AKTUALNO PODVALE u znanosti Sve što se traži to se i krivotvori. Pa kako se ne traže samo razvikane marke odjeće, nakit i zdrava hrana, nego i znanstveni radovi, i oni se krivotvore. Neke su krivotvorine svjesne podvale, poput najpoznatije, Sokalove, druge su tek pokušaji da se postigne kakva-takva reputacija u znanstvenom svijetu, bez rada i talenta. O tome piše član našeg uredništva i dugogodišnji suradnik Prirode, Tihomir Marjanac, profesor geologije na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. prof. dr. sc. Tihomir MARJANAC, Zagreb N edavno je, 25. rujna, u Jutarnjem listu izašao članak o podvali grupe mladih informatičara iz Beograda pod naslovom »Pobuna u Srbiji protiv znanstvenika prevaranata. Maskirali se pa objavili urnebesan rad«.* Poslali su parodiju znanstvenog rada u rumunjski časopis Metalurgia International (do nedavno bio na popisu najboljih znastvenih časopisa SCI), a on ga je objavio očito bez provjere, recenzije. Jutarnji list piše da su to mladi Beograđani napravili kao pokušaj kritike sustava koji znanstveni doprinos u Srbiji (ali jednako tako i u nas) procjenjuje brojanjem, a ne vrednovanjem znanstvenih članaka. Metalurgia International navodno ne provodi recenzijski postupak, a objavu naplaćuje 200 eura. To je u današnje vrijeme, izgleda, česta pojava kod nerangiranih (openaccess) časopisa, dakle časopisa koji su za čitatelje besplatni, svima dostupni na internetu, pa kako troškove ipak netko PROVJERA SLOBODNIH ČASOPISA – NA NAJVIŠOJ RAZINI Sokalovu podvalu posve nalik na onu beogradsku nedavno je učinio i ugledni znanstveni časopis Science za provjeru časopisa sa slobodnim prisupom (open-access). Suradnik tog časopisa John Bohannon napisao je lažni rad o čudotvornom lijeku te ga poslao pod raznim pseudonimima na adrese takvih časopisa, da bi potom o rezultatima eksperimenta objavio članak u Sciencu. Od 304 časopisa koji su primili rukopis, samo 98 ga je odbilo, što znači da je njegovoj podvali nasjelo 206 časopisa, a ti očito ne provode recenziju jer su u njegovom rukopisu bile takve nesuvislosti da ih je morao svatko uočiti, samo da ga je pročitao. Na tu podvalu nasjeo je i časopis International Journal of Integrative Medicine, koji u Rijeci izdaje tvrtka InTech, o čemu je pisao Jutarnji list 5. listopada 2013., koji je u nas prvi i donio vijest o ovoj podvali. Za »utjehu«, lažni rad prihvatili su i časopisi koje izdaju neki poznati izdavači (npr. Elsevier). (O detaljima vidi u popisu literature pod brojem 10.–12.) mora platiti, plaćaju ih autori. Autori potpuno izmišljenog članka izjavili su kako su napravili »Sokalovu podvalu na srpski način«. Sokalova podvala Što je to »Sokalova podvala«? Naziv je nastao po matematičaru i fizičaru Alanu Sokalu (sl. 1.) sa Sveučilišta New York koji je 1996. napravio lažni članak (sl. 2.) te ga poslao u časopis Social Text koji izdaje Sveučilište Duke. Objavljen u broju 46/47 reče- *Oba spomenuta članka, kao i drugi članci spomenuti u ovom napisu, nalaze se u popisu literature. 32 PRIRODA • STUDENI • 2013. AKTUALNO obuhvatan, zanimljiv i vrijedan, što je eksperimentalna potvrda Sokalove tvrdnje da akademski status autora predodređuje na koji će se način prihvatiti njegov tekst. Što je Sokal time postigao? Je li postigao da ubuduće bude manje lažnih članaka? Nije. Nakon objave priznanja uslijedila je prava oluja. Mnogi nisu prihvatili Sokalovo objašnjenje, nego su ga doživjeli kao dodatni napad na društvene znanosti, koje se ionako sa prirodnima gledaju »preko nišana«. Potom je uslijedilo još nekoliko sličnih podvala, a po »sveznajućoj« Wikipediji, najmanje ih je 16. Podvala – korist ili šteta? Slika 1. Alan Sokal – znanstvenik koji je napravio svjetski poznatu podvalu u znanosti. nog časopisa na str. 217–252. Istog dana kad je članak bio objavljen, Sokal je u časopisu Lingua Franca objavio članak u kojem tvrdi da je članak objavljen u Social Text lažan, da je to podvala koju je napravio da pokaže kako je