PDF - D.Bonacin

1
V MEĐUNARODNI SEMINAR “ ULOGA SPORTA U OČUVANJU
ZDRAVLJA”
Zbornik radova
Izdavač:
Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku
Urednik:
prof.dr Izet Rađo
Organizatori:
Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku
Sportski savez Kantona Srednja Bosna
Zavod za javno zdravstvo Kantona Srednja Bosna
Travnik, 2013
2
Organizatori skupa:
Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Travnik
Sportski savez Kantona Srednja Bosna,Travnik
Zavod za javno zdravstvo Kantona Srednja Bosna, Travnik
Partner skupa:
Olimpijski komitet BiH, Sarajevo
Pokrovitelj skupa:
Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta SBK - Travnik
Za izdavača:
Dr Nihad Selimović
Urednik zbornika:
Prof. dr Izet Rađo (Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerzieta u Sarajevu)
Priprema zbornika za štampu:
Dr. sci. Damir Ahmić ( Fakultet za tjelesni odgoj i sport Univerziteta u Tuzli)
Mr. sci. Amra Tuzović (Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku)
Tehnička podrška skupa:
Maid Omerović i Aljo Delić ( Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku)
Izdavač:
Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku
Tiraž: 100 kom
Štampa:
CIP- Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna I univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
796:616-084(497.6 Travnik)”2011”(063)(082)
MEĐUNARODNI seminar Uloga sporta u očuvanju zdravlja
(5;Travnik;2013)
Zbornik radova /5. Međunarodni seminar Uloga sporta u očuvanju
zdravlja 17.-21. oktobar 2013. godine, Babanovac, Vlašić – Travnik;
(urednik zbornika Izet Rađo). – Travnik: Univerzitet, Edukacijski
fakultet, 2013 -285 str. : ilustr.:26 cm
Tekst na bos., hrv. i srp. Jeziku. – Bibliografija uz svaki rad.
ISBN 978-9958-640-23-0
ISBN 978-9958-640-23-0
3
MATEMATIČKA PARADIGMA KONTROLE TANGENCIJALNIH PARAMETARA
OSCILATORNIH TRANSFORMACIJSKIH PROCESA U KINEZIOLOGIJI I
EDUKACIJI
Dobromir Bonacin1, Danijela Bonacin1 i Mislav Lozovina2
1
Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina
2 Pomorski
fakultet Sveučilišta u Splitu, Hrvatska
Sažetak
Predložen je model matematičke paradigme kontrole tangencijalnih parametara oscilatornih
procesa u kineziologiji i edukaciji. Iz navedenih primjera, očito je da transformacijski proces
možemo dekomponirati na njegove sastavne sub-procese najmanje na dva načina. Po jednome
načinu to se izvodi sukladno očekivanjima iz planiranja transformacija preko npr. energetske,
informacijske i sinergijske komponente tj. proporcionalnom, integracijskom i derivacijskom
identifikacijom i regulacijom. Međutim, ovaj članak je ponudio i jednu drugačiju
dekompoziciju, a ona se odnosi na poseban način upravljanja i kontrole oscilatornih procesa.
Očito je da je ponuđeni model u ovom članku potencijalno snažan alat za identifikaciju procesa
bilo kojih vrsta, a posebno kinezioloških.
Ključne riječi: matematika, transformacija, oscilacija.
Uvod
Trening je proces koji se može definirati na brojne načine, ali je metodološki opravdano opisati
ga kao proces koji je usmjeren na minimizaciju udaljenosti između prognoziranog finalnog
stanja i dobivenog stanja uz pomoć operacija koje smo primijenili. Te operacije odnosno
pojedinačni operatori, imaju višestruku snagu i domet, pa su neki lokalnog, neki globalnog a
neki npr. povremenog karaktera. Čini se da je od krucijalne važnosti izvršiti identifikaciju
parametara takvih transformacijskih procesa, kako bi se mnogo bolje razumjelo procese
općenito. Ovo posebno vrijedi za oscilatorne procese, a transformacijski procesi u kineziologiji,
edukaciji, pa i medicini, ekonomiji i i sl., su redovito upravo takvi. Njihov oscilatorni karakter
naizgled ograničava mogućnost nadzora i kontrole, ali je to slučaj samo dok ne uključimo
matematički alat i metodološke paradigme koje taj alat pozicioniraju na mjesto odakle je
oscilatorna kretanja moguće u najmanju ruku nadzirati, a uz adekvatno metodološko znanje,
također i kontrolirati i u konačnici upravljati njima (Bonacin, 2010).
