SKLADATELJ NA ČELU REPUBLIKE HRVATSKE / USUSRET 17. PORINU 2010: RAZGOVOR S
DARKOM BAKIĆEM / GUBITAK ZA HRVATSKU GLAZBU: ADALBERT MARKOVIĆ I JERKO BEZIĆ/
RAZGOVOR S BOŠKOM PETROVIĆEM U POVODU 75. ROĐENDANA / MREŽA TELEMAH ILI TKO
ŽELI UKIDANJE POSTOJEĆEG SUSTAVA KOLEKTIVNOG OSTVARIVANJA PRAVA? / CD IZLOG
NOVINE
HRVATSKOGA
DRUŠTVA
SKLADATELJA
BROJ 161
OŽUJAK 2010.
CIJENA 20 kn
ISSN 1330–4747
Već vas dugo smatraju jednim od najvećih i najboljih
hrvatskih bendova. Postoji li neki Vaš »recept« za takav uspjeh?
Naravno da ne postoji recept koji garantira uspjeh
i dugu karijeru. Postoje određeni parametri koji su
nama svakako pomogli, a to su iskrenost, upornost,
velika želja, veliki rad i na kraju, treba imati sreće.
Mislim da je bitno ne prodavati lažnjake. Netko
tko je zanatski vješt može neko vrijeme biti uspješan u osmišljavanju pjesama za masovnu upotrebu,
ali formula se prije ili kasnije istroši i takve pjesme
najčešće ne opstaju. Ali kada čovjek svoju emociju, stav, svjetonazor ili dušu uistinu prenese u pjesmu, ljudi to prepoznaju i to traje. Uz moj autorski
rukopis, imao sam sreću da Aki, kao neposredni
interpret, unosi vlastite emocije koje su podizale
pjesme na ne znam koju potenciju. Kolikogod se
neke pjesme u određenom trenutku činile naivnima ili manje vještima, ljudi su ih prepoznavali jer
su bile iskrene i to je ključno.
(nastavak na str. 8)
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
Kada smo počinjali nije bilo primjera bendova
koji su tako dugo opstali na sceni. Da mi je netko
tada rekao da ćemo kao bend trajati pet godina,
već bih i to uzeo s dozom skepse. Mi smo odradili
30 godina u komadu, pa smo se razišli i ponovno
okupili jer je ovisnost o sceni, o sviranju, o komunikaciji s publikom i međusobno, jednostavno nadjačala. Teško je nakon svih godina izdvojiti nešto.
Možda trenutak kada smo shvatili da imamo prvi
ozbiljni hit. Desilo se to na jednom zajedničkom
koncertu nas i Buldožera u Varaždinu, nedugo
nakon objavljivanja albuma Gradske priče. Kada
smo zasvirali Stranicu dnevnika i kada je dvorana
zapjevala s nama, dogodio se trenutak koji se ne
zaboravlja. Imali smo uspješne singlove i do tada,
ali moram priznati, uglavnom pjesme-doskočice
u tipu Prevela me mala žednog preko vode. Stranica
dnevnika bila je ozbiljnija pjesma nastala iz nekog
unutrašnjeg razloga i bez namjere da se svidi, pa
kad takva pjesma postane hit, kada dobiješ izravni
feedback od ljudi kojima se svidjela, to je to. Fantastičan osjećaj.
CANTUS
Po čemu najviše pamtite ovih trideset i pet godina
karijere?
CANTUS
O
Mislim da je danas teže. Naime, u međuvremenu se dogodila digitalna revolucija koja je otvorila
mogućnosti jeftinog snimanja i dala šansu nekim
talentima koji bi ostali neprimijećeni u rigoroznijoj
selekciji, kakva je zbog skupih studija vladala ranije. No, došlo je i do zagušenja tržišta baš zato što
je sada tako jednostavno snimiti bilo kakav uradak. Tehnologija je omogućila da uz minimalna
ulaganja stvarno svatko dođe u situaciju baviti se
glazbom. Programira se, semplira, kopira, montira,
ispravljaju se falševi i krivo odsvirani tonovi. Vrlo je
upitno je li ono što slušamo rezultat stvarnog talenta ili tehnologije. Ta hiperprodukcija izvođača
dovela je do toga da je puno teže skrenuti pozornost na nešto novo. S druge strane, u vrijeme kada
smo mi počinjali, konkurencija je bila manja. Na
radiju i u glazbenim emisijama radili su ljudi koji
su morali biti koliko-toliko muzički obrazovani i
bili su u svakom slučaju puno kritičniji, tako da se
ono što je valjalo lakše registriralo.
CANTUS
snivač Parnog Valjka
govori kakav je osjećaj
ponovno stati na
pozornicu, koji su planovi
benda i zašto je važna suradnja
Hrvatske glazbene unije s HDS
ZAMP-om.
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
Kada ste osnovali Parni valjak 1975. godine, koliko
se teško bilo probiti na tadašnjoj rock-sceni? Možete li
to usporediti sa situacijom u koju danas ulaze mladi
bendovi?
CANTUS
Razgovarala: Ana Kuštrak
CANTUS
Treba uvrstiti veze izmeu autora i izvoaa
CANTUS
CANTUS
Razgovor s Huseinom Hasanefendi em Husom, s kladateljem i glaz benikom
2
BROJ 161, OŽUJAK 2010.
SKLADATELJ NA ELU REPUBLIKE HRVATSKE
Piše: Antun Tomislav Šaban
edovni član Hrvatskog društva skladatelja,
ujedno i dugogodišnji bivši tajnik te donedavni aktualni član Predsjedništva, dr. sc. Ivo
Josipović, izabran je za trećega hrvatskog predsjednika. Njegova dvostruka karijera, pravnička i
glazbenička, danas je poznata svima, no činjenica
da je preko 20 godina aktivno radio i vodio Hrvatsko društvo skladatelja, u izobilju njegova poslovnog iskustva, prošla je nekako nezapaženo.
R
VIJESTI
Tada tridesetogodišnji skladatelj ozbiljne glazbe i redovni član Društva, Ivo Josipović, ujedno
pravnik, preuzeo je dužnost tajnika 1987. godine.
U to doba Društvo je bilo u krizi, financijskoj i
programskoj, no dolaskom mladog i sposobnog
tajnika stvari polako kreću nabolje. Nekoliko
godina kasnije, tijekom Domovinskog rata i osamostaljivanja hrvatske države, počinje oblikovati
pravni okvir kako bi preustrojio HDS iz društveno–političke organizacije socijalističkog tipa u
strukovnu udrugu građana, kakve postoje u razvijenim demokracijama. Istovremeno, sa suradnicima započinje rad na preuzimanju i organiziranju zaštite autorskih prava, što predstavlja začetak
sustava ZAMP–a. Direktorom HDS–ova najvećeg projekta, Muzičkog biennala Zagreb, me-
đunarodnog festivala suvremene glazbe, postaje
1991. i organizira deset festivala tijekom gotovo
dva desetljeća. Pod njegovim vodstvom HDS u
devedesetima bilježi pozitivan razvoj aktivnosti
i pojačanu stabilnost, a sustav zaštite autorskih
prava prati stalni godišnji financijski porast kojim
postaje najkvalitetnijim sustavom u regiji.
Nakon što je 2001. tajničku dužnost preuzeo Antun Tomislav Šaban, Ivo Josipović ostaje članom
Predsjedništva, a ujedno i pravnim savjetnikom
Društva te unatoč znanstvenom i političkom angažmanu, ostaje aktivan i u projektima HDS–a.
U Predsjedništvo je ponovno izabran 2008.; pod
njegovim vodstvom održan je i posljednji Muzički biennale Zagreb u travnju 2009. godine. Tek
ulaskom u predsjedničku kampanju krajem prošle
godine, posustaje njegova aktivnost u HDS–u, da
bi nakon izbora za predsjednika Republike Hrvatske, sukladno zakonskim odredbama, podnio
ostavku na mjesto u Predsjedništvu HDS–a i
Muzičkom biennalu Zagreb.
Naravno, Ivo Josipović ostat će i kao predsjednik
naš redovni član, a HDS će se moći ponositi činjenicom da je jedan od ključnih pojedinaca u njegovu
radu postao Predsjednikom Republike Hrvatske.
TRIBINE
TRIBINE
TRIBINE
TRIBINE
Neno Belan
Boris Bućan na otvorenju izložbe
TRIBINE
MAJA SABOLIĆ
četvrtak, 18. veljače, slikaru i dizajneru Borisu Bućanu dodijeljena je
Nagrada Galerije Forum za najbolju
izložbu u protekloj godini. Riječ je o izložbi
njegovih portreta skladatelja i interpreta iz
TRIBINE
BUĆANOVA
IZLOŽBA PORTRETA
S MUZIČKOG
BIENNALA ZAGREB
TRIBINE
Obilježavajući 45 godina na glazbenoj sceni,
Ibrica Jusić održao je solistički koncert 26.
studenoga u zagrebačkom Gradskom dramskom kazalištu Gavella kojim je podsjetio na
sve etape svojega širokog umjetničkog djelovanja. One su obuhvatile njegov šansonijerski
opus, od songova s kojima je sudjelovao na
Dubrovačkim ljetnim igrama, preko pjesama sa
Skalina, francuskih šansona (Malade), skladbi
kantautorskih veličina poput Modugna (Addio),
Brela (Ne me quitte pas) i Cohena (Bird on the
Wire) do sevdaha zabilježena na dva ranija albuma (Amanet 1. i Amanet 2.). Ibrica Jusić ne
libi se posegnuti i u hrvatsku pjesmaricu, pa će
snagom iskaza učiniti svojima i tako snažne trenutke kakve nalazimo u skladbama Balada iz
predgrađa ili Ćale moj. Raznježena i razdragana
publika dugim je i srdačnim pljeskom ispratila
njegov slavljenički, jubilarni nastup u Kazalištu
Gavella. (M.S.)
TRIBINE
N
TRIBINE
akon što je prošle godine sa svojim
ansamblom Fiumens održao sjajan
koncert u zagrebačkoj Tvornici (kasnije tonski iskorišten za dvostruki live album
Tvornica snova), Neno Belan ovoga je prosinca na čak dva iznimno uspješna koncerta
u istom izvedbenom prostoru promovirao
diskografski zapis nastao te uzbudljive i vrijedne večeri. Prepuna dvorana oduševljene
publike svjedočila je glazbenom spektaklu
koji je, uz prisjećanje na dugu i kvalitetnu
karijeru, prenio iskrice nekih već pomalo zaboravljenih vremena kada se svirala dobra,
zdrava glazba. Belanovi gosti na koncertu
bili su Marko Tolja, Hari Rončević i klapa
More, a Neno je poseban prostor namijenio
velikom prijatelju i kolegi, preminulom Dini
Dvorniku. Bile su to dvije drukčije večeri i
dokaz da za sasvim posebnu glazbenu noć
nisu potrebne scenografije od stotinjak tisuća eura, laseri i ina čuda suvremene tehnologije. Dovoljno je iskreno vjerovati u to što
radiš, a Neno Belan čarolijom svoje pjesme
uvijek nas u to uvjeri. (M.S.)
IBRICA JUSIĆ U
GAVELLI — OD
SHAKESPEAREA DO
SEVDAHA
TRIBINE
NENO BELAN
TRIJUMFIRAO U
ZAGREBU
U
Ibrica Jusić u Gavelli
TRIBINE
VIJESTI
VIJESTI
VIJESTI
VIJESTI
VIJESTI
VIJESTI
VIJESTI
VIJESTI
VIJESTI
TRIBINE
VIJESTI
VIJESTI
svijeta klasične glazbe i jazza koja je u Galeriji
Prsten Hrvatskog društva likovnih umjetnika
postavljena u okviru 25. muzičkog biennala
Zagreb. Odluku o Nagradi donijela je Stručna
komisija u sastavu Milan Bešlić (predsjednik),
Tonko Maroević, Igor Zidić, Ante Kuduz i Eugen
Kokot. Prvi dobitnik Nagrade Galerije Forum
bio je slikar Edo Murtić, jedan od utemeljitelja
Galerije i njezin dugogodišnji član, a tijekom
proteklih godina dobili su je Ivan Lovrenčić,
Vatroslav Kuliš, Miroslav Šutej, Ljubo Ivančić,
Joško Eterović, Đuro Seder i Petar Barišić. (J.H.)
Ivo Josipović u društvu Antuna Tomislava Šabana i Alfija Kabilja
Tribina HDS – a: Razgovor s etnomuzikologom Svanibrom Pet tanom povodom
njegova pedesetog roendana
Od Tanzanije preko Egipta
do Kosova
Piše: Ana Kuštrak
vanibor Pettan, rođen u Zagrebu, potječe iz ugledne
umjetničke obitelji. Sin je Huberta Pettana, hrvatskog skladatelja i
muzikologa koji je jedan od najzaslužnijih za sistematizaciju opusa Ivana pl. Zajca. U razgovoru s
Jagodom Martinčević u dvorani
HDS–a (18. siječnja 2010.), prepunoj njegovih zagrebačkih kolega, prijatelja i drugih znatiželjnika,
u ležernoj atmosferi i na duhovit
način predstavio je najzanimljivije
crtice iz profesionalnog i privatnog
života. Priča, popraćena fotografijama od povijesti njegove obitelji
Jagoda Martinčević i Svanibor Pettan
do onih s brojnih terenskih istraživanja, započela je razgovorom o
etnomuzikologiji i njegovoj profesionalnoj opredijeljenosti istraživanjima na područjima Tanzanije, Egipta, Kosova,
Tajlanda i Šri Lanke. Slavljenik je istaknuo kako ga je proučavanje glazbe takvih područja oduvijek privlačilo te da
je shvaćao kako je glazbeni svijet mnogo širi od onoga što je poznavao na studiju. Ipak, napomenuo je da je imao
iznimno veliku sreću studirati na Odsjeku na kojemu je predavao nedavno preminuli akademik Jerko Bezić, uvijek
otvoren novim istraživačkim idejama, bilo da se radilo o Zagrebu ili o Tanzaniji. Mnogima je najzanimljiviji dio
razgovora bila povijest njegove obitelji. Obitelj Pettan podrijetlom je iz Kranja, točnije od tamo su njegovi pradjed i
prabaka, a poznato mu je da je glazba bila njihova svakodnevica. Djed, pjesnička duša, stradao je kao austrougarski
oficir 1918. godine na bojištu u zapadnoj Ukrajini. Baka je svirala klavir, a prva terenska snimka koju je Svanibor
Pettan napravio bila je upravo snimka pjesme Kaiserlied koju je ona otpjevala. Otac, ali i majka, također su glazbu učinili sastavnim dijelom života, a Svanibor se sjeća proslava Božića na kojima je cijela obitelj zajedno muzicirala. Priču
je nastavio anegdotama iz osnovnoškolskog, srednjoškolskog i studentskog života. Ispričao je kako ga je put odveo do
cilja njegove diplomske radnje — Tanzanije, zatim do Egipta i Kosova, o čemu je napisao magisterij te do doktorata
koji je završio u SAD–u. Uz mnoge znanstvene i profesorske angažmane diljem svijeta koji su mu u mnogočemu
obilježili život, danas je redovni profesor na Odsjeku za muzikologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, a
u Zagreb često dolazi kao gostujući profesor na Muzičkoj akademiji.
S
Tribina HDS–a u spomen
na skladatelja Adalberta Markovića
Hrvatskom društvu skladatelja 19. veljače okupio se veliki broj prijatelja i kolega Adalberta Markovića, nedavno
preminulog skladatelja i istaknutog člana našega Društva. Održana je Tribina s brojnim sudionicima koji su se
glazbom i riječima prisjetili omiljenog Bertija, dugogodišnjeg tajnika i u nekoliko navrata predsjednika HDS–a. O
njegovu životu i opusu govorila je Jagoda Martinčević, a uspomene o suradnji evocirali su glavni tajnik Društva Antun Tomislav Šaban i Pero Gotovac. U glazbenom dijelu sudjelovali su pijanistica Katarina Krpan koja je izvela Dva
nokturna (Deux nocturnes pour le piano, 1999.), pjevački zbor »Kralj Zvonimir« predstavio je skladbu Voćka poslije
kiše, a tamburaški orkestar KUD–a »Gaj« odsvirao je Četiri razglednice iz starog Zagreba i skladbu Rastanak.
U
Na početku Tribine prikazan je kratak film HTV–a s ulomcima skladbi A. Markovića i razgovora s njim koji je zorno
podsjetio na njegovu iznimnu osobnost. Kako je istaknuto, on je bio jedan od značajnih hrvatskih autora s golemim
opusom komornih, vokalno–instrumentalnih, zborskih i tamburaških djela. (J. M.)
IZDAVAČI: Hrvatsko društvo skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić /
UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Maja Sabolić / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb /
E–mail: [email protected], cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747
CJENIK OGLASA ZA CANTUS 1/1 CIJELA STRANICA 6.000,00 kn 1/2 STRANICE 3.000,00 kn 1/3 STRANICE 2.000,00 kn 1/4 STRANICE 1.500,00 kn Cijene oglasa izražene su bez PDV-a i ne uključuju dizajn oglasa Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene. Dodatne informacije o smještaju oglasa, posebnim formatima te pogodnostima uputiti na [email protected].
3
BROJ 161, OŽUJAK 2010.
SJEĆANJA
SJEĆANJA
SJEĆANJA
SJEĆANJA
SJEĆANJA
In memoriam: A kademik Jerko Bezi (1929. –2010.)
ISTRAIVA NEPRESUŠNE ENERGIJE
Upravo je strast za sustavnim terenskim radom ono što dr. sc. Jerka Bezia nije napuštalo još od vremena studija
Piše: Ana Vidić
subotu, 9. siječnja ove godine, Hrvatska je izgubila gorljivog zaljubljenika u istraživanje
izvorne tradicijske glazbe, najvećeg autoriteta na području hrvatske etnomuzikologije — profesora
i akademika Jerka Bezića. Nepresušnom energijom, entuzijazmom
i gorljivošću, koji ga nisu napustili
do posljednjeg trenutka u 81. godini, svoju je ljubav za folklornu
glazbu prenio nizu studenata i kolega, ostavljajući iza sebe opsežan
znanstveno–istraživački opus, ali
i golemi utjecaj na kretanja u domaćoj etnomuzikologiji.
U
Znanstvenik kojemu je za 70. rođendan posvećen zbornik Glazba,
folklor i kultura/Music, Folklore,
and Culture: Svečani zbornik za
Jerka Bezića/Essays in Honour of
Jerko Bezić (urednice dr. sc. Naila Ceribašić i dr .sc. Grozdana
Marošević) i kojemu je Hrvatsko muzikološko društvo, u čijemu je osnivanju 1992. i sam sudjelovao, prije dvije
godine dodijelilo Nagradu Dragan
Plamenac za životno djelo, na izuzetan
je način unaprijedio, štoviše i potaknuo, razvoj etnomuzikoloških istraživanja i formiranja naše suvremene
etnomuzikologije i njezina odjeka u
svijetu. Njegovi stručni i znanstveni
radovi ponajbolje održavaju izuzetnu
kompetenciju i posvećenost zadanim
temama. Oni su utemeljeni, u prvome redu, na požrtvovnom terenskom
radu — proučavanju tradicijske glazbe
u Dalmaciji, Dalmatinskoj zagori, Slavoniji, ali i šire, primjerice u Gradišću i
u okolici Bratislave, kao i tradicijskom
pučkom crkvenom pjevanju, osobito
glagoljaškom.
Upravo je strast za sustavnim terenskim radom ono što dr. sc. Jerka Bezića
nije napuštalo još od vremena studija.
Rođen 10. lipnja 1929. u Kranju u Sloveniji, nakon pohađanja zagrebačke
klasične gimnazije i glazbene škole s
klavirom kao glavnim predmetom,
maturirao je 1948. u Zadru, da bi u
jesen iste godine u Ljubljani upisao
studij prava, nastavivši studirati klavir
na Srednjoj glazbenoj školi pri Akademiji za glasbo. Nakon 1950., posvetio
se samo glazbi te je već sljedeće godine primljen na Muzikološki odjel ljubljanske Akademije gdje je diplomirao
1956. s temom posvećenom glazbenom kazalištu u Zadru u 19. stoljeću.
Nakon odsluženja vojnog roka radio
je kao volonter, a potom i kao asistent
na Institutu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, pri
Odsjeku za etnografiju i muzički folklor, istovremeno održavajući i nastavu
u zadarskoj Muzičkoj školi. Godine
1964., pozvan je na mjesto umirovljenog Vinka Žganeca, postao je asistent
pri Odsjeku za folklornu glazbu u In-
stitutu za narodnu umjetnost (danas
Institut za etnologiju i folkloristiku)
gdje je, nakon stjecanja naslova doktora znanosti (disertacija Razvoj i
oblici glagoljaškog pjevanja u sjevernoj
Dalmaciji, Ljubljana, 1970.) izabran
za znanstvenog suradnika, potom za
višeg znanstvenog suradnika i 1979.,
za znanstvenog savjetnika. U Institutu
je ostao do umirovljenja 1999. godine.
Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu
predavao je etnomuzikologiju i vodio
poslijediplomski studij, dok je na Katedri za etnologiju Filozofskog fakulteta
u Zagrebu vodio kolegij Osnove narodne glazbe južnih Slavena. Među ostalim, držao je i poslijediplomski studij
na Duquesne University u Pittsburghu
u SAD–u, bio je predsjednik Društva folklorista Hrvatske, predsjednik
Jugoslavenskog nacionalnog komiteta
Međunarodnog savjeta za tradicijsku
glazbu te član Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti od 1991. godi-
Akademik Jerko Bezić
ne gdje je bio voditelj Odsjeka za etnologiju i tajnik Razreda za glazbenu
umjetnost i muzikologiju.
Vrhunskim profesionalizmom, istinskom ljubavlju za posao, srdačnošću
i darom da svoju istraživačku strast
prenese kolegama i studentima, Jerko
Bezić ostvario je jedinstveni utjecaj na
hrvatsku muzikologiju i etnomuzikologiju, osiguravši budućim naraštajima
bogato vrelo i trajnu vrijednost svojih
saznanja, ali i nadahnuće za daljnja
istraživanja.
SJEĆANJA
SJEĆANJA
SJEĆANJA
SJEĆANJA
In memoriam: Adalbert M arkovi (1929. –2010.)
Dragog Bertija trajno ćemo se sjećati
Posljednji smo se put s njim imali prilike druiti u Puli na 46. Glazbenoj tribini
Piše: dr. sc. Zdenka Weber
Zagrebu je na početku nove
godine, 5. siječnja 2010., u
81. godini života preminuo skladatelj, dirigent i glazbeni pedagog
Adalbert Marković. U tjednu u
kojemu su se s najboljim željama
još primale novogodišnje čestitke,
ožalošćenoj obitelji upućivani su
izrazi sućuti, a Hrvatsko društvo
skladatelja svojim je članovima
proslijedilo žalosnu vijest da nas
je napustio jedan od njegovih
najzaslužnijih i najagilnijih promicatelja.
U
SJEĆANJA
SJEĆANJA
SJEĆANJA
SJEĆANJA
Doista, u šezdesetpetogodišnjoj
povijesti HDS–a bio je Adalbert
Marković, među prijateljima od
milja zvan Berti, više od četrdeset godina angažirani član koji
je, kao što je pisalo u tužnoj vijesti, veliki dio svoga talenta, znanja, ideja i rada ugradio u HDS i
u dobrobit njegovih članova. Od
1967. do 1979. bio je požrtvovni
tajnik HDS–a, u više mandata
njegov predsjednik (1968.–1988.,
1992.–1995., 1998.–2000.), a priznanje za velike zasluge slijedilo
je 2008., kada je imenovan počasnim članom Društva. Riječ je o
izuzetno značajnim zaslugama u
radu za dobrobit skladatelja i afirmaciju autorskih prava, budući da
je niz godine sudjelovao u radu
Odbora za zaštitu autorskih prava. Tijekom Domovinskog rata
bio je među najaktivnijima kada
je trebalo pribaviti bazu podataka
hrvatskih autora i izdvojiti je iz
bivšeg Saveznog društva u Beogradu, čime su postavljeni temelji
zaštite autorskih muzičkih prava
u Republici Hrvatskoj. Hrvatski skladatelji imaju odgovornost
prema njegovu upornom društvenom radu i duguju mu trajnu zahval-
nost za nesebičnu brigu za glazbenu
zajednicu.
Za ozbiljan rad i šalu
Adalbert Marković diplomirao je 1959.
godine kompoziciju na Akademiji za
glasbo u Ljubljani u razredu jednoga
od najuglednijih slovenskih skladatelja
Lucijana Marije Škerjanca. U mladosti
je bio srednjoškolski nastavnik, glazbeni urednik Radio–Zagreba, profesor
na Muzičkoj školi Pavao Markovac, a
u zrelim je godinama predano obrazovao buduće glazbene pedagoge, prvo
na Pedagoškoj akademiji, a potom od
1978. do 1999. godine i na Odsjeku za
glazbenu kulturu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, čiji je bio jedan od
osnivača. Od 1985. do 2003. putovao
je u Osijek gdje je predavao na Pedagoškom fakultetu. Mnoge generacije
glazbenih pedagoga diljem Hrvatske
sjećaju se uvijek raspoložena za ozbiljan rad, ali i za šalu spremnog profesora koji je, s jednakim žarom, kontinuirano skladao primijenjena djela za
školske zborove i tamburaške orkestre,
vrijednu literaturu koju su njegovi učenici mogli koristiti u svakodnevnoj
praksi. Stoga i ne čudi da je upravo
profesor Marković bio najzastupljeniji
autor skladbi izvođenih na Glazbenim
svečanostima hrvatske mladeži u Varaždinu ili pak na Festivalu hrvatske
tamburaške glazbe u Osijeku.
U cjelini njegova kvantitavno i kvalitativno izuzetno bogatog skladateljskog
opusa nalaze se skladbe za orkestar,
koncertantna i komorna djela, vokalno–instrumentalne i vokalne skladbe,
nebrojeni zborovi, glazba za radio–
drame, djela za tamburaške ansamble
te osobito brojna i vrijedna instruktivna
izdanja. Njegova pedagoška literatura
555 primjera za solfeggio (Školska knjiga Zagreb, 14 izdanja, 1975.– 2003.),
222 primjera za solfeggio (Školska knjiga Zagreb, 3 izdanja, 1978.–1985.),
Živimo s glazbom (Marković–Novačić,
Školska knjiga Zagreb, 1985.–1995.),
Glazba i radost (Marković–Ećimović,
Znanje Zagreb, 1996.–2004.) i druga,
neizostavna su u obrazovnom procesu
mladih naraštaja. U rukopisu je ostavio i 400 kanona kroz povijest.
Za izuzetno plodan autorski, pedagoški i voditeljski rad (od 1945. vodio je
amaterske zborove, od 1961. do 1971.
bio je dirigent SKUD–a Ivan Goran
Kovačić; predano je vodio i nekoliko
crkvenih zborova), osobito su u osamostaljenoj Hrvatskoj stizala brojna zaslužena priznanja: Nagrada Vladimir
Nazor za životno djelo (1991.), Nagrada Grada Zagreba (1993.), Nagrada
Boris Papandopulo HDS–a (1998.),
Nagrada za životno djelo Hrvatskog
društva glazbenih pedagoga (1998.),
odličjâ, Red Danice hrvatske s likom
Marka Marulića (1995.) i Red Danice hrvatske s likom Antuna Radića
(1997.), kao i druga priznanja, plakete i
nagrade glazbenih festivala koja su mu
dodijeljena u plodnoj karijeri.
Posljednji smo se put imali priliku
družiti s Adalbertom Markovićem u
Puli na 46. Glazbenoj tribini od 5. do
8. studenoga prošle godine gdje je na
koncertu »U čast slavljenicima« ugledni gitarista István Römer uz Simfonijski orkestar HRT–a, pod ravnanjem
Mladena Tarbuka, izveo njegov Concert Piece za gitaru, gudače i udaraljke.
