Jurica Palijan, F–1934 Profesor fizike, apsolvent Fizika predsokratskih filozofa (Referat iz kolegija Povijest fizike) Povijesni kontekst Zapadna filozofija je nastala poˇcetkom VI. st. pr. Kr. u grˇckoj koloniji Milet u Maloj Aziji. Kraj razdoblja predsokratske filozofije nije precizno odreden jer u drugoj polovici V. st. pr. Kr. (tada su ˇzivjeli i Sokrat i, na primjer, predsokratovac Anaksagora), pa ˇcak i u prvoj polovici IV. st. pr. Kr. (tada su ˇzivjeli Sokratov uˇcenik Platon i predsokratovac Demokrit), usporedno ˇzive i djeluju filozofi koji su po pristupu filozofiji predsokratovci i filozofi koji nisu. Izgleda da je nekoliko stvari zasluˇzno za nastanak filozofije. Kao prvo, u politici nekih starogrˇckih gradova–drˇzava su u to vrijeme postojala vije´ca u kojima su pojedini vije´cnici svoje prijedloge trebali logiˇcki argumentirati. Taj pristup su preuzeli prvi filozofi, te se taj pristup odrˇzao tokom cijele filozofije. Kao drugo, gospodarstvo je bilo na razini na kojoj je jedna osoba mogla izraditi viˇse robe nego ˇsto je njoj samoj bilo potrebno za opstanak. To je stvorilo klasu bogatih koja uop´ce nije morala raditi, pa se mogla posvetiti filozofiji. Ve´cina predsokratovaca, i ranijih i kasnijih, potjecala je iz imu´cnih obitelji. U Grˇcku su razna znanja dolazila od starijih civilizacija koje su u poˇcetku bile razvijenije. Na primjer, pisanje je u Grˇcku doˇslo od Feniˇcana, matematika je doˇsla iz Egipta, a mnoga znanja su, izgleda, doˇsla i iz Babilona (na primjer, sunˇcev sat). Postojala je i odredena komunikacija s Dalekim istokom, barem posredno. Grci su ˇzivjeli po mnogim medusobno politiˇcki neovisinim gradovima– drˇzavama (polisima) koji su se medusobno viˇse ili manje razlikovali po politiˇckom uredenju i po mentalitetu. Postojala su ˇcetiri Grˇcka naroda – Ahejci, Dorani, Jonjani i Eoljani. Svi znaˇcajni starogrˇcki filozofi koji su rodeni u Maloj Aziji, rodeni su u Jonjanskim maloazijskim kolonijama. Stari Grci su, osim u podruˇcju danaˇsnje kontinentalne Grˇcke, imali kolonije na Zapadu Male Azije (uglavnom na obali), na otocima u Egejskom moru, na obali Sicilije, na obalama juˇznog dijela Apeninskog poluotoka, na obalama Crnog mora, na nekim otocima i dijelovima obale danaˇsnjeg hrvatskog dijela Jadrana, a ˇcak Jurica Palijan: Fizika predsokratskih filozofa 2 su osnovali i koloniju na jugu danaˇsnje Francuske, na podruˇcju danaˇsnjeg Marseillesa. Egipatska znanost, a vjerojatno i religija te mitologija, imala je velik utjecaj na razvoj grˇcke filozofije. Prvi filozof, Tales, i Pitagora, ˇskolovali su se u Egiptu, kod egipatskih sve´cenika. Talesovo objaˇsnjenje nastanka svijeta, po kojem je svijet nastao iz vode, sliˇcno je egipatskim mitovima o stvaranju svijeta (svi poˇcinju od prvotne vode, ali se pojedine verzije razlikuju). Pitagora je bio mistik, ˇsto je vjerojatno posljedica ˇskolovanja kod egipatskih sve´cenika, a od njih je nauˇcio i matematiku. Vjerojatno je izmedu ostalog i suoˇcenost s drugim kulturama, kroz komunikaciju Grka s drugim narodima koja se najve´cim dijelom dogadala kroz trgovce, potakla prve filozofe da sami probaju do´ci do odgovora o svijetu umjesto da preuzimaju objaˇsnjenja dana kroz grˇcku mitologiju i religiju. Kao ˇsto je jedan od kasnijih predsokratovaca, Ksenofan, rekao, svaki narod ima bogove koji su sliˇcni tom narodu, a kada bi konji imali bogove, ti bogovi bi izgledali kao konji. Suoˇcenost sa opreˇcnim objaˇsnjenjima svijeta koje su davale religije i mitologije raznih naroda je vjerojatno potakla mnoge predsokratovce da se zapitaju ˇcija mitologija govori istinu, i govori li uop´ce ijedna od njih istinu. Na kraju su do istine odluˇcili do´ci vlastitim razmiˇsljanjem. U prilog ovoj pretpostavci govori ˇcinjenica da su predsokratovci, prvi filozofi, pokuˇsavali do´ci do odgovora baˇs na ona pitanja na koja odgovaraju sve religije: kako je svijet nastao, tko ili ˇsto odreduje dogadaje u svijetu, ˇsto se dogada nakon smrti (mnogi predsokratovci, pa ˇcak i Platon, vjerovali su u reinkarnaciju), i ˇsto su zapravo neke prirodne pojave za koje objaˇsnjenje nije oˇcito (na primjer, grˇcka mitologija je munje i gromove povezivala sa Zeusom, a neki predsokratovci su ih opisivali mehanicistiˇcki). Pojedini predsokratovci su utjecali na Platona i Aristotela, a Platon i Aristotel su imali ogroman utjecaj na filozofiju i fiziku u srednjem vijeku. ˇ Cini se da su Platon i Aristotel utjecali i na Heisenberga, pa time posredno i na karakter moderne kvantne fizike. Dakle, pojedini predsokratovci su, posredno, imali utjecaj na cjelokupni daljnji razvoj filozofije i znanosti. Jurica Palijan: Fizika predsokratskih filozofa 3 Filozofi i njihove ideje Tales Tales (624. – 546. pr. Kr.) je bio kronoloˇski prvi filozof i fiziˇcar u ˇ zapadnoj povijesti. Zivio je u grˇckoj koloniji Milet na jugozapadnoj obali Male Azije. Milet je u to vrijeme bio jedno od najve´cih trgovaˇckih srediˇsta Sredozemlja. Njegovi stanovnici su ve´cinom bili Jonjani, pripadnici jednog od ˇcetiriju grˇckih plemena. Tales sˆam je bio feniˇcanske krvi – njegovi roditelji su bili pripadnici feniˇckog plemstva. Vjerojatno se baˇs radi svoje imu´cnosti mogao posvetiti filozofiji jer se za preˇzivljavanje nije morao brinuti. Navodno su Talesa poduˇcavali egipatski sve´cenici. Danas ne postoje rukopisi koje