Crna Gora Ministrastvo rada i socijalnog staranja n/r: MINISTAR : Suad Numanović PREDMET: Prigovor na Mišljenje broj: 0201-5386 od 06.10.2011.god. Poštovani , Od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja Crne Gore ovlašćene organizacije za poslove zaštite na radu su dobili Mišljenje broj: 0201-5386 od 06.10.2011. godine u vezi primjene odredaba Zakona o zaštiti na radu i pravilnika kojima je uređena oblast zaštite na radu. Upravni odbor Udruženja zaštite na radu Crne Gore i ovlašćene oraganizacije za poslove zaštite na radu smatraju da predmetno Mišljenje, najblaže rečeno, ne doprinosi boljem razumijevanju u sprovođenju zakonskih propisa iz oblasti zaštite na radu, a to iz razloga što navedeno Mišljenje sadrži niz komentara koje nijesu utemeljeni niti u Zakonu o zaštiti na radu ("Službeni list RCG", br. 79/04 i "Službeni list CG", br. 26/10), kao ni u pratećim podzakonskim aktima. Smatramo za potrebnim da damo i naš osvrt na navedeno Mišljenje, jer prije svega trebate imati na umu da ste ovo Mišljenje uputili ovlašćenim organizacijama za poslove zaštite na radu u kojima su zaposlene desetine stručnih lica i ekperata iz ove oblasti i koji su u većoj mjeri (kada se to od njih zahtijevalo) učestvovali u donošenju Zakona o zaštiti na radu kao i podzakonskih akata. Slobodni smo konstatovati, da su se u Vašem Mišljenju očigledno zamijenili termini „radno mjesto sa povećanim rizikom“ i "radno mjesto sa posebnim uslovima rada“ tj. gdje zaposleni obavlja poslove i radne zadatke sa posebnim uslovima rada. Takođe se zanemaruje suština i cilj osposobljavanja zaposlenih za bezbjedan rad kao i suština i cilj prethodnih i periodičnih specijalističkih ljekarskih pregleda zaposlenih. Kako ne bismo ostali nedorečeni, želimo Vam dati i naša mišljenja. U potpunosti se slažemo sa Vašom tvrdnjom da je Akt o procjeni rizika ključni dokument iz oblasti zaštite na radu, ali tvrdnja da Zakon o zaštiti na radu treba tumačiti na način da se isti sprovodi uz najmanje troškove poslodavca, a ujedno da se obezbijedi potpuno zdravo i bezbjedno radno mjesto, predstavlja jednostran pristup koji ne obezbjeđuje primjenu i sprovođenje propisanih mjera zaštite na radu. Ipak ćemo početi sa tumačenjem člana 15 Zakona o zaštiti na radu kojim je u stavu 1 propisano: „Poslodavac je dužan da donese akt o procjeni rizika za sva radna mjesta i da utvrdi način i mjere za otklanjanje rizika”. Način i postupak procjene rizika se bliže određuje Pravilnikom o načinu i postupku procjene rizika na radnom mjestu ("Službeni list RCG", br. 43/07). Kako je Zakon ostavio prelazni period od tri godine da poslodavci u Crnoj Gori donesu akt o procjeni rizika, ovlašćene organizacije za poslove zaštite na radu su u cilju što kvalitetnije pripreme za izradu Akata o procjeni rizika ostvarile niz specijalističkih obuka svojih stručnih lica i to sa domaćim ekspertima, ekspertima iz zemalja u okruženju i naravno sa ekspertima iz zemalja članica EU, koje su svoje metodologije prilagodile principima procjene rizika koji se radi u zemljama EU. Posljednjih par godina se vrši procjenjivanje rizika i izradu akata o procjeni rizika kod poslodavaca u Crnoj Gori. Napominjemo, da su mnogi poslodavci sa većinskim udjelom stranog kapitala (kompanije iz građevinske, telekomunikacione i drugih djelatnosti, pa i iz bankarskog sektora) tražili i bez inspekcijskog nadzora (od strane inspektora zaštite na radu Crne Gore) da uspostavimo “health and safety system” odnosno sistem zaštite na radu, što smo i uradili na obostrano zadovoljstvo i bez primjedbi od strane naručioca. Naprosto uspostavljanje tog sistema je stvar kulture poslovanja u multinacionalnim kompanijama i istim ne predstavlja nikakvu “biznis barijeru”, već naprotiv kod istih postoji svijest da se sredstva uložena u zaštitu na radu mnogostruko multipliciraju kao 1 dobit poslodavca. Primjena propisa iz oblasti zaštie na radu tj. uspostavljanje sistema predstavlja