Tada sam zapisala: »Skladba Concert
Piece za gitaru, gudače i udaraljke
Adalberta Markovića, izuzetno plodna doajena hrvatske glazbe, još od
praizvedbe 2004. godine potvrđuje
vitalnost glazbenoga sloga neopterećenoga u protoku iskrene muzikalnosti.
Gitarist István Römer izvanrednom je
pronicljivošću umio podatno naglasiti
razigranost solističke dionice, pa je
izvedba protekla u živom izričaju kao
pravi poklon skladatelju za njegov 80.
rođendan.«
Koncert za 80. roendan
Kao skladatelj bio je uvijek otvoren
za nova glazbena strujanja, ali je jednako tako bio čvrsto ukorijenjen u
glazbenu baštinu naroda iz kojega je
potekao. Srcem posvećen glazbi, ostavio je u bogatu opusu i brojna djela
namijenjena tamburama i amaterskim
zborovima. Stoga ne čudi da su oni
koji glazbu vole po definiciji naziva,
upravo glazbeni amateri, 6. prosinca
2009. na koncertu Lirske melodioznosti ispunili svoj dug prema skladatelju
čija su djela svakodnevno obogaćivala njihovu glazbenu svakodnevicu.
Koncertu u Hrvatskom glazbenom
zavodu, održanom za njegova života,
tada, nažalost, više nije mogao nazočiti. Organizirao ga je Tamburaški
orkestar KUD–a »Gaj« Zagreb, a
gosti su bila dva križevačka ansambla,
Tamburaški orkestar Glazbene škole
Alberta Štrige i Hrvatsko pjevačko
društvo »Kalnik«. Dirigenti Krešimir
Račić, Matija Fortuna i Branka Špoljar zanosno su vodili Markovićeva
neoromantična snatrenja i pouzdanim
gestama osmišljavali dobro uvježbane nastupe svojih sastava. Križevačka
suita, Fantazija BACH, Rano sunce u
šumi, Veličit, Četiri razglednice iz starog
Zagreba, Proljeće u Vukovaru (solist bariton Miroslav Živković), Dva kontrasta, Osijeku u spomen, Rastanak i Tambure u srcu (sa sopranisticom Petrom
Landripet) naslovi su izvedenih djela
koja je brojna publika primala s oduševljenjem i burno odobravala u počast
autoru. Već i nazivi skladbi potvrđuju
skladateljevu usku povezanost s do-
Adalbert Marković
movinom, izrazitu domoljubnu crtu
rođenoga Zagrepčanina koji je u svim
regijama lijepe naše bio jednako doma.
I na tom zadnjem koncertu mogli smo
se uvjeriti da njegova glazba nailazi ne
samo na oduševljenje interpreta, već i
na spontani prijem kod najšire publike. Smrt je prekinula jedan nadasve
plodan i za svoju sredinu obogaćujući
život glazbenika čija nam ostvarenja
sada, jednako u izvodilačkom, kao i u
glazbeno–analitičkom smislu, ostaju
kao bogata baština kojoj se moramo
trajno vraćati. Adalbert Marković
pisao je, sebi svojstvenom blagošću,
vrsnim skladateljskim znanjem i uvijek osjećajnom gestom djela koja treba dalje afirmirati, izvoditi, snimati i
posvećivati im dužnu pažnju. Ostavio
nam je glazbu koja, i na svjetskom planu, vjerno svjedoči o stilskim usmjerenjima druge polovice 20. stoljeća. Sve
je to obvezujuće, a svi koji smo Bertija
poznavali sačuvat ćemo ga i kao dragu
osobu u trajnom sjećanju. Njegova antologijska skladba Snijeg na Mirogoju,
ciklus za bariton i simfonijski orkestar
iz 1986. ostat će kao posebni memento
na skladatelja od kojega smo se s velikom tugom oprostili 11. siječnja na
zagrebačkom Krematoriju.
Uz et vrti koncert Zagreba kog k varteta
Adalbert Markovi i Boris Papandopulo
agrebački kvartet svoj je četvrti koncert u sezoni posvetio Adalbertu
Markoviću, nedavno preminulom velikanu hrvatske glazbene scene. Glazbenici
su mu odali počast izvevši njegove Četiri
minijature iz 1963., kao prvu točku koncerta
održana 1. veljače u Hrvatskom glazbenom
Z
zavodu. Djelo kontrastnih stavaka i bogato
iskorištenih mogućnosti gudačkoga kvarteta, kako ga je autor opisao, Zagrebački
kvartet tako je i predstavio, oblikujući četiri
kratke cjeline u efektan slijed. Pri tome je
svakako znakovito da je Zagrebački kvartet
Četiri minijature i snimio, što je objavljeno
još 1995. na CD–u posvećenom hrvatskoj
komornoj glazbi u izdanju HDS–a, HRT–a i
Croatia Recordsa, a potom ponovno 1999.,
na obljetničkom dvostrukom albumu Adalberta Markovića.
Upravo je ovaj ansambl, točnije njegovi ne-
kadašnji članovi, zaslužan i za praizvedbu
Kvinteta za klarinet i gudački kvartet Borisa Papandopula koja je bila prije 70 godina
(1940.). U drugome dijelu večeri, stoga se
članovima, violinistima Goranu Končaru i
Davoru Philipsu, violistu Hrvoju Philipsu te
violončelistu Martinu Jordanu, pridružio vr-
stan klarinetist mlađe generacije — Domagoj Pavlović. Nadareni glazbenik, inače od
2002. solist Simfonijskog orkestra HRT–a,
s nizom koncertnih uspjeha iza sebe, uvelike je doprinio atraktivnom i svježem zvuku
toga Papandopulova mladenačkog uratka.
(A.V.)
4
BROJ 161, OŽUJAK 2010.
V jekosla v Šutej, dirigent (1951. –2009.)
GLAZBENIKA
VELIKOG
STILA
Dodijeljene AUTORITET
Posthumna nagrada Porin za ivotno djelo: za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi
Nagrade
Piše: Sanja Raca
agrada Porin za životno djelo dodjeljuje se po- svjetsku opernu, baletnu i koncertnu scenu, učenik je u veronskoj Areni, Teatru Real u Madridu, Sevilli u
Porin
N
sthumno dirigentu Vjekoslavu Šuteju, hrvat- profesora Igora Gjadrova kod kojega je diplomirao na kojoj je utemeljio Kraljevski simfonijski orkestar i voskom
umjetniku koji je jednako pripadao publici u zagrebačkoj Muzičkoj akademiji i na kojoj je kasnije dio ga kao umjetnički ravnatelj i šef dirigent, Rimu,
za ivotno domovini,
kao i onoj u Americi, Japanu, Španjolskoj, djelovao kao profesor. U svijet se otputio nakon uspješ- berlinskoj Njemačkoj operi, Mexico Cityju, Tokiju,
Italiji, Rusiji, Austriji, Italiji ili Njemačkoj. Glazbenik, nih deset godina provedenih u splitskom HNK–u gdje San Franciscu, Houstonu, gradu u kojemu je bio na
djelo
kojega su osobnost i interpretativna snaga dovele na je došao kao mladi i još neafirmirani dirigent. Na ta- dužnosti umjetničkog direktora Opere, Valenciji, Seakvo povjerenje uzvratio je talentom i radom, a tadašnja
vrijednost i produkcije splitskog opernog ansambla do
danas nisu zaboravljene. Ovoga istaknutog hrvatskog
glazbenika, međunarodna publika pozdravljala je pravim aklamacijama. Samo u Bečkoj državnoj operi,
jednoj od najstarijih i najuglednijih opernih institucija
u Europi, gostovao je stotinu puta, a stotu jubilarnu
predstavu koja je bila popraćena mnogobrojnim čestitkama, obilježio je izvedbom Puccinijeve Tosce.
Posthumni nositelji
dirigent Vjekoslav Šutej
i rock kritiar Darko
Glavan
povijesti diskografske Nagrade Porin, u 2010. godini dodijelit će se po četvrti put
posthumne nagrade za životno
djelo. Dosadašnji nositelji bili
su Branko Mihaljević (1931.–
2005.), Porin 2005., Drago Britvić (1935.–2005.), Porin 2006.
i Dino Dvornik (1964.–2008.),
Porin 2009. godine. Svojim preranim odlaskom, dva su velikana
iz različitih kulturnih područja, nedavno ostavila prazninu u
nacionalnoj glazbenoj kulturi
kojima je Institut hrvatske glazbene industrije, s poštovanjem
i uvažanjem, dodijelio staklene
statue Porina. Posthumne Nagrade dobili su dvojica Riječana,
rođenih i umrlih, kako je slučaj
htio, iste godine. To su dirigent
Vjekoslav Šutej (1951.–2009.)
kojemu je priznanje dodijeljeno
za poseban doprinos hrvatskoj
glazbenoj kulturi i Darko Glavan (1951.–2009.), za poseban
doprinos hrvatskoj glazbenoj
publicistici.
Na svečanosti održanoj 1. ožujka u salonskom predvorju Hrvatskog narodnog kazališta, Nagrade Porin obiteljima su predali
Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske i Božo Biškupić,
ministar kulture. (S.R.)
KRASNODAR PERŠUN
U
Vjekoslav Šutej
Vjekoslav Šutej umio je glazbenu umjetnost približiti najširoj publici, što je na sreću zabilježeno u milijunskim nakladama na više svjetskih diskografskih
izdanja, a njegovi prijatelji i partneri u izvedbama bili
su velikani poput Diane Ross, Montserrat Caballé,
Plácida Dominga, Ramóna Vargasa i Joséa Carrerasa.
Ostali su za pamćenje njegovi bečki Božićni koncerti,
novogodišnji gala koncert u Frankfurtu te svečani nastupi na moskovskome Crvenom trgu, u Epidaurusu,
Orangeu i Monte Carlu. Njegove izvedbe, predstave
i koncerti pamte se u Dubrovniku u okviru Ljetnih
igara čiji je bio glazbeni intendant, Rijeci, Teatru Fenice u Veneciji gdje je djelovao kao glazbeni direktor,
ttleu i naravno, u Zagrebu.
Prerana smrt zatekla ga je na mjestu šefa dirigenta Zagrebačke filharmonije, našega najstarijeg nacionalnog
orkestra s kojim je ostvario niz koncertnih sezona, obilježenih suradnjom s mnogim istaknutim hrvatskim
umjetnicima. Posjedovao je osebujnu stvaralačku kreativnost i dirigentsku gestu koje su obilježili cijelu njegovu karijeru. Dinamičan za pultom, velikog, osobito
raznolika opernog repertoara, na hrvatskim i međunarodnim pozornicama kretao se autoritetom glazbenika
velikoga stila. Bio je član španjolske Kraljevske akademije lijepih umjetnosti, nositelj Ordena Grada Beča i
Nagrade Grada Zagreba.
Posthumnim dodjeljivanjem Porina za životno djelo
maestru Vjekoslavu Šuteju, odajemo počast umjetniku
čije je djelovanje obilježilo naše vrijeme. Uzlazna putanja karijere dirigenta, svjetskog putnika, trajala je sve
do njegova prerana odlaska, a postignuti uspjesi danas
ga čine uistinu istaknutim predstavnikom jedne generacije koja je dostojno nosila slavu mnogih uglednika i
velikana hrvatske glazbene kulture.
Darko Gla van, roc k kriti ar (1951. –2009.)
OTAC HRVATSKE POP–KULTURE
Posthumna nagrada Porin za ivotno djelo: za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj publicistici
Piše: Zlatko Gall
va kratka dijagnoza možda najbolje određuje djelo i ostavštinu Darka Glavana. Darko naime nije
bio »samo« jedan od utemeljitelja hrvatske rock kritike
— u koju je unio disciplinu i metodičnost povjesničara
umjetnosti te sjajan, utjecajan glazbeni kolumnist i recenzent albuma — već i strastveni diskofil, dubinski poznavatelj rocka, stripa, pop–kulture i suvremene likovne
umjetnosti. Držeći da je rock mnogo više od »fenomena«, odnosno da je relevantan dio suvremene glazbene
produkcije koji je promijenio povijest popularne glazbe,
ali i pop kulture od pedesetih godina prošlog stoljeća
naovamo, Glavan je četrdeset godina sustavno pratio sve
njegove mijene.
O
Pisati je započeo koncem šezdesetih u kultnom Pop
expressu, u sedamdesetima, pak, objavio je na stotine
ogleda u najprestižnijim domaćim tiskovinama; tekstovima i knjigom Punk — potpuno uvredljivo negiranje
klasike dao je najveći pojedinačni prilog medijskom prepoznavanju svjetskog i domaćeg punka i novog vala, a u
osamdesetima, u tjedniku Studio potpisivao je najutjecajniju rock kolumnu u povijesti domaćih medija. Kao
koautor biografija Bijelog dugmeta, Prljavog kazališta
i Rolling Stonesa, pisac brojnih bilješki za diskografska izdanja, ali i kao »dobri duh« domaće rock kritike
i publicistike koji je u pravom trenutku znao prepoznati
iznimne vrijednosti apsolutnih početnika i marginalaca,
Darko Glavan je ostavio golem i prepoznatljiv trag na
hrvatskoj rock sceni.
DAVOR HRVOJ
PORIN 2010.
PORIN 2010.
PORIN 2010.
PORIN 2010.
PORIN 2010.
PORIN 2010.
PORIN 2010.
PORIN 2010.
Usus ret Porinu 2010.
Darko Glavan
PORIN 2010.
PORIN 2010.
PORIN 2010.
PORIN 2010.
PORIN 2010.
Razgovor s Darkom Baki em, iz vrš nim producentom dis kografs ke nagrade Porin
XVII. PORIN ANTE PORTAS!
Razgovarala: Maja Sabolić
tak Hita godine koji
će struka filtrirati u
uži krug, a publika
će potom, kroz nagradnu igru, punih
mjesec dana ranije
glasovati po vlastitom izboru. Želimo
stvoriti marketinško ozračje kako bi
Porin, kao brand,
podigli na razinu na
kojoj dosad nije bio.
arko Bakić je skladatelj, tekstopisac i frontmen grupe
Buđenje, jedne od najzanimljivijih novih skupina koje djeluju na
našoj sceni. Ujedno je jedan od
mladih lavova koji je svoje sposobnosti stavio u službu organizacije
najveće i najuglednije hrvatske
diskografske nagrade Porin. Kao
izvršni producent govori nam o
ostvarenim idejama i inovacijama
u ovogodišnjem programu.
D
Kako ste osmislili izvršnu produkciju
ovogodišnjeg Porina?
Nadam se da ćete
uspjeti izbjeći zamku
da se s malim brojem glasova (najčešće
izravno zainteresiranih) osvoji tako prestižna kategorija.
Mislim da je Porin sedamnaest
godina funkcionirao po utabanom putu i to na neki način treba
osvježiti. On je svakako bitan za
hrvatsku glazbu i u tom smjeru
smo osmislili izvršnu produkciju.
Darko Bakić
Mi oblikujemo Porin:
Krešimir Boranić, marketing
Andro Vrdoljak, program i sadržaj
Nikša Bratoš, glazbeni producent
Pavao Podolski, organizacija
Branko Paić, koncertni organizator
Siniša Bizović, propaganda
Darko Bakić, izvršni producent
S druge strane, odvojili smo takozvani Porin Classic (8. 5. 2010.) od
završne priredbe u Biogradu (15. 5.
2010.) jer se klasični glazbenici nisu
osjećali ugodno uz rock izvođače. Od
prošle godine, ovaj se dio programa
odvija u Šibenskom kazalištu, a od
ove godine, ta večer prvi put će se
izravno prenositi na HTV–u. Jedna
od novosti završne priredbe je povra-
U devedesetak dana
od proglašenja nominacija do završnog koncerta, glasovanje ćemo
animirati i tjednim nagradama preko tiska i
elektronskih medija — otkrit ću vam samo jedan
djelić — nagrada je automobil. Inače, spomenuti
problem teoretski bi mogao postojati, ali moramo
se truditi, pokušavati, smišljati neke nove stvari...
Porin je ustanovljen zbog glazbe, zbog novih radova
koje su tijekom godine stvorili naši skladatelji, izvođači i diskografi. Zato se o njemu mnogo i promišlja,
pa je jedna od teza da bi Porin, možda, trebao biti
biennalan. Mislite li i Vi tako?
Uvjeren sam da imamo dovoljno diskografskih
izdanja da Porin ne radimo svake druge godine.
Moramo ih na određeni način najprije filtrirati, a
potom i nagraditi. Devedesetih je bilo jasno tko
je tko i koliko zna i može. Sada je prije svega Hrvatska televizija otvorila prostor glazbi od zabavne
do punka, od Magazina do KUD–a Idiota, pa se
stvaraju novi izvođači i novi brandovi kojima treba takva procjena.
U Vašemu dijelu posla stvari se dobro odvijaju — logistika nacionalnog radija i televizije osigurana je,
potpisani su ugovori s gradovima domaćinima, potvrđena su oba izravna prijenosa... Što se još mora
dogoditi?
Dogovaramo marketinški paket kako bismo privukli marketing u Porin i taj novac uložili u što
kvalitetniju produkciju. Željeli bismo da Porin
tih pet, šest dana bude referentni sajam glazbe
u Hrvatskoj, a kasnije možda i u regiji. Prema
budžetu marketinga određivat ćemo same priredbe. Zasad je sigurna završna večer, intenzivno
pregovaramo da se jednu večer održi nešto slično
opatijskom Baloonu gdje bi nastupili nominirani
izvođači, a razmišljamo o zajedničkom nazivniku tog koncerta. Sigurno ćemo i proljetos održati
Diskografsku regatu, organizirati Koncert na dar
Gradu domaćinu. Svi radimo mnogo, naporno i s
mnogo oduševljenja kako bismo napravili što bolji
Porin.
5
a redovitom sezonskom koncertu u
veljači, Cantus Ansambl se okušao u
glazbenom teatru kombinirajući najrazličitije primjere hrvatskih i stranih djela toga
jedinstvenog izvođačkog repertoara, pomalo
zapostavljena u našoj redovnoj koncertnoj
ponudi, pa čak rijetko uvrštavana u programe posljednjih izdanja Muzičkog biennala
Zagreb. Na suradnju su pozvali prave stručnjake hrvatske glazbene scene, koreografa Dinka Bogdanića i redatelja Krešimira
Dolenčića koji su ostvarili jedinstveni show
i privukli time puno brojniju publiku nego
na Cantusovim redovnim koncertnim zbivanjima. Prisutni su tako svestrane Cantusovce mogli vidjeti kako glume, recitiraju i
plešu u dinamičnom dvosatnom programu
koji se u ideji temeljio na baletu za neplesače
Kontra’danse Mauricija Kagela u središnjici
programa, kada je sedmoro članova, prema
Bogdanićevoj koreografiji i uz njegovo sudjelovanje u ulozi baletnog majstora, dalo
svoj maksimum u plesnom mediju, na vlastitu izvedbu prethodno snimljene glazbe. Dolenčićeva je redateljska ruka osobito razradila
sviračko nadmetanje u maniri nogometne
utakmice između braće violončelista Chelfi
(Jasen i Adam) te njihova »suca« Marka Mihajlovića na udaraljkama u Kagelovu Matchu
za tri svirača.
N
Poput radio–drame djelovao je prepjev Luke
Paljetka stihova američke pjesnikinje Rhode Levine u dječjem glazbenom komadu za
puhački kvintet Opus Number Zoo Luciana
Beria. Uz sviranje, karakterno ih je recitiralo petoro članova Zagrebačkog puhačkog
kvinteta koji su ujedno i srž dionica drvenih
puhača Cantus Ansambla. Ni skladba gosta iz Graza, Floriana Gesslera, Echoes fron
CANTUS ANSAMBL
CANTUS ANSAMBL
CANTUS ANSAMBL
Cantus Ansambl u kazališnoj akciji
Non Response koja nije bila zamišljena kao
glazbeno kazalište, već kao konvencionalni
niz instrumentalnih stavaka, nije pri svojoj
praizvedbi mogla proći bez kazališnih intervencija za koje je bio »zaslužan« Dubravko
Detoni. Naime, cijeli je koncert bio preplavljen njegovim dodacima, komentarima,
interpretacijama i provokacijama u paleti
glumačkih gesti, konkretnih zvukova iz računala i motiva zavodljive teme njegove stare
orguljske skladbe Koralna predigra koja je
poslužila kao naslov i crvena nit svih dijelova
ovoga anti–djela s podnaslovom »glazbeno–
scenski tragikomični igrokaz«. «Pošteđen«
je bio jedino Silvio Foretić čiji je legendarni ekološki manifest Valse macabre prvi put
izveden bez njegova glasa, u sjajnoj interpretaciji mezzosopranistice Marte Babić čijoj
glasovnoj nosivosti nije smetala ni plinska
maska kojom su se u završnici »okitili« ne
samo Cantusovci zakrabuljeni u mirni prateći salonski orkestar, već i sâm autor koji je
bio ponosan na izvođače i zahvalan nestašnom starijem kolegi na suzdržavanju od (re)
akcije.
KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI
Piše: Jana Haluza
KONCERTI
THEATER
CANTUS I
NESTAŠNI
DETONI
S kladatelj M laden Tarbuk i pijanistica Katarina K rpan
Kate’s Kiss
Piše: Ana Vidić
vojemu opsežnom i raznolikom opusu, Mladen Tarbuk,
skladatelj, dirigent i pedagog,
odnedavno je pridodao jedinstveno djelo za klavir solo naslovljeno Kate’s Kiss, razmjera i ustroja
vrijednih divljenja. Ovo ostvarenje, uz promociju notnog izdanja,
predstavljeno je cjelovitom izvedbom u Zagrebu u Hrvatskom
glazbenom zavodu 16. siječnja
ove godine, za poznati koncertni
prostor u prilično nekonvencionalnim uvjetima (diskretnu i
funkcionalnu rasvjetu, klavir postavljen pored ulaza u dvoranu te
stoga i drugačiji raspored publike).
U prigodi praizvedbe skladbe 6.
studenoga prošle godine u okviru
46. Glazbene tribine u Puli, autor
je u komentaru, među ostalim,
zabilježio: I premda se ovdje radi o
jednoj sasvim osobnoj posveti, poticaj za skladbu također je univerzalan. Kompleksna egzistencija žene
umjetnika i majke koja svoj životni
put emancipira u konzervativnom
okružju prepunom predrasuda — to
je svakako tema o kojoj mi muškarci
malo želimo znati.
S
Ipak, osobna posveta i sama
njezina priroda čini taj ciklus
— zbirku cjelova za glasovir solo
— neodvojivim od njegove inter-
pretkinje, pijanistice Katarine Krpan.
Život glazbenice te međusobno poznavanje, kao izravni pokretač skladateljeva nadahnuća, simboličkim se
gestama ogleda u pet stavaka: Mother’s
Kiss, Father’s Kiss, Lover’s Kiss, Child’s
Kiss i Death’s Kiss. Formalna isprepletenost majčina i djetetova, očeva i ljubavnikova cjelova te rekapitulacija (u
rakovu pomaku) svih četiriju, u cjelovu smrti, svjedoči o zrcaljenju života,
na sličan način sazdanom iz niza, na
bezbroj razina, isprepletenih detalja.
Skladateljski impresivno oblikovano,
s iznimnim tehničkim zahtjevima
za pijanisticu, Kate’s Kiss — tijekom
gotovo jednosatne izvedbe pri kojoj
su stavcima prethodili stihovi samog
skladatelja kao uvod u tematiku, pridonoseći mističnosti, pa i svojevrsnoj uzvišenosti cjelokupnog zbivanja — pokazalo se kao djelo sraslo s
osobnošću Katarine Krpan. Njezino
tumačenje, stoga je teklo izuzetno
prirodno, samouvjereno i posvećeno,
s upečatljivim umjetničkim izrazom
kojim je te, već ionako pripadajuće
joj cjelove, ponovno učinila isključivo
svojima. Snažna prožetost skladateljeva rukopisa i interpretacije umjetnice,
jedinstvene energije koja ih oboje čini
autorima, smješta Kate’s Kiss među
rijetko dojmljive i značajne skladbe
hrvatske klavirske literature.
Katarina Krpan
MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI
Tre i koncert ciklusa
Cantus A nsambl & Lisins ki,
M ala d vorana Vatrosla va
Lisins kog, 8 . velja e 2010.
MEĐUNARODNI USPJESI
CANTUS ANSAMBL
CANTUS ANSAMBL
CANTUS ANSAMBL
CANTUS ANSAMBL
CANTUS ANSAMBL
CANTUS ANSAMBL
CANTUS ANSAMBL
BROJ 161, OŽUJAK 2010.
predstavio
Simfonijom u
d–molu Césara
Francka i Simfonijskim kolom,
u svijetu zacijelo najslušanijim
djelom Jakova
Gotovca. Atraktivnost njegova
nastupa bila je
toga dana tim
veća jer je u isto
vrijeme Budimpeštanski gudački orkestar
Josip Nalis i Orkestar Dohnányi Budafok
u prostorima
Mađarske akaGostovanje hr vats kih
demije znanosti i umjetnosti izvodio dvije
umjetnika u
simfonije Luke Sorkočevića u sklopu treM aars koj
ćeg koncerta njihova ciklusa »Glazbeni biseri« na koji je uvršteno svih osam Sorkočevićevih simfonija(!). Ta spontana večer
hrvatske glazbe u Budimpešti podijelila je
i članove našega Veleposlanstva, prisutne
na oba koncerta, što je, uz odličnu posjećenost i pozitivne reakcije publike, pridonijelo značaju događaja. Treba reći i da je
gostovanje Josipa Nalisa na čelu Orkestra
Dohnányi Budafok oduševilo i upravu ansambla, pa se može očekivati i nastavak
suradnje. (Ana Vidić)
Gotovevo
Simfonijsko
kolo
izvedeno u
Budimpešti
akon što je pretprošle sezone u
ciklusu Svijet glazbe Koncertne
direkcije Zagreb Orkestar Dohnányi Budafok sudjelovao u hvaljenoj
izvedbi oratorija Ivana Orleanska na
lomači Arthura Honeggera, a prije njegova ponovnog gostovanja u ciklusu
Lisinski subotom u travnju, najmlađi
profesionalni simfonijski orkestar u
Mađarskoj ugostio je u svojemu redovitom koncertnom ciklusu naše umjetnike, dirigenta Josipa Nalisa i pijanista
Srđana Čaldarovića. Koncert je održan
12. veljače u budimpeštanskoj koncertnoj dvorani Klauzál Ház. Na poziv
vodstva orkestra, producentice Ildikó
Turcsányi te šefa dirigenta i ravnatelja
Gábora Hollerunga, Josip Nalis dobio
je priliku predstaviti se publici glavnog
grada Mađarske i Orkestru koji njeguje
četiri do pet iznimno posjećenih ciklusa s uglednim domaćim i inozemnim
solistima i dirigentima. Slobodan u
izboru programskog rasporeda, hrvatski se dirigent, uz Koncert za glasovir
i orkestar u a–molu Edwarda Griega
sa solistom Srđanom Čaldarovićem,
N
Gitarist
Krešimir
Bedek u
Izraelu
ladi hrvatski gitarista Krešimir
Bedek predstavio se na izuzetan
način izraelskoj publici — došao
je kao najdraži prijatelj predstaviti skladbu
svoje kolegice, skladateljice Ivane Kiš
koja živi u Izraelu i s kojom je studirao
na Akademiji u Haagu. Skladbu Big
John Campbell’s last song izveo je
13. siječnja u okviru ciklusa koncerata
izraelskih skladateljica u dvorani Teyva u
Tel Avivu, specijaliziranog za suvremenu
glazbu. Sljedećeg dana održao je
solistički koncert u istom gradu, ali u
dvorani Beyahad gdje je, uz skladbu
Ivane Kiš, predstavio i zahtjevna djela
gitarističke literature (J. Turina, G.