u sociologiji moguće objaviti doslovce bilo što, samo ako potvrđuje ideološko opredjeljenje uredništva. Taj je rad bio doslovce izmišljen, ali je bio napisan na »znanstveni« način, pa je lako mogao zavesti one koji se ne bi zadubili u njegovo čitanje. Naknadno je Sokalov članak poslužio u zanimljivom sociološkom eksperimentu koji je proveo Robb Willer sa sveučilišta Cornell. Jednoj skupini studenata taj je članak dan na čitanje kao tekst jednog od njihovih kolega, a drugoj kao tekst uvaženog znanstvenika. Studenti kojima je bilo rečeno da je autor teksta uvaženi stručnjak, smatrali su da je Sokalov članak sve- Ima li, zaista, smisla podvaljivati izmišljene radove da bi se ukazalo na manjkavost sustava? Svjesna podvala je ipak podvala, pa je unatoč priznanju učinjeno (ne)djelo. Šteta je po ugled znanosti i samih znanstvenika učinjena. Time što su objavili i priznali da su to učinili, autori izmišljenog članka nisu spriječili da tako (ali bez priznanja) ne rade i drugi. Nisu pridonijeli etičnijem pisanju znanstvenih radova, ali su pridonijeli javnom mnijenju da smo mi znanstvenici obična piskarala koji objavljuju štogod hoće ako plate 200 eura. Alan Sokal je vodio prepisku s uredništvom časopisa Social Text i na temelju toga napisao nekoliko knjiga, te postigao velik publicitet. U svijetu u kojem se za publicitet doslovce gine, nije trebalo dugo čekati da se pojave imitatori. Pojavile su se i druge podvale, a »poduzetni« programeri sa Massachusetts Institute of Technology (MIT) su čak napisali računalnu aplikaciju koja samostalno generira (naravno besmislene) znanstvene članke iz fizike! Jedan (zar samo jedan?) takav članak objavljen je 2005. na svjetskoj konferenciji »World Multiconference on Systemics, Cybernetics and Informatics«. Danas je, koliko mi je Slika 2. Sokalov rad je totalna izmišljotina: on »dokazuje« kako kvantna gravitacija potvrđuje sociološke teorije. PRIRODA • STUDENI • 2013. 33 AKTUALNO poznato, dostupno nekoliko takvih aplikacija (programa) koji s više ili manje uspjeha generiraju »znanstvene« članke na engleskom jeziku. Iz perspektive urednika znanstvenog časopisa i recenzenta, dospjeli smo u duboku krizu. Antiheroji su postali heroji. Suočeni smo s poplavom radova koji pretendiraju da budu znanstveni, a sve to treba pročitati, procijeniti..., prihvatiti ili odbiti. Svi ti odgovorni ljudi su volonteri, ne primaju nikakvu naknadu niti stimulaciju za svoj rad. Posao urednika postaje sve teži, jer je sve teže angažirati istraživače koji žele (i imaju vremena) provjeravati tekstove koje su njihovi autori poslali u znanstvene časopise, a njihov se broj množi iz dana u dan. -1719) i da će rad biti objavljen odmah nakon registracije, a cijena izdavanja je 100 dolara ili 2700 rupija za autore iz Indije, za što autor osim on-line objave dobiva i jedan papirni primjerak članka. U tako kratkom roku nije moguće provesti niti površnu provjeru teksta, a kamoli pravu recenziju. Kad posjetite stranice njihovih izdavača, uočit ćete da oni izdaju veliki broj časopisa (neki i više od stotinu) i sve to dobro i profesionalno izgleda, s respektabilnim popisom internacionalnih članova uredništva, no s recenzentima koji prema Bohannovim riječima odavno nisu dobili nikakav tekst na čitanje iz časopisa na čijim su stranicama navedeni. Šalji, šalji, dok ne objavi! Svakodnevno dobivam mailove uredništava open-access časopisa koji me pozivaju da upravo u njihovom časopisu objavim svoj rad, samo ih trebam kontaktirati, poslati rad i u najkraćem roku javit će mi je li rad prihvaćen, nakon čega trebam samo platiti traženi iznos, i eto publikacije! Instant-članak, nešto kao instant-juha, treba samo platiti, ne treba ni podgrijati. Open-access časopisi nude zaista brzu uslugu, neki oglašavaju na svojim stranicama da će autor dobiti odgovor uredništva u roku dva, tri dana nakon predaje rukopisa (npr. Internatinal Journal of Mechanical Engineering Research & Applications, ISSN 2347- Osim ovdje