U. Bäumer HO∆EMO SAMO TVOJU DU©U 1 Naslov izvornika: U. Bäumer WIR WOLLEN NUR DEINE SEELE Rockszene und Okkultismus: Daten - Fakten - Hintergründe IzdavaË: Christliche Literatur Verbreitung e.V. Postfach 110135 • 33661 Bielefeld ISBN 3-89397-103-3 Prvo izdanje 1984. Deseto izdanje 1993. Copyright 1984. by CLV U. Bäumer HO∆EMO SAMO TVOJU DU©U Rock scena i okultizam S njemaËkog prevela Viπnja BartoloviÊ HKZ “MI” - EUROLIBER Zagreb, 1998. Copyright za hrvatski prijevod by EUROLIBER, Zagreb, MaruliÊev trg 17 2 3 Biblioteka DUHOVNAKU∆A, knjiga 11. Niz ZNACI VREMENA, knjiga 2. Nakladnik HKZ “MI”, Zagreb EUROLIBER, Zagreb Odgovara Anelko KaÊunko Urednik Vladimir LonËareviÊ Prijevod Viπnja BartoloviÊ GrafiŁka priprema PAGIgraf, Zagreb Tisak TRGOTISAK-M, Zagreb Naklada 5.000 SADRÆAJ Predgovor Prvo poglavlje: ........................7 Nastanak okultne rock-glazbe . . . . . . . . . . . . . .9 Drugo poglavlje: Sympathy for the Devil . . .25 TreÊe poglavlje: Zauzimanje stava . . . . . . . .39 »etvrto poglavlje: Pod demonskim utjecajem? . . . . . . . . . . . . . .55 Peto poglavlje: Hotel California . . . . . . . . . .71 ©esto poglavlje: Highway to Hell . . . . . . . . .87 Sedmo poglavlje: Umanjivanje znaËenja ili pretjerivanje? . . . . . . . . . . .101 Osmo poglavlje: Kakvu ulogu ima glazba? .107 Deveto poglavlje: “Eksplozija okultnog” . . . .121 Biljeπke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .137 ISBN 953-6455-05-6 CIP- Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica, Zagreb UDK 78.036:133.4 BAEUMER, Ulrich HoÊemo samo tvoju duπu : rock scena i okultizam / U. [Ulrich] Baeumer ; s njemaËkog prevela Viπnja BartoloviÊ. - Zagreb : HKZ “Mi” : Euroliber, 1998. - 142 str. ; 18 cm. - (Biblioteka Duhovna kuÊa ; knj. 11). - (Niz Znaci vremena ; knj. 2) Prijevod djela: Wir wollen nur deine Seele. - Bibliografija str. 137-142. ISBN 953-6455-05-6 (HKZ “Mi”) 981007043 4 5 “Oduvijek su glazba i magija u svim kulturama iπle ruku pod ruku. »ini se da je glazba, koja ne æeli utjecati samo na razum, veÊ prije svega i na Ëovjekove osjeÊaje (koji seæu sve do podsvjesti), ona kljuËanica kroz koju moæemo ‘zaviriti’ u djeliÊe jedne druge stvarnosti - Ëak i u samome sebi. Elektronskim kompozitorima poput Karlheinza Stockhausena ta je veza veÊ odavno poznata. U rock-glazbi zapadnog kulturnog kruga osobito se pak stvara i doæivljava magija.” “Rock-glazba i magija”, Rock Session1 “Koriπtenje ouija-dasaka, Ëarolija i droga, zazi vanje okultnih sila nije tek odnedavna sastavni dio umjetniËke djelatnosti. Praznovjerje i Ëaro bne rijeËi oduvijek su pripadale svijetu umjet nosti. U svim podruËjima umjetniËkog djelovan ja mogu se naÊi takvi tragovi, pa ni rock’n’roll nije toga ostao poπteen. Moæda je rock’n’roll Ëak osobito pogodan za utjecaje takve vrste...” “Rock & crna magija”, Spotlight10/1978. “Neke rock’n’roll-grupe stoje zajedno uokrug i ispijaju πalice pune krvi. Neki padaju na koljena i klanjaju se avlu.” bivπa rock-zvijezda Little Richard , ljeto 1980. 6 PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU Jako se radujemo da hrvatskom Ëitateljstvu moæemo predstaviti knjigu HoÊemo samo tvoju duπu. Ta je knjiga na njemaËkom govornom podruËju potaknula veliko zanimanje zbog osobite i malo poznate problematike. Bila je povod cijelom nizu pisama Ëitatelja, razgovora, pitanja i rasprava. Neka pitanja redovito su se ponavljala, meu ostalim i pitanje o tome treba li ovu knjigu shvatiti kao neku vrstu okruænice protiv rockglazbe opÊenito ili barem protiv stilskog pravca hard-rocka. Da pojasnimo: knjiga HoÊemo samo tvoju duπu æeli upozoriti na povezanost koja postoji izmeu razliËitih rock-izvoaËa i tajanstvenog podruËja okultizma. Osim filmskih redatelja, spisatelja i umjetnika, postoje i glazbenici koji se bave crnom magijom, spiritizmom i sotonskim kultovima, te svoju “poruku” æele predati ljudima. Nerijetko je s okultnom “fasadom” povezan joπ jedan motiv, a to je beskrupulozna zarada. To na osobit naËin vrijedi za zle pojave u 7 hard-rocku i heavy-metalu, koji se posljednjih godina ubrajaju u najopasnije i zabrinjavajuÊe razvojne pravce na rock-sceni. Autor knjige u svojim je istraæivanjima skupio zanimljive i malo poznate podatke o popularnim rock-grupama. Misteriozni, najËeπÊe nepoznati “zakulisni” æivot razliËitih rockizvoaËa autor osvjetljava na temelju brojnih podataka i Ëinjenica, donoseÊi πokantna otkriÊa. Autor pri tome zauzima kritiËko stajaliπte, daje vaæne i istodobno izazovne poticaje na razmiπljanje, te Ëitatelju na temelju Biblije ukazuje na moguÊe posljedice prihvaÊanja te glazbe. IzdavaËe hrvatskog izdanja radovalo bi kada bi ova knjiga i u Hrvatskoj izazvala mnoπtvo reakcija - pisama, pitanja i rasprava. EUROLIBER MaruliÊev trg 17 10000 Zagreb Trg Mihovila PavlinoviÊa 1 21000 Split 8 HKZ “MI” MesniËka 2 10000 Zagreb 1. NASTANAK OKULTNE ROCK-GLAZBE Godina je 1969. Tri godine nakon πto je oglaπeno “vrijeme klanjanja avlu” osnivanjem Prve sotonske crkve u San Franciscu, okultizam i sotonski kult poËinju drsko nastupati u javnosti i putem rock-scene. PoËetak je oznaËio engleski sastav Black Sabbath (Crni sabat). Ime daje ono πto obeÊava: sa svojim novim scenskim nastupom, u kojem je teπka rock-glazba popraÊena crnim misama, prizivanjima avla i kultom vjeπtica, ova se grupa razvila u prototip i utjelovljenje “okultnog rocka” - one posebne vrste rock-glazbe u kojoj su okultni elementi (magija, spiritizam, sotonizam itd.) u prvom planu u tekstovima pjesama i izvedbi na pozornici. Ta kombinacija hard-rocka s okultnim i sotonskim trebala je prokrËiti put drugim grupama: Black Sabbat je postao preteËa onih bendova mlae heavy-metal generacije, koji su posljednjih godina svojoj publici ulili strah u kosti. Leksikon rock-glazbe izvjeπtava: Black Sabbath se godine 1969. u Birminghamu zakleo na totalni rock, te je za sebe 9 izabrao ime jednog horor-filma s Borisom Karloffom u glavnoj ulozi. Godinu dana kasnije taj je kvartet svojom luaËkom pjesmom “Paranoid” (sastavljenom za deset minuta) postao hit-bend na obje strane Atlantika. Ozzy Osbourne (vokal), Tony Iommi (gitara), Geezer Butler (bas-gitara) i Bill Ward (bubnjevi) isprva su se na pozornici iæivljavali u okultnim ritualima i hvalili svojim igrama iz djetinjstva punim nasilja u radniËkim Ëetvrtima Birminghama, sve dok nisu postali popularni kao romantiËni rockodmetnici. Njihov uspjeh kod maloljetne publike bio je potpuno opreËan ocjeni kritiËara. Prijamljivi zvuk “lave” s kreπtavim solo glasom prenosio je tekstove koji su πokirali javnost, kao: “Oduzmi si æivot, on postaje jeftin; ubij nekog, nitko neÊe plakati. Sloboda je tvoja, uËini samo svoju duænost, æelimo samo tvoju duπu”(“Cornucopia”). Takvi tekstovi u tolikoj mjeri su oduπevili ameriËku mladeæ da je bend tamo neprestano bio na turnejama i ubirao zlatne albume. Tek nakon πto su se neki sviraËi na koncertima poËeli ruπiti zbog iscrpljenosti, grupa je prestala sa svojim grozniËavim putovanjima po 10 SAD-u. Osbourne je to obrazloæio drukËije: “Amerika je najsotonskija zemlja na svijetu. Jenkiji Êe za dolare uËiniti sve. Ljudi su tamo (u svojoj pohlepi za drogom) prava noÊna mora. »udi me πto barem pola njih ne dolazi na koncert s mrtvaËkim sandukom.”1 StruËnjak za rock-glazbu Tibor Kneif komentirao je prvi album Black Sabbatha ovim rijeËima: “Iste godine kad je sastav Deep Purple izdao svoj album ‘In Rock’, grupa Black Sabbath , takoer iz Engleske, izdala je svoj prvi album. Otada je u hardrocku utemeljen novi pravac, koji bi se zbog inspiriranosti Hitchcockom mogao nazvati ‘rock strave i uæasa’ - u njemu se nasilje sublimira kao strah pred zastraπujuÊim. Naslovna pjesma tog albuma praÊena je zvukom zvona i sniæenom kvintom, tzv. tritonom, koji najavljuje zlu kob, a koji u starijim ruskim programskim kompozicijama kod sluπatelja izaziva tjeskobu. Kao πto u kvalitetnijim filmovima o Drakuli u biti sama igra sjena izaziva stravu, tako i tu tekst pjesme samo ugoajno ukazuje na uæas prethodne noÊi, umjesto da ga izriËito spomene. Bliskost s crnom magijom jasno je vidljiva na nutarnjoj strani omota albuma iz 11 1970. godine, i to u obliku tajanstvenog kriæa postavljenog naglavaËke. Vanjska strana omota prikazuje oronulu kuÊu, osuπene grane, i blijedu kÊi Drakule koja izgleda nestvarno.”2 “Neki ljudi kaæu da moja ljubav ne moæe biti istinita. Molim te, vjeruj mi, najdraæi moj, i ja Êu ti pokazati. Oh, voli me sada, i neÊe ti biti æao prekinuti sa æivotom kojim si æivio prije susreta sa mnom... Moje je ime Lucifer - uzmi moju ruku!” Anton LaVey , πtovalac avla i utemeljitelj prve sluæbene sotonske crkve u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama (“First Church of Satan”), izjavio je u studenom 1968.: “Masa koja pristaje uz Zloga iskrivljuje OËenaπ, unosi u nj besramnosti i gazi Kristov kriæ nogama, ili ga vjeπa naglavaËke.” Prvi LP grupe Black Sabbath izazvao je val srdæbe i odbijanja, ali i privole. Povrh toga izazvao je i naglu rasprodaju na træiπtu knjiga: knjige na temu crne magije, kulta vjeπtica i prizivanja duhova iznenada su se razgrabile.3 IsjeËak naslovne pjesme Black Sabbatha glasi: “©to je to?! Stoji preda mnom. Lik u crno odjeven, koji pokazuje na mene! Okreni se æurno i bjeæi! Pronai izabranog! Crni lik s oËima od vatre pokazuje ljudima -nji hovu æudnju. Vidim plamen kako suklja sve viπe i viπe! Oh, ne, ne, ne, ne!! Molim te, Boæe, pomozi mi!!!” U pjesmi “NIB” Lucifer (sotona) mami duπu sluπatelja: 12 Na omotnici LP-ploËe “Reflection - Black Sabbath” hvalisavo piπe: “Odmah na prvoj LP-ploËi prizivali su Sotonu - koji je onda uistinu i doπao. ObeÊao im je uspjehe u cijelom svijetu. Radi toga moraju svake godine svirati na veliki sabat (subotu). I jedna i druga strana do danas je odræala rijeË. ©est uspjeπnih LP-ploËa, golemi koncerti pred oboæavateljima iz cijelog svijeta. Na tim koncertima svirali su svoj pakleno vruÊi hard-rock, idealnu glazbu za paklena slavlja za crne, krvave sabate (subote). 13 A ti, bijedni luaËe, koji dræiπ ovu LP-ploËu u rukama, znaj sada, da si s njom prodao svoju duπu, jer Êe te ona brzo uloviti u ovom paklenom ritmu, u avolskoj snazi ove glazbe. I ovaj divlji glazbeni ugriz tarantule uËinit Êe da pleπeπ bez kraja, bez prestanka. ” Njegov kolega iz grupe Ozzy Osbourne tvrdi da je bio prisiljen gledati okultni hororfilm “Egzorcist” dvadeset πest (!) puta.5 Jednom prilikom je za sebe rekao: “Ne znam jesam li medij neke izvanjske sile. U svakom sluËaju, nadam se, naravno, da nije ono πto mislim: Sotona.” 6 Za oboæavatelje postoje Ëak naljepnice na kojima otvoreno piπe: “I’m possessed by Black Sabbath” (Opsjednut sam Black Sabbathom)! Nevjerojatno, ali istinito Izrazito demonske oznake moæemo vidjeti i na omotu LP-ija “Sabbath Bloody Sabbath”, na kojem je naslikan gnusan sotonski ritual. Na omotu se pojavljuje i poznati i ozloglaπeni broj 666, broj “Antikrista” (Otk 13,18), koji kod oboæavatelja Sotone ima veliku ulogu. Broj 666, koji se zajedno s mrtvaËkom glavom i prekriæenim kostima pojavljuje na nekim majicama kluba oboæavatelja, slobodno moæemo ocijeniti kao znak otvorenog pristajanja uz sotonizam. Bubnjar Black Sabbatha Bill Ward , otvoreno je jednom priznao da osjeÊa da bi “Sotona mogao biti bog”. 4 14 Nakon ovih izjava glazbenika ne Ëudimo se tome πto u nekim svojim pjesmama daju rijeË Sotoni osobno: “Gospodar ovoga svijeta” (“Lord of this World”)7: “Istraæujeπ svoj duh i ne znaπ gdje da poËneπ. Ne moæeπ naÊi pravi kljuË za svoje srce. Misliπ da znaπ, ali nikad nisi posve siguran. Tvoja je duπa bolesna, ali neÊeπ naÊi lijeka. Tvoj svijet za tebe je stvorio netko u nebu, ali ti biraπ zle putove - umjesto ljubavi. Gdjegod æivio, Ëiniπ da ja budem gospodar ovog svijeta. Tvoja duπa, koju sam ti uzeo, nikome Ëak ne nedostaje. Gospodar ovoga svijeta - zli posjednik! Gospodar ovoga svijeta - on je sad tvoj ispovje dnik! 15 Ti misliπ da si neduæan i da se nemaπ Ëega bojati. Kaæeπ da me ne znaπ - ali zar to nije jasno? Opredjeljujeπ se za mene svojom svjetovnom poæudom i oholoπÊu. Da li Êeπ se opredijeliti za mene i kada umreπ?” Ta pjesma potjeËe s LP-a “Master of Reality” (1971). Black Sabbath na istoj ploËi donosi i sljedeÊe “umjetniËko djelo preobrazbe”, koje - nevjerojatno, ali istinito - zvuËi veoma krπÊanski: “After Forever” 7 “Da li si ikad razmiπljao o svojoj duπi - da li se ona moæe spasiti? Ili moæda pak misliπ da Êeπ jedno stavno ostati u grobu kada jednom umreπ? Da li je Bog samo puka misao u tvojoj glavi ili je on dio tebe? Da li je Krist samo neko ime koje si jednom proËitao u nekoj knjizi kad si joπ iπao u πkolu? Prije nego πto te kritiziraju, trebali bi spoznati da je Bog jedini put do ljubavi... Mislim da je istina da su ljudi poput tebe raspeli Krista. I mislim da je æalosno πto je tvoje miπljenje bilo miπljenje veÊine. Da li Êeπ biti siguran u svoje miπljenje kada se pribliæi tvoja smrt i da li Êeπ tada reÊi da ne vjerujeπ? Imao si πansu, ali si je odbio i sada to viπe ne moæeπ ispraviti. Moæda Êeπ jednom konaËno promisliti prije nego πto kaæeπ da je Bog mrtav i zaboravljen. Otvori svoje oËi i jednostavno uvidi da je on jedini koji te sada moæe spasiti od tvojeg grijeha i mrænje. Ili Êeπ se i dalje izrugivati tome πto sada Ëujeπ? - Da! - Mislim da je za tebe prekasno.” Ja sam vidio istinu. Da, ja sam vidio svjetlo, i promijenio sam svoje putove. I bit Êu spreman na kraju naπih dana, kada budeπ sam i kada te bude strah. Nadam se da ovaj kratki odlomak jasno pokazuje kako i krπÊani - vjernici mogu biti zavedeni lukavoπÊu avla. “Poboæan” tekst (poput ovog “After Forever”) nikako ne daje pouzdanu informaciju o duhovnosti autora. VeÊ je i apostol Pavao upozoravao na to da se Sotona zna vrlo vjeπto prikriti i prevariti ljude, kako bi upali u njegovu zamku.8 Da li je moguÊe da se bojiπ toga πto bi mogli reÊi tvoji prijatelji - kad bi znali da vjerujeπ u Boga? Zasigurno Êe neki upozoriti na to da Ëlanovi grupe Black Sabbath ipak nose metalne 16 17 kriæeve. Je li to izraz njihova krπÊanskog nazora? Nipoπto! PoznavajuÊi opasnosti koje prijete od demona neki se okultisti (“bijeli magiËari”) zaπtiÊuju metalnim kriæevima. Prema njihovim izjavama, zle sile boje se tog znaka. Ipak, Ëetvorica “paklenih rockera” ne prezaju pred tim da povremeno kriæ objese naopako...9 Bob Larson, koji je u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama poznat kao krπÊanski struËnjak za rock-glazbu, bio je vrlo uznemiren brojem albuma Black Sabbatha koje posjeduje krπÊanska mladeæ: “Bio sam πokiran kada sam otkrio da zabrinjavajuÊe velik broj mladih ljudi koji vjeruju u Krista kupuju i sluπaju albume Black Sabbatha , iako znaju da je ta grupa naklonjena Sotoni. Neki su pokuπali stati u obranu Black Sabbatha , navodeÊi njihovu pjesmu ‘After Forever’.”10 glavni pjevaË Ozzy Osbourne odijelio od svojih kolega, kako bi zapoËeo solo-karijeru. Osbourne , koji se odao piÊu, saæeto je o svom odlasku iz Black Sabbatha rekao sljedeÊe: “Zapravo me ovdje uopÊe ne bi trebalo biti, veÊ bih trebao biti u lijesu. Bilo je pet do dvanaest. Da sam ostao u Black Sabbathu, uskoro bi se dogodio Keith Moon broj dva. PijanËevanje je bilo moj hobi...”11 “Bez pjevaËa Black Sabbath vrijedi toliko koliko televizor bez ekrana” - glasio je komentar jednog rock-magazina. Grupa je uspjela u bivπem pjevaËu grupe Rainbow Ronnieu Jamesu Diou - koji je i u Rainbowu pokazivao veliku sklonost prema okultnom konaËno naÊi prikladnu zamjenu. Godine 1980. iziπao je LP “Heaven and Hell” (“Raj i pakao”). Na crnom omotu ove ploËe prikazana su tri anela s aureolama, ali s crvenim lakom na noktima, kako kartaju i puπe cigarete! Prije bi to, dakle, bili pakleni aneli, a mjesto viπe “pakao” nego “raj”! Raj i pakao Nakon osmog LP-ija Black Sabbatha “Never Say Die” (1978) doπlo je do skandala kad se 18 Koncem 1981. uslijedio je LP “Mob Rules”, Ëija je naslovna pjesma postala glavna prateÊa glazba u okultno-fantastiËnom filmu 19 “Heavy Metal”. “Live Evil” (“Æivo zlo”) naslov je dvostrukog live-albuma grupe; taj naslov saæeto izraæava ono πto bend sam o sebi misli, i ono na πto tisuÊe i tisuÊe oboæa- vatelja pomisle pri spomenu imena “Black Sabbath”. Ronnie James Dio prilikom jednog koncerta uæivo pozdravio je publiku sotonskim pozdravom, pri Ëemu je ispruæio kaæiprst i mali prst (time su simbolizirani rogovi). PjevaË je zaurlao prema mnoπtvu, a mnogi su mu odzdravili istim sotonskim pozdravom. Dio je tada pogledao u znak koji je rukom naËinio i rekao: “Mnogi ljudi misle da znaju πto ovaj znak znaËi, ali mi znamo πto uistinu znaËi. On znaËi: ‘Æivio rock’n’roll’.”12 Ulazak u grupu popularnog bivπeg pjevaËa grupe Deep Purple Iana Gillana , bio je spektakularan. On je iznenada preuzeo posao Ronniea Jamesa Dioa, koji je napustio grupu u oæujku 1983. Omotnica solo-LP-a Ronniea Jamesa Dioa “Holy Diver” (1983). Sablasna scena prikazuje avla koji kupca ploËe pozdravlja sotonskim pozdravom. Upravo je Ëovjeka svezana u lance - kojeg lako moæemo raspoznati kao sveÊenika - bacio u pobjeπnjelo more. 20 “Sviraju kao da ih je vrag opsjeo”, opisuje nastup nove formacije jedan Ëasopis za mlade te nastavlja: “Na vanjskoj strani omotnice ceri se grimasa paklenog novoroenËeta vraæjih, zelenih oËiju. Ima rogove na Êelavom tjemenu, zube vampira koji svjetlucaju iz kutova usta, i duge, πiljate, æute nokte. Kao πto obeÊava naslov najnovije LP-ploËe Black Sabbatha ‘Born again’ (‘Ponovo roen’) takvima su se pokazali ‘velikani’ hard-rocka 21 u rujnu na dugooËekivanoj turneji po NjemaËkoj. I uistinu, ‘klanjatelji avlu rock-glazbe’, kako Black Sabbath rado sam sebe naziva, joπ privlaËe na tisuÊe vjernih oboæavatelja u koncertne dvorane, u kojima uz pakleno glasnu glazbu slave svoje crne rock-mise. U debelim slojevima navire zelenkasto-bijela magla preko pozornice dok bend poËinje s bubnjanjem uvodne pjesme ‘Born again’. Na platnu iznad pozornice svjetlucaju obrisi engleskog ærtvenika ‘Stonehenge’, a sasvim naprijed, kleËeÊi u magli, Ian Gillan trese svojom smeom glavom kao da je opsjednut, i urla ‘Paranoid’ ili ‘Iron Man’ prema pobjeπnjeloj masi, koja kao zaËarana pleπe na toj crnoj misi i stalno hoÊe joπ.”13 nekoliko milijuna primjeraka). Dio Osbournova gnusnog showa uæivo bio je i obiËaj da pticama odgriza glavu, sve dok jednom nije odgrizao glavu mrtvog πiπmiπa kojeg mu je netko bacio na pozornicu, nakon Jedan je oboæavatelj primijetio: “Uz njihovu glazbu moæe se i bez droge pasti u trans.” Luciferov miljenik Ozzy Osbourne (“Luciferov miljenik”, kako ga je nazvao jedan glazbeni Ëasopis) sasvim se predao tome da obnovi sjaj svog okultnog imagea, πto mu je i uspjelo i donijelo cijeli niz zlatnih i platinastih ploËa (nakon prodaje 22 Nutarnja strana omotnice live-LP-a Ozzya Osbournea “Speak of the Devil” (1982), na kojoj se na najgnusniji naËin pokazuje kao vampir koji siπe krv. Na ploËi “Bark at the Moon” (1984) on se Ëak pretvorio u vukodlaka. Na LPploËi “Diary of a Madman” (1981), koja je puna tajanstvenih πifri, “Luciferova miljenika” vidimo kako gestikulira ispod naopako okrenutog kriæa. 23 Ëega je morao primiti niz bolnih injekcija protiv bjesnoÊe.14 Osbourneov prvi album “Blizzard of Ozz” (1981) jedan je Ëasopis za mlade opisao sljedeÊim rijeËima: “Ozzy Osbourne , kao uvijek pun simbola, ponovno se javio nakon odlaska iz grupe Black Sabbath LP-ploËom ‘Blizzard of Ozz’. Na omotu ploËe Ozzy leæi umotan u crveno sveÊeniËko ruho, usred krajolika punog magle, mrtvaËkih glava, s crnom maËkom, i velikim kriæem podignutim za napad... I zato uopÊe ne Ëudi kada se Ozzy u jednoj pjesmi obraÊa najbrutalnijem πtovatelju avla i okultistu novijeg vremena, Ëiji je sljedbenik i Jimmy Page iz grupe Led Zeppelin: ‘Mr. Crowley, I wanna know what you meant.’ (Gospodine Crowley, æelim znati πto ste mislili.)15 Time πto je odao πtovanje Aleisteru Crowleyu, Ozzy Osbourne “vinuo” se u Guinnessovu knjigu rekorda : “Mr. Crowley” najprodavaniji je “picturedisc” (ploËa sa slikom na vinilu) koji je ikad napravljen!16 24 2. SYMPATHY FOR THE DEVIL (SIMP ATIJA ZA VRAGA) Velika Zvijer 666 Ozloglaπeni magiËar Aleister Crowley (18751947) smatra se najveÊim sotonistom dvadesetog stoljeÊa. Godine 1896. u Stockholmu je navodno imao viziju, koja mu je dala sigurnost da je on Antikrist. Otada sebe naziva “Velikom Zvijeri 666”, “Zvijeri Bezdana” (Otk 11,7) i vjeruje da ga okultne sile s nadljudskim znanjem i sposobnostima æele upotrijebiti kao komunikacijski kanal s ËovjeËanstvom. Crowley je tumaËio da je cilj njegove misije: “...pokrenuti okultne sile koje Êe krajem ovog stoljeÊa kulminirati u prosvjetljenju svih 25 ljudi”. Samog je sebe vidio kao proroka koji Êe uvesti novo razdoblje, i zbrisati ostatke zastarjelog krπÊanstva koje viπe nije sposobno opstati. Vrlo su informativne rijeËi samog Crowleya: “Sotona nije neprijatelj ljudi: On je... æivot... ljubav... svjetlo!”, i “Put do raja vodi kroz pakao!” Crowleyev cilj bio je da Ëovjek prisvoji sile i snage demonskog svijeta kako bi postao gospodar svijeta. Osim crne magije i sotonizma, kao i intenzivnog drogiranja, veliku ulogu na Crowleyevu æivotnom putu igrala su seksualna osvajanja. Njegovi su ga poznanici i prijatelji opisivali kao nezasitnog. Tijekom Ëitavog æivota imao je nebrojene veze, kako s muπkarcima, tako i sa æenama, iako, s druge strane, kaæu da mu je potpuno nedostajala naklonost ljudi. OslanjajuÊi se na indijski tantra-kult, promicao je teoriju da su seksualna zastranjenja Ëinovi seksualne magije. S godinama Crowley je postajao sve sotonskiji pa mu se poËeo dopadati tjelesni sadizam. Jedna od njegovih brojnih perverzija bila je da je vrπio nuædu na tepihe. Pri tom je tvrdio da su njegove izmetine svete. Aleister Crowley napisao je mnogo pjesama, 26 eseja i opisa svoje okultistiËke filozofije i iskustava. VeÊi dio tih spisa bio je pornografske prirode. Njegovim glavnim djelom smatra se The Book of the Law (Knjiga zakona), koje mu je u travnju 1904. u Kairu diktirao njegov duh-voa, demon Aiwass. Radi se o Antibibliji, u kojoj je Crowley formulirao svoje sotonsko uËenje i misao vodilju: “Do what thou wilt shall be the whole of the law” - Radi πto hoÊeπ - to je sav zakon! Prema toj zapovijedi i Crowleyevu uzoru, razvio se mraËni svijet tajanstvenih rituala i tajnih okultnih loæa, u kojima se prakticirala crna magija, klanjanja avlu i Ëudna ærtvovanja koja su iπla sve do ærtvovanja ljudi. Aleister Crowley bio je sav proæet straπÊu prema zlu i razvratnosti. Bio je kliconoπa zla; svojim crnomagijskim vizijama i praksama zarazio je nebrojeno mnoπtvo ljudi te ih tako stavio pod utjecaj Zloga. Njegove se knjige joπ i danas prodaju na desetke tisuÊa. Novinar Horst Knaut piπe u svojoj knjizi “Testament zla”: “Ono πto je Aleister Crowley u svom æivotu izmislio, nauËavao, objavio i prakticirao postalo je za mnoge 27 okultne grupe smjerodavno. U Crowleyevoj filozofiji naπli su novi æivotni put, novi stav duha, novu religiju. Crowley nije doæivio veliki procvat i nove plodove svojeg uËenja nakon Drugog svjetskog rata u Europi, i osobito, Americi. Nakon svog avanturistiËkog æivota umro je, ovisan o drogi, pomuÊena uma i osamljen, u svojoj domovini Engleskoj 1947.”1 Led Zeppelin TrenutaËno se najznamenitijim sljedbenicima Crowleyeva uËenja smatraju Jimmy Page , voditelj poznate rock-grupe Led Zeppelin (koja se u meuvremenu raspala), kao i producent Kenneth Anger , koji je svojedobno u Crowleyev svijet duhova uveo grupu Rolling Stones . Kada Jimmy Page nakon turneja i snimanja ploËa æeli crpsti novu snagu, povlaËi se u svoju kuÊu “Boleskine” na obali Loch Nessa. Prije je ta kuÊa sablasti bila u posjedu Aleistera Crowleya , koji je tu slavio svoje okultne posvetne rituale. Osim πto se bavi okultnom glazbom, Page 28 vodi i okultni duÊan. Taj gitarist, koji je istodobno i majstor zena, o tome kaæe: “Nije postojala dobra zbirka okultne literature u Londonu, a meni je bilo mrsko iÊi na sva ona razliËita mjesta gdje bih mogao dobiti knjige koje sam æelio.” 2 Jedna od najpoznatijih i najuspjeπnijih pjesama Led Zeppelinaje “Stairway to Heaven”, koja opisuje istoimeni kult iz egipatske mitologije. Ali tekst te pjesme sadræi u πifriranom obliku i sotonsko vjerovanje! Ako se “Stairway to Heaven” na ploËi svira unatrag (πto nije moguÊe na obiËnim gramofonima), mogu se Ëuti sljedeÊi dijelovi reËenica: “Listen! We have been there... I will sing, because I live with Satan... Serve me!... There is no escap ing it... with Satan... if we’ve got to live for Satan... Master Satan...” “Sluπajte! Bili smo tamo... Pjevat Êu, jer æivim sa Sotonom... Sluæi mi!... Tome se ne moæe pobjeÊi... sa Sotonom... ako trebamo æivjeti za Sotonu... gospodaru Sotono...” Snimanje ploËa unatrag - πto omoguÊuje posredovanje tajnih poruka (“backward mask29 ing”) u meuvremenu je postalo ozloglaπeno. Vrlo je vjerojatno da tu metodu moæemo pripisati Aleisteru Crowleyu , koji je nauËavao da osoba koja se zaista æeli baviti sotonizmom mora znati govoriti, Ëitati, pisati, misliti i razumjeti taj obrnuti jezik.”3 Evo joπ jednog sablaænjivog primjera za “backward masking”. U pjesmi “When Electricity Came to Arkansas” grupe Black Oak Arkansas pjevaË na jednom mjestu ispuπta Ëudne glasove. Svirano unatrag, razaznaje se ovo: “Sotona, Sotona, Sotona. On je bog, on je bog, on je bog”.4 “OdluËujuÊi Ëimbenik za svaku uspjeπnu rock-grupu je energija: sposobnost dati energiju, primiti energiju od publike i opet je dati natrag. Rock-koncert u svojoj biti nije niπta drugo nego ritual prilikom kojega se oslobaa i prenosi psihiËka energija. Koncerti Led Zeppelinatemelje se na jaËini zvuka, ponavljanjima i ritmu. Jako su sliËni marokanskoj trans-glazbi, koja je po svom porijeklu i svrsi magijska. Svaka 30 umjetnost - glazba, slikarstvo ili knjiæevnost izvorno je bila prizivanje duhova i magija, koja se koristila za postizanje odreenih ciljeva. Cilj je koncerata Led Zeppelinaenergija kod sviraËa i publike. Da bi se to postiglo, potrebno je posegnuti za izvorima magijskih sila, koliko god to bilo opasno.”5 Jimmy Page , vodeÊi gitarist Led Zeppelina Rolling Stones Grupa Rolling Stones takoer se jedno vrijeme upustila u avanturu sa sotonskim kultom. VeÊ 1967. godine su s naslovom LPploËe “Their Satanic Majesties Request” udovoljili “æelji njegovog sotonskog veliËanstva”. Kao πto je pjevaË Stonesa Mick Jagger kasnije priznao, grupu je kod izrade ove ploËe inspirirao nitko drugi nego Anton LaVey, prvosveÊenik Sotonske crkve u San Francisku.6 Nedugo zatim nastala je ozloglaπena pjesma “Sympathy for the Devil” (“Simpatija za 31 vraga”), koja je postala himnom ameriËkih πtovatelja Sotone. Tony Sanchez , prijatelj Stonesa , izvijestio je o jednom njihovom nastupu uæivo: “Pri kulminaciji pjesme ‘Sympathy for the Devil’ Jagger je sa sebe strgnuo svoju jarko crvenu majicu i time otkrio golemu i ruænu tetoviranu sliku vraga. PoËeo sam se pitati, bavi li se on moæda crnom magijom intenzivnije nego πto smo mi to slutili.” 7 U intervjuu za Ëasopis Rolling Stonegitarist Keith Richard naglasio je: “Crna magija neπto je πto bi svatko trebao istraæiti. U njoj se kriju velike moguÊnosti. Mnogi su se ljudi s njom igrali; svatko ima neπto od toga u sebi. Zaπto postoje ËarobnjaËki kultovi? Sve se te stvari odbacuju kao praznovjerje i bapske priËe. Ja nisam struËnjak - to nikad ne bih tvrdio. Samo pokuπavam stvari pomalo otkriti javnosti... Postoje magiËari koji misle da smo Luciferovi tajni agenti, i drugi koji misle da smo Lucifer osobno.”8 Naslov albuma Stonesa “Get Yer Ya-Ya’s Out” (1970) potjeËe od jedne reËenice koja se Ëesto pojavljuje u odreenim voodoo-kultovima (crna magija Afrikanaca). Dijelovi LP32 ploËe “Goat’s Head Soup” (1973) Ëak su snimani uæivo pri jednom voodoo-ritualu. U jednoj od pjesama Ëuju se krikovi Ëovjeka koji je demonski opsjednut.9 Unutraπnjost omotnice prikazaje odsjeËenu kozju glavu, koja pliva u kotlu punom kipuÊe vode. Kozja glava klasiËan je simbol sotonizma (simbol Lucifera ). Nakon ovog uvida ne Ëudi πto je Keith Richard primijetio da pjesme Stonesa Ëesto nastaju sasvim spontano, sliËno inspiraciji pri spiritistiËkom sastanku. On je objasnio da iz autora “izlazi” velik broj pjesama, pod uvjetom da su posluπni i otvoreni mediji.10 Igra s vatrom Posebnu paænju zasluæuje veza izmeu Rolling Stonesa i Crowleyeva uËenika Kennetha Angera . Anger, koji sam sebe naziva “Ëarobnjakom kina”, optiËki je prenio Crowleyeve izreke o magiji, seksualnosti i nasilju u svoje filmove. Njegovo æivotno djelo je film “Lucifer Rising” (Luciferova pobuna), koji je definitivno filmska verzija Crowleyevih predodæbi o Sotoni. 33 Kao glumca u glavnoj ulozi u filmu “Lucifer Rising” Kenneth Anger zamislio je pjevaËa Stonesa Micka Jaggera . Njegov prethodnik u toj ulozi, gitarist Bobby Beausoleil , iz neobjaπnjivih je razloga dobio napad amok-bjesnila te je poËinio zvjersko ubojstvo. Krvlju svoje ærtve naslikao je tajne slovne znakove po zidu. “Svi smo se pomalo bojali Kennetha ,” priznao je Tony Sanchez , “uvijek bi se u njegovoj blizini dogaale neobjaπnjive stvari.”11 Bez obzira na takve zastraπujuÊe osjeÊaje, Mick Jagger je za “Invocation of My Demon Brother” (Zazivanje mojeg brata-demona) (dio filma “Lucifer Rising”) komponirao na synthesizeru hipnotiËku melodiju, i u filmu glumio Lucifera . Jedan filmski kritiËar o filmu je rekao: “...(to je) paklena fantazmagorija, u kojoj Anger priziva duhove, slavi neku vrstu crne mise i gomila tajanstvene vizionarske slike.”12 Mick Jagger zacijelo bi i duæe stavljao svoje talente na raspolaganje Angeru, da nije doπlo do sudbonosne i pogubne nezgode. Bio je 6. prosinca 1969. Na “Altamont Speedwayu”, 34 zapuπtenom automobilskom trkaliπtu u blizini San Francisca Stonesi su htjeli odræati besplatan rock-festival zajedno s drugim grupama, kao zavrπnicu svoje turneje po Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama. No “Altamont-koncert” je, s viπe od 300.000 posjetitelja, postao mjesto uæasna i krvava izgreda rokerske grupe Hell s Angels (Aneli pakla), koje je management Rolling Stonesa naruËio kao redare, a koji su se ponapili i na najbrutalniji naËin terorizirali publiku. Do potpune katastrofe doπlo je na kraju kad su kao vrhunac festivala naveËer nastupili Stonesi . Kod pjesme “Carol” nekoliko se mladih ljudi svuklo do gola, te su “dopuzili do pozornice, kao da je glavni oltar, i htjeli se prinijeti kao ærtva Ëizama i πtapova grupe Angels”, izvijestio je Tony Sanchez . “©to su ih brutalnije tukli, to je viπe izgledalo da ih neka natprirodna sila tjera da se tim agentima sotone prinose kao ljudska ærtva. Mjera nasilja nadilazila je svaku moÊ predodæbe, a izgledalo je gotovo kao arhaiËni ritual: ærtve ne samo da su prihvaÊale bol i brutalnost, veÊ su je upravo zahtijevale.” 13 Kada su potom Stonesi zasvirali “Sympathy 35 for the Devil”, “Angelsi” su, ne birajuÊi, poËeli mlatiti po sluπateljima. Krvava tuËnjava pred pozornicom viπe se nije mogla zaustaviti, koncert je bio potpuno izvan kontrole. Mick Jagger je mumljao: “Uvijek se neπto 14 dogodi kad sviramo ovu pjesmu!” “U pjesmi ‘Sympathy for the Devil’ koncentrirao se sav razarajuÊi bijes koji je kuhao u mnoπtvu”, objaπnjavao je Sanchez . “Hell s Angels mirisali su krv, ubijanje je bilo u zraku, zasvjetlucali su noæevi. Stonesi su se uvijek igrali s nasiljem, i sada se viπe nisu mogli 15 osloboditi duhova koje su prizvali.” Kada je nakon toga Mick Jagger , odjeven kao Lucifer , i u demonskoj pozi, poËeo pjevati pjesmu “Under my Thumb”, Hell s Angelsi su neposredno pred pozornicom hladnokrvno proboli crnca Mereditha Huntera ! Tako je nastup Stonesa zavrπio ubojstvom i nasiljem. U “Altamontu” su se dogodila joπ tri smrtna sluËaja, a bilo je i veoma mnogo ozlijeenih: “na mjestu odræavanja festivala - krcatom ljudima, πatorima i vozilima - zabiljeæeno je najmanje dvadeset teπkih nezgoda. Jedan 36 “Plymouth” se, vozeÊi velikom brzinom, zabio u mnoπtvo i ubio dvoje ljudi. Opijen LSD-om, jedan se mladiÊ utopio u kanalu, a drugi, Ëije je noge zahvatila vatra, s teπkim je opeklinama odvezen u ambulantu. Devetnaest lijeËnika i πest psihijatara do iznemoglosti je obraivalo narkomane, preuranjene porode, ozljede od tuËnjave.” 16 Micka Jaggera je sotonizam prakticiran u “Altamontu” pogodio do te mjere da je odmah prekinuo kontakte s Kennethom Angerom, kao i sudjelovanje u njegovu filmu. “On je valjda prije”, komentirao je Anger, “magiju shvaÊao samo kao igru, a sada je sve na neki naËin postalo stvarnost koja je mogla razoriti grupu. Stonesi ne bi preæivjeli dva ili tri ‘Altamonta’. Jagger je film shvatio kao πalu, a onda je odjednom bio odveÊ u sve uvuËen da bi mu joπ bilo zabavno.”17 Dok su se Rolling Stonesi pod dojmom katastrofe u “Altamontu” distancirali od Crowleyeve magije, povukli se u manje riskantne poslove i ostali na rock-sceni, njihov je kolega Graham Bond platio mnogo veÊu cijenu za svoje bavljenje magijom. 