Komentar KZ Člana k 242. jevi kada dužnik svoju stvar neovlašteno oduzme vjerovniku koji je ima pravo zadržati. Ispuštene su riječi "i time ga ošteti" iz čl. 228. st. 1. KZ/97 jer je štetna vec sama opisana radnja, pa nije potreban i dokaz štete (delikt apst:raktnog ugrožavanja). Odredba čl. 228. st. 2. KZ/97 prikazivala se u Vladinom obrazloženju KZ!97 kao "kombinacija" kaznenog djela oštečenja tudih prava iz čl. 143. st. 2. K.ZRH i kaznenog djela oštecenja vjerovnika iz čl. 10 1. KZRH. U stvari je na taj način dobi ven opširan i neprecizan opis pa je u sadašnji čl. 241. st. 2. KZ vracen raniji tekst čl. 143. st. 2. KZRH. Formulacijom "prije ili tijekom ovršnog postupka" naglašeno je da kažnjivost ne treba ograničiti na radnje tijekom ovršnog postupka, nego treba obuhvatiti i radnje prije njegova pokretanja (ili u vrijeme bela počinitelju "prijeti ovrha", kako je to rečeno u § 288 st. 1. njem. K.Z). Lihvarski ugovor Članak 242. (1) Tko Iskurištavajuci nuždu, neiskustvo, sposobnost rasudivanja ili znatnu s njom ugovori za sebe ili drugoga mjeru s onim što je on dao, učinio kaznit ce se kaznom zatvora (2) Ako se počinitelj kaznit ce se kaznom lakomislenost, smanjenu slabost volje druge osobe primi od nje ili imuvinsku korist koja je li očitom nerazili se obvezno dati ili učiniti, do tri godine. bavi djelatnošču iz stavka 1. ovoga članka, zatvora od jedne do osam godina. LJodnosu na čl. 233. KZ/97, koji se odnosio na lihvarski ugovor, sada su u 1. ispuštene riječi "teške imovinske prilike" jer su vec obuhvacene pojmom nužde, dok su unijete riječi "znatna slabost volje" (po uzoru na § 291 st. 1. njem. KZ) kojom se obuhvačaju situacije psihopatološke ovisnosti kod počinitelja, ali i situacije uživanja droga, hazardne igre i s1. stavku Brisanje dosadašnji čl. 233. st. 2. KZ!97 jer davanje zajmova uz ugovaranje nerazmjerne imovinske koristi predstavlja lihvarski ugovor samo ako je ugovoreno uz iskorištavanje stanja navedenih u stavku 1. (tako i definicija zelenaškog ugovora u čl. 329. ZOO); ako takva iskorištavanja nema, dovoljne su sankcije prekršajnog i gradanskog prava. Neovlašteno davanje zajmova jest prckršaj iz čl. 184. stavci 4. i 5. Zakona o bankama (NN 84/02 i 141/06), a ako su ugovorene više kamate od dopuštenih, primijenit ce se najviša dopuštena kamatna stopa (čl. 26. st. 4. ZOO). Dosadašnja je odredba bila inedosljedna jer je kažnjivost ograničavala na davanje zajmova, iako lihvarski mogu biti i drugi tipovi ugovora, npr. iznajmljivanje stanova, zapošljavanje i sl. Umjesto toga, sada je u stavku 2. predviden kvalificirani oblik kojim se obuhvaca bavljenje lihvarskim poslovirna iz stavka 1., kada kriminalna djelat- 312
© Copyright 2024 Paperzz