je napisao sˆam Tales, pa o njegovim idejama i ˇzivotu znamo iz drugih izvora. U staroj Grˇckoj je smatran jednim od Sedmorice grˇckih mudraca. Tales je u filozofiju (i znanost) uveo ideju da postoje fundamentalni princip prirode i fundamentalna tvar, te da se do objaˇsnjenja prirode i svih pojava u njoj moˇze do´ci logiˇckim razmiˇsljanjem. Osim samog osnutka fizike, to su njegovi najve´ci doprinosi fizici, a njihov znaˇcaj ne umanjuje ˇcinjenica ˇsto je dao pogreˇsan odgovor na pitanje o fundamentalnom principu prirode i fundamentalnoj tvari. Zanimljivo je da su i danas, preko dvije tisu´ce petsto godina nakon prvog fiziˇcara Talesa, pitanje fundamentalnog zakona prirode i pitanje fundamentalne tvari jedni od centralnih problema fizike. Tales je tvrdio da je fundamentalni princip prirode i fundamentalna tvar voda. Zacijelo je doˇsao do tog zakljuˇcka primijetivˇsi da voda moˇze doˇzivjeti drastiˇcne promjene u svojstvima – inaˇce je teku´ca, ali moˇze postati kruta (led), a moˇze i ispariti. Jamaˇcno je pretpostavio da se voda onda moˇze pretvoriti i u bilo koji drugi oblik materije, te da je sva materija onda nastala iz vode. Tales je i prva osoba u zapadnoj povijesti koja je na osnovi logike smislila neku verziju kozmogonije i kozmologije koja nije mitoloˇskog karaktera. Smatrao je da je prvotni svemir bio sastavljen samo od vode, te da je iz te vode postepeno nastao svijet kakvog je znao iz svakodnevnog iskustva. Smatrao je i da Zemlja pluta na vodi, i da su potresi uzrokovani ljuljanjem Zemlje na valovima vode na kojoj ona pluta. Vrlo je mogu´ce da je Talesova ideja o nastanku svijeta iz vode inspirirana egip´canskim mitom o nastanku svijeta, u kojem svijet isto nastaje iz vode. Naravno, egip´canski mit o nastanku svijeta spominje raznorazne bogove, dok je Talesova teorija ˇcisto materijalistiˇcka – Tales postavlja impersonalni princip (vodu) kao temelj svega. Jurica Palijan: Fizika predsokratskih filozofa 4 Anaksimandar Anaksimandar (610. – 545. pr. Kr.) je bio mladi Talesov sumjeˇstanin i suvremenik, na kojeg je Tales utjecao svojim idejama. Anaksimandar tvrdi da temeljna supstancija nije voda, nego neˇsto ˇsto se ne moˇze percipirati ˇculima, ˇsto je vjeˇcno, beskonaˇcno (vjerojatno je pritom mislio na beskonaˇcnost koliˇcine te tvari), i bez oblika i definiranosti. Tu tvar je zvao apeiron. Njegova definicija apeirona je dosta blizu naˇse definicije energije, koja je isto vjeˇcna (drugim rijeˇcima, neuniˇstiva i nestvoriva), bezobliˇcna i nedefinirana (ona sama je apstraktna i moˇze poprimati sve oblike koji su mogu´ci u naˇsem svijetu – moˇze biti i bilo koja tvar, i bilo kakva svjetlost, i bilo kakvo kretanje, a pritom se energiju samu ne moˇze percipirati niti joj se moˇze pripisati bilo kakav oblik ili svojstvo osim stalnosti – drugim rijeˇcima vjeˇcnosti – i zakona po kojima prelazi iz jednog oblika u drugi). Uostalom, u moderno doba se temeljnom supstancijom i smatra upravo energija, a koja je, dakle, po svojstvima vrlo bliska apeironu. Smislio je i svoju verziju kozmogonije. Smatrao je da je svijet nastao razdvajanjem suprotnosti, na primjer toplog i hladnog. Dakle, smatrao je da se apeiron ne moˇze pretvoriti ni u ˇsto ˇsto ima svojstva bilo koje vrste ukoliko se istovremeno ne stvori neˇsto toˇcno suprotnih svojstava. Takoder, smatrao je da sve stvari nestaju jednako kao ˇsto nastaju, pretvaraju´ci se natrag u apeiron. Vjerojatno je tu imao u vidu da stvari postaju apeiron spajaju´ci se sa svojom suprotnoˇs´cu. Ponovo, zanimljiva je sliˇcnost s modernom fizikom ˇcestica, u kojoj je poznato da ˇcestice mogu nestajati i nastajati, i da je pritom ravnoteˇza sustava oˇcuvana. Ukupan naboj i razni kvantni brojevi ˇcestica izmedu kojih se dogada medudjelovanje i prije i poslije reakcije ostaju isti. Zato se, na primjer, dvije suprotnosti – na primjer elektron i pozitron – mogu spojiti tako da oba nestanu, ili se, na primjer, sudarom dvaju jako brzih protona moˇze stvoriti par elektron–pozitron ili neki drugi par ili parovi suprotnosti. Konflikt moderne fizike sa stavovima Anaksimandra, doduˇse, postoji, jer moderna fizika nije otkrila ˇcisti apeiron ili ˇcistu energiju. U modernoj fizici, kada se dvije suprotnosti, poput ˇcestice i antiˇcestice, poniˇste, uvijek mora nastati neˇsto drugo (a to drugo ˇsto nastaje se dosad uvijek pokazalo opazivim, za razliku od apeirona ili hipotetske ˇciste energije), i energija tog produkta ili produkata mora biti jednaka energiji nestalih ˇcestica. Anaksimandar je razradio i svoju kozmologiju, koja je konzistentna s njegovom teorijom o fundamentalnoj tvari i fundamentalnom zakonu prirode, te s njegovom kozmogonijom. U njegovoj kozmologiji, Zemlja je valjkastog oblika, pri ˇcemu je promjer Zemlje tri puta ve´ci od njene visine. Ljudi ˇzive na Jurica Palijan: Fizika predsokratskih filozofa 5 njenom ravnom, kruˇznom vrhu. Zemlja miruje u srediˇstu svemira. Zvijezde, planete, Mjesec i Sunce objaˇsnjava idejom o ogromnim kotaˇcima na nebu koji su ispunjeni vatrom i probijeni na jednom ili viˇse mjesta. Sunce je rupa veliˇcine Zemlje na kotaˇcu najve´ceg polumjera. Pomrˇcina se dogada kada neˇsto zakloni tu rupu. Mjesec je rupa na kotaˇcu ˇciji je polumjer manji samo od polumjera Sunˇcevog kotaˇca. Ta rupa moˇze mijenjati oblik, pa zato postoje Mjeseˇceve mijene. Zvijezde