trošak i “biznis barijeru” samo za poslodavce koji se ne misle ozbiljno baviti biznisom u Crnoj Gori ili žele da zbog pravnog vakuuma u Crnoj Gori ostvare dobit na račun zaposlenih, budžeta Crne Gore i svih građana Crne Gore. Kada se ozbiljno pristupa procjenjivanju rizika, poslodavac mora imati prateću dokumentaciju, a posebno dokumentaciju iz oblasti zaštite na radu. Poslodavac mora da izvrši pregled i ispitivanje sredstava za rad (kako kod određenih sredstava za rad od kojih prijeti povećana opasnost po život i zdravlje zaposlenih, tako i kod ostalih sredstva za rad koja nepredstavljaju povećanu opasnost po život i zdravlje zaposlenih). Poslodavac je dužan da zaposlenim da na upotrebu sredstva za rad samo ako od ovlašćene organizacije pribavi stručni nalaz odnosno izvještaj o njihovim izvršenim pregledima i ispitivanjima, sa ocjenom da su na njima obezbijeđene propisane mjere zaštite na radu (to je propisano članom 10 Zakona o zaštiti na radu i Pravilnikom o postupku i rokovima za vršenje periodičnih pregleda i ispitivanja sredstava za rad, sredstava i opreme lične zaštite na radu i uslova radne sredine ("Službeni list RCG", br. 71/05). U praksi se naravno ne ispituju sredstva za rad koja nijesu priključena na električnu instalaciju ili koja nemaju mehanizovani pogon. Prema članu 8 Zakona o zaštiti na radu, a shodno odredbama Pravilnika o postupku i rokovima za vršenje periodičnih pregleda i ispitivanja sredstava za rad, sredstava i opreme lične zaštite na radu i uslova radne sredine ("Službeni list RCG", br. 71/05), u cilju utvrđivanja da li radna sredina ispunjava uslove koji neće dovesti do povreda na radu, profesionalnih oboljenja i bolesti u vezi sa radom vrše se i ispitivanje uslova radne sredine (fizičkih štetnosti, hemijskih stetnosti, bioloških štetnosti, štetnih zračenja i nepovoljnih mikroklimatskih uslova), naravno kod poslodavaca se ova ispitivanja rade samo za one štetnosti za koje postoje izvori tj. vrste opasnosti koje mogu dovesti do povreda na radu, profesionalnih oboljenja i bolesti u vezi sa radom. U praksi se kod „većih“ poslodavaca koji imaju stručna lica ili stručne službe za poslove zaštite na radu, kao i gdje naše ovlašćene organizacije vode poslove zaštite na radu, imaju itekako prisutni zahtjevi zaposlenih da se ispita buka, štetno zračenje ili osvjetljenje na njihovim radnim mjestima, tako da shodno rezulatatima ispitivanja, sve više zaposlenih podnosi zahtjeve za obeštećenje za bolesti u vezi sa radom zbog neadekvatno obezbijeđenih radnih mjesta. Uostalom kada bi se brižljivo vodila analiza i statistika bolovanja, zašto ne reći i u državnoj upravi, jasno bi se vidjelo koliko Crna Gora izdvaja sredstava za tu namjenu. I sada, a i u bliskoj budućnosti smo sigurni, da će uz aktivnije učešće sindikalnih organizacija i angažovanje advokatskih kancelarija, biti sve veći broj odštetnih zahtjeva zbog neprimjenjivanja mjera zaštite na radu, pa i na radnim mjestima koje ste Vi u dopisu prema nama naznačili kao „nerizičnim“. Logično se zaključuje, da će poslodavci koji sprovode propisane mjere zaštite na radu imati manje troškova. Takođe napominjemo da se prema članu 14 Zakona o zaštiti na radu, a shodno odredbama Pravilnika o pitanjima iz zaštite na radu koja treba urediti ugovorom o radu ("Službeni list RCG", br. 67/05) u zavisnosti od broja zaposlenih (manje ili više od 20) pitanja iz zaštite na radu se moraju urediti opštim aktom ili ugovorom o radu (sastavni dio opšteg akta ili ugovora po prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu je i normativ sredstava i opreme lične zaštite na radu, prema kojem poslodavac mora da nabavi, izda na upotrebu i obezbijedi korišćenje istih u skladu sa namjenom). Članom 18 Zakona o zaštiti na radu, a shodno odredbama Pravilnika o načinu i postupku prethodnih i periodičnih specijalističkih ljekarskih pregleda radnika ("Službeni list SRCG", br. 25/80) je propisano da je: „Poslodavac dužan