Metodološki koncept
Ovdje vrijedi slijedeće pravilo: Objektivno ponašanje u svakoj situaciji moguće je samo kada
postoji funkcija čiji se ekstrem može naći, bilo minimum ili maksimum. Slijedeći problem jest
47
veza između postignutog stanja u ranijoj sekvenci i stanja za kojega operator upravo stvaramo.
Općenito važi pravilo da stanje u bilo kojoj mjerenoj točki zavisi o stanjima u ranijim točkama.
Dakle, proces treninga je jedan stohastički proces, a ova situacija može se nazvati i opisati npr.
Markovljevim lancima ili sličnim operacijama (Lozovina i sur. , 2011; 2012).
Slika 1. Univerzalni procesni regulatori (Izvor: Bonacin, D., 2009)
Međutim, ako vrijedi pravilo (a vrijedi !) da su stanja u bilo kojoj mjerenoj točki zavisna o
stanjima u ranijim točkama tada pitanje stohastičnosti nije pravo pitanje već je pravo pitanje
upravo pitanje akumulacije a to onda nisu isključivo Markovljevi lanci nego svakako i procesni
parametri akumulacije. To se može predstaviti na dva načina. Prvi način: Istodobni nadzor
procesa uz barem proporcionalni, derivacijski i integracijski odziv - slika 1 (Bonacin, 2009).
U ovom slučaju postoje dva sustava integracije procesa treninga i označeni su sumacijom na
ulazu (nakon setpoint) i izlazom iz procesa. Na ulazu se pokušava djelovati na grešku, a na
izlazu se ispituje postignuti rezultat. Naravno, trening je uvijek polidimenzionalni sustav sa
početnom pozicijom koja uspostavlja kriterije postignuća (setpoint). Drugi način: Univerzalni
spoznajni kontinuum unutar kojega „bočno“ osciliraju lokalne (tranzitivne) vrijednosti i „u
smjeru naprijed-natrag“ vrijednosti postignuća (Bonacin, 2005). Ukupnost ovog izlaganja
nalaže poznavanje nekih dijelova matematike bez kojega je ove probleme nemoguće riješiti.
Slijedeći problem koji treba riješiti jest: Problem volumena kineziologijskih transformacija.
Slijedeći problem su uređaji uz pomoć kojih možemo prikupiti informacije o promjenama koji
su u našoj struci krajnje PRIMITIVNI. Razlozi: 1. oduzimaju jako puno vremena, 2. pouzdanost
im je mala, 3. valjanost još gora. Ovo je područje koje rješava kineziometrija (Teorija mjerenja).
Pod volumenom rada u treningu, u modernoj fiziologiji i psihologiji podrazumijeva se
kumulativni kompozit intenziteta i ekstenziteta, a energetski ekvivalent uglavnom je volumen
(Trninić i sur., 2009; Lozovina i sur., 2011).
48
Pod imenima opterećenje ili intenzitet, ili opseg obično podrazumijevaju se samo energetski
termini koji govore o količini rada, količini napora, trajanju rada ili o drugim energetskim
komponentama. VOLUMEN se u biti sastoji od tri komponente: 1. energetičke, 2. informatičke,
i 3. sinergijske. U matematici su derivacije funkcija zajedno s integralima glavne osnove
infinitezimalnog računa koji ima široku primjenu u svim znanstvenim i mnogim drugim
područjima gdje je potreban proračun razvoja funkcije u određenom intervalu, a kineziološki
transformacijski procesi su upravo to. Geometrijska interpretacija ovaj problem opisuje
derivacijom nagiba tangente na funkciju u određenoj točki, čime dobivamo brzinu odziva nekog
subprocesa treninga, tj. lokalnu stabilnost procesa pri čemu je m koeficijent smjera
yy2 - y1
m=
x2 - x1
a budući je
jer je (x0 + h) − x0 = h i Δx = h.