Regondi, J. Asenci, M. Castelnuovo–
M
Tedesco). Posebnu pozornost izazvala
je skladba mlade autorice, za koju
već sada slobodno možemo ustvrditi
da predstavlja pravo remek–djelo
suvremene literature za gitaru. Ona
od umjetnika zahtjeva maksimum u
konstrukciji dramaturgije, gradaciji
dinamike i u fizičkoj izdržljivosti. Skladba
počinje naizgled banalnim repeticijama
nekoliko melodijsko–ritmičkih odsječaka
koji mudrim narastanjem dovode
do kulminacije u kojoj se intenzivira
kompletan korpus instrumenta do
njegovih krajnjih mogućnosti. Pri tome se
od gitarista zahtijevaju i scenski elementi,
pokreti i udarci nogom, što dovodi do
zbilja ekstatičnog i demonskog ugođaja.
Bedek je djelo i svoje umijeće također
predstavio na seminaru i koncertu
u gradu Modiinu, kao i na prikladnoj
večeri 20. siječnja, u rezidenciji hrvatske
veleposlanice u Izraelu Zorice Marice
Matković. (Dušan Mihalek)
Novi ivot
Schwarzove
glazbe u
Izraelu
ri tjedna nakon svečanosti na kojoj
je ulica u luci Ashdod dobila ime Ervina Schlesingera, 5. prosinca održan je komorni koncert u počast ovome
baritonu hrvatske opere čiju su karijeru
prekinule strahote Drugog svjetskog rata,
potom preseljenje u Izrael i prerana smrt.
To je već osmi koncert koji se organizira
u rezidenciji Samuela Ivana Schlesingera,
počasnog konzula Hrvatske u Izraelu.
T
Koncert je bio posvećen uspomeni na
nedavno preminulu povjesničarku Jennie
Lebel zahvaljujući kojoj su hrvatski i izraelski muzikolozi otkrili značajni arhiv nota
hrvatskih skladatelja židovskog podrijetla,
stradalnika Holokausta, kao i onih glazbenika koji su nastavak karijere ostvarili
u Izraelu. Tom prigodom premijerno su
izvedene Varijacije na Mozartovu temu
Rikarda Schwarza (Zagreb, 1897. — Jasenovac, 1942.?) u obradi za glasovir
četveroručno Michaela Burshtina. Djelo,
pisano 1922., tijekom autorova studija u
Beču, svjedoči o utjecajima bečke kasne
romantike na stil glazbe R. Schwarza.
Skladatelj i pijanist Michael Burshtin i pijanistica Faina Kharmaz izveli su i skladbe za glasovir četveroručno F. Liszta, A.
Dvořáka, M. Moszkowskog, W. A. Mozarta, kao i efektnu Burshtinovu skladbu Play.
(Duško Mihalek)
Hr vats ki komorni
orkestar u Zagrebu,
Vara dinu, Be u i
eljez nom
Hatzeova i
Brajkovieva
glazba
na maloj
inozemnoj
turneji
akon redovita koncerta u Hrvatskom glazbenom zavodu 9. veljače, Hrvatski komorni orkestar
uputio se, u organizaciji Grada Varaždina
i varaždinskog Koncertnog ureda, na manju turneju po regiji, posjetivši Varaždin
(10. veljače), Beč (11. veljače) i Željezno (12.
veljače). Program kojim je ravnala maestra
Nada Matošević malo je izmijenjen s obzirom na prigodu koja je pratila gostovanje
— izložbu starih razglednica Grada Varaždina iz Zavičajne zbirke Gradske knjižnice i čitaonice Metel Ožegović. Tako su,
umjesto Trećeg Beethovenova Koncerta
sa solisticom Martinom Filjak, u program
uvrštene Četiri meditacije Josipa Hatzea
u izvedbi mezzosopranistice Mirne Ores,
dok su ostale skladbe bile Suita mediteranea Massima Brajkovića i Idila Leoša
Janačeka. U raskošnom prostoru Svečane dvorane bečke Stare gradske vijećnice
(Altes Rathaus) koncert su otvorili mr. sc.
Slobodan Mikac, zamjenik varaždinskog
gradonačelnika i Josip Špoljarić, zamjenik
hrvatskog veleposlanika u Republici Austriji. Dan kasnije u Željeznom (Eisenstadt),
središtu zajednice hrvatske manjine u austrijskoj pokrajini Gradišću (Burgenland),
koncert i izložba održani su u dojmljivo
suvremeno opremljenom prostoru pokrajinske Austrijske radiotelevizije (ORF) u
organizaciji Hrvatskog kulturnog društva
gradišćanskih Hrvata. (Jana Haluza)
N
Miljenko Prohaska
Miljenku
Prohaski u ast
U studiju Zvonimir Bajsić HRT–a 27. studenoga
2009. održan je koncert pod nazivom Večer Miljenka Prohaske. Snimka nastupa bit će emitirana
u okviru ciklusa koncerata Europske radijske unije
uz prijenose svih članica EBU–a (European Broadcasting Union). Big bandom HRT–a ravnao je
Miljenko Prohaska, dugogodišnji voditelj orkestra,
ugledni glazbenik, skladatelj i dirigent koji je za tu
prigodu pripremio izbor iz opusa, među ostalima,
skladbi Obsession, Barbara, Par–nepar, Thad i Quasi Blues, ali i jazzističkih obrada narodnih pjesama
Vrbniče nad morem i Po lojtrici gor i dol. U izvedbi
njegove najpoznatije skladbe Intima koju je maestro
izvorno napisao i aranžirao 1962. za big band i Zagrebački jazz kvartet, uz Big band HRT–a nastupila
je Ivana Vrdoljak Vanna. (D. H.)
Vladimir Kranjčević, Uroš Lajovic, Sanda Vojković, Jana Haluza i Zlatko Madžar
srce Krešimira Baranovića, Prvi koncert za violončelo, gudače i udaraljke Brune Bjelinskog u
briljantnoj izvedbi violončelista Valtera Dešpalja, Istarska suita Natka Devčića koju je Danon imao neprestano na repertoaru, Sunčev put
Mila Cipre te kantata Gruda Motovunska Slavka
Zlatića, sa solističkim prilozima tenora Viktora Bušljete i baritona Ferdinanda Radovana.
O Danonovu bogatom umjetničkom putu i velikodušnoj osobnosti uspomene su iznijeli nekadašnji šefovi dirigenti Simfonijskog orkestra
Meimurs ki festival
zaba vne glaz be M E F
2009.
JUBILEJI NA
DUBROVAČKOJ
FESTI
GRAND PRIX
I PLAKETA
HRVATSKOG
DRUŠTVA
SKLADATELJA ZA
PJESMU OD MURE
DO DRAVE
pripalo je skladbi Ne budi me noćas za koju je glazbu i tekst napisao
Maks Lazić, a nadahnuto izveo
Zoran Jelenković, prošlogodišnji
pobjednik po odluci žirija. Treće
mjesto osvojio je makedonski duet
Goran Naumovski i Ani Mickovska za dopadljivu pjesmu Ostani čiji
je kompletni autor Kristijan Graboski. Međimurci su pokazali da ne
zaboravljaju prijatelje, pa je direktor
festivala Rajko Dobošić, uz prigodni poklon, zahvalio Kseniji Urličić,
članici Stručnog žirija na pomoći i
podršci u stvaranju Međimurskog
festivala. (Mišo Doležal)
Dubrovačka Festa
Koncert Malo mi je
jedan ivot s tobom
eć devetu godinu prvi glazbeni
događaj u Gradu je višednevna manifestacija Festa Dubrovnik,
ove godine održana od 28. siječnja
do 1. veljače. Uz veliki humanitarni koncert veže se obilje paralelnih,
vrlo vrijednih glazbenih i kulturnih
priredbi. Uobičajeno, prvoga dana
okupljaju se klape na koncertu u
prepunom Kazalištu Marina Držića, a prihod s koncerta na kojemu
je nastupilo osam muških i ženskih
klapa, redovito se uplaćuje za obnovu crkve Sv. Vlaha.
VJEČNI NAŠ
ĐORĐE
V
Središnji veliki koncert u Sportskoj
dvorani ove je godine bio posvećen 40. obljetnici uspješnog djelovanja najstarije i najpopularnije
dubrovačke klape Maestral. Pred
razdraganim gledalištem njihovu
slavlju pridružile su se klape Šufit,
Ragusa Vecchia, Iskon, FA Lindjo,
Kampanel, Ragusa, Kumpanji, Subrenum, Maslina i Đani Stipaničev.
Humanitarna nakana cijeloga koncerta usmjerena je novoosnovanoj
Udruzi Indigo — Kristalni most
Dubrovnik.
Iduća večer u tvrđavi Revelin prisjetila je na 35 godina slavnih i nezaboravnih dubrovačkih rock parada,
pa su na svoje došli svi koji mladost
vežu uz početke kad su svirali, između ostalih, Lapadske tratinčice,
Viktorija, Van–Ze Modeli, Buco
i Sigma, Materijalna šteta i Toboggan — DaRiva, dok je današnju
scenu zastupao Valetudo.
Kazalište Marina Držića bilo je
nedjeljno odredište Feste gdje je u
rodnome gradu Ibrica Jusić obilježio 45 godina uspješne karijere.
Svi koncerti bili su besprijekorno
pripremljeni i organizirani, što publika cijeni i prepoznaje. Stoga je s
pokrićem na kraju najavljeno kako
će se iduća, deseta Festa Dubrovnik
posvetiti nenadmašnome umjetničkom opusu Tereze Kesovije. (M. S.)
napisao je preko dvije i pol tisuće
skladbi, razlog više da se idućih godina na sličnim koncertima obnove
i ostali njegovi hitovi. (M.S.)
Završen ciklus etiri
godišnja doba 2009.
ALDEMAROMANIA
ALLA ZIMSKI
RUCNER TANGO
DARKO FRANKOVIĆ
M aestral, Ibrica Jusi ,
Dubrova ka roc k
parada
HRT–a, mlađi Danonovi kolege i štićenici, Vladimir Kranjčević i Uroš Lajovic, a o doživljajima prigodom susreta s njegovom ličnosti i djelom govorili su glazbeni novinari Zlatko Madžar
i Jana Haluza, urednica izdanja. Projekt edicije
Šef–dirigenti Simfonijskog orkestra HRT–a kojoj
nedostaje još album maestra Uroša Lajovica,
predstavila je Sanda Vojković, vršiteljica dužnosti ravnatelja Glazbene proizvodnje HRT–a,
najavivši nove planove izdanja u suradnji s Glazbenom programom Hrvatskog radija. (J.H.)
Kvartet Rucner i Peter Soave
Žiga i Bandisti
z izravni prijenos na HRT–u
PLUS, u Čakovcu je 5. prosinca 2009. održan sedmi po redu
MEF, jedini međunarodni festival zabavne glazbe u Hrvatskoj. U
prepunoj športskoj dvorani Srednje
škole, uz naše soliste nastupili su natjecatelji iz Slovenije, Makedonije i
Mađarske. Svi su pjevali uživo, a ne
na »play back«, kako se to uobičajilo
u zadnje vrijeme na koncertima zabavne glazbe. Uz sud slušatelja Međimurskog radija, pjesme je ocjenjivao i Stručni žiri u sastavu Vladimir
Delač, Mišo Doležal i Ksenija Urličić, nekadašnja urednica zabavno–
glazbene redakcije HRT–a.
U
Slušatelji Radija, a sudeći po pljesku i
publika u dvorani, odlučili su prvim
mjestom nagraditi pjevnu Moj je život samo bol u izvedbi autora Davora Borne. Drugo mjesto zaslužio je
Vladimir Kočiš Zec, autor skladbe
Od Mure do Drave, i sam popularni
izvođač. Stihove za nagrađenu pjesmu napisala je Leonarda Bakse, a
odličnim nastupom predstavili su se
Žiga Međimurski i njegovi Bandisti. Treća nagrada pripala je solistici
Kristini Iveković. Ona je ugodno
iznenadila odličnom interpretacijom pjesme Od kamena do kamena
skladatelja Gorana Topolovca, na
stihove Marija Šimunovića. Stručni
žiri bio je jednoglasan u odluci da
prvo mjesto dodijeli skladbi Marka
Tomasovića Zarobljeno vrijeme na
poetski predložak Roberta Pilepića, u neodoljivoj interpretaciji Lidije
Bačić, prošlogodišnje pobjednice
Zagrebačkog festivala zabavne glazbe, a kojoj je pripalo i priznanje za
najboljeg izvođača. Drugo mjesto
udački kvartet Rucner održao
je koncert 2. prosinca u dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda pod
nazivom Zima u okviru sedme sezone ciklusa Četiri godišnja doba. Posvetio ga je Aldemaru Romeru, nedavno preminulom venezuelanskom
skladatelju, pijanistu i dirigentu,
autoru jazz, karipske i venezuelanske glazbe, ali i brojnih komornih i
simfonijskih ostvarenja.
G
KRASNODAR PERŠUN
Ove su godine, uz Hrvatsku, na natjecanju sudjelovale i nacionalne radijske postaje iz Austrije, Bjelorusije, Bugarske, Češke Republike, Irske, Kanade i Rusije. Riječ je o značajnom međunarodnom
uspjehu Redakcije ozbiljne glazbe Hrvatskog radija
koja je najveće potencijale prepoznala u hrvatskoj
violončelističkoj školi i njezinim izdancima, nakon
ranijih predstavljanja s violončelisticama Zitom Vargom i Petrom Kušan, dobitnicama druge nagrade
2004. i 2007., na istoj manifestaciji u Pragu i gradovima Južne Češke.
PROMOCIJE
srijedu, 17. veljače, točno u podne, u Studiju Bajsić Hrvatskoga radija predstavljen je dvostruki album poznatoga dirigenta
Oskara Danona koji je umro 18. prosinca prošle godine, a da je poživio, toga dana
bi napunio 97 godina. Objavljen je u ediciji
Šef–dirigenti Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije u nakladi tvrtke Orfej.
Na dvije kompaktne ploče objavljen je izbor
remek–djela svjetskog i hrvatskog glazbenog
stvaralaštva koja je maestro Danon snimio s
našim orkestrom u sezonama između 1978. i
1980. godine, dok je bio na dužnosti šefa–dirigenta. Uz Brahmsov Prvi klavirski koncert s
Pavicom Gvozdić kao solisticom te dva Dvořakova Slavenska plesa, ostali prostor nosača
zvuka posvećen je hrvatskim djelima kojima se
Oskar Danon kao interpret osobito bavio, često ih izvodeći na gostovanjima s inozemnim
orkestrima. Naslove koje želi imati na albumu,
dirigent je birao osobno tako da svaki odražava
određene postaje njegova umjetničkog djelovanja te kontakte s autorima i solistima. Tako su
se, ne slučajno, tu našli kolo iz baleta Licitarsko
U
MIŠO DOLEŽAL
Na 44. međunarodnom radijskom natjecanju Concertino
Praga Europske
radijske unije,
održanom 13.
veljače 2010.
na
Češkom
radiju u Pragu,
16–godišnji violončelist Hrvoje
Hrešć, kandidat
kojega je odabrala
Bojana
Plećaš Kalebota iz Redakcije
ozbiljne glazbe
Hrvoje Hrešč
kao voditeljica
toga projekta
na Hrvatskom radiju, osvojio je posebno priznanje (diplomu). Natjecanje je ove godine održano u
kategorijama: glasovir, violina, violončelo i gitara,
za natjecatelje do 16 godina, isključivo kandidate
radijskih postaja, članica Europske radijske unije.
Osječanin Hrvoje Hrešć (1994.) učenik je drugog
razreda Srednje škole na Glazbenom učilištu Elly
Bašić u Zagrebu, u klasi profesorice Dobrile Berković Magdalenić. Tijekom školovanja postigao je
niz uspjeha na državnim i međunarodnim natjecanjima te se redovito usavršava kod uglednih violončelističkih pedagoga. Njegove izvedbe skladbi R.
Ščedrina, N. Paganinija i V. Kalabisa, snimljene u
studenome 2009. u Režiji 4 Hrvatskog radija, (Božidar Pandurić, tonski majstor, B. Plećaš Kalebota,
urednica i producentica) diplomom je odlučio nagraditi međunarodni prosudbeni sud, sastavljen od
vodećih glazbenika i pedagoga iz Njemačke, Češke Republike, Velike Britanije, Slovačke, Rumunjske
i Italije. Zahvaljujući trećeplasiranom mjestu, mladi je
violončelist pozvan na koncertnu turneju po Češkoj
u lipnju ove godine. Prvu nagradu u kategoriji violončela osvojio je Vsevolod Guzov iz Rusije, a druga
nije dodijeljena. Apsolutnom pobjednicom natjecanja proglašena je pijanistica Anastasia Vorotnaya iz
Rusije.
PROMOCIJE
Piše: Bojana Plećaš Kalebota
PROMOCIJA DVOSTRUKOG CD–a OSKARA DANONA
PROMOCIJE
Još jedan
trijumf
zagrebake
elistike škole
Edicija Š ef – dirigenti S imfonijskog orkestra Hr vatske radiotelevizije
PROMOCIJE
V iolon elist Hr voje Hreš na
M eunarodnom natjecanju
Concertino Praga
BROJ 161, OŽUJAK 2010.
KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI
DAVOR HRVOJ
VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI
MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI
MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI
6
Boris Novković
eć drugu godinu prijatelji,
poštovatelji i suradnici Đorđa
Novkovića odaju počast prerano
preminulome stvaratelju hrvatske
popularne pjesme. Na njega su se
ove godine prisjetili velikim koncertom održanim 26. siječnja 2010.
u Koncertnoj dvorani Vatroslava
Lisinskog. Naslovljen Malo mi je jedan život s tobom, taj emotivni susret
pružio je 25 pjesama nenadmašnih
u savršenosti svoje jednostavnosti.
Od Starog Pjera kojim je otvoren
koncert, do himničke Nek’ živi ljubav kojom su svi izvođači na kraju
pozdravili zadovoljnu i dirnutu publiku, sjajni glazbenici tkali su finu
pređu glazbe koju je Novković pisao
brojnim pjevačima, stvarao njihove
karijere, ali ih i svojim pjesmama
nerijetko vraćao s ruba estradnog
ponora. Uz pratnju orkestra predvođena gitaristom i aranžerom Antom
Gelom, nastupili su Gabi Novak,
Tereza Kesovija, Vanna, Massimo,
Severina, Goran Karan, Kemal
Monteno, Vlado Kalember, Danijela Martinović, Petar Grašo, Dalibor Brun, Darko Domijan, Lana
Jurčević, Jelena Rozga, Alen Slavica, Mladen Grdović, Duško Lokin,
Neda Ukraden i Kraljevi ulice, na
čelu s Borisom Novkovićem koji je
pridonio i organizacijskim pripremama koncerta. Đorđe Novković
V
Njihovi su gosti bili bandoneonist i
harmonikaš Peter Soave te ansambl
Aldemaromania, u sastavu Ricardo
Luque, vokal, Julije Njikoš, klavir,
Jurica Štelma, kontrabas i Marko Lazarić, udaraljke. Izvedene su
skladbe Five paleontological mysteries
i Tango furioso koje je Romero, upravo na narudžbu kvarteta Rucner i
njihova dugogodišnjeg suradnika i
prijatelja, Amerikanca talijanskog
podrijetla Petera Soavea, priredio
za gudački kvartet i bandoneon. Uz
njih je predstavljeno pet Romerovih
pjesama šlagerskog izričaja koje je
za postojeći sastav priredio mladi
hrvatski skladatelj Dubravko Palanović, a otpjevao Riccardo Luque
koji je osobno poznavao Romera iz
rodne Venezuele.
U program su bile uključene skladbe dvojice hrvatskih autora i to praizvedbe Gudačkog kvarteta Živka
Ključea i Promotion Party samoborskog skladatelja Krešimira Hercega,
u obradi Stjepana Mihaljinca te
praizvedba Hercegova Rucner Tanga s jasnim utjecajem argentinske
glazbe, inače djela nastala na poticaj
Snježane Rucner. (B.P.K.)
7
BROJ 161, OŽUJAK 2010.
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
Piši jazz na temelju onoga što se
dešava oko tebe, tu gdje živiš
Razgovarao: Davor Hrvoj
Jedan od najznačajnijih i najplodnijih skladatelja u povijesti hrvatskog jazza, autor prepoznatljiva, autentičnog stila koji univerzalni glazbeni jezik — jazz —
obogaćuje značajkama hrvatske i svjetske glazbene tradicije, govori o svojim stvarateljskim počecima
oško Petrović, proslavljeni vibrafonist,
skladatelj, diskograf, promotor i pedagog, uz obilježavanje sedamdeset i pete godine života, održat će i nekoliko koncerata.
Na ovogodišnjem festivalu Springtime Jazz
Fever, što ga organizira u B. P. Clubu, 24.
ožujka nastupit će sa svojim Triom i gostom
Georgeom Fameom, britanskim pjevačem
i klavijaturistom. Zatim slijedi nastup 27. i
28. ožujka u okviru programa Senior Service
s mentorima Ljetne jazz škole koja se, u organizaciji Hrvatske glazbene mladeži, svake
godine održava u Grožnjanu, a 30. ožujka
predstavlja se uz sastav Boško Petrović —
Fritz Pauer Happy Reunion. Na koncertu
kojim će u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog započeti 20. Proljetna revija jazza, 13.
travnja promovira najbolje mlade polaznike
prošlogodišnje grožnjanske Jazz škole koji su
upravo snimili CD Sky Over Grožnjan u izdanju Croatia Recordsa. Među ostalima, na
programu njihova koncerta bit će i skladbe
Boška Petrovića.
B
dislav Fidri), kontrabasistom i vibrafonistom. Za
tu sam grupu napisao nastupnu skladbu koju sam
nazvao Otvoreni prozor. U njezinu stvaranju nastojao sam koristiti glazbene elemente koje sam tada
čuo na Muzičkom biennalu Zagreb, atonalitetnu
glazbu koja je bez zadane harmonijske progresije
ili čak bez zadane forme, koja će, ako je dobra, živjeti takva kakva jest, a ako nije, ne može joj nitko
pomoći.
makedonske narodne So maki sum se rodila, s vremenom se sve više razvijala tako da je od nje nastala suita
koja je temeljena na narodnom motivu, ali je današnja verzija bliža suvremenoj glazbi. Bilo je još sličnih
slučajeva, posebice kad sam snimao s istarskim sopilašima u čemu mi je puno pomogao pokojni profesor
Slavko Zlatić objasnivši mi što je zapravo ta istarska,
autentična i autohtona glazba i ljestvica. S dva velikana istarske narodne glazbe, koji su na žalost pokojni, Matom Špadom i Martinom Glavašom, napisao sam i snimio, uz sastav B. P. Convention, suitu
Istra u mom srcu koju sam izvodio na Biennalu, a i na
jazz festivalu u Luganu gdje je i snimljena za radio.
Poslije sam eksperimentirao s međimurskom glazbom, ne samo u instrumentalnom smislu. Naime, s
Ružom Pospiš Baldani, uz pomoć pijanista Nevena
Frangeša s kojim sam svirao u duu što mi je ostalo
u sjajnoj uspomeni, kreirao sam projekt Zvira voda.
Dokumentiran je na diskografskom izdanju na koje
sam također jako ponosan.
Jeste li na Biennalu izvodili i vlastitu glazbu?
Svoju sam glazbu na Biennalu izveo u dva navrata:
suitu Istra u mom srcu te cjelovečernji projekt pod
nazivom B. P. Tape Band u suradnji s tadašnjim
tonskim majstorom Vladimirom Smolecom, slikarom–grafičarem Mladenom Galićem i mojim,
tada četverogodišnjim sinom Koljom. Projekt je
realiziran u tada vrlo popularnom kvadrofonskom
formatu.
Jedan ste od rijetkih naših glazbenika čija djela izvode
strani glazbenici. Koja je od Vaših skladbi izvan Hrvatske najpoznatija i najizvođenija?
Naime, Boško je jedan od najznačajnijih i
najplodnijih skladatelja u povijesti hrvatskog
jazza, autor prepoznatljiva, autentičnog stila
koji univerzalni glazbeni jezik — jazz — obogaćuje značajkama hrvatske i svjetske glazbene tradicije. Njegove skladbe, među njima
With Pain I Was Born, Green Lobster Dream,
Un Chien Andalou, Tiffany Girl, Keka kolo,
Sigurd’s Garden, Sky Over Grožnjan, Valse For
Jazz Mama, To Zagreb With Love, trajne su
vrijednosti hrvatskog jazz stvaralaštva.
Osim glazbenika koji su ih svirali sa mnom, koliko znam, svirali su ih i mnogi drugi. Primjerice, skladbu Sigurd’s Garden čuo sam u nekoliko
zgodnih verzija, jednu od Stana Getza. With Pain
I Was Born snimio je njemački jazz harfist Johnny
Teupen, u svom aranžmanu. Blue Sunset je Clark
Terry odnio sa sobom u Ameriku, a htio ju je snimiti i Oscar Peterson. Neću reći da je umro prerano, nego je bila prevelika gužva među skladbama
koje su čekale da ih Oscar stavi među prste. No
jednom, dok smo sjedili zajedno i slušali je, Oscar
je od mene uzeo note i rekao: »To želim snimiti!«
Konačno, John Lewis, s kojim sam najviše svirao,
često je izvodio moje kompozicije, kao i Niels–Henning Ørsted Pedersen ili Joe Pass s kojima sam
dugo prijateljevao i surađivao.
»Kroenje« harmonike
Koliko ste jazz skladbi napisali?
Teško je reći jer sam godišnje »izbacivao« petnaest–dvadeset skladbi od kojih je najmanje
pola preživjelo.
Kako su strani glazbenici i ljubitelji jazza prihvatili Vaše
skladbe koje, iako stvarane jezikom univerzalna stila,
jazza, sadrže značajke autohtone glazbe našega kraja?
Kako ste napisali prvu vlastitu jazz skladbu i
kad je to bilo?
Bilo je to tijekom pedesetih godina, dok sam
»neuspješno« pokušavao »ukrotiti« harmoniku i prilagoditi je onome što zovemo jazz. Bio
je to pokušaj bluesa na drukčiji način. Ne bih
se usudio prisjetiti čak ni naslova, iako na dnu
jedne od ladica imam cijeli kup svojih ranih
pokušaja da osmislim neku glazbenu misao
i prilagodim je jazz izričaju. U toj je hrpi
sigurno pohranjena i ta pjesmica. Naime,
u jednome trenutku oči mi je otvorio John
Lewis i istovremeno me »uvrijedio« rekavši
na elegantan, vrlo human način da, što se tiče
skladanja i odabira stila u jazzu, idem krivim
putem. Kada sam prespavao i shvatio što je
John htio reći, sve sam te skladbe stavio na
dno ladice gdje i dan danas spavaju.
Na koji ste način pokušavali kreirati vlastiti jazz
izraz?
S početkom stvaranja sastava koji se poslije zvao Zagrebački jazz kvartet, a to je bio
Kvartet Boška Petrovića s pokojnim pijanistom Zlatkom Kružićem, kontrabasistom
Zdravkom Šatrakom i bubnjarom Ivicom
Geregom, Zlatko Kružić i ja istodobno smo
pisali, ne samo aranžmane poznatih standarda, nego i svoje kompozicije. Međutim, pisali
smo ih pod vrlo jakim »pritiskom« Modern
Jazz Quarteta i njegova stila. U isto vrijeme, u
svijetu su se događale nove stvari na koje mi
je, što je paradoksalno, ukazao upravo John
Lewis, donijevši mi jedne godine prvu ploču
Ornettea Colemana i izvanrednu solo ploču
njujorškog slijepog pijanista Lenniea Tristana, The New Tristano. I danas smatram da je
ta Tristanova ploča jedna od najzanimljivijih,
vrhunskih pijanističkih jazz ploča, posebice
što se tiče improvizatorskog, bachovskog ili
chopinovskog dijela. Nakon toga sam paralelno
s Kvartetom, s kojim sam težio imitirati zvuk
i stil Modern Jazz Quarteta, utemeljio grupu
bez klavirista. Bio je to sastav s trubačem (La-
DAVOR HRVOJ
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
Razgovor s Boš kom Petrovi em povodom 75. roendana
U kojim ste prigodama svirali na Muzičkom biennalu
Zagreb (MBZ)?