se nalaze na kotaˇcima koji su Zemlji bliˇzi od Sunˇcevog i Mjeseˇcevog kotaˇca. Za svaki od nebeskih kotaˇca je Anaksimandar odredio koliko mu je puta polumjer ve´ci od Zemljinog polumjera, iako nije jasno po kojoj logici je to napravio. Anaksimandar je smatrao da postoji mnoˇstvo svjetova. ˇ je sudar intenzivniji, Smatrao je da je grmljavina zvuk sudara oblaka. Sto to je grmljavina jaˇca. Anaksimen Anaksimen (oko 585. – oko 525. pr. Kr.) je isto bio Mile´canin. Bio je suvremenik Talesa i Anaksimandra, ali znaˇcajno mladi od obojice. Anaksimen je smatrao da je zrak tvar iz koje su sve stvari gradene. Smatrao je da zguˇsnjavanjem zraka moˇze nastati bilo koja teku´ca ili kruta tvar, a da razrjedivanjem krute tvari moˇze nastati bilo koja teku´ca tvar ili zrak. Zrak u najrjedem stanju je po njemu vatra, a zrak u naguˇs´cem stanju kamen. Vjerojatno je iz sveg mnoˇstva tvari uzeo upravo zrak kao temeljnu tvar baˇs zato jer mu je izgledalo da je prisutan svuda gdje se ne nalazi nikakav oˇcima opaziv ili rukama opipljiv predmet (svugdje ga je mogu´ce disati). Time se zadovoljava uvjet da je temeljna tvar sveprisutna. ˇ se kozmologije tiˇce, i on je, poput Anaksimandra, smatrao da je Sto Zemlja oblika diska (disk je, u principu, tanki valjak, a Anaksimandar je tvrdio da je Zemlja valjak ˇcija je visina manja od njenog promjera). Anaksimen je smatrao da Sunce i zvijezde gore jer se brzo kre´cu, pa zato svijetle. Pitagora Pitagora (oko 575. – oko 495. pr. Kr.) je roden na velikom otoku Samosu koji se nalazi kraj zapadne obale Male Azije blizu Mileta, i koji je u Pitagorino vrijeme bio kolonija Jonjana. Otac mu je bio feniˇcanski trgovac, a majka Samoˇsanka. Poznavao je Talesa i Anaksimandra, i ˇskolovao se, izmedu ostalog, i u Egiptu, i vjerojatno je tamo stekao glavninu svog matematiˇckog obrazovanja. U grˇckoj koloniji Kroton na jugu Apeninskog poluotoka, oko 530. pr. Kr. je osnovao svoju filozofsku ˇskolu, Pitagorejce. Pitagora je osoba koja je najviˇse utjecala na zapadnu misao. Dijelom je tome zasluˇzna ˇcinjenica ˇsto je jako utjecao na Platona, koji je pak jako utjecao na Aristotela, Jurica Palijan: Fizika predsokratskih filozofa 6 a obojica su imala ogroman utjecaj na srednjevjekovnu filozofiju i fiziku, i posredno i na modernu filozofiju i fiziku. Pitagorejci su se djelomiˇcno bavili filozofijom i znanoˇs´cu, a djelomiˇcno religijom, mistikom i duhovnoˇs´cu. Pitagorejci su dio svojih obiˇcaja, vjerovanja i uˇcenja preuzeli iz Orfejskog kulta. Otac Pitagorine ˇzene je bio pripadnik Orfejskog kulta, a Pitagorina ˇzena, Teano, bila je Pitagorejka, te je napisala nekoliko filozofskih radova. Pitagora je u zapadnu misao uveo ideju da je Zemlja kuglastog oblika, ˇsto je bio veliki napredak za fiziku, kozmologiju i astronomiju. Doduˇse, njegova ideja o kuglastom obliku Zemlje nije potpuno ispravna, kao ni njegova argumentacija Zemljinog kuglastog oblika. Pitagora je smatrao da je Zemlja savrˇsena kugla, i da je takvog oblika zato ˇsto je kugla savrˇseno tijelo. Naravno, danas znamo da Zemlja nije savrˇsena kugla (a oˇcito nije ˇcak ni savrˇseni elipsoid, zato ˇsto ima, na primjer, planine), a Pitagorin argument da je Zemlja takvog oblika zato ˇsto je kugla savrˇseno tijelo bi u modernoj znanosti bio neprihvatljiv. Smatrao je da su brojevi temelj svijeta. Vjerovao je da se gibanje planeta moˇze prikazati matematiˇckim jednadˇzbama, i da se sve planete gibaju po kruˇznim stazama oko istog srediˇsta. Prvo je mislio da se gibaju oko Zemlje, a kasnije da se gibaju oko srediˇsnje vatre, ali nije nikada rekao da je ta srediˇsnja vatra Sunce. Otkrio je vezu izmedu duljine ˇzice i visine tona kojeg ta ˇzica proizvodi. Pitagorina ideja koja je bila jako vaˇzna za daljnji razvoj znanosti, i koju je prihvatio i Platon, je da je matematika dobar temelj za izgradnju znanstvenih teorija, i da se sve moˇze svesti na matematiˇcke jednadˇzbe. Ksenofan Ksenofan (oko 570. – oko 480. pr. Kr.) je ˇzivio u Kolofonu, jonjanskoj koloniji u Maloj Aziji, sjeverno od Efeza. Smatrao je da je svemir kruˇznog oblika. Sliˇcno kao Parmenid poslije njega, smatrao je da je svemir vjeˇcan, nepromjenjiv, homogen i bez ograniˇcenja. Heraklit Heraklit (oko 544. – oko 484. pr. Kr.) je bio iz jonjanske kolonije Efez koja se nalazila na zapadnoj obali Male Azije, blizu Mileta, ali neˇsto sjevernije. Znao je za Pitagorina uˇcenja. Prema nekim izvorima, sluˇsao je neka Ksenofanova predavanja. Ipak, Heraklit je za sebe tvrdio da je samouk, i da je svoje znanje stekao vlastitim razmiˇsljanjem. Za Pitagoru je smatrao da usprkos svojoj uˇcenosti ne razumije stvari. Jurica Palijan: Fizika predsokratskih filozofa 7 Smatrao je da je fundamentalni princip prirode stalna promjena, a fundamentalna tvar vatra. Smatrao je da se sve promjene dogadaju po fundamentalnom zakonu, kojeg je zvao logos. Rekao je i da je vatra zamjena za sve stvari, i sve stvari za vatru, kao roba za novac i novac za robu. Smatrao je da je svemir vjeˇcan, da ga nijedna osoba nije stvorila, i da neke stvari u njemu nastaju kada druge nestaju. Smatrao je da pri nestanku vatre nastaje zrak, a pri nestanku zraka voda. Tvrdio je da je uzlazni put jednak silaznom putu, pri ˇcemu je vjerojatno mislio da kada iz odredene koliˇcine neke tvari, na primjer vatre, nastaje odredena koliˇcina zraka, pri obratnom