da obezbijedi zdravstveni pregled zaposlenih, a posebno zaposlenih koji se raspoređuju na radna mjesta, odnosno poslove sa posebnim uslovima rada i u slučajevima ponovnog 2 angažovanja na rad zaposlenog koji je odsustvovao sa rada više od godinu dana”. Kako zaposleni ne smije imati nikakve troškove kada je zaštita na radu u pitanju, stroga primjena ovog člana Zakona bi podrazumijevala obezbjeđivanje zdravstvenih pregleda svih zaposlenih, (u Crnoj Gori postoje i takvi poslodavci koji sprovode ove mjere i to im ne predstvalja „biznis barijeru“). U Crnoj Gori postoje i poslodavaci koji prije zasnivanja radnog odnosa zainteresovanog kandidata upute na prethodni zdravstveni pregled, na osposobljavanje za bezbjedan rad, pa tek onda zaključuju ugovor o radu, kada lice dobija status zaposlenog. Ponovo moramo naglasiti bitnu stvar koja figuriše u Vašem Mišljenju koji ste uputili, a sadrži zamjenu termina. Naime MORA POSTOJATI jasna razlika između radnog mjesta sa posebnim uslovima rada i radnog mjesta sa povećanim rizikom tj.: Radna mjesta sa posebnim uslovima rada kako je to propisano članom 20 Zakona o zaštiti na radu, propisuje Ministarstvo nadležno za poslove rada, uz saglasnost Ministarstva nadležnog za poslove zdravlja, kao i način i rokove provjere sposobnosti zaposlenog za rad na tim poslovima. Nažalost, koliko je nama poznato takav akt Ministarstvo rada i Ministarstvo zdravlja nikada nijesu donijeli, pa nam za praktičnu primjenu ostaje samo pomenuti Pravilnik o načinu i postupku prethodnih i periodičnih specijalističkih ljekarskih pregleda radnika, koji nije adekvatan savremenim uslovima rada. U praksi se kod večine poslodavaca obavljaju periodični zdravstveni pregledi samo za radna mjesta sa posebnim uslovima rada. Dodatnu poteškoću pričinjava i činjenica da ni zdravstvene ustanove u Crnoj Gori nemaju ovlašćenje Ministarstva rada i Ministarstva zdravlja za obavljanje poslova iz nadležnosti ovlašćene zdravstvene ustanove (tu informaciju su nam potvrdili specijalisti medicine rada), a ne treba posebno napominjati da to sada rade samo JZU koje imaju organizovane Službe medicine rada i da su po tom osnovu pribavile vrlo značajna novčana sredstva, a inspektori zaštite na radu kao i ovlašćene organizacije su konstantno izloženi riziku, da zbog sprovođenja tih spornih odredbi budu predmet eventualnih odštetnih zahtjeva. Iznenađuje činjenica da autor Vašeg Mišljenja nije posvetio posebnu pažnju ovom značajnom problemu. Što se pak tiče, radnih mjesta sa povećanim rizikom ona se nedvosmisleno mogu utvrditi samo aktom o procjeni rizika kod konkretnog poslodavca. Shodno članu 19 Zakona o zaštiti na radu, a shodno odredbama Pravilnika o načinu i postupku osposobljavanja zaposlenih za bezbjedan rad ("Službeni list RCG", br. 57/06), poslodavac mora da uradi Program o osposobljavanju zaposlenih za bezbjedan rad i dužan da izvrši osposobljavanje za bezbjedan rad zaposlenih kod zasnivanja radnog odnosa, rasporeda na druge poslove, uvođenja nove tehnologije ili novih sredstava za rad, promjene procesa rada i ponovnog raspoređivanja na rad poslije odsustvovanja koje je trajalo duže od godinu dana. Ova obaveza se odnosi na sve zaposlene i na sve poslodavce bez obzira kojom se djelatnošću bave. U praksi se kod poslova i radnih zadataka koji prema aktu o sistematizaciji ne podrazumijevaju izlaganju nekom identifikovanom riziku, na radnim mjestima koja nijesu sa posebnim uslovima rada i koja nijesu sa povećanim rizikom (ako poslodavac posjeduje Akt o procjeni rizika), pristupa osposobljavanju zaposlenih za bezbjedan rad koji podrazumijeva opštu obuku zaposlenih sa aspekta zaštite na radu tj.: zaposlenim se vrši teorijsko osposobljavanje, gdje se zaposleni upoznaju sa normativnim uređenjem zaštite na radu (Zakonom o zaštiti na radu CG, sadržajem Pravilnika o ZNR kod poslodavca kao i o ostalim normativnim aktima iz ZNR, upoznavanju zaposlenih sa njihovim pravima, obavezama i