Na MBZ–u sam nastupao u nekoliko navrata. Bio
sam u grupama koje su se u ono vrijeme formirale
oko Johna Cagea, Krzysztofa Pendereckog, oko
francuskog suvremenog skladatelja Diega Massona te Witolda Lutoslawskog čiju sam glazbu
također izvodio s orkestrom. Na jednom smo Biennalu premijerno izveli skladbu koju je Boris Papandopulo napisao specijalno za dvostruki kvartet
»Nemoj petljati po amerikim
standardima!«
Kako je nastala Vaša najpoznatija skladba With Pain
I Was Born?
John je vrlo rano počeo u praksi provoditi signale koje
je dobivao slušajući etno glazbu raznih naroda. Meni
je osobito draga njegova skladba A Winter’s Tale u kojoj imitira mađarski romski band, gdje vibrafon podsjeća na cimbal. Odmah je bio impresioniran folklo-
»...Boris Papandopulo, jedan šarmantni, veliki muzikant. Šteta što se nije bavio
jazzom jer bi bio jedan od najvećih svjetskih jazzista — siguran sam u to! Boris
je napisao šarmantnu suitu u tri stavka za dva kvarteta, gudački i jazz, koju
smo izveli na Biennalu i poslije na koncertu u Hrvatskom glazbenom zavodu na
kojemu smo promovirali glazbu treće struje, što je u ono vrijeme bila potpuna
novina za Europu.«
— gudački i jazz — po uzoru na dvostruki kvartet
koji je u New Yorku utemeljen s Juilliard Quartetom i Modern Jazz Quartetom i za koji su pisali
Gunther Schuller i John Lewis. Na jednom smo
Biennalu, mislim da je bio drugi po redu, izveli
dio njihova repertoara — Gunther Schuller i John
Lewis bili su ovdje — a jednu suitu s tri stavka
napisao je Boris Papandopulo, jedan šarmantni,
veliki muzikant. Šteta što se nije bavio jazzom jer
bi bio jedan od najvećih svjetskih jazzista — siguran sam u to! Boris je napisao šarmantnu suitu u
tri stavka koju smo izveli na Biennalu i poslije na
koncertu na kojemu smo promovirali glazbu treće
struje, što je u ono vrijeme bila potpuna novina za
Europu. Third Stream Music na koncertu dvostrukog Kvarteta u Hrvatskom glazbenom zavodu!
rom ovog dijela Europe, kako istarskim, posebice,
tako i makedonskim, bosanskim sevdahom za koji
je rekao da je to za njega čisti blues, i naravno međimurskom bluesy pjesmom — zvukom i koncepcijom. Nakon što sam mu pokazao neke skladbe koje
sam napisao poslije nesretnog Otvorenog prozora koji
sam tada »zatvorio« zauvijek, rekao mi je: »Nemoj
petljati po američkim standardima kad imaš talent i
dobar osjećaj za formu i klimaks u temi. Sjedi i piši,
ali piši jazz na temelju onoga što se dešava oko tebe,
tu gdje živiš.« Jedna od prvih skladbi nastalih nakon
toga savjeta bila je With Pain I Was Born koju sam
napisao 1959. godine. Naime, nadahnut određenom
narodnom pjesmom, bez obzira iz kojega je kraja, na
samom početku bih pisao svoju verziju. Međutim,
With Pain I Was Born, skladba koja je nastala na bazi
Kad počinjemo negdje u Europi svirati With Pain
I Was Born neki već znaju taj karakteristični uvod,
sada s kadencama gitare, a prije klavira. Odmah se
čuju uzvici oduševljenja i pljesak, a to se pogotovo
osjeća kad krene tema.
Zašto, iako ste vodili big band, niste više pisali skladbe
za jazz orkestar?
Nažalost, nikad nisam imao želju pisati za veće
ansamble, big band ili gudače, a da budem iskren,
nikad nisam savladao umjetnost orkestracije za
veće ansamble. Duo, trio, kvartet — to su formacije u kojima najbolje čujem, u kojima se najbolje
snalazim i koje me najviše vesele. Ponekad sam
znao napisati nešto za formaciju proširenu s dva ili
tri puhača, sekstet ili septet. Međutim, imao sam
ludu sreću da sam naišao na cijeli niz izvanrednih
aranžera koji su s veseljem aranžirali moje skladbe, bilo za klasični jazz big band, bilo za gudački
kvartet ili za Zagrebačke soliste s kojima sam snimio tri diskografska projekta. Od hrvatskih, to su
Miljenko Prohaska, Davor Kajfeš, Silvije Glojnarić
i Damir Dičić koji su redovito pratili moju »radionicu pjesmica« i prema afinitetu ih uzimali i dodavali im bogatiji zvuk. Od stranih, to je prije svega
dragi prijatelj Ernie Wilkins koji je aranžirao moje
skladbe za big band, a koje su objavljene na dvije
ploče. Njegov big band je svirao i snimao tri, četiri
moje skladbe. Posebno mi je draga njegova verzija
moje skladbe Green Lobster Dream što ju je sa svojim Almost Big Bandom izveo live na Montreux
Jazz Festivalu. Za nju je pokojni trombonist Richard Boone, koji je bio odličan vokalist i zabavljač,
izmislio onomatopejski tekst što je izazivalo veliki
smijeh. Ne smijem zaboraviti ni sjajne suradnike s
kojima sam svirao od samog početka u Zagrebačkom jazz kvartetu, sastavu B. P. Convention, duu s
Nevenom Frangešom i B. P. Triju. Ti su sjajni glazbenici dobrim dijelom »krivi« za eventualni uspjeh
mojih skladbi. To su Damir Dičić, Davor Kajfeš,
Miljenko Prohaska, Krešimir Remeta, Silvije
Glojnarić, Salih Sadiković, Ratko Divjak, Primož
Grašić i Mario Mavrin. Hvala im!
8
BROJ 161, OŽUJAK 2010.
TREBA UVRSTITI VEZE
IZMEÐU AUTORA I IZVOÐAA
Razgovarala: Ana Kuštrak
P
arni valjak jedan je od najdugovječnijih i najboljih rock bendova na hrvatskoj sceni. Nakon proslave 30 godina rada, obilježene 2005., nakon koje su
uvijek tvrdili da nije u pitanju konačan razlaz, napravili su stanku od četiri godine. Sada su se vratili puni energije, s dva nova singla koji osvajaju domaće
top–ljestvice i uspješnom turnejom.
Je li Hrvatska glazbena unija (HGU) spona koja nastoji to povezati? Kako je došlo
do osnivanja HGU–a i kakva je vaša suradnja s HDS ZAMP–om?
Ja to pokušavam, ali nisam baš zadovoljan s rezultatima. Mislim da bi trebalo
pokazati više sluha za izvođače. Inače,
HGU je pokrenuo Paolo Sfeci. On je
imao viziju i dovoljno energije da nas
povede. Da nas nije organizirao, ne
znam koliko bi dugo čekali na svoju
strukovnu udrugu. Kada sam došao na
mjesto predsjednika, imao sam velike
ambicije. Međutim, spoznaja do koje
mjere smo kao glazbenici na rubovima
zbivanja i koliko smo nebitni društvenim strukturama, tragična je. Politika
nas apsolutno ne prepoznaje kao faktor,
osim kada su izbori i kada im trebaju
izvođači da im privuku ljude. To je
poražavajuće, a moram priznati da se i
dobar dio članstva ponaša na način koji
opravdava tu marginalizaciju u društvu.
Puno vremena će nam trebati za promijene i da dostojanstvo profesije zaživi na
pravi način. Promjene moraju krenuti
od nas samih.
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
Razgovor sa Huseinom Hasanefendi em Husom, s kladateljem i glaz benikom, os niva em grupe Parni valjak
RAZGOVORI
Vi ste kao autor vrlo aktivni u akcijama i
radu HDS ZAMP–a te u HGU–u. Što
biste poručili autorima, ali i izvođačima
koji i dalje ne iskorištavaju sve potencijale
vlastitih strukovnih udruga?
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
rošlogodišnji akcijski
plan za spas turizma
smanjivanjem
autorskih prava za 50% bio
je čista glupost i to je svima
jasno. Doći na ideju da se
jednoj privatnoj grupaciji
oduzme njihovo vlasništvo,
da bi se pogodovalo
drugoj privatnoj grupaciji,
besmislica je koja bi u nekoj
ozbiljnoj državi dovela do
niza ostavki dužnosnika koji
su takvo što zakuhali.
P
DAVOR HRVOJ
RAZGOVORI
RAZGOVORI
Na žalost, užasno puno nesporazuma
dolazi iz elementarnog pomanjkanja
informacija. Ljudi često očekuju da informacije dođu do njih, a ništa ne naprave da oni sami dođu do informacija.
Postoje mjesta, i to čak nije nikakav slo-
Husein Hasanefendić Hus
(nastavak sa str. 1)
Koga smatrate glazbenim uzorom?
Spadao sam u generaciju koja se
dijelila između Beatlesa i Stonesa.
Ja sam volio jedne i druge, ali su
mi Beatlesi ipak bili draži. Imali
su širinu i autorski su nudili više.
Kod Beatlesa imate pjesme koje su
potpuno suprotna žanra, od When
I’m 64 do Lucy in the Sky with Diamonds. Oni su vrlo šarmantno
šarali kroz stilove, pa sam nekako
umislio da to mogu i ja. Doticao
sam različite žanrove, a primjeri
su Kao ti sve do Ugasi me, Uhvati
ritam i Jesen u meni, tako mi je bilo
zabavnije. Nisam nikada bio sklon
snimanju album s 10, 12 stilski
istih pjesama.
Smatrate li prednošću činjenicu da ste
autor i aktivan glazbenik u bendu?
Meni je to prirodno. Još kao klinac, kada sam počeo svirati gitaru,
pomislio sam zašto ne bih radio
svoje pjesme. Bilo je zgodno znati
svirati i neke strane jer si bio faca u
parku ili na tulumu, ali uvijek sam
imao potrebu sam pisati. Mislim
da pjesme koje sam pustio živjeti
izvan benda, najčešće nisu ispale onako kako sam ih zamišljao. Kad radim s
bendom onda one, ne nužno, ali često,
izađu onako kako sam ih čuo u glavi.
Bitna mi je prisutnost u svim fazama,
od trenutka kada je pjesma dovoljno
gotova da je ponudim bendu, do toga
da iz zajedničkog lonca izađe konačna
verzija.
trendove, na to što je sada u modi u
smislu produkcije ili stila. Moja je želja
i dalje raditi pjesme koje imaju dobačaj i
bez podilaženja masovnom ukusu.
Aki je od početka u Valjku. Biste li mogli
zamisliti neki drugi vokal u bendu?
Godinama sam aktivan u HDS ZAMP–u u smislu pokušaja objašnjavanja
javnosti o autorskim pravima jer smo
često predmet napada koji proizlazi iz
elementarnog nerazumijevanja, a bogami, i iz gluposti. Ljudima je još uvijek
teško pristati plaćati za nešto tako apstraktno kao što je pjesma u eteru. Ljudi
ne razumiju da je pjesma nečije vlasništvo i da njezina javna upotreba zahtjeva
nadoknadu. Generalno pozitivno ocjenjujem rad HDS ZAMP–a, ali naravno, uvijek, uvijek ima mjesta za napredak. Ono što me tišti jest možda malo
previše zatvoren način razmišljanja koji
se u HDS–u dešava, a drži izvođače na
distanci. Autori bez izvođača ne mogu
ništa i to je ono na čemu treba poraditi.
Da sam samo autor, mogao bih pisati
pjesme, ali tko bi ih onda izvodio. Mislim da bi ta suradnja i te veze trebale
biti čvršće.
Teško. Ima pjesama koje su pjevali i
neki drugi i koje su zaživjele s njihovim
vokalima, ali to nije Valjak. U Poljskoj
je objavljen CD s Valjkovim pjesmama
u izvedbi nekolicine njihovih vrhunskih
izvođača i lansirao je nekoliko velikih
nacionalnih hitova — ali to nije Valjak.
Neki pjevači mogu pjevati moje pjesme, ali ih Aki jedini sve može pjevati
i pri tome biti uvjerljiv. On im udahne
ono nešto svoje i ta kemija postaje naša
dobitna kombinacija. No, nemojmo
zaboraviti da Valjak čini i zvuk koji svi
zajedno proizvodimo.
Što Vam danas predstavlja izazov kao
autoru?
Vječni je izazov napraviti što bolju pjesmu koja će ostati. Ja se ne furam na
Koliko ste zadovoljni s HDS ZAMP–om
i što mislite o njihovu radu obzirom na stupanj javne osviještenosti o autorsko–pravnoj zaštiti?
žen proces, gdje se može saznati sve o
funkcioniranju HUZIP–a ili ZAMP–
a. Sve informacije su dostupne, samo
treba malo angažmana. Dođeš i pitaš.
Najlakše je sjediti doma, ne razumijevati situaciju, ali imati kritičko mišljenje.
Kako komentirate nedavne pokušaje napada mreže Telemah na ZAMP i sustav
autorsko–pravne zaštite iako oni sami nisu
rekli da su protiv autorskog prava? Mislite li da je realno da će zaživjeti ovakve i
slične akcije, kao uostalom i prošlogodišnji
akcijski plan?
Prošlogodišnji akcijski plan za spas turizma smanjivanjem autorskih prava za
50% bio je čista glupost i to je svima jasno. Doći na ideju da se jednoj privatnoj
grupaciji oduzme njihovo vlasništvo,
da bi se pogodovalo drugoj privatnoj
grupaciji, besmislica je koja bi u nekoj
ozbiljnoj državi dovela do niza ostavki
dužnosnika koji su takvo što zakuhali.
Mi smo tu napravili kompromis i dali
ugostiteljskom i hotelijerskom sektoru
popust od deset posto, ne zato što smo
morali, nego zato što je dio javnosti senzibiliziran protiv nas. Dugogodišnji neargumentirani napadi na sustav zaštite
autorskih prava plasirali su pretežno
mišljenje da su tu neka mutna posla, da
novci ne dolaze do autora nego ih netko
ada smo počinjali nije
bilo primjera bendova
koji su tako dugo
opstali na sceni. Da mi je
netko tada rekao da ćemo
kao bend trajati pet godina,
već bih i to uzeo s dozom
skepse. Mi smo odradili 30
godina u komadu, pa smo
se razišli i ponovno okupili
jer je ovisnost o sceni, o
sviranju, o komunikaciji
s publikom i međusobno,
jednostavno nadjačala.
K
zamračuje. Uostalom, naš mentalitet je
takav da se bavljenje glazbom ne prepoznaje kao ozbiljan posao. Mnogi jednostavno ne razumiju zašto trebaju platiti
glazbu koja svira u hotelu ili kafiću kada
je puštaju sa CD–a ili je reemitiraju s
radija ili televizije. O napadima Telemaha ne znam puno, osim da optužuju,
a ne žele razgovarati licem u lice. Mora
da je u pitanju totalno nerazumijevanje
kako funkcionira sustav zaštite ili je u
pozadini neki nama nepoznati interes.
Uvijek ste isticali da se Parni valjak nakon
30 godina nije raspao. Zbog čega ste se opet
odlučili sastati nakon četiri godine stanke i
znači li to da ćete i dalje svirati zajedno?
Kako je bilo stati na binu?
Biti ponovo na pozornici pred punim
dvoranama fantastičan je osjećaj. Još je
bolje kada u prvim redovima vidiš gomilu nove mlade, dobro raspoložene publike koja zna sve pjesme. Što se razlaza
tiče, u jednom trenutku sam shvatio da
je on neminovan. Malo i siromašno tržište troši te jer se vrtiš u krugu. Moraš
stalno raditi, a nisi u stanju akumulirati
kapital za neku dužu stanku u kojoj bi
odmorio sebe i publiku. Ni Stonse ne bi
nitko gledao svaki tren. Dugo se lomilo
u nama, ali je na kraju prevagnula želja
za rastankom dok smo veliki, s rasprodanim Domom sportova, a ne polupraznom Tvornicom ili nekom još manjom
dvoranom. Kada je odluka donesena
nije bilo plana o ponovnom okupljanju.
Rekli smo zbogom, ali ne i nikad više.
Svi su bili slobodni realizirati se izvan
okvira Parnog valjka i to je svima uspjelo. Vremenom se počela javljati želja
opet zasvirati zajedno i uživati. Sve je
bilo pojačano činjenicom da nitko nije
popunio prazninu koju smo ostavili, što
je povratnička turneja i pokazala. Bila
je toliko iznad mojih očekivanja da sam
još uvijek euforičan kada se toga sjetim.
Rekord u Areni, pune dvorane u svim
gradovima gdje smo bili, odličan prijem
singla Nakon svih godina i ta mlada nova
publika, uz generaciju koja nije odustala, daje nam za pravo da idemo dalje.
9
Priznanje utemeljitelju Vaclavu Humlu
Izdava: Meunarodno violinistiko natjecanje Vaclav Huml u Zagrebu
Piše: Višnja Požgaj
janja da se zagrebačkoj violinističkoj školi, s utemeljiteljem Vaclavom
Humlom, oda zasluženo priznanje i
trajno njeguju njezini zasadi.
Vaclav Huml
rofesor Zlatko Stahuljak
(1933.) ugledni je zagrebački violist široke naobrazbe,
s dvije diplome — viole na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te
etnologije i hrvatskog jezika na
Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom karijere bavio se uspješno različitim
umjetničkim i društvenim djelatnostima vezanima uz struku.
Između ostaloga, djelovao je kao
glazbenik i profesor viole, direktor Opere i intendant u zagrebačkom HNK–u, veleposlanik
Republike Hrvatskoj u Češkoj
Republici, sudski vještak za gudačke instrumente, glazbeni pisac i kritičar te član četrdesetak
međunarodnih ocjenjivačkih
sudova. Posebno se ističu njegove zasluge za osnivanje i organizaciju Međunarodnog violinističkog natjecanja Vaclav Huml
u Zagrebu koje se nalazi na vrhu
piramide Stahuljakova nasto-
P
Prigodno predavanje
O zagrebačkoj violinističkoj školi
pisao je već 1970. u Muzici br. 2, a
koncem prošle godine objavljeno je
drugo dopunjeno izdanje, uz kratki
povijesni pregled sviranja violine u
Hrvatskoj. Nakladnik je Međunarodno violinističko natjecanje Vaclav
Huml, a glavni urednik Ivan Tocilj.
Potporu izdanju dali su Gradski
ured za kulturu, obrazovanje i šport,
Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba i Ministarstvo prosvjete, znanosti
i športa. Tim povodom, autor je 16.
prosinca 2009. održao predavanje za
Stručno vijeće nastavnika i učitelja
violine i viole o zagrebačkoj violinističkoj školi, uz pedesetak dijapozitiva i dva glazbena primjera.
Knjižica na tridesetak stranica donosi kratki povijesni razvoj sviranja
violine u Hrvatskoj od 18. do 20.
stoljeća. Među dvadesetak imena
nalaze se svjetski poznati violinisti
poput Ivana Jarnovića, Stjepana N.
Spadine, Franje Krežme ili Aurela
Weisza–Bjelinskog. Posebno i najveće poglavlje posvećeno je utemeljitelju zagrebačke violinističke škole,
Čehu Vaclavu Humlu koji je nakon
završena studija na Konzervatoriju u
Pragu došao u Zagreb 1903. godine.
Prvo je bio učitelj violine u Glazbenoj školi HGZ–a, a od utemeljenja
Muzičke akademije 1922., pa sve do
smrti 1953., djelovao je kao profesor
violine.
V. Huml, kao sljedbenik znamenita
učitelja Otakara Ševčika, prenosio je
zasade nove praške violinističke škole, uz usvajanje značajki one ruske i
drugih poznatih europskih violinista
(Ševčik, Auer, Flesh) te je stvorio vlastitu metodu. Iako je bio pozivan u
razne dijelove svijeta, Huml je ostao
vjeran Zagrebu i tijekom pola stoljeća odgojio je devedesetak učenika
(koncertanata, komornih glazbenika, koncertnih majstora, profesora
muzičkih škola u zemlji i u inozemstvu). Bio je osnivač i prvi violinist
Zagrebačkog (gudačkog) kvarteta,
a njegovi ponajbolji đaci postali su
članovi novog Zagrebačkog komornog orkestra. Među njegovim
prvim učenicima bio je slavni Zlatko Baloković, zatim Miroslav Šlik,
Ljerko Spiller, Josip Klima i mnogi
drugi. Oni su dalje prenosili znanja
i iskustva zahvaljujući čemu su bili
jezgra mnogim kasnijim komornim
sastavima i orkestrima (Zagrebački solisti, Komorni orkestar Radio
Zagreba, Zagrebački omladinski
komorni orkestar, Komorni studio
Zagrebačke filharmonije, Hrvatski
komorni orkestar, Varaždinski komorni orkestar, Zagrebački komorni
orkestar).
Prikaz generacija
Utjecaj djelatnosti Vaclava Humla
prešao je i na violončeliste koji su prihvatili njegove zasade i njegovali ih,
poput Rudolfa Matza. Z. Stahuljak
opisao je i neke postavke Humlove
nastavne metode koje su s vremenom
postale tradicijom zagrebačke violinističke škole i stekle ugled u domovini i svijetu. U posebnom poglavlju
navedena su imena svih Humlovih
đaka u tri generacije, a na tablici
svjetskih violinističkih škola nalazi
se i zagrebačka. Njezini korijeni sežu
u 1653., s Corellijem u Rimu, a šire
se dalje preko Somisa (Piemonta),
Pugnanija i Viottija sve do Praga
(Ševčik) i Zagreba (Huml).
Tekst je u cijelosti preveden na engleski jezik, a na kraju izdanja nalazi se popis literature i drugih izvora
vezanih uz zagrebačku violinističku
školu. Uz Stahuljaka, autori radova
su Antun Goglia (Domaći violinisti u Zagrebu u 19. i 20. stoljeću ),
Jan Marak (Housle, Prag), Ladislav
Miranov (Metodika violine i viole),
Milan Graf (Zagrebačka violinistička škola ) i Zlatan Srzić (J. S. Bach:
The Sonatas a. Partitas for solo Violin, London). Jedan izvor nedostaje,
stoga autor žali što nije spomenuo i
članak prof. violončela Milana Nagya
(O nekim razlikama među gudačkim
instrumentima).
Naime, violinistička škola (kako autor piše u uvodu) predstavlja gudačku
tradiciju neke glazbene sredine. Proizašla je iz djelovanja niza značajnih
violinista ili jedne snažne i izuzetne
violinističke osobnosti, ali je i zbroj
velikoga broja svih gudača koji imaju
zajednički pogled na interpretativne,
stilske i tehničke probleme u odnosu
na način izvedbe i na kreaciju tona u
vrstama i podvrstama poteza gudalom. A takva violinistička (gudačka)
škola s via facti utemeljiteljem Vaclavom Humlom, djeluje i živi pod imenom zagrebačka violinistička škola u
glavnom gradu Hrvatske te u nekim
središtima susjednih država gdje su
djelovali i djeluju sljedbenici treće
generacije njegovih učenika, a preko
onih koji su otišli dalje, proširila se i
stekla ugled u svijetu.
ZAMP
PREPORUKA ZA ČITANJE
PREPORUKA ZA ČITANJE PREPORUKA ZA ČITANJE PREPORUKA ZA ČITANJE
Zagreba ka violinisti ka š kola — Novo dopunjeno izdanje Z latka Stahuljaka
ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP
BROJ 161, OŽUJAK 2010.
Konferencija Intelek tiv u
zagreba kom hotelu Sheraton
Intelektualno
vlasništvo —
najznaajnija
poluga rasta
i razvoja
gospodarstva
Piše: Marina Ferić Jančić
ntelektualno vlasništvo, njegovo značenje, komercijalizacija, primjena i zaštita u različitim granama
gospodarstva bila je glavna tema jednodnevne
konferencije Intelektiv održane u zagrebačkom hotelu Sheraton u organizaciji Američke gospodarske
komore u Hrvatskoj i konzultantske tvrtke Vernexo.
Kroz kratka dvadesetominutna izlaganja i dva okrugla stola stručnjaka, menadžera i poduzetnika, sudionici su upoznali iskustva različitih gospodarskih
subjekata u upravljanju intelektualnim vlasništvom
i kapitalom. Antun Tomislav Šaban, glavni tajnik
Hrvatskog društva skladatelja koji je na kraju konferencije izazvao posebno zanimanje okupljenih, sudjelovao je u okruglom stolu na temu Kako unovčiti
intelektualni kapital i inovacije?
I
On je istaknuo činjenicu da industrije utemeljene na
autorskom pravu (što uključuje novine, glazbu, film,
radio i televiziju, računalne programe i slično) stvaraju oko 3% bruto domaćeg proizvoda (BDP). Također je istaknuo da je uočen trend porasta ukupno
prikupljenih naknada u okružju digitalnih tehnologija
i novih oblika korištenja glazbe te je procijenio da
će tantijemi od tako korištenih glazbenih djela zamijeniti prihode od klasične diskografije, ionako
već godinama u globalnom padu. U svijetu glazbe
zamjećuje se i trend porasta koncertne ponude,
što se također pozitivno odražava na izvor prihoda
autora glazbenih djela. Usporede li se pak naknade
koje se po stanovniku prikupe u Hrvatskoj s ostalim europskim zemljama, uočljivo je da su kod nas
znatno niže. Tako se u Hrvatskoj »ubere« 2,35 eura
autorskih naknada, a, primjerice, u Sloveniji 3,53
eura, u Mađarskoj 4,88, u Italiji 9,5, u Austriji 10,68,
dok u Francuskoj čak 11,52 eura.
Ocijenivši korisnim sudjelovanje HDS ZAMP–a na
ovakvim skupovima na kojima stručna javnost raspravlja o problematici intelektualnog vlasništva te
zaštiti i ostvarivanju autorskog i srodnih prava, HDS
ZAMP, kao jedan od sponzora konferencije, u stanci je organizirao prigodan glazbeni program u kojemu su sudjelovali Zoran Ščekić i Goran Rukavina.
TKO ELI UKIDANJE POSTOJEEG SUSTAVA
KOLEKTIVNOG OSTVARIVANJA PRAVA?
Kako bi se istina u javnosti ula, HDS ZAMP i dalje e promovirati zaštitu i poštivanje prava autora kako bi što
djelotvornije ostvario njihova prava
Piše: Marina Ferić Jančić
ustav kolektivnog ostvarivanja
prava i služba ZAMP–a često
su na meti različito zainteresiranih poslovnih subjekata, ali ponekad i novinara koji, vođeni željom
ili potrebom za »sočnim« vijestima,
često u javnost plasiraju netočne i
neprovjerene informacije o radu ove
službe i funkcioniranju međunarodnog sustava koji ona u Hrvatskoj
predstavlja. Od sredine prošle godine i jedna udruga, Mreža Telemah,
koja okuplja nezadovoljne korisnike
telekomunikacijskih usluga građana
(njezini članovi ni na koji način nisu
vezani uz poslovanje HDS ZAMP–a),
na isti se način počela »baviti« HDS
ZAMP–om. Pritom u svojim tekstovima uvijek iznova ističu da poštuju autore i njihova prava, ali... Ista udruga
promovira Piratsku stranku koja se,
pak, zalaže za slobodno i besplatno
»skidanje« zaštićenih autorskih djela
s interneta i rušenje postojećeg sustava ostvarivanja autorskih prava.
Uistinu, aktivisti udruge, s jedne
strane čine sve kako bi smanjili autorske naknade koje plaćaju korisnici
glazbenih djela, pa čak osnivaju i Anti–Zamp koaliciju, a s druge, u tekstovima navode — »ukoliko hrvatski
autori žele slušanje ili korištenje svoje
glazbe naplaćivati čak i milijun eura,
oni na to imaju apsolutno pravo i mi
ćemo ih i u tome bez ikakvih ograničenja podržati«. Pitanje je samo kako
autor može zaraditi više ako se naknade koje korisnici plaćaju smanje
ili ukinu?