37 Saksofonist i klavijaturist Bond, koji se smatrao izvanbraËnim sinom Aleistera Crowleya, platio je æivotom: “Prema izjavi svog menadæera Bond viπe nije bio ovisan o drogi, i bio je optimistiËno raspoloæen zbog novog ugovora o snimanju kad je 8. svibnja 1974. u londonskom Finsbury parku krenuo prema podzemnoj æeljeznici. Vlak pod koji je pao smrvio ga je do te mjere da su ga tek nakon dva dana mogli identificirati na temelju otisaka prstiju. Jedino πto je na njemu ostalo neoπteÊeno bila je magijska srebrna amajlija koju je nosio oko vrata. Bondova prijateljica Diane Stewart nakon nesreÊe se u intervjuu za Ëasopis New Musical Express s jezom prisjeÊala snimanja jedne ploËe, prilikom kojeg je glazbenik Bond slavio cjelokupni Crowleyev ritual ‘The Bringing Down of the Light’ i prigodom Ëega je cijeli zid studija iznenada i bez vidljiva razloga proædrla vatra.”18 3. ZAUZIMANJE ST AVA Okultizam, magija, sotona i demoni - πto se krije iza toga? Ima li u tome uopÊe istine? U ovom “prosvijetljenom” vremenu usmjerenom prema materijalizmu te se stvari mnogima Ëine nestvarnima, a vjerovanje u njihovo postojanje kao ostaci “mraËnog srednjeg vijeka”. Samo neπkolovani i praznovjerni ljudi vjeruju u postojanje Sotone i njegovih demona - tako glase “argumenti”, ili bi u tim “besmislicama” ipak bilo istine...? Vjerojatno nam je u meuvremenu ipak postalo jasno da uistinu postoje ljudi, meu njima i poznati rock-glazbenici, koji Ëvrsto vjeruju u postojanje Zloga i njegovu moÊ. Do sada smo se upoznali s malim brojem takvih primjera. Upoznat Êemo joπ rockgrupa i glazbenika koji veoma jasno potvruju prisutnost i djelovanje mraËnih 38 39 sila. Da bismo πokantne Ëinjenice o kojima Êemo joπ govoriti dobro razumjeli i ocijenili, potrebne su nam joπ neke vaæne informacije. Vjera u demone, koji su doduπe nevidljivi, ali s kojima Ëovjek moæe uspostaviti kontakt, i koji zahvaÊaju u æivot Ëovjeka, proπirena je po cijelom svijetu. Nisu samo takozvani “primitivni” narodi proæeti vjerom u demone i iskustvom strahovitog, veÊ u velikoj mjeri i zapadni kulturni krug. “U danaπnje vrijeme dvadeset milijuna Europljana je odano okultizmu”, tvrdi novinar Horst Knaut, “viπe od tri milijuna Nijemaca poklonici su okultizma, a uz njih joπ dodatnih pet do deset milijuna simpatiziraju s okultnim uËenji 1 ma, i æele se putem njih ‘reosigurati’.” Podaci iz Amerike govore nam da se broj Amerikanaca koji se bave vradæbinama, sotonskim kultovima i crnom magijom procjenjuje na najmanje deset milijuna. VraËarske grupe i sotonski kruæoci niËu poput gljiva iz trulog, kasnojesenskog tla bivπeg “krπÊanskog Zapada”; broj onih koji aktivno prakticiraju je peteroznamenkast. 40 Od ovog broja joπ je veÊi broj onih koji se bave spiritizmom, koji se u svijetu procjenjuje na sedamdeset do sto milijuna. Veliko srediπte je Brazil, gdje izlazi Ëak 150 spiritistiËkih glasila. Milijuni ljudi, mnogi od njih visokoobrazovani, Ëvrsto su uvjereni u postojanje nadnaravnog. Broj onih koji imaju iskustvo sa silama i moÊima koje iz nevidljive dimenzije utjeËu na vidljivu stvarnost ne bismo smjeli podcijeniti niti opovrgavati. O postojanju tih nadnaravnih stvarnosti jasno nam svjedoËi i Sveto pismo. Za pisce Biblijebjelodana je Ëinjenica da uistinu postoji nadnaravno. Os Guinness o tomu piπe: “U okviru krπÊanskog razmiπljanja razlika izmeu naravnog i nadnaravnog nije u tome πto bi prvo bilo stvarnije od drugoga, veÊ je prvo vidljiva, a drugo nevidljiva zbilja, a jedno i drugo u jednakoj je mjeri stvarno.”2 Nevidljive stvarnosti: Bog Bog je stvoritelj svemira, vidljivog i nevidljivog svijeta. On je Ëovjeku nevidljiv jer je 41 Ëovjek - za razliku od Boga - vezan za vidljiv svijet. Naravno ljudsko miπljenje potpuno je vezano za prostor (koji ima tri dimenzije: duæinu, πirinu i visinu) i vrijeme (Ëetvrta dimenzija). Jednako kao πto je Ëovjek ograniËen u svojoj moguÊnosti spoznaje, tako su i prirodne znanosti ograniËene, pa stoga mogu izricati samo ono πto se odnosi na podruËje ovog “svijeta”. Stvarnost koja je izvan toga je neistraæiva; stoga je o njoj nemoguÊe dati znanstveno sigurne iskaze. “Ono πto se ne moæe znanstveno istraæiti, to ne postoji!” - tako glasi pogreπan zakljuËak mnogih ljudi. Za njih nepostojanje neke stvari poËinje tamo gdje spoznajne metode prirodnih znanosti zataje u njezinu istraæivanju. Ortwin Schweitzer , koji se intenzivno bavio tom problematikom, ispravno je zakljuËio: “Svaki predmet spoznaje zahtijeva odreenu metodu da bi se mogao spoznati. Ako se ta metoda ne primjenjuje rezultata nema ili je pogreπan. Iz toga proizlazi: ako negdje dobijem rezultat ‘nula’, tada je to zbog toga πto ne postoji dotiËni predmet ili moja metoda za spoznavanje toga predmeta nije dobra. Primijenjeno na Boga kao predmet spoznanja to znaËi: ako Boga ne spoznajeπ, tada njega nema ili je pak - a o tome obiËno 42 nitko ne razmiπlja - tvoja metoda do sada bila kriva.”3 Ali kako ljudi mogu spoznati Boga? Sveto pismo odgovara na to pitanje tako πto pokazuje da “je oËito ono πto se moæe doznati o Bogu: Bog je to zapravo objavio” .4 ©to je to o Bogu spoznatljivo ili Ëak vidljivo? I u tome nam Biblija, RijeË Boæja, daje odgovor: Boæja se “nevidljiva svojstva, njegova vjeËna moÊ i boæanstvo, promatrana (vidljiva, spoznatljiva razumom) po djelima, opaæaju od postanka svije ta.”5 Kako je ËovjeËanstvo reagiralo na ovu objavu o Bogu u stvorenju? Ljudi nisu Bogu iskazali slavu kao Bogu, niti mu zahvaljivali, veÊ su kako konstatira Biblija- “postali isprazni u mis lima svojim i njihovo je nerazumno srce potam njelo.”6 Razmiπljanja ljudi o Bogu degenerirala su. Posljedica toga su najrazliËitiji oblici idolopoklonstva i klanjanja kumirima. KonaËno potpuno nijekanje Boæjeg postojanja - kako to danas uËi nadaleko raπireni materijalizam nije niπta drugo nego suvremeni i istodobno popularni oblik te degeneracije ljudskog miπljenja. Ali ateistiËka misao nipoπto nije 43 nova. Ateizam se spominje prije gotovo 3000 godina u Bibliji, gdje se kratko i jezgrovito 7 kaæe: “Bezumnik reËe u srcu: Nema Boga!” Utvrdili smo, dakle, da je naËelno moguÊe razumom spoznati i priznati postojanje Boga. Iz toga proizlazi daljnje vrlo vaæno pitanje: Da li osim razumske spoznaje postoji i neki drugi naËin na koji moæemo Boga u æivotu osobno doæivjeti? Da, postoji! Biblijski odgovor glasi: vjera. Pri tom se pod pojmom “vjera” ne misli na nesigurnu i neobvezujuÊu, bezsadræajnu stvar (npr. “Vjerujem da tamo negdje mora postojati Bog, ali nisam sasvim siguran”), veÊ grËka rijeË “pisteuein”, od koje potjeËe rijeË “vjera”, u biblijskom prvotnom tekstu znaËi “pouzdavati se, povjeri ti se”. Biblija daje sljedeÊu definiciju takve vjere: “Vjera je pak jamstvo(ili temelj) za ono Ëemu se 8 nadamo, dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo.” Nadalje se objaπnjava: “Vjerom doznajemo da je svijet stvoren Boæjom rijeËju, tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivoga (odnosno, od onoga πto se ne moæe percipirati osjetilima)”.9 O izvanrednom se znaËenju vjere osim toga kaæe: “A bez vjere nemoguÊe je ugoditi Bogu, jer 44 onaj koji mu æeli pristupiti mora vjerovati da On 10 postoji i da nagrauje one koji ga traæe.” Ali - da li je uopÊe moguÊe uspjeπno traæiti Boga, odnosno, stupiti s njim u kontakt? ©to koristi Ëovjeku znati da Bog postoji, a ipak ga istinski ne upoznati unatoË vlastitom trudu? ©to je to izmeu Boga i Ëovjeka πto sprjeËava njihovu vezu? Biblijski odgovor na ovo pitanje nipoπto ne stavlja ljudsku narav u dobro svjetlo: naime, svaki je Ëovjek pred Bogom kriv, tj. Ëovjek grijeπi protiv Boga. Grijeh svoj izvor ima u zahtjevu Ëovjeka da æivi svoj æivot neovisno o Bogu i u vlastitoj reæiji. Bez obzira na to hoÊe li to imati oblik svjesne pobune protiv Boga, greπnog neposluha ili ljudske zablude - svi su ljudi u Boæjim oËima zasluæili smrt: “Nema razlike, jer 11 su svi sagrijeπili i liπeni su Boæje slave” - “PlaÊa 12 grijeha je smrt.” Grijeh donosi vjeËnu i potpunu odvojenost od Boga: “Ta πto ima pravednost s bezakonjem? 13 ©to li je zajedniËko svjetlu i tmini?” Postoji li za Ëovjeka izlaz? Da, jer Bog hoÊe “da se svi ljudi spase i dou do potpune spoznaje istine”14, stoga “Bog poruËuje ljudima da se svi i 45 15 svagdje obrate.” “Obratiti se” znaËi promijeniti svoj stav glede grijeha, Boga i sebe samoga; Boæju poraznu, ali savrπeno pravednu presudu moramo nad sobom potvrditi i priznati se pred njim krivima (“...jer po pravdi 16 primamo zasluæenu plaÊu za svoja djela” ). Bog ne zahtijeva samo da pred njim priznamo krivicu i da se stavimo pod njegovu osudu, veÊ æeli da krivnja svakog pojedinog Ëovjeka bude zbrisana. Radi toga je Bog prije gotovo 2000 godina na svijet poslao svoga sina Isusa Krista , da bi on umjesto nas uzeo na se naπu smrtnu kaznu. Svojom smrÊu na kriæu Isus Krist je pred Bogom zbrisao krivnju svakog Ëovjeka koji tu smrt za sebe prihvati. VeÊ smo citirali dva mjesta u Svetom pismu koja ukazuju na izgubljenost svih ljudi. Nastavak tih dvaju citata od presudnog je znaËenja: “Nema razlike, jer su svi sagrijeπili i liπeni su Boæje slave - i svi su opravdani darom njegove 17 milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu.” “Jer je plaÊa grijeha smrt, a milosni dar Boæji jest æivot vjeËni u Kristu Isusu, Gospodinu naπemu.”18 Isus Kris t - naπ Gospodin? Ako uistinu vjeru46 jemo u Gospodina Isusa, tada u naπem æivotu dolazi do promjene gospodstva: “A on je umro mjesto sviju, da oni koji æive ne æive viπe za same sebe, nego za onoga koji je umro i uskrsnuo za njih.”19 Isus Krist æeli æivot svakog Ëovjeka kog je spasio uzeti u svoju zaπtitu i uËiniti novim. Nevidljive stvarnosti: Sotona Tko veÊ ne poznaje kozonogi lik s repom i rogovima? Taj proizvod ljudskih predodæbi koji se Ëesto koristi u πalama, trebao bi predstavljati ono uæasno biÊe koje Biblija naziva “Sotonom ” ili “–avlom”. “Lucifer ” je joπ jedno ime tog biÊa. Biblija u svojoj cijelosti svjedoËi stvarno, osobno postojanje –avla i njegovih pristaπa. On je jednostavno neprijatelj Boga i Ëovjeka; svojim navoenjem Ëovjeka na grijeh æeli razdvojiti Boga i Ëovjeka. Zbog toga se zagriæljivo bori protiv Boæjeg djela spasenja Ëovjeka u Isusu Kristu . Sam Isus nam ukazuje na zloÊu Sotone time πto ga naziva “ubojicom ljudi od poËetka” , koji nije Ëvrsto stajao u istini i kad god “govori laæ”, govori svoje vlastito, jer je “laæac i otac laæi”.20 47 Sadaπnje ustrojstvo svijeta, koje se temelji na naËelima sile, pohlepe, sebiËnosti, Ëastohleplja i greπnih uæitaka, Sotonino je djelo, i bilo je mito koje je on ponudio Isusu Kristu (koji je to odbio). Sotonu Biblija naziva “knezom ovoga svijeta”, i “bogom svijeta”. Tekst pjesme “Lord of this World” grupe Black Sabbath , s kojim smo se veÊ upoznali, toËno ocrtava ta svojstva Sotone . Kao “knez koji vlada u zraku”, on je glava silnog mnoπtva demona. Tekstovi Novog zavjeta obilno svjedoËe o stvarnom postojanju i osobnosti demona. Demoni su bivπi aneli (“glasnici Boæji”), koji su zajedno sa svojim voom, Sotonom , jednom otpali od Boga. Demoni nastoje utjecati na Ëovjeka, kako bi sprijeËili njegovo zajedniπtvo s Bogom, uprljali njegov duhovni æivot, naveli ga na zlo, i uniπtili njegov duπevni i tjelesni æivot. Zli duhovi su u pravom smislu rijeËi u stanju zaposjesti Ëovjeka koji im se preda. Takvo “opsjednuÊe” se u pravilu oËituje negativno - tjelesnoduπevnim raspadom, ili prividno pozitivno sposobnostima koje Ëovjek ne bi imao da nije nastanjen demonom. Kao πto Ëovjek ima pristup Bogu putem vjere 48 u njegova Sina Isusa Krista , isto tako se moæe otvoriti i mraËnim, sotonskim silama i s njima stupiti u kontakt. Osobito bavljenje okultizmom(grijesi Ëaranja, posjeÊivanje gatalaca i spiritistiËkih seansi, noπenje amajlija itd.) dovodi Ëovjeka pod vlast Sotone . RijeË “okultizam” je latinskog porijekla: “occultus” znaËi “skriven, mraËan, tajan”. Pojam “okultizam” znaËi “nauku o skrivenom, tajnom” (okultne znanosti), i opÊenito svako bavljenje “mraËnim”, tajanstvenim. Znanstvenici prezaju pred pojmom okultizam, i radije za to koriste izraz parapsihologija (prema Drieschu “znanost o ‘okultnim’ pojavama”). U sekularnomsmislu mnogi pod okultizmom misle vrlo opÊenito na “teoriju i praksu pojava u prirodi, Ëiji se uzroci ne mogu objasniti do sada poznatim prirodnim zakonima”.21 Taj naËin gledanja na okultizam nipoπto ne odgovara biblijskomstavu, prema kojem se kako je to jednom vrlo prikladno formulirala dr. Helge Stadelmann - radi o “protuboæjim pojavama nadËulne vrste, (tj. pojavama koje Bog zabranjuje), u koje se Ëovjek upuπta pokuπavajuÊi sruπiti granicu svojih pet osjetila glede znanja i 49 moÊi, a to znanje i moÊ opet moæe uzvratno utje 22 cati i odreivati njegovu egzistenciju.” Ugledni teolog Merill F. Unger vrlo je jasan kada piπe: “Okultizam je ukupni izraz za sva uËenja i prakse kojih srediπte nije Isus Krist , veÊ Sotona (gatanje, Ëaranje, zazivanje duhova, telepatija, vidovnjaπtvo, idolopoklonstvo, Ëitanje horoskopa, astrologija itd.)”23 Biblija izriËito priznaje stvarnost okultnog svijeta. KrπÊanski nauk ne govori samo o vidljivom svemiru koji je padom postao izopaËen, veÊ opisuje i nevidljivi svijet, u kojem postoje avao i zli duhovi koji u svojoj pobuni aktivno utjeËu na svijet i Ëovjeka. Iza svih okultnih pojava stoji Sotona , neprijatelj Boæji. Upustiti se u okultne prakse stoga znaËi Bogu okrenuti lea i stati na stranu Sotone . Zbog toga RijeË Boæja izriËe svoj jasni “NE” okultnim praksama. Mojsije nareuje izraelskom narodu: “Kad ueπ u zemlju koju ti daje Jahve, Bog tvoj, nemoj se priuËavati na odvratne Ëine onih naroda. Neka se kod tebe ne nae nitko tko bi... se bavio gatanjem, Ëaranjem, vraËanjem i Ëarobnjaπtvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove 50 i duπe predaka ili se obraÊao pokojnicima. Jer, tko god takvo πto Ëini, gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj. Budi posve vjeran Jahvi, Bogu svome. Narodi koje Êeπ naskoro otjerati s posjeda sluπaju vraËare i 24 gatare, ali tebi to Jahve, Bog tvoj, ne dopuπta.” »ovjek koji eksperimentira i “igra se” okultnim praksama - s kojih god razloga - stavlja se pod osudu Boæju: “Jer tko god takvo πto Ëini, taj se gadi Jahvi” ! Pazite! Ne stoji pisano: tko takvo πto Ëini, taj Ëini neπto gnusno, veÊ piπe: taj se gadiGospodinu. Ne samo da se Bogu gadi Ëin, veÊ i Ëovjekkoji to Ëini! »ini se da je svijet rock-glazbe, u kojem tisuÊe bendova sanja o tome da po svaku cijenu postanu popularni i naprave karijeru, predodreen za eksperimentiranje s magijom. U uobiËajenom znaËenju se pod pojmom “magija” krivo misli na “hokus-pokus” scenskih maioniËara, koji u lijepim odijelima umiju izvlaËiti bijele kuniÊe iz crnih cilindara. Ali to nije ono πto pravi magiËari (i Sveto pismo) misle pod pojmom “magija”; u magiji se ne radi o spretnosti prstiju i Ëaroliji, veÊ o upotrebi paranormalne moÊi: djelovanje magiËara usmjereno je na to da putem 51 nadËulnih sila stvarnost stave pod svoju vlast, ili barem na nju utjeËu. Pri tom se opÊenito razlikuju dvije vrste magije: bijelai crna magija. Koja je razlika izmeu njih? »esto se polazi od pretpostavke da je vrsta “predznaka” odluËujuÊa: prije nego πto poËne s magijskim postupcima, magiËar izriËe stare formule. Pri tom se moæe pozivati na Boga ili izgovoriti ime Presvetog Trojstva (to je bijela magija). Ali takoer moæe zvati u pomoÊ sile poganskih bogova, demona ili samog Lucifera (crna magija). Ali o Ëemu se radi kad se u nekoliko formula kombiniraju obje vrste zaziva? Aleister Crowley kaæe: “Upotreba rijeËi je sporedna. Ona poveÊava ekstazu magiËara. RijeËi zaziva su, kao i tamjan i opojna sredstva, samo sredstva sugestije.” Stoga je uputnije bijelu i crnu magiju razlikovati po svrsi: bijela magija je usmjerena na odvraÊanje zla, na poboljπanje meusobnih odnosa, na ozdravljenje. Cilj crne magije je naπkoditi ljudima, biljkama ili æivotinjama, uËiniti da se razbole, ili ih ubiti. »ak i kad se primjena ovog kriterija za razlikovanje Ëini problematiËnom, ipak se rasprava o ispravnom nazivu pokazuje suviπnom, jer obje - i 52 bijela i crna magija - u jednakoj mjeri imaju svoj izvor u djelovanju okultnih, demonskih sila, iza kojih se krije nitko drugi nego S otona. Tako je to shvatio i H. E. Miers u svom Leksikonu okultnih znanja : “U biti ne postoje bijela ili crna magija, veÊ samo bijeli i crni magiËari, jer je magija zapravo koriπtenje okultnih sila radi ompr25 jene zemaljskih datosti, bez obzira na namjeru.” U magiji su na djelu ljudi koji æele raspolagati dobrom i zlom. To je bila i prva napast Zloga (Post 3,5). PoremeÊaji zbog okultnih utjecaja Kada se Ëovjek bavi okultnim praksama, tada πirom otvara vrata svim zlim silama, koje onda na njega utjeËu - bio on toga svjestan ili ne. Tako kod takvog Ëovjeka moæe doÊi do ozbiljnih poremeÊaja. Osim moguÊeg nastupanja fiziËkih i psihiËkih anomalija i dobivanja okultnih sposobnosti , poremeÊaje Ëesto moæemo svrstati u ove dvije kategorije:26 1. Poreme aji u komunikaciji s Bogom - javljaju se najËeπÊe kod krπÊana ili onih koji æele postati krπÊanima (demoni oËito nisu osobito zainteresirani za pripadnike drugih religija). 