odgovornostima u vezi zaštite na radu i pravima, obavezama i odgovornostima njihovih poslodavaca). Takođe se vrši osposobljavanje koje je obuhvata opasnosti i mjere zaštite od mehaničkih povreda, opasnosti i mjere zaštite od električne struje, opasnosti i mjere zaštite od fizičko hemijskih štetnosti, opasnosti i mjere zaštite na sredstvima za rad, korišćenje i održavanje sredstava i opreme lične i kolektivne zaštite, ergonomija, opasnosti i mjere zaštite od požara (misli se na početni požar), organizacija i primjena „laičke“ prve pomoći. Sve predhodno navedene 3 aktivnosti su usmjerene u cilju sprečavanja, otklanjanja i smanjenja rizika od povreda na radu, profesionalnih oboljenja i bolesti u vezi sa radom. U primjeni ovih odredbi Zakona , kod poslodavaca nijesmo naišli na bilo kakav animozitet, čak naprotiv i administrativno osoblje je bilo zadovoljno kada budu osposobljeni za bezbjedan rad tj. učestvuju u predavanjima i edukaciji koja utiče na podizanju svijesti iz ove oblasti, što je i intencija EU kada je primjena preventivnih mjera zaštite na radu u pitanju. Cjenovna politika ovlaščenih organizacija za poslove zaštite na radu prema poslodavcima, a kada je primjena ove zakonske obaveze u pitanju, prilagođena je vrsti poslova i zadataka na radnom mjestu. Za kandidate na administrativnim poslovima cijena je minimalna, tek toliko da se pokriju troškovi predavača tj.stručnih lica u ovlašćenim organizacijama za poslove zaštite na radu. Podsjetićemo da je aktom Ministarstva rada i socijalnog staranja propisano, da se za pribavljanje ovlašćenja za obavljanje ovih poslova mora imati najmanje pet stručnih lica za poslove zaštite na radu i to različite struke. Shono članu 40 Zakona o zaštiti na radu, a saglasno odredbama Pravilnika o vođenju evidencija iz oblasti zaštite na radu ("Službeni list RCG", br. 67/05), propisano je da se vodi i čuva 11 obrazaca pomenutih evidencija. Iz Vašeg Mišljenja moglo bi se pomisliti da je to neka „ogromna” obaveza za poslodavca iako je to po Zakonu obaveza stučne službe, stručnog lica ili nas kao ovlašćene organizacije u zavisnosti od načina organizovanja poslova zaštite na radu. Prilikom vođenja tih evidencija jednostavno se nepopunjavaju obrasci za koje nema ulaznih podataka ili nema potrebe za njima (oni ostaju prazni, dok god se ne pojavi neki relevantni podatak), a popunjavaju se samo one za koje podaci postoje!!! Mi u tom dijelu ne vidimo nikakav problem, a evidencije iz zaštite na radu su za sve aktere zaštite na radu veoma bitne, jer se uostalom na osnovu podataka iz njih, pristupa izradi akta o procjeni rizika. Vi u dopisu npr. navodite da evidenciju o tehničkoj dokumentaciji vodi poslodavac koji izvodi građevinske radove !?!, što naprosto nije u skladu sa navedenim članom Zakona, jer tu evidenciju vode svi poslodavci koji tu dokumentaciju posjeduju (npr.: Poslodavci koji se bave trgovinom, moraju da imaju tehničku dokumentaciju i projekte radnih i pomoćnih prostorija sa pripadajućim sredstvima za rad sa kojima i u kojima obavljaju djelatnost, jer kako bi se moglo pristupiti pregledu i ispitivanju električnih instalacija ili drugih sredstava za rad, ako nepostoji barem minimum tehničke ili projektne dokumentacije – uostalom na to nas upućuju svi relevantni tehnički propisi !!!). Iz svega predhodno navedenog iznenađeni smo sadržinom Vašeg Mišljenja koje nam je upućeno, a posebno riječ „nesporno”, koja je u poslednjem stavu Vašeg Mišljenja. Naime u posljednjem stavu se navodi da se zdravstveni pregledi i „obuka” odnosno osposobljavanje vrši samo kod zaposlenih na radnim mjestima sa povećanim rizikom, što naprosti nije u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu, niti pratećim podzakonskim propisima. Akt o procjeni rizika se NE MOŽE vršiti bez te dokumentacije. Kada je ta konstatacija u pitanju, još jednom naglašavamo, da Zakon o zaštiti na radu propisuje da se vrši osposobljavanje za bezbjedan rad zaposlenih kod