S
Pokušali smo u više navrata s predstavnicima udruge izravno i otvoreno razgovarati, pismeno im objašnjavajući rad
ZAMP–a, pozivajući ih na razgovor i sastanke. Odgovora na pozive nije bilo, ali
su zato na njihovim stranicama objavljivani
vrlo uvredljivi tekstovi. Udruga je čak javno
okušali smo u
više navrata s
predstavnicima
udruge izravno i otvoreno
razgovarati, pismeno
im objašnjavajući rad
ZAMP–a, pozivajući ih
na razgovor i sastanke.
Odgovora na pozive
nije bilo, ali su zato na
njihovim stranicama
objavljivani vrlo uvredljivi
tekstovi.
P
iznijela da je zbog »učestalih prijetnji članovima udruge i bojazni za njihovu sigurnost« zbog »angažmana oko postojećeg
parafiskalnog nameta koji svim građanima Republike Hrvatske, od kolijevke pa
do groba, nameće nevladina udruga HDS
ZAMP«, u jednom razdoblju zamrznula
svoje aktivnosti.
Međutim, u siječnju ove godine, Mreža Telemah održala je konferenciju za novinare
na kojoj je predstavila Anti–Zamp koaliciju
i one kabelske distributere protiv kojih je
ZAMP, zbog višegodišnjeg neplaćanja naknada, pokrenuo sporove i dobio ih. I ne
samo to, Koalicija je novinarima predstavila HDS ZAMP kao moćnu udrugu koja
je korumpirala cijelo hrvatsko sudstvo. Na
konferenciju su došli i službeni predstavnici HDS–a i službe ZAMP–a. Glavni tajnik
Antun Tomislav Šaban tom je prilikom
ponovo pozvao aktiviste udruge na razgovor, ali i javno upitao s kojom namjerom
u javnosti iznose neistine o našemu radu i
navodnim prijetnjama. Jedini odgovor bio
je: »Mi nećemo s vama razgovarati.«
Što, dakle, udruga i Anti–
Zamp koalicija zapravo ele?
Iz njihova djelovanja sasvim je jasno da
žele ukidanje postojećeg sustava kolektivnog ostvarivanja prava, svakako ne u
interesu autora, već isključivo u interesu
korisnika njihovih djela koje uostalom
Koalicija i okuplja. Oni ne žele prihvatiti
funkcioniranje sustava, kako bi ga potom
mogli kvalitetno analizirati i donijeti valjani
sud. Ne žele čuti da autorske naknade nisu parafiskalni namet, već je riječ o
privatnim pravima, o vlasništvu onih koji
glazbu stvaraju. Ne žele čuti da je riječ o
međunarodnom sustavu koji u Hrvatskoj
funkcionira kao i svugdje u svijetu, da HDS
ZAMP–om upravljaju sami autori kroz
službena tijela odabrana na Skupštini i da
je taj rad transparentan, a sve informacije
sasvim dostupne i javne, da HDS ZAMP,
vodeće društvo u regiji čiji rad kontroliraju
državna tijela i krovne međunarodne organizacije te sestrinska društva i sami autori, nema ovlasti javno iznositi honorare
pojedinih skladatelja.
Također, ne žele čuti da je sustav i
način određivanja autorskih naknada
propisan Zakonom o autorskom pravu
i srodnim pravima koji je u potpunosti
utemeljen (kao i svugdje u svijetu) na
načelima koja nalažu Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO)
pri Ujedinjenim narodima i UNESCO.
Ne žele čuti o načelima distribucije utemeljenima na propisanim načelima tih
organizacija i sasvim sukladnima obvezujućim pravilima krovne Međunarodne
konfederacije društava autora i skladatelja (CISAC). Ne žele čuti o poslovanju
HDS ZAMP–a, sasvim usklađenim sa
svim važećim hrvatskim propisima,
smjernicama i pravilima koji su relevantni međunarodnim institucijama i organizacijama i da je upravo zbog takva
poslovanja svrstan u najvišu kategoriju
društava za kolektivno ostvarivanje
prava — u razvijena društva. Njih istina jednostavno ne zanima. Kako bi se
istina u javnosti čula, HDS ZAMP i dalje
će promovirati zaštitu i poštivanje prava
autora kako bi što djelotvornije ostvario
njihova prava, odgovarati na sve neistine koje se o radu ove službe objavljuju
te tijekom godine poduzeti više promotivnih aktivnosti i sasvim otvoreno, kao i
uvijek dosad, razgovarati sa svima koje
zanima rad ZAMP–a.
VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI
ZAMP
ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP
M re a Telemah promovira Pirats ku stranku i os niva A nti –Zamp koaliciju
M uzika.hr ot vorila Roc kmark
Prva glazbena
knjiara i
itaonica u
Hrvatskoj
Zagrebu je 18. veljače ove godine otvorena prva glazbena knjižara i čitaonica u
Hrvatskoj pod nazivom Rockmark. Smještena u Berislavićevoj 13, najbližem susjedstvu
Hrvatskog društva skladatelja, zamišljena
je kao središte glazbene kulture i popratnih
sadržaja. Ova specijalizirana knjižara portala Muzika.hr nudi brojne knjige o glazbi
i pop kulturi koje su objavljene u Hrvatskoj
te izbor bitnih knjiga vezanih uz sva glazbena područja iz regije i svijeta. Čitaonica nudi
knjige koje više nisu u prodaji, raritete i neka
stara izdanja, kao i pregled značajnih glazbenih časopisa. Osim toga, u Rockmarku će
se nabavljati ulaznice za sva koncertna događanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Izložbeni
prostor Rockmarka imat će dvostruku funkciju — javnosti predstavljati dragocjenosti
privatnih kolekcionarskih zbirki te će služiti
kao galerija recentnih glazbenih fotografija.
(D.H.)
U
10
BROJ 161, OŽUJAK 2010.
PANOPTICUM DETONICUM
PANOPTICUM DETONICUM
PANOPTICUM DETONICUM
PANOPTICUM DETONICUM
PANOPTICUM DETONICUM
Panoptic um Detonic um (6.)
MOJI SUSRETI S KRZYSZTOFOM PENDERECKIM
Piše: Dubravko Detoni
a Krzysztofa Pendereckoga
(1933.) prvi put sam čuo prije
nekih pedeset godina kao o sasvim
jednostavnom no čudesno bistrom
Z
o svojoj prirodi
dobra srca, Pender
se začudio i
zapravo obradovao spletu
tako sretnih životnih
okolnosti i — sve mi
oprostio. Otada smo
se redovito sastajali i
opakim kombinacijama
poljske pive i raznobojnih
vutki proslavljali
osvajanje pojedinih
etapa u realizaciji naših
elektroničkih skladbi
P
i čestitom seoskom mladiću iz
okolice Krakova koji je studirao
kod slavnoga Artura Malawskoga,
dečku koji kao opsjednut piše strelovito brzo i skribomanski uporno,
i koji je već svojom prvom pojavom
osvojio rekordan, nikada prije dosegnuti broj nagrada na godišnjem
poljskom skladateljskom natjecanju te postao pravim otkrićem
tadašnje novopoljske, novoglazbenim svijetom poput fantomskoga
svrdla probijajuće glazbe. Među
kolegama i, zbog svoje povučenosti, rijetkim prijateljima poznat
kao Krzysz (Kžiš) ili Pender, to je
osoba gotovo autistički opsjednuta
skladanjem, koja je bila i do danas
ostala jednim od najmarljivijih
skladatelja na svijetu. Naravno, od
svakoga na kugli zemaljskoj uvijek
postoji barem jedan čudniji ili u
nečemu bolji pojedinac, to čovjek
prekasno shvati u životu; u odnosu na Penderovu marljivost jedan
je takav i naš zajednički prijatelj,
slavni finski dirigent i skladatelj,
newyorško–juilliardski đak kojega sam doveo u Zagreb, iznimno
korpulentni Leif Segerstam, čiji je
manijački opsežan opus, kad smo
se prije dvadesetak godina upoznali, već brojio, među ostalim,
preko pedeset simfonija i oko stotinu gudačkih kvarteta! I to uopće
ne loših!! (Ne znam do čega su se
te čudesne brojke popele do danas.)
Pendera sam prvi put uživo ugledao ujesen godine 1966., kada sam
studio Poljskog radija u Varšavi; upoznao nas je njegov tadašnji šef, danas
već pokojni Józef Patkowski. Naime,
bili smo jedina dvojica koji su, između
valjda stotinu kandidata, na temelju ranijih radova bili odabrani da tamo rade
svoje nove elektroničke skladbe. Po prirodi iskren čovjek, Pender nije, rukujući
se sa mnom, mogao skriti da je nekako
uvrijeđen ili ljut na mene. Naime ja,
tada (a još i danas) mlađi i svakako nepoznatiji skladatelj, dobio sam dnevne,
pogodnije, a on, slavna osoba, noćne
i zamornije termine. K tome mi je još
pripao i bolji, poslije Stockhausenov,
tonski majstor, inženjer Eugeniusz Rudńik. Ali je odmah
otoplio kad sam mu iskreno
priznao da mi je u tome pomogao sasvim nevjerojatan slučaj.
Naime, u Varšavu sam prispio
Poznato bradato lice
ne znajući ni riječi poljskoga.
I, gle čuda, vrata su se doista
Govorio sam samo ruski, ali
i otvorila, a iznutra se čuo
sam već pri prvoj tramvajskoj
buran pljesak, ali i prodorni
vožnji — kad me je bez karte,
zvižduci. Prije ulaska bacio
jer još nisam imao złota, uhvasam pogled u prepunu dvotio kontrolor, a ja mu se pokuranu i u predzadnjem redu
šao opravdati na ruskom — gougledao s ranijih fotografija
tovo izgubio život. Od općeg
mi poznato bradato lice —
linča spasila me samo čarobna
koje se nije sve do danas golozinka, povik TITO! Shvatili
tovo ništa promijenilo — tada
su, naime, da nisam Rus. Naveć slavnoga Pendera. Bio je
kon tog događaja, u Poljskoj se
sav crven u licu, iznimno ljut,
više nikad nisam usuđivao izi s dva je prsta — možda, u
govoriti nijednu rusku riječ. Ali
skladu s njegovom urođe- Krzysztof Penderecki na Muzičkom biennalu Zagreb 2007, pozira
sam zato silom prilika navalio
uz
osnivača
MBZ–a
Milka
Kelemena
nom, simpatičnom neuglana učenje poljskoga. Pritom mi
đenošću, i svim prstima ili
je od neprocjenjive pomoći bio
čak i čitavom šakom u ustima
moj skromni sustanarski kolega, Poljak,
moli
zazviždati.
I
još
nešto:
danas
ima
— zviždao koliko su mu snage (a one
profesor književnosti, bivši borac i visodarom Prirode nisu zanemarive!) dopu- na svijetu toliko loše glazbe da ne bih
ki komunistički rukovodilac koji je bio
stigao
ništa
drugo
ni
raditi,
nego
nepreštale. Očito je netom izvedena skladba
naglo smijenjen, odasvud protjeran i —
stano
fućkati.«
bila, prema njegovu ukusu, ili previše ili
čak i od supruge — otpušten.
premalo avangardna, ili naprosto loša.
Bijeg
iz
seoulskog
restorana
I to je u redu. No ja sam bio iskreno
zaprepašten. Jer u Zagrebu — osim u Kžiša sam tijekom života sretao na mno- Fantastina novost
legendarnom biennalskom slučaju noć- gim, često i neočekivanim mjestima: On bijaše visoko kultiviran, fantastičan
noga Cagea — tada nije postojao takav primjerice, na ruševinama iranskog Per- usmeni književnik i njegove večernje
običaj; Zagreb je uopće još i danas mla- sepolisa, gdje smo dan za danom imali ratne priče, meni najprije nerazumljiki gradić u kojemu (u umjetničkom po- svoje ljetne festivalske autorske večeri, ve, a onda sve jasnije, jer je bio i sjajan
gledu) nitko ne može ni doista uspjeti ni u podrumskom kafiću u Sorrentu na- pedagoško–lingvistički talent, nečuvestvarno propasti. A s druge strane, ipak kon ACEZANTEZ–ova festivalskog nom su brzinom oplođivale moje znaje Pender tada već bio nadasve ugledna koncerta, noć uoči nezaboravnog izleta nje poljskog. Brzo smo se sprijateljili, a
javna osobnost, i mojem se malogra- na Capri i posjeta legendarnoj (osobito ja sam ga često i financijski ispomagao
đanskom mindu takvo ponašanje učini- zapamćenoj iz istoimene divne knjige u njegovoj nezahvalnoj situaciji. Pratio
lo nekako nepriličnim. (Usput govoreći, švedskog liječnika Axela Munthea) vili je moje napore da se nekako probijem u
jedan visoko dostojanstveni gospodin i San Michele, u seoulskom (mora se iz- velegradskoj varšavskoj džungli, među
nadasve odmjereni džentlmen, kakav je govoriti solskom, inače se Korejci uvri- stotinama krokodilski slave gladnih
bio Witold Lutosławski, to ne bi nikad jede) restoranu iz kojega smo brzo izišli kolega kojima moje nacionalno podriučinio! Druga je pak stvar da bi on u čim smo shvatili da divni mali psi i maj- jetlo i stupanj znanja nisu baš ulijevali
privatnom, zaklonjenom prostoru, tiho munčići u kavezu ispred lokala zapravo bogzna kakav ugled. Pri nastojanju da
piskutajući, možda upotrijebio i oštrije, čekaju da netko naiđe i svoju glad utaži upadnem u vrlo dobar i enormno, sa
neugodnije riječi od Pendera.) Poslije njihovim još toplim mozgom... No prvi svih strana svijeta traženi Eksperimenčetrdeset godina, nakon što je na Du- put smo se zapravo susreli u rano pro- talni studio Poljskoga radija nisu mi baš
brovačkim ljetnim igrama sa svojim ljeće 1967., na ulazu u Eksperimentalni ništa pomogle ni preporuke uprave taprema starom i nezdravom običaju — u
svim bi školskim razredima, od najranijih do najkasnijih, prigodom početnog
bilježenja u dnevnik odsutnih učenika,
nakon profesorova spomena na moju
odsutnu malenkost, svi učenici redovito
zavikali: Ali on će doći!! — zakasnio
na prvu točku jednog od koncerata u
sklopu slavne Varšavske jeseni. Danas,
naravno, više nemam pojma o čijem se
(ne)djelu i čijoj svirci tada radilo. Po završetku te prve točke, stajao sam u očekivanju da se, za trajanja pljeska, otvore
stražnja parketna vrata slavne Velike
koncertne dvorane Narodne filharmonije i podvornici propuste
nas, neodgovorne kasnitelje.
(Među njima ima uvijek više
muških.)
sjajnim krakovskim orkestrom Sinfonietta Cracovia izveo moje Preobrazbe,
zapitao sam ga, za stolom u našoj kući,
u kratkom predahu između njegovih
priča o vlastitom botaničkom vrtu, sjeća
li se toga događaja, čija je to bila skladba, što ga je u njoj toliko razljutilo i bi
li i danas u takvoj situaciji postupio na
sličan način. Malo je razmislio, a onda
kazao: »Ne sjećam se više o kome se radilo, ali ne bih nikako. Najprije, bio sam
mlad i takva su bila vremena; zapravo
smo fućkali ondašnjem režimu. A osim
toga, ja sam danas toliko rasprodan da
se nemam vremena ni razljutiti, a ka-
dašnjeg Radio–Zagreba. Čak i ugledni
poljski skladatelji godinama su čekali
u repu za rad u toj ustanovi; na osnovi
svoje privatne prijave, imao sam šansu doći na red tek za kojih dvadesetak
godina. I tada sam, požalivši se jedne
večeri gazdarici — inače, udovici poznatog poljskog skladatelja Turskog
— da više ne viđam svojega podstanarskog kolegu, od nje saznao fantastičnu
novost: profesor se odselio jer je naglo
rehabilitiran, ponovno je došao u milost
partije, dobio službenu vilu i postao zamjenikom poljskoga ministra kulture!
Nisam oklijevao da, unatoč neopisivim
teškoćama, doprem do njega, zamolim
ga za pomoć i, kako se ono kaže, sve
je dalje povijest: njegova mi je moćna
intervencija smjesta širom otvorila sva
vrata dotad nedostižnog elektroničkog
studija. Po svojoj prirodi dobra srca,
Pender se začudio i zapravo obradovao
spletu tako sretnih životnih okolnosti i — sve mi oprostio. Otada smo se
redovito sastajali i opakim kombinacijama poljske pive i raznobojnih vutki
proslavljali osvajanje pojedinih etapa u
realizaciji naših elektroničkih skladbi.
udbina nas je
prisluškivala i pritom
se lagano, jedva čujno
nasmiješila. Kao da je leptir
šušnuo zrakom. A onda se
dogodilo što se dogodilo.
S
Nešto prije toga, on se bio upravo rastao
od svoje prve supruge (druga, sadašnja
ljepotica, genijalna menadžerica, stvorila mu je nedostižnu svjetsku slavu; u
svojoj skromnosti i suzdržanosti, on bi
bez nje za to bio apsolutno nesposoban).
Ohrabren pićem, zainteresirao sam se
za razlog tadašnjeg razvoda, jer je, barem na izgled, đevćina bila prekrasna. I
znatno mlađa od njega. »Zar se možda
u tome kriju povodi neslaganja?«, pitao sam ga. »Ma kakvi«, odgovorio je.
»Znaš zašto? Pa ona je pijanistica i voli
samo romantičnu glazbu. Po čitav je dan
divljački nabija, a ja to moram slušati pa
ću na kraju i sam početi tako komponirati. Ako sam želio ostati avangardist,
morao samo otići. No nije rečeno da me
već dotad nije opasno zarazila. Onda
sam gotov«. Sudbina nas je prisluškivala
i pritom se lagano, jedva čujno nasmiješila. Kao da je leptir šušnuo zrakom. A
onda se dogodilo što se dogodilo.
KONCERTI
KONCERTI KONCERTI KONCERTI
Pr vih 20 us pješ nih godina Zagreba kog k varteta sak sofona
PRAIZVEDBA NOVOGA DJELA MARKA RUDJAKA I
IZVEDBA REPERTOARNE SKLADBE DUBRAVKA DETONIJA
Piše: Sanja Raca
Zagrebački kvartet saksofona obilježio
je 20. obljetnicu umjetničkog djelovanja svečanim koncertom održanim
u Hrvatskom glazbenom zavodu 25.
veljače ove godine. Uz čestitku ministra
kulture Bože Biškupića koji ih je nazvao
»pionirima u ovoj izvedbenoj disciplini« i
umjetnicima čija je »koncertna djelatnost doslovno potaknula nastanak
nove glazbene literature za kvartet
saksofona iz pera suvremenih hrvatskih skladatelja«, slavljenicima je uručeno Zlatno zvono Hrvatskog društva
glazbenih umjetnika. Kako su članovi
Kvarteta ne samo pojedinačno istaknuti
solisti, nego i uspješni pedagozi, u drugome dijelu koncerta posebni gosti bili
su petorica mlađih glazbenika, redom
njihovi nekadašnji studenti: Gordan Tudor, Nikola Fabijanić, Goran Jurković,
Rok Volk i Tomislav Žužak, a pojačani
sastav saksofonističkog noneta predstavio
se briljantnom izvedbom Slika s izložbe Musorgskog u obradi Williama Schmidta.
Osjetljivo tkivo
Uz virtuoznih Ligetijevih Šest bagatela (izvornu partituru za puhački kvintet obradio je
Fabio Oehrli), praizvedene su Fessure (Pukotine) akademika Marka Ruždjaka. Posvećeno im djelo divno održava povjerenje autora
i interpreta koji su se već ranije susreli pri
premijernoj izvedbi njegova Ariosa za kvartet
saksofona (1990.), skladbi također napisanoj u čast umjetnosti interpretacije Dragan
Sremca, Gorana Merčepa, Saše Nestorovića i Matjaža Drevenšeka.
Fessure počivaju na minimalističkom izboru
građe — akordima koji tvore melodijski niz
ili su zadržane zvukolikosti kao kod orguljskog registra, zatim na trileru kao istaknutom
znamenu zvuka i boje, onda na krhotinama
melodije u solo dijelovima i na koncu, na
kvartnoj posturi dionica. Kod Zagrebačkog
kvarteta saksofona imponira to unutrašnje
čitanje skladbe, vibrantnost svakoga instrumenta i čistoća sloga kvarteta, jer se praizvedena partitura, zbog krhkosti svake epizode,
ukazala vrlo osjetljivim tkivom. Stvarne pukotine unutar skladbe odmorišta su tišine, oblik
duhovne koncentracije ostvarenja koje svoju
apartnu apstraktnost nalazi u umijeću tumačenja. Četvorka na saksofonima prolazi kroz
tu enigmu onom vrstom iskustvene lakoće
koja ostavlja dojam da je kontrapunkt zahtjeva Ruždjakova djela postavljen jednostavno,
a razlozi koji proizvode taj dojam proistekli su
iz njihovih intenzivnih dvadeset godina koncertnog zajedništva. Ono im je dalo sklad
međusobna razumijevanja, a najviše poštovanja prema partituri i njezinu autoru.
Iz toga vremena dolazi i repertoarno djelo 44
Zagrebački kvartet saksofona i gosti
per 4 in 4 Dubravka Detonija koje je Zagrebački kvartet saksofona uvrstio na svečani
koncert, a koje je 1988. praizveo u simultanoj
postavi s Kvartetom trombona iz Ljubljane.
Kasnije su taj dio snimili i izvodili u inačici
za kvartet saksofona i tape, kako je bilo i na
koncertu u HGZ–u. Obnovljena praksa žive
izvedbe, paralelno uz snimku, kod njih zvuči
zbilja virtuozno, osobito u gustoj teksturi dviju
partitura koje su koncertno, odnosno inter-
pretativno, oblikovane kao jedinstvena dinamična cjelina. Zanimljivo je da je opus 44 per
4 in 4 tu večer imao drugačiju izražajnost od
one na skladateljevoj autorskoj večeri 2007.
godine. Izgleda da podkontekst sadržan u
skladateljevu rukopisu nije samo odraz slojevitosti njegova »vlastita unutrašnjeg muzikalnog dnevnika«, kako sam tada zapisala,
nego i isto takva »dnevnika« koji intuitivno
ispisuju i oni koji ga tumače.
eljko Brkanovi: Moj trei CD
KVARTET, MINIJATURE,
FIGURICE, ZOOV–COOL,
INTIMNI MADRIGALI
(Cantus)
amo sreće kad bi se svaki hrvatski skladatelj mogao pohvaliti činjenicom da ima tri CD–a. Vjerojatno svaki nogometaš danas ima sve svoje utakmice na DVD–u i to je cool,
ali se glazbenici, bilo autori ili izvođači, načekaju preko svake
mjere. Ili, ako nije tako, onda dožive sudbinu stihijskog zahvaćanja: ako ih zapadne, nešto dobiju, ako ne, opet čekaju. Pa i
ovaj Treći CD Željka Brkanovića nije bio mišljen kao poseban
album, već je zabilježen kao obljetnički koncert u Preporodnoj
dvorani palače Narodnog doma u Zagrebu na skladateljev 70.
rođendan, 13. prosinca 2007. godine. Tom je prigodom izvedeno pet lirskih komornih skladbi, a na nosaču zvuka zabilježeni
su u ponešto izmijenjenom rasporedu od onoga na koncertu.
Orkestralne i komorne skladbe Željka Brkanovića zabilježio
K
je Croatia Records 1996., Cantus pak koncertantne skladbe
2002., a ovdje je dio opusa moguće najvjerniji intimnom skladateljevom svijetu. Otuda posvojna zamjenica »moj« u naslovu
nosača zvuka . Dio njegova snimljena opusa nalazi se razbacan
i na različitim nosačima zvuka drugih umjetnika ili prigoda.
Primjerice, skladba na ovom »trećem CD–u« Zoov–Cool, prvi
je put stupila u javnost kompaktnom pločom kWARteti ‘91
tvrtke Orfej, na kojemu je objavljena zajedno sa skladbama
Frane Paraća, Marka Ruždjaka i Anđelka Klobučara. Dionicu
klarineta, onda i sada, svirao je i snimio Milko Pravdić. I tako,
kao po nekom žanrovskom pravilu, svaki novi CD otkriva jednu novu facetu autorskog rada Željka Brkanovića. Ova treća,
pripada manje objektivnom, a više individualnom biću skladatelja; govori kakve su njegove sklonosti igri, svijetu ideja i osjećaja, govori o njemu kao čovjeku, pa i roditelju. Anagram Sonetnih minijatura (u izvrsnoj izvedbi pijanistice Nade Majnarić)
odaje ime njegove kćeri. Figurice su ozvučene kajkavske haiku
sličice. Šteta što je interpretativni pristup Martine Gojčete–Silić bio tako dramatičan, jer bi se u stihovima Dragutina Domjanića, Vere Herjavec i Mihovila Pavleka Miškine koji opisuju ubavi svijet jednoga malog ždrebeta i figurice, više tražila
gotovo budistička mekoća, poezija, recimo Frana Galovića, a
ne snaga jedne Medeje ili Klitemnestre. Zoov–Cool je pomalo
kultna skladba koja je u ratnim godinama odjeknula s pozornice HGZ–a, i teško i čemerno u katarzi izrazila zajednički
mutni izvor zebnje i patnje prije 15–tak godina. I danas, ona
je autentična i snažna, svjedoči u skladateljevu obranu njegova
autorskog poriva i umjetničke odgovornosti da progovori u teškim trenucima u ime svih nas, kad smo bili nijemi od užasa. U
crescendu zbivanja u intimnome svijetu Željka Brkanovića koji
kreće od smirenog, profesionalnog Drugog gudačkog kvarteta
u diskusiji s Lutosławskim, preko blagih obrisa nježnog svijeta,
ali i okrutnog i surovog prizorišta ljudske naravi, stižemo na
danteovski okupan vrh skladateljevih moralnih ideala. Intimni
madrigali su ona iznimna vrsta vokalne glazbe koja je očaravajuće uspjela Petru Bergamu u skladbi za ženski zbor Spiriti
eccelenti, Igoru Kuljeriću u remniscencijama na renesansu i njezine kanconijere, a Željku Brkanoviću s tri madrigala, ovdje
u izvedbi Solista Sv. Marka. Samoća, Nemoj plakati i Šala, tri
su stavka ove djeteline srca koja je, nakon drame i oluje Zoov–Coola, povratak svjetlu i ljudskosti. Pa, da se i ja vratim na
početak: kamo sreće kad bi svaki CD hrvatske glazbe imao
takvu programsku knjižicu kao Moj treći CD iz tandemskog
pera Brkanović&Gligo.
Ivo Josipovi / Ivana Stefanovi
SKLADATELJSKI DIJALOG
(Cantus)
udački orkestar Dušan Skovran održao je 1. listopada
2007. sezonski koncert u dvorani Beogradske filharmonije u Beogradu na koji je pozvao u goste dirigenta Tončija Bilića, stalnog dirigenta zbora HRT–a, udaraljkašicu Ivanu Bilić
i mezzosopranisticu Sofiju Ameli. Na programu su bile sklad-
G
be dvoje skladatelja istoga naraštaja: Ivane Stefanović (1948.)
i Ive Josipovića (1957.). Zamišljen kao skladateljski dijalog,
snimka koncerta poslužila je kao matrica nosaču zvuka, koji
je, na osnovi tonskog zapisa tehničke ekipe Radio Beograda,
objavio Cantus d.o.o. u studenome prošle godine.