procesu bi ista ta koliˇcina zraka proizvela istu koliˇcinu vatre. U prethodne ˇcetiri misli se vidi da je vjerovao u oˇcuvanje energije, i da bilo ˇsto moˇze postati bilo ˇsto drugo. Njegova definicija fundamentalne tvari, vatre, je u naˇcelu ista kao naˇsa definicija energije. Razlika je u dva mala detalja. Kao prvo, iako je Heraklitu bilo jasno da bilo ˇsto moˇze postati bilo ˇsto drugo, Heraklit je ipak izabrao konkretno opazivu stvar kao fundamentalnu tvar i tako joj bez opravdanja dao povlaˇsteni poloˇzaj, dok smo mi kao fundamentalnu tvar izabrali energiju, koja je apstraktna stvar koju nije mogu´ce izravno percipirati. Kao drugo, Heraklit je vatru gledao kao tvar, ˇsto je sa stajaliˇsta moderne fizike neispravno. Vjerojatno je baˇs vatru uzeo kao fundamentalnu tvar jer vatra postoji samo dok se dogada promjena tvari: da bi bilo vatre, neka tvar mora doˇzivljavati promjenu kako bi podrˇzala gorenje – na primjer, drvo koje gori mora postajati crno. Za ideju da voda moˇze izravno postati zrak, a zrak voda je mogao dobiti puno potvrda. Na primjer, mogao je primijetiti da voda koja nakon kiˇse ostaje na tlu polako nestaje (najoˇcitiji zakljuˇcak je da se pretvara u zrak), ili je mogao gledati kako voda koja se zagrijava na vatri isparava, te tako do´ci do zakljuˇcka da voda moˇze postati zrak. Za zakljuˇcak da zrak moˇze postati ˇ se pretvorbe zraka u voda je mogao dobiti potvrdu u fenomenu rose. Sto vatru tiˇce, ˇcinjenica je da vatra troˇsi zrak prilikom gorenja, te je Heraklit, moˇzda, primijetio da je sve teˇze disati u zatvorenoj prostoriji u kojoj gori vatra. Moˇzda ga je dim koji se ponekad diˇze iz vatre doveo do zakljuˇcka da iz vatre moˇze nastati zrak. Jurica Palijan: Fizika predsokratskih filozofa 8 Parmenid Parmenid (oko 540. – oko 480. pr. Kr.), ˇzivio je u grˇckoj koloniji Eleji na jugu Apeninskog poluotoka. Tamo je osnovao filozofsku ˇskolu Elejce, kojoj su kao njegovi izravni uˇcenici pripadali Zenon i Melisos koji su se uglavnom bavili dokazivanjem i malo finijom razradom Parmenidovih tvrdnji. Mogu´ce je da je Parmenidova filozofija inspirirana Ksenofanovom filozofijom. Jedan od njegovih najvaˇznijih stavova, koji je jako utjecao i na Platona, je da ˇcovjek ne moˇze ni misliti ni izraziti ono ˇsto ne postoji, i zato je ono ˇsto se moˇze misliti isto kao ono ˇsto moˇze biti. U tom stavu se vidi i ideja koja potjeˇce joˇs od prvog filozofa i fiziˇcara, Talesa, da je svijet mogu´ce shvatiti umom. Kod Parmenida ta ideja moˇzda ide i malo dalje – nije sigurno je li Tales vjerovao da um moˇze potpuno shvatiti svijet, ali Parmenid je, kako se ˇcini iz navedenog stava, u to ˇcvrsto vjerovao. Vjerovao je da postoji samo jedno, koje je bitak, dok bivanje (a time i bilo kakva promjena) ne postoji. Poricao je postojanje praznog prostora. Shva´cao je da je za svaku promjenu potrebno postojanje praznog prostora, te je na temelju svoje ideje o nepostojanju praznog prostora tvrdio da je svaka promjena iluzija. Parmenidov uˇcenik Zenon je najpoznatiji po svom Zenonovom paradoksu koji nastoji dokazati da Ahilej ne moˇze presti´ci kornjaˇcu jer dok Ahilej dotrˇci do mjesta gdje je kornjaˇca bila, ona se u tom vremenu od tog mjesta pomakne malo dalje. Svrha tog paradoksa je bila dokazati Parmenidovu tvrdnju da nije mogu´ce niti kretanje (koje je u biti promjena poloˇzaja), niti bilo koja druga promjena u svijetu. Iako se paradoks moˇze lako pobiti sa stajaliˇsta moderne matematike i fizike, pa kao takav ne govori istinu o svijetu, imao je vaˇznu ulogu u razvoju znanosti jer je kasnije pomogao razvoju pojma matematiˇckog niza, a mogu´ce je i da je Zenonov paradoks pomogao da Platon prihvati Parmenidove stavove. Parmenid je imao znaˇcajan utjecaj na Platona. Naime, Platonova ideja o vjeˇcnim, nepromjenjivim idejama, i o materijalnom svijetu kao nesavrˇsenom odrazu tog svijeta ideja, inspirirana je Parmenidovom filozofijom. Po Platonu, svijet ideja je, poput Parmenidovog jednog, savrˇsen, nepromjenjiv, vjeˇcan i potpuno shvatljiv ljudskim razumom, a materijalni svijet je nesavrˇsen, promjenjiv i njega se nikada ne moˇze savrˇseno razumjeti, baˇs zato jer um ne moˇze potpuno razumjeti neˇsto nesavrˇseno i promjenjivo. Na neki naˇcin je to u skladu s fizikom od Newtona do Bohra (od kraja 17. stolje´ca do poˇcetka 20. stolje´ca). Naime, sustavi fizikalnog miˇsljenja koji dopuˇstaju savrˇseno predvidanje budu´cih stanja sustava na temelju savrˇseno poznatog poˇcetnog stanja sustava (to su Newtonova mehanika i specijalna teorija relativnosti s elektrodinamikom), u teoriji su potpuno shvatljivi umu i savrˇseno Jurica Palijan: Fizika predsokratskih filozofa 9 toˇcni poput Platonovog svijeta ideja, a u praksi su toˇcni samo do odredene granice. Naime, nikada ne moˇzemo savrˇseno precizno znati poˇcetno stanje nekog stvarnog sustava, ali umom moˇzemo savrˇseno precizno definirati stanje nekog zamiˇsljenog sustava, pa zato moˇzemo toˇcno znati ponaˇsanje sustava kojeg smo zamislili, ali ne moˇzemo toˇcno znati ponaˇsanje sustava koji stvarno postoji u materijalnom svijetu. Dakle, u ta dva navedena sustava fizikalnog razmiˇsljanja, moˇzemo toˇcno razumjeti (znati toˇcno kako se mijenjaju tokom vremena) sustave koje zamislimo, ali ne moˇzemo savrˇseno razumjeti sustave koji stvarno postoje u materijalnom svijetu. Za razliku