53 Kod krπÊana se javljaju teπkoÊe u molitvi i Ëitanju Svetog pisma. »este su ove posljedice: zastoj u duhovnom rastu, nestanak sigurnosti da je spaπen kao krπÊanin, bogohulne misli, nedostatak duhovnog razluËivanja, smanjena vjera i radost, sve veÊa nezainteresiranost, Ëak odvajanje od Evanelja Isusa Krista . 2. Smetnje na moralnom i psihiŁkom podruŁju: depresija ili agresivnost, strahovi i prisilne radnje, seksualna zastranjenja, zarobljenosti i, osobito, nagnuÊe za samoubojstvom. Ponekad su seksualne perverzije Ëak i neprirodno prisilna seksualnost - posljedica prelaæenja granica okultnog. Ozbiljno se pitam nije li seksualna izopaËenost i ovisnost o drogi, koju tako Ëesto moæemo uoËiti kod rock-glazbenika, ponekad ono πto okultisti nazivaju “vraæjom naplatom”: stanja koja su uzrokovana ili se barem intenziviraju prijelazom granica okultnoga... 4. POD DEMONSKIM UTJECAJEM? “Ponekad to ulijeva strah” Nakon koncerta grupe AC/DC i luaËkog showa njihova gitarista Angusa Younga, pitali su ga: “Odakle ti ta energija?” Odgovor: “Odozgo”(pokazuje gore). Pitanje: “Odozgo?” Odgovor: “Odozgo ili odozdo. Vjerojatno odoz do. Tamo gore nema rock’n’rolla.” Komentar novinara je bio: “Utjeπno je znati da sad imamo objeπnjenje za naslov LP-ja ‘Highway to Hell’.”1 Youngov kolega iz benda, Cliff Williams , otkriva i druge pojedinosti: “Angus je kao u transu kad svira svoj luaËki solo. Kasnije se viπe niËega ne sjeÊa.” Gitarist John McLaughlin , koji je preπao na 54 55 hinduizam, tvrdio je da glazbom njegova benda Mahavishnu Orchestra rukovodi jedan duh. PriËao je: “Kad smo jedne veËeri svirali, u mene je odjednom uπao duh - i svirao sam, ali to viπe nije bilo moje sviranje!”2 Drugi, svjetski poznat gitarist, priznaje: “Ponekad stojim na pozornici, i imam osjeÊaj kao da nisam ja taj koji tamo svira gitaru, veÊ Ëovjek koji svira doduπe izgleda kao ja, i svira kao ja, ali to nisam ja. Imam osjeÊaj kao da sâm sebe izvana promatram, kao da stojim pokraj osobe koja svira gitaru, i sâm se Ëudim melodijama i improvizacijama koje ta osoba izvodi na gitari.” 3 SliËno svjedoËi i poznati rock-bubnjar Ginger Baker : “»esto se dogaa da imam osjeÊaj da svoj instrument ne sviram ja, nego ‘neπto’, i to isto ‘Neπto’ svira i sve druge instrumente u bendu. Na to mislim kada kaæem: nekad to ulijeva strah.”4 Svatko tko je upoznat s okultnim fenomenima, odmah Êe ovdje prepoznati nesumljive znakove demonske kontrole! »udna, groteskna izobliËenja lica, koja seæu sve do poprimanja neljudskih izraza lica, 56 trzajuÊi i grËeviti pokreti udova, kao i izvoenje Ëudnih, “robotskih” kretnji - sve te pojave moæemo ponekad vidjeti kod rockglazbenika koji nastupaju uæivo, a rado se tumaËe samo kao dio nastupa i izraz osjeÊaja glazbenika. Ali te iste pojave jednako su tako poznate u spiritizmu; mogu se vidjeti kad spiritistiËki medij doe pod utjecaj duha koji ga kontrolira i bude demonski zaposjednut. Stoga smatram potrebnim uputiti na Ëinjenicu da gore navedenim i njima sliËnim pojavama naËelno moæe rukovoditi demonska sila. Takvo tumaËenje je osobito na mjestu ako glazbenik sam prizna da je “neπto” ovladalo njime. PjevaË hard rock-grupe Meat Loaf sasvim je otvoreno priznao: “Kada doem na pozornicu, postajem opsjednut.”5 Tijekom jednog nastupa uæivo u sijeËnju 1982. moglo se vidjeti kako taj korpulentni pjevaË postaje opsjednut. Nakon πto je otpjevao jednu od posljednjih pjesama na koncertu, poËeo se potpuno nekontrolirano tresti, te su ga zahvatili tako jaki grËevi kakve nikad prije nije doæivio.6 Jim Steinman , kompozitor grupe Meat Loaf , 57 priznao je: “Oduvijek me je fasciniralo nadna ravno, i oduvijek sam rock doæivljavao kao idealan medij za to.”7 Nedavno sam proËitao izvjeπÊe skupine krπÊana koji su imali prigodu vidjeti povezanost izmeu rock-glazbe, droge i okultizma, kad su se susreli s jednom mladom æenom koja je bila demonski opsjednuta. Bila je πkolovana “vjeπtica”, uzimala je heroin i velike koliËine alkohola te je prakticirala heteroseksualne odnose. Ta je mlada æena sada æeljela “iziÊi” iz toga, i vratiti se Bogu. Demoni koji su iz nje govorili prilikom oslobaanja koje je uslijedilo, dahtali su i kreπtali te proizvodili iste zvukove kao mnogi rock-glazbenici. Mladi ljudi koji su promatrali tu uæasnu borbu bili su tako πokirani da su pobacali sve svoje ploËe s rockglazbom. Izazivanje mraËnih sila - igra s vatrom Bob Larson izvjeπÊuje: “Ja nisam jedini koji je iskustvom stekao znanje o demonskim silama koje su prisutne u rock-glazbi. Jednu od najuæasnijih priËa koju sam ikad Ëuo, ispriËao 58 mi je prijatelj koji je radio s narkomanima i ‘otpadnicima’. Tijekom nekoliko tjedana dolazio je u doticaj s jednim πesnaestogodiπnjim mladiÊem, koji je rekao da kontaktira s demonima. Jednog dana taj je mladiÊ zamolio mog prijatelja da ukljuËi radio i nae neku stanicu s rock-glazbom. Dok su sluπali, teenager je mogao - prije nego πto je pjevaË uopÊe poËeo pjevati - reÊi rijeËi pjesama koje nikad prije nije Ëuo. Kad su ga pitali kako mu to uspijeva, πesnaestogodiπnjak je odgovorio da su te pjesme inspirirali isti oni demoni koje on poznaje. Objasnio je nadalje da u svom LSD-transu moæe Ëuti demone koji pjevaju neke od onih pjesama koje je tek kasnije Ëuo na snimkama ‘acid rock’-grupa (narkomanski rock).”8 Mnoge grupe svoje pjesme piπu pod utjecam droge. Neki priznaju da inspiraciju za svoje kompozicije dobivaju od neke “sile” koja kontrolira glazbenike, odnosno grupu. Album “Presence” grupe Led Zeppelin prikazuje crni, Ëudno oblikovani predmet koji je izazvao πpekulacije glede znaËenja. Jimmy Page otkrio je da ta tajanstvena tvorevina simbolizira onu snagu koja grupu 59 osposobljava da snaæno utjeËe na sluπateljstvo, silu koja se jednostavno oznaËava kao “Presence” - πto se moæe prevesti s “prisutnost”, ali i “prisutnost viπe sile”! Na temelju takvih otkriÊa postavlja se opravdano pitanje, da li se tako dugotrajna popularnost grupe (koja je u meuvremenu postala legendarna) moæe, barem djelomiËno, svesti na neπto “viπe” od njihova hard rock-zvuka.9 »ovjeka obuzimaju mraËne slutnje kad Jimmy Page otvoreno obznanjuje: “Magija nikad nije dobra ni loπa, bijela ni crna, nego -jed nostavno naËin da Ëovjek postane dionikom demonske stvarnosti, te da tu stvarnost uËini sebi 10 dostupnom.” “»ovjek koji se bavi magijom pokuπava sebi podloæiti i za se iskoristiti viπe sile koje razabire oko sebe.” (Aleister Crowley ) Velika opasnost kojoj se izlaæu rock-glazbenici kada dolaze u doticaj s demonskim silama i zapadnu u okultizam, jasno se istiËe u Ëlanku “Rock & Schwarze Magie” (Rock & crna magija) (Spotlight10/1978): “Kreativnost, emocionalno ‘izlaæenje iz sebe’, eksplodirajuÊa energija, trans, i ‘sav se predati’ - atributi su koji 60 vladaju svakim rock-nastupom i kojima podlijeæe svaki rock-glazbenik - a ipak su atributi magije. Zbog toga nije velik korak koji umjetnici i glazbenici moraju uËiniti da bi se izloæili mraËnim silama magije, da bi ih izazvali, uËinili ih sebi podloænima i pokuπali se s njima susresti.” Marc Bolan , vodeÊi gitarist i pisac pjesama grupe T-Rex rekao je da je u Parizu dvije godine æivio s jednim crnim magiËarom, od kojeg je nauËio prakticiranje one magije kojoj pripisuje uspjeh nekih svojih ploËa.11 Bolan je teenagere u Engleskoj dovodio u “rextazu”; za godinu i pol prodao je 18 milijuna ploËa. Dnevne novine izvjeπtavale su o koncertima grupe T-Rex na kojima je polovica æenske publike leæala u dubokoj nesvijesti, a druga se polovica savijala histeriËno vriπteÊi.12 Marc Bolan umro je u misterioznoj automobilskoj nezgodi u Engleskoj. Nedvojbeno najveÊi utjecaj na rock-glazbu imali su Beatlesi . Tony Sheridan , koji je 1962. zajedno s Beatlesima svirao u “Starclubu” u Hamburgu, odao je tajnu koja bi mogla biti objaπnjenje za izuzetno velik uspjeh te grupe. Sheridan je rekao da je John Lennon 1962. 61 godine bio vrlo zainteresiran za okultizam, i da je i sâm s njim bio na jednom spiritistiËkom sastanku u Hamburgu. Tamo mu je Lennon rekao: “Znam da ÊeBeatlesi imati uspjeha kao ni jedna druga grupa. ToËno to znam - jer sam za taj uspjeh svoju duπu prodao avlu.”13 I uistinu su 1963. godine Beatlesi po cijelom svijetu imali hit za hitom, te tako uveli “beatlemaniju” koja se pobrinula za glavne naslove u novinama, superlative i rekordnu prodaju. Beatlesi su 4. travnja 1964. sa svojih pet pjesama u Americi bili istodobno na prvom, drugom, treÊem, Ëetvrtom i petom mjestu na top-listi singlica, a njihove dvije LP-ploËe “Meet the Beatles” i “Introducing the Beatles” takoer su zauzimale prva dva mjesta na top-listi LP-a.14 Samo do 1973. prodano je 90 milijuna LP-a i 125 milijuna singlica s njihovom glazbom. 15 Vrijedno je spomenuti da se ozloglaπeni sotonist Charles Manson , koji je postao poznat po sedam uæasnih ubojstava u Tate62 LaBianci, dao inspirirati Beatlesima tako πto je vjerovao da je u nekim njihovim pjesmama otkrio tajne poruke. Prema izjavi Mansona , njegovu izopaËenu i ubilaËku filozofiju odredile su pjesme Beatlesa “Helter Skelter” i “Blackbird”. U kuÊi Sharon Tate je na zidu pokraj ubijenih tijela bilo krvlju napisano “Pigs” (od pjesme “Piggies”), a kod jedne druge ærtve takoer je na zidu sobe pronaeno krvlju napisano “Helter Skelter”.16 Vratimo se Johnu Lennonu . Za LP-ploËu “Mindgames” (1973) napisao je pjesmu “Bring on the Lucie”, u kojoj doslovno izraæava πtovanje avlu: “Ovdje postoji neπto πto odmah moraπ uËiniti: oslobodi sad ljude. UËini to, uËini to, uËini to sada! Uhvatile su nas ruke iz zraka... IzreÊi Êemo to kao molitvu: oslobodi ljude... 666 tvoje je ime.” Johna Lennona je 8. prosinca 1980. u tajanstvenim okolnostima ubio njegov oboæavatelj Mark Chapman . Chapman je motiv svog Ëina pripisao “glasovima i vragu”. Je li to bila cijena koju je vrag traæio 63 od bivπeg Beatlesa ? Napasti i njihovo nadvladavanje Mnogi Ëitatelji zasigurno su upoznati s izvjeπtajem o Isusovoj kuπnji, u kojem se kaæe: “Ponovo ga odvede avao na goru vrlo visoku te mu pokaza sva kraljevstva ovoga svijeta i njihovu raskoπ, pa mu reËe: ‘Sve Êu ti ovo dati ako padneπ niËice te mi se pokloniπ.’ Nato mu Isus reËe: ‘Odstupi, sotono, jer je pisano: ‘Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedinom sluæi!’ Tada ga ostavi avao, a pristupiπe aneli te su mu sluæili”(Mt 4, 8-11). Ovaj nas dogaaj dovodi do vaænih zakljuËaka: avao æeli Ëast i πtovanje u ovom svijetu, koje pripada samo Bogu, prisvojiti za se. On Ëovjeku za to πtovanje obeÊava Ëast, spoznanje, moÊ, a ponekad i nadnaravne sposobnosti - dakle ono za Ëim Ëovjek Ëezne u svojoj odvojenosti od Boga. Ali sve to ima i svoju negativnu stranu, koja se temelji u zloj naravi Sotone : on najprije Ëovjeka zarobljuje da Ëini njegovu volju, a potom ga za “zah64 valu” povlaËi sa sobom u vjeËno prokletstvo, u ognjeno jezero (Otk 20, 10-15). Sotona Ëesto tako dugo zavarava svoje ærtve obeÊanjima “neba”, dok se one zajedno s njim ne strovale u pakao. O Isusovu pitanju “Ta πto koristi Ëovjeku da zadobije Ëitav svijet, a sebi samom naudi?” (Mt 16,26) - svaki bi Ëovjek trebao ozbiljno razmisliti. Isus sâm uzor je svima koji æele sluæiti Bogu, i istodobno onaj koji se odupro napastima i zamamnim ponudama Sotone , odvrativπi mu RijeËju Boæjom (Pnz 6,13 i 10,13): “Gospodinu, Bogu svom, se klanjaj i njemu jedi nom sluæi.” Isto nam kaæe i prva zapovijed Boæja: “Nemoj imati drugih bogova uz mene!” (Izl 20,3) Tome se Sotona viπe nije mogao suprotstaviti te je morao odstupiti neobavljena posla. Uputa koja vrijedi za Isusove sljedbenike dakle glasi: “Podloæite se Bogu! Oduprite se avlu, i on Êe pobjeÊi od vas” (Jak 4,7). Bog svima koji mu se joπ nisu podloæili poruËuje preko proroka Izaije: 65 “Nek bezboænik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu, koji Êe mu se smilo vati, k Bogu naπem, jer je velikoduπan u praπtanju”(Iz 55,7). “Opasno je uzbuniti duhove” Ovo poglavlje zavrπava odlomcima knjige o rocku i magiji Pierrea Graninia . On u poglavlju “Opasno je uzbuniti duhove. Magijski svijet grupe Can” impresivno izvjeπÊuje o okultnim pojavama koje je doæivjela njemaËka rock-grupa Can.17 “Nakon albuma ‘Tago Mago’ (1971) senzibilni su sluπatelji mogli kod osobito inspiriranih nastupa sastava Can primijetiti auru neobiËnog, Ëak nestvarnog. Gotovo sablasna usklaenost glazbenika pri improvizacijama ostavljala je dojam da svaki veÊ unaprijed zna, πto Êe drugi u sljedeÊem trenutku svirati. Zanosni zvukovi kao da su izvirali izravno iz podsvijesti, ali kako su ih glazbenici meusobno mogli tako savrπeno uskladiti? Sigurnost kojom su dijelove publike dovodili u trans daleko je nadilazila druge bendove. 66 Osim toga su se u uæem krugu grupe Can πirile glasine o Ëudnim parapsiholoπkim dogaajima, te se u recenzijama sve ËeπÊe pojavljivala rijeË ‘telepatija’. Dakle, zacijelo Êe se jednom o magiji kod Cana i javno govoriti... Prema rezultatima parapsihologijskih istraæivanja, danas je sigurno da postoje nadosjetne moguÊnosti percepcije i komunikacije (kao πto su telepatija, vidovnjaπtvo, znanje unaprijed buduÊih dogoaja), koje proturjeËe povrπnoj logici. Grupa Can to moæe osobno potvrditi. Tako je primjerice njihov gitarist Michael Karoli u Canovu studiju pokraj Kölna improvizirao jednom sa sluπalicama radi snimanja direktno na vrpcu, a da se elektriËna gitara nije Ëula preko zvuËnika. Vani je neki obiËan, ali vjerojatno kao medij osjetljiv stanovnik sela sjekao drva. Glazbenici su uoËili da bi taj Ëovjek svaki put kad je Michael prekinuo svirati iritirano prestao raditi. »im bi gitarist nastavio, opet bi se Ëulo udaranje sjekire - u identiËnom ritmu... Oko Cana se uvijek ponovo dogaaju neobjaπnjive stvari, o Ëemu glazbenici nerado i s oprezom govore, kao, na primjer, o dogaaju 67 sa zidnim satom u studiju prilikom snimanja za englesku TV-emisiju ‘Old Grey Whistle Test’ u veljaËi 1974. Nakon znaka za poËetak snimanja bubnjar Jaki Liebezeit ustanovio je da neπto nije u redu s bubnjevima. Prekinuo je snimku, i u tom istom trenutku zaustavila se na satu kazaljka za minute. Nakon nekoliko minuta bubnjar je dao znak da je opet sve spremno, a kazaljka je opet krenula. Nitko od glazbenika to nije primijetio, ali je cijela scena snimana s Ëetiri video-kamere, i zbog toga se sve moglo provjeriti. Jedan od snimatelja je, blijed kao zid, rekao: ‘Na vama je stvarno neπto Ëudno.’ Moæda je u pitanju bila samo mehaniËka greπka kad su u kazaliπtu u Zürichu, gdje je bend glazbeno pratio izvedbu jednog kazaliπnog komada, uvijek pri poËetku predstave orgulje Irmina Schmidta bile iskljuËene, iako je svaki put provedena provjera zvuka, a slomljena pregibna sklopka se samo odvijaËem i fiziËkom silom mogla iskljuËiti, a tehniËar, nakon viπestrukog ponavljanja istog problema ureaj viπe nije ispuπtao iz vida. Ali ipak je neobiËno. Zakonima fizike ipak se nikako ne moæe objasniti kako je Michael jednom misaonim naprezanjem i verbalnom naredbom, uspio navesti stare Selmer-orgu68 lje, koje su se nalazile u Canovu studiju i rijetko se svirale, na to da prestanu i opet poËnu svirati. SliËne se stvari ovim glazbenicima Ëesto dogaaju. Jaki na to kaze: ‘Kada “sablast” proe, najËeπÊe se sve zaboravlja. A πto je u stvari bilo, kasnije se viπe ne moæe utvrditi.’ Ipak je sigurno da se u sluËaju Cana radi o osobama koje su nadarene kao mediji, koje su zbog dugogodiπnje senzibilizacije postali prijamljivi ili Ëak mogu izazvati fenomene koji drugim osobama ostaju skriveni. Kada je u listopadu 1975. Irmin posjetio pariπku vidovnjakinju Madame LeBeau i molio je za savjet, njene prve rijeËi nakon dodira s njegovim rukama bile su: ‘Aha, i sami ste medij!’ Madame LeBeau , koja je slavna u magijskim krugovima, tom je prigodom Irminu detaljno prorokovala razvoj i dogaaje, koji su se ukoliko se nisu trebali dogoditi u daljoj buduÊnosti - do sada toËno ispunili. Povrh toga, njemu je kasnije uspjelo s njom uspostaviti telepatski kontakt, te joj rado potvruje gotovo ‘stopostotne pogotke’. Osim mnogih proroπtava o privatnom æivotu, Canu je pretkazala komercijalni uspjeh u jesen 1976, koji je uistinu i nastupio albumom 69 ‘Flow Motion’ i singlicama ‘I Want More’ i ‘Silent Night’.” 5. HOTEL CALIFORNIA Eagles Juænokalifornijska grupa Eagles nastala je pod utjecajem okultnih uËenja pisca Carlosa Castanede .1 Eagles se svojim uravnoteæenim rockom sa Zapadne obale od 1972. ubrajaju meu najuspjeπnije ameriËke grupe. Njihove se pjesme sastoje od vrlo pjevne glazbe, praÊene tekstovima koji se lako pamte i upeËatljivim refrenima koji se izvode s puno osjeÊaja. Pjesme su omiljeni hitovi. Sluπatelj jedva moæe biti svjestan da neke njihove pjesme prenose okultne sadræaje, jer su glatke poput svile i zvuËe kao da ih pjevaju aneli. Upravo njihova dva najpoznatija hita “One of these Nights” (1975) i “Hotel California” (1976) pojaπnjavaju Ëinjenicu da Eagles ni iz daleka nisu tako bezazleni kao πto zvuËe. 70 71 U pjesmi “One of these Nights” mogu se Ëuti rijeËi: “Jedne od ovih noÊi... traæio sam avlovu . kÊer Traæio sam jednu æenu, koja ima neπto od obojeg. OsjeÊam njenu blizinu, ali je nigdje ne mogu naÊi... Ti imaπ svoje demone, imaπ svoje æelje, ali ja imam djeliÊ sebe...” Sadræaj pjesme “Hotel California” sjeÊanja su jednog Ëovjeka koji je imao zastraπujuÊi susret sa svijetom okultnog. Ono πto je u toj pjesmi mraËno krije se “izmeu redova”, tako da refren pjesme koji poziva “Dobro doπli u hotel ‘California’” u stvari zavarava sluπatelja s obzirom na stvarnu poruku pjesme. Jedan Ëovjek pripovijeda kako se jedne kasne veËeri vozio auto-cestom kroz pustinju, i odjednom zapazio svjetlo u daljini. BuduÊi da je bio umoran, zaustavio je vozilo, kako bi u tom mjestu prespavao. Kada je uπao u “Hotel California”, nije mu bilo jasno gdje se zapravo nalazi (“This could be heaven or this could be hell” - Ovo bi mogao biti raj ili pakao). »uje glasove u noÊi, naruËuje vino; onda mu kaæu da “taj duh” (“this spirit”) nije 72 bio u “Hotelu California” od 1969. NoÊni posjetitelj tada postaje svjedokom sotonskog rituala: “Ogledalo na stropu, ruæiËasti πampanjac s ledom. I ona je rekla ‘Tu smo svi zarobljenici, po vlastitom izboru’. Au meπtrovoj sobi su se svi okupili na gozbu. Bodu je svojim ËeliËnim noæevi ma, ali zvijer nikako ne mogu ubiti.” Posjetitelj je zaprepaπten, bjeæi iz “Hotela California”. Ali vani u noÊi mora s uæasom ustanoviti, da se, doduπe, u svako doba moæe odjaviti, ali da viπe nikad ne moæe otiÊi iz “Hotela California”: “Opusti se”, rekao je Ëovjek noÊi. “Programirani smo za to da primamo naredbe. Moæeπ se odjaviti u svako doba, ali otiÊi ne moæeπ nikada.” Tekst pjesme “Hotel California” vjerojatno je aluzija na sotonsku crkvu u San Francisku. Ona se nalazi u ulici California. SluËajnost? Na unutarnjoj lijevoj strani omotnice ploËe “Hotel California” vidljiva su tri otvora sliËna prozoru. Na srednjem prozoru prepoznatljivo je jedno lice - lice Êelavog Antona Szandora LaVeya, poglavara sotonske 73 crkve.2 Manager Eaglesa Larry Salter , otvoreno je priznao da se neki glazbenici grupe Eagles druæe s Ëlanovima sotonske crkve.3 Moramo dati pravo Johnu Rockwellu , autoru knjige “Paljba bubnjeva”, kada piπe: “Glazba kakvu sluπamo u pjesmi ‘Hotel California’, dovodi nas do toga da se opravdavamo kada je sluπamo. Potiskujemo stvarno znaËenje rijeËi jer nas zaokuplja ritam, ugoaj pjesme i gitare.” 4 Æivotnu filozofiju Eaglesa vjerojatno najbolje prikazuje tekst njihove pjesme “Good Day in Hell”: “U onoj dobroj knjizi s imenom æelim -ne stati u plamenu i pri tom promatrati kako nesta jem. Oh, da, bio je dobar dan u paklu, a sutra Êu biti odreen za divotu.” Ritchie Blackmore Jednim od najveÊih rock-okultista smatra se gitarist grupe Deep Purple Ritchie Blackmore , koji je 1975. godine osnovao svoju vlastitu grupu Rainbow . On otvoreno priznaje da odræava spiritistiËke sastanke 74 (seanse) kako bi “doπao bliæe Bogu”. Tijekom svojih koncerata doæivljava pojavu “ekskurzije duπe”, koja je vrlo poznata u spiritizmu, a prilikom koje napuπta svoje tijelo i lebdi kroz koncertnu dvoranu.5 Blackmore je objasnio da ga je u spiritizam uveo Nick Simper , basist grupe Deep Purple.6 Blackmore snima ploËe u jednom dvorcu koji navodno obilazi demon πto tvrdi da je sluga 4000 godina starog babilonskog boga Baala: “Zanimaju me Ëudnovate stvari koje se dogaaju, osobito duhovi.”7 Vjerojatno je Blackmorovo zanimanje za crnu magiju, koje javno priznaje, bilo inspiracija za pjesme poput “Stargazer” (o robu jednog egipatskog vraËa), “Tarot Woman” (o proricanju pomoÊu okultnih tarot-karata) i “Gates of Babilon”. Blackmore , koji je ozloglaπen zbog svog temperamenta, agresivnosti i loπih raspoloæenja, dosljedno se odijeva u crno. KISS “Demoni koji bljuju vatru u rock’n’roll paklu” - tako jedan rock-magazin naziva 75 Criss ponosno je govorio: “Sam sebe smatram zlim. Jednako vjerujem u avla kao u Boga. »ovjek moæe uvijek jednoga od njih iskoristiti kako bi obavio neke stvari.”9 Gene Simmons , koji javno priznaje svoje zanimanje za kanibalizam, poznat je po tome da pohotno plazi svoj dugi jezik - πto je stari poganski simbol πtovanja demona! Jedan mladi oboæavatelj ubio je svog kolegu iz razreda, jer se taj s njim svaao zbog KISS .10 Ime KISS navodno je skraÊenica za “Kings In Satanic Service”(Kraljevi u sotonskoj sluæbi)... 11 KISS - “Love Gun” (1977): “Simboli razbuktalog zla i neobuzdane putenosti” poznati su po tome πto propagira ju seksualne nastranosti, i πto se umiju obaviti aurom zla. Na slici desno vidi se da Gene Simmons pozdravlja soton skim pozdravom. ameriËki sastav KISS . »ak je producent te grupe Bob Ezrin Ëetvoricu njenih Ëlanova nazvao “simbolima razbuktalog zla i neobuzdane putenosti”.8 Bivπi bubnjar Peter 76 Paklena pjesma “God of Thunder” sadræi poticaj: “Oko sebe sabirem tamu da bi me obradovala, i zapovijedam ti da poklekneπ pred bogom groma, bogom rock’n’rolla.” Jednom su me izvijestili o sluËaju u kojem je oduπevljeni oboæavatelj grupe KISS posluπao taj poticaj, tako πto je prema savjetu svog prijatelja u ponoÊ molio pred posterom KISS -a. Na to je poster zasvijetlio, a Gene Simmons je pomaknuo svoj isplaæeni jezik. Zbog tog jezovita dogaaja mladiÊ je bio toliko πokiran da viπe nikad nije sluπao glazbu tog sastava. 77 Iron Maiden Britanski heavy metal-bend Iron Maiden pobrinuo se za pozornost javnosti 1982. svojom LP-ploËom “The Number of the Beast” (Broj zvijeri). Izvedba naslovne pjesme s te ploËe uvijek oznaËava vrhunac njihovih koncerata. Bruca Dickinsona publika obasipa fanatiËnim oduπevljenjem kada pjeva o broju Antikrista: “666 the number of the beast. 666 the one for you and me.” Jedan od Ëlanova grupe rekao je u jednom intervjuu: “Iron Maiden daleko je od benda koji πtuje avla, iako su nas neka iskustvakoja smo imali tijekom snimanja novog albuma ‘The Number of the Beast’, nauËila da poπtujemo moÊ okultnoga . Tijekom snimanja te ploËe dogodio se Ëitav niz Ëudnih stvari.”12 Iron Maiden - “Broj Zvijeri” (1982) »ini se da nikoga ne smeta... Veliki broj danaπnjih ploËa s rock-glazbom i rock-izvoaËa otvoreno svjedoËe o djelovanju zlih sila - ali Ëini se da to nikoga ne smeta! Kada bi krπÊanski roditelji vidjeli da im djeca dolaze u kuÊu sa sotonskom biblijom ili sliËnom literaturom, velika veÊina njih odmah bi oduzela djeci te demonske predmete i bacila ih u smeÊe. Na nizu omotnica ploËâ mnogih grupa nalaze se okultni simboli i slike, sve do ilustracija demonskih biÊa. NajËeπÊi okultni simbol je pentagram (“zvijezda magiËarâ”), koji je Ëesto sluæio kao znak tajnih druπtava. 78 79 Pentagram Pentagram je simbol sotonizma ako je postavljen na vrπak kraka, pri Ëemu su dva gornja kraka znak rogovâ jarca, odnosno sotone. Takozvanim pentagram-ritualom u ceremonijalnoj se magiji prizivaju i gone demoni. Kod niza omotnica ploËâ moæe se naslutiti da su one rezultat demonski ili drogom nadahnute umjetnosti. Javna je tajna da uistinu postoje slikari koji dopuπtaju da im demonski duhovi kontroliraju pokrete ruku. Znakovito je da je statistika kojom su bili obuhvaÊeni svi slikari u Engleskoj pokazala da su njih 57 “spiritistiËki slikari”, koji su se u svojem stvaranju specijalizirali za prikazivanje duhova i aveti engleskih dvoraca.13 Omotnica LP-ploËe “Brain Salad Surgery” grupe Emerson, Lake & Palmer (1973). Slika potjeËe od demonski inspiri ranog, nadrealistiËkog slikara H. R. Gigera. Giger je postao poznat svojim djelom “H. R. Giger’s Necronomicon”, koje je vizualizacija tajanstvene vraËarske knjige koja sadræi slike “uæasnih stvorenja koja vrebaju u dubini zemlje i mora, kako bi jednog dana uniπtili ËovjeËanstvo i konaËno preuzeli vlast nad svijetom”. Kad tama æeli zavarati osjetila Mnogi Ëitatelji krπÊani vjerojatno Êe reagirati kao i ja kad sam prikupljao podatke za ovu 80 81 Omotnica ploËe grupe Nazareth - “Expect no Mercy” (1977). Jasnije ne moæe biti. knjigu. Bio sam vrlo potiπten pod teretom Ëinjenica i okolnosti. Bavljenje ovom mraËnom tematikom kidalo mi je æivce, i gotovo sam rezignirao suoËen s koncentriranom moÊi demonskih sila koju sam spoznao. Ali tada sam jedne veËeri proËitao Psalam 46, gdje pouzdano piπe: 82 Album “Presence” (1976), grupe Led Zeppelin, prikazuje crni obelisk koji simbolizira magijsku snagu kojoj grupa pripisuje svoj uspjeh. Na poleini LP-a vidi se kako neka uËiteljica polaganjem ruku prenosi magijsku, demonsku energiju obeliska na jednog svog uËenika. “Bog nam je zaklon i utvrda, pomoÊnik spreman u nevolji. Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruπe u more. Nek buËe i bjesne - va lovi morski, nek bregovi drπÊu od æestine- nji hove!... S nama je Gospod nad Vojskama, naπa je utvrda Bog Jakovljev!” (Ps 46, 2-4.8). 83 Boæja snaga jest, i bit Êe, uvijek jaËa od svih sotoninih napora. Naæalost, lako zapadamo u greπku da svoja osjetila toliko dajemo zarobiti negativnim i mraËnim stvarima da oko sebe vidimo samo mrak, te nam ponestaje snage i radosti. A upravo je to namjera avla, koji koristi istu taktiku kao i zmija, koja svojim pogledom hipnotizira i blokira svoj plijen, kako bi ga onda lako zgrabila. ©to mi to trebamo uËiniti, ako ne æelimo da nas zarobi i blokira Sotonina demonstracija sile? na to mogli upozoriti. Ali pogreπno je svoj pogled odvratiti od Isusa i umjesto toga dati se zavarati avlovim trikovima. U Isusu Kristu “skrivena su sva blaga mudrosti i spoznaje”(Kol 2,3), “u njemu stanuje punina utjelovljenog boæanstva” (Kol 2,9). Ali ta blaga ostaju nedostupna onomu koji ne æeli nasljedovati Isusa i njemu sluæiti. “U njemu imate puninu”, uvjeravao je Sv. Pavao Koloπane (Kol 2,10). Zar se neÊemo i mi dati dovesti do te punine? Odgovor nam daje poslanica Hebrejima 12,1.2: Oni koji æele nasljedovati Isusa , neka slijede ovaj poticaj: “Odbacimo od sebe svako breme i grijeh koji lako zavodi, te ustrajno trËimo na utakmici koja nam je odreena! Uprimo pogled u zaËetnika i zavrπitelja vjere, Isusa u ”. GrËku rijeË “aphhorõntes” , koja je ovdje prevedena sa “uprimo pogled” , trebalo bi, ustvari, prevesti s “odvratiti pogled (od svega drugog) prema Isusu”. Kod bilo kakvog suoËenja sa sotoninom moÊi nuæno je odvratiti pogled od Sotone , ne dati se zanijeti njegovim pogledom, veÊ sasvim svjesno gledati u Isusa . Zacijelo nije besmisleno poznavati oruæje koje koristi avao, kako bismo onda i druge 84 85 6. HIGHWAY TO HELL Heavy-metal i black-metal Vrlo je upadljiva pojava da gotovo svi rocksastavi koji otvoreno i javno prakticiraju okultizam pripadaju hard-rocku ili heavymetalu. »ak je i Ëasopis Newsweek21. studenog 1983. sasvim jasno pisao o “satanic images” (sotonskom imidæu) i “demonic overtones” (demonskom prizvuku) ekstremnih heavy metal-bendova, koji su u Americi uzrokovali prosvjede krπÊanskih skupina. Kada muzikolog Tibor Kneif hard-rock opisuje kao “glazbu estetski preobraæenogoter ra”, koja “uvijek iznova svoju ærtvu - poput psi hijatra koji pozna duπu - zna dovesti u stanje jeze”1, tada se Ëini da to svojstvo hard rockglazbu zaista Ëini prikladnim prijenosnim sredstvom za sotonske i demonske sadræaje, od kojih Ëovjeka podilazi jeza. Znakovito je da je i basist grupe Black Sabbath Geezer Butler , rekao da “teπkoj glazbi najbolje odgovaraju i teπki tekstovi” - misleÊi pod tim na okultne tekstove. Temeljno svojstvo heavy-rocka Tibor Kneif 2 naziva “veliËanje nasilja” - pojava koja je odu86 87 vijek bila usko povezana s velikom pobunom protiv krπÊanskih ideala i vrijednosti. Vrijeme u kojem su se “rock’n’roll-pobunjenici” ograniËavali na propagiranje slobodnog seksa, droge i prostaËkog naËina govora, je proπlo - sada je na redu pakao i sotona. PoËetkom osamdesetih godina razvila se nova generacija heavy-metala kojoj pripada Ëitav niz grupa, koje se po uzoru na rano razdoblje grupe Black Sabbath obavijaju aurom zla, u svojim pjesmama zazivaju avla - i barem za tisak - sudjeluju na crnim misama. Mnoge omotnice njihovih ploËa mogle bi se smjestiti u muzej horor-rekvizita. PjevaË jedne od tih grupa, koji si je dodao ime “Sotona”, rekao je: “Bendu æelimo od samog poËetka dati demonski image, a πto bolje pristaje uz heavy-metal od vraga?! Kao mladim deËkima luaËki nam se sviao Black Sabbath , i danas ustvari æelimo svirati kao naπi nekadaπnji idoli, 3 ali, eto, neπto tvri rock.” Koje teme obrauju novije heavy-metal grupe pojaπnjava sljedeci izbor naslova LPploËa, koji izaziva zle slutnje: “Shout at the Devil” (Mötley Crüe), “Night of the Demon” (Demon), “Fire from Hell” (Mass), “See You in 88 Hell” (Crossfire, Grim Reaper ), “Give ‘em Hell” (Witchfynde) i “Friend of Hell” (Witchfi nder General ). Sukladno tome naslovi pjesama seæu od “The Antichrist” i “Black Magic” preko “Signs of Satan” sve do bogohulnog naslova “God Bless the Children of the Beast” M tleya Cr ea. Nijedna pak od navedenih grupa nije ni sluga paklenog sastava Venom. “Venom” znaËi “zmijski otrov”, i tri glazbenika te grupe, Cronos, Mantas i Abaddon , daju tom nazivu svu Ëast, time πto velikim æarom masovno rasprπuju avolski otrov, otrov “stare zmije” (Otk 20,2). Jedan Ëasopis o heavy-metalu piπe: “S glazbenog se stanoviπta grupa Venom duπom i tijelom odala black-metalu, ekstremnom i tvrem obliku heavy-metala, te se jedva viπe mogu usporediti s grupama poput Accept, Judas Priest ili Ozzyijm Osbournom . Black Sabbath je doduπe 1970. prvi poËeo obraivati svakojake okultne, magijske i spiritistiËke teme u nekim svojim pjesmama; ali ni jedna od tih grupa se ne bavi toliko crnim okultizmom kao πto to Ëini grupa Venom, πto se oËituje, primjerice, u tekstovi89 ma pjesama koji gotovo iskljuËivo govore o Sotoni , paklu, smrti i avlu.”4 ritualima na pozornici, u kojima su glavni rekviziti krv, kosti i oltar. Naslovi pjesama poput “Sons of Satan”, “Seven Gates of Hell” i “Leave Me in Hell” naglaπavaju taj zakljuËak u jednakoj mjeri kao i naslovi triju LP-ploËa te grupe: “Welcome to Hell”, “Black Metal” i “At War with Satan”. Jedan Ëasopis o rock-glazbi piπe o jednom njihovu koncertu: “‘Straight from Hell’ - King Diamond ! Deset tisuÊa ruku vinulo se u zrak da bi pozdravile sotoninog sina! Mnoπtvo je buËalo; pjevalo je svaku pjesmu s grupom. Tada je Merciful Fate priredio luaËki show...”6 Na pozornici Venom stvara pravi pakao “sotonskog metala”, koji je sliËan crnoj misi i koji je proæet mnogobrojnim eksplozijama, poput bombi. U intervjuima Ëlanovi benda nimalo ne kriju da sebe smatraju “lijevom rukom gospodara Sotone na zemlji”.5 “Venom - to viπe nije heavy metal-glazba, to je veÊ gotovo kult” - tako je jedan oboæavatelj heavy-metala