Ansambl gudača Dušan Skovran ima tradiciju dugu kao i MBZ,
ali je nešto mlađi od samih skladatelja. Prvom se skladbom
koncerta, Sambom brevis Ive Josipovića, orkestar na svoj način
predstavio kao sudionik lansiranja skladbe u izvornome obliku
u svijet (Samba da camera). Samba je pobijedila na Međunarodnom natjecanju Međunarodne federacije Muzičke omladine u
Beogradu 1985. i dobila je grand prix Europske radijske unije,
a u praizvedbi je sudjelovao upravo gudački orkestar Dušan
Skovran. Otada je Samba postala stalnom gošćom koncertnih
podija i svojevrsni zaštitni znak skladateljskog opusa Ive Josipovića. Na ploči je verzija Sambe iz 2002., kao skraćena Samba
da camera i zove se logično Samba brevis. Ali i kao takva, ne
silazi s glazbenih podija te smo je nedavno imali prilike čuti u
studiju Bajsić HRT–a u izvedbi gudača Simfonijskog orkestra
HRT–a pod ravnanjem Nikše Bareze. Izvedbi je nazočio i autor, netom nakon pobjede na predsjedničkim izborima. Samba,
kao miljenica glazbenika i publike, tako je poslužila kao ak-
centuirani uvod u večer naslovljenu Skladateljski dijalog koji se
nastavio skladbom Ivane Stefanović Četiri noćna zapisa. Skladateljica koja kontinuirano desetljećima aktivno sklada i djeluje
kao glazbeni pregalac, ima podosta skladbi slična ugođaja, no,
sastavljači programa su se odlučili za ovaj primjer njezina komornog rada iz 1992. godine.
Dnevni nasuprot nonog ivota
Već u prvome sučeljavanju Sambe i Noćnih zapisa počinju djelovati razmeđe dvaju skladateljskih stilova. Dok je Josipovićev
više okrenut dnevnom svijetu i njegovim manifestacijama, Stefanovićkin je kontemplacijski usmjeren na šetnju nokturnalnim odrazima toga istog svijeta. Josipović, kad i ulazi u svijet
poetskog, kao u nastavku koncertnog rasporeda zabilježena
na ploči, a to je ciklus pjesama Susreti u snima, bilježi utiske i
ponovnu artikulaciju dnevnog, osjetilnog života. Četiri noćna
zapisa Ivane Stefanović imaju četiri stavka, od kojih su okvirni,
prvi i četvrti, modernistička adagia, a dva srednja, intenzivnijeg motoričnog karaktera. Oni, svaki na svoj način, bilježe
siluete doživljaja zvukolika koje finim uhom zapaža Ivana Stefanović, dobro upoznata s teškom, ukonačujućom metodikom
skladanja Ljubice Marić, univerzalna, kozmičkog bavljenja
zvukom u prostoru te se radije priklanja vlastitom koncentriranom zvuku naracije intimnih bilježaka. Prvi je stavak poput
sažetih haiku motivića za koje Ivana Stefanović, kao studentica
violine, itekako nalazi timbar da izrazi paučinasto tkanje noći.
Opreka solarno–nokturnalno ide dalje u slijedu skladbi Drvo
života, novijom skladbom Ivane Stefanović i završava Dernekom Ive Josipovića. Baš kao što Josipović u mladalačkom djelu
Susreti u snima (u kojemu ne mogu a da ne prepoznam afinitete
Josipovićeva profesora kompozicije, skladatelja Stanka Horvata, sklonost debussyjevskom doživljaju Istoka), nastoji isplesti
mrežu vokalnih izričaja kratkog trajanja, tako Drvo života plete i tka vizualni doživljaj prastare ideje svekolikog organskog
rasta.
Doline i kukurijeci
Ivana Stefanović znalački koristi klizeće, povezujuće svojstvo
gudačkih instrumenata i riše u prostoru titravu, nepostojeću
sliku koja biva smjesta zamijenjena novom. No, od svih njezinih skladbi izvedenih na koncertu 1. listopada 2007., a potom
objavljenih na nosaču zvuka, izdvaja se prvi stavak iz Četiri
noćna zapisa u kojemu je govorom struna, s nekoliko poteza,
uvukla slušatelja u neki unutarnji svijet, nepoznat i nepredvidljiv i utkala mu trajni zapis susreta sa zvukom, onako kako nas
zaslijepi, ali radosno, zraka sunca zasjavši kroz oblak. Impresionistički, ali tipski, univerzalno.
S Drvom života kao da napuštamo svijet imaginacije jer slijedi
Dernek Ive Josipovića koji u interaktivnom djelovanju sa Sambom brevis čini vanjski okvir koncerta i ploče koji nas, naizgled,
ciklički vraća na početak. Ostinatno se vraćajući kratkom, molskom motivu koji plijeni svojom fragmentarnom umilnošću
neke međimurske doline ili malog kukurijeka na seoskoj livadi, Dernek je intonacija još jednog viđenja imaginativnog utiska
vanjskih događanja. U njemu se simboličkom logikom miješaju krležijanski odjeci tutnjave seoskih kola i drmeša u stilu
Stravinskijeva Posvećenja proljeća sa snovitom sviješću o svemu
čujnom tijekom seoske zabave ili svečanosti.
Zamišljen kao dijalog, slijed skladbi ovog koncerta ne razuđuje
dva skladateljska stila nego ih približava sve više, čak nadopunjavajući ih međusobno, zahvaljujući prvenstveno senzibilitetu
i vještini Tončija Bilića, da bi u cjelovitom dojmu oslikali djelovanje jednog skladateljskog pristupa karakteristična za 80–te
godine prošloga stoljeća u kojemu je skladatelj bio napušten od
formativne pomoći tradicije, njezina grupnog stilskog zastupanja i mogao se osloniti jedino na snagu vlastite slutnje slijedeći
izazove vlastite mašte.
Elda Krajcar Percan
KLAVIRSKA DJELA ISTARSKIH
SKLADATELJA
(Cantus)
va je ploča jedna od onih koja je u startu upućena na
uspjeh. Glazba istarskog podneblja, odabrana djela
za klavir u širokom, ali ujednačenom kvalitativnom spektru jedanaestorice autora, dobro odmjereni programski
kontrasti, a na albumu i dobra izvedba, osiguravaju ovom
solističkom koncertu uspjeh, što se već pokazalo na više
nastupa u zadnjih pet, šest godina. Po podrijetlu, umjetničkom zanimanju za podneblje i angažmanu na području
Istre, Elda Krajcar Percan u entuzijazmu je slična Slavku
Zlatiću, ali obrazovanjem i razinom na kojoj želi ostvariti
svoje potencijale, ona ide vlastitim putem. Ovaj je koncertni raspored plod višegodišnjeg rada, a izvedba koju nudi
album s prelijepim istarskim vedutama na omotu, održana
je 25. studenog 2004. u Istarskom narodnom kazalištu u
Puli. To je bila samo jedna u nizu izvedbi ove istrijanske panorame klavirske glazbe, upriličena na prikladnome mjestu
pozornice pulskog INK–a, da se svirka i nastup zabilježe na
nosaču zvuka. Elda Krajcar Percan isti je raspored svirala
diljem Slovenije i Hrvatske. Promičući glazbenu kulturu
regionalne boje, svojim glazbeničkim rukama na tipkama,
ona čini više za istarsku, ali i hrvatsku glazbu od bilo koje
teorije ili pisane promidžbe. Nije to obol world trendovima,
ni prenaglašeni lokal–patriotizam. Glazba koju su istarski
skladatelji upili kao dio sebe i svojega glazbenog habitusa,
umjetničkom se fantazijom oblikovala i srodila s oblicima
klasične glazbe za klavir, a tu im je onda bio potreban interpret da prepozna njihov autorski izričaj kao legitiman,
individualan i zanimljiv. Počevši sa skladbom Istarska suita
Ivana Matetića Ronjgova, Elda Krajcar Percan baca sidro
na pravo mjesto s kojega će oploviti rt poluotoka koji obiluje finesama i suptilnim glazbenim značajkama. Površno
poznat po zvuku puhačkih instrumenata, istarski folklor,
sa standardnim glazbenim figurama i intervalskim arabeskama, na crno–bijelim tipkama zvuči atraktivno i svježe.
Manje poznata klavirska skladba Antonia Smareglie ima
tako i informativni značaj. Uz spomenuta Slavka Zlatića sa
Čakavskim stihovima, odmah slijedi još jedan nestor istarske
glazbene kulture: Nelo Milotti. Potom raspored prati mlađe autore, Bashkima A. Shehua, Darija Bassanesea, Đeni
Dekleva Radaković, Massima Brajkovića, Branka Okmacu,
Damira Bužletu i dakako, Brunu Krajcara. Prava mala reprezentacija ne samo glazbenika, nego i ljudi punih ljubavi
za istarsku glazbu, ili možemo reći, ljubavi za glazbu u slobodi koja im omogućava da glazbuju na svojemu dijalektu i
po svojoj naravi. Koliko je tu ljupkih motiva i malih formi
bez pretenzija, a svi zajedno čine nisku bisera možda šturih obrisa, ali s puno boja. Poučna je ta mala razglednica iz
Pule: poučava da prvo treba imati, pa onda dati. Prvo treba
znati gdje je kulturno blago, čuvati ga i poštovati, da bi se
moglo dati drugima. I više od svega, imponira dostojanstvo. Kako autora, koji su se svojim glazbenim jezikom bez
predrasuda služili kao zadanim, tako i pijanistice, inače isto
tako vrsne harmonikašice što je još jedna tradicija pulskog
okružja, koja se svojim umijećem želi ugraditi u takvu tradiciju s dostojanstvom.
O
CD IZLOG
CD IZLOG
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
CD izlog Đurđe Otržan
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
11
BROJ 161, OŽUJAK 2010.
KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI
BROJ 161, OŽUJAK 2010.
CD izlog dr. sc. Zdenke Weber
Anelko Igrec
KYRIE, DUHOVNE SKLADBE
(Aulos i Glas Koncila)
stoljećima dugoj tradiciji skladanja hrvatske duhovne
glazbe, one pisane za potrebe Rimokatoličke crkve i liturgijskih obreda, u našoj se suvremenosti već nekoliko godina,
kao jedan od najaktivnijih i najuspješnije percipiranih autora,
profilira varaždinski skladatelj Anđelko Igrec (Heidelberg,
1968.). Vrlo značajno javno priznanje dobio je 2008. kada je
njegov oratorij Pashalne slike za sole, dječji zbor, mješoviti zbor
i orkestar dobio tradicionalnu Vjesnikovu nagradu Josip Štolcer
Slavenski. Djelo je bilo praizvedeno 28. rujna 2007. godine na
37. Varaždinskim baroknim večerima pod ravnanjem Vladimira Kranjčevića, sa solistima Dubravkom Šeparović–Mušović i Tomislavom Mužekom, a u povodu proslave 10. obljetnice
Varaždinske biskupije. Autor je opsežno djelo posvetio prvom
varaždinskom biskupu Marku Culeju, a objavljen je dvostruki
nosač zvuka s više od osamdeset minuta trajanja tog impresivnog vokalno–instrumentalnog glazbenog spomenika.
U
Bogatstvo vlastitoga duhovnog sadraja
Budući da Anđelko Igrec samozatajno djeluje kao skladatelj,
orguljaš i zborovođa mješovitog zbora Chorus angelicus u okviru
varaždinske katedrale te kao voditelj Ureda za crkvenu glazbu
Varaždinske biskupije, a glazbeno nije školovan u Hrvatskoj,
neophodno je navesti da je završio studij orgulja i improvizacije
u razredu Hansa Haselböcka na Sveučilištu za glazbu i dramske umjetnosti u Beču i da je na istome Sveučilištu završio
studij za crkvenu kompoziciju u klasi Wolfganga Sausenga, a
kompoziciju u klasi Klausa P. Satzlera. Upravo mu je studij kod
renomiranih bečkih profesora osigurao skladateljsku sigurnost,
vrsnost poznavanja svih značajki uključenih u nastajanje duhovne glazbe i sposobnost oblikovanja vlastite muzikalnosti
u formama povijesne pripadnosti crkvenoj glazbi. U tom je
kontekstu bitno Igrecovo pojašnjenje da su Bog, vjera, crkva i
Sveto pismo neraskidivo isprepleteni s njegovim životom i stvaranjem, a da glazbom trajno nastoji izraziti bogatstvo vlastitoga
duhovnog sadržaja.
Na tragu iskrene vjerske pripadnosti je i novoobjavljeni CD
pod nazivom Kyrie koji je krajem 2009. objavila varaždinska
udruga Aulos u suradnji s Glasom Koncila, a koji je javnosti bio
predstavljen 5. siječnja u Biskupskom ordinarijatu u Varaždinu.
Na predstavljanju su govorili autor teksta u popratnoj knjižici, isusovac, prof. dr. Marijan Steiner, direktor Glasa Koncila Nedjeljko Pintarić, varaždinski biskup Josip Mrzljak i sam
skladatelj.
U trajanju od šezdesetak minuta, CD sadrži Igrecove skladbe
Kyrie litanije za mješoviti zbor, sopran solo, udaraljke i orgulje
(Collegium pro musica sacra, Dorotea Ilčić, sopran, Domagoj
Uzvišeno nadzemaljsko
Skladbe nastale u rasponu od 1994. (Bečka misa) do 1999. godine (Adoro te, za koju je autor primio poticajno priznanje Ministarstva kulture u 2001.), trajno su inspirirane tekstovima koji
obuhvaćaju parafrazirane dijelove misnog ordinarija, litanijske
zazive oslovljavanja Preobraženoga u trenucima opisanima u
Evanđeljima o Isusovom preobraženju na visokoj gori (Kyrie
litanije), tekstove psalama o Bogu Kralju pred kojim se pleše,
strahuje, pjeva mu se ljubavne pjesme, kliče (Kraljevski psalmi), kao i meditacije srednjevjekovnog teologa koji u stavu klanjanja razmatra o Božjoj skrovitosti (Adoro te). Glazba donosi
osobine gregorijanskog pjevanja, folklorno–ritmičke obrasce,
pastoralno–lirske ugođaje, himničko–ekstatične ushite... Sve
to, međutim, prožima temeljno obilježje: produhovljenost, pozitivno usmjerenje i radost, unatoč križu i patnji (M. Steiner).
Doista, pred nama je CD koji glazbom zazivlje postojanost vjere, vječne trenutke mira i spokoja, ali i iskonskoga oduševljenja
i iskrene radosti, čvrste klicaje i tihe jeke izgovorenih riječi.
Apartne instrumentacije i raskošnost zvuka orgulja otkrivaju
skladateljsku invenciju naglašeno osobne, samosvojne nadarenosti. U predstavljenom slijedu s udivljenjem slušamo nadasve
inspiriranu glazbenu evokaciju teksta sv. Tome Akvinskoga u
a cappella izvedbi komornog ženskog sastava (Adoro te), glazbu
koja u smjernoj molitvi inspiracijom izuzetne skladateljske muzikalnosti zazivlje uzvišeno nadzemaljsko ...daj da otkrito ti lice
ugledam i u slavi tvojoj blažen uživam. Amen. Igrecova glazba
izvire iz proživljene duhovnosti, potiče je i u njoj se ostvaruje.
Zato njegov novi CD valja preporučiti svima koji u duhovnoj
glazbi traže i nalaze vlastite smiraje duše.
Naslovnicu knjižice krasi mozaik Kristovo milosno lice umjetnika isusovca Marka Ivana Rupnika iz privatne zbirke mons.
Vjekoslava Huzjaka, a obogaćuju je još jedan njegov mozaik
Isusa Krista sa zaštitnicima Europe i fotografija Zbora Chorus
Angelicus u varaždinskoj katedrali (foto Krešimir Đurić). Navedene su i zahvale svima koji su pripomogli izdavanju CD–a.
Za nakladnike se potpisuju Vladimir Gotal (direktor Aulos–a
i tonski majstor) i Nedjeljko Pintarić (direktor Glasa Koncila).
Detaljno su navedena i mjesta na kojima su skladbe snimljene.
Anelko Krpan, violina i Nada Majnari, glasovir
DOZIVI
(Croatia Records)
voje afirmiranih hrvatskih glazbenika, violinist Anđelko
Krpan i pijanistica Nada Majnarić, snimili su CD koji
prvenstveno privlači uzorno odabranim repertoarom kojim
javnosti predstavljaju vrijedna djela hrvatske glazbene baštine.
To dvoje glazbenika koji surađuju još iz vremena zajedničkog
studija na Visokoj školi za glazbu i dramske umjetnosti u Beču
gdje je Krpan bio član Bečke komorne filharmonije, potvrđuju
se kao vjerni promicatelji hrvatske violinističke glazbe. Ranije
su objavili CD Hrvatske sonate, nagrađen s dvije diskografske
nagrade Porin (2002.). Na novoobjavljenom albumu pod nazivom Dozivi okupljeni su biseri hrvatske komorne glazbe za violinu i glasovir: Prva sonata za violinu i glasovir u D–duru, op.
26 Dore Pejačević (1885.–1923.), Tri skladbe za violinu i glasovir, op. 28 Božidara Kunca (1903.–1964.), Fantazija za violinu
i glasovir Borisa Papandopula (1906.–1991.) i Narodna suita
za violinu i glasovir Josipa Štolcera Slavenskog (1896.–1955.).
D
DOZIVI ANĐELKA KRPANA I
NADE MAJNARIĆ
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
Jugović, orgulje), Kraljevske psalme za tri solo pjevača i jedanaest instrumenata (Željka Martić, sopran, Maida Karišik, mezzosopran, Armando Puklavec, bariton, Petra Hunjet, flauta,
Marijo Fabijanić, klarinet, Milko Jovetić, fagot, Krešimir Fabijanić, trublja, Anto Bilić, rog, Božo Rebić i Goran Štrbec,
udaraljke, Birgit Kaar, harfa, Ela Ernoić, violina, Jurica Štelma, kontrabas, Anđelko Igrec, orgulje), Adoro te za ženski oktet
(Tamara Felbinger–Franetović, Helena Lucić, Karmela Jokić,
Marija Mihalj, Monika Cerovčec, sestra Cecilija Horvat, Monika Jakobović, Vedrana Tonković Zokić, Lucija Katalenić) i
Bečku misu za zbor, sopran solo i orkestar (Zbor varaždinske
katedrale Chorus Angelicus, Dorotea Ilčić, sopran, Orkestar varaždinske katedrale).
Violinist Anđelko Krpan i pijanistica Nada Majnarić održali su koncert 7. prosinca 2009. u Studiju Bajsić HRT–a, sastavljen od skladbi
hrvatskih autora koje su predstavili na njihovu novom nosaču zvuka
Dozivi u izdanju diskografskog nakladnika Croatia Records. Tom su
prigodom izveli skladbe Dore Pejačević, Božidara Kunca, Borisa Papandopula i Josipa Štolcera Slavenskog. (B.P.K.)
CD IZLOG
CD IZLOG
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
12
Doista, izuzetno vrijedan i zanimljiv odabir djela kojih, uglavnom, do sada još nije bilo u hrvatskoj diskografiji, a kojima su
predstavljeni visoki standardi hrvatskog skladateljstva iz prve
polovice 20. stoljeća..
Zagrepčanin Anđelko Krpan diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Kristijana Petrovića, a potom je
diplomirao i magistrirao u Beču u klasi D. Schwarzberg. Usavršavao se na majstorskim tečajevima Y. Neamana i I. Ozima
te na Menuhin Academy kod A. Lysya. Nositelj je Nagrade
Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika (2008.)
te nagrada na Međunarodnom violinističkom natjecanju Alpe–
Adria u Italiji i Međunarodnom violinističkom natjecanju »Vaclav Huml« u Zagrebu. Djelovao je kao član, a onda koncertni
majstor Zagrebačkih solista i kao koncertni majstor Orkestra
HNK u Zagrebu, Profesor je violine na Muzičkoj akademiji u
Zagrebu. Kao osnivač i prvi violinist Gudačkog kvarteta Sebastian (s kojim je snimio 5 CD–ova) dokazuje se kontinuirano
kao vrstan komorni glazbenik, pa je želja za muziciranjem u
duu violina — glasovir logična posljedica otkrivanja bogatog
komorno–glazbenog repertoara. Riječanka Nada Majnarić
diplomirala je glasovir na Visokoj školi za glazbu i dramsku
umjetnost u Beču u klasama P. B. Skode i O. Maisenberga, a
usavršavala se kod S. M. Sargent, F. Zettla i G. Eberta. Dobitnica je najviših nagrada na međunarodnim natjecanjima (Beč,
Varaždin, Senigalija, Švedska). Posebno se istakla na natjecanjima komorne glazbe u Firenzi s violinisticom Jalle Feest i
Trstu s violinisticom Maki Itoi. Na međunarodnom natjecanju
EPTA–e u Zagrebu nagrađena je za najbolju izvedbu skladbe
Borisa Papandopula. Živi i djeluje u Beču kao komorna i koncertna pijanistica, a zaposlena je kao korepetitorica na Bečkom
konzervatoriju.
Iz navedenih je životopisa vidljivo da je riječ o glazbenicima s
naglašenim zanimanjem za komorno muziciranje, pa njihova
bogata iskustva dolaze do punog izražaja i na novom CD–u.
Sve su četiri skladbe izvedene izričitom pomnošću stilskoga
oblikovanja, muzikalnim poniranjem u različitosti ugođaja,
maštovitim evokacijama u agogici i u dinamičkom nijansiranju te s pouzdanim virtuozitetom kojim su postignuta briozna tempa i senzibilno muziciranje. U trajanju od 66 minuta,
CD Dozivi, naslovljen prema prvom stavku Kuncove skladbe,
opremljen je popratnom knjižicom s tekstovima muzikologinje Gordane Krpan i atraktivnim slikama akademskog slikara
Marijana Richtera. Urednica izdanja je Nikolina Mazalin.
Koncert u Hr vats kom glaz benom za vodu, 14 . velja e 2010.
Bersa i krug
Piše: Višnja Požgaj
oncertom Bersa i krug najavljen je veliki projekt izdavanja
sabranih djela Blagoja Berse, istaknutog hrvatskog skladatelja 20.
stoljeća čime će se ispuniti praznine koje su priječile potpunije sagledavanje i vrednovanje njegove
ličnosti i opusa. Taj timski projekt
pokrenuo je Hrvatski glazbeni
zavod inicijativom i zalaganjem
njegove potpredsjednice, ugledne
muzikologinje, dr. sc. Eve Sedak.
Radi se o ambicioznom dugoročnom poslu u kojemu sudjeluje
Razred za glazbenu umjetnost i
muzikologiju HAZU–a, uz potporu Ministarstva kulture, a koji
K
će rezultirati objavljivanjem pet knjiga
Bersinih dnevničkih zapisa, literarnih
naslova, korespondencije, pedagoške
građe i tematskog popisa djela te sa
četrnaest notnih svezaka cjelokupna
skladateljevog opusa.
U kontekstu uzora
Skorašnji izlazak prve knjige (Dnevnik) i prvoga notnog izdanja (Djela za
klavir) bio je povodom da se javnost
upozori na važnost toga pozamašnog
projekta. Izabran je najprikladniji način — koncert Bersinih skladbi, ali u
kontekstu kruga njegovih suvremenika, skladatelja proizašlih iz iste škole
poznatog prof. Roberta Fuchsa na bečkome Konzervatoriju. A to su, između
ostalih, bili Gustav Mahler i Alexander
Zemlinsky koji su „uokvirili« Bersinu
umjetnost na prvom koncertu vrijednog i zanimljivog ciklusa. Predstavljeni
su njihovi rani opusi: Mahlerov Klavirski kvartet u a–molu (sačuvan samo
jedan stavak) i Zemlinskyjev Gudački
kvartet u A–duru op. 4.
75 i jednom praizvedbom, do sada neizvedenom Bizarnom serenadom (autor
je kasnije pretvorio u simfonijsku pjesmu Sablasti) te s tri popijevke na temu
smrti, La fête des morts op. 64 (tekst
Maurice Bouchor), O Lache nicht op.
32 (tekst Mihail Jurjević, Ljermontov
u njemačkom prijevodu) i Mein Süses
Lieb, wenn du im Grab op. 39 (tekst
Heinrich Heine).
Bersino stvaralaštvo predstavljeno je
pak s Povero Tonin op. 1, elegijom za
violinu i klavir u prvoj suvremenoj
izvedbi, Réverie, elegijom za violončelo
i klavir op. 49, zatim s tri skladbe za
klavir (Na žalu, Baladom u d–molu op.
Svi interpreti, mahom vrsni daroviti
mladi umjetnici, pažljivo su i temeljito
pripremili gotovo nepoznat program
nepravedno zapostavljenih djela. Posebice je bio zaposlen pijanist Danijel
Detoni, kao solist, pratilac i suradnik te
Gudački kvartet Porin (u sastavu Ivan
Novinc i Tamara Petir, violine, Lucija
Brnadić viola i Neva Begović, violončelo). Članovi, Ivan Novinc i Neva
Begović nastupili su i solistički, kao i
mezzosopranistica Martina Gojčeta
Silić. Ovako savjesno predstavljen Bersa, u okružju Mahlera i Zemlinskog,
samo potvrđuje opravdanost i značaj
tog projekta, prema riječima dr. sc. Sedak, jednog od prioritetnih kulturoloških
zadataka u širem smislu, a koji svjedoči
o umjetničkom i povijesnom integritetu
Bersine glazbe te o pripadništvu tradiciji,
utjecajima i školama koje čine jezgru europske glazbene kulture 20. stoljeća.
VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI
pristupe, od šansonjerskih Hrvati i Requiem
prijatelju, majestetičnih u Didovom ognjištu i
Hrvatska zemljo stvorena od Boga do šlagerskih
u Jadransko more u oku. Znatan broj pjesama
uz tamburaški orkestar pripada raznorodnim
festivalima i označava Garašićevo zanimanje
prema različitim folklornim idiomima. Njegova pjesmarica s dvadeset skladbi otkriva
melodioznog autora koji je te osobine oplodio
u nizu hitova naše popularne glazbe.
Zajc je pisao i duhovne skladbe poput Preradovićev Requiem op. 417 B, na CD–u obrađen u
maniri klavirskih djela namijenjenih za kućno
muziciranje i to u stavcima Requiem, Dies Irae
i Sanctus–Benedictus. Izbor skladbi načinio je
Anton Maria Kamenar koji je koristio i raznolike kombinacije orguljskih registara i dinamičkih nijansi (izvedba na klavijaturi Rolland
Fantom FA — 76). Riječki glazbenik, uz skladateljsku, orguljsku i dirigentsku djelatnost
(dječji i crkveni zborovi), ovim je CD–om dao
veliki doprinos poznavanju Zajčevih orguljskih rukopisa i danas manjkavo poznatih te ih
na angažiran način približio javnosti.
Nikola Garaši
HRVATSKA PRIČA
(Klub dragovoljaca domovinskog rata
Botinec Zagreb)
z Dan neovisnosti Republike Hrvatske
u novozagrebačkom naselju Botinec
predstavljen je CD Hrvatska priča skladatelja
Nikole Garašića u nakladi Kluba dragovoljaca
domovinskog rata Botinec Zagreb u čiju korist
ide prihod od prodaje. Nikola Garašić, samozatajni je stvaralac rođen u mjestu Štivica pored Nove Gradiške. Na glazbenoj sceni prisutan je od sedamdesetih kao skladatelj šansona,
pop i rock skladbi, šlagera i duhovne glazbe.
Uglazbljivao je stihove hrvatskih pjesnika T.