zasnivanja radnog odnosa, rasporeda na druge poslove, uvođenja nove tehnologije ili novih sredstava za rad, promjene procesa rada i ponovnog raspoređivanja na rad poslije odsustvovanja koje je trajalo duže od godinu dana (nigdje se ne navodi razlika u pogledu djelatnosti poslodavca, obima i vrste poslova, niti broja zaposlenih kod poslodavca), dok se zdravstveni pregled vrši na svim radnim mjestima, a posebno radnim mjestima sa povećanim rizikom (koja se utvrde aktom o procjeni rizika), kao i na radnim mjestima koja su opisana Pravilnikom o načinu i postupku prethodnih i periodičnih specijalističkih ljekarskih pregleda radnika. U pojednim kompanijama u Crnoj Gori zdravstveni pregled obavljaju svi zaposleni i na svim radnim 4 mjestima, mada prilikom inspekcijskog nadzora ni jedan inspektor nije insistirao na zdravstvenim pregledima osim za radna mjesta sa posebnim uslovima rada i sa povećanim rizikom! Svako tumačenje predhodno navedenih odredbi, mimo navedenog smatramo kao grubo kršenje Zakona i važećih propisa. U bliskoj budućnosti, primjenom propisa EU, zahtjevi u svim djelatnostima će se bitno pooštriti (npr.: kod građevinske djelatnosti, će se uvesti potpuno novi pojmovi koordinatora K1 i K2 u fazi projektovanja i izvođenja građevinskih radova - tako stoji u Direktivi), a seminari koji su organizovani od strane TAIEX-a, Evropske agencije za zaštitu na radu, Vašeg ministarstva, Unije poslodavaca, Privredne komore i NVO Udruženja zaštite na radu, su nas u to dodatno uvjerili. Što se tiče zaposlenih u administraciji (bankarski sektor, državna uprava i lokalne samouprave, ustanove, bolnice, škole i sl.), smatramo da u Vašem Mišljenju zaštita na radu nije cjelishodno tretirana, tako da Vam navodimo i primjer, gdje će shodno EU Direktivi sve tastature računara morati biti crne, stolovi od nereflektujućeg materijala, stolice podesive po nagibu i visini, ali to će po Vama očigledno predstavljati „biznis barijeru”!!!. Naše mišljenje je, da svi poslodavci i svi zaposleni trebaju da aktivnije učestvuju u donošenju i primjeni sadašnjih i budućih propisa iz oblasti zaštite na radu. Takođe ne možemo, a da se ne osvrnemo na činjenicu da je (pogotovo u posljednje vrijeme), primjetna slaba komunikacija sa Ministarstvom rada i socijalnog staranja, da dolazi do osipanja inspekcijskog kadra, a da u samom ministarstvu odnosno konkretno u Sektoru za rad, ne postoji niko ko se bavi zaštitom na radu (naravno izuzetak čine inspektori zaštite na radu). Prema našim informacijama i kontaktima koje imamo, u svim zemljama u okruženju postoje ili sektori ili uprave ili odjeli kao i veliki broj instituta koji rade na razvoju zaštite na radu. Da to isto postoji kod nas, nebi imalo potrebe za davanjem ovakvih „mišljenja” u vezi primjene odredaba propisa. Imajući u vidu neslaganje sa Vašim Mišljenjem, kao i činjenicu da primjena Vašeg Mišljenja može dovesti do novih nesuglasica i poremećaja u primjeni propisa zaštite na radu, smatramo neophodnim da se ovo Vaše Mišenje ponovo razmotri na zajedničkom sastanku Ministarstva rada i socijalnog staranja Crne Gore, Udruženja zaštite na radu Crne Gore i ovlašćenih organizacija za poslove zaštite na radu. S poštovanjem, Udruženje zaštite na radu Crne Gore :........................................................................................................ Ovlašćene organizacije za poslove zaštite na radu: ............................................................................................................ ............................................................................................................ ............................................................................................................ ............................................................................................................ ............................................................................................................ 5