od Newtonove mehanike i specijalne teorije relativnosti s elektrodinamikom, klasiˇcna termodinamika i kvantna fizika polaze od pretpostavke da nisu poznate sve karakteristike fizikalnog sustava (u termodinamici je to jer se sustav sastoji od ogromnog broja ˇcestica, a u kvantnoj fizici jer se smatra da sve karakteristike sustava ˇcak ni objektivno nikada nisu toˇcno definirane), pa se analogiju s Platonovim savrˇsenim svijetom ideja i nesavrˇsenim materijalnim svijetom ne moˇze napraviti. Termodinamika nikada ne polazi od poznatih poˇcetnih stanja svih ˇcestica u sustavu nego se uglavnom bavi veliˇcinama poput temperature i entropije koje nedetaljno opisuju stanje mnoˇstva ˇcestica (taj isti skup ˇcestica pri istoj entropiji i temperaturi moˇze biti u bezbroj razliˇcitih stanja koja se razlikuju poloˇzajima i brzinama pojedinih ˇcestica), a u kvantnoj fizici se niˇsta ne moˇze odrediti ako se krene od savrˇseno poznatog poˇcetnog stanja; sve jednadˇzbe kvantne mehanike se temelje na Heisenbergovim relacijama neodredenosti koje postavljaju uvjet da sve karakteristike sustava ne mogu biti savrˇseno poznate (u matriˇcnoj mehanici je nemogu´ce napisati matricu koja opisuje sustav ˇcije su sve karakteristike poznate, a u valnoj mehanici je nemogu´ce napisati valnu funkciju koja opisuje takav sustav). Leukip Leukip (prva polovica V. st. pr. Kr.) je bio Demokritov uˇcitelj, te je zajedno s Demokritom osnivaˇc atomizma. O njegovom ˇzivotu se malo zna, i nejasno je koje su ideje Leukipove, a koje Demokritove. Roden je ili u Miletu, ˇ ili u Abderi. Skolovao se kod Elejaca, kod kojih se, izgleda, zainteresirao za pitanje praznog prostora na kojeg je dao suprotan odgovor nego oni. Leukipova jedina izjava koja je saˇcuvana u izvornom obliku je: Niˇsta se ne dogada sluˇcajno. Sve se dogada po zakonu i po nuˇznosti. Tu je opet izraˇzen stav koji seˇze joˇs od Talesa, i koji je zajedniˇcki svim predsokratskim filozofima: da se svijet vlada po jasno definiranim zakonima koje ljudski um moˇze shvatiti. Takoder, u toj izjavi se vidi da je Leukip vjerovao u determinizam. Jurica Palijan: Fizika predsokratskih filozofa 10 Leukip se slagao s Parmenidovim stavom da bitak ne moˇze sadrˇzavati prazan prostor, i da bez praznog prostora nema ni kretanja ni bilo kakve druge vrste promjene. Ipak, s obzirom da je vidio da kretanje oˇcito postoji, zakljuˇcio je da prazan prostor mora postojati. Leukip je uzeo da je prazan prostor isto ˇsto i nebitak. Dakle, zajedno sa Demokritom je osnivaˇc antiˇckog atomizma, po kojem je svijet graden od sitnih, nedjeljivih ˇcestica atoma koji su okruˇzeni praznim prostorom. Takoder, njih dvojica su prvi mislioci u zapadnoj tradiciji koji su smatrali da prazan prostor (to jest, vakuum) moˇze postojati u materijalnom svijetu, dok je sˆam koncept vakuuma doˇsao ili od Parmenida (koji je postojanje vakuuma poricao) ili od nekog mislioca prije njega. Anaksagora Anaksagora (oko 500. – oko 420. pr. Kr.) roden je u jonjanskoj koloniji Klazomeni na zapadnoj obali Male Azije, sjevernije od Mileta, Efeza i Samosa. Kad je imao trideset–ˇcetrdeset godina, nastanio se u Ateni i tamo proˇzivio tridesetak godina ˇzivota. Anaksagora je osoba koja je donijela filozofiju i fiziku iz Jonije (Jonija su jonjanske kolonije u Maloj Aziji) u Atenu. Sliˇcno kao i Sokrat poslije njega, Anaksagora je u Ateni bio smatran opasnim zbog ideja koje su bile u sukobu s grˇckom mitologijom i religijom. Baˇs zato je bio protjeran iz Atene oko 434. pr. Kr. u mjesto na obali Dardanela. Inaˇce, ˇcak i sˆam Sokrat je izriˇcito rekao da mu je Anaksagora bio uˇcitelj koji je na njega jako utjecao. Dakle, dolazak Anaksagore u Atenu je bio jako vaˇzan za daljnji razvoj fizike i zapadne misli uop´ce, jer bez Anaksagore i njegovog boravka u Ateni ne bi bilo ni Sokratove, ni Platonove, ni Aristotelove filozofije. Anaksagora je smatrao da je nous (razliˇciti tumaˇci su tu rijeˇc preveli kao duh, um ili smisao), stvar potpuno neovisna od materijalnog svijeta, uzrok svakog gibanja i svake promjene. Smatrao je da se tvar sastoji od mnoˇstva sitnih ˇcestica raznih vrsta. Tako, recimo, postoje ˇcestice zlata, ˇcestice mesa, ˇcestice kamenja, i tako dalje. Smatrao je da nous ne stvara, nego samo pokre´ce, dok je tvar po Anaksagori (ˇcini se) neuniˇstiva i nestvoriva. Sve ˇcestice su postojale od poˇcetka svemira, ali su na poˇcetku bile izmijeˇsane u neprepoznatljivu smjesu. Nous je pojedine ˇcestice povezao sa njima sliˇcnima i odvojio ih od ˇcestica razliˇcitih od njih, u viˇse koraka, pri ˇcemu je u svakom novom koraku doˇslo do finije raˇsˇclambe, i tako su nastale konkretne stvari kakve znamo iz svakodnevnog ˇzivota. Kod Anaksagore viˇse nema ideje da je sva tvar u naˇcelu iste prirode, i da bilo ˇsto moˇze postati bilo ˇsto drugo, ˇsto zapravo njegove ideje ˇcine razliˇcitijima od ideja moderne fizike nego ˇsto su bile ideje njegovih prethodnika. Jurica Palijan: Fizika predsokratskih filozofa 11 Anaksagora je smatrao da se diferencijacija elementarnih ˇcestica nikada nije dogodila potpuno ni za jedan predmet, te tako u svakom predmetu postoje djeli´ci svih elementarnih tvari. Vjerojatno je Anaksagora uzeo takav stav da bi mogao objasniti kako kiˇsa potiˇce biljke da rastu, i kako hrana potiˇce ljudsko tijelo na razvoj. Njegova teorija bi to, vjerojatno, objasnila