Ujevića, D. Tadijanovića i D. Cesarića, a kod
publike su dobar odjek imali autorski CD Gibanje s dvadeset duhovnih pjesama i Didovo
ognjište s dvadeset i tri domoljubne skladbe. U
današnje vrijeme rijetka su izdanja autorskog
opusa nekoga skladatelja, pogotovo domoljubnih pjesama kao što je Hrvatska priča, za koju
je, osim što je skladao svih dvadeset skladbi,
Garašić napisao sedamnaest tekstova i četrnaest aranžmana. Ostale je priredio skladatelj i
pijanist Petko Kantardžijev Mlinac. Stihove
za pjesmu o Jadranskom moru napisala je pjesnikinja Jolanda Marija Pažanin, dok je autor
stihova za Hrvatski jablani Samoborac Joža
Prudeus. Osim uvodne instrumentalne skladbe Hrvatski obzori u izvedbi tamburaškog orkestra, ostale pjevaju Tomislav Borić, Zvonko
Zidarić, Zdenko Cigoj, Agrameri, Plave strune i Jurijaši. Treba naglasiti različite autorske
U
KONCERT
ANSAMBLA
ACOUSTIC
PROJECT
nsambl Acoustic project sastavljen pretežno od članova
Zagrebačke filharmonije, održao
je još jedan uspješan koncert u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici
16. prosinca 2009. godine. Flautist Dani Bošnjak, oboist Branko
Mihanović, pijanist Mario Čopor,
harmonikašica Ivana Cvetkovski,
udaraljkaši Marko Mihajlović i
Stanislav Muškinja, violinisti Martina Sačer i Josip Novosel, violist
Aleksandar Jakopanec, violončelist
Jasen Chelfi i kontrabasist Dubravko Palanović, tom su prigodom u
atraktivno sastavljen program uvrstili i djelo hrvatske skladateljice
Olje Jelaske U šumi za ansambl te
Palanovićeve obrade skladbi Huberta Girauda i Astora Piazzolle.
(B.P.K.)
A
ODRŽAN 16.
MEMORIJAL
DARKO LUKIĆ U
OSIJEKU
Osijeku je od 27. do 29. studenoga 2009. održan 16. memorijal Darko Lukić, međunarodni
susret mladih pijanista koji se od
1975. godine bijenalno održava u
U
Anton Mario Kamenar
ZAPISI ZA ORGULJE
IVANA PL. ZAJCA
(Orfej d.o.o.)
rajem prošle godine u Rijeci je promoviran CD Zapisi za orgulje Ivana pl. Zajca u
izvedbi Antona Maria Kamenara. Unutar više
zamisli vezanih uz orguljsku glazbu i djela naše
glazbene baštine, osobito je zanimljiva inicijativa sa Zajčevom ostavštinom. U glazbenom
opusu Zajca koji pripada jednoj od najopsežnijih hrvatskih skladateljskih ostavština, nalazi se nevelik broj djela pisanih za orgulje. Na
CD je uvršteno četrnaest skladbi, a obilježava
ih jasna, jednostavna melodijska linija, slabija
preglednost polifona vođenja glasova te jednostavnost i prihvatljivost. CD počinje s Hymnes
hymne op. 515, nastavlja s tri preludija op. 516,
skladana prilikom posvete stolne crkve u Đakovu i posvećena biskupu J. J. Strossmayeru. Iz
ciklusa Glasbotvorine za orgulje op. 782 uvršteno je sedam predigri, primjerice dvije pisane za
polnoćku (osobito je zanimljiva ona u G–duru) i veličanstveni 6. preludij Uskršnji alleluja.
K
spomen na toga prerano preminuloga
pijanističkog virtuoza, rođenoga Osječanina. U svečanoj dvorani Filozofskog fakulteta prve su koncertne večeri nastupili učenici glazbenih škola,
nagrađeni na prošlogodišnjem državnom natjecanju, Zagrepčani Sara Komljenović, Petra Sarić i Paula Ropuš,
Osječanka Lana Mroček, Porečanin
Kristijan Keil, Riječanin Stipe Bilić i
Splićanin Marijan Đuzel. Druge su
se večeri predstavili studenti Muzičkih akademija iz Osijeka, Zagreba,
Budimpešte i Beča, Jelena Ajduković,
Jelena Pavić, Renata Konyicska i Petar
Klasan. Memorijal je zatvorio cjelovečernjim recitalom pijanist Danijel
Detoni, dobitnik Nagrade Ivo Vuljević
Hrvatske glazbene mladeži za 2008.
koji je, između ostaloga, izveo i 2. sonatu u As–duru, op. 57 Dore Pejačević. (B.P.K.)
47. GLAZBENA
TRIBINA PONOVNO
U OPATIJI
a posljednjoj sjednici Predsjedništva Hrvatskog društva skladatelja (24. veljače) usvojen je prijedlog
da se ovogodišnja 47. Glazbena tribina
u organizaciji Društva ponovno održi
u Opatiji od 4. do 7. studenoga. Prema
desetogodišnjem iskustvu u razdoblju
između 1999. i 2009., koliko se Tribina održavala u Puli, zaključeno je da
u programskom i financijskom smislu
više pogoduje vratiti manifestaciju na
raniju lokaciju gdje je od 1963. pri-
N
Zlatko Vitez
SAMO ZA TE DRAGI KAJ
(Orfej d.o.o.)
ovodom 40 godina umjetničkog rada
dramskog umjetnika Zlatka Viteza, Orfej d.o.o. objavio je, a onda u Histrionskom
domu i promovirao CD Samo za te dragi KAJ /
Viteških 40 godina, izbor pjesama koje govori i
pjeva autor Zlatko Vitez. Posebnu zahvalu na
pomoći pri ostvarenju nosača zvuka, Z. Vitez
odaje dugogodišnjem suradniku, skladatelju i
pjesniku Arsenu Dediću s kojim već više desetljeća surađuje na zajedničkim projektima
Glumačke družine Histrion. U programskoj
knjižici CD–a, uz nekoliko fotografija koje
podsjećaju na njihovu suradnju, nalaze se i
pjesme koje Vitez govori, a zapisane su i Dedićeve riječi: »... odličan predvodnik, glumac
histrionskog tipa, bio je i mjerodavan interpret
— pjevač. (Moglo bi se govoriti i o posebnom
histrionskom načinu korištenja glazbe.) Svojim uznositim baritonom artikulirao je histri-
P
vlačila veći broj sudionika i ljubitelja
hrvatskog suvremenog glazbenog
stvaralaštva. Između ostaloga, kao
razlozi, navode se blizina Zagreba, a
onda i pogodnost smještaja umjetnika,
gostiju i koncertnih zbivanja na jednome mjestu (hoteli Imperijal i Kvarner).
(J.H.)
URUČENA
NAGRADA
VATROSLAV
LISINSKI
ANSAMBLU OPERE
HNK IVANA PL.
ZAJCA U RIJECI
akon što je prošloga proljeća
ansambl Opere HNK Ivana pl.
Zajca u Rijeci proglašen dobitnikom
Nagrade Vatroslav Lisinski Hrvatskog
društva skladatelja za izvedbeno stvaralaštvo i promociju hrvatske glazbe,
ansamblu je Nagrada uručena 28. studenoga 2009. u riječkom HNK. Prije
početka izvedbe opere Sunčanica Borisa Papandopula za koju je ansambl nagrađen, a pod ravnanjem Nikše Bareze
i u režiji Ozrena Prohića, intendantici
Nadi Matošević Nagradu je uručila
Jana Haluza, članica Predsjedništva
HDS–a. Tom je prigodom spušten i
kazališni zastor, rad umjetnika Otona
Glihe. (B.P.K.)
N
onsku akustičnu sliku i sokolio druge. Nije uz
Zlatka bilo vokalne koketerije s estradnim, zabavljačkim zapomaganjem iliti cmizdrenjem.
Čvrsto, ironično i samoironično, muzikalno,
domoljubno u svakom slučaju, ali i prigušeno i
intimistički, ako je nužno.«
I doista, sve pjesme su vezane uz »kaj« i Zagreb, a u njihovoj izvedbi naziru se i tragovi
naših starih kabaretista i kantautora Cilića,
Paljetka, Dubaića, Šembere...
Zlatko Vitez kreirao je i niz zapaženih uloga
na filmu, televiziji i radiju, za koje je primio
mnoštvo prestižnih nagrada. Cijelo vrijeme
zadržao je duh histriona (izvorni naziv za putujuće glumce u rimsko doba), pa ne čudi da se
rado pojavljivao na Krapinskom festivalu, Zagrebfestu i Krijesnici. Dio tih izvedbi nalazi se
i na CD–u s dvadeset i dva broja, među kojima su neke njegove znane interpretacije poput
Samo za te dragi kaj Marijana Jergovića i Rajka
Stilinovića, Pod gornjogradskim dragim starim
krovovima Tonija i Vikija Glowatzkog, Zadnja
popevka Ivice Šimića i Nikole Pavića, Samo ti
me dobro razmeš Zvonimira Presečkog i Ane
Bešenić, Popevka živi v tvojoj hiži Marijana
Jergovića, Zorice Klinžić i Siniše Leopolda
te antologijsku Listek od tam Siniše Doronjge,
Drage Britvića i Radana Bosnera. Zanimljive
su i nove izvedbe uz Band Histrion kajkavskih
i zagrebačkih popevki poput Tam malko gore
Arsena Dedića i Drage Britvića, Moj Zagreb
tak imam te rad Dragutina Brahma, Zadnji
fijaker Stjepana Mihaljinca, Drage Britvića i
Pere Zlatara, Pod starim krovovima Marka Novosela, Suza za zagorske brege Zvonimira Špišića i Ane Bešenić (sve u aranžmanima Zvonimira Presečkog). Naravno da su osebujni dio
albuma i recitacije Domjanićeve Za zbogom te
Matoševih Gospa Marija i Gnijezdo bez sokola.
Kvaliteta ovog nosača zvuka ponajprije počiva
na iskrenosti umjetnika u iskazivanju duboke
zahvalnosti kajkavskoj riječi i popevkama koje
su godinama odzvanjale našim pozornicama.
Specifičnost njegove izvedbe, lišene jeftine
estradne pojavnosti, nosi u sebi mnoge značajke kazališne izražajnosti, što može donijeti
samo glumac — pjevač, zaljubljenik u stih i
glazbu. Zbog toga je sada potvrdio specifičan
načina izvedbi koje slijede zagrebačku tradiciju
kabarea i pučkog teatra. To ponajbolje potvrđuju interpretacije koje istodobno u skladbama
donose mješavinu govornog i pjevanog izraza,
što je Vitezova specifičnost i prednost.
SVEČANI KONCERT
U ČAST DINKU FIU
organizaciji Zagrebačkog glazbenog podija Centra za kulturu
Trešnjevka, 29. studenoga 2009. u
velikoj dvorani Studentskog centra u
Zagrebu održan je koncert u čast maestru Dinku Fiu u povodu 85 godina
života. Uz nastupe dvanaest uglednih
muških, ženskih i mješovitih klapa
koje su izvele odabrane obrade narodnih napjeva i Fiova autorska djela, na
koncertu mu je uručena Nagrada Franjo Ksaver Kuhač za životno djelo Hrvatskog društva skladatelja. (B.P.K.)
U
CD IZLOG
CD IZLOG
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
CD izlog Dalibora Paulika
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
13
BROJ 161, OŽUJAK 2010.
KONCERT
LJUDEVITU GAJU U
ČAST
povodu 200. godišnjice rođenja
Ljudevita Gaja, 4. prosinca 2009.
u zagrebačkom Gradskom kazalištu
Komedija, koncert su održali solisti
Klasja Modrušan, Lea Bulić, Tvrtko
Stipić, Ozren Bilušić, pijanistica Lana
Bradić, Hrvatska komorna filharmonija i Akademski zbor Ivan Goran Kovačić pod ravnanjem Luke Vukšića. U
izvedbi je sudjelovao dramski glumac
i voditelj Adam Končić. Odjeveni u
ilirske nošnje, posuđene iz fundusa
Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, umjetnici su, između ostaloga,
izveli skladbe Ferde Livadića, Vatroslava Lisinskog, Ivana Zajca te pjesme
Ljudevita Gaja. (B.P.K.)
U
PREDSTAVLJENA
KNJIGA SUSRETI
I RAZGOVORI ,
PRIMJERI DOBRE
KUILTURNR PRAKSE BOŽIĆNI KONCERT
BOSILJKE PERIĆ
TRIJA ORLANDO
KEMPF
gledni hrvatski komorni sastav
dvorani Muzeja Mimara, 26.
studenoga 2009. predstavljena je
knjiga Susreti i razgovori, primjeri dobre
kulturne prakse muzikologinje Bosiljke Perić Kempf u izdanju nakladnika
Jesenski i Turk. Tom su prigodom,
uz autoricu, o knjizi govorili Irena
Miličić, urednica u izdavačkoj kući
Jesenski i Turk, Boris Beck, novinar i
književnik te Sibila Petlevski, književnica. Ulomke iz knjige čitao je Željko
Tomac. (B.P.K.)
U
U
Trio Orlando u sastavu Vladimir
Krpan, glasovir, Tonko Ninić, violina
i Andrej Petrač, violončelo, održao
je predblagdanski koncert u Zlatnoj
dvorani Hrvatskog instituta za povijest (21. prosinca 2009.). Glazbenici
su izveli odabrana djela W. A. Mozarta, J. Haydna, L. van Beethovena,
F. Mendelssohn, Dore Pejačević, A.
Piazzolle te izbor božićnih popijevki
u obradi mlađeg hrvatskog skladatelja
Krešimira Seletkovića. (B.P.K.)
14
Piše: Ana Vidić
roatian Recordings 1901–1936 naziv je
izdanja objavljena u okviru serije Sound
Documents from the Phonogrammarchiv of
the Austrian Academy of Sciences: The Complete Historical Collections 1899–1950 koje je
nastalo na poticaj dr. sc. Gerde Lechleitner
iz Fonogramskog arhiva austrijske Akademije znanosti u Beču, inače urednice
cjelokupne serije od 1996. i dr. sc. Grozdane Marošević iz Instituta za etnologiju i
folkloristiku u Zagrebu. Suradnja dviju
institucija i njihovih znanstvenika rezultirala je izdanjem koje sadrži četiri CD–a,
popratnu knjižicu na 176 stranica te CD–
ROM s transkripcijama, komentarima i
dokumentacijom, što su također uredile
spomenute znanstvenice, a obuhvaća digitalizirane povijesne snimke hrvatske jezične i glazbene baštine pohranjene u bečkom
Arhivu fonograma. Zabilježene su u prvoj
polovici 20. stoljeća na području današnje
Hrvatske ili među Hrvatima naseljenima
u drugim krajevima.
C
Predstavljeno 26. studenoga 2009. u
Hrvatskom društvu skladatelja, izdanje je pokazalo golemu raznolikost,
ali i opsežnost materijala sakupljana u
Podravini, Istri, Lici, Slavoniji, Moravskoj, Gradišću, Moliseu i drugim
regijama. Upravo zbog dimenzija, očekuje se objavljivanje Croatian Recordings
1901–1936, drugi dio izdanja. Prvi, kako
se moglo čuti na promociji na kojemu su
govorili prof. dr. sc. Ljiljana Marks, prof.
dr. sc. Stanislav Tuksar te dijalektologinja, dr. sc. Jela Maresić, uz G. Marošević
i G. Lechleitner, sadrži opsegom manje
zvučne zbirke. Među njima se ponajviše ističe rad Josipa Širokog. Njegova
zbirka, sakupljena između 1913. i 1920.
uključuje značajke svih južnoslavenskih
glazbenih stilova i dijalekata, a budući
da je kao autor, pjevač, multiinstrumentalist, snimatelj i prevoditelj sam obavio
taj posao, ujedno predstavlja jedinu poznatu zbirku oblikovanu na taj način.
Kako je istaknuo i S. Tuksar, Josip Široki svakako zaslužuje uvrštenje u jezičnu,
glazbenu i srodnu leksikografiju. Među
ostalima, tu su i prve snimke iz 1901.
koje je zabilježio Milan Rešetar tijekom
istraživanja dijalektalnih različitosti na
sjeveru Hrvatske, jedine snimke istrorumunjskog i talijanskog dijalekta iz Istre,
zatim snimke Hrvata iz Južne Moravske
Františeka Pospíšila iz 1910., snimke
Matije Murka epskih pjesama Hrvata
u Bosni i Hercegovini te vojničkih pjesama zabilježenih u Karlovcu tijekom 1.
svjetskog rata.
Znakovito je da je izdanje, u čijoj su
pripremi sudjelovali Walter Breu, Naila
Ceribašić, Radoslav Katičić, Franz Lechleitner, Mijo Lončarić, Dario Marušić,
Gerhard Neweklowsky i Jakša Primorac, ostvareno u okviru redovitog projekta zagrebačkog Instituta za etnologiju
i folkloristiku, uz potporu Ministarstva
kulture, a može se, za sada, nabaviti
samo u Beču, za 50 € ili na internetskoj
stranici http://verlag.oeaw.ac.at.
gućnost izlaza, nekoga novog puta, neke
nove drage osobe. Sadržaj albuma sjetno,
emotivno i vrlo erotično uvlači slušatelja u
nepatvorenu iskrenost Jasne Bilušić. Sevdalinku Što te nema ona pretvara u produhovljeni jazz, jednostavan, ali dubok kad se
zagrebe ispod površine. My Babe Just Cares
For Me zarazna je, pravi biser, a I’m Oldfashioned i Downtown zajamčeni su hitovi.
Razni izvoai
Tihomir Hojsak
JAZZ ROOM
(IDM & Tom Tom Music)
ladi kontrabasist i skladatelj Tihomir
Hojsak objavio je prvijenac, stilski raznolik album na kojemu se predstavlja s osam
autorskih skladbi. Snimio ih je s ekipom jazz
glazbenika mlađe i srednje generacije. Maja
Savić (Glasovi i A tristeza que não foi) i Maja
Grgić (Sve što želiš) autorice su i interpretatorice vlastitih tekstova u tri skladbe. Da se radi o
uigranoj skupini glazbenika s klavijaturistima
Hrvojem Galerom i Zvjezdanom Ružićem,
gitaristom Joeom Pandurom i drugima, vidljivo je iz njihova opuštena muziciranja. Ono se
osjeća bez obzira na postavu, primjerice trija,
kao u Clock Wise s upečatljivim slovenskim tenor saksofonistom Igorom Lumpertom, kvarteta u spomenutoj braziliani A tristeza que não
foi ili kvinteta u Samba for Ana, Kit Blues
te Drugo pravilo, skladbi koju solom otvara dosad samozatajni Hojsak. Njezin se
ugođaj zaokružuje prepoznatljivim klavirskim akordima Matije Dedića, ritmičkoj
podršci bubnjara Kolje Gjonija i gitarista
Ivana Kapeca. U nadahnutoj Balkanici
koju Hojsak započinje solo kontrabasom,
saksofonist Vojkan Jocić izvodi najuvjerljiviju solo dionicu, dok gitarist Ante Gelo
i bubnjar Borna Šercar još jednom pokazuju zašto ih svi žele u svojim postavama.
M
SKY OVER GROŽNJAN
— THE FUTURE OF
CROATIAN JAZZ
(Croatia Records)
volim noću slušati zvijezde. Kao da slušam pet
stotina milijuna zvončića... govori pisac na
kraju Malog princa i pita se: Što se dogodilo na
njegovom planetu? Mladi glazbenici, polaznici
ljetne jazz škole u Grožnjanu, prenose nam
svoje viđenje odgovora neba nad Grožnjanom
hrvatskim i stranim standardima jazza, bluesa
i rocka, potpomognuti izvedbama nekadašnjih
polaznika škole: klavijaturistom Gregom Ftičarom, kontrabasistom Goranom Rukavinom
te bubnjarom Bornom Šercarom, kao i mentorom gitarista, Antom Gelom. Za pjevačicu
Niku Turković odgovor je What A Wonnderful
World, a za gitarista i pjevača Matiju Miletića,
gitariste Filipa Gregovića, Adriana Lampalova
i Orjena Riđanovića Mediterranean Sundance.
Kada se ekipi pridruži bas gitaristica Tea Tidić, harmonikaš Mislav Novaković, bubnjari
Lada Obradović i Matic Črešnik, odgovor je
Libertango. Skladbu Night and Day pijevno
je predstavio Matej Ocvirk, dok klaviristica
Dina Rizvić i bubnjarka Lada Obradović tvrde Straight, No Chaser. Za pjevača Sandija Čakala i bubnjarku Ladu Obradović privlačan je
bio Every Day I Have The Blues, a za pjevača
Matiju Miletića Black Magic Woman uz pratnju klaviristice Dine Rizvić i bubnjara Matica
Črešnika. Vid Jamnik i Šimun Matišić našli
su se u Petrovićevu Music For Summernights i
Bachovu Preludiju br. 2, a u interpretaciji Sky
Over Grožnjan koji je »podigao« pogled Boška
Petrovića, pridružili su im se Matic Česnik,
kao treći vibrafonist i Dina Rizvić. Njihov
CD–a ujedno je dao odgovor na pitanje o budućnosti hrvatskoga jazza. Ona je osigurana.
I
HGM jazz orkestar Zagreb
HGM PLAYS THE
BEATLES
(Aquarius Records)
poj Beatlesa i jazza dobitna je kombinacija. Upravo jazz obrade ostavštine Beatlesa
pokazuju svevremenost njihove glazbe. Alan
Baylock i Mike Crotty, glazbenici iz Los Angelesa, priredili su deset aranžmana za HGM
Jazz orkestar Zagreb. To su skladbe Hey Jude,
A Hard Days Night, Can’t Buy Me Love, Norwegian Wood, Here There and Everywhere, Day
Tripper, Eleanor Rigby, Michelle i Ticket to Ride.
Maestro, dirigent Sigi Feigl ništa ne prepušta
slučaju i stoga HGM i jest tu gdje jest — a to je
sam vrh hrvatskoga jazza. Sedam godina nakon
okupljanja u Grožnjanu, koji će kroz povijest
biti hodočasnička destinacija hrvatskih jazzoljubaca, Orkestar Hrvatske glazbene mladeži
pokazuje uigranost, emotivnu izvedbu, obrazovanje... Iznenađuje i zrelost solo dionica članova Orkestra iza čega očito stoji ogroman rad,
ali i talent koji S. Feigl prepoznaje i nudi priliku koju su glazbenici iskoristili. Nepravedno bi
bilo izdvajati bilo kojega od sjajnih pojedinaca,
jer cijeli Orkestar zvuči kao jedna duša.
S
CD izlog Dinka Husadžića Sanskyja
Zdenko Ivanuši Quartet
FREE FALL
(Zivaldo Records)
denko Ivanušić, saksofonist, skladatelj
i aranžer, na četvrtom studijskom albumu u suradnji s novom/starom postavom
kvarteta koju čine gitarist Elvis Penava, bas
gitarist Zvonimir Bučević Buč i bubnjar
Borna Šercar, predstavio se s deset raznorodnih autorskih skladbi. Već sa Some Blue dane
su osnovne osobine interpretacija svih glazbenika — jasan i čist ton kojim Ivanušić donosi
temu, jednako je karakterističan za Penavu
na bas gitari, dok Šercar točke preokreta akcentira zvukom činela. Dojmljive su izvedbe
skladbi, inače zabilježene i na albumu Mellow
u interpretaciji Ivanušićeva Dona Lee Saxophone Quarteta, plesna, funky Maestro M, potom Four to go te Mellow koja zatvara cjelinu
svojevrsne pripreme za doista free Free Fall,
Free Fall (Real Free) i Bizznezz. Tu je Marching Roots, skladba koja s bubnjarskim uvodom
Borne Šercara, osim što opravdava »nomen est
omen«, posjeduje i zanimljiv lažni kraj. Izvedba Samba — i FAQ asocira na trenutak netom
nakon što ste otvorili padobran — ljuljuškanje
u brazilskom ritmu, a Happy Now donosi umirujući ugođaj u sigurnosti baladnog okruženja.
Jazz Me Do
KRIČI, KRIČI
Z
Jasna Biluši & New Deal
FIFTY WAYS
(Croatia Records)
vojim novim CD–om Jasna Bilušić,
dramska umjetnica i vokalna solistica, pogodila je emotivni trenutak mnogih
poklonika kvalitetne glazbe. Glasom i
dramskom iskrenošću, uz minimalistički
ocrtan ugođaj, odabrani repertoar prenijela je u čistu emociju, a u izvedbama su
joj se pridružili kontrabasist Saša Borovac
i pijanist Hrvoje Galler, uz povremene
udaraljke Berislava Puhlovskog. Interpretacija Madonnine Like A Virgin konačno
raščišćava sve dvojbe oko značenje riječi
pjesme, jer kako Jasna kaže: »...zgulili smo
prštavo pop ruho s ovog Madonninog planetarnog hitića i odjednom začuli ples jedne umorne duše u trenutku rađanja nove
nade, nade koju može donijeti samo nova
ljubav...« Naslovna Fifty Ways To Leave
Your Lover pogađa u dušu, ali ostavlja mo-
S
(Canta Records)
ije dobro za hrvatsku jazz scenu da sastav
u kojemu sviraju tako vrsni glazbenici
tek sada objavi svoj diskografski prvijenac jer
ih sve od reda obilježava osobnost koja plijeni.
Zajedno su nekih šest ili sedam godina, a zanat su »ispekli« u HGM jazz orkestru Zagreb,
zatim na sessionima u novozagrebačkom klubu
Arabeska i drugdje, s različitim suradnicima i
u različitim prigodama. Ono što poznati diskografi nisu prepoznali, mudro su iskoristili u
novoj nakladničkoj kući Canta Records i objavili CD snažnih autorskih skladbi saksofonista
Damira Horvata, trubljača Zvonimira Bajevića i bubnjara Marka Rabatića, kao i dojmljive
obrade hrvatske glazbene baštine kojoj Jazz Me
Do daje novo, jazzističko ruho. Našoj pučkoj
tradiciji (Kriči, kriči tiček, Rožica si bila, Vehni,
vehni fijolica), prigorskoj i međimurskoj, ono
očito odlično pristaje. Uz spomenute autore, na
snimanju albuma sudjelovali su pijanist Hrvoje
Galler i basist Mario Torbica te gosti, gitarist
Elvis Penava, trubač Antonio Geček i tenor
saksofonist Mario Bočić. Sve to jamči dobar
album koji izbjegava zamku samodostatnosti i
razmišlja o slušatelju kojega se, pristupom glazbi, mami na višekratno slušanje.
N
CD IZLOG
HRVATSKE
SNIMKE
1901.–1936.
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
Zvuni dokumenti
Fonogramskog arhiva austrijske
Akademije znanosti: cjelokupne
povijesne zbirke 1899.–1950.
CD IZLOG
BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA
CD izlog Vere Lončar
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
BROJ 161, OŽUJAK 2010.
15
BROJ 161, OŽUJAK 2010.
RAZMAŽENO SRCE
(Cantus)
gora Brešana mnogi znaju kao novinara,
književnika, karikaturista... No, njegove
pjesme već par desetljeća dio su repertoara raznih festivala, bez obzira nastupa li kao
izvođač ili se pojavljuje u autorskoj ulozi. Prvi
CD objavio je još 1985., a u međuvremenu se
skupilo mnogo izvedbi i pjesma. Razmaženo
srce ne donosi pak nijedan njegov stih, iako je
većina pjesama poznata s raznih priobalnih i
kontinentalnih festivala. Posrijedi su instrumentalne obrade njegovih napjeva u aranžmanima Remija Kazinotija. Melankolične
instrumentalne pasaže pitki su kokteli za učestalu konzumaciju bez opterećenja. Na neki
način, Brešanovi stihovi ipak su usidrili svaku od tih pjesama i obremenili je značenjima.
Bez stihova, te skladbe imaju neki novi život,
lepršave su i sadrže potpuno drukčiji glazbeni
fluid. Njima se, zapravo, u podjednakoj mjeri
predstavljaju Igor Brešan i Remi Kazinoti, uz
solidnu produkciju u kojoj im se pridružuje
Tomislav Mrduljaš. Dakako, na dobitku će
ponajviše biti poznavatelji Brešanova djela
koji dobivaju novu dimenziju već poznatih im
pjesama.
I
Doris Dragovi
JA VJERUJEM
(Dallas Records)
etrnaesti album Doris Dragović na tržište
stiže nakon sedmogodišnje pauze i pod
okriljem nove diskografske kuće. Nije posrijedi spektakularni comeback na diskografsko
tržište jer CD sadrži sve sastojke s prijašnjih
ostvarenja kroz proteklih 15 godina: melodiozne balade bržeg ili nježnijeg tempa, uz
mediteranski prizvuk i dalmatinsko narječje.