derivacija funkcije je
Slika 2. Derivacija funkcije oscilatornog procesa (Bonacin i sur., 2012)
(Pravac L tangira funkciju f u točki P čija derivacija odgovara nagibu pravca L u točki P)
Koeficijent smjera usko je povezan sa derivacijom iz razloga što kada interval x2 − x1 = h teži
nuli, pravac postaje tangenta funkcije, a limes njegovog koeficijenta smjera postaje derivacija
funkcije f u točki (x0,f(x)). Derivacija funkcije dakle nije ništa drugo nego stabilnost trenažnog
procesa u dijelu koji se analizira, u ovom slučaju sinergijski integrativni subproces u odnosu na
finalno stanje definirano superponiranim vrijednostima aktualnih stanja u odnosu na limes koji
opisuje aktualno ili ukupno finalno stanje. Ako, u tom smislu, sinergijsku komponentu
49
označimo kao interakcijsku koja uključuje i neke kontinuirane interventne opcije sa
derivacijama koje teže afinoj funkciji, i pod pretpostavkom njenog poznavanja onda se problem
dalje rješava utjecajem na energetsku i informacijsku komponentu. Na sličan način se može
„isključiti“ bilo koja komponenta koja nas zanima, baš kao što je moguće na isti način i otkriti
pravilnost bilo kojeg dijela subprocesa u ukupnom treningu.
Solucija
Realno je pretpostaviti da svaki ozbiljan globalni trenažni proces uključuje diskontinuirano
progresivno opterećivanje (slika 3). Ovo iz razloga što je kontinirani linearni napredak
nemoguć, pa bez odmora, relaksacije, kompenzacije i superkompenzacije brzo dolazi do većeg
pada funkcija, a u pravilu i do povreda.
Slika 3. Globalni prikaz progresivnog diskontinuiranog opterećenja (Bonacin, Da., 2010)
Međutim, ako se čak i površno sagleda prikaz na slici 3, uočava se neminovnost oscilatornosti
u bilo kojem kineziološkom ili pedagoškom procesu (Bonacin Da., 2010). Iz ovoga neminovno
slijedi da su oscilacije ustvari programirane, namjerno izazvane kontrolirane nestabilne faze
cijelog procesa, kako bi se, kroz ostvarivanje homeostaze, omogućila adaptacija na nekoj višoj
razini funkcija. Pri tome je očito ključno pitanje koje u toj programiranoj nestabilnosti treba
riješiti upravo pitanje stabilnosti, kako proces ne bi izmaknuo kontroli i pretvorio se u
destrukciju. Ovaj problem može se riješiti na više načina, ali svi ti načini moraju uključivati
uvažavanje prethodnih stanja, jer su u ovakvim procesima kumulativni efekti uvijek nazočni i
ne mogu se nikad u potpunosti podvesti pod kontrolu, baš kao što su to često baš ireverzibilni
procesi kod kojih povratak u neko priješnje stanje nije moguć zbog ostvarenih nepovratnih
efekata
50
Slijedom prethodno rečenog, kao i uz uvažavanje činjenice opisane slikom 2, nužno je definirati
matematički okvir za reskaliranje oscilacija na, s jedne strane, lakše razumljiv model, a s druge
na operativno prihvatljivu formu. Upravo zato kod progresivnog diskontinuiranog opterećenja
možemo iskoristiti koeficijent smjera odnosno derivaciju funkcije parcijalnog segmenta neke
trenažne faze za eksplikaciju odgovarajućeg stanja sportaša, odnosno tretiranog subjekta u
cijelom procesu. Naravno, i tu postoje dva podmodela, jedan koji se bavi samo jednim
segmentom potrebnim radi identifikacije aktualnih stanja trenažne forme i drugi – kumulativni,
potreban radi identifikacije budućih trenažnih operatora kojima se natoje postići ciljana stanja
(Bonacin i sur, 2008; 2012).
.
Slika 4. Parcijalna tangencijalna segmentacija transformacijskog procesa
Kako se može jasno vidjeti na slici 4, položaj i smjer parcijalne tangente ovisit će o općoj
usmjerenosti, tj. zakrivljenosti akutne trenažne faze, ili matematički rečeno o stupnju afinosti
ili linearnosti segmenta unutar cijelog procesa. Ukoliko je cijeli globalni proces rastući (kao u
primjeru sa slike) može se nekom pogodnom jednostavnom funkcijom (linearna, trend,...)
izračunati tangens kuta u odnosu na apscisu, čime je definirana brzna rasta ili u trenažnoj
tehnologiji brzina promjene po odabranim parametrima za procjenu. Ovo u suštini odgovara
derivacijskom regulatoru sa slike 1. Suština navedenih regulatora, najjednostavnije se može
opisati na način da derivacijski regulator, u ovom slučaju opisan tangencijalnom segmentacijom
registrira ili "sanira" trenutnu pogrešku razlika stanja, te tako pokazuje mogućnosti
redistribucije sadržaja rada koji trebaju biti integrativno tkivo cijelog procesa, ali ne i aktulanih
ad hoc efekata koje je moguće proizvesti.
