUS SE RODI pa reËe za nj: ‘Evo pravog Izraelca, bez lukavstva.’” Natanael je iznenaen uzviknuo: “Odakle me poznajeπ? Prije nego te Filip pozvao — odgovori mu Isus — vidio sam te pod smokvom.” To je bilo dovoljno. Boæanski Duh koji je svjedoËio Natanaelu u njegovoj osamljenoj molitvi pod smokvom, sada mu je govorio preko Isusovih rijeËi. Iako sumnjiËav i sklon predrasudama, Natanael je doπao Kristu s iskrenom æeljom za istinom, i sad je njegova æelja bila ispunjena. Njegova vjera nadmaπila je vjeru onoga koji ga je doveo Isusu. On je govorio i rekao: “Rabbi! ti si Sin Boæji! Ti si kralj Izraelov.” Da je Natanael imao povjerenja u rabinsko vodstvo, nikada ne bi naπao Isusa. On je postao uËenik zato πto je sam promatrao i rasuivao. Tako je to i danas u æivotu mnogih koje predrasude zadræavaju da prihvate dobro. Kako bi razliNitko neÊe doÊi do Ëit bio rezultat kad bi “doπli, spasonosne i vidjeli”! spoznaje istine Nitko neÊe doÊi do spasodokle god se nosne spoznaje istine dok le god se povjerava vodstvu ljudpovjerava vodstvu skog autoriteta. Kao i Nataljudskog naelu, i nama je potrebno da autoriteta. prouËavamo Boæju RijeË za sebe osobno i molimo se za prosvjetljenje Svetim Duhom. Onaj koji je vidio Natanaela pod smokvom, vidjet Êe i nas na tajnom mjestu molitve. Aneli iz svijeta svjetlosti blizu su onih koji u poniznosti traæe boæansko vodstvo. Pozivanjem Ivana, Andrije, ©imuna, Filipa i Natanaela, otpoËinje osnutak krπÊanske Crkve. Ivan je svoja dva uËenika uputio Kristu. Tada je jedan od njih, Andrija, naπao svog brata i pozvao ga Spasitelju. Tada je pozvan Filip i on je otiπao da traæi Natanaela. Ovi primjeri trebaju nas pouËiti o znaËenju osobnih napora, o upuÊivanju neposrednih poziva naπim roacima, prijateljima i susjedima. Postoje takvi koji cijeloga æivota tvrde da poznaju Krista, ali ipak koji nisu nikada uËinili nikakav osobni napor da dovedu makar i “NA©LI SMO MESIJU” 125 jednu duπu Spasitelju. Oni sav rad prepuπtaju propovjedniku. On moæe biti dobro osposobljen za svoj poziv, ali ne moæe uËiniti ono πto je Bog ostavio kao zadaÊu vjernicima Crkve. Postoje mnogi kojima je potrebna sluæba krπÊanskih srca punih ljubavi. Mnogi su propali, a mogli su biti spaπeni da su njihovi susjedi, obiËni ljudi i æene, uloæili osobni napor za njih. Mnogi Ëekaju da budu osobno oslovljeni. U svakoj obitelji, susjedstvu, gradu, tamo gdje æivimo, postoji rad koji trebamo izvrπiti kao Kristovi misionari. Ako smo krπÊani, ovaj Êe rad biti za nas radost. »im se tko obrati, u njemu se raa æelja da i druge upozna kakvog je dragocjenog prijatelja naπao u Isusu. Spasonosna i posveÊujuÊa istina ne moæe biti zatvorena u njegovom srcu. Svi koji su se posvetili Bogu bit Êe kanali svjetlosti. Bog Pozivanjem Ivana, Êe ih naËiniti svojim posredAndrije, ©imuna, nicima da drugima objave boFilipa i Natanaela, gatstvo njegove milosti. NjeotpoËinje osnutak govo je obeÊanje: “Njih i sve oko brda svojega uËinit Êu blakrπÊanske Crkve. goslovom, i dat Êu im na vrijeme kiπu, i bit Êe to kiπa blagoslova.” (Ezekiel 34,26) Filip je rekao Natanaelu: “Doi i vidi!” On nije traæio od njega da prihvati tue svjedoËanstvo, veÊ da sam promatra Krista. Sada kad je Isus uzaπao na Nebo, njegovi su uËenici njegovi predstavnici meu ljudima i jedan od najdjelotvornijih naËina pridobivanja duπa za Njega je primjerom pokazati njegov karakter u svom svakodnevnom æivotu. Naπ utjecaj na druge ne ovisi toliko o tome πto Êemo kazati koliko o tome tko smo. Ljudi mogu pobijati i odbaciti naπu logiku, oni se mogu oduprijeti naπim pozivima; ali æivot nesebiËne ljubavi dokaz je koji ne mogu poreÊi. Dosljedan æivot, obiljeæen Kristovom krotkoπÊu, sila je u ovom svijetu. Kristovo uËenje bilo je izraz dubokog osvjedoËenja i iskustva i oni koji se uËe od Njega postaju uËitelji po boæanskom uzoru. Boæja RijeË