U ulozi skladatelja pojavljuje se Ivan Huljić
koji je preuzeo očev posao u Magazinu, ali i
krenuo s majkom u kreaciju pjesama za Doris
Dragović. Teza o jabuci, stablu, padanju i razdaljini, vrijedi i u ovome slučaju, jer se skladbe
s prezimenom Huljić ne razlikuju previše, bez
obzira koje ime stoji ispred. Jure Stanić i Darija Pastuović zaokružuju skladateljski doprinos
albumu, a tu je i obrada pjesme E La Mia Vita
koju izvorno izvodi talijanski kantautor Al
Bano. Nosač zvuka, zapravo, predstavlja tek
repertoarno proširenje pjevačke karijere Doris
Dragović, no njegova ujednačenost i korektne
pjesme pokazuju kako Doris nema namjeru
spuštati vlastite standarde. A oni uistinu nisu
mali, jer u lakoglazbenom žanru na ovim prostorima, splitska pjevačica predstavlja uistinu
sam vrh damskog pjevanja.
Nola
TV
IZNAD OBLAKA
(Aquarius Records)
rupa Detour izdala je svoj drugi album
TV koji se stilom i ekspresijom nastavlja
na njihov zanimljiv prvijenac. Sve tekstove i
glazbu, kao i na prethodnom albumu, napisali
su Maja Posavec (pjevačica Detoura) i Nenad
Borgudan (gitarist grupe). Glazbenu produkciju većinski potpisuju Marko Pelaić i Nenad
Borgudan, autor većine aranžmana. Album
sadrži dvanaest novih pjesama podijeljenih
na četiri crvene, energetski nabijene pjesme,
četiri zelene pjesme opuštena ugođaja te četiri plave, elegične pjesme koje samozadanim
rasporedom daju glazbenu sliku CD–a. U
istome stilu, album sadrži i tri različite inačice omota. Teme pjesama i dalje su izrazito
romantičarske u sjajnoj vokalnoj interpretaciji
Maje Posavec, a sve je zaokruženo njihovim
prepoznatljivim pop izričajem koji u sebi sadrži akustične i elektroničke komponente.
Za razliku od prvog albuma, novo ostvarenje
nema tako izraziti hit kao Mjesec, no realiziran
je kompaktnije i dotjeranije. Nažalost, kao i
kod prvijenca, tehnička i sviračka dotjeranost
uvelike nadmašuju uvjerljivost pjesama.
(Menart)
trendu recentnoga povratka na scenu,
prilično snažno vratila se pulska skupina Nola, širem slušateljstvu najpoznatija po
pjesmi Dio tebe, kako se zvao i njihov album
prvijenac. Drugi, Osmijeh, objavili su 1997. da
bi onda zamrznuli aktivnosti, povremeno se
pojavljujući na domaćem terenu, u Puli. Tako
je bila zapažena skladba Mrav, izvorno iz repertoara Atomskog skloništa. Ona se nalazi
kao bonus na njihovu novom ostvarenju Iznad
oblaka. Bračni par Jelenić svoje je autorske
adute pretočio u dojmljiv album u kome nema
nepoznanica: prozračna pop–glazba emotivne
strukture nadgrađena je funkcionalnom svirkom i nadasve protočnom produkcijom Edija Cukerića koji je dao važnu ulogu svakom
instrumentu. Već dokazan, prekaljeni glas
Gabrijele Galant Jelenić poput vezivna tkiva
objedinjuje sve skladbe. Vremenski vakuum
nije nimalo naštetio izrazu banda; štoviše,
utisak je kao da su sve ove godine radili na
ovome albumu nadajući se kako će pomni rad
rezultirati zrelim ostvarenjem. Iznad oblaka je
više od toga — osim što se izdiže iz prijašnje
diskografije banda (bez obzira što nisu »uboli«
hit kalibra Dio tebe), posrijedi je i dobrodošlo
oplemenjivanje hrvatske pop–scene.
G
U
Razni izvoai
ZAGREBFEST 09
(Cantus)
udbina festivala u posljednjih deset godina pokazuje kako smotre lake glazbe
bez naglašenije televizijske podrške nemaju
neku veliku podršku publike. Velik dio festivala jednostavno se ugasio, Dora i Splitski
festival nastoje okupiti kvalitetne izvođače, a
rezultati su vrlo promjenjivi, dok se Zagrebfest
uspješno transformirao. U prošlogodišnjem
izdanju bilo je 17 interpretacija, a od poznatijih nastupili su Kvartet Gubec, Luka Bulić
i Lea Dekleva te Mario Battifiaca, premda je
publici možda najpoznatiji bio Duško Modrinić, alias Roko iz T–Mobileovih reklama.
Više ili manje poznati skladatelji pridonijeli su
festivalu korektnim pjesmama, a potencijalni
hitovi su Pogled Lidije Bačić i Sama koju izvodi Sabrina, što znači da bi te dvije glazbenice
u sljedećim sezonama mogle svratiti više pozornosti na sebe. Zagrebfest u nastupajućim
godinama ima izglede postati festival koji će
producirati vrsne skladbe i promovirati izvođače čije vrijeme tek dolazi.
S
Malehookers
Milivoj Štefanec
MUŠKI SVIJET
3X3
(Menart)
alehookersi pripadaju plejadi izvođača
koji nakon jedne ili više zaoranih diskografskih brazda ispuštaju plug iz ruke, bez
obzira što imaju sve predispozicije da iz njihove rabote niknu iznimno plodonosni usjevi.
Druga polovica devedesetih predstavila ih je
kao potentne garažne rockere s dva albuma
i jednim vrsnim EP–jem, a onda su nestali
da bi uskrsli krajem prošle godine. Umjesto
očekivano unaprijeđena zvuka, Malehookersi
su napravili upravo suprotno: uzeli su retro–
instrumentarij, uključujući Janka Mlinarića
Troolog kao producenta i napravili žestoki
rockerski album na tragu žešćeg dijela opusa
Rolling Stonesa, odnosno The Culta ili Primal Screama s albuma Give Out But Don’t
Give Up. Idu žestoko i u glavu s politički provokativnim tekstovima, a sigurno je da nijedan
kandidat ili stranka neće ovu četvorku pozvati
da im svira u kampanji. Vrhunci su skladbe
Zagrebačko zlo i Ugašeni vulkan, najviše zbog
angažmana Jakše Kriletića na saksofonu, što
još više obogaćuje arhaični, ali puni zvuk albuma. On je ujednačen od početka do kraja
i iz njega izbijaju krv, znoj i suze, pa unatoč
povremenim stihovnim nedorečenostima i
vokalnim nedoumicama, predstavlja jedan od
najcjelovitijih albuma na hrvatskoj recentnoj
sceni. Malehookersi su kreirali rasni rock album, pun strasti i žestine, što u ovoj kategoriji već dugo nije nikome uspjelo. Stoga Muški
svijet predstavlja rijedak uradak na hrvatskom
diskografskom tržištu koji tako srčano slavi
istinske vrijednosti rock glazbe.
M
Gabi Novak
IN CONCERT —
JAZZARELA ZKM 2009
(Menart)
astup Gabi Novak na prošlogodišnjoj
Jazzarelli bio je svojevrsna senzacija,
osobito stoga što je, sukladno programu festivala, odlučila svoj najpoznatiji lakoglazbeni
izraz zamijeniti jazzerskim ruhom kojim je
obilježila početke karijere. Stoga je repertoar
sadržavao i inozemne standarde My funny Valentine, Someone To Wach Over Me i Moonlight
In Vermont, ali i pjesme s njezinih ranih singlova i albuma Caravan, U registraturi i Pusti
me da spavam. Boško Petrović na vibrafonu,
Matija Dedić na klaviru i Ante Gelo na gitari pridružili su joj se u posebnim izvedbama pojedinih pjesama, nadograđujući jedan
od najvećih prošlogodišnjih događaja. Spoj
izvanvremenskog glasa u izvedbi jazz pjesama
ili jazzy obrada njezinih skladbi, poput Sve
što znaš o meni i Pamtim samo sretne dane, nije
samo podsjećanje na lijepe i progresivne dane
hrvatske estrade, nego je i putokaz mlađim
naraštajima prema vrhunskoj interpretaciji.
Gabi Novak uistinu je hrvatska vokalna diva,
a ovaj album u njezinoj diskografiji svakako će
imati osobit status.
N
(Šareni duan)
ijetki su primjeri ostvarenja gdje skladatelji okupljaju instrumentaliste koji zabilježe njihove ideje i onda ih potpisuju svojim
imenom. Takav neobičan primjer ostvaren je
na albumu 3x3 s devet instrumentala koje je
napisao Milivoj Štefanec, a svirali su Davor
Vidović, Gordana Evačić i najpoznatiji među
njima, etno–glazbenik Miroslav Evačić.
Premda se u instrumentariju koriste cimbal i
frula, nije riječ o etno–albumu. Posrijedi je,
nekad bi se reklo glazba ugođaja, odnosno
onaj tip glazbe koji koketira s jazzom i vrsno
se može primijeniti u različite svrhe, od hotelskih predvorja i liftova do soundtrackova.
Štefančeve melodije zvuče kao da smo ih već
negdje čuli, jer se familijariziramo s njima već
nakon prvog slušanja. Osim etna i jazza, odnosno lounge prizvuka, mogu se čuti i drugi
izvori njegove inspiracije, no ono što je bitno
jest činjenica da sve djeluje postmodernistički
oblikovao u jedinstveni izraz. Premda je instrumentalni pristup ono što ih spaja, pjesme
Milivoja Štefanca vrlo su različite, tako da
CD uistinu predstavlja stilsku vježbu. Ostaje,
doduše, nejasno što će polučiti ovi podravski
motivi i u kojem će se smjeru Štefanec dalje
kretati, ali 3x3 svakako predstavlja rijedak primjer iskrene glazbene introspekcije.
R
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
Igor Brešan
Detour
CD IZLOG
CD IZLOG
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
CD izlog Bojana Muščeta
NATJEČAJI
NATJEČAJI
NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI
BROJ 161, OŽUJAK 2010.
REZULTATI HDS–ovih NATJEAJA
Objavljeni rezultati Natjeaja Hrvatskog društva skladatelja za stimulaciju glazbenih manifestacija i glazbenog stvaralaštva u podruju popularne glazbe
H
rvatsko društvo skladatelja provelo je Natječaj za stimulaciju glazbenih manifestacija i glazbenog stvaralaštva u području popularne glazbe za koji su sredstva prikupljena iz fonda na ime naknada za prazne medije, a u
skladu sa Zakonom o autorskim i srodnim pravima (članak 167a., stavak 3). U propisanom roku pristiglo je 59 prijedloga. Prijave koji su se odnosile na jazz produkciju nisu razmatrane jer ne pripadaju glazbenim područjima obuhvaćenim Natječajem, kao i oni prijedlozi čiji predlagatelj, po pitanju autorskih prava, nije imao uređene odnose s HDS ZAMP–om. Stručno povjerenstvo radilo je u sastavu Aleksandar Dragaš, predsjednik, Željko
Barba i Ante Pecotić, uz podršku stručne službe Hrvatskog društva skladatelja. Na razini Povjerenstva dogovoreno je da se sredstvima ovoga Natječaja neće podupirati izrada nosača zvuka, odnosno nosača zvuka i slike.
Po njihovim prijedlozima za stimulacije, Predsjedništvo HDS–a donijelo je odluke o raspodjeli sredstava te je prihvatilo da se za dva programa odobre preporuke. Jedan je Rock akademija iz Zagreba i njezin projekt tečajeva skladanja i pisanja stihova, a drugi je Organizacija glazbeno–estradnih izvođača iz Osijeka za projekt okupljanja glazbenika i afirmacije mladih umjetnika. Temeljem odluke Predsjedništva, potpore su prihvaćene za 29 programa:
1. Glazbena udruga »Šibenik
koncert«, Šibenik: Večeri
dalmatinske šansone
–15.000 kn
6. Udruga »Kanat«, Kastav:
Festival čakavske šansone
Čansonfest
— 16.500 kn
11. Melody, Kastav: Festival
MIK, Melodije Istre i
Kvarnera (nagrade autorima)
— 25.000kn
16. Udruga Mraz, Zabok:
Hrvatski glazbeni festival
Zabok 2010.
— 25.000 kn
20. Overflow, Koprivnica:
Koncertna turneja grupe
Overflow u Kanadi i SAD–u
— 25.000 kn
2. Ivan Vragolović, Šušjevci:
Sretno u Memphisu
–3.500 kn
7. Hrvatski sabor kulture,
Zagreb: 43. Susret hrvatskih
pjevačkih zborova, Novigrad
— 20.000 kn
12. Skalinada, Split: Runjićeve
večeri, Split 2010.
— 20.000 kn
17. Ivica Duspara, Zagreb:
Novi zvuk, koncertne večeri i
glazbeno stvaralaštvo
— 15.000 kn
21. Udruga Večeri dalmatinske
pisme, Kaštela: 12. Večeri
dalmatinske pisme Kaštela
(nagrade autorima)
–15.000 kn
3. Glazbena udruga »Prvi glas«,
Šibenik:
Večer otočnih nota Bodulske
balade, Zlarin –15.000 kn
4. Dalibor Pirc, »Cromidi«,
Sisak: Proizvodnja i
distribucija MIDI datoteka
— 25.000 kn
5. Hrvatski tamburaški savez,
Osijek: Festival hrvatske
tamburaške glazbe
— 20.000 kn
8. Hrvatski sabor kulture,
Zagreb: 24. Susret hrvatskih
puhačkih orkestara, Novi
Vinodolski
— 20.000 kn
9. Hrvatski sabor kulture,
Zagreb: 7. Susret hrvatskih
malih vokalnih sastava
— 5.000 kn
10. Festival šansone
Chansonfest, Zagreb:
Chansonfest 2010.
— 20.000 kn
13. Udruga »Kukurijek«,
Đurđevac: Kukuriček,
festival dječjeg glazbenog
stvaralaštva (nagrade
autorima)
— 15.000 kn
14. Spona, Zagreb: Velika rock
eksplozija
— 20.000 kn
15. CMC Zagreb: CMC festival
Vodice 2010. (nagrade
autorima)
— 30.000 kn (suglasnost za
prijenos sredstava iz 2009.)
18. Glazbeni festival, Pitomača:
Pjesme Podravine i Podravlja,
Pitomača 2010. (nagrade
autorima)
— 20.000 kn
19. Udruga za razvoj nezavisne
kulture »Šigureca«, Zadar:
Glazbena jutra u Stomorici i
Zadarska gitarijada (završni
koncert)
— 20.000 kn
22. »Drugi način« Branko
Požgajec, Zagreb:
Obilježavanje 35. godina
djelovanja Drugog načina
(koncert)
— 10.000 kn
23. Zdravko Šljivac, Zagreb:
Obilježavanje 30. godina
autorskog rada (koncert)
— 10.000 kn
24. Kulturtreger, Zagreb:
Škrabica, promocija autora
— 10.000 kn
25. Hrvatska udruga zborovođa,
Zagreb: Umjetničko–
znanstveni simpozij ARS
CHORALIS
— 10.000 kn
26. Art scena Zaprešić, Zaprešić:
Demo festival Zaprešić 2010.
— 5.000 kn
27. Hrvoje Hegedušić, Zagreb:
Zagrebfest 2010. (nagrade
autorima) — 40.000 kn
28. Ninčević studio d.o.o.,
Zagreb: 50. Festival zabavne
glazbe Split 2010. (nagrade
autorima)
— 40.000 kn
29. »Trade off« d.o.o., Čakovec:
Međimurski međunarodni
festival zabavne glazbe
(nagrade autorima)
— 15.000 kn
Rezultati Natjeaja za potporu glazbenih manifestacija i glazbenog stvaralaštva u podruju tradicijske glazbe
N
a Natječaj za potporu projektima tradicijske glazbe u 2010. godini prijavljena su ukupno 32 programa, a rok za prijave bio je od 25. studenoga prošle godine do 15. siječnja ove godine. Sredstva predviđena za potporu
iznosila su 281.170,76 kuna što odgovara iznosu kojega je prikupila služba ZAMP– na ime naknada za izvedbe izvornih narodnih umjetničkih tvorevina. Stručno povjerenstvo koje je radilo u sastavu dr. sc. Grozdana
Marošević, Sanja Raca i Miroslav Škoro, uz podršku službe Hrvatskog društva skladatelja, za financiranje je predložilo 19 projekata. Dio upućenih prijedloga nije udovoljavao uvjetima natječaja jer su promovirali prvenstveno
autorsku, ne i tradicijsku glazbu ili podnositelj zahtjeva nije riješio ranija dugovanja prema ZAMP–u. Povjerenstvo je posebno vodilo računa o transparentnosti financijskog dijela zahtjeva, kvaliteti programa te o njihovoj
zemljopisnoj rasprostranjenosti. Prijedloge Povjerenstva, Predsjedništvo Hrvatskog društva skladatelja prihvatilo je u cijelosti. Temeljem takve odluke odobrena je potpora sljedećim natječajnim prijavama:
1. Hrvatska kulturna udruga
»Pjevana baština«, Zagreb:
Pučko crkveno pjevanje
— Novigrad (u Zadarskoj
županiji)
— 5.000 kn
2. Hrvatska kulturna udruga
»Pjevana baština«, Zagreb:
Pučko crkveno pjevanje
— Sali na Dugom otoku —
5.000 kn
3. Hrvatska kulturna udruga
»Pjevana baština«, Zagreb:
Pučko crkveno pjevanje
u Jezerima, otok Murter
(knjiga, CD, DVD)
— 20.000 kn
4. Centar za tradicijska glazbala
Hrvatske, Zagreb:
4. Hrvatski gajdaški festival
— 15.000 kn
5. Udruga Matapur, Lopatinec:
Podravska pjevanka Zlatka
Špoljara, notno izdanje
— 18.000 kn
6. Zajednica Hrvatskih
kulturno–umjetničkih udruga
Međimurske županije,
Čakovec: Predsmotra
Međimurske popevke
— 10.000 kn
7. Zajednica Hrvatskih
kulturno–umjetničkih
udruga Međimurske
županije, Čakovec:
Smotra Pesmarice naših
mamica
— 6.000 kn
8. Zajednica Hrvatskih
kulturno–umjetničkih
udruga Međimurske
županije, Čakovec: Dječja
smotra međimurskih popevki
— 6.000 kn
9. Krešimir Magdić , Dubrovnik:
Nosač zvuka Dubrovačka
legenda — Na dan uzašašća
djevice Marije na nebesa
— 19.170,76 kn
10. Zajednica kulturno–
umjetničkih udruga Grada
Siska: Izvorna smotra
folklora Grada Siska
— 7.000 kn
11. Folklorni ansambl »Zagreb–
Markovac«:
Nosač zvuka hrvatskih
tradicijskih napjeva (u
povodu 65. obljetnice
ansambla)
— 15.000 kn
14. Koncertna direkcija Zagreb:
44. Međunarodna smotra
folklora — gostovanja
hrvatskih izvornih folklornih
skupina
— 40.000 kn
15. Vokalno–instrumentalni
12. Cantus d.o.o., Zagreb:
ansambl »Lipe«, Sisak:
Sakupljanje i zapisivanje
napjeva te snimanje mastera
Folklorni zvuci Banovine
— 10.000 kn
Nosač zvuka Tradicija
glagoljaškog pjevanja
— 30.000 kn
13. Kulturno–umjetničko
društvo »Mičevec«, Velika
Gorica: Smotra folklornog
dječjeg stvaralaštva
Zagrebačke županije Mi smo
djeca vesela
— 10.000 kn
16. Kulturno–umjetnička
udruga »Seljačka sloga«
Nedelišće: Smotra
Međimurske popevke
— 15.000 kn
17. Bruno Krajcar, Pula:
Glagoljaška misa Maša po
domaće (Starohrvatska misa s
Punta na otoku Krku)
— 20.000 kn
18. Udruga Histriart Pula:
III. Smotra tradicijske
glazbene baštine Istre
Zarozgajmo na Ćićariji
— 20.000 kn
19. Kulturno–umjetničko
društvo »Zrinski«, Brodski
Stupnik: 25. Stupnička berba
grožđa, smotra kulturno–
umjetničkih društava
Brodsko–posavske županije
— 10.000 kn
HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA PO PRVI PUTA DODIJELILO POTPORE IZ FONDA »RUDOLF I MARGITA MATZ« ZA MLADE SKLADATELJE
emeljem prijedloga Stručnog povjerenstva u sastavu Zoran Juranić, Silvio Foretić i Igor Savin, Predsjedništvo Hrvatskog društva skladatelja donijelo je odluku da se stipendije – stimulacije dodjele Viktoriji Čop, Mireli Ivičević, Luki Marohniću, Tomislavu Oliveru i Gordanu Tudoru, perspektivnim mladim skladateljicama i skladateljima.
Stipendije iznose 22.500 kuna. Fond, koji su oporukom utemeljili bračni par Rudolf i Margita Matz, aktivan je od prošle godine, a sredstva prikuplja služba ZAMP-a na ime
autorskih prava njihovih djela. Na Natječaj za 2010. godinu pristiglo je 14 prijava, među njima veliki broj kvalitetnih zahtjeva. Fond će svake godine dijeliti potpore skladateljima
starima do 30 godina, a iznos stipendija – stimulacija ovisit će o priljevu tantijema za djela obitelji Matz. (A.T.Š.)
T
BRUNO KONJEVIC
HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS
16
Sudionici dodjele potpora fonda
XV. meunarodni ‘’Marko
Polo Fest’’, festival pisme
i vina Korula 2010.,
raspisuje
NATJEČAJ
za festival koji će se održati 23., 24. i
25. srpnja 2010. na Ljetnoj pozornici
Grada Korčule. Autori i pjevači koji žele
sudjelovati, u obvezi su prijaviti skladbu
najkasnije do 30. travnja ove godine na
adresu organizatora: Šegedin d.o.o.,
Marko Polo Festival, Poštanski pretinac
1, 20260 Korčula.
Svaki sudionik Natječaja treba ispuniti
slijedeće uvijete:
– Poslati kvalitetnu demo snimku na
CD–u sa sinkroniziranim vokalom i matricu bez vokala
ba prvi put javno izvede, snimi na nosačima
zvuka i slike, prenosi putem radija i televizije i
tiska u grafičkom obliku.
Na Natječaj koji traje od 1. siječnja do 1. travnja 2010. godine mogu se prijaviti autori i pjevači iz cijeloga svijeta.
Sve ostale informacije moguće je dobiti putem telefona 020/711–010, mobitela
091/513–6234, elektroničke pošte info@
marcopolofest.hr i internetske stranice
www.marcopolofest.hr
Direktor Festivala
Ivan Šegedin
Hrvatski sabor kulture,
uz financijsku potporu
Ministarstva kulture, raspisuje
javne i anonimne natječaje za 2010. godinu:
– Poslati dva potpisana primjerka ispisane melodijske linije s označenim
harmonijama
NATJEČAJ
– Poslati dva primjerka teksta ispisana
na pisaćem stroju ili na računalu s potpisom autora
za nove skladbe koje nisu prije objavljivane
niti izvedene, a namijenjene su amaterskim
pjevačkim zborovima u trajanju od 2 do
4 minute.
Autori izabranih skladbi u cijelosti prihvaćaju uvjete ovoga Natječaja i prenose na organizatora pravo da se sklad-
Radove treba poslati do 1. rujna 2010. godine na adresu Hrvatskog sabora kulture,
Ulica kralja Zvonimira 17/IV, 10 000 Zagreb,
s naznakom Natječaj za pjevačke zborove.
diti zamjenske instrumente kako bi skladba
bila što prikladnija amaterskim orkestrima.
Sve prispjele radove ocijenit će Stručno povjerenstvo i odlučiti o dodjeli nagrada:
Sve prispjele radove ocijenit će Stručno povjerenstvo i odlučiti o dodjeli nagrada:
1. nagrada: 3.000,00 kn
2. nagrada: 2.000,00 kn
3. nagrada: 1.000,00 kn
1. nagrada: 4.000,00 kn
2. nagrada: 3.000,00 kn
3. nagrada: 2.000,00 kn
NATJEČAJ
NATJEČAJ
za nove skladbe koje nisu prije objavljivane
niti izvedene, a namijenjene su amaterskim
puhačkim orkestrima u trajanju od 4 do 6
minuta. Preporuča se korištenje suvremenih
stilističkih i izražajnih sredstava.
za nove skladbe koje nisu prije objavljivane
niti izvedene, a namijenjene su amaterskim
tamburaškim orkestrima u trajanju od 3
do 4 minute.
Radove treba poslati do 1. rujna 2010. godine na adresu Hrvatskog sabora kulture,
Ulica kralja Zvonimira 17/IV, 10 000 Zagreb,
s naznakom Natječaj za puhačke orkestre.
Maksimalni dopušteni sastav orkestra: 1
Picc., 2 Fl., 1 Ob., 1 Cl. in Es, 3 Cl., 1 S.sax, 2
A.sax, 2 T.sax., 1 B.sax, 2 Flic., 4 Tr., 2 Euph
(Ten. i Bar.), 4 Hrn. (Es / F) , 3 Tbn, 2 Tb. (F i
B), Ptt. , Gr. C., T . mil. i alternativno (nije obavezno) drums, ritam i bas gitara, klavir, orgulje
i ksilofon. Za instrumente koji se rijetko sviraju
u amaterskim puhačkim orkestrima, a dio su
predložene partiture, preporučujemo ponu-
Radove treba poslati do 1. rujna 2010. godine na adresu Hrvatskog sabora kulture,
Ulica kralja Zvonimira 17/IV, 10 000 Zagreb
s naznakom Natječaj za tamburaške orkestre.
Sve prispjele radove ocijenit će Stručno povjerenstvo i odlučiti o dodjeli sljedećih nagrada:
1. nagrada: 3.000,00 kn
2. nagrada: 2.000,00 kn
3. nagrada: 1.000,00 kn
Pravila Natječaja:
Prijavi se obavezno prilažu tri primjerka partiture u čitkom rukopisu ili kompjuterskom ispi-
su. Slanjem skladbe autori jamče originalnost
prijavljenog djela, kao i da ono nije bilo ranije
javno izvedeno i objavljeno. Radovi primljeni
na Natječaj ne vraćaju se autorima.
Nagrađeni autori ovim Natječajem prenose
na Hrvatski sabor kulture pravo:
– tiskanja i distribucije
– snimanja, objavljivanja i stavljanja u promet
nosača zvuka
– prve javne izvedbe
– prijenosa putem radija i televizije.
Sva ostala prava ostaju autorima prema Zakonu o autorskom i srodnim pravima.
Autor nema pravo jednostrano povući odabranu skladbu. Poželjna je, ali ne i obavezna, demo snimka skladbi. Molimo autore
da skladbe potpisuju isključivo šifrom, a
osobne podatke, s nazivom šifre, prilože u
posebnoj, zatvorenoj kuverti. Radovi koji ne
udovoljavaju navedenim uvjetima neće se
uzeti u razmatranje. Nagrade autorima bit će
isplaćene nakon predaje partitura i dionica
u čitkom rukopisu ili kompjuterskom ispisu
(nije obavezan kompjuterski ispis). Za detaljnije informacije možete kontaktirati na telefon
01/455–6885 (prof. Dražen Jelavić) te putem
elektroničke pošte [email protected]. Rezultati
Natječaja bit će objavljeni krajem 2010. na
internetskoj stranici www.hrsk.hr

Glazba u vašem poslovnom prostoru?

Jalta, Jalta nakon petnaest godina

159/160

164 - HDS

• Što je autorsko pravo? • Kako autor može ostvarivati

Supernova magazine spring/summer 2012

179 - HDS

Što i kako radimo za autore? - ZAMP-a

177/178

Pjevajmo Kraljici anđela!

Cecilijanski pokret - Vrhbosanska nadbiskupija

183-184

187 - HDS