okarakterizirao tu grupu, Ëiji je klub oboæavatelja u NjemaËkoj preplavljen pismima Ëitatelja. Iako tri paklena rockera znaju mnogo o okultizmu, tvrde da nisu πtovatelji avla - nasuprot, primjerice, Kinga Diamonda , voe heavy metal-grupe Me rciful Fate . Merciful Fate priziva Zloga pjesmama poput “Black Funeral” (Crni pogreb) i “Black Masses” (Crne mise), kao i kultnim 90 U razgovoru s voom grupe, pjevaËem Kingom Diamondom , novinar je konstatirao:7 “Vaπi tekstovi i show izrazito su sotonski! Privatno djelujeπ mnogo umjerenije.” Odgovor: “U stvari sam privatno isti tip kao na pozornici, sotonizam me jako zanima. U stanu skupljam kriæeve i relikvije koje sam ukrao u crkvama. Kad Ëuju za crne mise ili prizivanja duhova, veÊina ljudi odmah misli na ærtvovanje male djece ili ubijanje ljudi, kao πto o tome opπirno piπu mediji. Ali to su ekstremi. Ljudi ne æele shvatiti da se male bebe ærtvuju zato jer je njihova krv neπto najËiπÊe i najnevinije πto postoji.” Pitanje: “Jesi li ikad zbog svog neobuzdanog nastupa u glazbi imao problema s Crkvom?” Odgovor: “Ne moæe se reÊi da sam imao 91 Nee93 e too struja/izmjeniËna struja”, a u australskom govornom jeziku koristi se i kao aluzija na dvospolnost. BuduÊi da se bend bavi mraËnim temama, bilo je i drugih pretpostavki o znaËenju kratice “AC/DC”. Tako je jedan rock-autor rekao: “Izabrao sam hard rock-grupu AC/DC jer ta kratica znaËi ‘Antichrist, death to Christ’ (Antikrist, smrt Kristu). Osim toga ta grupa 8 pjeva o slavi paklenih zvona: ‘Hell’s Bells’.” AC/DCje veliki medijski proboj uËinio 1979. LP-ploËom “Highway to Hell”, Ëija je istoimena naslovna pjesma postala meunarodnom himnom koja joπ i danas za veliko mnoπtvo poklonika hard-rocka predstavlja neku vrstu ispovijesti vjere: Livin’ easy, lovin’ free Season ticket on a one way ride Askin’ nothin’, leave me be Takin’ everything in my stride Don’t need reason, don’t Need rhyme Ain’t nothin’ I would rather do Goin’ down, party time My friends gonna be there too On a highway to hell Highway to hell, I’m on a highway To hell No stop signs, speedlimit Nobody’s gonna slow me down Like a wheel, gonna spin it Nobody’s gonna mess me ‘round Hey Satan, payin’ my dues Playin’ in a rockin’ band Hey mama, look at me I’m on my way to the Promised land, wow Od odlaska dolje na fe„tu Gdje e i moji prijatelji biti Ja sam na izravnom putu za pakao Na izravnom putu za pakao Izravnom putu za pakao, ja sam na Izravnom Putu za pakao Nema znakova za zaustavljanje, Nema ograniŁenja brzine Nikog tko bi me mogao usporiti Poput kotaŁa u se tamo sjuriti Nitko me ne e zadr ati Don’t stop me, hey, hey, hey... Yeah, an’ I’m goin’ down All the way, wow On the highway to hell Lak ivot, slobodna ljubav I karta za put bez povratka Bez pitanja, ostavi me na miru Sa sobom u na svoj put uzeti sve Ne trebam razloge Lijepe rijeŁi Nema niŁeg „to bih radije Łinio 94 Hej, Sotono, pla am svoje dugove Jer sviram u rock-bendu Hej, mama, pogledaj me Na putu sam U obe anu zemlju, wow Ne zadr avaj me, hej, hej, hej Jeah, idem tim putem do kraja Na izravnom putu za pakao U ovoj pjesmi sadræano je sve πto je 95 za pakao” - vriπtao bi Bon Scott , pjevaË AC/DC, okrenut publici. Bon Scottov je æivotni put uistinu zavrπio 19. veljaËe 1980.: nakon probanËene noÊi uguπio se pri povraÊanju. Takvom smrÊu ostao je vjeran svom æivotnom stilu. VeÊ je 1977. pjesmom “Hell ain’t a bad Place to be” navijeπtao da “pakao uopÊe nije tako loπe mjesto.” Jedan je Ëasopis za mlade nakon Bon Scottove smrti komentirao: AC/DC- “Highway to Hell” (1979). Ova je LP-ploËa grupi donijela komercijalni uspjeh. glazbenicima AC/DCbilo vaæno. Da je “rock’n’roll direktni put u pakao” potvrdio je i njihov gitarist Angus Young . Tko bi pomislio da Êe ta pjesma imati ozbiljan kraj? “Ne zadræavaj me, hej, hej, hej... Jeah, idem tim putem do kraja, wow, na izravnom putu 96 “‘I’m on the highway to hell, I’m on the highway to hell’ - koliko je samo puta Bon Scott pjevao, tj. izvikivao ove rijeËi u posljednjih nekoliko mjeseci? Na omotnici istoimene LPploËe on se πepiri s rogovima - onakvima kakve znamo sa slika koje prikazuju Sotonu . ‘SluËajnost’ uvijek kaæemo onda kada o neËem ne æelimo viπe razmiπljati. Prema mom pak miπljenju smrt Bona Scotta pokazuje viπe: avao i pakao nisu igraËke. ©to se viπe s njima budem lakomisleno ophodio, to prije Êu postati igraËka tih stvarnosti...” 9 Ali prevario bi se onaj tko bi pomislio da Êe AC/DCzbog ruæne smrti Bona Scotta “ubaciti u manju brzinu” glede teme “pakao”. 97 Umjesto toga je AC/DC pjesmom “Hell’s Bell’s” (Paklena zvona) ubacio u joπ veÊu brzinu, tako πto je njihov novi pjevaË Brian Johnson Ëak govorio u ime Sotone : “Ja sam grom koji se valja, olujna kiπa, dolazim kao vihor. Moja munja sijeva nebom; ti si, doduπe, joπ mlad, ali moraπ umrijeti.” TisuÊe oboæavatelja na koncertima oduπevljeno je pjevalo pjesmu “Highway to Hell”. ©to se to dogaa u nutrini mladih ljudi, koji uznosito viËu: “Ja sam na izravnom putu u pakao... Ne zadræavaj me, hej, hej, hej... Jeah, idem tim putem do kraja, wow, na izravnom putu za pakao”? Jezovita aluzija na smrt Bona Scotta ? Jedva da to moæemo nazvati crnim humorom, jer se pjesma nastavlja sljedeÊim rijeËima: “Ne uzimam zarobljenike, ne poπteujem niti jedan æivot, nikoga ne zaobilazi borba. Imam svoje zvono, dovest Êu te u pakao, uhvatit Êu te, Sotona Êe te dobiti.” Mnogi ovu pjesmu pjevaju bez razmiπljanja, sadræaj rijeËi im ne dolazi do svijesti; za druge pak ta je pjesma himna vlastitog stava o æivotu. Je li Biblija u krivu kada kaæe: “Nemaju straha Boæjega pred oËima” (Rim 3,18)? Uskoro su se prosvjedom oglasili praktiËni krπÊani koji su upozoravali na uæasnu “igru” kojom se grupa poigrava sa sobom i svojim oboæavateljima. To je Briana Johnsona , pjevaËa AC/DC, jako razljutilo: Pakao nije nikakvo ugodno mjesto, kako to æele prikazati neke rock-grupe. Pakao je mjesto kazne za proklete. On je peÊ, u kojoj Êe biti plaË i πkrgut zuba (Mt 13,43-50), vjeËna vatra (Mt 3,12), gdje njihov crv ne umire i njihova vatra se ne gasi (Mk 9,43-44), mjesto vjeËne muke (Mt 25,46). Sve πto Biblija govori o paklu, govori s velikom ozbiljnoπÊu. Stoga je veoma ludo lakomisleno se igrati i πaliti s paklom. “Te glupe face, koje se busaju u prsa da su veliki vjernici, ËeπÊe spominju vraga nego mi... Ono πto mi radimo samo je zafrkancija... Nas ne vode nikakve sotonske poruke, ali moramo naÊi redak koji se rimuje s j...... sljedeÊim.”10 98 Ljudima je odreeno da “jednom umru, potom 99 je sud”(Heb 9,27) - ako ne prije, a ono Êe tada pred Bogom zanijemiti svaki pogani jezik. “Tko moæe izdrzati pred bijesom njegovim? Tko Êe odoljeti pred gnjevnom srdæbom njegovom?” (Nah 1,6). Ali Bog ne æeli da ljudi propadnu, veÊ, naprotiv, da se spase: “Æivota mi moga - rijeË je Jahve Gospoda - nije meni do smrti bezboænika, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da æivi!... Zaπto da umrete...?”(Ez 33,11). Jednom Êe Bog sve bezboænike pozvati na odgovornost i suditi im. Ali danas potiËe svakog da prihvati Njegova sina Isusa Krista kao Spasitelja i Gospodara svog æivota. Za sve koji se nalaze “na izravnom putu za pakao” to je jedini izlaz i spas. 7. UMANJIVANJE ZNA»ENJA ILI PRETJERIV ANJE? U istraæivanjima koja se tiËu mraËnog podruËja okultizma na rock-sceni redovito se susreÊemo sa sljedeÊa tri problema: 1. 'utnja i prikrivanje U prirodi je ezoteriËnih i okultnih aktivnosti da su oni koji se njima bave vrlo zainteresirani da se sve skriva od javnosti. Tajne okultne loæe obavijaju se zidom πutnje; onaj koji se usudi neovlaπteno prodrijeti u njihove tajne ili se iznevjeri okultnom druπtvu viπe nije siguran za svoj æivot. Iz ovih razloga moguÊe je da je broj glazbenika i rock-sastava koji se aktivno bave okultizmom vrlo velik. 2. Beskrupulozno vrbovanje S druge pak strane danas se viπe nego ikad propagiraju magija i okultizam, i tako zarauju veliki novci. Sve veÊe zanimanje za okultizam - “okultnu eksploziju” - beskrupulozno iskoriπtavaju financijski meπetari. Prisjetimo se da iza rock-grupa koje imaju 100 101 ugovor o snimanju ploËe redovito stoje privredna poduzeÊa, kojima je gotovo svejedno koja Êe se reklamna sredstva (Ëak i okultna!) koristiti, da bi donijela gotov novac - prodajom ploËa, koncertima itd. To se dodatno pospjeπuje i preko tiska o rocku, koji je uvijek æeljan senzacija. svoju sektu - jer je to πto piπu izmiπljeno, i svako dijete zna da AC/DCsamo pjeva i ne misli tako; nisu oni krivi za smrt Bona Scotta . I mi vjerujemo u Boga, i Bog zna da je to njihov stil, i da oni to ne misle tako. Moæda Êe ljudi koji piπu takve gluposti prije zavrπiti u paklu nego mi.” 3. Radoznalost ili elja za uspjehom Zbog takve kritike, koju treba shvatiti ozbiljno, pokazalo se nuænim provesti diferencijalnu procjenu onih rock-sastava kod kojih su prepoznatljive veze s okultizmom. Temeljita analiza tog problema dovela je do sljedeÊe vrlo ozbiljne postavke: Glazbenici i grupe nerijetko koketiraju sa svijetom okultnoga, naizgled “radi zabave”, pri Ëemu su im motivi radoznalost ili æelja za postizanjem veÊeg uspjeha. ZakljuËci iz toËke 2. i 3. ponekad izazivaju veliko protivljenje. KritiËari prigovaraju da je moja ocjena i ocjena mojih kolega o okultnoj problematici na rock-sceni pretjerana ili jednostavno bespredmetna, jer “okultne” grupe navodno ni same ne shvaÊaju ozbiljno ono πto sviraju i izvode pred publikom, da je to sve radi reklame, itd... »ak dobivamo odgovore poput sljedeÊeg (u ovom sluËaju to je odgovor na listiÊ koji je podijeljen o grupi AC/DC- pismo je anonimno): “...Da uopÊe postoje ljudi koji piπu takve gluposti, samo da bi pridobili nove Ëlanove za 102 Prigovori ili isprike koji se svode na to da je: a) rock-grupa bezazlena, ako se, primjerice, samo radi πto djelotvornije reklame (uspjeha, prodaje) bavi okultizmom (i, navodno, tako uopÊe ne misli); ili b) da Ëovjek mirne savjesti moæe sluπati “okultni rock”, “naravno ne zbog toga da bi πtovao sotonu”, veÊ zbog toga πto grupa “super svira” - smatram Ëistimskretanjem od stva rnog problema iz sljedeÊih razloga: 1. Poznato je da postoje grupe koje su odabrale okultni image da bi tako zaradile novac. Ali bez obzira na to donosi li koketiranje s okultnim grupi uistinu veÊi uspjeh ili 103 ne, glazbenici na taj naËin πirom otvaraju vrata Sotoni , πto on moæe iskoristiti kako æeli. Drugim rijeËima: Sotoni je svejedno tko za njega pravi reklamu. Potpuno je nevaæno da li neka grupa iz uvjerenja ili samo “radi zabave” propagira okultizam - u oba sluËaja su ljudi zavedeni. Rockwell piπe o posljedicama: “Djeca i mladeæ sve viπe prihvaÊaju i prakticiraju πtovanje Sotone , vraËanje, vraËarske kultove, Ëarobne formule, fantastiËne kultne postupke, astrologiju, te se podlaæu sotonskim sveÊenicima, vjeπticama i vidovnjacima.” 1 2. Rock-grupe koje se igraju s okultizmom na taj se naËin automatski otvaraju sotonskim silama, te se izlaæu opasnosti da se prvotna “zabava” bræe pretvori u “vraæju” ozbiljnost nego πto bi to grupi bilo milo. Sotona “okultne igre” uzima ozbiljno: s uæasom uvijek iznova uviamo kako on svaku ruku koja mu se pruæa prije ili kasnije uzima u svoj ËeliËni stisak, i viπe je ne puπta. Tko posegne za vatrom, taj Êe se opeÊi - vjerovao on u razorno djelovanje vatre ili ne - to je nebitno. Bezbrojni sluËajevi potvruju da aktivno sudjelovanje u okultizmu nikada ne ostaje bez posljedica. Neki Êe reÊi: “Ali to sam uËinio samo radi zabave, iz radoznalosti.” 104 Iskusni duπobriænici kod takvih izjava mogu samo tresti glavom! Jedan od njih to je izrazio ovako: “©anse bi ti bile bolje da dræiπ Ëegrtuπu kao kuÊnog ljubimca, nego da se upuπtaπ u okultne prakse.” Svoja osobna iskustva izrazit Êu rijeËima Dennisa Wheatleya , koji je ustanovio: “Osobna zapaæanja dovela su me do apsolutnog uvjerenja da sudjelovanje u okultnim praksama sa sobom donosi vrlo realne opasnosti.” 3. Ako se neki rock-glazbenik uistinu otvorio demonskim duhovima i dobio jednog ili viπe njih da ga prate, tada oni neprestano borave u njegovoj blizini, te mu daju tajanstvene moÊi, okultne “energije”. Posredstvom tih demonskih energija glazbenik je u stanju govoriti podsvijesti svojih “ærtava” na medijalnoj razini, i na taj naËin omoguÊiti ulazak tih sila u podsvijest. Pretpostavka tome je da se ukloni aktivni prag svijesti Ëovjeka, s pomoÊu kojeg se njegov duh otvara svemu πto treba ili æeli uÊi. Potpunim iskljuËenjem volje i svjesne aktivnosti razuma (stanje “pasivnosti”) vrata se podsvijesti otvaraju svim stranim duhovi105 ma. Aktivan razum zapreka je djelovanju demona. Iz tog je razloga jedan od najvaænijih ciljeva demona da Ëovjekov razum dovedu u stanje praznine, odnosno, da stvore vakuum u koji Êe onda moÊi uÊi. Zbog toga nije bezopasno podcijeniti moguÊnost da okultne sile mogu utjecati na Ëovjekov duh. Poticaj koji vrijedi za sve krπÊane: “Trijezni budite, bdijte! Vaπ neprijatelj, avao, obilazi kao riËuÊi lav traæeÊi koga da proædre.” (1 Pt 5,8), ima svoje opravdane razloge. Jedan bivπi sotonist posvjedoËio je da je grupa Pink Floyd tijekom jednog svog koncerta prisutnim sotonistima medijalnim putem priopÊila da su glazbenici “od njihovih”. Slavni je gitarist Jimi Hendrix prije svoje smrti bio duboko upleten u spiritizam. Priznao je da ima vienja, da komunicira s duhovima, i da je u kolovozu 1969. na festivalu u Woodstocku vidio nebo puno NLO-a.2 Jednom prilikom je otkrio: “Ljude je moguÊe hipnotizirati glazbom; kada ljude na taj naËin pogodimo u najslabiju toËku, moæemo njihovoj podsvijesti reÊi sve πto æelimo... Glazba struji iz 3 zraka; stoga mogu stupiti u vezu s duhom.” 106 8. KAKVU ULOGU IMA GLAZBA? Potrebno je razmotriti joπ jednu vaænu Ëinjenicu, a to je da glazba moæe dovesti do nadÊutilnog iskustva. Okultna i crna umijeÊa, kao i razliËite religije, znaju za tu Ëinjenicu. Zbog toga se svjesno koriste odreenim vrstama glazbe, kako bi izazvali stanje transa ili stvorili ozraËje koje Êe pogodovati djelovanju demonskih duhova. Osobno sam stekao dojam da se opÊenito taj problem prikazuje bezazlenijim nego πto jest te da se podcjenjuju potencijalne opasnosti s tim u svezi. ZnajuÊi za vezu izmeu okultnih pojava i glazbe, parapsiholog W. F. Bonin rekao je: “Glazba oËito ima stimulirajuÊe djelovanje, koje moæe pospjeπiti parapsihiËke pojave. Glazba moæe promijeniti stanje svijesti, dovesti npr. do transa, ili jednostavno pospjeπiti primanje informacija 1 ‘nadosjetilnog opaæanja’.” Samu sræ stvari pogaa Ëlanak “Rock & crna magija” u Ëasopisu o glazbi Spotlight 107 (11/1978): “Da bismo shvatili vezu koja postoji izmeu glazbe i okultizma, moramo posegnuti u proπlost, u vrijeme kad su vraËari (ili πamani) otkrili da glazba posjeduje snagu koja moæe izazvati odreene naËine ponaπanja, πto se nije moglo protumaËiti na naravan ili shvatljiv naËin. To stanje stvari odavno je veÊ spoznato, ali ne i objaπnjeno, i Shakespeare nije bio prvi koji je rekao: ‘Glazba moæe umiriti Ëak i zvijeri!’ Ljudi koji su razmiπljali, zakljuËili su da glazba moæe izazvati i suprotno djelovanje dakle izmijeniti ljudska raspoloæenja - a to je ono πto magija i okultizam æele, πto se tim sred stvima æeli postiÊi. ” Posizanje za mozgom Namjera je πamana i mnogih drugih okultista da ljude dovedu u trans; radi se o izmijenjenom stanju svijesti u kojem Ëovjek viπe nema potpunu kontrolu nad sobom, i u kojem strani duhovi mogu djelomice ili potpuno preuzeti kontrolu nad mozgom i tijelom Ëovjeka. Kako moæemo predoËiti taj proces? Poznati istraæitelj mozga i dobitnik 108 Nobelove nagrade Sir John Eccles , Ëovjekov je mozak nazvao “strojem”, koji, opÊenito govoreÊi, moæe pokretati duh - bilo koje vrste . Eccles nije jedini koji je to rekao: sliËno potvruju noviji radovi njegovih kolega iz struke Wildera Penfielda i Rogera Sperrya . Rezultati njihovih istraæivanja opovrgavaju materijalistiËko shvaÊanje, prema kojem su sva Ëovjekova duπevno-duhovna djelovanja puke funkcije mozga, koje u njemu poËinju i s njime se zavrπavaju. Mozak se prema duhu odnosi kao instrument prema sviraËu. Naravno da sviraË ne moæe svirati ako se instrument polomio, ali on sam nije instrument, niti njegova funkcija, veÊ njegov upravitelj i gospodar. NaËelno pak taj instrument moæe “opsluæivati” i neki drugi sviraË, ako mu uspije “maknuti s poloæaja” “zakonitog” sviraËa. “U normalnom stanju moja je osobnost onaj ‘duh’ koji opsluæuje moj mozak” , objaπnjava poznati pisac Dave Hunt , “ali ako uem u promijenjeno stanje svijesti, koje spiritisti i uËitelji meditacije nazivaju kozmiËkom energijom, ili mediji duhom, tada tog novog ‘duha’ niπta ne sprjeËava u tome da upravlja mojim mozgom i u njemu izaziva 109 dogaaje koji mi se, doduπe, Ëine vrlo realnima, ali 2 se zapravo uopÊe nisu dogodili” U stanju transa Ëovjekov je duh onemoguÊen. Stoga je trans naËelno pretpostavka za pojavu “opsjednuÊa” stranim duhom. Na taj naËin Ëovjek postaje sposoban za postupke koje u normalnom stanju uopÊe ne bi mogao uËiniti. Osobe u transu Ëesto se ponaπaju agresivno ili izvode seksualne radnje koje u normalnom stanju ne bi mogle uËiniti, i koje su i samoj osobi koja ih Ëini neshvatljive. S jedne strane, trans je za okultista stanje svijesti koje on sam nastoji postiÊi da bi zadobio paranormalne sposobnosti, tzv. “energije”. S druge strane, trans je stanje u koje okultist æeli dovesti svoje “ærtve” kako bi im nametnuo svoju volju, jer je u transu svaki Ëovjek psihiËki bespomoÊan, i stoga se tada u velikoj mjeri moæe na nj utjecati. Jedan od temeljnih preduvjeta za πamane i spiritistiËke medije jest da posjeduju sposobnost da Ëesto i bez veÊih teπkoÊa mogu pasti u trans i postati opsjednuti. Osim toga Ëesto je potrebna i “medijalna nadarenost” πamana 110 ili medija. Tada je dotiËnoj osobi vrlo lako pasti u trans i izazvati izmijenjena stanja svijesti. Stanja transa razlikuju se po stupnjevima, te seæu od lakog transa (kod kojeg je prisutno sjeÊanje) do potpunog transa, pri kojem dolazi do amnezije (gubitka pamÊenja). W. F. Bonin , koji je trans definirao kao “psihofizioloπko stanje koje je pretpostavka paranormalnih manifestacija”, navodi sljedeÊe uzroke transa: hipnoza, medijalno posredovanje, droge, glazba, ples, fiziËke traume, tehnike disanja, autosugestija. 3 Sotonist Aleister Crowley predloæio je sljedeÊe djelotvorne metode, koje Ëovjeka dovode u ekstatiËno stanje ili stanje transa: 1. glazba koja se temelji na ponavljanju i ritmu; 2. droga; 3. poseban oblik seksualne magije. Crowley danas ima viπe sljedbenika nego za æivota. Rockglazbenik Ian Dury Aleister Crowley 111 u jednoj svojoj pjesmi propagira Crowleyev “recept”: “Sex and Drugs and Rock’n’Roll is all your body needs!” - πto je ujedno i æivotni moto mnogih njegovih kolega na rock-sceni! Trans, ekstaza i opsjednutost Sve je izraæenija uloga monotone glazbe koja se temelji na ponavljanju i ritmu, a koja se u ritualnom prizivanju duhova, kultovima opsjednutosti i raznim drugim poganskim kultovima koristi za stvaranje transa i ekstaze - stanja koja omoguÊuju demonsku 5u.trri koji je upoznao tijekom svojih putovanja: “Uz bogosluæje vezan je kultni ples. Bubnjevima se odreuje takt. Pokreti plesa se ubrzavaju. Na poËetku su to samo plesni koraci, ali se ples postupno ubrzava sve do divljih plesnih pokreta. Izdræljivost plesaËa je zaËuujuÊa: u pravilu se pleπe tri sata neprekidno. Posljedice toga su da sve viπe plesaËa pada u plesnu ekstazu i djelomiËni ili potpuni trans. Cilj je ovog kulta dobivanje, odnosno, razvijanje medijalnih sposobnosti. Takva bogosluæja praktiËki su identiËna spiritistiËkim seansama.”4 Pri balinezijskom plesu “ketjak”, koji prikazuje jedan dogaaj iz æivota hinduistiËkog 113 boga Rame, stanovnici sela zapadaju, hipnotizirani vlastitim kretnjama i pjevanjem, u religiozni zanos koji obiljeæava stanje sliËno transu i nevjerojatna okretnost. TransplesaËima omoguÊuje da izvode brze i komplicirane pokrete, bez greπke ili znakova iscrpljenosti. Na rock-koncertima moæemo promatrati sliËne fenomene, kada mladi u ekstatiËnim plesovima neumorno izvode pokrete koji bi ih u normalnim okolnostima brzo iscrpili. PrizivaËi duhova nekih azijskih naroda prizivaju svoje “bogove” (koji su zapravo demoni) na taj naËin πto raspuste kosu i uz pratnju monotonog bubnjanja tako dugo tresu glavom dok im se ne zavrti, i razum potpuno otkaæe svoju funkciju. U toj fazi usta im se poËinju nesvjesno pokretati, tijelo se poËinje postupno tresti, i njihov “bog” se spuπta u njih. Krajnji je rezultat stanje opsjednutosti avlom. NaËelno istu tehniku susreÊemo u takozvanom “head-bangingu” (treπnji glavom) mnogih poklonika hard-rocka. Da taj postupak ni s medicinskog stanoviπta nije bezopasan, potvruju i sljedeÊe novinske 114 vijesti: “Oboæavatelj rock-glazbe iz Engleske umro nakon pretjerane ‘tréπnje glavom’, javlja DPA London. Jedan je tinejdæer iz Engleske navodno umro jer je prilikom ‘heavy metal’ rock-koncerta prejako tresao glavom u ritmu glazbe. Uzrok smrti sluæbeno je za sud potvrdio i patolog, izvijestile su britanske novine krajem tjedna. ‘Head-Banging’ uobiËajen je kod mnogih mladih poklonika hard-rocka, i smatra se plesom. Prema izjavama svjedoka petnaestogodiπnjak je prije smrti tri sata trzao glavom tamo-amo u taktu glasne glazbe. SljedeÊeg dana iznenada je bio oduzet na jednoj strani tijela, i viπe nije mogao govoriti. LijeËnici su utvrdili izljev krvi u mozak. Osam dana kasnije djeËak je umro.”5 Ne tvrdim da osoba koja izvodi “head-banging” svjesno priziva zle duhove, veÊ æelim ukazati na to da ona na taj naËin ispunjava uvjete za demonsko opsjednuÊe. Tijekom uzbudljive plesne drame, koju Ëesto moæemo vidjeti na otoku Bali, neki plesaËi zapadaju u ekstatiËno bjesnilo, i svoje oruæje upotrebljavaju protiv sebe. PlesaËe obuzima 115 iznenadna æelja za samouniπtenjem i ærtvovanjem. PoËinje vladati ludilo, te demonski zanos dovodi plesaËe u stanje transa. Dolazi do padanja u nesvjest, i u grozniËavoj plesnoj orgiji oËaja i samopredaje plesaËi padaju na tlo, potpuno iscrpljeni i bez svijesti.6 U hinduizmu postoji ritual samosakaÊenja (“Thaipusam”) u kojem se hindusi uz pulsirajuÊi ritam bubnjeva, koji traje satima, probadaju noæevima, iglama, kukama i kopljima. Bob Larson izvjeπtavao je o svojim zapaæanjima u Singapuru: “Oni koji nisu sami sebe muËili, promatrali su sa strane ili plesali. Na desetke mladih divlje se vrtilo i izvodilo iste kretnje koje sam veÊ zapazio na plesovima ameriËke mladeæi. Ritam glazbe imao je isti pulsirajuÊi i sinkopirani tempo kao u hard-rocku. Ono πto se dogaalo u Singapuru moæe se isto tako vidjeti na plesnim zabavama tinejdæera u Americi. Odjednom je jedan od tih mladiÊa kriknuo. Njegovo se tijelo ukrutilo, pao je na tlo, zgrËio se i ritao. »etvorica su ga morala dræati. Kod drugih su se plesaËa poËeli pojavljivati isti simptomi. ‘©to se to ovdje dogaa?’, viËuÊi sam upitao Ëovjeka koji je stajao postrani. ‘Pleπemo uz ovu glazbu dok 116 u nas ne ue duh naπeg boga’, odgovorio je. S osjeÊajem straha promatrao sam kako jedan za drugim krikne i poËne se trgati tamo-amo pod utjecajem demonskih sila, uz grËevite trzaje i savijanje tijela.” 7 AfriËki kultovi igraju izrazito veliku ulogu u rock’n’rollu. EncyclopaediaBritannica to vrlo jasno definira: “AfriËki plesovi opsjednuÊa stigli su do zapadnog svijeta... Tijekom tih plesova afriËko boæanstvo obuzima plesaËa i izaziva luaËki ples, sukladno karakteru boga.”8 U struËnom Ëasopisu Medizin heute(“Medicina danas”) (8/1982) iziπao je vrlo informativan Ëlanak pod nazivom “Glazba kao droga i zagaivaË okoliπa”, u kojem se na temelju istraæivanja iznose sljedeÊe Ëinjenice: “ZavijajuÊi zvuci gitara koje su elektr onski pojaËane, grozniËavi staccato bubnjeva od kojih vibriraju æivci - sve to onemoguÊava ikakvo razmiπljanje: rock i beat-glazbenici svoje preteæito mlade sluπatelje pretvaraju u urlajuÊe nakaze, a padanje u nesvijest smatra se uspjehom.” LijeËnik dr. E. Knaul nadopunjuje: “Gubi se kontrola nad tjelesnim funkcijama. Stanje zanosa 117 preπli fazu u kojoj im je uspijevalo shvatiti ono πto su time πirili. Oni koji se sjeÊaju prvih intervjua s Elvisom Presleyem , Beatlesima i Rolling Stonesima - kako su se nespr etno izvlaËili pri pitanju odakle i Ëemu tolika histerija na njihovim koncertima - sjetit Êe se da ti pjevaËi 9 tada ni sami nisu znali odgovor na to pitanje.” Masovna histerija na rock-koncertu u Londonu. Osamsto je osoba palo u nesvijest. koje prate trzaji udova kao kod epilepsije, urlanje, ugrizanje, smijeh, mokrenje i trganje odjeÊe doæivljava se kao sreÊa i zadovoljstvo.” “Moæda je iskustvo jakosti te energije (ili, kako su rado pisali mas-mediji: masovne histerije) ono πto je navelo njezine producente da se pobrinu za izvore te energije . Moæda su zbog toga rock-glazbenici bili prvi koji su udovoljili volji i æelji da se odaju drogi - kako bi viπe ‘iskusili’, te se poËeli baviti magijom i astrologijom kako bi pronaπli temelj za svoje razmiπljanje i djelovanje. Ta veÊ su odavno 118 Bob Larson , koji je prije nego πto je povjerovao u Isusa Krista i sam bio aktivni rock-glazbenik, bio je duboko zabrinut zbog zastraπujuÊih Ëinjenica koje je otkrio u svojim istraæivanjima: “Sotona zna da, ako u ove posljednje dane prije Isusova ponovnog dolaska æeli biti djelotvoran, mora zadobiti kontrolu nad mladima. Sotona se koristi hard-rockom kako bi masovno ovladao tom generacijom. Vlastitim sam oËima gledao kako mlade pri plesanju uz rock-glazbu opsjedaju demoni. To se osobito moglo primijetiti kod djevojaka. »ovjek bi od mlade dame oËekivao da Êe kod plesa donekle saËuvati pristojnost; ali ipak sam promatrao kako mlade djevojke zapadaju u grËevito trzanje - πto se moglo protumaËiti samo kao manifestacija demonskog djelovanja. Zahvatio bi me strah kad bih vidio da se takve stvari dogaaju dok bi plesale uz moju 119 glazbu. Demon nije prisiljen trajno ostati u jednoj osobi... ali ako se ta osoba prepusti ritmu rock-glazbe, demon moæe nastupiti trenutaËno, ‘opustoπiti’ osobu moralno i duπevno, a potom je opet napustiti. Petkom i subotom uveËer avao uspostavlja kontrolu nad tisuÊama mladih æivota.”10 Na kraju potrebno je dodati: preglasna glazba, praÊena ritmom koji zagluπuje i neprestano “nabija”, mirisi, mrak, izmjene boja i svjetlo koje para poput munje, mnogobrojni sluπatelji koji sugestivno utjeËu jedni na druge - sve su to zbiljske oznake rock-koncerata i diskoteka. Vrijedno je spomenuti da su to isti Ëimbenici koji se koriste i u magijskim postupcima, kako bi sudionici zapali u stanja sliËna transu, u kojima su osobito prijamljivi za sugestije i hipnozu, kao i otvoreni za ulazak zlih duhova. Opojna stanja i zamagljenost razuma instrumenti su Sotone. Sveto pismo govori o trijeznosti i budnosti. 9. 120 “EKSPLOZIJA OKULTNOG” “Ipak se ljudi koji ne poginuπe od tih zala ne odvratiπe od djela svojih ruku, tako da se viπe ne klanjaju demonima i zlatnim, srebrnim, mjeden im, kamenim i drvenim idolima koji ne mogu ni vidjeti, ni Ëuti, ni hoditi. Ne odvratiπe se ni od svojih ubojstava, ni od svojih vraËanja, ni od svoga bluda, ni od svojih kraa” (Otk 9,20-21). U svom apokaliptiËnom vienju apostol Ivan pokazuje na zamraËeno biÊe ËovjeËanstva koje je otpalo od Boga i koje je zavedeno od Sotone , a koje je zadesio sud Boæji. »ovjek sa svojim oholim i prkosnim duhom viπe ne nalazi mjesta obraÊenju i kajanju, on ne æeli kapitulirati pred Bogom. To je krajnja faza trajnog prezira Boga i pobune protiv Njega. Biblija nam jasno nagovijeπta otpadod Boga u razdoblju koje prethodi Isusovu ponovnom dolasku (2 Sol 2,3; Mt 24, 37-39) koji je vezan uz prevlast bezakonja , tj. otpad od Boæjeg poretka (Mt 24,12). Ako pogledamo danaπnji svijet, 121 ustanovit Êemo da se to veÊ odavno dogaa, Ëak kod brojnih ljudi koji sebe nazivaju krπÊanima. SvjedoËanstvo krπÊana vjernika i djelovanje Duha Svetoga za sada joπ zadræava konaËnu katastrofu. Znakovi o kojima govori knjiga Otkrivenja 9, 20-21 jasno se veÊ mogu raspoznati u vidu sve jaËih “podrhtavanja”: UoËljiva je sve veÊa tvrdoÊa srca u odnosu prema Bogu i njegovoj RijeËi. Oholost ljudi zbog njihove “prosvijetljenosti” i znanstvenih i filozofskih dostignuÊa sprjeËava Ëovjekovo obraÊenje Bogu. Umjesto toga ljudi se klanjaju idolima koji su im omiljeli. Zlatni idolinjihova je ekonomska moÊ, mjedeni idoli njihova je tehnika i naoruæanje, a kameni idolinjihove silne graevine - na njih se oslanjaju, u njih polaæu svoje pouzdanje. Bludnost, kra e i ubojstva posvuda su postali uobiËajeni i raπireni. To su posljedice bezakonja koje je uzelo maha. Bludnost, odnosno predbraËni i izvanbraËni spolni odnosi, u mnogim se krajevima danas smatraju “kavalirskim prijestupima”. Val porno122 grafije odavno nas je veÊ preplavio putem mas-medija. Ako je vjerovati ameriËkim novinama, u SAD-u se svake 23 minute poËini jedno ubojstvo, svakih 75 sekundi razbojniËki napad i svakih 10 sekundi provala. Klanjanje demonima i magija . Pod pojmom klanjanja demonima misli se na mnogo viπe nego klanjanje duhu vremena, ideologijama i idolima. Klanjanje demonima i magija odnosi se na okultnu katastrofu koja se sruËila na ËovjeËanstvo u apokaliptiËnim razmjerima. Okultni utjecaj rock-scene koji smo opisali samo je vrh tog brijega. Neprestano raste zanimanje za okultne znanosti, a isto tako i za parapsihologiju. U Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama viπe od stotinu koledæa nudi teËajeve iz parapsihologije. Knjige o medijima s nadprirodnim sposobnostima, astrologiji, magiji i Ëaranju imaju sve veÊe Ëitateljstvo. U svjetlu tih Ëinjenica Friedrich W. Doucet napisao je u svojoj knjizi Povijest okultnih znanosti (Geschichte der Geheimwissenschaften): “Milijuni su se ljudi, mahom mladih, priklonili najrazliËitijim sektama Ëija vjerovanja imaju magiËan karakter, i koje obeÊavaju pos123 jedovanje magiËnih sila... Sve πto je neistraæeno, neobjaπnjivo i neobiËno fascinira danaπnjeg Ëovjeka. Ukratko, moæemo govoriti o valu okultizma.” 1 Stadelmann piπe: “Okultizam u danaπnje vrijeme cvjeta. To iznenauje, jer naπe ‘prosvijetljeno’ doba smatra da se uzdiglo iznad sveg nadosjetilnog. Vrag, demoni, praznovjerje i magija pojmovi su koje je moderni Ëovjek naoko nadrastao. Tome da se te pojave prikazuju zastarjelima i nestvarnima, pridonijela je i teologija, koja vjeruje iskljuËivo razumu.”2 Moderna teologija, koja je usmjerena materijalistiËki i ovostrano, nije bila sasvim neduæna πto se rascvjetao okultizam (πto je paradoksalno), te je Os Guinness Ëak zakljuËio: “KrπÊanstvo, koje je okultne pojave poËelo smatrati nepostojeÊima, izgubilo je svoje srediπnje mjesto izmeu skeptika, koji su nijekali postojanje tih pojava, i onih koji su ih otvoreno i potpuno prihvaÊali. Tako je svatko tko je traæio duhovnu dimenziju - a nije je mogao naÊi u Crkvi - posegnuo za okultizmom. IroniËno je da su teolozi, koji su se ravnoduπno uljuljali u racionalizam svoje teologije, posljednji koji vjeruju u takve 124 stvari.”3 Ali ta je okultna opasnost izrazito stvarna! LijeËnik dr. Ulrich Senn doπao je do zakljuËka: “U naπem stoljeÊu ‘eksplozije okultnog’ i ‘demonske invazije’, avlov je plan da svakog Ëovjeka - bio on vjernik ili ne, obrazovan ili neobrazovan - demonski uprlja svojom duhovnosti i njime ovlada.” “Eksplozija okultnog”, objaπnjava jedan poznati evangelizator, “demonski je oruæani napad, kojemu je cilj da ruπevne krπÊanske tvrave osvoji na juriπ. AteistiËki obojena teologija pobrinula se u meuvremenu za duhovno razrijeenu zonu, koju okultizam moæe bez ikakve muke svladati. To je naπa situacija.”4 S obzirom na demonsku invaziju koja napreduje, ugledni teolog Peter Beyerhaus izriËito zahtijeva da:5 1. val okultizma u njegovim razliËitim oblicima i sotonskom pozadinom ne smijemo smatrati bezazlenim; 125 2. valu okultizma moramo suprotstaviti najveÊu budnost u vlastitom duhovnom æivotu; 3. s obzirom na val okultizma, praktiËni krπÊani trebaju joπ savjesnije spoznati svoj poziv da u duhovnoj borbi stanu na stranu svjetla. Pozor! Zavoenje na krivovjerje... Dobro Êemo uËiniti ako ozbiljno shvatimo i posluπamo Isusove uvjerljive opomene: “Pazite da vas tko ne zavede!” (Mt 24,4) i “©to vama velim, to velim svima: Bdijte!” (Mk 13,37). Gospodin Isus to svojim nasljedovateljima ne kaæe bez razloga, jer Êe u razdoblju prije Njegova drugog dolaska doÊi do preplavljenosti okultnim i demonskim, te rafiniranog zavoenja na krivovjerje: Evanelisti Matej (Mt 24,24) i Marko (Mk 13,22) govore o laænim Kristima i laænim prorocima koji Êe pomoÊu okultnih sila Ëiniti velike, laæne znakove i Ëuda, i mnoge zavesti. Neki Êe slijediti laæne duhove i demonska uËenja (1 Tim 