time da u kiˇsi postoje elementarne ˇcestice pojedinih biljaka, pa biljke iz kiˇse uzimaju te ˇcestice kako bi se dalje razvijale, i da u hrani (mesu, povr´cu, vo´cu, ribi) postoji znaˇcajan udio elementarnih ˇcestica ljudskog tijela, te da tako ljudsko tijelo iz njih uzima te ˇcestice kako bi raslo. Anaksagora je Sunce smatrao nakupinom uˇzarenog metala koja je ve´ca od Peloponeza, najve´ceg poluotoka u balkanskom dijelu Grˇcke, na kojem su se nalazili Sparta, Korint i Olimpija. Tu ideju je zacijelo dobio vidjevˇsi u kovaˇcnicama kako metal prilikom zagrijavanja sve jaˇce stvara vlastitu svjetlost. Oˇcito je Anaksagori bilo jasno i da je Sunce jako daleko od Zemlje jer tvrdio je da je ve´ce od Peleponeza, a vidi se jako malim na nebu. Anaksagorina ideja o Suncu je bila puno bliˇza istini od ideja svih njegovih prethodnika jer, na primjer, Anaksimandar nije smatrao da je Sunce ogromna masa vru´ce, usijane tvari, nego da je ogromna rupa u ogromnom nebeskom kotaˇcu ispunjenom vatrom. Naˇzalost, Aristotel nije prihvatio Anaksagorinu ideju o Suncu, pa se do prve polovice 17. stolje´ca u fizici zadrˇzala ideja da su sva nebeska tijela gradena od etera. Empedoklo Empedoklo (492. – 432. pr. Kr.) ˇzivio je u grˇckom gradu Akragu na jugozapadnoj obali Sicilije. Bio je uˇcitelj poznatog sofista Gorgije. Druˇzio se s mnogim Pitagorejcima, te je navodno poznavao i Anaksagoru i Parmenida (Parmenid je, doduˇse, vjerojatno umro prije nego ˇsto je Empedoklo navrˇsio dvadesetu). Empedoklova teorija o ˇcetiri elementa je jako utjecala na Platona i Aristotela. Naime, i Platon i Aristotel su prihvatili da postoje ˇcetiri Empedoklova elementa, a Aristotel je napravio malu izmjenu u osnovi te teorije dodavˇsi eter kao peti element. Smatrao je da postoje ˇcetiri elementa: zemlja, voda, zrak i vatra. Smatrao je da su elementi neuniˇstivi i da se ne mogu mijenjati jedan u drugog (za razliku od Platona, koji je smatrao da mogu). Smatrao je da su za sve promjene u svijetu odgovorni ljubav i mrˇznja (hrvatski izvori koriste rijeˇc mrˇznja, engleski izvori strife ˇsto znaˇci sukob, a njemaˇcki izvori Streit ˇsto znaˇci svada, dok je izvorna rijeˇc νε˜ικoζ), koji elemente spajaju i razdvajaju. Empedoklo je smatrao da ´ce gibanje u svemiru vjeˇcno trajati. Njegova kozmogonija tvrdi da je u poˇcetku postojala beskonaˇcna kugla jednog, ˇsto je model svemira kojeg je smislio Parmenid. U toj kugli su se Jurica Palijan: Fizika predsokratskih filozofa 12 nalazile sve ˇcestice ˇcetiriju elemenata, i bile su potpuno stopljene zbog potpune dominacije ljubavi nad svijetom. Ljubav je postajala sve slabija, a mrˇznja sve jaˇca, pa se tvar postepeno razdvajala ˇsto je naposljetku dovelo do stanja u kojem je svemir sada, gdje i ljubav i mrˇznja postoje u znaˇcajnoj mjeri, a tvar nije niti potpuno stopljena u jedno, niti potpuno razdvojena na sastavne dijelove. Empedoklo je smatrao da ´ce u jednom trenutku mrˇznja imati potpunu vlast nad svijetom, te ´ce tako svi elementi biti potpuno razdvojeni. Nakon toga ´ce mrˇznja poˇceti slabiti, a ljubav jaˇcati, ˇsto ´ce na kraju dovesti do potpune prevlasti ljubavi, pri ˇcemu ´ce sva tvar opet biti potpuno spojena u istom stanju kao na poˇcetku svemira. Oˇcito, Empedoklo je smatrao da je svemir cikliˇcan: poˇcinje kao viˇse–manje homogena kugla, nakon ˇcega se tvar diferencira i postaje svijet kakvog znamo, na kraju dolazi do stanja potpune razdvojenosti svih ˇcestica, ponovo se vra´ca u poˇcetno stanje stopljenosti svih ˇcestica, te se ciklus dogada ispoˇcetka. Demokrit Demokrit (460. – 370. pr. Kr.) je roden u Abderi, jonjanskoj koloniji na sjeveroistoku balkanskog dijela stare Grˇcke, blizu Stagire u kojoj se kasnije rodio Aristotel. Bio je malo mladi Sokratov suvremenik, ali ga Aristotel svrstava u predsokratovce jer je po idejama bio sliˇcniji ostalim predsokratskim filozofima nego Sokratu. Nije ostavio nikakvog traga na srednjevjekovnu filozofiju jer je ga je Platon prezirao, a Aristotel naprosto nije prihva´cao njegove ideje. Tek nakon Newtona se ponovo poˇcelo teoretizirati o atomima. Sliˇcno kao njegov uˇcitelj Leukip, Demokrit je vjerovao da se sve sastoji od atoma, i da se atomi kre´cu kroz prazan prostor. Tvrdio je da postoje samo atomi – sitni, nedjeljivi, neuniˇstivi djeli´ci materije koji se razlikuju samo oblikom – i da su sva ostala ostala svojstva materije samo plod ljudskih osjetila. Vjerovao je u determinizam. Jurica Palijan: Fizika predsokratskih filozofa 13 Razvoj ideja u predsokratskoj filozofiji Pogledajmo ˇsto je bilo zajedniˇcko svim predsokratskim filozofima, po ˇcemu su se njihove ideje razlikovale, i kako su se pojedine ideje s vremenom razvijale. Svi predsokratski filozofi su vjerovali da je svijet mogu´ce objasniti razumom, i da postoji objektivna stvarnost. Kao ˇsto je dobro poznato poznavateljima filozofije, predsokratovci su bili usredotoˇceni na prirodu cijelog svemira, njegove fundamentalne zakone i njegov razvoj u proˇslosti i budu´cnosti, te se svaki predsokratovac pitanjima vezanim za pojedinca i ljudsko druˇstvo bavio ili malo ili uop´ce ne. Zato se razdoblje predsokratovaca naziva kozmoloˇskim razdobljem filozofije. Svi predsokratovci su vjerovali da je svemir vjeˇcan. Svi koji su vjerovali u postojanje tvari (izgleda da su medu njima Parmenid i ostali Elejci jedini