opisanih podvala, postoji i još jedan vrlo opasan tip podvale, onaj koji se zasniva na plagiranju i manipulaciji. Ima »autora« koji metodom »izreži i lijepi« (copy-paste) iz nekih članaka povade pasuse, pa ih kompiliraju u vlastiti članak. Potom takav tekst pošalju u časopis radi objave. Urednik tog časopisa tada recenzentima pošalje rad na provjeru, a ovi dobronamjernu autoru isprave greške, poprave jezik, preporuče ispravke, pa upute autora na propuštenu relevantnu literaturu. Autoru se potom članak vraća sa svim tim ispravcima i uputama, uz preporuku da članak dotjera i ponudi ga nekom drugom časopisu. Slika 3. Obavijest o povlačenju članka koji je objavljen 2005. u časopisu Cell Research. U ovom slučaju prvi autor povučenog članka Wei Hua Yan, objavio je rad za čije je koautore nadopisao svog mentora dr. Chien-Chung Chana i šefa laboratorija u kojem je radio dr. sc. Soldana Ferronea. Oba »koautora« izjavila su da uopće nisu vidjeli taj rad prije objavljivanja i zatražili su njegovo povlačenje. Oni nisu dali dopuštenje za objavu podataka iz provedenog istraživanja koji je vodio Chan u Ferroneovom laboratoriju, niti je Yan autor eksperimenta, niti je sudjelovao u interpretaciji rezultata. Ovo nije u pravom smislu plagijat, nego krađa podataka. 34 PRIRODA • STUDENI • 2013. AKTUALNO Slika 4. Obavijest o povlačenju članka objavljenog 2008. godine u časopisu Astrophysics and Space Science. Članak je povučen na zahtjev Middle East Technical University iz Ankare zbog plagiranja tuđih radova. Poduzetni »autori« tada samo isprave greške u tekstu koje im je označio recenzent, dopune literaturu po recenzentovim uputama te ponove postupak. Nakon nekoliko pokušaja i ispravaka, rad biva i objavljen! Upornost se na kraju ipak isplati, ali je dvojbeno čiji je to uopće rad? Autorov, recenzentov ili neimenovanog autora članka iz kojeg su »posuđeni« pasusi? I ova vrsta znanstvenog članka je podvala, bolje reći – prijevara! Kako prepoznati takve radove? U fazi rukopisa, relativno je jednostavno prepoznati dijelove teksta koji su pisani različitim stilom, pa su neki pasusi posve razumljivi i logični, a drugi posve nerazumljivi. Dio odgovora može se kriti u korištenju automatskih (on-line) prevoditelja koji ne mogu ispravno prenijeti misao iz izvornog teksta i ne vladaju stručnom terminologijom. Tko je bio autor izvornog teksta koji je bio prevođen, nećemo doznati. Vrlo je vjerojatno da to nije bio sam »autor« ponuđenog rukopisa. Naknadne intervencije recenzenata pomažu da se te izvorne razlike izglade i da pri sljedećem čitanju tog teksta (kada ga »autor« ponudi nekom drugom časopisu) recenzenti ne uoče stilske razlike u tekstu. Tada je prijevaru moguće otkriti samo vrlo detaljnim čitanjem teksta i poznavanjem sve prethodno objavljene literature o prikazanoj temi! Prema riječima jednog umirovljenog profesora sa sveučilišta u Jeruzalemu, on je svojevremeno otkrio desetak plagiranih diplomskih radova koje su studenti naprosto prepisali iz starih članaka, u očekivanju da tako stare radove više nitko ne pamti. Ima među znanstvenim člancima i krivotvorina, i to ne mali broj! Autori krivotvorina uspijevaju napisati članak po svim normama znanstvenog pisanja, samo što su rezultati izmišljeni. Nekima to uspijeva i više puta za redom, pa se događalo da se nakon otkrivanja prijevare mora oglasiti povlačenje velikog broja članaka nekog autora i njegovih suradnika. Povlačenje radova oglašava se na stranicama časopisa u kojem je rad bio objavljen (sl. 3. i 4.), a to znači da se taj povučeni rad u buduće više ne smije citirati. A kako da to mi znamo ako nismo pretplaćeni na taj časopis? Kako citiranje povučenog rada nije dopušteno, svaki rukopis u kojem se to otkrije bit će odbijen. Eto još jednog problema za autore! Srećom, ima i onih koji nadziru povučene članke. Kako otkriti krivotvorinu Ima ljudi koji su na temelju izmišljenih rezultata izgradili reputaciju (samo kakvu!) i status velikih stručnjaka, dok