51
Slika 5. Kumulativna tangencijalna eksplikacija transformacijskog procesa
Kumulativna eksplikacija međutim, pokazuje neke dugoročne efekte, pa nije teško zamisliti da
se u suštini radi o integracijskoj regulaciji, odnosno o globalnom upravljanju transformacijskim
procesom, što je lijepo prikazano slikom 5 (Bonacin i sur., 2008).
Konačno, lokalna razlika između ekstrema, kako je na početku ovog teksta objašnjeno, ako je
ekstreme moguće pronaći (a u transformacijskim procesima uvijek jest!) govori o brzini
reakcije sportaša ili učenika na zadani stimulus, tj. o snazi odziva, što je čisti problem
proporcionalne regulacije i strogo matematički gledano ne oslanja se na tangencijalnu
eksplikaciju niti na parcijalnu segmentaciju, ali se u bilo kako definiranim segmentima može i
mora promatrati u segmentima promatrati (slika 6).
Slika 6. Brzina odziva na stimulus unutar segmenata transformacijskog procesa
52
Zaključak
Napravljen je i predložen model matematičke paradigme kontrole tangencijalnih parametara
oscilatornih procesa u kineziologiji i edukaciji. Iz navedenih primjera, očito je da
transformacijski proces možemo dekomponirati na njegove sastavne sub-procese najmanje na
dva načina. Po jednome načinu to se izvodi sukladno očekivanjima iz planiranja transformacija
preko npr. energetske, informacijske i sinergijske komponente tj. proporcionalnom,
integracijskom i derivacijskom identifikacijom i regulacijom (slika 1). Međutim, ovaj članak je
ponudio i jednu drugačiju dekompoziciju, a ona se odnosi na poseban način upravljanja i
kontrole oscilatornih procesa. Prema slici 6 vidimo kratkoročne efekte i brzi odziv, tj. akutnu
reakciju subjekta koji je izložen tretmanu. U navedenom primjeru očito je da su reakcije jako
burne u središnjem dijelu tretmana, dok su najmanje na samom početku. Prema slici 5 pak,
vidimo dugoročne efekte procesa koji pokazuje stalnu tendenciju porasta ali ipak u četvrtoj
tangencijalnoj kontrolnoj točki najmanje iako je tangencijalni nagib u njoj najveći, što sigurno
upućuje na dostignutu granicu dopuštenih podražaja. Konačno, na slici 4 vidimo da su lokalni
procesi vrlo aktivni, ali i da su praktično jednaki po „karakteru“ jer su segmentarni efekti
izuzetno slični. Očito je da je ponuđeni model u ovom članku potencijalno snažan alat za
identifikaciju procesa bilo kojih vrsta, a posebno kinezioloških.
Literatura
1. Bonacin, D. (2005). Comprehensive continuum. Homo Sporticus, 8(2), 16-20.
2. Bonacin, D. (2009). Univerzalna spoznajna načela egzistencije procesa. Pozvano
predavanje. U Smajlović, N. (Ur.) 2nd international symposium New Technologies in
Sport. Sarajevo: Zbornik radova, (pp 48-53).
3. Bonacin, D., Bilić, Ž., & Bonacin, Da. (2008). Uvod u antropološku analizu. Travnik:
Edukacijski fakultet.
4. Bonacin, D., Bilić, Ž., & Bonacin, Da. (2012). Uvod u kineziološku analizu. Travnik:
Univerzitet u Travniku.
5. Bonacin, Da. (2010). Oscilatorni procesi u kineziologiji /Master studij - Seminarski rad/.
Travnik: Edukacijski fakultet.
6. Lozovina, M., Lozovina, V., & Bonacin, D. (2011). Paradigm of methodological theory
and mathematical modulation of sports training. Sport Science, 4(1), 7-18.
7. Lozovina, M., & Lozovina, V. (2012). Equation of sport's activity specification. Acta
Kinesiologica, 6(1), 24-34.
8. Trninić, S., Jelaska, I., & Papić, V. (2009). Kinesiological, anthropological, and
methodological aspects of efficacy equation in team sports games. Acta Kinesiologica,
3(2), 7-18.
53