koji su vjerovali da je tvar privid), smatrali su da je fundamentalna tvar vjeˇcna, nestvoriva i neuniˇstiva. Nijedan predsokratovac nije smatrao da ´ce svemir jednog dana nestati. Ve´cina ih je izriˇcito rekla da je svemir vjeˇcan. Tales i Anaksimen nikada nisu rekli da materija moˇze biti uniˇstena ili stvorena nego su samo tvrdili da elementarna tvar moˇze poprimiti bilo koji oblik, Anaksimandar je smatrao da je temeljna tvar, apeiron, vjeˇcna, Heraklit je smatrao da uvijek kada neˇsto nestaje nastaje neˇsto drugo, Pitagorejci su vjerovali u vjeˇcan svemir u kojem se svaki dogadaj ponavlja beskonaˇcno puno puta zbog neograniˇcenosti vremena, Ksenofan i Parmenid (i svi Elejci) vjerovali su u vjeˇcan i nepromjenjiv svemir, Leukip i Demokrit su vjerovali u vjeˇcnost atoma, Empedoklo je vjerovao da svemir prolazi kroz beskonaˇcno puno ciklusa u kojima se neuniˇstivi elementarni dijelovi tvari potpuno razdvajaju i potpuno spajaju, a Anaksagora je vjerovao da se promjene u svijetu ne dogadaju nastankom ili nestankom stvari, nego razliˇcitim kombiniranjem neuniˇstivih i nestvorivih elementarnih dijelova svijeta. Ve´cina predsokratovaca je vjerovala u postojanje mnoˇstva svjetova. Ukratko, po svim predsokratovcima, svemir je vjeˇcan i fundamentalna tvar je vjeˇcna, neuniˇstiva i nestvoriva (ako tvar postoji). Svi predsokratovci koji su vjerovali da promjene u svijetu postoje (ovdje su Ksenofan i Elejci izuzetak), istovjetno modernim fiziˇcarima, vjerovali su da postoje nepromjenjivi fundamentalni zakoni prirode koji odreduju sve dogadaje, te su ih nastojali na´ci. Ta potraga je vjerojatno bila polazna toˇcka filozofije Talesa i Anaksimena koji su nastojali svijet objasniti jednom fundamentalnom tvari. Anaksimandar je ˇcinio isto, a kod njega se vidi i uvjerenje da postoji nepromjenjivi fundamentalni zakon ravnoteˇze svemira po kojem svaka stvar nastaje i nestaje zajedno sa svojom toˇcnom suprotnosti. Heraklit je izriˇcito rekao da postoji logos koji je zajedniˇcki svemu i koji odreduje Jurica Palijan: Fizika predsokratskih filozofa 14 sve dogadaje, ˇsto je ve´c jasno izraˇzen determinizam. Determinizam u sebi sadrˇzi vjeru u postojanje i nepromjenjivost fundamentalnih zakona prirode. Deterministi su bili i Leukip te Demokrit. Anaksagora je vjerovao da je ˇ nous uvijek isti i da odreduje sve promjene u svijetu. Cak je i u grˇckom predznanstvenom miˇsljenju bila izraˇzena ideja da postoji neˇsto ˇsto ima potpunu vlast nad svime. Naime, u grˇckoj mitologiji su boˇzice sudbine, Moire, imale potpunu vlast ˇcak i nad bogovima Olimpa. Dakle, fatalizam je bio dio grˇcke mitologije i religije, te je zato bio dominantan stav u starogrˇckom druˇstvu. Fatalizam i determinizam su ista stvar, uz razliku ˇsto je fatalizam utemeljen u vjeri u nadnaravno, a determinizam u vjeri u postojanje fundamentalnih zakona prirode po kojima se sve dogada. Oba stava su u biti vjera u predodredenost dogadaja. Ta vjera je, oˇcito, u grˇckoj kulturi postojala prije filozofije i fizike. Vjerojatno su baˇs zato, pod utjecajem grˇcke civilizacije u kojoj su ˇzivjeli, prvi filozofi pretpostavili determinizam. Izgleda da je determinizam napuˇsten kod Sokrata i kod ve´cine kasnijih filozofa, ali ponovo postaje dominantan stav medu fiziˇcarima negdje u vrijeme Newtona, te ostaje dominantan do nastanka kvantne fizike. S obzirom da kvantna fizika tvrdi da stanje nijednog sustava nije toˇcno definirano, i da se svaki sustav moˇze razvijati tokom vremena na mnoˇstvo mogu´cih naˇcina (od kojih su neki naˇcini viˇse a neki manje vjerojatni), kvantna fizika je ozbiljno poljuljala temelje determinizma. Da ukratko iznesemo najvaˇzniju misao koja je izraˇzena u ovom odlomku: predsokratski filozofi koji nisu poricali stvarnost pojavnog, promjenjivog svijeta (svi osim Ksenofana i Elejaca), bili su deterministi, a determinizam je kod takvih filozofa postajao u pravilu sve jasnije izraˇzen kako se vrijeme pribliˇzavalo Sokratu. ˇ se astronomije i kozmologije tiˇce, Tales je smatrao da Zemlja pluta Sto na vodi, i ˇcini se da je pretpostavljao da je ona ravna ploˇca. Njegov uˇcenik Anaksimandar je smatrao da je Zemlja valjak s triput ve´cim promjerom od visine (disk), na ˇcijem ravnom kruˇznom vrhu ˇzive ljudi, a da su nebeska tijela ogromne rupe na divovskim, vatrom ispunjenim nebeskim kotaˇcima koji se vrte oko Zemlje. Pitagora, koji se filozofijom poˇceo baviti nakon Anaksimandra, smatrao je da je Zemlja savrˇsena kugla, i da se nebeska tijela gibaju po nekom matematiˇckom zakonu. Platon i Aristotel su prihvatili te Pitagorine ideje. Anaksagora je smatrao da je Sunce ogromno i da je gradeno od usijanog, vru´ceg metala, ali ta ideja, naˇzalost, nije imala utjecaja na daljnji razvoj fizike jer je Platon i Aristotel nisu prihvatili. Tek u Novom vijeku se, neovisno o Anaksagori, doˇslo do spoznaje da Sunce svijetli jer je jako vru´ce i da je gradeno od istih tvari koje postoje na Zemlji. Najvaˇznije i najutjecajnije astronomske ideje koje su razvili predsokratovci su da je Zemlja (savrˇsena) kugla, i da se nebeska tijela gibaju po stalnom matematiˇckom zakonu pomo´cu kojeg se mogu predvidjeti njihovi budu´ci poloˇzaji na nebu. Jurica Palijan: Fizika predsokratskih filozofa 15 ˇ se kozmogonije tiˇce, prvi filozof Tales se nije bavio pitanjem ˇsto se Sto dogada sa svemirom