4,1). Nakraju Êe demonsko djelovanje uzeti toliko maha da Êe veliki zavodnik, Antikrist , javno nastupiti, “Ëiji Êe 126 dolazak biti, dakako, uz suradnju Sotone, popraÊen svakovrsnim silnim djelima, varavim Ëudesnim znakovima” (2 Sol 2,9). U Otkrivenju 16, 13-14 joπ jednom se pojaπnjava da se ti nadprirodni fenomeni temelje na djelovanju neËistih duhova - “demonskih duhova, koji Ëine Ëuda”. Prema Boæjem planu æivimo u vremenu u kojem nam Bog svoju volju i put spasenja objavljuje u svojoj RijeËi, Bibliji, vremenu u kojem “joπ ne vidimo a ipak vjerujemo” (Iv 20,29; 1 Pt 1,8). Oni koji su povjerovali Isusu “kreÊu se u podruËju vjere, a ne podruËju gledanja” (2 Kor 5,7). Ali Ëovjek koji je otpao od Boga æeli ponajprije vidjeti, æeli gledati Ëuda i znakove. Sotona zna udovoljiti toj æelji, on iskoriπtava potrebe svojih ærtava: Ëovjek æeli vidjeti - i Zavodnik mu daje da vidi, slaveÊi pri tom velike pobjede. Na putu do pobjede Naæalost, Ëesto stjeËemo dojam da se Isusova zajednica vjernika veÊ toliko navikla na “val 127 okultizma” u ovim “posljednjim danima”, da je toliko otupila i uspavala se, te jedva da se joπ tko uzbuuje nad takvim Ëinjenicama, a kamoli da netko - πto bi bilo hitno potrebno ukljuËi zvona za uzbunu, da bi zajednice probudio iz sna. kako bi se oni koji vjeruju u Isusa mogli oduprijeti lukavπtinima Sotone: “Jer naπa borba nije protiv krvi i tijela, nego opr tiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protivrhovnika V ovoga mraËnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima!” (Ef 6,12). KrπÊani vjernici ne bi smjeli sjediti skrπtenih ruku s obzirom na uæasnu stvarnost okultnog i demonskog djelovanja. Tamo gdje su okultne sile uistinu na djelu, tamo su one izazov za sve koji su svjesno stali na Boæju stranu. I apostol Petar nas uporno poziva na budnost i postojanost u borbi protiv avla i njegovih napada (1 Pt 5,8-9a): “Budite trijezni i bdijte! Vaπ protivnik, avao, obilazi kao riËuÊi lav, traæeÊi koga da proædre. Oduprite mu se Ëvrsti u vjeri...” U okultizmu se radi o djelovanju sila koje su neprijatelji Bogu, a iza kojih stoji sam Sotona kao organizator i onaj koji povlaËi konce! Njegov je cilj ljude dræati pod svojim gospodstvom, u “mraku”, odnosno u grijehu i udaljenosti od Boga, da bi ih na kraju povukao u vjeËnu propast. –avao se svim silama bori protiv onih koji su u Isusu Kristu spaπeni iz nemilosrdnih pandæa Sotone , te pokuπava krπÊanima postaviti stupice zbog kojih Êe posrnuti i koje Êe ih dovesti do pada. Zbog toga je apostol Pavao opominjao Crkvu u Efezu (Efez je tada bio srediπte okultizma!) da obuËe “bojnu opremu Boæju” (Ef 6,10-17), 128 U pitanju je borba koju svaki krπÊanin smije i treba hrabro i s pouzdanjem izboriti. KrπÊanin zna da se pobjeda nad sotoninim lukavim napadima moæe izboriti silom i moÊi Isusovom, i tu silu krπÊanin smije iskoristiti. I ovdje vrijedi uzvik: “Ali hvala Bogu koji nam dade pobjedu po naπem Gospodinu Isusu Kristu!” (1 Kor 15,57). Kraljevstvo Isusa Krista i kraljevstvo Sotonino dva su protivniËka tabora, jer se Gospodin Isus pojavio zato “da uniπti avolska djela”(1 Iv 3,8)! Isusovo djelovanje i Sotonino djelovanje apsolutno je nespojivo - meusobno se odnose kao vatra i voda. Ta Ëinjenica uvijek iznova dolazi jasno do izraæaja: 129 Bivπi medij Victor Ernest pitao je na jednom spiritistiËkom sastanku (seansi) jednog duha, da li vjeruje da je Isus Krist prolio svoju krv za oproπtenje grijeha. Duh je osobu-medij koja je vikala od bolova - sa stolice bacio na tlo. Bijeli magiËar Cruz izvjeπtava kako su ga napali duhovi: “Duhovi su navalili na mene sa svih strana. Govorili su mi da Êe me liπiti svoje zaπtite i oduzeti mi svu moÊ koju sam imao nad njima. Takoer su mi rekli da Êe me ubiti onog Ëasa kad se javno budem opredijelio za Krista . I prijetili su mi da Êe poubijati svu moju rodbinu.” Bivπi spiritist R. Gasson osvjedoËio se prilikom svoje posljednje seanse, kada je razmiπljao o tome da prekine sa spiritizmom i preda svoj æivot Isusu Kristu , da ga je njegov duh, koji ga je kontrolirao, pokuπao udaviti. Viπestruko je utvreno da je za seansu smetnja (ili se duhovi Ëak ustruËavaju pojaviti) kada praktiËni krπÊani u blizini mole. Isto tako, viπe je puta ustanovljeno da su astroloπka i gatalaËka proroπtva bila istinita 130 samo do onog trenutka kad je dotiËna osoba postala krπÊaninom, a nakon toga viπe ne! Uvijek iznova dolazi do napetosti kada praktiËni krπÊani dou u doticaj s magijskim “iscjeliteljima”. Ozbiljna molitva takvog vjernika moæe blokirati izvor moÊi i spoznaje takvih “iscjelitelja”. Zbog toga takvi susreti Ëesto zavrπavaju primjedbama poput ove: “Ne mogu vam pomoÊi. Imate drugaËijeg duha od mene!” Isus Krist posjeduje najveÊi autoritet i moÊ. On je “glava svakog Poglavarstva i svake Vlasti” (Kol 2,10). Tamo gdje se sile tame i zla suËeljavaju s tim vrhovnim autoritetom Isusovim , one moraju bjeæati od JaËega. Gospodin Isus sam objaπnjava: “Dok jaki (= Sotona), dobro naoruæan, Ëuva svoj dvor, sigurno je imanje njegovo. Ali kada doe jaËi od njega, tada ga svlada i oduzme mu oruæje u koje se uzdao te razdijeli πto zaplijeni od njega” (Lk 11, 21-22). “Isus je doπao, jaki izbavitelj, ulazi u kuÊu jakog i naoruæanog, razbija utvrde neprijateljske, i pobjedniËki izvodi zatoËene. 131 OsjeÊaπ li JaËega, Sotono , ti zlikovËe? Isus je doπao, jaki izbavitelj” (Ludwig Allendorf). Pobjednik u toj borbi dodaje vaænu Ëinjenicu: “Tko nije sa mnom, taj je protiv mene! Tko sa mnom ne sabire, taj prosipa” (Lk 11,23). Te rijeËi jasno pokazuju da u Boæjim oËima ne postoji neutralno stajaliπte glede djela i djelovanja Isusa Krista . Nedjeljivo je od Njegova djela da “uniπti avolska djela”- a jedan dio toga je okultizam. Moæemo li prema tome ostati ravnoduπni? Naæalost, moguÊe je da i oni koji pripadaju Isusu u konkretnoj situaciji ne stanu na stranu svoga Gospodina, te se tako - najËeπÊe nesvjesno - okrenu protiv Njega. U takvom sluËaju moæemo doslovce primijeniti ono πto se kaæe u GalaÊanima 6,7: “Ne varajte se: Bog se ne da ismjehivati! ©to tko sije, to Êe i æeti.” Ne znaËi li to da bismo morali izbjegavati i najmanji kontakt (pa bilo to samo radi “zabave” ili eksperimenta) sa svijetom okultnih duhova? VeÊ nas i samo okultno πtivo moæe staviti pod nadmoÊni utjecaj tih sila. Vrijedno je napomenuti da “radnici kraljev132 stva nebeskog” koji Ëuvaju i Ëitaju opasne knjige o magiji kao πto su 6. i 7. knjiga Mojsi jeva , obiËno imaju duhovno mrtvu zajednicu. Biblija takvom lakomislenom ophoenju sa Zlim jasno suprotstavlja sljedeÊe istine: “Strah Gospodnji izvor je æivota: on izbavlja iz zamke smrti” (Izr 14,27), “i strahom se Gospodnjim uklanja zlo” (Izr 16,6). “Æivotni je put pravednih: kloniti se zla, i tko pazi na svoj put, Ëuva æivot svoj”(Izr 16,17). Strah Gospodnji znaËi povjerenje u Gospodina koje je puno strahopoπtovanja, a koje ukljuËuje mrænju na zlo. Ukoliko sluπamo ploËe s okultnim, bogohulnim i prljavim sadræajem - nije li to Ëista uvreda Bogu?! Kakav urod tada moæemo oËekivati? Svaki bi krπÊanin trebao svoj æivot prosuivati u svjetlu Boæje RijeËi, i “svuÊi sa sebe djela tame, a obuÊi se u oruæje svjetla” (Rim 13,12). ©to bi ti sada trebao uËiniti ako, obuzet rock-glazbom, stojiπ u “sluæbi Sotone ”? Walter Kohli u svojoj knjizi Rock-glazba i krπÊanski naËin æivota ukazuje na rjeπenje: 133 “U apostolsko vrijeme spaljene su skupocjene vraËarske knjige (Dj 19,19). Jednako tako bi danas zarobljenici rock-glazbe morali uniπtiti svoje ploËe s okultnim, bogohulnim i prljavim sadræajem, ako æele da RijeË Boæja u njima raste i prevlada (Dj 19,20). »ovjek se ne moæe namjerno i stalno izlagati bezboænim utjecajima i istodobno imati æivo zajedniπtvo s Bogom.”6 Zbog Ëega su mnogi Efeæani koji su povjerovali u Isusa uniπtili svoje knjige o magiji? Zbog straha od Sotonine moÊi i prijetnji zlih duhova? Nipoπto! Spaπenike je toliko obuzela sila i slava Isusova i Njegov autoritet nad silama tame, da ih je nukalo strahopoπtovanje, ljubav i predanje prema njihovom Gospodinu i Spasitelju. Prva posljedica bila je: “Sve ih obuze strah, te se veliËalo ime Gospodina(Dj “ 19,17). Druga posljedica: “I mnogi su obraÊenici dolazili da priznaju i otkriju svoja vraËarska djela”(Dj 19,18). TreÊa posljedica: Nakon obraÊenja i priznanja grijeha uslijedila su potrebna djela: mnogi su 134 dosljedno uniπtavali svoju okultnu literaturu nije im padalo na pamet da je prodaju! (Dj 19,19). Pri tom nisu prezali pred financijskim ærtvama: vrijednost spaljenih knjiga iznosila je 50.000 srebrnih drahmi. Ako poemo od Ëinjenice da je dnevna plaÊa jednog radnika prema Mateju 20,2 sl. bila jedan denar (= 1 drahma), tada se tim novcem moglo platiti 160 radnika cijelu jednu godinu! Kolika je naπa spremnost na ærtvu? Mora nam uvijek biti pred oËima Ëinjenica da je “Bog svjetlo i da nikakve tame nema u njemu” (1 Iv 1,5)! On je savrπeno svet i u svojoj blizini ne trpi nikakva grijeha. Prva Ivanova poslanica 1,6 nam kaæe: “Ako tvrdimo da smo u zajedniπtvu s njim, a æivimo u tami, laæemo i ne postupamo prema istini.” Ali svatko tko pripada Isusu , moæe biti radostan zbog ove sigurnosti: “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake nepraved nosti” (1 Iv 1,9). Bog je jednom izraelski narod stavio pred izbor o kojem sve ovisi: “Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas 135 stavljam: æivot i smrt, blagoslov i prokletstvo. Æivot, dakle, biraj, ljubeÊi Jahvu, Boga svoga, sluπajuÊi njegov glas, prianjajuÊi uz njega; ta on je æivot tvoj...” (Pnz 30,19-20a). ©TO SI TI IZABRAO? Ako imate pitanja, primjedbi ili æelite dodatne informacije, piπite nam. 136 BILJE©KE Prvo poglavlje: 1. Siegfried Schmidt-Joos, Barry Graves: “RockLexikon”, Rowohlt Taschenbuch Verlag, Reinbek bei Hamburg, aktualizirano i proπireno izdanje 1975, 54. str. 2. Tibor Kneif (izdavaË): “Rock in den 70ern”, Rowohlt Taschenbuch Verlag, Reinbek bei Hamburg 1980, 114. str. 3. “Rock & Schwarze Magie”, Teil III, objavljeno u “Spotlight” 12/1978, 11. str. 4. “Circus”, prosinac 1971, 46. str. 5. Isto, 22. travnja 1976, 35. str. 6. “Hit Parader”, veljaËa 1978, 24. str. 7. Tekstove je s engleskog preveo autor. 8. Usp. 2 Kor 11,14-15 9. “Rolling Stone”, 28. listopada 1971, 41. str. 10. Bob Larson: “The Day Music Died”, Bob Larson Ministries, Denver/Colorado, 6. izdanje 1978, 83. str. 11. “Metal Hammer”, 2/1984, 62. str. 12. Jacob Aranza: “Backward Masking Unmasked”, Huntington House Inc., Shreveport/Louisiana 1983, 69. str. 13. “Bravo”, 6. listopada 1983. 14. “Newsweek”, 21. studenog 1983, 48. str. 15. Hans-Jürgen Trabert u “Punkt” 10/1981, 28. str. 16. “Metal Hammer” 1/1984, 25. str. 137 Drugo poglavlje: 1. Horst Knaut: “Das Testament des Bösen”, Seewald Verlag, Stuttgart 1979, 135. str. 2. “Hit Parader”, srpanj 1975, 64. str. 3. Jacob Aranza: isto, 12. str.; John Rockwell: “Trommelfeuer”, Verlag Schulte + Gerth, Aßlar 1983, 68. str. 4. Jacob Aranza: isto, 7. str. 5. Siegfried Schmidt-Joos: “Sympathy For the Devil. Aleister Crowley, Kenneth Anger und die Folgen”, izdano u: J. Gülden, K. Humann (izdavaË): “Rock Session 1”, Rowohlt Taschenbuch Verlag, Reinbek bei Hamburg 1977, 10. str. 6. “Rolling Stone”, 19. kolovoza 1971. 7. Tony Sanchez: “Die Rolling Stones”, Moewig Verlag, München 1980, 132. str. 8. “Rolling Stone”, 19. kolovoza 1971: citirano kod Tony Sancheza, isto, 154. str. sl. 9. Bob Larson: “Rock”, Tyndale House Publishers, Wheaton/Illinois 1980, 44. str. 10. “Rolling Stone”, 5. svibnja 1977, 55. str. 11. Tony Sanchez, isto, 13. str. 12. Siegfried Schmidt-Joos, isto, 13. str. 13. Tony Sanchez, isto, 196. str. 14. Ibid. 15. Ibid, 196. str. + 198. str. 16. Siegfried Schmidt-Joos, isto, 17. str. 17. Ibid, 17. str. sl. 18. Ibid, 18. str. TreÊe poglavlje: 1. Richard Kriese: “Okkultismus im Angriff”, Hänssler-Verlag, Neuh.-Stuttgart, 1976, 14. str. 138 2. Os Guinness: “Asche des Abendlandes”, Hänssler-Verlag, Neuh.-Stuttgart, 1976, 266. str. 3. Ortwin Schweitzer: “Beweise mir Gott!”, Hänssler-Verlag, Neuh.-Stuttgart, 1978, 9. str. sl. 4. Rim 1,19 5. Rim 1,20 6. Rim 1,21 7. Ps 14,1 8. Heb 1,1 9. Heb 11,3 10. Heb 11,6 11. Rim 3,22b-23 12. Rim 6,23a 13. 2 Kor 6,14b 14. 1 Tim 2,4 15. Dj 17,30b 16. Lk 23,41a 17. Rim 3,22b-24 18. Rim 6,23 19. 2 Kor 5,15 20. Iv 8,44 21. Horst E. Miers: “Lexikon des Geheimwissens”, Grenzwissenschaften, Wilhelm Goldmann Verlag, 4. izdanje 1981, 300. str. 22. Helge Stadelmann: “Das Okkulte”, Brunnen Verlag, Gießen 1981, 3. str. sl. 23. Merrill F. Unger: “Bibel Aktuell Band 7 Christsein heute”, Verlag Hermann Schulte, Wetzlar 1974, 84. str. 24. Pnz 18,9-14 25. Horst E. Miers, isto, 264. str. 26. Potrebno je, doduπe, napomenuti da pojave navedene pod toËkom 1 i 2 uzrokuju i pospjeπuju i drugi Ëimbenici, ne samo okultni utjecaji. 139 »etvrto poglavlje: 1. “Music-Scene Suisse/Schweiz”, br. 19, veljaËa 1981, 77. str. 2. “Circus”, travanj 1972, 38. str. 3. “Rock & Schwarze Magie”, Teil I, izdano u “Spotlight” 10/1978, 12. str. 4. “Hit Parader”, studeni 1968, 38. str. 5. “Time”, 11. rujna 1978. 6. John Rockwell, isto, 78. str. 7. “Circus”, 22. prosinca 1977, 12. str. 8. Bob Larson: “The Day Music Died”, isto, 181. str. 9. Bob Larson: “Rock”, isto, 135. str. 10. Siegfried Schmidt-Joos, isto, 11. str. 11. “Rolling Stone”, 16. oæujka 1972, 32. str. 12. S. Schmidt-Joos, B. Graves: “Rock-Lexikon”, isto, 357. str. 13. “Pop” br. 23, 1976. 14. Guinness Book of World Records, Sterling Publishing Co., 1965, 181-183. str. 15. S. Schmidt-Joos, B. Graves: “Rock-Lexikon”, isto, 46. str. 16. “Rolling Stone”, 19. oæujka 1970, 10. str. 17. Pierre Granini: “Es ist gefährlich, die Geister zu verwirren. Das magische Weltbild der Can”, izdano u: J. Gülden, K. Humann (izdavaËi): “Rock Session 1”, isto, 3-9. str. Peto poglavlje: 1. 2. 3. 4. 140 “Time”, 15. kolovoza 1975, 4. str. Jacob Aranza, isto, 18. str. sl. “Waco Tribune-Herald”, 28. veljaËe 1982. John Rockwell, isto, 76. str. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. “Circus”, 16. kolovoza 1976, 30. str. Ibid, 30. travnja 1981, str. 45. sl. Ibid, 22. lipnja 1978, 15. str. “Rolling Stone”, 25. oæujka 1976, 9. str. Ibid, 7. travnja 1977, 49. str. Bob Larson: “Rock”, isto, 133. str. Druge dvije verzije glase: “Kids In Satanic Service” i “Knights in Satanic Service”. 12. “Hit Parader”, jesen 1982, 27. str. 13. Richard Kriese, isto, 21. str. ©esto poglavlje: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. T. Kneif: “Rock in den 70ern”, isto, 112. str. Ibid, 113. str. “Metal Hammer” 4/1984, 7. str. Ibid, 2/1984, 10. str. Ibid, 1/1984, 15. str. “Desaster” br. 6/7, srpanj 1984, 16. str. Ibid, br. 1/2, veljaËa 1984, 12. str. “Diagnosen” 10/1983, 81. str. Jedna druga verzija glasi: AC/DC = “Antichrist/Devil Cooperation”. 9. Hans-Jürgen Trabert u: COGO, br. 27, lipanj/kolovoz 1980, 11. str. 10. “Metal Hammer” 4/1984, 62. str. Sedmo poglavlje: 1. John Rockwell, isto, 40. str. 2. “Rolling Stone”, 26. listopada 1972, 12. str. 3. “Life”, 3. listopada 1969, 74. str. 141 Osmo poglavlje: 1. Werner F. Bonin: “Lexikon der Parapsychologie und ihrer Grenzgebiete”, Scherz-Verlag, Bern und München 1976, 351. str. 2. Dave Hunt: “The Psychic War”, neobjavljeni rukopis, 190. str.; citirano kod: Samuel Pfeifer: “Gesundheit um jeden Preis?”, Brunnen Verlag, Basel 1980, 105. str. 3. Werner F. Bonin, isto, 498. str. 4. Gerhard Bergmann: “...und es gibt doch ein Jenseits”, Schriftenmissionsverlag Gladbeck, 3. izdanje 1976, 199. str. 5. “Siegener Zeitung” od 29. oæujka 1982. 6. Joost A.M. Meerloo: “Rhythmus und Ekstase”, Forum-Verlag, Wien 1959, 124. str. 7. Larson: “The Day Music Died”, isto, 183. str. 8. Encyclopaedia Britannica, Vol. 7, 1965, 39. str. 9. “Rock & Schwarze Magie”, Teil I, isto, 13. str. 10. Larson: “The Day Music Died”, isto, 184. str. Deveto poglavlje: 1. Friedrich W. Doucet: “Geschichte der Geheimwissenschaften”, Wilhelm Heyne Verlag, München 1982, 42. str. 2. Helge Stadelmann, isto, 3. str. 3. Os Guinness, isto, 264. str. 4. Richard Kriese, isto, 24. str. 5. Peter Beyerhaus: “Die okkulte Welle”, Missionsverlag der Ev.-Luth. Gebetsgemeinschaften e.V., Bielefeld 1979. 6. Walter Kohli: “Rock-Musik und christliche Lebenshaltung”, Das Haus der Bibel, Zürich/Basel/Genf 1981, 70. str. 142 144
© Copyright 2024 Paperzz