se prijevara nije razotkrila. Primjer krivotvorina u znanstvenoj publicistici Slika 5. Jednostavan primjer razlikovanja »posuđenih« i originalnih slika. Lijevo je motiv »posuđen« iz Prirode br. 10/2013, sa stranice 29, skeniran i kopiran iz digitalnog (pdf) dokumenta, a desno je originalni snimak. Premda je izvorna slika u boji, »posuđena«, slika je prikazana »crno-bijelo« jer bi se tim trikom poslužio manipulator. Usto bi je vjerojatno i zrcalio kako bi se što više razlikovala od originala. Ako usporedimo obje slike prikazane u sivim tonovima, uočava se nerealno visoki kontrast »posuđene« slike i manja oštrina. Valja znati i da je grafička kvaliteta Prirode veća od kvalitete većine znanstvenih časopisa, posebno onih starijih, pa bi u slučaju stvarne »posudbe« razlike u kvaliteti slika bile još vidljivije. PRIRODA • STUDENI • 2013. 35 AKTUALNO je egipatski geolog Mostafa Mansour Imam (zaposlen u Saudijskoj Arabiji) koji je od 1996. do 2003. objavio 12 članaka o fosilnim algama u međunarodnim znanstvenim časopisima, a razotkriven je kada su drugi autori na njegovim slikama prepoznali slike iz svojih članaka. Valja napomenuti da ne postoje dvije identične snimke nekog fosila. Uvijek postoje neke razlike, a kada su dvije snimke identične – jedna je sigurno ukradena. Pažljivim pregledom slika u krivotvorenim radovima uočit ćemo da su slabijeg ili jačeg kontrasta nego što bi trebale biti, slabije su oštrine, ponekad se vidi raster od prethodnog tiska ili čak moare koji nastaje zbog nepodudarnosti rastera u tisku i rastera kojim radi korišteni skener (sl. 5.). Krivotvoritelji i plagijatori u znanosti nerijetko bivaju kažnjeni. Profesor James Twitchell sa Floridskog sveučilišta u SAD-u, 2009. godine kažnjen je zbog objavljivanja plagiranog rada suspenzijom od pet godina. Toliko je bio bez plaće, a i ranije je umirovljen. Južnokorejski veterinar i biotehnolog Hwang Woo Suk je 2009. zbog krivotvorenja istraživanja (bavio se kloniranjem životinja i istraživanjem ljudskih matičnih stanica) i objave lažnih radova kažnjen otkazom sa Sveučilišta u Seulu, dvogodišnjom zatvorskom kaznom i oduzimanjem imovine. Nešto blaže su prošli Indijci Chaturvedi Sunil i koautori povučenog članka u indijskom oftalmološkom časopisu (Indian Journal of Ophthalmology). Njima je do daljnjega zabranjeno objavljivanje radova. Danas, kada smo doslovce zatrpani silnim brojem znanstvenih članaka koje trebamo pročitati, citirati, koji nam služe da upo- znamo i procijenimo znanstveni rad i doprinos drugih istraživača, suočeni smo s velikim rizikom da nehotice budemo uhvaćeni u mrežu tuđeg plagiranja, prijevara i podvala. Zato se protiv tih pojava mi znanstvenici moramo svim silama boriti. Literatura 1. http://www.jutarnji.hr/pobuna-protiv-kvaziznanstvenih-radovau-srbiji-rad-objavili-u -perici-i-laznim-brkovima/1128442/ 2. http://www.scribd.com/doc/167706815/EVALUATION-OFTRANSFORMATIVE- HERMENEUTIC-HEURISTICS-FORPROCESSING-RANDOM-DATA 3. http://en.wikipedia.org/wiki/Alan_Sokal 4. http://www.physics.nyu.edu/faculty/sokal/transgress_v2/transgress_v2_singlefile.html 5. http://www.physics.nyu.edu/faculty/sokal/lingua_franca_v4/lingua_franca_v4.html 6. http://en.wikipedia.org/wiki/SCIgen 7. http://www.nature.com/cr/journal/v15/n8/full/7290378a.html 8. http://retractionwatch.wordpress.com/ 9. http://paleopolis.rediris.es/cg/CG2009_A04/ 10. http://www.sciencemag.org/content/342/6154/60.full 11. Bohannon J.: Who’s Afraid of Peer Review? Science 342/6154 (4. listopad 2013.), str. 60–65. 12. http://www.jutarnji.hr/rijecki-casopis-objavio-lazno-znanstvenootkrice/1130632/ POSTANITE KOLEKTIVNI PRETPLATNIK »PRIRODE«! SVE JE ISTO – SAMO JE CIJENA NI@A. Za pretplatu od 1.600 kuna godi{nje dobit }ete paket od 10 primjeraka svakog broja na jednu adresu. Usto }ete dobiti, kao bonus, jo{ jedan primjerak svakog broja Prirode na drugu adresu – koju nam ozna~ite. Izra~unajte sami koliko ste u{tedjeli! Uredni{tvo 36 PRIRODA • STUDENI • 2013.