koju izgovara onaj koji je i sam posveÊen njome posjeduje æivotodavnu silu koja je Ëini privlaËnom za sluπatelje i osvjedoËuje ih da je ona æiva stvarnost. Kad Ëovjek 126 ISUS SE RODI primi istinu u ljubavi prema njoj, on Êe je otkriti uvjerljivoπÊu svoga ponaπanja i naËinom svoga govora. On objavljuje ono πto je sam Ëuo, vidio i opipao o RijeËi æivota, tako da bi i drugi mogli imati zajednicu s njim kroz poznavanje Krista. Njegovo svjedoËanstvo, s usana dotaknutih æivim æarom s oltara, istina je za prijemËivo srce i ona posveÊuje karakter. Onaj koji teæi pruæiti svjetlost drugima, i sam Êe biti blagoslovljen. “Bit Êe to kiπa blagoslova.” “I tko napaja druge, sam Êe se napojiti.” (Izreke 11,25) Bog bi mogao postiÊi svoj cilj spaπavanja grjeπnika bez naπe pomoÊi; ali da bismo razvili karakter sliËan Kristovom, moramo sudjelovati u njegovu radu. Da bismo sudjelovali u njegovoj radosti — radosti da vidimo duπe otkupljene njegovom ærtvom — moramo sudjelovati u njegovim naporima za njihovo Naπ utjecaj na otkupljenje. Prvi izraz Natanaelove vjedruge ne ovisi re, tako snaæan, ozbiljan i istoliko o tome πto kren, zvuËao je kao glazba u Êemo kazati, Isusovim uπima. A On mu uzkoliko o tome tko vrati: “Jer ti rekoh da sam te smo. vidio pod smokvom, vjerujeπ! Vidjet Êeπ joπ veÊe od toga!” Spasitelj je radosno oËekivao svoje djelo propovijedanja dobrih vijesti krotkima, zavijanja ranjenih srca i objavljivanja slobode zarobljenima od Sotone. DræeÊi na umu dragocjene blagoslove πto ih je donio ljudima, Isus je dodao: “Zaista, zaista, kaæem vam — nadoda Isus — vidjet Êete otvoreno nebo i anele Boæje gdje uzlaze i silaze nad Sinom »ovjeËjim.” Ovdje je Krist, ustvari, rekao: Na obali Jordana Nebo je bilo otvoreno i Duh je siπao na mene kao golub. Taj prizor potvrdio je da sam Boæji Sin. Ako me vjerujete kao takvoga, vaπa Êe vjera oæivjeti. Vi Êete vidjeti da je Nebo otvoreno i da se nikada neÊe zatvoriti. Otvorio sam ga za vas. Boæji se aneli penju noseÊi Ocu molbe nevoljnih i ojaenih i silaze noseÊi blagoslov, nadu, ohrabrenje, pomoÊ i æivot sinovima ljudskim. “NA©LI SMO MESIJU” 127 Boæji su aneli stalno u pokretu izmeu Zemlje i Neba i Neba i Zemlje. Kristova Ëuda za ucviljene i napaÊene bila su uËinjena Boæjom silom kroz sluæbu anela. Svaki blagoslov od Boga dolazi nam preko Krista sluæbom njegovih nebeskih vjesnika. Uzevπi na sebe ljudsku prirodu, naπ je Spasitelj sjedinio svoje interese s interesima palih Adamovih sinova i kÊeri, dok se svojom boæanskom prirodom dræao Boæjega prijestolja. Na taj je naËin Krist posrednik u vezi ljudi s Bogom i Boga s ljudima. ISUS SE RODI 128 Kazalo 01. “Bog je s nama” .............................................................. 7 02. Izabrani narod ............................................................... 16 03. “Kada doe punina vremena” ..................................... 22 04. “Jer vam se danas rodi Spas” ...................................... 29 05. PosveÊenje ..................................................................... 35 06. “Vidjesmo gdje izlazi njegova zvijezda” ...................... 43 07. Kao dijete ...................................................................... 51 08. Posjet u vrijeme Pashe ................................................. 59 09. Dani borbe .................................................................... 68 10. Glas u pustinji ............................................................... 77 11. Krπtenje .......................................................................... 90 12. Kuπanje .......................................................................... 95 13. Pobjeda ........................................................................ 107 14. “Naπli smo Mesiju” ..................................................... 115
© Copyright 2024 Paperzz