tokom cijele vjeˇcnosti, nego je poˇceo od trenutka nastanka svemira. Taj pristup je, ˇcini se, isti kao pristup ve´cine religija i mitologija, a izmedu ostalog i grˇcke i egipatske, pa je mogu´ce da je Tales uzeo taj pristup baˇs zbog utjecaja tih religija. Tales je tvrdio da je u poˇcetku svemir bio graden samo od vode, ali nije razjasnio ˇsto je bilo prije, niti je razmiˇsljao o kraju svijeta. Anaksimandar je svojom kozmologijom obuhvatio cijelu vjeˇcnost: po njemu, postoji mnoˇstvo svjetova, pa je prema tom njegovom stavu mogu´ce da je prije naˇseg svijeta postojalo mnogo ili beskonaˇcno puno svjetova, i da ´ce nakon nestanka naˇseg svijeta postojati mnogo ili beskonaˇcno puno svjetova, a mogu´ce je i da drugi svjetovi postoje istovremeno s naˇsim svijetom. Po Anaksimandru, dakle, ne postoji jedan trenutak prije kojeg se nema o ˇcemu priˇcati, za razliku od Talesa po kojem je na poˇcetku bila samo voda, a prije poˇcetka niˇsta vaˇzno, nego se po Anaksimandru za svaki trenutak moˇze re´ci da su i prije njega mogli postojati neki svjetovi. Po Anaksimandru, potpuno nedefinirani apeiron se korak po korak razdvaja u parove suprotnosti tako da je u svakom trenutku svaka karakteristika svake stvari u svemiru uravnoteˇzena njenom toˇcnom suprotnoˇs´cu koja postoji negdje drugdje u svemiru, i tako se svemir razvija iz potpune nedefiniranosti u sloˇzeni svemir kojeg znamo iz svakodnevnog ˇzivota. Anaksimandar je vjerovao da spajanjem toˇcnih suprotnosti nastaje apeiron, pa je mogu´ce da je vjerovao u izglednost da se jednoga dana sve suprotnosti u ovom svijetu poniˇste ne ostavljaju´ci iza sebe nikakvog traga od ovog svijeta, nego samo bezobliˇcni apeiron. Anaksagora, iako je ˇzivio pred kraj razdoblja predsokratovaca, opet je pretpostavljao, sliˇcno Talesu, da postoji samo jedan svijet (ovaj) koji je nastao u jednom trenutku, i ˇciji nestanak nije razmatrao. Empedoklo je, pak, vjerovao da je svemir cikliˇcan i da vjeˇcno oscilira izmedu stanja potpune sjedinjenosti elementarnih ˇcestica i njihove potpune razjedinjenosti, te se na taj naˇcin svijet kakvog znamo beskonaˇcno puta stvara i uniˇstava tokom vremena. Dakle, nijedan predsokratovac nije mislio da ´ce svemir ikada biti bespovratno uniˇsten. Neki su smatrali da postoji samo ovaj svemir, da je nastao u nekom trenutku i da ´ce postojati vjeˇcno, dok su drugi smatrali da u sveukupnom prostoru i vremenu postoji beskonaˇcno puno svjetova od kojih su svi konaˇcnog vijeka trajanja. Oba stava su postojala od poˇcetka do kraja razdoblja predsokratovaca. Izuzetak su, kao i kod mnogih stvari, Elejci, koji su smatrali da je svemir (ili bitak ) vjeˇcan, stalno isti, i da je oduvijek postojao. Ve´cina predsokratovaca je traˇzila neuniˇstivu fundamentalnu tvar, ili skup neuniˇstivih fundamentalnih tvari, od kojih se sve sastoji. Isprva smo imali ono ˇsto moˇzemo nazvati materijalistiˇckim monizmom; Tales, Anaksimandar, Anaksimen i Heraklit su vjerovali da je fundamentalna tvar samo jedna. Za Jurica Palijan: Fizika predsokratskih filozofa 16 Talesa, koji je fundamentalnom tvari smatrao vodu, i za Anaksimena, koji je fundamentalnom tvari smatrao zrak, fundamentalna tvar je bila vjeˇcna i mogla se pretvoriti u bilo ˇsto ˇsto poznajemo iz svakodnevnog ˇzivota. Anaksimandar je smatrao da fundamentalna tvar, apeiron, nestaje kada stvara konkretne stvari ograniˇcenog trajanja, ali da te konkretne stvari pri svom nestanku opet postaju apeiron. Heraklit je jasno rekao da bilo ˇsto moˇze postati bilo ˇsto drugo, ali izgleda da je vatri dao povlaˇsteno mjesto jer se nju moglo gledati kao otjelovljenje promjene. Kod kasnijih predsokratovaca koji su razmatrali fundamentalnu tvar, postojao je iskljuˇcivo materijalistiˇcki pluralizam; Empedoklo je smatrao da postoje ˇcetiri fundamentalne tvari (zemlja, voda, zrak i vatra), Anaksagora da postoji veliko mnoˇstvo fundamentalnih tvari, od kojih svaka fundamentalna tvar ima svojstva konkretnih predmeta poznatih iz svakodnevnog ˇzivota (po njemu, postojale su, na primjer, fundamentalne ˇcestice mesa, vode, zlata, ˇzeljeza, kamena, i tako dalje). Leukip i Demokrit su sve svodili na nepromjenjive, neuniˇstive i nestvorive atome koji se medusobno razlikuju samo oblikom, te je ispravnije njihov pristup nazvati pluralizmom nego monizmom jer svi atomi nisu isti po svojstvima. Dakle, iako su filozofija i fizika poˇcele svodenjem svega na jednu tvar i jedan princip, kasniji predsokratovci su umjesto jedne tvari izabrali nekoliko tvari ili veliko mnoˇstvo razliˇcitih tvari za skup fundamentalnih tvari. Jurica Palijan: Fizika predsokratskih filozofa 17 Literatura ˇ 1. Ivan Supek: Povijest fizike, Skolska knjiga, Zagreb, 1990. 2. Werner Heisenberg: Physik und Philosophie, S. Hirzel Verlag, Stuttgart, 2007. ˇ 3. Johannes Hirschberger: Mala povijest filozofije, Skolska knjiga, Zagreb, 1995. 4. Vesna Muni´c: Povijest staroga vijeka za I. razred gimnazije, Alfa, Zagreb, 1996. 5. Wikipedia, the Free Encyclopedia, http://en.wikipedia.org, kolovoz 2009. 6. Wikipedija, slobodna enciklopedija, http://hr.wikipedia.org, kolovoz 2009. 7. Wikipedia, die freie Enzyklop¨adie, http://de.wikipedia.org, kolovoz 2009. 8. Geraldine Pinch: Magic in Ancient Egypt, British Museum Press, London, 1994. 9. Joann Fletcher: Drevni Egipat, 24 sata, Zagreb, 2008.
© Copyright 2024 Paperzz
